dodir... in touch
Transcript
dodir... in touch
MUZEJ GRADA UMAGA / MUSEO CIVICO DI UMAGO U SURADNJI S VIRTUALNOM GALERIJOM & ART PRODUKCIJOM / IN COLLABORAZIONE CON LA GALLERIA VIRTUALE & PRODUZIONE ARTISTICA EGOIST ARTZ & PARTZ PREDSTAVLJA MULTIMEDIJALNI ART PROJEKT / PRESENTA IL PROGETTO ARTISTICO MULTIMEDIALE A R T U M 2&12 2. UMAŠKI SALON [DODIR] / 2º SALONE DI UMAGO [IL TATTO] NAKLADNIK / EDITORE MUZEJ GRADA UMAGA / MUSEO CIVICO DI UMAGO TRG SV. MARTINA / PIAZZA S. MARTINO +385 98 225 892 / [email protected] / www.mgu-mcu.hr ZA NAKLADNIKA / PER L’EDITORE BILJANA BOJIĆ [[email protected]] KONCEPT & UREDNIK KATALOGA / CONCETTO & REDAZIONE DEL CATALOGO MAJA BRISKI AUTOR & PRODUCENT PROJEKTA ARTUM, AUTOR TEME DODIR ARTUMa 2&12 & POSTAV IZLOŽBE AUTORE & PRODUTTORE DEL PROGETTO ARTUM, AUTORE DEL TEMA [IL TATTO] DELL’ARTUM 2&12 & ALLESTIMENTO DELLA MOSTRA BILJANA BOJIĆ [kustos Muzeja grada Umaga / Conservatore del Museo civico di Umago] SELEKTOR ARTUMa, KONCEPT & POSTAV IZLOŽBE / SELEZIONE DELL’ARTUM EFFETTUATA DA, CONCETTO & ALLESTIMENTO DELLA MOSTRA MAJA BRISKI TEHNIČKI POSTAV IZOŽBE ARTUM 2&12 / ALLESTIMENTO TECNICO DELLA MOSTRA 2&12 BILJANA PETROVIĆ MARKEŽIĆ, BRANKA MILOŠEVIĆ, DEAN KOCIJANČIĆ, BILJANA BOJIĆ & MAJA BRISKI LEKTOR / REVISIONE DEI TESTI NIVES FRANIĆ PRIJEVOD TEKSTOVA NA TALIJANSKI JEZIK / TRADUZIONE DEI TESTI IN ITALIANO IVANA MARTINČIĆ UREDNIK FOTOGRAFIJE & TEKSTOVA POTPISA / REDAZIONE DELLE FOTOGRAFIE & TESTI DELLE FIRME ZANETO PAULIN ART CATERING RADOVAN RAJIĆ PREMIJERNA PREZENTACIJA ARTUMA U MUZEJU GRADA UMAGA / LA PRIMA PRESENTAZIONE DELL’ARTUM AL MUSEO CIVICO DI UMAGO OD 9. RUJNA DO 20. LISTOPADA 2011. / DAL 9 SETTEMBRE AL 20 OTTOBRE 2011 DODATNE ARTUM INFORMACIJE NA ARTUM FACEBOOK GRUPI. / PER ULTERIORI INFORMAZIONI RELATIVE ALL’ARTUM VISITATE GRUPPO ARTUM SU FB. ARTUM LOGO & TOTAL DESIGN BY EGOIST ARTZ & PARTZ ARTUM ART DIRECTOR MAJA BRISKI [ [email protected] ] ARTUM PHOTOGRAPHER & COMPUTER MANIPULATOR ZANETO PAULIN [ [email protected] ] INVITATIONS & POSTERS PRINT BY GRIN GRAFIKA [ www.grin.hr / [email protected] ] Umag CATALOGUE PRINT BY GRAFICA WALTER [ www.grafica-walter.hr ] Umag SPECIAL GUEST PHOTOGRAPHER NEVEN JURJAK [ [email protected] ] ORIGINAL PHOTOGRAPHS BY ROBERT SIRONIĆ, JULIJANA KOCANOVIĆ GRUBIĆ, LARA ŽIBRET, DARIJA ŽMAK & ERMANO BANČIĆ ORIGINAL VIDEO WORKS BY MAURA BATARILOVIĆ, MARINA BUROLO, TEA HATADI, VINKO FIŠTER & DENIS LICUL ZEN COVER FRONT: DIVINE TOUCH 01 [Mr. T u baZENu] by Zaneto Paulin / ZEN COVER BACK: BLOODY XXX by Marina STOPONJA CAT COVER FRONT: DIVINE TOUCH 02 [KUM & YOGA cat] by Zaneto PAULIN / CAT COVER BACK: STAKLENI KRUG by Radovan RAJIĆ 3 ARTUM & dODIR DRugI UMASKI SALON && “Otkrio sam da je od svih osjetila oko najpovršnije, uho najoholije, njuh najpohotniji, okus najpraznovjerniji i najnedosljedniji, a dodir najdublji i najfilozofskiji.” Denis Diderot [Pismo o slijepcima, 1749.] 4 Cjelokupno znanje o svojoj okolini stječemo čulima. Kad je još u 4. st. pr.n.e. Aristotel definirao pet osjeta, i danas priznatih, jedno od njih je bilo i čulo DODIRA. Antički nas svijet Grčke kroz mitološku priču o kralju Midi već tisućljećima podučava o pohlepnosti čovjeka koji je svoju sreću tražio dodirom, ali onim „čarobnim“, koji sve dotaknuto pretvara u zlato. U današnjem konzumerističkom društvu nije se mnogo toga promijenilo: i dalje se traga za stvarima velike materijalne vrijednosti. Opip i manualne sposobnosti pojedinca potpuno su zanemareni; stvorena je populacija tv-gledatelja ∑ voajera. Kada kažemo dodir zasigurno prvo što nam pada na pamet je fizički kontakt, namjeran, ugodan ∑ onaj koji je ostvaren s ljubavlju ili neugodan ∑ onaj koji je ostvaren s mržnjom. Prisnost i emocionalna ljubav za većinu ljudi uspostavlja se dodirom. Držanje za ruku, ljubljenje, zagrljaj, spolni odnos načini su kojima prisnost priopćujemo i potvrđujemo. Ali dodira ima različitih, što sve posreduju i znače? Što je dodir? Podražaje iz okoline primamo kožom, osjetnim organom dodira čija se refleksija rasprostire čitavom površinom tijela, te je dodir gotovo uvijek prisutan, prilikom većine ljudskih aktivnosti. Kombinacijom različitih podražaja iz okoline po- stiže se iznimna osebujnost dodira, tj. njegova čulnog doživljaja. Zašto je to tako? Koristeći kombinacije receptora na površini kože i u potkožnim slojevima, tijelo postaje medij te dodir ne funkcionira kao jedinstven osjet, on se povezuje s utjecajem temperature, bola, položajem tijela, pritiska, itd. Minimalni intenzitet podražaja kojim se može izazvati osjet dodira na koži, suptilno je kretanje lakih krila leptira, pa nas ne iznenađuje što je u zapadnoj ikonografiji taj maleni krhki leptir simbol lakoće i nepostojanosti. Oblike i prostor doživljavamo cjelovito osjetom vida i dodira, ali dodirom uspostavljamo neposredniji kontakt s predmetom, naslućujući njegov volumen, plohu, površinu, teksturu. Takve osjete nazivamo taktilnim ili haptičkim doživljajem. Etimološki riječ HAPTIČKI dolazi od grčke riječi haptesthai, što znači ono “što pripada dodiru ili se odnosi na nj“. Haptičko opažanje nastaje suradnjom dvaju čula: kinestezije i dodira. Osim fizičke manifestacije dodira, gdje taktilnim čulom prijemnici na površini tijela istražuju oblik fizičkog predmeta, čulo kinestezije usmjereno je prema dubljim, unutarnjim osjetima. Za majčinstvo je, u procesu vezivanja s djetetom, najvažniji prvi dodir, kada se oprezno, vrhom prstiju dodirujući dijete, stvaraju prve veze. Kod novorođenčadi usta su organ taktilnog opažanja kojim se stvaraju prve spoznaje o vanjskom svijetu. Ruke, tj. haptičko opažanje, dolazi nešto kasnije i aktivno je u ranim godinama života. Novorođenče istražuje stvari u svojoj okolini pipanjem i gledanjem. Jeste li se ikad zapitali kako slabovidne i slijepe osobe vide formu ili pak boju? One dodirom ruke mogu vidjeti. René Descartes u svome eseju “ DODIR... IN TOUCH BOK namjera mi je da ove stolice pomognu u dodiru nas samih sa svojim ja, vas sa mnom, ali i vas sa drugima. Uz ovo pismo na stolici se nalazi i bilježnica kroz koju možemo i konkrektno doći u dodir jedan sa drugim i izmjeniti naše priče, naša iskustva. HI my intention is that this chairs will help u get in touch with yourself or me or others... on the oposite chair you can see a little book where u can write me or if u would like to get in touch with me and share your story, your experiance or are interested more in my story or if you simply would like to see is there anything at all that touch us. ” Jadranka Kalenić. 6 “Optika” iz 1637. godine raspravlja o tome kako se slijepac kreće kroz okolinu pomoću štapa kao da “gleda rukama”. Kinestetička opažanja, u kombinaciji s čulom dodira, koje im otkriva prisutnost predmeta, te njegove veličine i oblika, slijepima daju obavijesti o ponašanju tijela. Slijepe i slabovidne osobe dodirom mogu doživjeti skulpturu, ali i crtež. Na koji način? Crtež slike pretvara se u taktilne dijagrame pomoću stroja koji od crnih ploha otisnutih na papiru izrađuje ispupčenja. Za potpuno razumijevanje slike postavlja se pet zasebnih taktilnih dijagrama, a boje se slijepima predočavaju audiovodstvom koje daje točne upute o kretanju ruke po površini slike. Ovu metodu, koja se zove „1 u 5“, što znači jedna slika u pet dijagrama, izradila je povjesničarka umjetnosti Nataša Jovičić. Boje koje su proizvod svjetla i vida, na slijepe, koji ih doživljavaju opipom, djeluju tako da crvenu opisuju toplom i hrapavom, a plavu hladnom i glatkom bojom. Danas se u svijetu organiziraju izložbe u mraku, da bi se posjetitelj usredotočio na dodirivanje umjetnina a ne samo na osjet vida. Važno je naglasiti da ti projekti nisu namijenjeni samo slijepim i slabovidnim osobama. Dodir ima svoje mjesto i u priči o ostvarenju ljepote, ali i u postizanju ljekovitih i iscjeljujućih učinaka za zdravlje. Blagotvorne terapijske dodire, refleksologiju, kiropraktiku i masažu koristili su iscjelitelji još u prastarim kulturama Indije, Kine, Egipta i antičkog svijeta. Uspješnost terapije je ovisila upravo o vještini i „doziranju” dodira terapeuta. Bolesni ljudi iščekuju dodir zdravlja u procesu izlječenja. Mnoge je od nas dodirnula u nekom trenutku prošlost, ili smo se stopili s morem i zemljom, na svojevrstan način dodirujući prirodu. Ovakvi doživljaji nam se javljaju jer more i zemlja predstavljaju sigurno utočište, toplinu i nježnost, te simboliziraju majčino tijelo, koje u svjoj dvojnosti znači i rađanje i umiranje. U povijesti se govorilo o dodiru dvaju svjetova, tj. civilizacija. Antropološka i sociološka istraživanja proučavaju akulturaciju, interakciju različitih kultura, društvenih grupa koje dolaze u međusobni dodir i utječu jedna na drugu. Jedan od prvih prikaza intimnog dodira dvoje ljudi, na razini povijesti umjetnosti, scene su faraona Akhatona sa svojom ženom i djecom, koje su odbacile uobičajene krute Egipatske kanone šokirajući suvremenike. Nasuprot egipatskoj strogosti i krutosti u prikazima, grčki umjetnici donose vječno traganje za idealom ljepote. Povijesno gledajući, u antičkoj Grčkoj je svatko erotski odgovarao na ljepotu i dodir bilo kojeg ljudskog bića, neovisno o njegovu spolu. Ideal ljepote bilo je atletski građeno mišićavo muško tijelo. Razmjenjivanje dodira između istospolnih osoba bilo je društveno prihvatljivo, ali uz određena pravila. Bez obostranog pristanka nije bilo moguće diskretno gledanje ni dodir. Homoseksualnost se otvoreno pojavljivala u umjetnosti sve do prijelaza 11. na 12. stoljeće. U zapadnoj kulturi, nakon grčko-rimskog odnosa prema golom tijelu, koji je predstavljao duhovnu čistoću, intelekt, ali i bestidnost i razmetljivost, dolaskom kršćanstva, golotinja, a pogotovo erotski dodir, postaje predmetom cenzure. Tek renesansa iznova