Ileana - Prva riječka hrvatska gimnazija

Transcript

Ileana - Prva riječka hrvatska gimnazija
20
anni
godina
FONDAZIONE
ZAKLADA
Ileana
Fundazione Ileana
20 anni ......
Zaklada Ileana
20 godina .....
Izdavač-Editore:
Prva riječka hrvatska gimnazija
Za izdavača-Per l'editore:
Ravnateljica-La Preside Jane Sclaunich
Uredile - Redazione:
Melita Sciucca, prof.
Sandra Vidović, prof.
Lektura -Lettura:
Melita Sciucca, prof.
Nataša Kuzmar Colnar, prof.
Grafička priprema-Preparazione grafica:
Damir Linić
Tisak-Stampa:
Isab
20
anni
godina
FONDAZIONE
ZAKLADA
Ileana
Rijeka, lipanj 2016.
Fiume, giugno 2016
Nota del Comitato della Fondazione Ileana
L
a Fondazione Ileana è stata istituita da un gruppo di amici nel 1996 per onorare la
memoria di Ileana Pieressa. Scopo della Fondazione, in questi 20 anni, è stato premiare il miglior alunno delle classi delle due scuole medie superiori situate nel centro
della città di Fiume.
Ileana era una persona molto attiva e attenta al sociale. È stata la prima donna a far
parte di un consiglio di amministrazione di una Banca di Credito Cooperativo locale,
presente nei consigli di classe delle figlie e promotrice di varie iniziative ludiche e
teatrali.
Una donna pronta a spendersi in prima persona per gli altri. Ricordiamo le sue iniziative, con il fratello Walter, per aiutare la Comunità degli Italiani e la città di Fiume
nei momenti difficili della guerra agli inizi degli anni ‘90 con aiuti concreti di cibo e
medicinali.
Nel contesto di un ventennale proficuo e volato via come uno sprint sportivo, desideriamo ricordare con affetto e gratitudine l’indimenticabile e generoso amico Agostino,
il primo sostenitore che da subito ha capito l’importanza del premio Ileana e si è prodigato per il successo del concorso, non solo come simpatizzante, ma anche come sponsor autentico ed entusiasta, come promotore della Fondazione assieme ai suoi amici.
La sua scomparsa non gli ha permesso di essere oggi presente, ma la sua famiglia oggi
è con noi e le porgiamo un cordiale saluto, come pure a quella di Ileana e a tutti i presenti a questa cerimonia della v entesima premiazione.
Da segnalare pure l’ ERAPLE - ente regionale ACLI per il Friuli Venezia Giulia – che
gestisce i collegamenti con i corregionali all’estero, in particolare un grazie sincero al
suo direttore Cesare Costantini, che si è prodigato a sostenere e a contribuire per molti
anni questa lodevole iniziativa.
Desideriamo puntualizzare che la Fondazione ha fatto da volano a innumerevoli iniziative a favore della Comunità degli Italiani di Fiume, della Scuol superiore media
italiana e del Primo ginnasio croato di Fiume con visite di studio e scambi tra istituzioni
scolastiche italiane e croate.
Tante grazie a tutti coloro che hanno dato il proprio contributo in tutti questi 20 anni
che celebriamo oggi in questo magnifico Palazzo del Governo. Il Suo lascito morale e
affettivo non sarà né dimenticato, né perso.
Fiume, 30 giugno 2016
Il Comitato della Fondazione Ileana:
Cristina Fadin - presidente
Mario Micheli - vicepresidente
Valter Pieressa- membro
Nomi dei maggiori contribuenti alla Borsa Premio nel corso degli anni:
Pieressa Valter, Pedrina Agostino, Lana Sandro, Sbirziola Gaetano, ERAPLE – ente regionale
FVG, Club Ignoranti Este, Veronese Fiorenza, Monica e Selena, Berto Giorgio, Comune di
Este, Fadin Cristina.
4
Dvadeseta godišnjica zaklade “Ileana”
Z
akladu “Ileana” osnovala je 1996. godine skupina prijatelja kako bi odala počast
Ileani Pieressa. U proteklih dvadeset godina cilj je zaklade bio nagraditi najboljeg
učenika generacije dviju srednjih škola koje djeluju u centru grada Rijeke.
Ileana je bila vrlo aktivna osoba, predana društvu. Bila je prva žena članica upravnog
odbora lokalne kreditne banke, članica školskih odbora ustanova koje su njene kćerke
pohađale, promovirala je razne kazališne i druge aktivnosti.
Ileana je uvijek bila spremna u potpunosti se predati drugima. Sjetimo se njenih aktivnosti, koje je provodila s bratom Valterom, za pomoć Zajednici Talijana i Gradu Rijeci
nabavom hrane i lijekova u teškim trenucima Domovinskog rata početkom devedesetih godina.
U kontekstu obilježavanja ovih dvadeset godina prohujalih kao brza utrka, u ovim
trenutcima želimo izraziti našu zahvalnost i ljubav nezaboravnom i velikodušnom prijatelju Agostinu, prvoj osobi koja je shvatila važnost nagrade “Ileana”, koji je odmah
podržao inicijativu, postao njen sponzor, vjerodostojan i entuzijastičan, i promotor Zaklade, zajedno sa svojim prijateljima.
On danas nije više fizički s nama, ali to ne znači da nije prisutan: s nama je njegova
obitelj, zajedno s Ileaninom, i želimo ih srdačno pozdraviti i zahvaliti povodom ove
važne obljetnice.
Ne smijemo zaboraviti ERAPLE – regionalnu ustanovu ACLI za pokrajinu Friuli Venezia
Giulia - koja povezuje druge međuregionalne ustanove iste vrste; posebne zahvale direktoru g. Cesare Costantini koji već dugi niz godina podržava ovu nagradu i doprinosi
dobrom uspjehu Zaklade.
Želimo napomenuti da je Zaklada često sudjelovala u brojnim aktivnostima u korist
Zajednice Talijana Rijeke, Talijanske srednje škole i Prve riječke hrvatske gimnazije
kao što su posjete i razmjene između talijanskih i hrvatskih školskih ustanova.
Najljepše zahvaljujemo svima onima koji su u posljednja dva desetljeća dali svoj doprinos. Zbog svih njih smo danas ovdje, u ovoj prekrasnoj dvorani Guvernerove palače
i zahvaljujući tome Ileanino moralno i duhovno naslijeđe nikad se neće zaboraviti ni
izgubiti.
U Rijeci 30. lipnja 2016.
Odbor Zaklade “Ileana”:
Cristina Fadin - predsjednica
Mario Micheli – zamjenik predsjednice
Valter Pieressa- član
Imena najznačajnijih donatora tijekom godina:
Pieressa Valter, Pedrina Agostino, Lana Sandro, Sbirziola Gaetano, ERAPLE – regionalna
ustanova FVG, Club Ignoranti Este, Veronese Fiorenza, Monica i Selena, Berto Giorgio,
Općina Este, Fadin Cristina
5
Nota del Preside
Uvod
R
itengo sia un priviliegio per il sottoscritto avere l’opportunità di esprimere
tramite la presente Nota la gratitudine che la SMSI Fiume nutre nei
confronti della Fondazione Ileana. Il raggiungimento del tragurado dei 20
anni testimonia la sensibilità e l’interesse duraturo dimostrati dai fondatori
e patrocinatori, ed in particolar modo Walter Pieressa e Mario Micheli, verso
la nostre due realtà scolastiche. A trarne beneficio sono stati 20 alunni che,
oltre ad avere fatto tutti un percorso professionale di successo,ed il catalogo
che abbiamo il piacere di sfogliare lo dimostra chiaramente, hanno avuto
modo di scoprire e capire l’umanità e senso di solidarietà di Ileana Pieressa.
