dodir... in touch

Transcript

dodir... in touch
MUZEJ GRADA UMAGA / MUSEO CIVICO DI UMAGO
U SURADNJI S VIRTUALNOM GALERIJOM & ART PRODUKCIJOM / IN COLLABORAZIONE CON LA GALLERIA VIRTUALE & PRODUZIONE ARTISTICA
EGOIST ARTZ & PARTZ
PREDSTAVLJA MULTIMEDIJALNI ART PROJEKT / PRESENTA IL PROGETTO ARTISTICO MULTIMEDIALE
A R T U M 2&12
2. UMAŠKI SALON [DODIR] / 2º SALONE DI UMAGO [IL TATTO]
NAKLADNIK / EDITORE
MUZEJ GRADA UMAGA / MUSEO CIVICO DI UMAGO
TRG SV. MARTINA / PIAZZA S. MARTINO
+385 98 225 892 / [email protected] / www.mgu-mcu.hr
ZA NAKLADNIKA / PER L’EDITORE
BILJANA BOJIĆ [[email protected]]
KONCEPT & UREDNIK KATALOGA / CONCETTO & REDAZIONE DEL CATALOGO
MAJA BRISKI
AUTOR & PRODUCENT PROJEKTA ARTUM, AUTOR TEME DODIR ARTUMa 2&12 & POSTAV IZLOŽBE
AUTORE & PRODUTTORE DEL PROGETTO ARTUM, AUTORE DEL TEMA [IL TATTO] DELL’ARTUM 2&12 & ALLESTIMENTO DELLA MOSTRA
BILJANA BOJIĆ [kustos Muzeja grada Umaga / Conservatore del Museo civico di Umago]
SELEKTOR ARTUMa, KONCEPT & POSTAV IZLOŽBE / SELEZIONE DELL’ARTUM EFFETTUATA DA, CONCETTO & ALLESTIMENTO DELLA MOSTRA
MAJA BRISKI
TEHNIČKI POSTAV IZOŽBE ARTUM 2&12 / ALLESTIMENTO TECNICO DELLA MOSTRA 2&12
BILJANA PETROVIĆ MARKEŽIĆ, BRANKA MILOŠEVIĆ, DEAN KOCIJANČIĆ, BILJANA BOJIĆ & MAJA BRISKI
LEKTOR / REVISIONE DEI TESTI NIVES FRANIĆ
PRIJEVOD TEKSTOVA NA TALIJANSKI JEZIK / TRADUZIONE DEI TESTI IN ITALIANO IVANA MARTINČIĆ
UREDNIK FOTOGRAFIJE & TEKSTOVA POTPISA / REDAZIONE DELLE FOTOGRAFIE & TESTI DELLE FIRME ZANETO PAULIN
ART CATERING RADOVAN RAJIĆ
PREMIJERNA PREZENTACIJA ARTUMA U MUZEJU GRADA UMAGA / LA PRIMA PRESENTAZIONE DELL’ARTUM AL MUSEO CIVICO DI UMAGO
OD 9. RUJNA DO 20. LISTOPADA 2011. / DAL 9 SETTEMBRE AL 20 OTTOBRE 2011
DODATNE ARTUM INFORMACIJE NA ARTUM FACEBOOK GRUPI. / PER ULTERIORI INFORMAZIONI RELATIVE ALL’ARTUM VISITATE GRUPPO ARTUM SU FB.
ARTUM LOGO & TOTAL DESIGN BY EGOIST ARTZ & PARTZ
ARTUM ART DIRECTOR MAJA BRISKI [ [email protected] ]
ARTUM PHOTOGRAPHER & COMPUTER MANIPULATOR ZANETO PAULIN [ [email protected] ]
INVITATIONS & POSTERS PRINT BY GRIN GRAFIKA [ www.grin.hr / [email protected] ] Umag
CATALOGUE PRINT BY GRAFICA WALTER [ www.grafica-walter.hr ] Umag
SPECIAL GUEST PHOTOGRAPHER NEVEN JURJAK [ [email protected] ]
ORIGINAL PHOTOGRAPHS BY ROBERT SIRONIĆ, JULIJANA KOCANOVIĆ GRUBIĆ, LARA ŽIBRET, DARIJA ŽMAK & ERMANO BANČIĆ
ORIGINAL VIDEO WORKS BY MAURA BATARILOVIĆ, MARINA BUROLO, TEA HATADI, VINKO FIŠTER & DENIS LICUL
ZEN COVER FRONT: DIVINE TOUCH 01 [Mr. T u baZENu] by Zaneto Paulin / ZEN COVER BACK: BLOODY XXX by Marina STOPONJA
CAT COVER FRONT: DIVINE TOUCH 02 [KUM & YOGA cat] by Zaneto PAULIN / CAT COVER BACK: STAKLENI KRUG by Radovan RAJIĆ
3
ARTUM & dODIR
DRugI UMASKI SALON
&&
“Otkrio sam da je od svih osjetila oko najpovršnije, uho najoholije, njuh najpohotniji,
okus najpraznovjerniji i najnedosljedniji, a
dodir najdublji i najfilozofskiji.”
Denis Diderot [Pismo o slijepcima, 1749.]
4
Cjelokupno znanje o svojoj okolini stječemo
čulima. Kad je još u 4. st. pr.n.e. Aristotel definirao pet osjeta, i danas priznatih, jedno od njih
je bilo i čulo DODIRA. Antički nas svijet Grčke kroz
mitološku priču o kralju Midi već tisućljećima
podučava o pohlepnosti čovjeka koji je svoju
sreću tražio dodirom, ali onim „čarobnim“, koji
sve dotaknuto pretvara u zlato. U današnjem konzumerističkom društvu nije se mnogo toga promijenilo: i dalje se traga za stvarima velike materijalne vrijednosti. Opip i manualne sposobnosti
pojedinca potpuno su zanemareni; stvorena je
populacija tv-gledatelja ∑ voajera. Kada kažemo
dodir zasigurno prvo što nam pada na pamet je
fizički kontakt, namjeran, ugodan ∑ onaj koji je
ostvaren s ljubavlju ili neugodan ∑ onaj koji je ostvaren s mržnjom. Prisnost i emocionalna ljubav
za većinu ljudi uspostavlja se dodirom. Držanje za
ruku, ljubljenje, zagrljaj, spolni odnos načini su
kojima prisnost priopćujemo i potvrđujemo. Ali
dodira ima različitih, što sve posreduju i znače?
Što je dodir?
Podražaje iz okoline primamo kožom, osjetnim organom dodira čija se refleksija rasprostire
čitavom površinom tijela, te je dodir gotovo uvijek prisutan, prilikom većine ljudskih aktivnosti.
Kombinacijom različitih podražaja iz okoline po-
stiže se iznimna osebujnost dodira, tj. njegova
čulnog doživljaja. Zašto je to tako? Koristeći kombinacije receptora na površini kože i u potkožnim
slojevima, tijelo postaje medij te dodir ne funkcionira kao jedinstven osjet, on se povezuje s
utjecajem temperature, bola, položajem tijela,
pritiska, itd. Minimalni intenzitet podražaja kojim
se može izazvati osjet dodira na koži, suptilno je
kretanje lakih krila leptira, pa nas ne iznenađuje
što je u zapadnoj ikonografiji taj maleni krhki
leptir simbol lakoće i nepostojanosti.
Oblike i prostor doživljavamo cjelovito osjetom
vida i dodira, ali dodirom uspostavljamo neposredniji kontakt s predmetom, naslućujući njegov
volumen, plohu, površinu, teksturu. Takve osjete nazivamo taktilnim ili haptičkim doživljajem.
Etimološki riječ HAPTIČKI dolazi od grčke riječi
haptesthai, što znači ono “što pripada dodiru
ili se odnosi na nj“. Haptičko opažanje nastaje
suradnjom dvaju čula: kinestezije i dodira. Osim
fizičke manifestacije dodira, gdje taktilnim čulom prijemnici na površini tijela istražuju oblik
fizičkog predmeta, čulo kinestezije usmjereno je
prema dubljim, unutarnjim osjetima.
Za majčinstvo je, u procesu vezivanja s djetetom, najvažniji prvi dodir, kada se oprezno,
vrhom prstiju dodirujući dijete, stvaraju prve veze. Kod novorođenčadi usta su organ taktilnog
opažanja kojim se stvaraju prve spoznaje o vanjskom svijetu. Ruke, tj. haptičko opažanje, dolazi nešto kasnije i aktivno je u ranim godinama
života. Novorođenče istražuje stvari u svojoj okolini pipanjem i gledanjem.
Jeste li se ikad zapitali kako slabovidne i slijepe osobe vide formu ili pak boju? One dodirom
ruke mogu vidjeti. René Descartes u svome eseju
“
DODIR... IN TOUCH
BOK namjera mi je da ove stolice pomognu u dodiru nas samih
sa svojim ja, vas sa mnom, ali i vas sa drugima. Uz ovo pismo na
stolici se nalazi i bilježnica kroz koju možemo i konkrektno doći u
dodir jedan sa drugim i izmjeniti naše priče, naša iskustva.
HI my intention is that this chairs will help u get in touch with
yourself or me or others... on the oposite chair you can see a
little book where u can write me or if u would like to get in touch
with me and share your story, your experiance or are interested
more in my story or if you simply would like to see is there
anything at all that touch us.
”
Jadranka Kalenić.
6
“Optika” iz 1637. godine raspravlja o tome kako
se slijepac kreće kroz okolinu pomoću štapa kao
da “gleda rukama”. Kinestetička opažanja, u kombinaciji s čulom dodira, koje im otkriva prisutnost
predmeta, te njegove veličine i oblika, slijepima
daju obavijesti o ponašanju tijela. Slijepe i slabovidne osobe dodirom mogu doživjeti skulpturu,
ali i crtež. Na koji način?
Crtež slike pretvara se u taktilne dijagrame
pomoću stroja koji od crnih ploha otisnutih na
papiru izrađuje ispupčenja. Za potpuno razumijevanje slike postavlja se pet zasebnih taktilnih
dijagrama, a boje se slijepima predočavaju audiovodstvom koje daje točne upute o kretanju ruke
po površini slike. Ovu metodu, koja se zove „1 u
5“, što znači jedna slika u pet dijagrama, izradila
je povjesničarka umjetnosti Nataša Jovičić. Boje
koje su proizvod svjetla i vida, na slijepe, koji
ih doživljavaju opipom, djeluju tako da crvenu
opisuju toplom i hrapavom, a plavu hladnom i
glatkom bojom. Danas se u svijetu organiziraju
izložbe u mraku, da bi se posjetitelj usredotočio
na dodirivanje umjetnina a ne samo na osjet vida.
Važno je naglasiti da ti projekti nisu namijenjeni
samo slijepim i slabovidnim osobama.
Dodir ima svoje mjesto i u priči o ostvarenju
ljepote, ali i u postizanju ljekovitih i iscjeljujućih
učinaka za zdravlje. Blagotvorne terapijske dodire, refleksologiju, kiropraktiku i masažu koristili su iscjelitelji još u prastarim kulturama Indije,
Kine, Egipta i antičkog svijeta. Uspješnost terapije je ovisila upravo o vještini i „doziranju” dodira
terapeuta. Bolesni ljudi iščekuju dodir zdravlja
u procesu izlječenja. Mnoge je od nas dodirnula
u nekom trenutku prošlost, ili smo se stopili s
morem i zemljom, na svojevrstan način dodirujući
prirodu. Ovakvi doživljaji nam se javljaju jer more
i zemlja predstavljaju sigurno utočište, toplinu i
nježnost, te simboliziraju majčino tijelo, koje u
svjoj dvojnosti znači i rađanje i umiranje.
U povijesti se govorilo o dodiru dvaju svjetova, tj. civilizacija. Antropološka i sociološka istraživanja proučavaju akulturaciju, interakciju
različitih kultura, društvenih grupa koje dolaze u
međusobni dodir i utječu jedna na drugu.