otkriva golo ljudsko tijelo, erotiku i dodir na polju umjetnosti, kroz religiozne, mitološke ili dvorsko-portretne teme. U sakralnim prizorima najpoznatija je scena dodira Michelangelova Boga oca, koji pružajući ruku 7 perimentira se s tehnikama obrade i upotrebom novih likovnih materijala, bilo umjetnim ili direktno preuzetim iz prirode. Nove metode u likovnom izražaju dovode do postizanja dramatičnog dojma i snažne ekspresije što provocira želju za dodirom. Dodir se, tj. taktilizam, lako uklapa u umjetničke forme koje istražuju površine materijala, oblikovanje volumena i prostor, osobito skulpture i instalacije. Taktilnim istraživanjem skulpturu prvo doživljavamo milovanjem, osjećajući razliku između teksture, tvrdoće i mekoće, a potom haptički ulazimo u formu. Za razliku od crteža i slike, skulpturu možemo opipati ali i uzeti u ruke. Taktilne crteže doživljavamo pipanjem reljefnih linija i točaka, koje su grafički ekvivalent granica ili izduženih oblika fizičkih predmeta. Dodirom se lakše prepoznaju jednostavni linijski crteži, što je pravilo i za slijepe ali isto tako i za osobe bez vidnih problema. U današnjem okruženju i suživotu s touch screen tehnologijom zaluđeni smo brzim, pouzdanim i funkcionalnim ekranima osjetljivim na dodir. U virtualnom se svijetu sve više razvijaju taktilne ili haptičke tehnologije stvarajući pritom iluziju dodira. Tjelesnost kao primarno mjesto dodira sve više biva zanemarena. Spoznali smo da dodir predstavlja cijeli jedan složen osjet. A kako su ga doživjeli ARTUMOVCI, možete vidjeti u umaškom Muzeju! 8 udahnjuje Adamu život. To je tema koju danas poznaju svi korisnici Nokijinih mobilnih uređaja. U umjetnosti sjeverne Europe 16. i 17. stoljeću pet osjeta se opisivalo kao pet žena, u tipičnim dnevnim scenama. Dodir, koji su najmanje obrađivali, atribuirali su simbolom ježa i hermelina, suprostavljajući bodljikavost i mekoću osjeta. Povjesničari umjetnosti teoretski su razmatrali odnose vizualnog i taktilnog opažanja. Za Aloisa Riegela (1858-1905) povijesnoumjetnički razvoj bio je postepeni prijelaz od taktilnog ka vizualnom opažanju. Naglašavao je i zauzimao se za povrat taktilnosti, haptičkih osobina u izričaju. Dolaskom moderne umjetnosti novi umjetnički pravci dodir stavljaju u ravnopravni odnos s osjetom vida. Za to se zalagao i futurist Marinetti koji 1921. godine svojim esejom Il Tattilismo širi svijest o taktilnim vrijednostima i impresijama. Novi umjetnički stilovi nisu se više oslanjali na Biljana BOJIĆ opisivanje prirode. Odbacuje se prikazivanje de- kustosica Muzeja grada Umaga talja u pejzažima i mrtvoj prirodi, ali se razvija stilizacija oblika. Dolazi do izražaja igra teksture, tj. površinskog sastava materijala, njegove glatkoće ili grubosti, prozirnosti ili gustoće. Eks- 9 “ 1. EVOLUCIJA DODIRA TAKTILNA (potreba stvarnog dodira rukom) (toplina umjetnog krzna se dodiruje sa hladnijim platnom) (dodir mekoće krzna sa glatkoćom platna) VIZUALNA (gradacija topline: povećava se sa veličinom krzna; smanjenjem krzna, nestaje) 2. KOLAŽI Kolaži na papiru kombinirane tehnike evociraju dodir sa prošlošću svojim tretmanom i izborom ikonografije. ” Lada Luketić. 1 0 ARTUM LEVEL 1 [FIRST FLOOR] 1 1 “ CLOSER / BLIŽE Closer je intimno istraživanje delikatnog balansa između nježnosti i nasilja, tanke linije koja dijeli dodir ljubavi i dodir boli. Ravnoteža kompozicije probijena je i uništena prošivanjem crvenog konca kroz materijal fotografije. Na taj način uz debalansiranje te ravnoteže, ispitujem i granice samog fotografskog materijala i čina koji iz dvodimenzionalnog postaje trodimenzionalni te postaje nešto na što djelujem materijalno. Na taj način ostvarujem čin nasilja na samoj fotografiji, prilazim joj bliže, ulazim u njezinu materiju. Fotografija postaje objekt. Sabina Damiani. ” 1 2 ARTUM e il tattoS &&& & &&& & L’Artum può essere molte cose e perché no anche il TATTO (come in questa sua seconda neoconcepita manifestazione), ma mai e poi mai non sarà un ex tempore! Se Cicerone, quale dolce paroline navigasse oggi per questa regione allo scopo di registrarvi il livello delle manifestazione culturali (è indubitabile che avesse un art asso nella manica poiché a suo tempo ha attribuito alla cultura il ruolo di “creazione e nobilitazione dell’anima e dello spirito umano”), riformulerebbe istantaneamente il suo leggendario slogan promozionale in O EX TEMPORE, O MORES! In verità, su-giù, destra-sinistra, ovunque si parti da Trieste a Dignano, gli entusiasti locali che hanno sentito parlare del turismo culturale o (ancor più di rado) del branding della città, organizzano valorosamente spettacolini della durata generale di un giorno, durante i quali permettono a chiunque di esibirsi con qualunque cosa porti. Questa, alle origini benevole strategia, nei decenni si è silenziosamente trasformata in confusi incontri fieristici. In tal modo spesso le opere di artisti di rilievo si ritrovano schiacciate tra scarabocchi di hobbisti e mucchi di oggetti plastificati di provenienza sconosciuta, i cui venditori rannicchiati davanti alle loro cavernette giocherellano con i loro cellulari, gettano mozziconi accese dietro di sé (poiché il mondo in verità è un grande posacenere) e urlano contro chiunque volti verso di loro la sua macchina fotografica. Sulle ali di numerosi ex tempore alcuni luoghi si auto proclamano città degli artisti e in più permettendo la denomina di stand con bigiotteria e kitsch amatoriale in “atelier artistici” e “gallerie d’autore”. (Maggiore è l’ironia se si prende in considerazione che tale scompiglio senza valore non necessita di in- centivi, poiché si promuove quotidianamente in modo fantastico tramite le filiali in rete, sparse per tutti i centri turistici lungo la costa, sulle migliori micro località espositive e di vendita nelle mani di invisibili e in tal modo opportuni proprietari terrieri.) Per sfortuna nemmeno gli aspetti positivi degli ex tempore (ritrovi di artisti e passanti, alcuni boccali di birra venduti in più e porzioni di čevapi serviti su piatti di plastica per un extra guadagno dei ristoratori locali e l’assicurata promozione della città organizzatrice sui giornali locali, e se Dio voglia, anche nelle tv locali), sono sostanzialmente legati all’arte. Al contrario, l’umiliazione degli artisti e delle loro prassi artistiche si moltiplica durante i vacillamenti stagionali degli stessi osservatori, stessi membri di giurie e stessi artisti, da manifestazione a manifestazione, ove i primi si aspettano bevande gratis, i secondi riscuotono meritate diarie, mentre i terzi, i più testardi, instancabilmente perdono il proprio tempo e consumano carburante, trasportando le stesse opere dall’uno all’altro ex tempore, sperando in una qualunque, persino simbolica ricompensa. Loro dimenticano che i premi in denaro e i riconoscimenti vi si consegnano in base a un ordine stabilito (non scritto): all’autore dell’opera abbastanza comprensibile da sopportare qualunque spiegazione, a un artista locale, all’ospite che arriva da più lontano, a un rappresentante di una minorità etnica o nazionale e, necessariamente all’autore dell’opera sulla quale ha buttato l’occhio il felice sponsor che è da tempo infastidito dallo spazio vuoto sopra il camino elettrico con fiamme artificiali nel salotto di casa. Se siamo d’accordo che le numerose valutazioni portate generalmente fino all’assurdo, non contengono attributi che renderebbero possibile la connessione dei menzionati ritrovi popolari con il profetico parere ciceroniano che l’arte nobilita lo spirito umano, allora posso con tutti i diritti proclamare l’ARTUM, progetto artistico regionale di purosangue. 1 3 quest’anno ha moltiplicato il numero di partecipati ed è aumentato il territorio che connesso in rete. Al tema del TATTO, proposto e argomentato da Biljana Bojić, ha reagito una settantina di artisti, rispondendo, o agli appelli pubblici o all’individuale diretto invito del selector; infine, 34 autori e un progetto-ospite hanno trovato posto alla mostra in anteprima. In base alla loro scelta, l’unico elemento decisivo era l’intensità della risposta artistica al tema assegnato. Prima di tutto, la stratificata essenza dell’ARTUM si crea su chiare pretese artistiche, sul continuo studio del tempo e dello spazio che ci circonda, sul creativo ritrovo attorno a motivi o temi comuni, sull’esplicito desiderio di cambiamenti nella propria testa e se è possibile anche in quelle altrui, sullo studio costante e l’uso del sapere, sul massimo rispetto verso gli artisti con i quali collaboriamo, di cui acetiamo la varietà dei segnali (ad esempio in relazione all’esposizione delle opere negli spazi espositivi) e sulla promozione senza compromessi di nuovi, giovani artisti. 