Ricevere un premio intestato ad una persona che ha fatto del bene in tempi
di precarietà civile assoluta rappresenta un valore aggiunto in quanto il
premio stesso viene dotato di un significato simbolico che va ben oltre il pur
rilevante riconoscimento al miglior alunno della generazione. In un periodo
drammatico per la Croazia, Ileana Pieressa ed un gruppo composto da
volontari di Este, ha iniziato a far pervenire alla città di Fiume aiuti umanitari
e consistenti quantitativi di medicinali, generi alimentari e capi di vestiario
rispondendo a ogni richiesta fatta. Siamo convinti che la sua umanità sia stata
una lezione di vita a tutti i vincitori ed un esempio da seguire, perché a noi
piace pensare di avere contribuito alla formazione di eccellenti alunni, ma
anche persone in possesso di invidiabili qualità umane.
Il mio augurio è che questo sia il primo di tanti futuri ventennali di un premio
che fa ormai parte della storia e del presente della SMSI Fiume.
Michele Scalembra
6
M
noge stvari zavređuju našu pažnju u životu, a među njima su zasigurno
nesebičnost i altruizam koje su iskazali donatori Zaklade „Ileana“ predano podupirući ideju izvrsnosti učenika dviju škola: Prve riječke hrvatske gimnazije i Srednje talijanske škole, i to tijekom punih dvadeset godina. Zaklada
je nastala potaknuta sjećanjem i u spomen na Ileanu Pieressa. Ovim tiskanim
izdanjem upoznat ćemo vas s radom Zaklade i laureatima.
U današnje vrijeme kada ideja mecenstva sve više zamire, kada su vrijednosti obrazovanja relativizirane, a donacije školama neatraktivne, naši donatori
postali su nam nezaobilazni prijatelji i podupiratelji obiju gimnazija iskazujući
nesebičnu pažnju učenicima koji su to zaslužili.
Njihovo mecenstvo razvilo je prijateljstvo i suradnju škola, potaknulo zajedništvo u različitosti , zajedništvo koje je postalo neraskidivo i doprinijelo realizaciji brojnih projekata, razmjena i susreta učenika.
U ime učenika, nastavnika i moje osobno iskreno zahvaljujemo na ustrajnosti
i želji da učenicima koji su obilježili svoju generaciju znanjem i uspješnošću
budu nagrađeni za uložen trud i rad. Danas s ponosom možemo istaknuti da
su učenici generacije kojima je ova nagrada dodijeljena uspješni mladi ljudi,
visokoobrazovani i neizostavni članovi naše zajednice bilo kao znanstvenici,
liječnici, profesori, književnici, ekonomisti, pravnici i dr. , čime je nagrada
dobila istinski smisao i opravdanje.
Živjeli prijatelji Prve riječke!
Ravnateljica Prve riječke hrvatske gimnazije
Jane Sclaunich
7
8
PREMIO „FONDAZIONE ILEANA“
„ZAKLADA ILEANA“
I PREMIATI 1996/2016
DOBITNICI NAGRADE 1996./2016.
9
Zaklada Ileana 1996./1997.
Fondazione Ileana 1996/1997
Marina Depolo
Željka Modrić
R
V
icordo bene la premiazione, sarà stato il ‘97. Ora quando vedo in televisione un film di quegli anni penso a quanto
sia lontano quel periodo, i vestiti fuori
moda, le pettinature strane..Invece pensando agli anni del liceo mi sembra tutto
così recente, i corridoi durante la ricreazione, le classi diverse secondo la materia, l’ansia dell’interrogazione, il viaggio
dell’ultimo anno a Parigi, la gita a Roma,
i balli di maturità nella sala del Circolo.
L’anno seguente ho intrapreso gli studi
di economia a Fiume e dopo la laurea ho
iniziato ad acquisire le prime esperienze
lavorative svolgendo mansioni amministrative per un’azienda nell’ambito edilizio. Qui ho accumulato molte esperienze
legate all’organizzazione pratica, cose
che non si imparano a scuola ma si incontrano ogni giorno in ufficio.
Il mio prossimo impiego era presso una
società nel campo della moda, in qualità
di assistente per le attività commerciali.
Mi occupavo di 16 punti vendita e collaboravo con fornitori nostrani ed esteri,
soprattutto italiani. Creavo ed aggiornavo i resoconti delle vendite, tenendo
conto delle caratteristiche specifiche dei
singoli marchi, curando l’aspetto di ciascun negozio e del personale di vendita
e seguendo gli ordini e gli sviluppi delle
collezioni.
Dopo un paio d’anni, avendo già dell’esperienza lavorativa e una conoscenza
dei rapporti professionali, ho deciso di
accettare un’impiego che rappresentava una sfida e un rischio, ma anche una
grande responsabilità. Ho iniziato a lavo-
10
rare per una fabbrica di conserve ittiche
situata a Sali, sull’Isola lunga. Inizialmente mi occupavo della commercializzazione della gamma di prodotti esistenti,
nonché del lancio di una nuova linea, attraverso canali di distribuzione in Croazia
e all’estero. Dopo un anno sono diventata
amministratore delegato dell’azienda e
svolgo tuttora questo incarico.
Adesso vivo a Zara, ho un appartamento
piccolo ma arredato come piace a me,
viaggio molto, sia in Europa che negli
Stati Uniti. Però casa mia è sempre Fiume
e ogni volta che passo vicino all’edificio
del liceo riaffiorano i ricordi di uno dei
periodi più lieti e spensierati, di un’età
ingenua ed entusiasta, di un tempo in cui
tutto sembrava possibile e nessuno poteva immaginare chi saremmo diventati
vent’anni dopo.
eć na kraju osnovne škole znala sam
da se želim baviti prirodnim znanostima, tada me najviše zanimala fizika.
Iako nije imala prirodoslovi smjer, upisala sam se u Prvu riječku hrvatsku gimnaziju, jer je to, po pričama među mojim
vršnjacima, bila najbolja škola u Rijeci.
Išla sam u razred s 36 potpuno različitih
mladih ljudi, zanimale su nas različite stvari, slušali smo različitu glazbu i izlazili
na različita mjesta, a zajednički nam je
bio, ili barem većini nas, interes za nešto,
poput književnosti, novinarstva, likovne
umjetnosti, moderne glazbe ili prirodnih znanosti. Razvijali smo svoj interes s
puno žara, bili smo aktivni, samostalni i
odgovorni. Primjerice, prijateljica Irena
i ja pripremale smo se za natjecanja iz
biologije i fizike, po nekoliko mjeseci
godišnje skupljale smo uzorke lišajeva
ili kopale povrće iz vrtova s područja cijelog grada, potapale satelitsku antenu
s hidrofonom i osluškivale pozadinski
šum u moru, kartirale morske cvjetnice
u Bakarskom zaljevu... I kada pogledam
natrag na dane u Riječkoj gimnaziji, najznačajnijim mi se čini to uvažavanje i
poticanje različitosti, istraživanje onoga
što možemo sami, što nam je pomoglo u
razvoju samopouzdanja i otvorenosti u
trenucima dok smo bili krhki i osjetljivi.