Jedan od prvih prikaza intimnog dodira dvoje
ljudi, na razini povijesti umjetnosti, scene su faraona Akhatona sa svojom ženom i djecom, koje
su odbacile uobičajene krute Egipatske kanone
šokirajući suvremenike. Nasuprot egipatskoj strogosti i krutosti u prikazima, grčki umjetnici donose vječno traganje za idealom ljepote. Povijesno
gledajući, u antičkoj Grčkoj je svatko erotski odgovarao na ljepotu i dodir bilo kojeg ljudskog
bića, neovisno o njegovu spolu. Ideal ljepote bilo
je atletski građeno mišićavo muško tijelo. Razmjenjivanje dodira između istospolnih osoba bilo
je društveno prihvatljivo, ali uz određena pravila.
Bez obostranog pristanka nije bilo moguće diskretno gledanje ni dodir. Homoseksualnost se otvoreno pojavljivala u umjetnosti sve do prijelaza
11. na 12. stoljeće.
U zapadnoj kulturi, nakon grčko-rimskog odnosa prema golom tijelu, koji je predstavljao duhovnu čistoću, intelekt, ali i bestidnost i razmetljivost, dolaskom kršćanstva, golotinja, a pogotovo erotski dodir, postaje predmetom cenzure.
Tek renesansa iznova otkriva golo ljudsko tijelo,
erotiku i dodir na polju umjetnosti, kroz religiozne, mitološke ili dvorsko-portretne teme. U
sakralnim prizorima najpoznatija je scena dodira
Michelangelova Boga oca, koji pružajući ruku
7
perimentira se s tehnikama obrade i upotrebom
novih likovnih materijala, bilo umjetnim ili direktno preuzetim iz prirode. Nove metode u likovnom izražaju dovode do postizanja dramatičnog
dojma i snažne ekspresije što provocira želju za
dodirom.
Dodir se, tj. taktilizam, lako uklapa u umjetničke forme koje istražuju površine materijala, oblikovanje volumena i prostor, osobito skulpture
i instalacije. Taktilnim istraživanjem skulpturu
prvo doživljavamo milovanjem, osjećajući razliku između teksture, tvrdoće i mekoće, a potom
haptički ulazimo u formu. Za razliku od crteža i
slike, skulpturu možemo opipati ali i uzeti u ruke.
Taktilne crteže doživljavamo pipanjem reljefnih
linija i točaka, koje su grafički ekvivalent granica
ili izduženih oblika fizičkih predmeta. Dodirom se
lakše prepoznaju jednostavni linijski crteži, što
je pravilo i za slijepe ali isto tako i za osobe bez
vidnih problema.
U današnjem okruženju i suživotu s touch
screen tehnologijom zaluđeni smo brzim, pouzdanim i funkcionalnim ekranima osjetljivim na
dodir. U virtualnom se svijetu sve više razvijaju
taktilne ili haptičke tehnologije stvarajući pritom
iluziju dodira. Tjelesnost kao primarno mjesto
dodira sve više biva zanemarena.
Spoznali smo da dodir predstavlja cijeli jedan
složen osjet. A kako su ga doživjeli ARTUMOVCI,
možete vidjeti u umaškom Muzeju!
8
udahnjuje Adamu život. To je tema koju danas
poznaju svi korisnici Nokijinih mobilnih uređaja.
U umjetnosti sjeverne Europe 16. i 17. stoljeću
pet osjeta se opisivalo kao pet žena, u tipičnim
dnevnim scenama. Dodir, koji su najmanje obrađivali, atribuirali su simbolom ježa i hermelina,
suprostavljajući bodljikavost i mekoću osjeta.
Povjesničari umjetnosti teoretski su razmatrali
odnose vizualnog i taktilnog opažanja. Za Aloisa
Riegela (1858-1905) povijesnoumjetnički razvoj
bio je postepeni prijelaz od taktilnog ka vizualnom opažanju. Naglašavao je i zauzimao se za
povrat taktilnosti, haptičkih osobina u izričaju.
Dolaskom moderne umjetnosti novi umjetnički
pravci dodir stavljaju u ravnopravni odnos s osjetom vida. Za to se zalagao i futurist Marinetti
koji 1921. godine svojim esejom Il Tattilismo širi
svijest o taktilnim vrijednostima i impresijama.
Novi umjetnički stilovi nisu se više oslanjali na Biljana BOJIĆ
opisivanje prirode. Odbacuje se prikazivanje de- kustosica Muzeja grada Umaga
talja u pejzažima i mrtvoj prirodi, ali se razvija
stilizacija oblika. Dolazi do izražaja igra teksture, tj. površinskog sastava materijala, njegove
glatkoće ili grubosti, prozirnosti ili gustoće. Eks-
9
“
1. EVOLUCIJA DODIRA
TAKTILNA (potreba stvarnog dodira rukom)
(toplina umjetnog krzna se dodiruje sa hladnijim platnom)
(dodir mekoće krzna sa glatkoćom platna)
VIZUALNA (gradacija topline: povećava se sa veličinom krzna;
smanjenjem krzna, nestaje)
2. KOLAŽI
Kolaži na papiru kombinirane tehnike evociraju dodir
sa prošlošću svojim tretmanom i izborom ikonografije.
”
Lada Luketić.
1 0
ARTUM LEVEL 1 [FIRST FLOOR]
1 1
“
CLOSER / BLIŽE
Closer je intimno istraživanje delikatnog balansa između nježnosti i nasilja, tanke
linije koja dijeli dodir ljubavi i dodir boli. Ravnoteža kompozicije probijena je
i uništena prošivanjem crvenog konca kroz materijal fotografije. Na taj način uz
debalansiranje te ravnoteže, ispitujem i granice samog fotografskog materijala i čina
koji iz dvodimenzionalnog postaje trodimenzionalni te postaje nešto na što djelujem
materijalno. Na taj način ostvarujem čin nasilja na samoj fotografiji, prilazim joj bliže,
ulazim u njezinu materiju. Fotografija postaje objekt. Sabina Damiani.
”
1 2
ARTUM
e il tattoS
&&&
&
&&&
&
L’Artum può essere molte cose e perché no anche il
TATTO (come in questa sua seconda neoconcepita manifestazione), ma mai e poi mai non sarà un ex tempore!
Se Cicerone, quale dolce paroline navigasse oggi per
questa regione allo scopo di registrarvi il livello delle
manifestazione culturali (è indubitabile che avesse un
art asso nella manica poiché a suo tempo ha attribuito alla cultura il ruolo di “creazione e nobilitazione
dell’anima e dello spirito umano”), riformulerebbe
istantaneamente il suo leggendario slogan promozionale in O EX TEMPORE, O MORES!
In verità, su-giù, destra-sinistra, ovunque si parti da
Trieste a Dignano, gli entusiasti locali che hanno sentito parlare del turismo culturale o (ancor più di rado)
del branding della città, organizzano valorosamente
spettacolini della durata generale di un giorno, durante
i quali permettono a chiunque di esibirsi con qualunque
cosa porti. Questa, alle origini benevole strategia, nei
decenni si è silenziosamente trasformata in confusi incontri fieristici. In tal modo spesso le opere di artisti
di rilievo si ritrovano schiacciate tra scarabocchi di
hobbisti e mucchi di oggetti plastificati di provenienza
sconosciuta, i cui venditori rannicchiati davanti alle
loro cavernette giocherellano con i loro cellulari, gettano mozziconi accese dietro di sé (poiché il mondo
in verità è un grande posacenere) e urlano contro chiunque volti verso di loro la sua macchina fotografica.
Sulle ali di numerosi ex tempore alcuni luoghi si auto
proclamano città degli artisti e in più permettendo la
denomina di stand con bigiotteria e kitsch amatoriale
in “atelier artistici” e “gallerie d’autore”.
(Maggiore è l’ironia se si prende in considerazione
che tale scompiglio senza valore non necessita di in-
centivi, poiché si promuove quotidianamente in modo
fantastico tramite le filiali in rete, sparse per tutti i
centri turistici lungo la costa, sulle migliori micro località espositive e di vendita nelle mani di invisibili e in
tal modo opportuni proprietari terrieri.)
Per sfortuna nemmeno gli aspetti positivi degli ex
tempore (ritrovi di artisti e passanti, alcuni boccali di
birra venduti in più e porzioni di čevapi serviti su piatti
di plastica per un extra guadagno dei ristoratori locali
e l’assicurata promozione della città organizzatrice sui
giornali locali, e se Dio voglia, anche nelle tv locali),
sono sostanzialmente legati all’arte. Al contrario,
l’umiliazione degli artisti e delle loro prassi artistiche
si moltiplica durante i vacillamenti stagionali degli
stessi osservatori, stessi membri di giurie e stessi artisti, da manifestazione a manifestazione, ove i primi si
aspettano bevande gratis, i secondi riscuotono meritate
diarie, mentre i terzi, i più testardi, instancabilmente
perdono il proprio tempo e consumano carburante,
trasportando le stesse opere dall’uno all’altro ex tempore, sperando in una qualunque, persino simbolica
ricompensa. Loro dimenticano che i premi in denaro e
i riconoscimenti vi si consegnano in base a un ordine
stabilito (non scritto): all’autore dell’opera abbastanza
comprensibile da sopportare qualunque spiegazione, a
un artista locale, all’ospite che arriva da più lontano, a
un rappresentante di una minorità etnica o nazionale e,
necessariamente all’autore dell’opera sulla quale ha buttato l’occhio il felice sponsor che è da tempo infastidito
dallo spazio vuoto sopra il camino elettrico con fiamme
artificiali nel salotto di casa.
Se siamo d’accordo che le numerose valutazioni portate generalmente fino all’assurdo, non contengono
attributi che renderebbero possibile la connessione
dei menzionati ritrovi popolari con il profetico parere
ciceroniano che l’arte nobilita lo spirito umano, allora
posso con tutti i diritti proclamare l’ARTUM, progetto
artistico regionale di purosangue.
1 3
quest’anno ha moltiplicato il numero di partecipati ed
è aumentato il territorio che connesso in rete. Al tema
del TATTO, proposto e argomentato da Biljana Bojić,
ha reagito una settantina di artisti, rispondendo, o
agli appelli pubblici o all’individuale diretto invito del
selector; infine, 34 autori e un progetto-ospite hanno
trovato posto alla mostra in anteprima. In base alla loro
scelta, l’unico elemento decisivo era l’intensità della
risposta artistica al tema assegnato.
Prima di tutto, la stratificata essenza dell’ARTUM
si crea su chiare pretese artistiche, sul continuo studio
del tempo e dello spazio che ci circonda, sul creativo
ritrovo attorno a motivi o temi comuni, sull’esplicito
desiderio di cambiamenti nella propria testa e se è possibile anche in quelle altrui, sullo studio costante e
l’uso del sapere, sul massimo rispetto verso gli artisti
con i quali collaboriamo, di cui acetiamo la varietà dei
segnali (ad esempio in relazione all’esposizione delle
opere negli spazi espositivi) e sulla promozione senza
compromessi di nuovi, giovani artisti.
1 4
Non posso certamente tralasciare la RESPONSABILITÀ! Questo sentimento di responsabilità ciò nonostante
acquisito, obbliga l’ARTUM al continuo sviluppo e alla
crescita, perciò è logico che, in confronto all’edizione
dell’anno scorso che ha interrogato e presentato
l’ambiente artistico umaghese, l’edizione dell’ARTUM di
La vivacità e l’elasticità dell’ARTUM si è svelata in piena luce anche nel seguito durante l’allestimento della
mostra, poiché, ad esempio durante l’ideazione degli
spazi espositivi, i lavori di un artista a più riprese sono
stati incorporati o connessi a compatibili lavori si un
altro artista. Tramite tali azioni, Il TATTO si è letteralmente trasformato da leitmotiv in comune o generale
segno di sensibilità del progetto: non solo come motivo
base nella scelta dei lavori, ma anche come modello
chiave per la sua comprensione, tramite scelte sulla
coesistenza tra loro negli spazi del Museo. Alcune parti
o concetti sono, in accordo con gli autori in questione,
stati cambiati con nuovi lavori, adeguati alle leggi dello
spazio espositivo a modo da realizzarsi la indispensabile armonia su tutti i quattro livelli espositivi ed è
per questo che essi contemporaneamente funzionano
come armonici indipendenti episodi e come struttura
comune, realizzata con senso.