1 4 Non posso certamente tralasciare la RESPONSABILITÀ! Questo sentimento di responsabilità ciò nonostante acquisito, obbliga l’ARTUM al continuo sviluppo e alla crescita, perciò è logico che, in confronto all’edizione dell’anno scorso che ha interrogato e presentato l’ambiente artistico umaghese, l’edizione dell’ARTUM di La vivacità e l’elasticità dell’ARTUM si è svelata in piena luce anche nel seguito durante l’allestimento della mostra, poiché, ad esempio durante l’ideazione degli spazi espositivi, i lavori di un artista a più riprese sono stati incorporati o connessi a compatibili lavori si un altro artista. Tramite tali azioni, Il TATTO si è letteralmente trasformato da leitmotiv in comune o generale segno di sensibilità del progetto: non solo come motivo base nella scelta dei lavori, ma anche come modello chiave per la sua comprensione, tramite scelte sulla coesistenza tra loro negli spazi del Museo. Alcune parti o concetti sono, in accordo con gli autori in questione, stati cambiati con nuovi lavori, adeguati alle leggi dello spazio espositivo a modo da realizzarsi la indispensabile armonia su tutti i quattro livelli espositivi ed è per questo che essi contemporaneamente funzionano come armonici indipendenti episodi e come struttura comune, realizzata con senso. Il coerente impiego della menzionata strategia è in fine diventata anche la fonte creativa del concetto, dell’estetica e della realizzazione del catalogo dell’ARTUM II, la cui primaria e in verità unica funzione è quella di annotazione della completa stratificata linea di esibizione del Salone: la scelta delle opere, la composizione e l’allestimento finale, l’apertura, i partecipanti, i video, l’art catering ecc. La descrizione dettagliata delle opere (e dei loro autori), gli spezzoni tratti dalle loro originali argomentazioni e le dettagliate firme sotto ogni singola inclusa fotografia, rappre- “ ALU-ZIUM I, II & III Mark Rothko kao paradigma hipersenzualnosti, te korištenjem hladne aluminijske površine i naknadnim skidanjem i brušenjem pigmenta namjera mi je (naravno kao metafora) sugerirati neutraliziranje (ohlađivanje), napuštanje OSJETILNOG korpusa kod današnjeg čovjeka, koje je dapače vrlo dobro došlo u korporativnom svijetu sa svojim socijalnim inženjeringom. ” Branko Kolarić. 1 5 “ TRAGOVI PRISUTNOSTI Draga Maja Za izložbu ARTUM bih prijavila 16 (4x4) oslikanih terakota ploča (svaka 25x25 cm) “Tragovi Prisutnosti” koje su oblikovane tijekom interaktivne instalacije “Prisutnost”, koja je kao dio istoimene trilogije, izvedena u Gradskoj Galeriji Labin 7. 8. 2011. Šaljem ti par fotografija na kojima se vidi prolaženje publike po glinenom podu za vrijeme instalacije, te kratki video trilogije (moj dio je u zadnjoj trećini). Nakon instalacije veći dio poda sam izrezala u kocke, oslikala i ispekla. Ideja instalacije “Prisutnost” kao i “Tragova prisutnosti” ispunjena je dodirom postojanja i ljudskom interakcijom kao i fizičkim i duhovnim utiscima te interakcije. Denis Licul. ” http://www.youtube.com/watch?v=EJDlZTm5nCk&feature=share 1 6 sentano l’unica metodologia possibile per una durevole registrazione di tutti i preziosi aspetti, le intenzioni, le informazioni e i risultati di un evento così complessi come lo è l’ARTUM. Tra le opere che nel modo più incisivo hanno risposta al tema del Salone, la mia preferita è la collezione di fotografie SOLO CON SE STESSO dell’artista umaghese Robert Sironić: i suoi personificati paesaggi rappresentano sottili tessiture che emanano una rara comprensione e l’affinità per l’ambiente che lo circonda. Il Circolo artistico rovignese (Ermano e Kristijan Bančić, Jadranka Kalenić, Branko Kolarić, Lada Luketić, Silena Košara), il cui classico multimediale Nikola Ražov, ha offerto la sua work-in-progress istallazione artistica IMPOSSIBILITÀ DEL TATTO, ha lasciato una notevole impronta sull’edizione. Tra i vari video “tatto”, un’ottima impressione ha fatto su di me il film fuggifuggi UN ERRORE FATALE DEL RE MIDA di Marina Burolo. La performance artistica dell’equilibrista Darko Brajković Djepeto ha confermando tutte le aspettative usurpando il completo quarto livello (terrestre) del Museo, completando i suoi campi di soffioni in collaborazione con i giocosi visitatori. Denis Licul, l’artista albonese con indirizzo newyorchese è l’autrice delle TRACCE DI PRESENZA, la più completa interpretazione multimediale dell’interrazione tra il contatto fisico e quello spirituale. La dedica fatta da Zaneto Paulin al grande artista croato Ivo Vrtarić è estremamente toccante, come irresistibili e umoristici lo sono i CERCHI DI VETRO di Radovan Rajić. L’artista slovena Jerca Šantej, tranne i due strepitosi acrilici (di cui i protagonisti sono Burt e Tito), si presenta all’ARTUM anche come produttrice del proprio progetto ospite THE SOUL OF THE FUTURE, una tela circolante sulla quale gli artisti presenti hanno scalfito i loro punti di vista inerenti i valori che considerano decisivi per il futuro degli umanoidi e di tutti loro che tali si considerano. Tale progetto ospite è indubbiamente non solo un benvenuto impulso nell’ambito dell’attuale concetto espositivo, ma rappresenta senz’altro anche un segnale legittimo per il prossimo ARTUM: mi immagino un nuovo, ancor più intrigante tema base, un maggior insistere su lavori originali, creati specialmente per l’ARTUM, la promozione di giovani autori senza nessuno compromesso, la ricerca di partecipanti su una più vasta (internazionale) area e tour o scambio dell’ARTUM con simili avvenimenti artistici europei. Nell’analisi che sempre significa anche studio, sono alla ricerca di qualcosa di cui ancora non abbiamo un’esperienza in comune, orientandomi in base alla saggia sentenza del filosofo-architetto americano Philip Johnson (1906-2005), a suo tempo direttore del Museo di arte moderna (MOMA) e autore della spettacolare Casa di vetro (Glass House, New Canaan, Connecticut, 1949): “All’università apprendiamo cose che nella vita non ci serviranno. La vita è l’opposta al mondo accademico, perciò mi stanno più a cuore i comportamenti di persone solitarie! Vorrei spingere questa giovane generazione e quelle che la susseguiranno, a riflettere sulle forme e a seguire la propria strada. Il fatto positivo relativo all’arte è che non bisogna preoccuparsi né delle domande pratiche né di quelle filosofiche. Essa scorge l’ispirazione esclusivamente negli aspetti estetici che le parole non possono esprimere. Le parole non mettono in moto le cose. È l’immaginazione di ogni singolo individuo ad essere importante!” Maja BRISKI critico d’arte, art produttrice & designer grafico Circolo [Comunità degli Italiani Rovigno] 12 ottobre 2012 1 7 “ PAZI OŠTAR PAS Suvremeni život u urbanim sredinama stavlja nas u bezlične situacije gdje je fizički kontakt uvjetovan zbog pretrpanih dizala, vlakova, ulica, tramvaja... U tim situacijama čovjek je stavljen u neželjeno stanje: prisiljen je dijeliti svoj intimni prostor. Dodir s nepoznatim ljudima stvara nelagodu i postaje uznemirujući... tada se može osjetiti kako čovjek tiho reži ispod kože. ” Tina Erjavec. 1 8 1 9 “ STILL LIFE 1 & STILL LIFE 2 Susret s crno bijelom fotografijom bila je ljubav na prvi pogled koja još uvijek traje, a istraživanja mogućnosti modifikacije ljudskog tijela, pogotovo kože, postala su primarni objekti moga rada... opsesija.... ” Lara Žibret. 2 0 ARTUM LEVEL 2 [SECOND FLOOR] “ NEMOGUĆNOST DODIRA U seriji ŠKOLICA koju sam započeo prije pet, šest godina, a koja se nastavlja i još uvijek traje s novim varijacijama, pokušavam skrenuti pažnju na sve veći gubitak mogućnosti dodira bilo koje vrste s obzirom na razvoj i agresiju tehnologije kao i svih vrsta medija. ” Nikola Ražov. 2 1 UMJETNICI & ARTISTI ERMANO BANČIĆ [ROVINJ / ROVIGNO] KORACI / GDJE IDEMO / KAMO GREŠ-GREMO..!?? [FOTOGRAFIJE] I PASSI / DOVE ANDIAMO..!?? [FOTOGRAFIE] KRISTIJAN BANČIĆ [ROVINJ / ROVIGNO] ZAKRIVLJENA STVARNOST / DISTORTED REALITY [FOTOGRAFIJE] REALTÀ DISTORTA [FOTOGRAFIE] MAURA BATARILOVIĆ [UMAG / UMAGO] JAKE RUKE [VIDEO / SURADNICA DOROTEA CERIN] MANI FORTI [VIDEO / IN COLLABORAZIONE CON DOROTEA CERIN] NATAŠA BEZIĆ [BUJE / BUIE] DODIR / IL TATTO [AKRIL NA PLATNU / ACRILICO SU TELA / 160x100 CM] Ideja žive prirode izražava neizmjernu ljepotu, nježnost, neiscrpan izvor inspiracije za umjetnika. Ako postoji trenutak, djelić sekunde kada ljepota i radost postojanja, boja i svjetlost, nježnost i dodir prelaze iz nečeg zemaljskog, realnog u nešto nedostižno, nebesko, onda je to, za mene, trenutak prolaznosti života jednog leptira. / La natura viva come idea esprime immensa bellezza, sensibilità ed è una illimitata fonte d’ispirazione artistica. Se esiste un momento, una frazione di secondo in cui la bellezza e la gioia di esistere, il colore e la luce, la sensibilità e il tatto si trasformano da terrestri e reali in qualcosa di irraggiungibile, celeste, esso rappresenta per me il momento della fugacità della vita di una farfalla. ALEKSANDAR BEZINOVIĆ [VELIKA GORICA] PROZAC [PRONAĐENI RAJ / IL PARADISO TROVATO] DARKO BRAJKOVIĆ DJEPETO [UMAG / UMAGO] MASLAČKOVO POLJE / EKSPANZIJA MASLAČKA [INSTALACIJA] IL CAMPO DI SOFFIONI / L’ESPANSIONE DI SOFFIONI [INSTALLAZIONE ARTISTICA] MARINA BUROLO [UMAG / UMAGO] FATALNA GREŠKA KRALJA MIDE [VIDEO] UN ERRORE FATALE DEL RE MIDA [VIDEO] ANTONIA ČAČIĆ [ZAGREB / ZAGABRIA] E3 [ULJE NA PLATNU / 200X150 CM] • E3 [OLIO SU TELA] SABINA DAMIANI [UMAG / LONDON • UMAGO / LONDRA] CLOSER / BLIŽE [TRIPTIH / DIGITALNI ISPIS, KONAC / 20x30 CM] PIÙ VICINO [TRITTICO / STAMPA DIGITALE, FILO] TINA ERJAVEC [ZAGREB / ZAGABRIA] PAZI OŠTAR PAS [INSTALACIJA / ČELIK, PLASTIKA, AKRIL / 50x25 CM] ATTENTI AL CANE [INSTALLAZIONE ART / ACCIAIO, PLASTICA, ACRILICO] VINKO FIŠTER [ZAGREB / ZAGABRIA] TOUCH OF SILENCE [VIDEO 00 : 01 : 42 (LOOP) SA ZVUKOM] UN TOCCO DEL SILENZIO [VIDEO 00 : 01 : 42 (LOOP) CON SUONO] TEA HATADI [ZAGREB / ZAGABRIA] …, TAKO I NA ZEMLJI… [VIDEO KOLAŽ / 3’25’’ LOOP] …, COSÌ IN TERRA … [VIDEO COLLAGE / 3’25’’ LOOP] Kamera, montaža / Camera, montaggio: Igor Juran, Tea Hatadi 2 2 PAULINA JAZVIĆ [ZAGREB / ZAGABRIA] FEEL ME [KOMBINIRANA TEHNIKA / TECNICA COMBINATA] Rad se sastoji od tri dijela: u 3 kutije od istog materijala (staklo, drvo) stavila sam maslačak, rukavice i košulju sa žiletima. Maslačak je nađen i toliko je krhak, da dodir i ne podnosi (Štoviše, taj se rad razbio tijekom transporta za Umag! opaska M. B.). Rukavice su stare, iz prošlih vremena kad su ih žene još nosile i kad se pažnja posvećivala detaljima; toliko su krhke da su ljepše u kutiji nego na ruci, a i dodir je ljepši bez rukavica... Košulja izrađena od žileta dio je mog prijašnjeg rada Identity koji govori koje sve obrambene mehanizme imamo da obranimo svoju krhkost