Naravno, htjeli mi to ili ne, dobili smo i
puno znanja i širine i iz onih predmeta za
koje nismo imali primarni interes, ipak je
to bila najbolja škola u Rijeci...
Nagrada Illeana na kraju srednje škole
bila mi je velika potvrda i nagrada za
mnogo truda koji sam ulagala i pored
školskih obaveza, naročito u trenutcima
kada sam se bojala hoću li uspjeti upisati
toliko željeni studij biologije.
Poslije Prve riječke hrvatske gimnazije
diplomirala sam, magistrirala i doktorirala biologiju, radim u Prirodoslovnom muzeju Rijeka i zaista uživam u svom poslu.
11
Zaklada Ileana 1997./1998.
Fondazione Ileana 1997/1998
Sara Vrbaški
M
illenovecentonovantotto, Francia,
Mondiali di calcio. Tutti al bar della
Comunità per vedere come andava a fi
nire la partita tra la Croazia e....qualcuno
di quei forti e a prima vista imbattibili. I
diplomi di maturità attendevano nel Salone delle feste di Palazzo Modello, la
consegna solenne agli alunni della SMSI
di Fiume – tra i quali quell’anno c’ero
pure io – stava per iniziare.
La mia emozione in quella calda serata
estiva era dovuta al fatto che dovessi
esibirmi al pianoforte (mi ero pure diplomata presso la Scuola media superiore di
musica “Ivan Matetić Ronjgov”). Non mi
aspettavo di essere tra i premiati dalla
Fondazione Ileana Pieressa. Quindi, la
sorpresa era ancor più gradita.
Il mio compagno di scuola Danko ed io ci
siamo divisi a metà il premio di quell’anno, eravamo in due ad essere considerati
“alunni della generazione”. Mi ricordo
che già il giorno dopo ero andata a Trieste per sbrigare le prime pratiche inerenti
12
Šime Demo
l’iscrizione all’Università e che avevo “investito” una piccola parte del premio in
un paio di sandali e una borsetta.
Ora, dopo ben 18 anni, mi ritrovo a sentire
tra i nomi dei premiati della Fondazione
Ileana anche quelli di alcuni miei alunni.
Il tempo vola. Guardandomi alle spalle,
di strada ne ho fatta: mi sono laureata
presso la Facoltà di Lettere e Filosofia
dell’Ateneo triestino, faccio l’insegnante
(lavoro che ho sempre sognato di fare),
ho una famiglia sempre con me e sono
la mamma di Vito e Leo (dulcis in fundo).
Qualche volta, nella vita, basta ricevere
la spinta, lo stimolo giusto al momento
giusto. Il Premio della Fondazione Ileana
è stato per me proprio questo: un primo
riconoscimento che andava oltre al voto
e che comprendeva non solo il sapere, ma
anche tante altre abilità e caratteristiche
che magari sapevo di possedere ma pensavo passassero inosservate...Grazie!
I
ako bi se moglo činiti da nije jednostavno prisjetiti se srednjoškolskih dana
nakon dvadeset godina, to je razdoblje u
svačijem životu tako intenzivno i na mnoge načine presudno da uspomene počnu
izvirati bez velikog razmišljanja i ubrzo ih
bude toliko da je teško izabrati one najvažnije.
U Prvoj riječkoj proveo sam samo zadnje
dvije godine srednje škole, i to je bilo dovoljno da je u potpunosti prihvatim kao
svoju. Živjeli smo tada u drugačijem vremenu – rat je tek bio završio, nismo imali mobitele, a internet je stidljivo počeo
ulaziti u naše živote. Zato smo manje gledali u ekrane, a više jedni drugima u oči.
Unatoč tome, nismo se jako razlikovali
od današnjih učenika. Kao i oni, kroz stalnu unutrašnju borbu između vanjskih autoriteta i rastuće osobne slobode oblikovali smo se postupno u odrasle ljude.
Kako sam doživljavao profesore najbolje
pokazuje to da sam odlučio postati jedan
od njih. Budući da sam pohađao klasični
program, privukao me studij latinskog
i grčkog. I danas s radošću živim profesorski poziv, svjestan da je njegova klica
posijana u Prvoj riječkoj. Drugi segment
mojega rada, onaj znanstveni, također je
dobio svoje definitivno usmjerenje upravo u gimnazijskom razdoblju.
Važan dio mojega života s Prvom riječkom odvijao se izvan nastave: ljubav
prema glazbi jačala je kroz školski zbor,
uživanje u sportu ostvarivalo se kroz subotnju odbojku, a prijateljstva su se učvršćivala kroz večernja druženja i noćne
izlaske. Premda već dugo, predugo živim
izvan Rijeke, neka od tih prijateljstava i
danas su čvrsta kao da još uvijek svakodnevno sjedamo u školske klupe.
Otkako sam maturirao moja je gimnazija
dodatno napredovala, modernizirala se,
proširila i produbila svoje aktivnosti te
dokazala da je među najboljim školama
u zemlji. Zato u svakoj prigodi mogu bez
stida i s ponosom istaknuti koju sam gimnaziju završio.
13
Zaklada Ileana 1998./1999.
Fondazione Ileana 1998/1999
Ana Jardas
Lucija Markulin Konfic
D
P
opo aver finito la scuola media superiore ho deciso di iscrivermi alla facoltà di
Scienze della Comunicazione a Trieste. Durante gli studi ho deciso di lavorare stagionalmente l’estate al mare e d’inverno come
maestra di sci essendo in possesso del brevetto da istruttore.
risjećajući se dana provedenih u Prvoj
riječkoj hrvatskoj gimnaziji prvo čega
se sjetim je mnogo učenja, odricanja i stalni žal zbog manjka slobodnog vremena ( s
obzirom da sam jednu smjenu provodila u
Gimnaziji, a drugu u Glazbenoj školi Ivana
Matetića Ronjgova ili vježbajući gitaru ili
učeći). S druge strane tu su stvorena prijateljstva koja su ostala za cijeli život, radne
navike koje su me spasile na fakultetu, a
pogotovo sam zahvalna za znanje i potaknut istraživački nerv koji sam dobila od
gimnazijskih profesora. Bilo je stresno, ali
zanimljivo, bilo je umarajuće, ali poticajno.
Bilo je, sve u svemu, životno iskustvo koje
ne bih mijenjala.
Nell’estate del 2004, durante la pausa estiva all’università sono andata negli USA con
il programma Work Experience tramite l’agenzia CCUSA per una vacanza lavoro. Ho
lavorato 2 mesi al parco nazionale Yellowstone, precisamente a Mammoth Hot Springs, come cameriera al ristorante del resort.
Dopo aver finito con il lavoro, con altri tre
colleghi, Božidar, Nikola e Lukas, abbiamo
comprato un’automobile e girato per gli
Stati Uniti per un altro mese.
Dopo aver finito gli studi di comunicazione,
ho deciso di iscrivermi alla Facoltà di Economia, essendomi interessata alla materia
durante alcuni esami sostenuti per la prima
laurea, ed inoltre la combinazione comunicazione ed economia mi è sembrata ottima
per poi avere più scelta nel mondo del lavoro.