Il coerente impiego della menzionata strategia
è in fine diventata anche la fonte creativa del concetto, dell’estetica e della realizzazione del catalogo
dell’ARTUM II, la cui primaria e in verità unica funzione è quella di annotazione della completa stratificata
linea di esibizione del Salone: la scelta delle opere,
la composizione e l’allestimento finale, l’apertura, i
partecipanti, i video, l’art catering ecc. La descrizione
dettagliata delle opere (e dei loro autori), gli spezzoni
tratti dalle loro originali argomentazioni e le dettagliate firme sotto ogni singola inclusa fotografia, rappre-
“
ALU-ZIUM I, II & III
Mark Rothko kao paradigma hipersenzualnosti, te
korištenjem hladne aluminijske površine i naknadnim skidanjem i brušenjem pigmenta namjera mi je
(naravno kao metafora) sugerirati neutraliziranje
(ohlađivanje), napuštanje OSJETILNOG korpusa kod
današnjeg čovjeka, koje je dapače vrlo dobro
došlo u korporativnom svijetu sa svojim
socijalnim inženjeringom.
”
Branko Kolarić.
1 5
“
TRAGOVI PRISUTNOSTI
Draga Maja
Za izložbu ARTUM bih prijavila 16 (4x4) oslikanih
terakota ploča (svaka 25x25 cm) “Tragovi
Prisutnosti” koje su oblikovane tijekom
interaktivne instalacije “Prisutnost”, koja je kao
dio istoimene trilogije, izvedena u Gradskoj Galeriji
Labin 7. 8. 2011. Šaljem ti par fotografija na
kojima se vidi prolaženje publike po glinenom podu
za vrijeme instalacije, te kratki video trilogije (moj
dio je u zadnjoj trećini). Nakon instalacije veći dio
poda sam izrezala u kocke, oslikala i ispekla.
Ideja instalacije “Prisutnost” kao i “Tragova
prisutnosti” ispunjena je dodirom postojanja
i ljudskom interakcijom kao i fizičkim i duhovnim
utiscima te interakcije.
Denis Licul.
”
http://www.youtube.com/watch?v=EJDlZTm5nCk&feature=share
1 6
sentano l’unica metodologia possibile per una durevole
registrazione di tutti i preziosi aspetti, le intenzioni,
le informazioni e i risultati di un evento così complessi
come lo è l’ARTUM.
Tra le opere che nel modo più incisivo hanno risposta
al tema del Salone, la mia preferita è la collezione di
fotografie SOLO CON SE STESSO dell’artista umaghese
Robert Sironić: i suoi personificati paesaggi rappresentano sottili tessiture che emanano una rara comprensione e l’affinità per l’ambiente che lo circonda.
Il Circolo artistico rovignese (Ermano e Kristijan
Bančić, Jadranka Kalenić, Branko Kolarić, Lada Luketić,
Silena Košara), il cui classico multimediale Nikola
Ražov, ha offerto la sua work-in-progress istallazione
artistica IMPOSSIBILITÀ DEL TATTO, ha lasciato una
notevole impronta sull’edizione. Tra i vari video “tatto”,
un’ottima impressione ha fatto su di me il film fuggifuggi UN ERRORE FATALE DEL RE MIDA di Marina
Burolo. La performance artistica dell’equilibrista Darko
Brajković Djepeto ha confermando tutte le aspettative
usurpando il completo quarto livello (terrestre) del Museo, completando i suoi campi di soffioni in collaborazione con i giocosi visitatori. Denis Licul, l’artista
albonese con indirizzo newyorchese è l’autrice delle
TRACCE DI PRESENZA, la più completa interpretazione
multimediale dell’interrazione tra il contatto fisico e
quello spirituale. La dedica fatta da Zaneto Paulin al
grande artista croato Ivo Vrtarić è estremamente toccante, come irresistibili e umoristici lo sono i CERCHI
DI VETRO di Radovan Rajić.
L’artista slovena Jerca Šantej, tranne i due strepitosi acrilici (di cui i protagonisti sono Burt e Tito), si
presenta all’ARTUM anche come produttrice del proprio
progetto ospite THE SOUL OF THE FUTURE, una tela
circolante sulla quale gli artisti presenti hanno scalfito
i loro punti di vista inerenti i valori che considerano
decisivi per il futuro degli umanoidi e di tutti loro che
tali si considerano.
Tale progetto ospite è indubbiamente non solo un
benvenuto impulso nell’ambito dell’attuale concetto
espositivo, ma rappresenta senz’altro anche un segnale legittimo per il prossimo ARTUM: mi immagino
un nuovo, ancor più intrigante tema base, un maggior
insistere su lavori originali, creati specialmente per
l’ARTUM, la promozione di giovani autori senza nessuno
compromesso, la ricerca di partecipanti su una più vasta
(internazionale) area e tour o scambio dell’ARTUM con
simili avvenimenti artistici europei.
Nell’analisi che sempre significa anche studio,
sono alla ricerca di qualcosa di cui ancora non abbiamo un’esperienza in comune, orientandomi in base
alla saggia sentenza del filosofo-architetto americano
Philip Johnson (1906-2005), a suo tempo direttore del
Museo di arte moderna (MOMA) e autore della spettacolare Casa di vetro (Glass House, New Canaan, Connecticut, 1949):
“All’università apprendiamo cose che nella vita non
ci serviranno. La vita è l’opposta al mondo accademico,
perciò mi stanno più a cuore i comportamenti di persone solitarie! Vorrei spingere questa giovane generazione e quelle che la susseguiranno, a riflettere sulle
forme e a seguire la propria strada. Il fatto positivo
relativo all’arte è che non bisogna preoccuparsi né delle
domande pratiche né di quelle filosofiche. Essa scorge
l’ispirazione esclusivamente negli aspetti estetici che le
parole non possono esprimere. Le parole non mettono
in moto le cose.
È l’immaginazione di ogni singolo individuo ad essere importante!”
Maja BRISKI
critico d’arte, art produttrice & designer grafico
Circolo [Comunità degli Italiani Rovigno]
12 ottobre 2012
1 7
“
PAZI OŠTAR PAS
Suvremeni život u urbanim
sredinama stavlja nas u bezlične
situacije gdje je fizički kontakt
uvjetovan zbog pretrpanih
dizala, vlakova, ulica, tramvaja...
U tim situacijama čovjek je stavljen u neželjeno stanje: prisiljen
je dijeliti svoj intimni prostor.
Dodir s nepoznatim ljudima stvara nelagodu i postaje
uznemirujući... tada se može
osjetiti kako čovjek tiho reži
ispod kože.
”
Tina Erjavec.
1 8
1 9
“
STILL LIFE 1 & STILL LIFE 2
Susret s crno bijelom
fotografijom bila je ljubav
na prvi pogled koja još
uvijek traje,
a istraživanja mogućnosti
modifikacije ljudskog
tijela, pogotovo kože,
postala su primarni objekti
moga rada... opsesija....
”
Lara Žibret.
2 0
ARTUM LEVEL 2 [SECOND FLOOR]
“
NEMOGUĆNOST DODIRA
U seriji ŠKOLICA koju sam započeo prije pet, šest godina, a koja se nastavlja
i još uvijek traje s novim varijacijama, pokušavam skrenuti pažnju na sve
veći gubitak mogućnosti dodira bilo koje vrste s obzirom na razvoj i agresiju
tehnologije kao i svih vrsta medija.
”
Nikola Ražov.
2 1
UMJETNICI & ARTISTI
ERMANO BANČIĆ [ROVINJ / ROVIGNO]
KORACI / GDJE IDEMO / KAMO GREŠ-GREMO..!?? [FOTOGRAFIJE]
I PASSI / DOVE ANDIAMO..!?? [FOTOGRAFIE]
KRISTIJAN BANČIĆ [ROVINJ / ROVIGNO]
ZAKRIVLJENA STVARNOST / DISTORTED REALITY [FOTOGRAFIJE]
REALTÀ DISTORTA [FOTOGRAFIE]
MAURA BATARILOVIĆ [UMAG / UMAGO]
JAKE RUKE [VIDEO / SURADNICA DOROTEA CERIN]
MANI FORTI [VIDEO / IN COLLABORAZIONE CON DOROTEA CERIN]
NATAŠA BEZIĆ [BUJE / BUIE]
DODIR / IL TATTO [AKRIL NA PLATNU / ACRILICO SU TELA / 160x100 CM]
Ideja žive prirode izražava neizmjernu ljepotu, nježnost,
neiscrpan izvor inspiracije za umjetnika. Ako postoji trenutak,
djelić sekunde kada ljepota i radost postojanja, boja i svjetlost, nježnost i dodir prelaze iz nečeg zemaljskog, realnog
u nešto nedostižno, nebesko, onda je to, za mene, trenutak
prolaznosti života jednog leptira. / La natura viva come idea
esprime immensa bellezza, sensibilità ed è una illimitata fonte
d’ispirazione artistica. Se esiste un momento, una frazione di
secondo in cui la bellezza e la gioia di esistere, il colore e la
luce, la sensibilità e il tatto si trasformano da terrestri e reali
in qualcosa di irraggiungibile, celeste, esso rappresenta per me
il momento della fugacità della vita di una farfalla.
ALEKSANDAR BEZINOVIĆ [VELIKA GORICA]
PROZAC [PRONAĐENI RAJ / IL PARADISO TROVATO]
DARKO BRAJKOVIĆ DJEPETO [UMAG / UMAGO]
MASLAČKOVO POLJE / EKSPANZIJA MASLAČKA [INSTALACIJA]
IL CAMPO DI SOFFIONI / L’ESPANSIONE DI SOFFIONI
[INSTALLAZIONE ARTISTICA]
MARINA BUROLO [UMAG / UMAGO]
FATALNA GREŠKA KRALJA MIDE [VIDEO]
UN ERRORE FATALE DEL RE MIDA [VIDEO]
ANTONIA ČAČIĆ [ZAGREB / ZAGABRIA]
E3 [ULJE NA PLATNU / 200X150 CM] • E3 [OLIO SU TELA]
SABINA DAMIANI [UMAG / LONDON • UMAGO / LONDRA]
CLOSER / BLIŽE [TRIPTIH / DIGITALNI ISPIS, KONAC / 20x30 CM]
PIÙ VICINO [TRITTICO / STAMPA DIGITALE, FILO]
TINA ERJAVEC [ZAGREB / ZAGABRIA]
PAZI OŠTAR PAS [INSTALACIJA / ČELIK, PLASTIKA, AKRIL / 50x25 CM]
ATTENTI AL CANE [INSTALLAZIONE ART / ACCIAIO, PLASTICA, ACRILICO]
VINKO FIŠTER [ZAGREB / ZAGABRIA]
TOUCH OF SILENCE [VIDEO 00 : 01 : 42 (LOOP) SA ZVUKOM]
UN TOCCO DEL SILENZIO [VIDEO 00 : 01 : 42 (LOOP) CON SUONO]
TEA HATADI [ZAGREB / ZAGABRIA]
…, TAKO I NA ZEMLJI… [VIDEO KOLAŽ / 3’25’’ LOOP]
…, COSÌ IN TERRA … [VIDEO COLLAGE / 3’25’’ LOOP]
Kamera, montaža / Camera, montaggio: Igor Juran, Tea Hatadi
2 2
PAULINA JAZVIĆ [ZAGREB / ZAGABRIA]
FEEL ME [KOMBINIRANA TEHNIKA / TECNICA COMBINATA]
Rad se sastoji od tri dijela: u 3 kutije od istog materijala
(staklo, drvo) stavila sam maslačak, rukavice i košulju sa
žiletima. Maslačak je nađen i toliko je krhak, da dodir i ne
podnosi (Štoviše, taj se rad razbio tijekom transporta za
Umag! opaska M. B.). Rukavice su stare, iz prošlih vremena
kad su ih žene još nosile i kad se pažnja posvećivala detaljima;
toliko su krhke da su ljepše u kutiji nego na ruci, a i dodir
je ljepši bez rukavica... Košulja izrađena od žileta dio je mog
prijašnjeg rada Identity koji govori koje sve obrambene mehanizme imamo da obranimo svoju krhkost tj. bolje ne diraj,
jer i dodir može biti bolan. / L’opera è composta da tre parti:
in 3 scatole delle stesso materiali (vetro, legno) sono stati
messi uno soffione, dei guanti e una camicia con rasoi. Il soffione è stato trovato ed è talmente fragile da non sopportare
nemmeno di essere toccato (L’opera si è per di più rotta nel
trasporto da Zagabria a Umago!!! Nota di M.B.). Il guanti sono
2 3
2 4
vecchi, cioè appartengono a un tempo passato in cui le donne
ancora li portavano e in cui l’attenzione veniva ancora dedicata
ai dettagli; essi sono talmente fragili da essere perfino più belli
nelle scatola che sulle mani e in più il tatto è più bello senza
guanti... La camicia di rasoi è una parte di un mio precedente
lavoro intitolato Identity che ci presenta tutti i meccanismi di
difesa che abbiamo per difendere la nostra fragilità, cioè meglio
non toccare poiché anche toccare può essere doloroso.