tj. bolje ne diraj, jer i dodir može biti bolan. / L’opera è composta da tre parti: in 3 scatole delle stesso materiali (vetro, legno) sono stati messi uno soffione, dei guanti e una camicia con rasoi. Il soffione è stato trovato ed è talmente fragile da non sopportare nemmeno di essere toccato (L’opera si è per di più rotta nel trasporto da Zagabria a Umago!!! Nota di M.B.). Il guanti sono 2 3 2 4 vecchi, cioè appartengono a un tempo passato in cui le donne ancora li portavano e in cui l’attenzione veniva ancora dedicata ai dettagli; essi sono talmente fragili da essere perfino più belli nelle scatola che sulle mani e in più il tatto è più bello senza guanti... La camicia di rasoi è una parte di un mio precedente lavoro intitolato Identity che ci presenta tutti i meccanismi di difesa che abbiamo per difendere la nostra fragilità, cioè meglio non toccare poiché anche toccare può essere doloroso. NEVEN JURJAK [UMAG / UMAGO] 4 PORTRETA ANE RUCNER [FOTOGRAFIJE] 4 RITRATTI DI ANA RUCNER [FOTOGRAFIE] JADRANKA KALENIĆ [ROVINJ / ROVIGNO] DODIR... IN TOUCH [INSTALACIJA] IN CONTATTO [INSTALLAZIONE ARTISTICA] JULIJANA KOCANOVIĆ GRUBIĆ [PULA / POLA] DODIR / IL TATTO [FOTOGRAFIJE / FOTOGRAFIE] BRANKO KOLARIĆ [ROVINJ / ROVIGNO] ALU-ZIUM I, II & III SILENA KOŠARA [ROVINJ / ROVIGNO] STAKLENI DODIR 1, 2 & 3 [FOTOGRAFIJE] IL TOCCO DI VETRO 1, 2 & 3 [FOTOGRAFIE] DENIS LICUL [LABIN • ALBONA / NEW YORK] TRAGOVI PRISUTNOSTI [INSTALACIJA / TERAKOTA PLOČE + VIDEO] TRACCE DI PRESENZA [INSTALLAZIONE ARTISTICA / TAVOLE DI TERRACOTTA + VIDEO] LOVORKA LUKANI [BUJE / BUIE] DODIR SJEĆANJA [SERIJA GRAFIKA / 25x25 CM] IL TOCCO DEI RICORDI [SERIE GRAFICA] LADA LUKETIĆ [ZAGREB / ROVINJ • ZAGABRIA / ROVIGNO] 1. EVOLUCIJA DODIRA [KOMBINIRANA TEHNIKA / 24x30x4 CM] 2. KOLAŽI [KOLAŽI NA PAPIRU / 36,5x25,5 CM] 1. L’EVOLUZIONE DEL TATTO [TECNICA COMBINATA] 2. COLLAGE [COLLAGE SU CARTA] MILAN MARIN [UMAG / UMAGO] SUNCE NA KVARNERU / IL SOLE SUL QUARNERO SLAVICA MARIN [UMAG / UMAGO] SPAVAM [INSTALACIJA] / DORMO [INSTALLAZIONE ARTISTICA] Žica na kojoj spavam bio je krevet moje djece. Nisam ga mogla baciti... Gola na goloj žici, ja svejedno spavam... / Il filo metallico sul quale dormo era il letto dei mie figli. Non ho potuto buttarlo via... Nuda sul filo metallico, io comunque dormo... VLADO MARTEK [ZAGREB / ZAGABRIA] Lokalni govor u odnosu na opći simbolički govor/izričaj uvijek je moguć, poput slobode, ali su rezultati neizvjesni. Stoga u mom likovnom slučaju, odabrani motiv, unaprijed je okrenut publici, ali s jednim dodatkom, naime razlikom. Ta razlika čini sadržaj u mjeri koliko je sadržaj, sada uopće podnošljiv. Citiram sebe: Umjetnik treba paziti na svoje ponašanje. Ma što to u slobodnoj širini značilo, ili se, možda preznačavalo. Motiv sise, grudi i ime slikarstva na frekvencijama boja historijskih avangardi, donekle je opće mjesto koje označuje: žal ali i volju, svijest ali i kritiku. A format rada funkcija je spoznaje. Uopće postoji nagnuće za iskazom pomoću materijalnog iskaza (materijal, format, tehnika, etc). Približujemo se tautološkom očitavanju: onog što jest. Crveno je crveno, sisa je sisa, crna sisa je crna sisa, “slikarstvo” je imenovano (u konceptualistički usmjerenoj svijesti). Sveukupno: susret (elementi se uvijek samo susreću) podsjeća na sajam robe, Međutim umjetnik je u takvim pozicijama - promatrač, on baš i ne radi umjetnost (u naviklom poimanju). Pozdrav, V. Martek / Una parlata locale in relazione al generale simbolico linguaggio/espressione è come la libertà sempre possibile, ma i risultati sono incerti, perciò, nel mio caso artistico il motivo scelto è anticipatamente volto verso il pubblico, ma con un supplemento, cioè differenza. Tale differenza rappresenta il contenuto nella misura in cui il contenuto è sopportabile in questo momento. Cito me stesso: L’artista deve fare attenzione al proprio comportamento. Significhi quello che significhi in largo o forse antesignifichi. Il motivo della tetta, del seno e il nome della pittura sulle frequenze dei colori delle avanguardie storiche, fino ad un certo punto è un luogo comune che rappresenta: la spiaggia ma anche la volontà, la coscienza ma anche la critica. Il formato dell’opera rappresenta 2 5 la funzione di conoscenza. L’inclinazione all’esposizione esiste in generale con l’aiuto dell’esposizione materiale (materiale, formato, tecnica, ecc). Ci avviciniamo alla dichiarazione tautologica: di quello che è. Il rosso è rosso, la tetta è tetta, la tetta nera è la tetta nera, la “pittura” è nominata (nella coscienza concettuale indirizzata). Totale: l’incontro (gli elementi sempre soltanto si incontrano) ci ricorda una fiera di merci, ma l’artista è in tali posizioni - un osservatore, lui in verità non crea l’arte (nella concezione usuale). Saluti, V. Martek TANJA RAVLIĆ [SPLIT / SPALATO] BEZ NAZIVA [ULJE NA PLATNU] • SENZA TITOLO [OLIO SU TELA] NIKOLA RAŽOV [ROVINJ / ROVIGNO] NEMOGUĆNOST DODIRA [INSTALACIJA] IMPOSSIBILITÀ DEL TATTO [INSTALLAZIONE ARTISTICA] ROBERT SIRONIĆ [UMAG / UMAGO] SAM SA SAMIM SOBOM / SOLO CON SE STESSO 1, 2, 3 & 4 Digitalna fotografija, duga ekspozicija do 5 minuta, snimano u proljeće 2012. / Fotografia digitale, lunga esposizione fino a 5 minuti, scattata nella primavera del 2012. MARINA STOPONJA [ZAGREB / ZAGABRIA] BLOODY XXX [SKULPTURA, MRAMOR/SCULTURA, MARMO / 50x60x15 CM] Skulptura “Bloody xxx“, je zadnja nastala u sklopu ciklusa mramornih jastuka pod općim nazivom ”Pillow talk“. Obrađuju erotsku tematiku u kojoj je naravno uvijek prisutan i dodir. Sami jastuci glatkom površinom, realističnim dojmom i finoćom obrade mame na dodir, a za razliku od predhodnih jastuka na kojima je obično izložen neki predmet koji povezuje bazu, (jastuk) sa temom, ovaj jastuk ima samo urezan natpis-naziv, koji asocira na neki događaj vezan uz erotske stranice na internetu. / La scultura “Bloody xxx“ è l’ultima creata nell’ambito del ciclo di cuscini di marmo intitolati “Pillow talk”. L’autrice elabora una tematica erotica nella quale il tatto è sempre presente. I cuscini stessi, con la loro superficie liscia, rappresentano un’impressione realistica e con la finezza di lavorazione richiamano al tatto che rappresenta un altro nesso indiretto con il tema. A differenza dei cuscini precedenti sui quali è usualmente esposto un oggetto che unisce la base (il cuscino) con il tema, questo cuscino ha soltanto una scritta-nome inciso che associa a un avvenimento relativo a una pagina di contenuto erotico su internet. JERCA ŠANTEJ [SEVNICA / LJUBLJANA • LUBIANA] 1. BELA MUNJA “pardon, Burt Reynolds, še ena odlična zgodba morale in etike, simbolov in zapovedi” / freccia bianca “scusi, Burt Reynolds, ancora un’altra ottima storia di morale ed etica, simboli e comandamenti” [KOLAŽ, AKRIL NA PLATNU • COLLAGE, ACRILICO SU TELA / 100x150 CM / 1000 EURA ] 2. TITO 20 10 “največja legenda z mnogimi obrazi, Marlon Brando ali Tito” / “le più grandi leggende multifacce, Marlon Brando o Tito” [KOLAŽ, AKRIL NA PLATNU • COLLAGE, ACRILICO SU TELA / 100x150 CM / 1000 EURA ] 2 6 ROBERTA VILIĆ [ZAGREB / ZAGABRIA] ‘’1’’ & ‘’2’’ [ENKAUSTIKA NA PLATNU • ENCAUSTO SU TELA / 80x100 CM] Slike nastale u 2012. su slojevite strukture, reduciranog kolorita, na kojima se osim jake teksture mogu čitati riječi, slova, brojke. Naknadnim razradama ti znakovi (alfabetski, leksički i sintaktički) gube svoj narativni karakter postajući simbolom koji ima apstraktni karakter znaka. Dakle, osnove mog rada su izražajna tekstura i gestualnost koje su dominantno umjetničko sredstvo izražavanja i instrument komunikacije (vizualno i taktilno). / Le immagini create nel 2012 sono strutture multistrati 2 7 “ DODIR SJEĆANJA Za ARTUM 2&12 predstavljam ciklus grafika koji je u izradi. Riječ je svojevrsnim putopisnim zabilješkama formata oko 25x25 cm u koje utiskujem zemlju, kamenčiće, smeće i drugo, ono što sam skupljala u prolazu na mojim svakodnevnim putovanjima. Svaka grafika, umjesto imena, dobiva oznaku po GPS koordinatama mjesta gdje sam tu zemlju pokupila. Grafike su bezbojne sa utisnutim reljefom, koordinate su sive. Različiti materijali uzeti s mjesta putovanja utiskivanjem u papir postaju, umjesto uobičajenih fotografija, trajni podsjetnik na određeno mjesto i doživljaje. ” Lovorka Lukani. nelle quali, tranne un forte tessuto, vi si possono captare anche parole, lettere, numeri. In successive elaborazioni questi segni (alfabetici, lessici e sintattici) perdono il loro carattere narrativo, diventando simbolo con un astratto carattere del segno. Quindi, le basi della mia opera sono l’espressivo tessuto e la gestualità che sono un dominante mezzo d’espressione artistica e strumento di comunicazione (tattile e visuale). LARA ŽIBRET [BUJE / BOLONJA • BUIE / BOLOGNA] STILL LIFE 1 & STILL LIFE 2 [FOTOGRAFIJE • FOTOGRAFIE / 100x45 CM] DARIJA ŽMAK [OPATIJA / ABBAZIA] EMOCIONALNA PROGNOZA Rad Emocionalna prognoza odraz je mojih iskustava, sjećanja, osjećaja, ali i novih izazova (dojenje, majčinstvo) koji su me zatekli tijekom i nakon trudnoće. Nekoliko je ključnih aspekata stanja stvarnosti koje me zanimaju, koje želim istražiti radom: propitivanje granica biološke uvjetovanosti, materinstva i naslijeđa u stvaranju slike o sebi; etiketiranje i fenomen ženskog porodništva - emocionalni bijegovi, prebiranje po prošlosti, zaboravi i novi mitski prostori koji se pritom stvaraju. Točnije, ovim radovima istražujem način kako kao žena formiram razumijevanje trudnoće u svojoj svjesti i da li u našoj kulturi ono može imati neki oblik. Rad je izveden od odljeva mojeg trudničkog trbuha koji je kaširan fiktivnim teritorijima koji zazivaju globusnu sliku svijeta. Izmišljene teritorije opcrtala sam flomasterima u boji i svaki teritoriji nazvala svojim