Durante la seconda Laurea ho continuato
con i lavori stagionali, ma ho anche preso
gusto a viaggiare e, appena ne avevo la
possibilità, facevo un viaggio. Nel 2008 sono
stata in Messico e per un mese ero alla scoperta del mondo degli Aztechi, Olmechi e
Maya. Poi nel 2009 con Ira, collega maestra
di sci con cui lavoravo le stagioni in Italia,
abbiamo contattato una scuola di sci argentina e abbiamo deciso di fare la doppia stagione – trascorrendo la nostra estate nell’emisfero meridionale sulla neve e scoprire, a
stagione finita, l’America del Sud. Dopo aver
lavorato per 2 mesi, i prossimi due mesi e
mezzo abbiamo girato Argentina, Brasile,
Perù, Bolivia e Cile.
I mesi passati in viaggio sono volati, i posti,
le persone e le emozioni sono ancora vive
nei ricordi.
14
Negli anni seguenti ho deciso di concludere
gli studi e cercare un lavoro a tempo pieno,
non perché non mi piacesse quello che facevo, ma dopo aver fatto lavori stagionali
per più di 10 anni ed essendo stata quasi
una nomade, ho deciso di vedere come si
stava in un posto solo. Ovviamente prima
di iniziare con il lavoro fisso ho fatto ancora un viaggetto, questa volta in Azerbaijan
e Iran. Anche se il viaggio in Iran ci veniva
sconsigliato da molti, l’esperienza vissuta
nel paese che una volta era l’impero Persiano è stata tra le più tranquille e piacevoli.
L’unico vero problema è stata la lingua, in
quanto sono in pochi che parlano l’inglese
ed il farsi non era facile da assimilare quanto lo spagnolo anni prima in Sud America.
Tornata a casa ho iniziato a lavorare in banca, prima come referente amministrativo,
per poi passare al commerciale e facendo
anche da broker dopo aver conseguito la
licenza. Alla fine sono passata al reparto
tesoreria dove lavoro tuttora.
Čini mi se da su studenski dani na Muzičkoj
akademiji u Zagrebu (studij muzikologije,
a naknadno i izvanredni studij bibliotekarstva na Filozofskom fakultetu) proletjeli
jednakom brzinom kao i gimnazijski, ako
ne i brže, ali obogaćeni pohađanjem raznih kulturnih, znanstvenih i umjetničkih
događanja, pa i sudjelovanja u njima. Studij traje i danas - pohađam doktorski program na Universität für Musik und darstellende Kunst u Grazu na kojem završavam
doktorsku disertaciju.
Kao asistentica i voditeljica knjižnice u Odsjeku za povijest hrvatske glazbe Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti danas i
sama mogu doprinijeti organiziranju kulturnih događanja. Istraživanjem povijesti
glazbe (pogotovo starije hrvatske glazbe)
otkrivam nove podatke kao male djeliće
mozaika koji čine hrvatsku glazbenu kul-
turu, a isto tako sudjelujem i suvremenom
znanstvenom diskursu na području muzikologije.
S druge strane kao roditelj pratim svoju djecu u njihovom otkrivanju svijeta, pokušavam ih usmjeriti u traženju odgovora na
brojna svakodnevna pitanja i ponuditi im
sadržaje koji će potaknuti njihove interese
(i želje za znanjem) ili njihovu maštu (želje
za kreativnim izražavanjem) ugledajući
se i na svoje gimnazijske profesore koji su
mene u mojim školskim danima gledali i
prihvaćali prvenstveno kao osobu koju ne
treba ukalupiti već usmjeriti. Od srca hvala!
E il prossimo viaggio in piano è a Cuba…
15
Zaklada Ileana 1999./2000.
Fondazione Ileana 1999/2000
Arsen Radinović
Ciao a tutti,sono Arsen Radinović.
Ho frequentato la SE "San Nicolò" e poi
mi sono iscritto alla SMSI-indirizzo generale .Posso dire con certezza che gli
anni che ho trascorso alla scuola media
sono sicuramente i più belli di quelli che
riguardano la mia istruzione e l'educazione. Ricordo che facevo parte di una
classe dove andavo d'accordo con tutti
i miei compagni ed ero in sintonia con
quasi tutti i professori.Ho preso parte a
numerose gare sportive dove ho vinto diverse medaglie. Nel periodo della scuola
media ho cominciato a praticare la pesca
sportiva, una disciplina bellissima che
pratico ancora adesso e che mi ha portato a vincere anche dei titoli mondiali.
Dopo una breve carriera universitaria,
2004 ho aperto un'attività tutta mia che
si basa sulla pesca professionale e sul
commercio di esche vive da mare. Così ho
trasformato la passione in lavoro.
Domagoj Dinter
K
ada danas gledam na vrijeme provedeno u srednjoj školi, imam samo
pozitivna sjećanja, a kad bolje razmislim,
negativnih nije ni bilo. Doduše, da mi je
netko postavio isto pitanje tada prije sata
latinskog, vjerojatno bih drugačije odgovorio kao što vjerujem da i većina učenika danas radi barem za neki predmet.
Iz trenutne perspektive mogu reći da me
škola naučila nositi se s obavezama i dala
temeljna znanja koja su mi kasnije pomogla u školovanju i usmjerila me u karijeri.
Kemija kao najdraži predmet i natjecanja
na kojima sam sudjelovao tijekom srednje škole omogućili su mi da dođem
do nagrade Zaklade Ileana Pieressa te
postanem učenik generacije 2000. godine. Ako se dobro sjećam, nagradu sam
vrlo brzo iskoristio i kupio Hi-Fi komponente na kojima i danas slušam radio
kad dođem kod roditelja u Rijeku. Može
se reći da, osim što je izuzetno priznanje
za učenika, nagrada ima i vrlo praktičnu
primjenu, barem u mojem slučaju.
Nakon završene škole upisao sam Farmaceutsko-biokemijski fakultet u Zagrebu
koji mi se tada činio kao idealan izbor s
pravim omjerom kemije i ostalih prirodnih predmeta, a ujedno je pružao veliku
sigurnost nalaženja posla nakon fakulteta. Mogu reći da nisam požalio odabir
iako do samog kraja nisam znao gdje ću
raditi i čime se točno želim baviti. Nakon
završenog fakulteta poslao sam nekoliko
molbi te se nakon jednog razgovora zaposlio u Plivi kao tehnolog u proizvodnji
16
u pogonu koji proizvodi tablete, kapsule i
suhe suspenzije te je najveći takav pogon
u Hrvatskoj. Tijekom godina učio sam i
usvajao nova znanja iz područja industrije i tehnologije te u konačnici došao do
pozicije rukovoditelja unutar pogona. S
obzirom da je Pliva dio Teve, a globalizacija tržišta rada postala je sve izraženija i
dostupnija i u Hrvatskoj, neko vrijeme radio sam i u Japanu kao savjetnik za proizvodnju suhih oralnih oblika. Da nastavim
globalizacijski trend, odlučio sam prijeći
na novo radno mjesto na kojem ću biti
odgovoran za implementaciju programa
za elektronsko izvođenje proizvodnje
za cijelu Tevu ,što će mi omogućiti putovanja po cijelom svijetu na sve Tevine
lokacije.
17
Zaklada Ileana 2000./2001.