NEVEN JURJAK [UMAG / UMAGO]
4 PORTRETA ANE RUCNER [FOTOGRAFIJE]
4 RITRATTI DI ANA RUCNER [FOTOGRAFIE]
JADRANKA KALENIĆ [ROVINJ / ROVIGNO]
DODIR... IN TOUCH [INSTALACIJA]
IN CONTATTO [INSTALLAZIONE ARTISTICA]
JULIJANA KOCANOVIĆ GRUBIĆ [PULA / POLA]
DODIR / IL TATTO [FOTOGRAFIJE / FOTOGRAFIE]
BRANKO KOLARIĆ [ROVINJ / ROVIGNO]
ALU-ZIUM I, II & III
SILENA KOŠARA [ROVINJ / ROVIGNO]
STAKLENI DODIR 1, 2 & 3 [FOTOGRAFIJE]
IL TOCCO DI VETRO 1, 2 & 3 [FOTOGRAFIE]
DENIS LICUL [LABIN • ALBONA / NEW YORK]
TRAGOVI PRISUTNOSTI [INSTALACIJA / TERAKOTA PLOČE + VIDEO]
TRACCE DI PRESENZA [INSTALLAZIONE ARTISTICA / TAVOLE DI TERRACOTTA + VIDEO]
LOVORKA LUKANI [BUJE / BUIE]
DODIR SJEĆANJA [SERIJA GRAFIKA / 25x25 CM]
IL TOCCO DEI RICORDI [SERIE GRAFICA]
LADA LUKETIĆ [ZAGREB / ROVINJ • ZAGABRIA / ROVIGNO]
1. EVOLUCIJA DODIRA [KOMBINIRANA TEHNIKA / 24x30x4 CM]
2. KOLAŽI [KOLAŽI NA PAPIRU / 36,5x25,5 CM]
1. L’EVOLUZIONE DEL TATTO [TECNICA COMBINATA]
2. COLLAGE [COLLAGE SU CARTA]
MILAN MARIN [UMAG / UMAGO]
SUNCE NA KVARNERU / IL SOLE SUL QUARNERO
SLAVICA MARIN [UMAG / UMAGO]
SPAVAM [INSTALACIJA] / DORMO [INSTALLAZIONE ARTISTICA]
Žica na kojoj spavam bio je krevet moje djece. Nisam ga
mogla baciti... Gola na goloj žici, ja svejedno spavam... / Il filo
metallico sul quale dormo era il letto dei mie figli. Non ho potuto
buttarlo via... Nuda sul filo metallico, io comunque dormo...
VLADO MARTEK [ZAGREB / ZAGABRIA]
Lokalni govor u odnosu na opći simbolički govor/izričaj uvijek je moguć, poput slobode, ali su rezultati neizvjesni. Stoga
u mom likovnom slučaju, odabrani motiv, unaprijed je okrenut
publici, ali s jednim dodatkom, naime razlikom. Ta razlika čini
sadržaj u mjeri koliko je sadržaj, sada uopće podnošljiv. Citiram
sebe: Umjetnik treba paziti na svoje ponašanje. Ma što to u
slobodnoj širini značilo, ili se, možda preznačavalo. Motiv sise, grudi i ime slikarstva na frekvencijama boja historijskih avangardi, donekle je opće mjesto koje označuje: žal ali
i volju, svijest ali i kritiku. A format rada funkcija je spoznaje.
Uopće postoji nagnuće za iskazom pomoću materijalnog iskaza
(materijal, format, tehnika, etc). Približujemo se tautološkom
očitavanju: onog što jest. Crveno je crveno, sisa je sisa, crna
sisa je crna sisa, “slikarstvo” je imenovano (u konceptualistički
usmjerenoj svijesti). Sveukupno: susret (elementi se uvijek samo
susreću) podsjeća na sajam robe, Međutim umjetnik je u takvim
pozicijama - promatrač, on baš i ne radi umjetnost (u naviklom
poimanju). Pozdrav, V. Martek / Una parlata locale in relazione
al generale simbolico linguaggio/espressione è come la libertà
sempre possibile, ma i risultati sono incerti, perciò, nel mio
caso artistico il motivo scelto è anticipatamente volto verso il
pubblico, ma con un supplemento, cioè differenza. Tale differenza rappresenta il contenuto nella misura in cui il contenuto è
sopportabile in questo momento. Cito me stesso: L’artista deve
fare attenzione al proprio comportamento. Significhi quello
che significhi in largo o forse antesignifichi. Il motivo della
tetta, del seno e il nome della pittura sulle frequenze dei colori
delle avanguardie storiche, fino ad un certo punto è un luogo
comune che rappresenta: la spiaggia ma anche la volontà, la
coscienza ma anche la critica. Il formato dell’opera rappresenta
2 5
la funzione di conoscenza. L’inclinazione all’esposizione esiste
in generale con l’aiuto dell’esposizione materiale (materiale,
formato, tecnica, ecc). Ci avviciniamo alla dichiarazione tautologica: di quello che è. Il rosso è rosso, la tetta è tetta, la tetta
nera è la tetta nera, la “pittura” è nominata (nella coscienza
concettuale indirizzata). Totale: l’incontro (gli elementi sempre
soltanto si incontrano) ci ricorda una fiera di merci, ma l’artista
è in tali posizioni - un osservatore, lui in verità non crea l’arte
(nella concezione usuale). Saluti, V. Martek
TANJA RAVLIĆ [SPLIT / SPALATO]
BEZ NAZIVA [ULJE NA PLATNU] • SENZA TITOLO [OLIO SU TELA]
NIKOLA RAŽOV [ROVINJ / ROVIGNO]
NEMOGUĆNOST DODIRA [INSTALACIJA]
IMPOSSIBILITÀ DEL TATTO [INSTALLAZIONE ARTISTICA]
ROBERT SIRONIĆ [UMAG / UMAGO]
SAM SA SAMIM SOBOM / SOLO CON SE STESSO 1, 2, 3 & 4
Digitalna fotografija, duga ekspozicija do 5 minuta,
snimano u proljeće 2012. / Fotografia digitale, lunga esposizione fino a 5 minuti, scattata nella primavera del 2012.
MARINA STOPONJA [ZAGREB / ZAGABRIA]
BLOODY XXX [SKULPTURA, MRAMOR/SCULTURA, MARMO / 50x60x15 CM]
Skulptura “Bloody xxx“, je zadnja nastala u sklopu ciklusa
mramornih jastuka pod općim nazivom ”Pillow talk“. Obrađuju
erotsku tematiku u kojoj je naravno uvijek prisutan i dodir.
Sami jastuci glatkom površinom, realističnim dojmom i finoćom
obrade mame na dodir, a za razliku od predhodnih jastuka na
kojima je obično izložen neki predmet koji povezuje bazu, (jastuk) sa temom, ovaj jastuk ima samo urezan natpis-naziv, koji
asocira na neki događaj vezan uz erotske stranice na internetu.
/ La scultura “Bloody xxx“ è l’ultima creata nell’ambito del ciclo
di cuscini di marmo intitolati “Pillow talk”. L’autrice elabora una
tematica erotica nella quale il tatto è sempre presente. I cuscini
stessi, con la loro superficie liscia, rappresentano un’impressione
realistica e con la finezza di lavorazione richiamano al tatto che
rappresenta un altro nesso indiretto con il tema. A differenza dei
cuscini precedenti sui quali è usualmente esposto un oggetto che
unisce la base (il cuscino) con il tema, questo cuscino ha soltanto
una scritta-nome inciso che associa a un avvenimento relativo a
una pagina di contenuto erotico su internet.
JERCA ŠANTEJ [SEVNICA / LJUBLJANA • LUBIANA]
1. BELA MUNJA “pardon, Burt Reynolds, še ena odlična zgodba morale in etike,
simbolov in zapovedi” / freccia bianca “scusi, Burt Reynolds, ancora un’altra ottima
storia di morale ed etica, simboli e comandamenti” [KOLAŽ, AKRIL NA PLATNU •
COLLAGE, ACRILICO SU TELA / 100x150 CM / 1000 EURA ]
2. TITO 20 10 “največja legenda z mnogimi obrazi, Marlon Brando ali Tito” / “le
più grandi leggende multifacce, Marlon Brando o Tito” [KOLAŽ, AKRIL NA PLATNU
• COLLAGE, ACRILICO SU TELA / 100x150 CM / 1000 EURA ]
2 6
ROBERTA VILIĆ [ZAGREB / ZAGABRIA]
‘’1’’ & ‘’2’’ [ENKAUSTIKA NA PLATNU • ENCAUSTO SU TELA / 80x100 CM]
Slike nastale u 2012. su slojevite strukture, reduciranog kolorita, na kojima se osim jake teksture mogu čitati riječi, slova,
brojke. Naknadnim razradama ti znakovi (alfabetski, leksički
i sintaktički) gube svoj narativni karakter postajući simbolom
koji ima apstraktni karakter znaka. Dakle, osnove mog rada su
izražajna tekstura i gestualnost koje su dominantno umjetničko
sredstvo izražavanja i instrument komunikacije (vizualno i taktilno). / Le immagini create nel 2012 sono strutture multistrati
2 7
“
DODIR SJEĆANJA
Za ARTUM 2&12 predstavljam ciklus grafika koji
je u izradi. Riječ je svojevrsnim putopisnim
zabilješkama formata oko 25x25 cm u koje
utiskujem zemlju, kamenčiće, smeće i drugo,
ono što sam skupljala u prolazu na mojim svakodnevnim putovanjima. Svaka grafika, umjesto
imena, dobiva oznaku po GPS koordinatama
mjesta gdje sam tu zemlju pokupila.
Grafike su bezbojne sa utisnutim reljefom,
koordinate su sive. Različiti materijali uzeti
s mjesta putovanja utiskivanjem u papir postaju,
umjesto uobičajenih fotografija, trajni
podsjetnik na određeno mjesto i doživljaje.
”
Lovorka Lukani.
nelle quali, tranne un forte tessuto, vi si possono captare anche
parole, lettere, numeri. In successive elaborazioni questi segni
(alfabetici, lessici e sintattici) perdono il loro carattere narrativo, diventando simbolo con un astratto carattere del segno.