imenom: STRAH, LJUBAV, ZAVIST, LJUTNJA... / L’opera Prognosi emozionale riflette le mie esperienze, i miei ricordi, le mie emozioni, ma anche nuove sfide (l’allattamento, la maternità) in cui mi sono imbattuta durante e dopo la gravidanza. Gli aspetti chiave dello stato di realtà che mi interessano e che voglio studiare nel mio lavoro sono: l’esame dei confini del condizionamento biologico della maternità e dell’eredità nella creazione dell’immagine di se stessi; l’etichettamento e il fenomeno dell’ostetricia femminile - fughe emozionali, il rovistare per il passato, l’oblio e nuovi spazi mitici che ciò nonostante si creano. In quest’opera studio il modo in cui la donna crea la comprensione della gravidanza nella suo coscienza e se essa può avere una forma nella nostra cultura. L’opera è composta dal calco del mio pancione coperto da territori fittivi che evocano l’immagine del mondo a mo’ di mappamondo. Ho usato i pennarelli clorati per disegnare i territori immaginari e ho chiamato ciascuno di loro con il mio nome: PAURA, AMORE, INVIDIA, RABBIA... RADOVAN RAJIĆ [UMAG / UMAGO] STAKLENI KRUGOVI / CERCHI DI VETRO [6 STAKLENIH KRUGOVA MAT POVRŠINE S RELJEFNOM STRUKTUROM] [6 CERCHI DI VETRO DELLA SUPERFICIE OPACA CON STRUTTURA IN RILIEVO] ZANETO PAULIN [VENECIJA / ZAGREB / MOTOVUN RANCH / MALE SRAKANE / ROVINJ] [VENEZIA / ZAGABRIA / RANCH MONTONA / CANIDOLE PICCOLE / ROVIGNO] DIVINE TOUCH / BOŽANSKI DODIR [KONCEPT / 24 FOTOGRAFIJE] IL TOCCO DIVINO [CONCETTO / 24 FOTOGRAFIE] DIVINE TOUCH 01 / Uspavanka za Teu Bičić DIVINE TOUCH 02 / Gospod T u baZENu DIVINE TOUCH 03 / Jerca & Grega z bučko DIVINE TOUCH 04 / KUM & YOGA cat Izbor od četiri primjera iz koncepta DIVINE TOUCH (instalacija od 24 fotografije u originalnoj autorskoj THUMBNAILS izvedbi) s varijacijama suptilnih trenutaka emocionalnog ili fizičkog kontakta. Koncept je posvećen umjetniku Ivi Kumu Vrtariću kojem je dodir bio jedan od lajtmotiva u njegovoj art produkciji (priloženi prizor broj 4 prikazuje Vrtarićeve ruke u virtualnom dodiru s mačkom na njegovom plakatu kojeg je još osamdesetih godina prošlog stoljeća dizajnirao za jedan zagrebački yoga centar). / La scelta di quattro esempi tratti dal concetto DIVINE TOUCH (istallazione artistica composta da 24 fotografie nell’originale presentazione sotto forma di THUMBNAILS) con variazioni di fini momenti di contatto fisico o emozionale. Il concetto è dedicato all’artista Ivo Kum Vrtarić che del tatto faceva il motivo conduttore della sua produzione (la scena numero 4 in allegato, mostra le mani di Vrtarić nel contatto virtuale con il gatto ritratto sul poster che negli anni ’80 è stato realizzato per un centro yoga di Zagabria). 2 9 3 0 3 1 3 2 3 3 “ SUNCE NA KVARNERU Taktilna površina slike kao da provocira na dodir. Na hrapavoj površini osjetimo neobuzdanu igru geste koja se manifestira brojnim urezima, “slučajnim“ ogrebotinama, udubljenjima, izdvojenim zrncima materijala i slojevitošću. Ova nemirna površina kao da svojom grubošću apostrofira trenutak sadašnjosti, kao da kontakt s površinom pojačava budnost i otvara percepciju, postajemo za nijansu svjesniji neponovljive ljepote sadašnjosti, dok oko, to varljivo čudo, na toj istoj površini komponira slike iz nekih drugih iskustava, vodeći nas u vrtlogu emocija u doba dječije igre, prvih ljubavi, suza i radosti odrastanja. ” Milan Marin. 3 4 ARTUM LEVEL 3 [UNDER]THE ROOF 3 5 ARTUM & IL TATTO IL SECONDO SALONE UMAGHESE “Ho scoperto che tra tutti i sensi l’occhio è il più superficiale, l’orecchio il più altero, l’olfatto il più lussurioso, il gusto il più superstizioso e incoerente, mentre il tatto è il più profondo e filosofico.” Denis Diderot Lettera sui ciechi ad uso di coloro che vedono, 1749 La completa conoscenza del mondo che ci circonda viene da noi effettuata con l’ausilio dei sensi. Tra i 5 sensi che Aristotele definì nel III secolo a.C., riconosciuti ancora oggi, vi fu anche il senso del TATTO. L’antico mondo della Grecia, nella storia mitologica del re Mida, da millenni narra dell’avarizia di un uomo che cercava la propria fortuna con il tocco, il tocco “d’oro”, che gli faceva trasformare tutto ciò che toccava in oro. Non molto è cambiato nell’odierna società consumistica: ancora oggi si va alla ricerca di cose di grande valore materiale. Il senso del tatto, e le capacità manuali di una individuo sono del tutto trascurati, si è creata una popolazione di telespettatori ∑ voyeur. Il solo accenno del tatto, per primo ci fa venire in mente il contatto fisico, intenzionale, piacevole ∑ quello creato con amore o quello fastidioso ∑ creato con odio. Per la maggior parte delle persone, l’intimità e l’amore emotivo nascono dal contatto fisico. Tenersi per mano, baciarsi, abbracciarsi, avere rapporti sessuali sono dei modi per riferire e confermare l’intimità. Ci sono vari tipi di contatto, ma che cosa implicano e qual è il loro significato? Che cos’ è il tatto? Gli stimoli provenenti dall’ambiente sono percepiti dall’uomo tramite la pelle, l’organo tattile, e vi si riflettono tramite tutta la sua superficie; 3 6 il tatto è quasi sempre presente durante la maggior parte delle attività umane. La particolarità del tatto, ovvero la sue esperienza sensitiva, si creano dalla combinazione di vari stimoli provenienti dall’ambiente. Perché? Adoperando combinazioni di ricettori situati sulla cute e nei strati sottocutanei, il corpo diventa mezzo, mentre il tatto non funziona solo come senso unico, ma si connette all’influsso della temperatura, del dolore, della posizione del corpo, della pressione. L’intensità minima dello stimolo provocante una sensazione sulla pelle è il tenue movimento di leggere piume di farfalla, perciò non ci sorprende che nell’iconografia occidentale questa piccola fragile farfalla, simboleggi la leggerezza e la volubilità. Le forme e gli spazi vengono da noi interamente percepite tramite la vista e il tatto, ma è con il tatto che si crea il diretto contatto con l’oggetto, insinuandone il volume, la facciata, la superficie, la consistenza. Questi sensi sono definiti percezioni tattili o aptiche. L’etimologia della parola APTICO trae origine dal greco haptesthai, “che appartiene al tatto o che si riferisce ad esso”. La percezione aptica nasce dalla collaborazione di due sensi, la cinestesia e il tatto. Tranne alla manifestazione fisica del tatto, realizzata dai ricettori del senso del tatto situati sulla superficie del corpo che ha come scopo lo studio della forma fisica di un oggetto, la sensazione cinestetica è diretta verso più profonde e intime sensazioni. Nel processo di unione tra madre e figlio il primo contatto è il più importante, i primi nessi vengono creati con il cauto tocco delle punte delle dita. La bocca del neonato rappresenta l’organo di percezione tattile tramite il quale si creano le prime concezioni del mondo esterno. Le mani, la percezione aptica viene a crearsi un po’ più tardi ed è attiva nei primi anni di vita. Il neonato esplora gli oggetti che gli stanno attorno toccandoli e guardandoli. “ STAKLENI DODIR 1, 2 & 3 Fotografije su nastale na putovanju u Portugalu 2011. Dok sam šetala jednim shoping centrom pažnju mi je privukao obris stopala na staklenom mostiću. Bilo mi je zanimljivo promatrati razne uzorke i kretanja. Fotografije prikazuju dodir stopala i stakla te kretanje ljudi u svim smjerovima. ” Silena Košara. 3 7 “ FATALNA GREŠKA KRALJA MIDE Ovo je eksperimentalni film koji obrađuje klasičnu antičku legendu o kralju Midi koji je svojim dodirom sve što bi dotaknuo pretvorio u zlato. Poigravajući se višeznačnom simbolikom zlatnog dodira nesmotrenog kralja, film koristi prirodne elemente, njihovu strukturu i ornament te ih stavlja u korelaciju sa današnjim svijetom i postavlja pitanje je li Mida još uvijek živ? Jesu li njegovi nasljednici nastavili željeti zlato? ” Marina Burolo. 3 8 Vi siete mai chiesti come fanno i non vedenti e gli ipovedenti a vedere la forma o perfino il colore? Loro possono vedere con il tocco delle mani. Renato Cartesio nel suo saggio “Ottica” del 1637, narra di come una persona non vedente si muova con l’aiuto del bastone come se “guardasse con le mani”. Le percezioni cinestetiche in combinazione con il senso del tatto che da informazioni sulla presenza di oggetti, delle loro misure e forme, offrono alle persone non vedenti informazioni sul comportamento del corpo. Tramite il tatto, le persone non vedenti e ipovedenti possono percepire una scultura, ma anche un disegno. In che modo? Il disegno di un’immagine si trasforma in diagrammi tattili con l’aiuto di una macchina che produce sporgenze tratte da elementi di colore nero impressi sul foglio. Per una totale comprensione dell’immagine vengono collocati 5 diagrammi tattili a sé stanti, mentre i colori vengono spiegati ai non vedenti tramite un’audioguida che da le giuste indicazioni di come far scorrere la mano sopra l’immagine. La storica dell’arte Nataša Jovičić ha elaborato questo metodo chiamato “5 in 1”, composto da un’immagine in cinque diagrammi. I colori, creati dalla luce e della vista e percepiti dai non vedenti con il tatto, si attuano in modo da descrivere il colore rosso come caldo e ruvido, mentre il blu come freddo e liscio. Questi progetti non sono soltanto dedicati ai non vedenti e ai ipovedenti. Oggi nel mondo si organizzano mostre al buio a modo da far concentrare i loro visitatori non solo sul senso della vista, ma anche sul senso del tatto. Si tratta di progetti dedicati non solo a un pubblico non vedente e ipovedente. Il tatto ha un ruolo anche nella storia legata alla creazione della bellezza, ma anche nella conseguimento di effetti guarenti per la salute. Il benefico tocco terapeutico, la riflessologia, la chiropratica e i