Fondazione Ileana 2001/2002
Marijana Varešanec
1997. godine upisala sam jezični smjer
Prve riječke hrvatske gimnazije. Tada još
nisam ni slutila da će me daljnje školovanje odvesti u potpuno drugačijem smjeru od tadašnjeg izbora. Mnogo me toga
zanimalo i širina gimnazijskog programa
dala mi je slobodu da biram svoje interese
i ljubavi. Pred kraj 3. razreda iskristalizirala se ljubav prema prirodnim područjimatočnije prema fizici. I tako 2001. upisujem
PMF u Zagrebu, Fizički odsjek. Trenutno
radim na Odjelu za fiziku Sveučilišta u Rijeci i još jednom u životu mijenjam smjer.
Ovaj put prema velikoj ljubavi koja me
prati od malih nogu, a to su umjetnost i
moda. Godine 2014. završila sam talijansku školu za modu i dizajn Callegari i sad
istražujem neke nove svemire noseći u
sebi sve znanje koje sam tijekom godina
školovanja brižno skupljala. Ono što sam
Neli Prota
V
naučila u gimnaziji je da sam biraš svoj
put, da je bezbroj mogućnosti koje se
nude i da uvijek možeš promijeniti smjer
i biti ono što želiš
ivo in Olanda da ormai quasi dieci
anni. Dopo la laurea in Biologia molecolare presso l’università di Padova, ho
intrapreso il cammino verso il dottorato
di ricerca in fisiologia vegetale all’Università di Wageningen, una delle città più
internazionali dei Paesi Bassi. Durante il
dottorato ha messo alla luce due dolcissimi bambini, Rafael e Arthur, che ormai
stanno per compiere rispettivamente 6 e
4 anni. All’inizio del 2015, ho conseguito
il dottorato ed ora lavoro presso l’università nel ruolo di knowledge valorization
manager. La sua responsabilità è coordi�
nare attività di formazione e training per
aziende e agricoltori, affinché i concetti
e le tecnologie della Climate-Smart Agriculture vengano adottati sempre di più,
comportando così un minore impatto sul
clima e pratiche più resilienti al cambia�mento climatico già in atto.
Nel poco tempo libero che mi avanza, mi
dedico alla fotografia e al lavoro a maglia, oppure mi cimenta in qualche nuovo piatto esotico o creativo. Negli ultimi
anni ho anche sviluppato un notevole interesse per la spiritualità orientale, tanto
che a maggio sono andata a Dharamshala in India a visitare la cittadina Himalayana che ospita il Dalai Lama e migliaia
di Tibetani in esilio. Ciò che spero di tutto
cuore è che la crisi socio-politico-eco�nomica nella quale il mondo versa oggi-
18
giorno, serva da trampolino di lancio per
una nuova società, attenta ai bisogni del
prossimo, nella cui l’avidità lascia il posto
alla condivisione di beni e servizi gli uni
con gli altri e il consumismo al tempo di
qualità con le persone care.
Benché la vita a Wageningen sia facile
e piacevole, il clima mediterraneo e le
prelibatezze culinarie mi fanno tornare
regolarmente nella Madrepatria, soprattutto d’estate, per visitare la cittadina di
Punat insieme ai miei bimbi! E se l’anno
scolastico non è ancora finito, passo a sa�
lutare i professori del liceo, che ricordo
sempre con un sorriso (e che sogno spesso!).
19
Zaklada Ileana 2001./2002.
Zaklada Ileana 2002./2003.
Iva Španjol Pandelo
Jelena Đurkin
P
R
lan uopće nije bio upisati PRHG; na
dan upisa s jedne strane hodnika, odmah nakon omiljene kućice za dežurnog,
upisi za GAM, s druge strane za PRHG.
Teško je reći što je prevagnulo da ipak
bude PRHG, ali odluka je bila prava i postavila kurs za daljnje uzbudljivo putovanje kroz gimnazijske izazove. Ljestvica
je od početka bila visoko postavljena,
profesori su mnogo tražili od nas, ali jednako toliko i pružali na satovima. Mislim
da upravo zbog toga tada osjećala,a i danas osjećam, iznimno poštovanje prema
svojim profesorima. Čini mi se da su mi
najzahtjevniji profesori, zbog kojih smo
se često žalili da nas preopterećuju, ostali u najljepšem sjećanju i jako me veseli
sresti ih na Korzu i popričati s njima! Jedan od najvažnijih razloga zbog kojeg mi
je srednjoškolsko razdoblje bilo jedno od
naljepših u životu jesu moji prijatelji koje
sam stekla upravo u gimnazijskim klupama. Iako sada živim na drugom kraju kontinenta, prijateljstva stečena u gimnaziji
ostala su ona najčvršća! Najbliži prijatelji
danas su mi baš pojedini kolege iz gimnazije, redovito se se družimo i sudjeluju u
važnim dogadjajima u mom životu.
adim kao viša asistentica na Katedri
za menadžment Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u
Opatiji. Osim u radu sa studentima, angažirana sam u istraživačkom radu i pisanju projektnih prijedloga za natječaje
za bespovratna sredstva iz nacionalnih i
EU fondova. Područja mojih znanstvenih
interesa uključuju održivi razvoj, turizam
zasnovan na potrebama lokalne zajednice, socijalno poduzetništvo i hibridne organizacijske strukture.
studija odradila obvezni staž i dio specijalizacije u KBC-u Rijeka. Unatrag nešto
manje od dvije godine živim sa svojom
obitelji u Švedskoj. Ovdje specijaliziram
kirurgiju u jednoj sveučilišnoj bolnici.
Uživam u poslu kojeg volim, a još više
uživam u vremenu provedenom sa svojim
mališanom!
Srednjoškolske dane pamtim po lijepim
uspomenama vezanim za svakodnevni
učenički život, a pogotovo po posebnim
događajima i dodatnim aktivnostima (izleti, maturalna zabava, sudjelovanje na
zasjedanju Europskog parlamenta mladih, natjecanja…). Razmišljajući o utjecaju
koji je pohađanje Prve riječke hrvatske
gimnazije imalo na moje poslovne izbore, vjerujem kako su me visoko postavljeni standardi za usvajanje znanja iz svih
predmeta naučili vrijednosti predanog
rada i ustrajavanja na usavršavanju svih, a
ne samo onih meni zanimljivih područja.
S druge strane dodatne aktivnosti (u
mojem slučaju posebno natjecanje Lidra-
no) i trud razrednice profesorice Dušanke
Starčević usmjerile su me u zanimanja za
koja je potrebna viša razina pismenog i
usmenog izražavanja. Različiti pristupi
radu, izvršavanju obaveza, komunikaciji
te količina truda i entuzijazma određenih profesora u prenošenju znanja učenicima i danas su mi u sjećanju i predstavljaju za mene trajan podsjetnik i inspiraciju
za vlastito djelovanje u području visokog
obrazovanja.
Nakon gimnazije upisala sam Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, a nakon
20
21
Zaklada Ileana 2003./2004.
Fondazione Ileana 2003/2004
Stella Defranza
Jelena Mihić
N
el momento in cui entriamo per la
prima volta nella SMSI di Fiume, facendo attenzione a non passare sotto il
famoso e inquietante lampadario (che, a
sentire i compagni più grandi, porta fortuna e brutti voti), siamo poco più che
bambini, ma quando ne usciamo, una volta diplomati, siamo delle persone fatte
con tutto un futuro davanti.