Quindi, le basi della mia opera sono l’espressivo tessuto e la
gestualità che sono un dominante mezzo d’espressione artistica
e strumento di comunicazione (tattile e visuale).
LARA ŽIBRET [BUJE / BOLONJA • BUIE / BOLOGNA]
STILL LIFE 1 & STILL LIFE 2 [FOTOGRAFIJE • FOTOGRAFIE / 100x45 CM]
DARIJA ŽMAK [OPATIJA / ABBAZIA]
EMOCIONALNA PROGNOZA
Rad Emocionalna prognoza odraz je mojih iskustava,
sjećanja, osjećaja, ali i novih izazova (dojenje, majčinstvo) koji
su me zatekli tijekom i nakon trudnoće. Nekoliko je ključnih
aspekata stanja stvarnosti koje me zanimaju, koje želim istražiti
radom: propitivanje granica biološke uvjetovanosti, materinstva i naslijeđa u stvaranju slike o sebi; etiketiranje i fenomen
ženskog porodništva - emocionalni bijegovi, prebiranje po
prošlosti, zaboravi i novi mitski prostori koji se pritom stvaraju.
Točnije, ovim radovima istražujem način kako kao žena formiram
razumijevanje trudnoće u svojoj svjesti i da li u našoj kulturi
ono može imati neki oblik.
Rad je izveden od odljeva mojeg trudničkog trbuha koji
je kaširan fiktivnim teritorijima koji zazivaju globusnu sliku
svijeta. Izmišljene teritorije opcrtala sam flomasterima u boji
i svaki teritoriji nazvala svojim imenom: STRAH, LJUBAV,
ZAVIST, LJUTNJA... / L’opera Prognosi emozionale riflette le
mie esperienze, i miei ricordi, le mie emozioni, ma anche nuove
sfide (l’allattamento, la maternità) in cui mi sono imbattuta
durante e dopo la gravidanza. Gli aspetti chiave dello stato di
realtà che mi interessano e che voglio studiare nel mio lavoro
sono: l’esame dei confini del condizionamento biologico della
maternità e dell’eredità nella creazione dell’immagine di se stessi;
l’etichettamento e il fenomeno dell’ostetricia femminile - fughe
emozionali, il rovistare per il passato, l’oblio e nuovi spazi mitici
che ciò nonostante si creano. In quest’opera studio il modo in
cui la donna crea la comprensione della gravidanza nella suo
coscienza e se essa può avere una forma nella nostra cultura.
L’opera è composta dal calco del mio pancione coperto da
territori fittivi che evocano l’immagine del mondo a mo’ di mappamondo. Ho usato i pennarelli clorati per disegnare i territori
immaginari e ho chiamato ciascuno di loro con il mio nome:
PAURA, AMORE, INVIDIA, RABBIA...
RADOVAN RAJIĆ [UMAG / UMAGO]
STAKLENI KRUGOVI / CERCHI DI VETRO
[6 STAKLENIH KRUGOVA MAT POVRŠINE S RELJEFNOM STRUKTUROM]
[6 CERCHI DI VETRO DELLA SUPERFICIE OPACA CON STRUTTURA IN RILIEVO]
ZANETO PAULIN
[VENECIJA / ZAGREB / MOTOVUN RANCH / MALE SRAKANE / ROVINJ]
[VENEZIA / ZAGABRIA / RANCH MONTONA / CANIDOLE PICCOLE / ROVIGNO]
DIVINE TOUCH / BOŽANSKI DODIR [KONCEPT / 24 FOTOGRAFIJE]
IL TOCCO DIVINO [CONCETTO / 24 FOTOGRAFIE]
DIVINE TOUCH 01 / Uspavanka za Teu Bičić
DIVINE TOUCH 02 / Gospod T u baZENu
DIVINE TOUCH 03 / Jerca & Grega z bučko
DIVINE TOUCH 04 / KUM & YOGA cat
Izbor od četiri primjera iz koncepta DIVINE TOUCH (instalacija od 24 fotografije u originalnoj autorskoj THUMBNAILS
izvedbi) s varijacijama suptilnih trenutaka emocionalnog ili
fizičkog kontakta. Koncept je posvećen umjetniku Ivi Kumu
Vrtariću kojem je dodir bio jedan od lajtmotiva u njegovoj
art produkciji (priloženi prizor broj 4 prikazuje Vrtarićeve ruke
u virtualnom dodiru s mačkom na njegovom plakatu kojeg je
još osamdesetih godina prošlog stoljeća dizajnirao za jedan
zagrebački yoga centar). / La scelta di quattro esempi tratti
dal concetto DIVINE TOUCH (istallazione artistica composta
da 24 fotografie nell’originale presentazione sotto forma di
THUMBNAILS) con variazioni di fini momenti di contatto fisico
o emozionale. Il concetto è dedicato all’artista Ivo Kum Vrtarić
che del tatto faceva il motivo conduttore della sua produzione
(la scena numero 4 in allegato, mostra le mani di Vrtarić nel
contatto virtuale con il gatto ritratto sul poster che negli anni
’80 è stato realizzato per un centro yoga di Zagabria).
2 9
3 0
3 1
3 2
3 3
“
SUNCE NA KVARNERU
Taktilna površina slike kao da provocira na dodir.
Na hrapavoj površini osjetimo neobuzdanu igru geste koja se
manifestira brojnim urezima, “slučajnim“ ogrebotinama,
udubljenjima, izdvojenim zrncima materijala i slojevitošću.
Ova nemirna površina kao da svojom grubošću apostrofira
trenutak sadašnjosti, kao da kontakt s površinom pojačava
budnost i otvara percepciju, postajemo za nijansu svjesniji
neponovljive ljepote sadašnjosti, dok oko, to varljivo čudo,
na toj istoj površini komponira slike iz nekih drugih iskustava,
vodeći nas u vrtlogu emocija u doba dječije igre,
prvih ljubavi, suza i radosti odrastanja.
”
Milan Marin.
3 4
ARTUM LEVEL 3 [UNDER]THE ROOF
3 5
ARTUM & IL TATTO
IL SECONDO SALONE UMAGHESE
“Ho scoperto che tra tutti i sensi l’occhio
è il più superficiale, l’orecchio il più altero,
l’olfatto il più lussurioso, il gusto il più superstizioso e incoerente, mentre il tatto è il più
profondo e filosofico.”
Denis Diderot
Lettera sui ciechi ad uso di coloro che vedono, 1749
La completa conoscenza del mondo che ci circonda viene da noi effettuata con l’ausilio dei
sensi. Tra i 5 sensi che Aristotele definì nel III
secolo a.C., riconosciuti ancora oggi, vi fu anche
il senso del TATTO. L’antico mondo della Grecia,
nella storia mitologica del re Mida, da millenni
narra dell’avarizia di un uomo che cercava la propria fortuna con il tocco, il tocco “d’oro”, che gli
faceva trasformare tutto ciò che toccava in oro.
Non molto è cambiato nell’odierna società consumistica: ancora oggi si va alla ricerca di cose di
grande valore materiale. Il senso del tatto, e le
capacità manuali di una individuo sono del tutto
trascurati, si è creata una popolazione di telespettatori ∑ voyeur. Il solo accenno del tatto, per
primo ci fa venire in mente il contatto fisico, intenzionale, piacevole ∑ quello creato con amore
o quello fastidioso ∑ creato con odio. Per la
maggior parte delle persone, l’intimità e l’amore
emotivo nascono dal contatto fisico. Tenersi
per mano, baciarsi, abbracciarsi, avere rapporti
sessuali sono dei modi per riferire e confermare
l’intimità. Ci sono vari tipi di contatto, ma che
cosa implicano e qual è il loro significato? Che
cos’ è il tatto?
Gli stimoli provenenti dall’ambiente sono percepiti dall’uomo tramite la pelle, l’organo tattile,
e vi si riflettono tramite tutta la sua superficie;
3 6
il tatto è quasi sempre presente durante la maggior parte delle attività umane. La particolarità del
tatto, ovvero la sue esperienza sensitiva, si creano dalla combinazione di vari stimoli provenienti
dall’ambiente. Perché? Adoperando combinazioni
di ricettori situati sulla cute e nei strati sottocutanei, il corpo diventa mezzo, mentre il tatto non
funziona solo come senso unico, ma si connette
all’influsso della temperatura, del dolore, della posizione del corpo, della pressione. L’intensità minima dello stimolo provocante una sensazione sulla
pelle è il tenue movimento di leggere piume di farfalla, perciò non ci sorprende che nell’iconografia
occidentale questa piccola fragile farfalla, simboleggi la leggerezza e la volubilità.
Le forme e gli spazi vengono da noi interamente
percepite tramite la vista e il tatto, ma è con il
tatto che si crea il diretto contatto con l’oggetto,
insinuandone il volume, la facciata, la superficie, la consistenza. Questi sensi sono definiti
percezioni tattili o aptiche. L’etimologia della
parola APTICO trae origine dal greco haptesthai,
“che appartiene al tatto o che si riferisce ad esso”.
La percezione aptica nasce dalla collaborazione
di due sensi, la cinestesia e il tatto. Tranne alla
manifestazione fisica del tatto, realizzata dai ricettori del senso del tatto situati sulla superficie
del corpo che ha come scopo lo studio della forma
fisica di un oggetto, la sensazione cinestetica è
diretta verso più profonde e intime sensazioni.
Nel processo di unione tra madre e figlio il
primo contatto è il più importante, i primi nessi
vengono creati con il cauto tocco delle punte
delle dita. La bocca del neonato rappresenta
l’organo di percezione tattile tramite il quale si
creano le prime concezioni del mondo esterno. Le
mani, la percezione aptica viene a crearsi un po’
più tardi ed è attiva nei primi anni di vita. Il neonato esplora gli oggetti che gli stanno attorno
toccandoli e guardandoli.
“
STAKLENI DODIR 1, 2 & 3
Fotografije su nastale na putovanju u Portugalu 2011.
Dok sam šetala jednim shoping
centrom pažnju mi je privukao
obris stopala na staklenom
mostiću. Bilo mi je zanimljivo
promatrati razne uzorke i kretanja.
Fotografije prikazuju dodir stopala
i stakla te kretanje ljudi u svim
smjerovima.
”
Silena Košara.
3 7
“
FATALNA GREŠKA KRALJA MIDE
Ovo je eksperimentalni film koji obrađuje klasičnu antičku legendu o
kralju Midi koji je svojim dodirom sve što bi dotaknuo pretvorio u zlato.
Poigravajući se višeznačnom simbolikom zlatnog dodira nesmotrenog
kralja, film koristi prirodne elemente, njihovu strukturu i ornament te ih
stavlja u korelaciju sa današnjim svijetom i postavlja pitanje je li Mida
još uvijek živ? Jesu li njegovi nasljednici nastavili željeti zlato?
”
Marina Burolo.
3 8
Vi siete mai chiesti come fanno i non vedenti
e gli ipovedenti a vedere la forma o perfino il
colore? Loro possono vedere con il tocco delle
mani. Renato Cartesio nel suo saggio “Ottica”
del 1637, narra di come una persona non vedente
si muova con l’aiuto del bastone come se “guardasse con le mani”. Le percezioni cinestetiche
in combinazione con il senso del tatto che da
informazioni sulla presenza di oggetti, delle loro
misure e forme, offrono alle persone non vedenti
informazioni sul comportamento del corpo. Tramite il tatto, le persone non vedenti e ipovedenti
possono percepire una scultura, ma anche un disegno. In che modo?
Il disegno di un’immagine si trasforma in diagrammi tattili con l’aiuto di una macchina che
produce sporgenze tratte da elementi di colore
nero impressi sul foglio. Per una totale comprensione dell’immagine vengono collocati 5 diagrammi tattili a sé stanti, mentre i colori vengono
spiegati ai non vedenti tramite un’audioguida che
da le giuste indicazioni di come far scorrere la
mano sopra l’immagine. La storica dell’arte Nataša Jovičić ha elaborato questo metodo chiamato “5 in 1”, composto da un’immagine in cinque
diagrammi. I colori, creati dalla luce e della vista
e percepiti dai non vedenti con il tatto, si attuano in modo da descrivere il colore rosso come
caldo e ruvido, mentre il blu come freddo e liscio.