massaggi sono metodi che venivano adoperati dai guaritori di antiche culture dell’India, dell’Egitto e del mondo antico. Il successo della terapia dipendeva e tuttora dipende proprio dall’abilità e dal “dosatura” del tocco del terapeuta. Nel processo di guarigione i malati attendono il tocco di salute. Molti di noi sono stati toccati in un momento dal passato o ci siamo amalgamati con il mare e la terra, sperimentando il contatto con la natura. Stimoli di questo tipo si creano poiché il mare e la terra rappresentano un sicuro riparo, il caldo e la delicatezza e simboleggiano il corpo materno che, nella sua duplicità simboleggia la nascita e la morte. Nella storia si parla del contatto tra i due mondi, tra le civiltà. Le ricerche antropologiche e sociologiche studiano l’acculturazione, l’interazione tra culture diverse, tra gruppi sociali che entrano in contatto tra loro e si influenzano a vicenda. Dal punto di vista della storia dell’arte, una tra lei prime rappresentazioni del contatto intimo tra due persone è l’immagine del faraone Akhaton con e la moglie e i figli che fu una novità che fece escludere gli usuali austeri canoni egizi e scioccò i suoi contemporanei. Gli artisti greci, a differenza dell’austerità e rigidità egizia, nelle rappresentazioni riportano l’eterna ricerca dell’ideale di bellezza. Dal punto di vista storico, nell’antica Grecia l’uomo rispondeva in modo erotico alla bellezza e al contato di qualunque essere umano, indipendentemente dal sesso. Il muscoloso e atletico corpo maschile era considerato l’ideale di bellezza. Il contatto fisico tra omosessuali era socialmente accettabile, ma dovevano essere osservate certe regole. Il discreto osservarsi e il contatto fisico erano possibili soltanto con il consenso di entrambi gli individui. L’omosessualità veniva esplicitamente rappresentata nell’arte fino al periodo a cavallo tra l’XI e il XII secolo. 3 9 4 0 “ DISTORTED REALITY / ZAKRIVLJENA STVARNOST Lutajući jednim napuštenim i devastiranim objektom naišao sam na ogledala u nekim prostorijama. Snimajući seriju zamišljenih fotografija, došao sam na ideju da sam sebe snimim u tim ogledalima kao projekciju/odraz/dodir. Kako nisam bio sam, snimio sam i suradnika u istom položaju u odnosu na ogledalo. Konačna fotografija je nastala kombinacijom dviju pojedinačnih snimki, uređenih u PS-u. ” Kristijan Bančić. 4 1 “ Ciklus fotografija KORACI nastaje u jednom dahu, jednog ljetnog dana nakon kiše, kad je inspiracija za mene kao autora na vrhuncu. Ermano ” Bančić. 4 2 In seguito al rapporto greco-romano verso il corpo nudo che rappresentava la purezza spirituale, l’intelletto, ma anche la spudoratezza, la spavalderia, con l’avvento del cristianesimo nella cultura occidentale, la nudità e il contatto erotico divennero oggetti di censura. E soltanto nel Rinascimento che il corpo umano nudo, l’erotica e il contatto fisico si riscoprono nell’arte tramite rappresentazioni religiose, mitologiche o ritratti di corte. Tra i dipinti di contenuto religioso, l’immagine più famosa è quella della creazione di Adamo di Michelangelo, in cui Dio porgendo ad Adamo la mano gli dona la vita. Si tratta di un tema oggi conosciuto da tutti gli amanti dei cellulari Nokia. Aprendo l’interfaccia entriamo in contatto con nuove tecnologie. Nell’arte dell’Europa settentrionale, nel cinquecento e seicento i cinque sensi venivano rappresentati come cinque donne in tipiche scene di vita quotidiana. Al tatto che tra gli altri sensi veniva trattato di meno, veniva attribuito il simbolo del riccio e dell’ermellino, mettendo a confronto il tenero e lo spinoso. Gli storici dell’arte consideravano teoricamente il rapporto tra la percezione tattile e quella visuale. Lo storico dell’arte Alois Riegel (18581905) considerava lo sviluppo storico-artistico come passaggio graduale dall’osservazione tattile a quella visuale. Egli accentuava e si batteva per il ritorno del tatticismo, delle caratteristiche aptiche nell’espressione. Con la comparsa di nuove tendenze artistiche, il tatto viene messo in rapporto equo con il senso della vista. In tal direzione si impegnava anche il futurista Marinetti che nel 1921 nel saggio Il Tattilismo, diffonde il valore e le impressioni del tattilismo. I nuovi stili artistici non si fondavano più sulla descrizione della natura. Si rigetta la rappresentazione di dettagli in paesaggi e nature morte, ma si sviluppa la stilizzazione delle forme. Si accentua il gioco dei tessuti, del sistema della superficie del materiale, della sua levigatezza o ruvidezza, trasparenza o densità. Si fanno esperimenti con le tecniche di lavorazione e di uso di nuovi materiali artistici, sia artificiali che ricavati direttamente dalla natura. I nuovi metodi dell’espressione artistica portano ad un’impressione drammatica e forte espressione che provoca il desiderio di toccare. Il tatto, cioè il tattilismo, si include con facilità tra le forme artistiche che studiano la superficie dei materiali e lo spazio, specialmente della scultura e delle installazioni. Lo studio tattile della scultura è per primo vissuto tramite le carezze; le forme si scoprono provando la differenza tra il tessuto, la durezza e la tenerezza e poi entrano in modo aptico nella figura. A differenza dei disegni e dei dipinti, la scultura può essere toccata e presa in mano. Il disegno tattile si sperimenta toccandone le linee che sono un equivalente grafico ai confini e forme bislunghe di oggetti fisici. Il tatto rende più facile il riconoscimento di semplici disegni lineari il che è una regola per i non vedenti, ma anche per le persone senza problemi di vista. Nell’ambiente odierno e nella coesistenza con la tecnologia touch screen, siamo stregati dai veloci, sicuri e funzionali schermi, sensibili al tatto. Nel mondo virtuale si sviluppano sempre più tecnologie tattili o aptiche, creando l’illusione del tatto. La fisicità come luogo primario del tatto viene sempre più trascurata. Abbiamo appreso che il tatto è un senso complicato. Per scoprire come lo percepiscono quelli dell’ARTUM, fate visita al Museo umaghese! Biljana BOJIĆ Conservatrice del Museo civico di Umago 4 3 “ MASLAČKOVO POLJE / EKSPANZIJA MASLAČKA Riječ je o izvedbenom događanju, performansu i happeningu... Moja uloga je pripremanje terena i inicijativa, a uloga publike je da se uključi u rad i time postane i akter i umjetnik i promatrač... autorstvo nad radom se demokratizira! Svatko je umjetnik-jozef bojs, stvara se socijalna skulptura... ” Darko Brajković Djepeto. 4 4 “ …, TAKO I NA ZEMLJI… ”Kontinuirano snimajući kadrove iz svoje okoline, Tea Hatadi odlučila ih je uklopiti u novi kontekst koji ironično ispituje gradnju u gradu Zagrebu. U prvom radu ona tu “tekuću” ljudsku djelatnost postavlja u odnos sa religijskom utopijom Nebeskog Jeruzalema iz knjige Otkrivenja (22,122,3). Ta pomalo ironična usporedba ishodila je time da se Tea poigra sa snimljenim materijalima zabilježene stvarnosti i pretvori ih u uzvišenu sliku stvaranja Božanskog grada.“ [iz teksta Igora Jurana]. ” Tea Hatadi. 4 5 “ BELA MUNJA & TITO 2010 Dotik preteklosti v čiščenju sedanjosti z vrednotami prihodnosti! ” Jerca Šantej. 4 6 ARTUM LEVEL 4 [UNDER]GROUND 4 7 4 8 ARTUM JE LI TO DODIR S &&& & Artum može biti mnogo toga pa, naravno, zašto ne i DODIR (kao u ovoj svojoj drugoj novokoncipiranoj pojavnosti), ali sigurno nije, niti će ikad biti ∑ ex tempore! Kad bi slatkorječivi Ciceron danas prokrstario regijom snimajući razinu kulturoloških događanja (a lik je nedvojbeno imao neke art adute u rukavu čim je kulturi svojedobno pripisao ulogu “izgradnje i oplemenjivanja čovjekova duha i duše”), trenutno bi preformulirao svoj legendarni promotivni slogan u O EX TEMPORE, O MORES! Naime, gore-dolje pa lijevo-desno, kamo god se krene od Trsta do Vodnjana, lokalni entuzijasti koji su načuli za kulturni turizam ili (rjeđe) za brendiranje grada, vrijedno organiziraju ex tempore, te obično jednodnevne igrokaze, na kojima bez ikakvih posljedica može nastupiti tko god želi s bilo čim što donese. Izvorno dobronamjerna strategija, kroz desetljeća se nečujno transformirala u neartikulirana sajamska okupljanja. Tako se radovi relevantnih artista često nađu zgniječeni između packarija hobista i gomila plastificirane robe bez porijekla čiji prodavači čuče ispred svojih špiljica, čeprkaju po novom iPhoneu, odbacuju neugašene opuške preko ramena (jer svijet je zapravo samo jedna velika pepeljara!) i kriješte na svakoga tko prema njima usmjeri objektiv fotoaparata. Na krilima brojnih ex tempora neka se mjesta samoproglašavaju i gradovima umjetnika usput hladnokrvno dopuštajući preimenovanje štandova s bižuterijom i amaterskim kičem u “umjetničke ateliere” i “autorske galerije“. (Da ironija bude potpuna, takvom bezvrijednom kršu zapravo ionako nije potrebna dodatna stimulacija jer se ionako svakodnevno fantastično promovira kroz svoje umrežene filijale razasute po svim regionalnim turističkim centrima duž obale i to na najboljim izlagačkim i prodajnim mikro lokacijama u šapama nevidljivih pa shodno tome i nedodirljivih lokalnih veleposjednika.) Na nesreću niti dobre strane ex tempora (druženje artista i prolaznika, nešto više prodanih krigli pive i porcija ćevapa na plastičnim tanjurima za dodatnu zaradu lokalnih ugostitelja te zagarantirana promocija grada organizatora u regionalnom tisku i, ako bog da, na lokalnoj televiziji), nemaju neke suštinske veze s artom. Naprotiv, ponižavanje umjetnika i njihove umjetničke prakse multiplicira se sezonskim teturanjem istih kibica (promatrača), istih članova žirija i istih artista od priredbe do priredbe, gdje oni prvi očekuju besplatne napitke, drugi ubiru zaslužene dnevnice, a treći, najtvrdoglaviji, neumorno troše svoje vrijeme