Gli anni trascorsi al Liceo di Fiume sono
stati molto impegnativi dal punto di vista
dello studio, ma pieni di piccole e grandi
soddisfazioni. Alcuni dei traguardi raggiunti all’epoca sono stati il primo e il
secondo posto alle gare di italiano e, naturalmente, il premio Ileana Pieressa che
ha fatto da corona a questo bellissimo
periodo della mia vita. Durante il liceo la
mia vita era suddivisa in due parti, ovvero
nei cinque giorni di studio e lavoro, che finivano con lo squillare del campanello il
venerdì pomeriggio e nel week-end, trascorso con gli amici, a ballare, o comunque fuori da casa.
Una persona che mi ha sicuramente ispirato è stata la mia professoressa di italiano, nonché capoclasse, Nigra Budicin,
spesso temuta dai miei compagni per
la sua severità, ma che mi ha spronato
a dare il meglio. Non dimenticherò mai
quando, già in prima mi disse: “Tu dovrai
sempre passare con il cinque, in modo da
22
RIJEČKA GIMNAZIJA ...
12 GODINA POSLIJE...
U
essere esonerata dall’esame di maturità”.
E così fu.
Dopo il Liceo ho seguito le sue orme e
ho continuato gli studi presso il dipartimento di Italianistica dell’Università degli Studi di Trieste, conseguendo la prima
laurea in lettere moderne nel 2010, con
110 e lode, e la seconda laurea in filologia moderna due anni più tardi, sempre
con il massimo dei voti e la lode della
commissione d’esame. In questo momento mi sto godendo i miei gemellini di due
anni, ma tra qualche mese rientrerò a lavorare all’Edit, in qualità di giornalista de
La voce del popolo.
torak je, dan kao i svaki drugi... Dopodne... Valjalo bi malo „prelomiti“ radni dan i uzeti pauzu. Za vrijeme marende
prolazim pored svoje škole... Prva riječka
hrvatska gimnazija... Sjetno bacim pogled
kroz otvorena vrata i slike predivnog djetinjstva... da, djetinjstva... brzo prelete
ispred očiju... kućica za dežurstva, hodnici, graja, smijeh, trema pred kontrolne...
kad se sjetim pretrpljenih strahova iz fizike, a opet su je kolege najbolje znale
na prijemnim ispitima... pa drage nam
geografije, svaki sat „rešetanje“ i uzvici
profesora: „klizav teren, a, magla?“ Puno
je tu dragih ljudi bilo, od svakoga smo ponijeli bar djelić znanja i svima im hvala...
Kako su to dobri dani bili, a da ih nismo
bili ni svjesni... Činit će se kao floskula, ali
zaista su nam u našoj Riječkoj udareni
dobri temelji bez obzira s kojom ocjenom učenici prolazili... To će se pokazati
tek kasnije u tijeku daljnjeg školovanja i
života općenito. Vrtim film od 2004. – srednja je gotova, sreća do neba, proglašena
sam učenicom generacije, kapnula je i lijepa nagrada talijanske zaklade „Ileana“,
pravni fakultet, stažiranje u općinskom
državnom odvjetništvu, pravosudni ispit,
posao savjetnika na općinskom sudu i po-
tom stručni savjetnik za skrb u policijskoj
upravi... 12 godina je proletjelo za tren....
Ali ona prva, najbitnija i najkvalitetnija
cigla na prijelazu iz djetinjstva u mladost
postavljena je u našoj Riječkoj gimnaziji.
Brzo se vratim u stvarnost, radni dan je
ubrzo gotov... Popodne je ... kiša ne prestaje... Zvonjava telefona... S druge strane
slušalice čuje se glas: „Jelena, zovemo iz
Riječke, 20 godina je kako se dodjeljuje
nagrada „Ileana“, kao jedna od dobitnica
možeš li napisati dojam o školi i koliko ti
je pomogla na životnom putu...“ Kako se
od jutra slučajnosti poslože ... Zar nisam
dovoljno rekla...
23
Zaklada Ileana 2004./2005.
Fondazione Ileana 2005/2006
Ljerka Polić
Adriano Riosa
P
I
rva riječka hrvatska gimnazija zauvijek će ostati dio mog identiteta. To je
mjesto na kojem sam počela rasti, mjesto
gdje su me moji profesori naučili da „ne
idem malen(a) ispod zvijezda", da budem
ono sto jesam i bez straha koračam ka
svome cilju. U Gimnaziji mi je stvarno bilo
odlično. Ne mogu poreći da i dan danas
ponekad poželim da sam u učionici 106 i
da me još koji put preplave šarenilo i ljepota toga doba.
Danas sam specijalizantica na Klinici za
ginekologiju i opstetriciju u Domu zdravlja u Ogulinu koju odrađujem u KBC Rijeka. Svijet odraslih mnogo je zahtjevniji i
manje zabavan od bezbrižnih, smijehom
ispunjenih školskih dana. Stoga se rado
sjetim vremena provedenog u žutoj zgradi u centru grada.
l mio nome è Adriano Riosa, sono nato a
Fiume, il 9 settembre 1987, dove ho avuto
un’educazione nelle scuole italiane e dove
nel 2006, ho conseguito il diploma scientifico. Mi piace ricordare il modo in cui si è
conclusa questa parte della mia vita perché oltre ad essere stata una soddisfazione
personale, descrive e riassume quella che
è la mia attitudine spontanea verso le passioni che inseguo con l’andare degli anni.
Mi è stato dato un riconoscimento, il Premio Fondazione Ileana Pieressa per miglior
alunno maturando, non tanto per la media
dei voti ottenuti ma per i risultati ottenuti
nelle numerose e differenti attività svolte
durante gli anni scolastici (dalle medaglie
a livello sportivo a premi nel campo artistico fino all’attività di caporedattore del
giornale scolastico). Questo momento lo ricordo con soddisfazione e curiosità perché
ha confermato quella che è la mia identità
e personalità manifestata tutt’oggi nelle
situazioni che affronto. Potrebbe sembrare
una nota poco rilevante e eccessivamente
remota ma reputo questo evento importante per far capire la mia personalità, dinamica e rivolta alle passioni che costantemente mi catturano. Gli anni del Liceo li vedo in
maniera filtrata rispetto ai ricordi che conservo. Andando oltre al mero studio ricordo
le persone, gli insegnanti ma soprattutto i
compagni di avventura con i quali condividevo i giorni. A distanza di anni vedo noto
sempre di più l’importanza dell’educazione
acquisita durante il liceo, l’importanza che
alcuni insegnanti davano alla disciplina e
in alcuni casi l’importanza che davano alla
passione verso la propria disciplina.
Oggi frequento il Corso di Laurea Magistrale presso il Dipartimento di Ingegneria e Architettura di Trieste, dopo aver conseguito
a pieni voti la Laurea Triennale. Il mio percorso universitario è stato rallentato, anche
24
se in realtà arricchito da alcune esperienze
lavorative sia in Croazia che in Italia (tra il
2009 e il 2011) che mi hanno portato alla
tendenza di voler mettere in pratica, anche
impazientemente, le conoscenze assimilate all’università, all’interno del ambito professionale anche se ancora nel pieno del
percorso universitario. Nel 2009 questa esigenza di concretizzazione e messa in pratica degli argomenti studiati si manifesta con
la fondazione di un’associazione studentesca denominata PDF8. L’obiettivo era quello di affrontare argomenti di architettura
ed urbanistica all’interno di realtà locali
mettendo a contatto il momento universitario con situazioni professionali precise.