Questi progetti non sono soltanto dedicati ai non
vedenti e ai ipovedenti. Oggi nel mondo si organizzano mostre al buio a modo da far concentrare
i loro visitatori non solo sul senso della vista, ma
anche sul senso del tatto. Si tratta di progetti
dedicati non solo a un pubblico non vedente e
ipovedente.
Il tatto ha un ruolo anche nella storia legata
alla creazione della bellezza, ma anche nella
conseguimento di effetti guarenti per la salute.
Il benefico tocco terapeutico, la riflessologia, la
chiropratica e i massaggi sono metodi che venivano adoperati dai guaritori di antiche culture
dell’India, dell’Egitto e del mondo antico. Il successo della terapia dipendeva e tuttora dipende
proprio dall’abilità e dal “dosatura” del tocco del
terapeuta. Nel processo di guarigione i malati attendono il tocco di salute. Molti di noi sono stati
toccati in un momento dal passato o ci siamo
amalgamati con il mare e la terra, sperimentando
il contatto con la natura. Stimoli di questo tipo si
creano poiché il mare e la terra rappresentano un
sicuro riparo, il caldo e la delicatezza e simboleggiano il corpo materno che, nella sua duplicità
simboleggia la nascita e la morte.
Nella storia si parla del contatto tra i due
mondi, tra le civiltà. Le ricerche antropologiche e sociologiche studiano l’acculturazione,
l’interazione tra culture diverse, tra gruppi sociali
che entrano in contatto tra loro e si influenzano
a vicenda. Dal punto di vista della storia dell’arte, una tra
lei prime rappresentazioni del contatto intimo tra
due persone è l’immagine del faraone Akhaton
con e la moglie e i figli che fu una novità che fece
escludere gli usuali austeri canoni egizi e scioccò
i suoi contemporanei. Gli artisti greci, a differenza dell’austerità e rigidità egizia, nelle rappresentazioni riportano l’eterna ricerca dell’ideale di
bellezza. Dal punto di vista storico, nell’antica
Grecia l’uomo rispondeva in modo erotico alla
bellezza e al contato di qualunque essere umano,
indipendentemente dal sesso. Il muscoloso e
atletico corpo maschile era considerato l’ideale
di bellezza. Il contatto fisico tra omosessuali era
socialmente accettabile, ma dovevano essere osservate certe regole. Il discreto osservarsi e il
contatto fisico erano possibili soltanto con il consenso di entrambi gli individui. L’omosessualità
veniva esplicitamente rappresentata nell’arte fino
al periodo a cavallo tra l’XI e il XII secolo.
3 9
4 0
“
DISTORTED REALITY / ZAKRIVLJENA STVARNOST
Lutajući jednim napuštenim i devastiranim objektom
naišao sam na ogledala u nekim prostorijama.
Snimajući seriju zamišljenih fotografija, došao sam na
ideju da sam sebe snimim u tim ogledalima kao projekciju/odraz/dodir. Kako nisam bio sam, snimio sam
i suradnika u istom položaju u odnosu na ogledalo.
Konačna fotografija je nastala kombinacijom dviju
pojedinačnih snimki, uređenih u PS-u.
”
Kristijan Bančić.
4 1
“
Ciklus fotografija
KORACI nastaje u
jednom dahu, jednog
ljetnog dana nakon
kiše, kad je inspiracija
za mene kao autora
na vrhuncu. Ermano
”
Bančić.
4 2
In seguito al rapporto greco-romano verso il
corpo nudo che rappresentava la purezza spirituale, l’intelletto, ma anche la spudoratezza, la
spavalderia, con l’avvento del cristianesimo nella
cultura occidentale, la nudità e il contatto erotico divennero oggetti di censura. E soltanto nel
Rinascimento che il corpo umano nudo, l’erotica
e il contatto fisico si riscoprono nell’arte tramite
rappresentazioni religiose, mitologiche o ritratti di corte. Tra i dipinti di contenuto religioso,
l’immagine più famosa è quella della creazione
di Adamo di Michelangelo, in cui Dio porgendo
ad Adamo la mano gli dona la vita. Si tratta di
un tema oggi conosciuto da tutti gli amanti dei
cellulari Nokia. Aprendo l’interfaccia entriamo in
contatto con nuove tecnologie.
Nell’arte dell’Europa settentrionale, nel cinquecento e seicento i cinque sensi venivano rappresentati come cinque donne in tipiche scene di
vita quotidiana. Al tatto che tra gli altri sensi
veniva trattato di meno, veniva attribuito il simbolo del riccio e dell’ermellino, mettendo a confronto il tenero e lo spinoso.
Gli storici dell’arte consideravano teoricamente
il rapporto tra la percezione tattile e quella visuale. Lo storico dell’arte Alois Riegel (18581905) considerava lo sviluppo storico-artistico
come passaggio graduale dall’osservazione tattile
a quella visuale. Egli accentuava e si batteva per
il ritorno del tatticismo, delle caratteristiche aptiche nell’espressione. Con la comparsa di nuove
tendenze artistiche, il tatto viene messo in rapporto equo con il senso della vista. In tal direzione si impegnava anche il futurista Marinetti
che nel 1921 nel saggio Il Tattilismo, diffonde il
valore e le impressioni del tattilismo. I nuovi stili
artistici non si fondavano più sulla descrizione
della natura. Si rigetta la rappresentazione di
dettagli in paesaggi e nature morte, ma si sviluppa la stilizzazione delle forme. Si accentua il
gioco dei tessuti, del sistema della superficie del
materiale, della sua levigatezza o ruvidezza, trasparenza o densità. Si fanno esperimenti con le
tecniche di lavorazione e di uso di nuovi materiali
artistici, sia artificiali che ricavati direttamente
dalla natura. I nuovi metodi dell’espressione artistica portano ad un’impressione drammatica e
forte espressione che provoca il desiderio di toccare.
Il tatto, cioè il tattilismo, si include con facilità tra le forme artistiche che studiano la superficie dei materiali e lo spazio, specialmente
della scultura e delle installazioni. Lo studio
tattile della scultura è per primo vissuto tramite
le carezze; le forme si scoprono provando la differenza tra il tessuto, la durezza e la tenerezza
e poi entrano in modo aptico nella figura. A differenza dei disegni e dei dipinti, la scultura può
essere toccata e presa in mano. Il disegno tattile
si sperimenta toccandone le linee che sono un
equivalente grafico ai confini e forme bislunghe
di oggetti fisici. Il tatto rende più facile il riconoscimento di semplici disegni lineari il che è
una regola per i non vedenti, ma anche per le
persone senza problemi di vista.
Nell’ambiente odierno e nella coesistenza con
la tecnologia touch screen, siamo stregati dai veloci, sicuri e funzionali schermi, sensibili al tatto.
Nel mondo virtuale si sviluppano sempre più tecnologie tattili o aptiche, creando l’illusione del
tatto. La fisicità come luogo primario del tatto
viene sempre più trascurata.
Abbiamo appreso che il tatto è un senso complicato. Per scoprire come lo percepiscono quelli
dell’ARTUM, fate visita al Museo umaghese!
Biljana BOJIĆ
Conservatrice del Museo civico di Umago
4 3
“
MASLAČKOVO POLJE / EKSPANZIJA MASLAČKA
Riječ je o izvedbenom događanju, performansu i
happeningu... Moja uloga je pripremanje terena i
inicijativa, a uloga publike je da se uključi u rad i time
postane i akter i umjetnik i promatrač... autorstvo nad
radom se demokratizira! Svatko je umjetnik-jozef bojs,
stvara se socijalna skulptura...
”
Darko Brajković Djepeto.
4 4
“
…, TAKO I NA ZEMLJI…
”Kontinuirano snimajući kadrove iz
svoje okoline, Tea Hatadi odlučila
ih je uklopiti u novi kontekst koji
ironično ispituje gradnju u gradu Zagrebu. U prvom radu ona tu “tekuću”
ljudsku djelatnost postavlja u odnos
sa religijskom utopijom Nebeskog
Jeruzalema iz knjige Otkrivenja (22,122,3). Ta pomalo ironična usporedba
ishodila je time da se Tea poigra sa
snimljenim materijalima zabilježene
stvarnosti i pretvori ih u uzvišenu
sliku stvaranja Božanskog grada.“ [iz
teksta Igora Jurana].
”
Tea Hatadi.
4 5
“
BELA MUNJA & TITO 2010
Dotik preteklosti v čiščenju sedanjosti
z vrednotami prihodnosti!
”
Jerca Šantej.
4 6
ARTUM LEVEL 4 [UNDER]GROUND
4 7
4 8
ARTUM
JE LI TO DODIR S
&&&
&
Artum može biti mnogo toga pa, naravno, zašto
ne i DODIR (kao u ovoj svojoj drugoj novokoncipiranoj pojavnosti), ali sigurno nije, niti će ikad
biti ∑ ex tempore!
Kad bi slatkorječivi Ciceron danas prokrstario
regijom snimajući razinu kulturoloških događanja
(a lik je nedvojbeno imao neke art adute u rukavu
čim je kulturi svojedobno pripisao ulogu “izgradnje i oplemenjivanja čovjekova duha i duše”),
trenutno bi preformulirao svoj legendarni promotivni slogan u O EX TEMPORE, O MORES!
Naime, gore-dolje pa lijevo-desno, kamo god
se krene od Trsta do Vodnjana, lokalni entuzijasti
koji su načuli za kulturni turizam ili (rjeđe) za
brendiranje grada, vrijedno organiziraju ex tempore, te obično jednodnevne igrokaze, na kojima
bez ikakvih posljedica može nastupiti tko god želi
s bilo čim što donese. Izvorno dobronamjerna
strategija, kroz desetljeća se nečujno transformirala u neartikulirana sajamska okupljanja. Tako se
radovi relevantnih artista često nađu zgniječeni
između packarija hobista i gomila plastificirane
robe bez porijekla čiji prodavači čuče ispred svojih špiljica, čeprkaju po novom iPhoneu, odbacuju neugašene opuške preko ramena (jer svijet je
zapravo samo jedna velika pepeljara!) i kriješte
na svakoga tko prema njima usmjeri objektiv fotoaparata. Na krilima brojnih ex tempora neka se
mjesta samoproglašavaju i gradovima umjetnika
usput hladnokrvno dopuštajući preimenovanje
štandova s bižuterijom i amaterskim kičem u “umjetničke ateliere” i “autorske galerije“.
(Da ironija bude potpuna, takvom bezvrijednom kršu zapravo ionako nije potrebna dodatna
stimulacija jer se ionako svakodnevno fantastično
promovira kroz svoje umrežene filijale razasute po
svim regionalnim turističkim centrima duž obale
i to na najboljim izlagačkim i prodajnim mikro
lokacijama u šapama nevidljivih pa shodno tome
i nedodirljivih lokalnih veleposjednika.)
Na nesreću niti dobre strane ex tempora (druženje artista i prolaznika, nešto više prodanih
krigli pive i porcija ćevapa na plastičnim tanjurima za dodatnu zaradu lokalnih ugostitelja te
zagarantirana promocija grada organizatora u regionalnom tisku i, ako bog da, na lokalnoj televiziji), nemaju neke suštinske veze s artom. Naprotiv, ponižavanje umjetnika i njihove umjetničke
prakse multiplicira se sezonskim teturanjem istih
kibica (promatrača), istih članova žirija i istih
artista od priredbe do priredbe, gdje oni prvi
očekuju besplatne napitke, drugi ubiru zaslužene
dnevnice, a treći, najtvrdoglaviji, neumorno troše
svoje vrijeme i benzin prenoseći jedne te iste radove s jedne na drugu ex temporu, nadajući se
bilo kakvom, makar i simboličnom džeparcu. Zaboravljaju, međutim, da se prigodne novčane nagrade i priznanja tamo nerijetko dodjeljuju po nepisanom, ali ustaljenom redosljedu: autoru rada
koji je dovoljno nerazumljiv da može podnijeti
bilo kakvo obrazloženje, jednom lokalnom umjetniku, gostu koji je prešao najviše kilometara,
predstavniku neke nacionalne ili etničke manjine i, obavezno, autoru rada na kojeg je oko bacio
sretni sponzor jer ga u dnevnom boravku već duže
vrijeme nervira praznina iznad električnog kamina
s umjetnim plamičcima.