i benzin prenoseći jedne te iste radove s jedne na drugu ex temporu, nadajući se bilo kakvom, makar i simboličnom džeparcu. Zaboravljaju, međutim, da se prigodne novčane nagrade i priznanja tamo nerijetko dodjeljuju po nepisanom, ali ustaljenom redosljedu: autoru rada koji je dovoljno nerazumljiv da može podnijeti bilo kakvo obrazloženje, jednom lokalnom umjetniku, gostu koji je prešao najviše kilometara, predstavniku neke nacionalne ili etničke manjine i, obavezno, autoru rada na kojeg je oko bacio sretni sponzor jer ga u dnevnom boravku već duže vrijeme nervira praznina iznad električnog kamina s umjetnim plamičcima. Ako se složimo oko toga da nabrojene, uglavnom do apsurda dovedene procjene, zaista ne sadrže atribute kojima bismo spomenuta populistička okupljanja mogli povezati s proročanskim Ciceronovim uvjerenjem da umjetnost oplemenjuje ljudski duh, 4 9 5 0 tada mogu s punim pravom proglasiti ARTUM punokrvnim regionalnim umjetničkim projektom. Prije svega, slojevita suština ARTUMA gradi se na kriterijima s jasnim umjetničkim pretenzijama, na kontinuiranom istraživanju vremena i prostora koji nas okružuju, na kreativnom okupljanju oko zajedničkog motiva ili teme, na izrazitoj želji za promjenama u vlastitoj, a ako je moguće i u tuđima glavama, na konstatnom učenju i potrebi za znanjem, na maksimalnom respektu prema umjetnicima s kojima surađujemo uz uvažavanje njihovih raznovrsnih signala (primjerice, pri postavljanju radova u izlagačke prostore) te na snažnoj promociji novih, mladih autora. I jasno, da ne zaboravim, na ODGOVORNOSTI! Naime, taj osjećaj odgovornosti što smo ga stekli kroz proces definiranja Salona, obvezuje ARTUM na kontinuirani razvoj i nadgradnju. Stoga je i lo- gično da se u odnosu na lanjski, koji je ispitao i prezentirao umaški art ambijent, ovogodišnji ARTUM višestruko multiplicirao i po broju sudionika, kao i po veličini teritorija što ga je umrežio. Na temu DODIR što ju je predložila i obrazložila Biljana Bojić, reagiralo je sedamdesetak umjetnika odazivajući se ili na svakom dostupni javni poziv, ili na individualni, direktni upit selektora, da bi si naposlijetku mjesto na premijernoj izložbi priskrbila 34 autora i jedan gost-projekt. Pri njihovu izboru, presudan je bio jedino intenzitet umjetničkog odgovora na zadanu temu. Živost i elastičnost ARTUMA došla je do punog izražaja i u nastavku, pri postavu izložbe jer su, primjerice, prilikom komponiranja izložbenog prostora u nekoliko navrata radovi jednog artista ugrađeni ili sljubljeni s kompatibilnim radovima drugog umjetnika. DODIR je takvim postupcima doslovce, iz lajtmotiva prerastao u sveopću ili generalnu oznaku senzibiliteta projekta: ne samo kao osnovni motiv pri završnom izboru radova, nego i kao ključni model za njihovo razumijevanje, kroz odluke o njihovom međusobnom suživotu u prostorima Muzeja. Uz dodatne konzultacije sa zainteresiranim autorima, neki dijelovi njihovih ciklusa ili koncepata zamijenjeni su novim radovima, prikladnijim zakonitostima prostora kako bi se postigla neophodna usklađenost na sve četiri izložbene razine. One zbog toga istodobno funkcioniraju i kao harmonične samostalne epizode, ali i kao smisleno izvedena zajednička struktura. Dosljedna primjena navedene strategije postala je na kraju i kreativno izvorište za koncept, estetiku i izvedbu kataloga ARTUM II čija je primarna i zapravo jedina funkcija bilježenje cjelokupne složene izvedbene putanje Salona: izbor radova, promišljanje i završna rješenja postava, otvorenje, artisti, video radovi, art catering, posjetitelji itd. “ STAKLENI KRUGOVI ...vlaženjem površine kruga dodirom vode dobivaju se novi crteži, slike. U tren sve nestaje kad se staklo osuši... ostaju otisci... uspomena. ” Radovan Rajić. 5 1 5 2 Uz detaljan popis radova (i njihovih autora), dijelove njihovih originalnih obrazloženja i opširnih potpisa pod svaku uvrštenu fotografiju, jedino je takvom metodologijom moguće cjelovito i trajno registrirati sve dragocjene aspekte, namjere, informacije i rezultate tako kompleksnog eventa kao što je ARTUM. Kad je riječ o radovima koji su najupečatljivije odgovorili na temu Salona, osobni mi je favorit kolekcija fotografija SAM SA SAMIM SOBOM umaškog artista Roberta Sironića: njegovi personalizirani krajobrazi suptilna su umjetnička tkanja koja odišu rijetko viđenim razumijevanjem i afinitetom za ambijent što ga okružuje. Snažan pečat ovogodišnjem ARTUMu utisnuo je i rovinjski art krug (Jadranka Kalenić, Branko Kolarić i Lada Luketić te tri fotografa Centra vizualnih umjetnosti BATANA, Ermano i Kristijan Bančić, Silena Košara), čiji je multimedijalni klasik Nikola Ražov ponudio svoju efektnu work - in - progress instalaciju NEMOGUĆNOST DODIRA. Između raznolikih video “dodira” posebno me impresionirala FATALNA GREŠKA KRALJA MIDE, filmski stampedo Marine Burolo. Performance ekvilibrist Darko Brajković Djepeto prema očekivanju je uzurpirao kompletnu četvrtu (zemaljsku) razinu Muzeja, kompletirajući svoja polja maslačaka u suradnji sa zaigranim posjetiteljima. Denis Licul, labinska umjetnica s njujorškom adresom autorica je TRAGOVA PRISUTNOSTI, najkompletnije multimedijske interpretacije interakcije fizičkog i duhovnog doticanja. Dirljiva je posveta koju je Zaneto Paulin ispisao velikom hrvatskom umjetniku Ivi Vrtariću, kao što su neodoljivi i duhoviti STAKLENI KRUGOVI Radovana Rajića. Slovenska umjetnica Jerca Šantej, osim kao autor dva urnebesna akrila (čiji su protagonisti Burt i Tito), na ARTUMu se predstavila i kao producent svog gost-projekta THE SOUL OF THE FUTURE, putujućeg platna na kojem su prisutni artisti upisali svoja viđenja o tome koje vrijednosti smatraju presudnima za budućnost humanoida i svih onih koji se takvima osjećaju. To je gostovanje bez sumnje, ne samo dobrodošao impuls unutar aktualnog izlagačkog koncepta, nego zasigurno i legitiman signal za idući ARTUM: zamišljam novu, još intrigantniju osnovnu temu, još intenzivnije inzistiranje na originalnim radovima načinjenim specijalno za ARTUM, nastavak beskompromisne promocije mladih autora, potragu za sudionicima na još širem (međunarodnom) teritoriju te gostovanje ili razmjenu ARTUMa sa srodnim europskim umjetničkim eventima. Propitivanjem, koje je uvijek i traganje, tražim nešto u čemu još nemamo zajedničko iskustvo, vodeći se mudrom sentencom američkog filozofa, arhitekta Philipa Johnsona, svojedobno ravnatelja u njujorškom Muzeju za modernu umjetnost (MOMA) i autora spektakularne Staklene kuće (Glass House, New Canaan, Connecticut, 1949): “Na fakultetu učimo stvari koje nam u životu nisu potrebne. Život je suprotnost akademskom svijetu, pa su mi stoga draži postupci samotnjaka! Htio bih potaknuti ovu mladu generaciju, kao i sve koje će uslijediti, da razmišlja o formama i da slijedi svoj put. Ono što je dobro kod umjetnosti jest činjenica da se ona ne treba brinuti ni o praktičnim ni o filozofskim pitanjima. Ona pronalazi inspiraciju isključivo u estetskim aspektima koje riječi ne mogu iskazati. Riječi ne pokreću stvari. Bitna je samo imaginacija pojedinca!” Maja BRISKI likovni kritičar, art producent & grafički designer Circolo [Zajednica Talijana Rovinja] 12. listopada 2012. 5 3 FOTOGRAFIJE & FOTOGRAFIE 03 Biljana Bojić, Maja Briski, Branka Milošević i Biljana Petrović Markežić nakon mukotrpno odrađene postave eksponata na četiri razine Muzeja grada Umaga. / ...in seguito al tormentato allestimento delle opere esposte su quattro livelli del Museo civico di Umago. 18 05 Poetski masterpiece Roberta Sironića. / Il capolavoro poetico di Robert Sironić. Detalj slike PROZAC [Izgubljeni raj] Aleksandra Bezinovića. / Dettaglio dell’immagine PROZAC [Paradiso perduto] di Aleksandar Bezinović. 06 Književnik Neven Ušumović, ravnatelj Gradske knjižnice Umag, u instalaciji IN TOUCH razgovara s Jadrankom Kalenić, autoricom tog komunikacijskog eksperimenta. / Lo scrittore Neven Ušumović, direttore della Biblioteca civica Umago, nell’istallazione artistica IN TOUCH parla con Jadranka Kalenić, autrice di questo esperimento comunicativo. [Photo by Biljana Bojić] 08 Jedan od kolaža Lade Luketić./Uno dei collage di Lada Luketić. 09 Biljana Bojić postavlja fotografije Roberta Sironića. / Biljana Bojić espone le fotografie di Robert Sironić. 10/11 PRVA RAZINA ARTUMA 2&12 [na slici: krznena platna & kolaži Lade Luketić, instalacija na pjeskovitom tlu Jadranke Kalenić i tri rada Branka Kolarića] / LA PRIMA FASE DELL’ARTUM 2&12 [nella foto: tele di cuoio & collage di Lada Luketić, istallazione sulla superficie sabbiosa di Jadranka Kalenić e tre lavori di Branko Kolarić] [Photo by Neven Jurjak] 12 Dio triptiha CLOSER / BLIŽE, fotografija prošivenih crvenim koncem, autorice Sabine Damiani. / Parte del trittico PIÙ VICINO, fotografia trapuntata con filo rosso dell’autrice Sabina Damiani. 14 Darko Brajković Djepeto i Radovan Rajić, umjesto da osvježavaju kameleonske staklene krugove, vodenim pištoljima atakiraju na Maju Briski. / Darko Brajković Djepeto e Radovan Rajić invece di rinfrescare i camaleontici cerchi di vetro, attaccano Maja Briski con pistole ad acqua. 15 Branko Kolarić ispred svojih radova. / Branko Kolarić davanti ai suoi lavori. [Photo by Biljana Bojić] 16 5 4 TRAGOVI PRISUTNOSTI. / La grande immagine rappresenta la struttura di una delle 16 tavole di terracotta della sua istallazione TRACCE DI PRESENZA. Denis Licul [u bijelom] s prijateljicama komentira projekciju svog videa. / Denis Licul [vestito di bianco] commenta con delle amiche la proiezione del suo video. [Photo by Ermano Bančić] Na velikoj slici struktura jedne od 16 terakota ploča njene instalacije Pošiljka s tek pristiglim radom PAZI OŠTAR PAS Zagrepčanke Tine Erjavec. / Il pacco con l’opera ATTENTI AL CANE dell’artista zagabrese Tina Erjavec, appena arrivato per posta. 