L’associazione ha organizzato diversi workshop estivi intensivi nell’area transfrontaliera innescando un discorso culturale tra
l’Università di Trieste ed alcune realtà del
territorio croato (Lussinpiccolo, Cittanova
e Fiume). Nel 2011 ho partecipato, vincendo, il Bando
ArtUp finanziato dal Ministero della Gioventù e rientrante nel Piano Locale Giova-
25
Zaklada Ileana 2005./2006.
Fondazione Ileana 2005/2006
ni, per il miglior progetto imprenditoriale
legato ai settori della creatività. Inizia da
quel momento quella che ad oggi è la mia
attività lavorativa indipendente, RNDR studio alla quale co-partecipano due colleghi
ed amici. Nonostante la sfortunata e frenante circostanza storico-economica nella
quale è nata, la mia attività lavorativa ha visto nei 4 anni di vita un crescendo continuo
ed ha portato ad importanti collaborazioni
sia nazionali ma soprattutto internazionali.
RNDR studio ha iniziando offrendo servizi
di supporto grafico e tecnico ai professionisti locali (studi di progettazione, geometri,
ingegneri, agenzie immobiliari e società di
costruzioni). La qualità del lavoro, il livello
di professionalità offerto e la tenacia dimostrata ci hanno fatto superare i limiti, prima
locali, poi nazionali, portandoci a lavorare
con clienti scandinavi, americani e canadesi. Oggi con RNDR studio siamo riusciti a
mettere le basi di quella che era da tantissimo tempo la mia più grande ambizione:
lavorare in modo coordinato sui miei vari
settori d’interesse: l’architettura, l’arte e
l’arredamento senza doverne per forza abbandonare uno per dedicarmi ad un altro.
A contribuire alla mia determinazione ed
ambizione sono state, com’è ovvio che sia,
il susseguirsi delle esperienze della vita.
Sopra a tutte, l’impossibilità di un supporto
economico da parte della famiglia, ho generato sin da subito un’intensa ricerca di indipendenza, la necessità di farcela da solo.
Questo ha portato ad affiancare al percor-
26
so universitario sin da subito un percorso
tortuoso di lavori più svariati, che se da una
parte mi hanno arricchito personalmente
hanno anche delineato inevitabilmente
un’ambizione piuttosto marcata. Un recente ed importantissimo risultato raggiunto è
stato a livello personale, il mio matrimonio,
il quale è stato conseguente ad una prova
di determinazione molto significativa che
ha confermato nuovamente che gli obiettivi che mi pongo quando affrontati con la
giusta intensità portano a massimi risultati.
Vivo, lavoro e studio a Trieste, la città dalla
quale gran parte dei miei ex colleghi universitari sta fuggendo, la città nella quale
voglio mettere radici e realizzare le mie
più alte aspirazioni. L’obiettivo primo è
la conclusione del percorso universitario
che inevitabilmente ha avuto un graduale
rallentamento con l’incremento dell’attività lavorativa. Il traguardo è vicino ma
necessita del tempo adeguato. Raggiunto
questo obiettivo, potrò sviluppare a mente
libera sempre meglio il progetto di crescita
e sviluppo della mia attività professionale
nel campo dell’architettura che oggi vede
con grande soddisfazione la realizzazione
di diversi progetti (il nuovo varco d’entrata
nel porto di Venezia, alcuni appartamenti
di lusso a Trieste, un progetto importante
insieme a Tecnostrutture con i quali abbiamo depositato alcuni brevetti legati alla
prefabbricazione), nel campo del design
(ad oggi sono stati firmati 3 contratti per
la produzione di complementi d’arredo) e
delle arti grafiche (siamo oggi realtà leader
a livello regionale per la realizzazione di
rendering fotorealistici). L’obiettivo professionale che continuerò a perseguire è quello di impostare una struttura multisettoriale dove lavorare ai miei campi d’interesse
e dove poter coinvolgere, dando lavoro,
ad altre persone giovani ed appassionate
come me.
Kornelija Čakarun
O
duvijek su me zanimali strani jezici
te sam još kao učenica viših razreda osnovne škole željela upisati srednju
školu u kojoj ću se moći više posvetiti
učenju stranih jezika, posebice učenju
engleskog jezika. Kad je stiglo vrijeme
za upis u srednju školu, odlučila sam se
za jezični smjer Prve riječke hrvatske
gimnazije, a ta odluka kasnije se pokazala kao pravi odabir. Kvalitetni profesori koji su nam svoja znanja prenosili
na vrlo dinamične i kreativne načine,
dajući nam mnogo, ali i tražeći zauzvrat
mnogo učenja i truda, za mene su bili
poticaj da se posvetim učenju i da budem sve bolja učenica. Budući da sam
pohađala jezičnu gimnaziju, naglasak
je, dakako, bio na stranim jezicima. Na
kraju srednjoškolskog obrazovanja proglašena sam učenicom generacije te sam
primila nagradu Zaklade Ileana. Po završetku srednje škole upisala sam studij
engleskog i njemačkog jezika i književnosti. Preddiplomski studij završila sam
na Filozofskom fakultetu u Rijeci, čime
sam stekla zvanje sveučilišne prvostupnice engleskog jezika i književnosti i njemačkog jezika i književnosti, a diplomski
studij nastavila sam na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu na kojem sam upisala prevoditeljski i nastavnički smjer
anglistike i germanistike. Po završetku
diplomskog studija stekla sam zvanje
magistre engleskoga jezika i književnosti
i magistre edukacije njemačkoga jezika i
književnosti. Danas radim kao nastavnica vraćajući se pritom u mislima uvijek
iznova u svoje đačko doba i prisjećajući
se načina na koje su naši profesori nama
prenosili svoje znanje. Uvijek ću biti zahvalna svojim srednjoškolskim profesorima, a posebno profesoricama engleskog i
njemačkog jezika kojih se rado prisjećam.
Na neki način ih smatram svojim uzorom
zato što bez njih i njihovog utjecaja vjerojatno danas ne bih bila to što jesam.
27
Zaklada Ileana 2006./2007.
Zaklada Ileana 2006./2007.
Tea Kružić Rukavina
Wollfy Krašić
Z
P
ovem se Tea Rukavina (nekad znana
kao Tea Kružić) i u PRHG sam provela
vrlo lijepe četiri godine pune druženja,
smijeha, knjiga, sporta i uspjeha.
Kroz sve godine školovanja ostvarila sam
prosjek ocjena 5,00 i sudjelovala sam na
mnogo natjecanja, od čega se ističu dva
prva i dva druga mjesta na Državnom
natjecanju iz geografije, te drugo mjesto
na Državnom natjecanju iz talijanskog
jezika. Nakon PRHG upisala sam Građevinski fakultet u Rijeci gdje sam nagrađena
kao najbolja studentica u generaciji, a
bila sam i demonstratorica iz nekoliko
kolegija. Studij sam nastavila na Građevinskom fakultetu u Zagrebu, na smjeru
Teorija i modeliranje konstrukcija, koji
sam završila s najvećom pohvalom (summa cum laude) te sam dobila nagradu za
najboljeg studenta i Dekanovu nagradu.
Kontinuirano sam se bavila odbojkom 15
godina, igrala sam u prvoj hrvatskoj ligi
te sam sudjelovala na Europskom sveučilišnom prvenstvu u Italiji. Od najranijih
dana pišem poeziju te sam do sada izdala
dvije zbirke pjesama – Ornament i Plagijat, a redovni sam član Društva hrvatskih književnika.