Ako se složimo oko toga da nabrojene, uglavnom
do apsurda dovedene procjene, zaista ne sadrže atribute kojima bismo spomenuta populistička okupljanja mogli povezati s proročanskim Ciceronovim
uvjerenjem da umjetnost oplemenjuje ljudski duh,
4 9
5 0
tada mogu s punim pravom proglasiti ARTUM punokrvnim regionalnim umjetničkim projektom.
Prije svega, slojevita suština ARTUMA gradi se
na kriterijima s jasnim umjetničkim pretenzijama,
na kontinuiranom istraživanju vremena i prostora
koji nas okružuju, na kreativnom okupljanju oko
zajedničkog motiva ili teme, na izrazitoj želji za
promjenama u vlastitoj, a ako je moguće i u tuđima glavama, na konstatnom učenju i potrebi za
znanjem, na maksimalnom respektu prema umjetnicima s kojima surađujemo uz uvažavanje njihovih raznovrsnih signala (primjerice, pri postavljanju radova u izlagačke prostore) te na snažnoj
promociji novih, mladih autora.
I jasno, da ne zaboravim, na ODGOVORNOSTI!
Naime, taj osjećaj odgovornosti što smo ga stekli
kroz proces definiranja Salona, obvezuje ARTUM
na kontinuirani razvoj i nadgradnju. Stoga je i lo-
gično da se u odnosu na lanjski, koji je ispitao i
prezentirao umaški art ambijent, ovogodišnji ARTUM višestruko multiplicirao i po broju sudionika, kao i po veličini teritorija što ga je umrežio.
Na temu DODIR što ju je predložila i obrazložila
Biljana Bojić, reagiralo je sedamdesetak umjetnika odazivajući se ili na svakom dostupni javni
poziv, ili na individualni, direktni upit selektora,
da bi si naposlijetku mjesto na premijernoj izložbi
priskrbila 34 autora i jedan gost-projekt. Pri njihovu izboru, presudan je bio jedino intenzitet
umjetničkog odgovora na zadanu temu.
Živost i elastičnost ARTUMA došla je do punog
izražaja i u nastavku, pri postavu izložbe jer su,
primjerice, prilikom komponiranja izložbenog
prostora u nekoliko navrata radovi jednog artista
ugrađeni ili sljubljeni s kompatibilnim radovima
drugog umjetnika. DODIR je takvim postupcima
doslovce, iz lajtmotiva prerastao u sveopću ili generalnu oznaku senzibiliteta projekta: ne samo
kao osnovni motiv pri završnom izboru radova, nego i kao ključni model za njihovo razumijevanje,
kroz odluke o njihovom međusobnom suživotu
u prostorima Muzeja. Uz dodatne konzultacije sa
zainteresiranim autorima, neki dijelovi njihovih
ciklusa ili koncepata zamijenjeni su novim radovima, prikladnijim zakonitostima prostora kako bi
se postigla neophodna usklađenost na sve četiri
izložbene razine. One zbog toga istodobno funkcioniraju i kao harmonične samostalne epizode,
ali i kao smisleno izvedena zajednička struktura.
Dosljedna primjena navedene strategije postala
je na kraju i kreativno izvorište za koncept, estetiku i izvedbu kataloga ARTUM II čija je primarna
i zapravo jedina funkcija bilježenje cjelokupne
složene izvedbene putanje Salona: izbor radova,
promišljanje i završna rješenja postava, otvorenje,
artisti, video radovi, art catering, posjetitelji itd.
“
STAKLENI KRUGOVI
...vlaženjem površine
kruga dodirom vode
dobivaju se novi crteži,
slike. U tren sve nestaje
kad se staklo osuši...
ostaju otisci... uspomena.
”
Radovan Rajić.
5 1
5 2
Uz detaljan popis radova (i njihovih autora), dijelove njihovih originalnih obrazloženja i opširnih
potpisa pod svaku uvrštenu fotografiju, jedino je
takvom metodologijom moguće cjelovito i trajno registrirati sve dragocjene aspekte, namjere,
informacije i rezultate tako kompleksnog eventa
kao što je ARTUM.
Kad je riječ o radovima koji su najupečatljivije
odgovorili na temu Salona, osobni mi je favorit
kolekcija fotografija SAM SA SAMIM SOBOM umaškog artista Roberta Sironića: njegovi personalizirani krajobrazi suptilna su umjetnička tkanja koja
odišu rijetko viđenim razumijevanjem i afinitetom
za ambijent što ga okružuje.
Snažan pečat ovogodišnjem ARTUMu utisnuo
je i rovinjski art krug (Jadranka Kalenić, Branko
Kolarić i Lada Luketić te tri fotografa Centra vizualnih umjetnosti BATANA, Ermano i Kristijan
Bančić, Silena Košara), čiji je multimedijalni klasik
Nikola Ražov ponudio svoju efektnu work - in - progress instalaciju NEMOGUĆNOST DODIRA. Između
raznolikih video “dodira” posebno me impresionirala FATALNA GREŠKA KRALJA MIDE, filmski
stampedo Marine Burolo. Performance ekvilibrist
Darko Brajković Djepeto prema očekivanju je
uzurpirao kompletnu četvrtu (zemaljsku) razinu
Muzeja, kompletirajući svoja polja maslačaka u
suradnji sa zaigranim posjetiteljima. Denis Licul,
labinska umjetnica s njujorškom adresom autorica je TRAGOVA PRISUTNOSTI, najkompletnije
multimedijske interpretacije interakcije fizičkog
i duhovnog doticanja. Dirljiva je posveta koju je
Zaneto Paulin ispisao velikom hrvatskom umjetniku Ivi Vrtariću, kao što su neodoljivi i duhoviti
STAKLENI KRUGOVI Radovana Rajića.
Slovenska umjetnica Jerca Šantej, osim kao autor dva urnebesna akrila (čiji su protagonisti Burt
i Tito), na ARTUMu se predstavila i kao producent
svog gost-projekta THE SOUL OF THE FUTURE,
putujućeg platna na kojem su prisutni artisti upisali svoja viđenja o tome koje vrijednosti smatraju
presudnima za budućnost humanoida i svih onih
koji se takvima osjećaju. To je gostovanje bez
sumnje, ne samo dobrodošao impuls unutar aktualnog izlagačkog koncepta, nego zasigurno i legitiman signal za idući ARTUM: zamišljam novu,
još intrigantniju osnovnu temu, još intenzivnije
inzistiranje na originalnim radovima načinjenim
specijalno za ARTUM, nastavak beskompromisne
promocije mladih autora, potragu za sudionicima
na još širem (međunarodnom) teritoriju te gostovanje ili razmjenu ARTUMa sa srodnim europskim
umjetničkim eventima.
Propitivanjem, koje je uvijek i traganje, tražim
nešto u čemu još nemamo zajedničko iskustvo,
vodeći se mudrom sentencom američkog filozofa,
arhitekta Philipa Johnsona, svojedobno ravnatelja u njujorškom Muzeju za modernu umjetnost
(MOMA) i autora spektakularne Staklene kuće
(Glass House, New Canaan, Connecticut, 1949):
“Na fakultetu učimo stvari koje nam u životu
nisu potrebne. Život je suprotnost akademskom
svijetu, pa su mi stoga draži postupci samotnjaka! Htio bih potaknuti ovu mladu generaciju, kao
i sve koje će uslijediti, da razmišlja o formama i
da slijedi svoj put. Ono što je dobro kod umjetnosti jest činjenica da se ona ne treba brinuti
ni o praktičnim ni o filozofskim pitanjima. Ona
pronalazi inspiraciju isključivo u estetskim aspektima koje riječi ne mogu iskazati. Riječi ne pokreću stvari.
Bitna je samo imaginacija pojedinca!”
Maja BRISKI
likovni kritičar, art producent & grafički designer
Circolo [Zajednica Talijana Rovinja] 12. listopada 2012.
5 3
FOTOGRAFIJE & FOTOGRAFIE
03
Biljana Bojić, Maja Briski, Branka Milošević i Biljana Petrović
Markežić nakon mukotrpno odrađene postave eksponata na četiri
razine Muzeja grada Umaga. / ...in seguito al tormentato allestimento delle opere esposte su quattro livelli del Museo civico
di Umago.
18
05
Poetski masterpiece Roberta Sironića. / Il capolavoro poetico
di Robert Sironić.
Detalj slike PROZAC [Izgubljeni raj] Aleksandra Bezinovića. /
Dettaglio dell’immagine PROZAC [Paradiso perduto] di Aleksandar Bezinović.
06
Književnik Neven Ušumović, ravnatelj Gradske knjižnice Umag, u
instalaciji IN TOUCH razgovara s Jadrankom Kalenić, autoricom
tog komunikacijskog eksperimenta. / Lo scrittore Neven Ušumović,
direttore della Biblioteca civica Umago, nell’istallazione artistica
IN TOUCH parla con Jadranka Kalenić, autrice di questo esperimento comunicativo. [Photo by Biljana Bojić]
08
Jedan od kolaža Lade Luketić./Uno dei collage di Lada Luketić.
09
Biljana Bojić postavlja fotografije Roberta Sironića. / Biljana
Bojić espone le fotografie di Robert Sironić.
10/11
PRVA RAZINA ARTUMA 2&12 [na slici: krznena platna & kolaži
Lade Luketić, instalacija na pjeskovitom tlu Jadranke Kalenić i
tri rada Branka Kolarića] / LA PRIMA FASE DELL’ARTUM 2&12
[nella foto: tele di cuoio & collage di Lada Luketić, istallazione sulla superficie sabbiosa di Jadranka Kalenić e tre lavori di
Branko Kolarić] [Photo by Neven Jurjak]
12
Dio triptiha CLOSER / BLIŽE, fotografija prošivenih crvenim koncem, autorice Sabine Damiani. / Parte del trittico PIÙ VICINO,
fotografia trapuntata con filo rosso dell’autrice Sabina Damiani.
14
Darko Brajković Djepeto i Radovan Rajić, umjesto da osvježavaju kameleonske staklene krugove, vodenim pištoljima atakiraju na Maju Briski. / Darko Brajković Djepeto e Radovan
Rajić invece di rinfrescare i camaleontici cerchi di vetro, attaccano Maja Briski con pistole ad acqua.
15
Branko Kolarić ispred svojih radova. / Branko Kolarić davanti ai
suoi lavori. [Photo by Biljana Bojić]
16
5 4
TRAGOVI PRISUTNOSTI. / La grande immagine rappresenta la
struttura di una delle 16 tavole di terracotta della sua istallazione
TRACCE DI PRESENZA.
Denis Licul [u bijelom] s prijateljicama komentira projekciju
svog videa. / Denis Licul [vestito di bianco] commenta con delle
amiche la proiezione del suo video. [Photo by Ermano Bančić] Na
velikoj slici struktura jedne od 16 terakota ploča njene instalacije
Pošiljka s tek pristiglim radom PAZI OŠTAR PAS Zagrepčanke
Tine Erjavec. / Il pacco con l’opera ATTENTI AL CANE dell’artista
zagabrese Tina Erjavec, appena arrivato per posta.