19 20/21 DRUGA RAZINA ARTUMA 2&12 [na slici: dvije fotografije Lare Žibret između kojih je harmonično uklopljeno 18 minijatura Lovorke Lukani, slijede stakleni krugovi Radovana Rajića te trodjelna instalacija Pauline Jazvić; na tlo je položen mramorni jastuk Marine Stoponja, a ispred njega je dvije svoje ŠKOLICE posložio Nikola Ražov. / LA SECONDA FASE DELL’ARTUM 2&12 [nella foto: due fotografie di Lara Žibret tra le quali sono armonicamente incorporate 18 miniature di Lovorka Lukani, seguono i cerchi di vetro di Radovan Rajić e l’installazione in tre parti di Paulina Jazvić; poggiato per terra il cuscino di marmo di Marina Stoponja e davanti a esso le ŠKOLICE di Nikola Ražov. [Photo by Neven Jurjak] 22 Košulja sa žiletima, u instalaciji FEEL ME Pauline Jazvić. / La camicia con rasoi, parte dell’istallazione FEEL ME di Paulina Jazvić. THE SOUL OF THE FUTURE ili SOFT 2012 međunarodni je projekt u organizaciji ICC Instituta (Institut for International Creativity & Culture) čiji je osnivač Jerca Šantej, multimedijalna umjetnica iz Sevnice. Projekt se sastoji od dva dijela: action paintingu (oslikavanju platna) i mail art produkcije. Kao gost ovogodišnjeg ARTUMA, projekt The Soul Of The Future ponudio je prisutnim umjetnicima mogućnost da na bijelo platno, čije je oslikavanje započelo početkom 2012. u Taiwanu, unesu svoju poruku ili mišljenje o tome koje vrijednosti smatraju presudnim za budući opstanak čovječanstva. Rezultate ove kreativne suradnje, daljnji razvoj i putanju projekta SOFT 2012, kao i ostale art inicijative Jerce Šantej pratite na web adresi www.qra.si / SOFT 2012 è un progetto internazionale organizzato dall’Istituto ICC (Institut for International Creativity & Culture) fondato da Jerca Šantej, artista multimediale di Sevnica. Il progetto consta di due parti: l’action painting (dipingere la tela) e la produzione mail art. Il progetto The Soul Of The Future, ospite di questa edizione dell’ ARTUM, ha offerto ai presenti artisti la possibilità di scalfire, su una tela bianca (la pittura della tela è iniziata all’inizio del 2012 in Taiwan) un loro messaggio o parere relativo ai valori che loro credono decisivi per la futura sopravivenza dell’umanità. Seguite i risultati di questa collaborazione artistica, lo sviluppo successivo e l’impronta del progetto SOFT 2012 e le altre iniziative artistiche di Jerca Šantej pratite sul sito www.qra.si 5 5 23 29 24 30/31 Sjenovita kompozicija Julijane Kocanović Grubić. / Composizione a ombre di Julijana Kocanović Grubić. Portret Ane Rucner umaškog fotografa Nevena Jurjaka. / Il ritratto di Ana Rucner opera del fotografo umaghese Neven Jurjak. 25 Vizualno-tekstualni dodir Vlade Marteka. / Il tocco visuale-testuale di Vlado Martek. 26 ”1”, enkaustika na platnu Roberte Vilić i “Still Life 1”, digitalna fotografija Lare Žibret. / ”1”, encausto sulla tela di Roberta Vilić e “Still Life 1”, fotografia digitale di Lara Žibret. 27 Lada Luketić i Jadranka Kalenić, uz sugestije autora Nikole Ražova, bacaju zvijezde i križeve na zrcalne plohe njegovog koncepta ŠKOLICE. / Lada Luketić e Jadranka Kalenić, su suggerimento di Nikola Ražov, buttano stelle e croci sulle superfici specchiate del suo concetto classico ŠKOLICE. [Photo by Neven Jurjak] 28 Jedan od grafičkih utisaka Lovorke Lukani. / Uno degli incisi grafici di Lovorka Lukani. Slavica Marin ispred svog žičanog kreveta. / Slavica Marin davanti al suo letto di filo metallico. Artisti i organizatori na otvorenju ARTUMA 2&12 / Gli artisti e gli organizzatori all’apertura dell’ARTUM 2&12: Nikola Ražov, Lada Luketić, Branko Kolarić, Lovorka Lukani, Nataša Bezić, Milan Marin, Jerca Šantej, Radovan Rajić, Maja Briski, Jadranka Kalenić, Maura Batarilović, Dorotea Cerin, Biljana Bojić, Marina Burolo & Darko Brajković Djepeto. U prednjem redu / In prima fila: Ermano Bančić, Kristijan Bančić, Silena Košara, Slavica Marin & Neven Jurjak. 32 Video Maure Batarilović, odljev trudničkog trbuha Darije Žmak i psihodelična scena iz video loopa Vinka Fištera. / Frammento del video di Maura Batarilović, il calco del pancione di Darija Žmak e la scena psichedelica tratta dal video loop di Vinko Fišter. 33 Milan Marin pridržava svoje SUNCE NA KVARNERU. / Milan Marin sorregge il suo SOLE SUL QUARNERO. 34/35 TREĆA RAZINA ARTUMA 2&12 [na slici: radovi Milana Marina i fotografije Zaneta Paulina s bućom iz Sevnice; Maura Batarilović i Dorotea Cerin aktiviraju projekciju videa JAKE RUKE, bijeli monitor spreman je za video Vinka Fištera, a Marina Burolo provjerava FATALNU GREŠKU KRALJA MIDE] / LA TERZA FASE DELL’ARTUM 2&12 [nella foto: i lavori di Milan Marin e le fotografie di Zaneto Paulin con la zucca proveniente da Sevnica; Maura Batarilović e Dorotea Cerin fanno partire il video MANI FORTI, lo schermo bianco pronto per il video di Vinko Fišter, Marina Burolo controlla UN ERRORE FATALE DEL RE MIDA] [Photo by Neven Jurjak] 37 Silena Košara vježba plesne korake ispred vlastitih STAKLENIH DODIRA 1, 2 & 3. / Silena Košara si esercita nei passi di danza davanti ai suoi STAKLENI DODIRI 1, 2 & 3. 38 Fatalna scena iz filma Marine Burolo. / La scena fatale tratta dal film di Marina Burolo. 40/41 Ermano i Kristijan Bančić ispred svojih dvostrukih odraza u fotografskoj fatamorgani ZAKRIVLJENA STVARNOST. / Ermano e Kristijan Bančić davanti ai loro riflessi doppi nella fata morgana fotografica REALTÀ DISTORTA. [Photo by Neven Jurjak] 42 5 6 Nekoliko KORAKA Ermana Bančića i dvodjelno lice Antonije Čačić čiju savršenost ispituje Radovan Rajić. / Alcuni PASSI di Ermano Bančić e la faccia di Antonija Čačić in due parti la cui perfezione viene analizzata da Radovan Rajić. 44 Darko Brajković Djepeto ispuhuje svoje maslačke. / Darko Brajković Djepeto espira i propri soffioni. [Photo by Neven Jurjak] 45 Lik BEZ NAZIVA Splićanke Tanje Ravlić i kataklizmički video Tee Hatadi. / La figura SENZA TITOLO di Tanja Ravlić di Spalato e il video cataclismico di Tea Hatadi. 46/47 ČETVRTA RAZINA ARTUMA 2&12 [na slici: ironični video komentar o novokomponiranom zagrebačkom građevinarstvu Tee Hatadi; krhki leptir snažnog kolorita Nataše Bezić između kontroverznih duhova showbizz i političke ropotarnice Jerce Šantej; na tlu redovi listova papira na koje su slijetali i nečujno se rasprskavali baloni od sapunice (maslačci) Darka Brajkovića Djepeta i njegovih brojnih sljedbenika. / LA QUARTA FASE DELL’ARTUM 2&12 [sulla foto: l’ironico commento video relativo all’edilizia zagabrese di nuovo stampo dell’autrice Tea Hatadi; la fragile farfalla di forte colorito di Nataša Bezić tra gli spiriti controversi del showbizz e del ripostiglio politico di Jerca Šantej; per terra file di fogli di carta sui quali atterravano e silenziosamente scoppiavano le bolle di sapone (soffioni) di Darko Brajković Djepeto e dei suoi numerosi seguaci. [Photo by Neven Jurjak] 48 Celuloidni heroj Burt Reynolds na autentičnoj slovenskoj zastavi autorice Jerce Šantej. / Burt Reynolds, l’eroe di cellulosa sull’autentica bandiera slovena di Jerca Šantej. 50 Nezaboravni art catering svestranog Radovana Rajića prezentiran na njegovim originalnim staklenim art tanjurima; harmoniju domijenka zaokružila su vina i likeri KORACA, motovunskog vinara i maslinara Alberta Korace. / L’indimenticabile art catering dell’universale Radovan Rajić presentato nei suoi originali art piatti di vetro; l’armonia del banchetto arricchita dai vini e dai liquori KORACA, dell’enologo e olivicoltore Alberto Koraca di Montona. 51 Radovan Rajić sa svojih staklenim krugom čiju je površinu prije nekoliko sekundi oslikao privremenim vodenim crtežom. / Radovan Rajić con uno dei suoi cerchi di vetro sulla cui superficie, alcuni istanti prima, ha disegnato un temporaneo disegno ad acqua. 52 Zaneto Paulin ispred svog projekta DIVINE TOUCH posvećenog umjetniku Ivi Kumu Vrtariću. / Zaneto Paulin davanti al suo progetto DIVINE TOUCH dedicato all’artista Ivo Kum Vrtarić. [Photo by Neven JURJAK / Masku Arthura Rimbauda (na poticaj Darka Brajkovića Djepeta) dodao Zaneto Paulin po uzoru na originalni koncept “Rimbaud In New York” (1977-79), zaboravljenog američkog punk artista Davida Wojnarowicza.] 55 Ljubljanski designer Matic Svažič (koautor projekta SOFT 2012, sasvim lijevo), promatra nastajanje transparentne poruke Darka Brajkovića Djepeta (sasvim desno). Dio vlastitog polja maslačaka, njegove originalne ARTUM instalacije/performancea, D.D. Brajković ugradio je i u (plemenitim porukama već ispunjeno) platno The Soul Of The Future. / Il designer lubianese Matic Svažič (coautore del progetto SOFT 2012, a sinistra), osserva la creazione del messaggio trasparente di Darko Brajković Djepeto (a destra). D.D. Brajković ha incorporato una parte del proprio campo di soffioni, la sua originale installazione/performance ARTUM, nella tela (già riempita da nobili messaggi) The Soul Of The Future. [Photo by Neven Jurjak] 56 Jerca Šantej usred platna SOFT 2012 svježe dopunjenog porukama prisutnih artista na otvorenju ARTUMA 2012. / Jerca Šantej nel mezzo della tela SOFT 2012 da poco ampliata con i messaggi degli artisti presenti all’apertura dell’ARTUM 2012. 57 Neven Jurjak i Marina Burolo: palac gore za ARTUM 2&12. / ... pollice in su per l’ARTUM 2&12. 58 Kraj vernisaža. Najuporniji sudionici i gosti ARTUMA 2&12 neposredno prije zatvaranja Muzeja. / La conclusione del vernissage. I partecipanti più ostinati e gli ospiti dell’ ARTUM 2&12 poco prima della chiusura del Museo. [Photo by Neven Jurjak] 5 7 5 8 ARTUM 2&12 SPONSOR vina KORACA wines Albert Koraca Motovunski Novaki 25c 52423 Karojba tel/fax +385 52 682 738 gsm +385 91 683 2588 email / [email protected] ARTUM 2&12 / 2. Umaški salon [DODIR] ARTUM 2&12 / 2º Salone di Umago [IL TATTO]