19
20/21
DRUGA RAZINA ARTUMA 2&12 [na slici: dvije fotografije Lare
Žibret između kojih je harmonično uklopljeno 18 minijatura
Lovorke Lukani, slijede stakleni krugovi Radovana Rajića te
trodjelna instalacija Pauline Jazvić; na tlo je položen mramorni
jastuk Marine Stoponja, a ispred njega je dvije svoje ŠKOLICE
posložio Nikola Ražov. / LA SECONDA FASE DELL’ARTUM 2&12
[nella foto: due fotografie di Lara Žibret tra le quali sono armonicamente incorporate 18 miniature di Lovorka Lukani, seguono i cerchi di vetro di Radovan Rajić e l’installazione in tre
parti di Paulina Jazvić; poggiato per terra il cuscino di marmo di
Marina Stoponja e davanti a esso le ŠKOLICE di Nikola Ražov.
[Photo by Neven Jurjak]
22
Košulja sa žiletima, u instalaciji FEEL ME Pauline Jazvić. / La camicia con rasoi, parte dell’istallazione FEEL ME di Paulina Jazvić.
THE SOUL OF THE FUTURE ili SOFT 2012 međunarodni je projekt
u organizaciji ICC Instituta (Institut for International Creativity
& Culture) čiji je osnivač Jerca Šantej, multimedijalna umjetnica
iz Sevnice. Projekt se sastoji od dva dijela: action paintingu (oslikavanju platna) i mail art produkcije. Kao gost ovogodišnjeg
ARTUMA, projekt The Soul Of The Future ponudio je prisutnim
umjetnicima mogućnost da na bijelo platno, čije je oslikavanje
započelo početkom 2012. u Taiwanu, unesu svoju poruku ili
mišljenje o tome koje vrijednosti smatraju presudnim za budući
opstanak čovječanstva. Rezultate ove kreativne suradnje, daljnji
razvoj i putanju projekta SOFT 2012, kao i ostale art inicijative
Jerce Šantej pratite na web adresi www.qra.si / SOFT 2012 è
un progetto internazionale organizzato dall’Istituto ICC (Institut
for International Creativity & Culture) fondato da Jerca Šantej,
artista multimediale di Sevnica. Il progetto consta di due parti:
l’action painting (dipingere la tela) e la produzione mail art. Il
progetto The Soul Of The Future, ospite di questa edizione dell’
ARTUM, ha offerto ai presenti artisti la possibilità di scalfire, su
una tela bianca (la pittura della tela è iniziata all’inizio del 2012
in Taiwan) un loro messaggio o parere relativo ai valori che loro
credono decisivi per la futura sopravivenza dell’umanità. Seguite
i risultati di questa collaborazione artistica, lo sviluppo successivo e l’impronta del progetto SOFT 2012 e le altre iniziative artistiche di Jerca Šantej pratite sul sito www.qra.si
5 5
23
29
24
30/31
Sjenovita kompozicija Julijane Kocanović Grubić. / Composizione a ombre di Julijana Kocanović Grubić.
Portret Ane Rucner umaškog fotografa Nevena Jurjaka. / Il ritratto di Ana Rucner opera del fotografo umaghese Neven Jurjak.
25
Vizualno-tekstualni dodir Vlade Marteka. / Il tocco visuale-testuale di Vlado Martek.
26
”1”, enkaustika na platnu Roberte Vilić i “Still Life 1”, digitalna fotografija Lare Žibret. / ”1”, encausto sulla tela di Roberta
Vilić e “Still Life 1”, fotografia digitale di Lara Žibret.
27
Lada Luketić i Jadranka Kalenić, uz sugestije autora Nikole
Ražova, bacaju zvijezde i križeve na zrcalne plohe njegovog koncepta ŠKOLICE. / Lada Luketić e Jadranka Kalenić, su suggerimento di Nikola Ražov, buttano stelle e croci sulle superfici specchiate del suo concetto classico ŠKOLICE. [Photo by Neven Jurjak]
28
Jedan od grafičkih utisaka Lovorke Lukani. / Uno degli incisi
grafici di Lovorka Lukani.
Slavica Marin ispred svog žičanog kreveta. / Slavica Marin davanti al suo letto di filo metallico.
Artisti i organizatori na otvorenju ARTUMA 2&12 / Gli artisti e
gli organizzatori all’apertura dell’ARTUM 2&12: Nikola Ražov,
Lada Luketić, Branko Kolarić, Lovorka Lukani, Nataša Bezić,
Milan Marin, Jerca Šantej, Radovan Rajić, Maja Briski, Jadranka Kalenić, Maura Batarilović, Dorotea Cerin, Biljana Bojić,
Marina Burolo & Darko Brajković Djepeto. U prednjem redu /
In prima fila: Ermano Bančić, Kristijan Bančić, Silena Košara,
Slavica Marin & Neven Jurjak.
32
Video Maure Batarilović, odljev trudničkog trbuha Darije Žmak i
psihodelična scena iz video loopa Vinka Fištera. / Frammento del
video di Maura Batarilović, il calco del pancione di Darija Žmak e
la scena psichedelica tratta dal video loop di Vinko Fišter.
33
Milan Marin pridržava svoje SUNCE NA KVARNERU. / Milan Marin sorregge il suo SOLE SUL QUARNERO.
34/35
TREĆA RAZINA ARTUMA 2&12 [na slici: radovi Milana Marina i fotografije Zaneta Paulina s bućom iz Sevnice; Maura
Batarilović i Dorotea Cerin aktiviraju projekciju videa JAKE
RUKE, bijeli monitor spreman je za video Vinka Fištera, a Marina
Burolo provjerava FATALNU GREŠKU KRALJA MIDE] / LA TERZA
FASE DELL’ARTUM 2&12 [nella foto: i lavori di Milan Marin e le
fotografie di Zaneto Paulin con la zucca proveniente da Sevnica;
Maura Batarilović e Dorotea Cerin fanno partire il video MANI
FORTI, lo schermo bianco pronto per il video di Vinko Fišter,
Marina Burolo controlla UN ERRORE FATALE DEL RE MIDA]
[Photo by Neven Jurjak]
37
Silena Košara vježba plesne korake ispred vlastitih STAKLENIH
DODIRA 1, 2 & 3. / Silena Košara si esercita nei passi di danza
davanti ai suoi STAKLENI DODIRI 1, 2 & 3.
38
Fatalna scena iz filma Marine Burolo. / La scena fatale tratta dal
film di Marina Burolo.
40/41
Ermano i Kristijan Bančić ispred svojih dvostrukih odraza u fotografskoj fatamorgani ZAKRIVLJENA STVARNOST. / Ermano e
Kristijan Bančić davanti ai loro riflessi doppi nella fata morgana
fotografica REALTÀ DISTORTA. [Photo by Neven Jurjak]
42
5 6
Nekoliko KORAKA Ermana Bančića i dvodjelno lice Antonije
Čačić čiju savršenost ispituje Radovan Rajić. / Alcuni PASSI di
Ermano Bančić e la faccia di Antonija Čačić in due parti la cui
perfezione viene analizzata da Radovan Rajić.
44
Darko Brajković Djepeto ispuhuje svoje maslačke. / Darko
Brajković Djepeto espira i propri soffioni. [Photo by Neven Jurjak]
45
Lik BEZ NAZIVA Splićanke Tanje Ravlić i kataklizmički video Tee
Hatadi. / La figura SENZA TITOLO di Tanja Ravlić di Spalato e il
video cataclismico di Tea Hatadi.
46/47
ČETVRTA RAZINA ARTUMA 2&12 [na slici: ironični video komentar o novokomponiranom zagrebačkom građevinarstvu Tee
Hatadi; krhki leptir snažnog kolorita Nataše Bezić između kontroverznih duhova showbizz i političke ropotarnice Jerce Šantej;
na tlu redovi listova papira na koje su slijetali i nečujno se rasprskavali baloni od sapunice (maslačci) Darka Brajkovića Djepeta
i njegovih brojnih sljedbenika. / LA QUARTA FASE DELL’ARTUM
2&12 [sulla foto: l’ironico commento video relativo all’edilizia
zagabrese di nuovo stampo dell’autrice Tea Hatadi; la fragile farfalla di forte colorito di Nataša Bezić tra gli spiriti controversi
del showbizz e del ripostiglio politico di Jerca Šantej; per terra
file di fogli di carta sui quali atterravano e silenziosamente scoppiavano le bolle di sapone (soffioni) di Darko Brajković Djepeto
e dei suoi numerosi seguaci. [Photo by Neven Jurjak]
48
Celuloidni heroj Burt Reynolds na autentičnoj slovenskoj zastavi autorice Jerce Šantej. / Burt Reynolds, l’eroe di cellulosa
sull’autentica bandiera slovena di Jerca Šantej.
50
Nezaboravni art catering svestranog Radovana Rajića prezentiran na njegovim originalnim staklenim art tanjurima; harmoniju
domijenka zaokružila su vina i likeri KORACA, motovunskog vinara i maslinara Alberta Korace. / L’indimenticabile art catering
dell’universale Radovan Rajić presentato nei suoi originali art piatti di vetro; l’armonia del banchetto arricchita dai vini e dai liquori
KORACA, dell’enologo e olivicoltore Alberto Koraca di Montona.
51
Radovan Rajić sa svojih staklenim krugom čiju je površinu prije
nekoliko sekundi oslikao privremenim vodenim crtežom. / Radovan Rajić con uno dei suoi cerchi di vetro sulla cui superficie, alcuni istanti prima, ha disegnato un temporaneo disegno ad acqua.
52
Zaneto Paulin ispred svog projekta DIVINE TOUCH posvećenog
umjetniku Ivi Kumu Vrtariću. / Zaneto Paulin davanti al suo
progetto DIVINE TOUCH dedicato all’artista Ivo Kum Vrtarić.
[Photo by Neven JURJAK / Masku Arthura Rimbauda (na poticaj Darka
Brajkovića Djepeta) dodao Zaneto Paulin po uzoru na originalni koncept
“Rimbaud In New York” (1977-79), zaboravljenog američkog punk artista
Davida Wojnarowicza.]
55
Ljubljanski designer Matic Svažič (koautor projekta SOFT 2012,
sasvim lijevo), promatra nastajanje transparentne poruke Darka
Brajkovića Djepeta (sasvim desno). Dio vlastitog polja maslačaka, njegove originalne ARTUM instalacije/performancea,
D.D. Brajković ugradio je i u (plemenitim porukama već ispunjeno) platno The Soul Of The Future. / Il designer lubianese Matic
Svažič (coautore del progetto SOFT 2012, a sinistra), osserva la
creazione del messaggio trasparente di Darko Brajković Djepeto
(a destra). D.D. Brajković ha incorporato una parte del proprio
campo di soffioni, la sua originale installazione/performance ARTUM, nella tela (già riempita da nobili messaggi) The Soul Of The
Future. [Photo by Neven Jurjak]
56
Jerca Šantej usred platna SOFT 2012 svježe dopunjenog porukama prisutnih artista na otvorenju ARTUMA 2012. / Jerca Šantej
nel mezzo della tela SOFT 2012 da poco ampliata con i messaggi
degli artisti presenti all’apertura dell’ARTUM 2012.
57
Neven Jurjak i Marina Burolo: palac gore za ARTUM 2&12. /
... pollice in su per l’ARTUM 2&12.
58
Kraj vernisaža. Najuporniji sudionici i gosti ARTUMA 2&12 neposredno prije zatvaranja Muzeja. / La conclusione del vernissage. I
partecipanti più ostinati e gli ospiti dell’ ARTUM 2&12 poco prima
della chiusura del Museo. [Photo by Neven Jurjak]
5 7
5 8
ARTUM 2&12 SPONSOR
vina KORACA wines
Albert Koraca
Motovunski Novaki 25c
52423 Karojba
tel/fax +385 52 682 738
gsm +385 91 683 2588
email / [email protected]
ARTUM 2&12 / 2. Umaški salon [DODIR]
ARTUM 2&12 / 2º Salone di Umago [IL TATTO]