Trenutno radim kao doktorandica na
Građevinskom fakultetu u Rijeci, a paralelno pohađam i doktorski studij u Francuskoj, na Université de Technologie de
28
Compiègne / Sorbonne Universites. Aktivno se bavim promocijom znanosti te sam
prošle godine pobijedila na hrvatskom finalu natjecanja Laboratorij slave (FameLab), što mi je osiguralo sudjelovanje na
međunarodnom natjecanju u Engleskoj,
gdje sam među 27 sudionika izborila
nastup u finalu. Uz to, pozvana sam da
održim prezentaciju na Europskoj noći
istraživača u Londonu.
okušavajući se osvrnuti na moje gimnazijske dane, sada već s nemalim
brojem godina distance od toga vremena,
prve misli koje mi se javljaju jesu sjećanja
na prijatelje, kolege i profesore. Kako je
vrijeme odmicalo, sve su snažnije i intenzivnije bile drage i tople uspomene, dok
su one malobrojne nešto negativnijih tonova ubrzano blijedjele. To je bio slučaj
kad god bih razmišljao o tome dijelu
mojeg života, od trenutka maturiranja nadalje. No, tijekom izazova koji su se preda
mnom redali za vrijeme studija i radnog
odnosa sve sam više razmišljao o glavnoj
kompomenti mojeg srednjoškolskog iskustva – stečenome znanju. Govoreći iskreno, za niz stvari koje sam učio u gimnaziji
smatrao sam kako mi nikada neće trebati
u kasnijem školovanju i radu. Ipak, u mnogim sam slučajevima spoznao kako sam
bio u krivu. Naime, kako se znanstveno
razvijam u području humanistike, a radim
u tvrtki koja posluje s pola svijeta, od Novoga Zelanda i Australije do SAD-a, Kanade i zapadne Europe, iznimno je poželjno
posjedovati što širi spektar znanja i skup
vještina. Gledajući unatrag, mogu sa sigurnošću kazati kako sam čvrste temelje
za suočavanje sa znanstvenim i poslovnim izazovima stekao u Prvoj riječkoj hrvatskoj gimnaziji.
PRHG odigrala je ključnu ulogu u formiranju mojih interesa i osobnosti te ovim
putem zahvaljujem svim profesorima i
kolegama koji su bili uz mene i poticali
me da ustrajem na putu izvrsnosti!
29
Fondazione Ileana 2008/2009
Zaklada Ileana 2007./2008.
Dajana Jedrlinić
Marta Močinić
U
M
i chiamo Marta Močinić. Sono nata a
Fiume, dove risiedo tuttora, il 27 luglio
1990.
čenica generacije bila sam davne
školske godine 2007./2008., no i danas se s radošću sjetim svoje srednje
škole - Prve riječke hrvatske gimnazije.
Sve vezano uz Školu ostalo mi je u lijepom sjećanju - od prijatelja iz razreda i
profesora do izleta, maturalnog putovanja i maturalne zabave.
Ova mi je škola bila vrlo dobra priprema
za upis na studij psihologije zbog usvojenih znanja koja su mi osigurala dobar rezultat na prijemnom ispitu. PRHG bila je i
dobra priprema za studij, budući da sam
tu stekla navike kontinuiranog učenja
koje su mi osigurale odličan uspjeh i tijekom studija. Diplomirala sam u veljači
2014. godine na temu Organizacijska
pravednost i zadovoljstvo poslom, temu
iz područja organizacije psihologije.
Trenutno i radim na poslovima iz tog područja psihologije, odnosno na selekcijama zaposlenika, pri čemu prvenstveno
provodim psihologijska testiranja i intervjue.
Zahvalna sam Prvoj riječkoj hrvatskoj gimanziji i profesorima koji su mi predavali
30
Dopo aver frequentato per otto anni la
Scuola elementare “Gelsi” mi sono iscritta
alla Scuola media superiore italiana, come
piace chiamarla a noi, Liceo.
na svim akademskim i životnim znanjima
i vještinama kojima su me podučili, kao i
fondaciji Ileana na vrijednoj novčanoj nagradi koju sam potrošila na putovanja .
La mia scelta era il ginnasio generale poiché portata di più per le materie umanistiche che per quelle scientifiche. Già alle
elementari partecipavo ai vari concorsi letterari e musicali dato che parallelamente
frequentavo la scuola di musica “Ivan Matetić Ronjgov”. Comunque al Liceo è iniziata
la mia passione di scrivere racconti brevi e
poesie. I quattro anni ginnasiali sono, purtroppo, passati in un lampo. Mi sono sempre impegnata nelle varie attività scolastiche partecipando volentieri agli spettacoli
organizzati a scuola, ai concorsi letterari,
alle gare di italiano, croato e filosofia e agli
scambi culturali con le scuole italiane all'estero. Ho vinto più volte al concorso letterario organizzato per San Vito dalla Società
di studi fiumani a Roma e dalla Mailing List
Histria e alcuni miei lavori sono stati pure
pubblicati. Ho fatto parte anche per tre anni
della giuria giovani per il Premio letterario
Grinzane Cavour. I quattro anni di studio ho
terminato con il profitto ottimo impegnandomi sempre nello studio. Nel giugno del
2009 ho ricevuto il Premio, come alunna
della generazione, della Fondazione Ileana
Pieressa. La borsa studio mi è servita tantissimo agli inizi dei miei studi a Trieste, alla
Facoltà di Lettere e filosofia. Ho scelto il
corso di Laurea in Lingue e letterature straniere moderne (inglese e tedesco). Imparare le lingue rappresenta una vera e propria
ricchezza come pure conoscere altre culture e civiltà. Grazie ai miei risultati alle elementari e alle medie ho conseguito pure la
borsa di studio da parte dell'Unione Italiana
e dell'Università Popolare di Trieste. Il mio
impegno è stato sempre apprezzato e quindi era doveroso sostenere, durante gli studi,
tutti gli esami nel miglior dei modi. Mi sono
laureata nel 2015.
Legata fortemente alle mie radici e alla
mia città nativa, ambedue le tesi sia quella
specialistica che magistrale le ho dedicate
a Fiume. La prima scrivendo sulle donne
fiumane a cavallo tra il XIX e il XX secolo
e la seconda descrivendo la situazione nel
campo culturale e letterario negli anni'20 e
'30 del XX secolo.
Nel 2013 sono stata premiata al Concorso
d'arte e di cultura Istria Nobilissima vincendo il primo premio nella categoria Letteratura per un saggio umanistico.
Tutti questi riconoscimenti ottenuti mi hanno dato sempre una forte spinta di continuare a lavorare sodo e a non mollare mai.
Frequentando le scuole italiane ho capito
quanto sia importante promuovere la cultura e la lingua italiana.
Oggi lavoro presso un'agenzia per traduzioni, ma vorrei continuare senz'altro a
occuparmi di letteratura in generale e
specialmente di quella parte specifica che
rappresenta il nostro patrimonio culturale.
31
Fondazione Ileana 2009/2010
Zaklada Ileana 2008./2009.
Amira Mahmutović Redžić
Jasmin Smajić
P
P
rvu riječku hrvatsku gimnaziju upisala
sam 2005. godine, i to razred jezičnog
smjera. Jezici su bili moja prva ljubav i
kroz cijelo sam školovanje razmišljala
o daljnjem studiranju upravo na takvim
fakultetima i maštala o kasnijem radu s
djecom u školi. Srednjoškolsko doba bilo
je baš onakvo kakvo svi pamte: zabavno
razdoblje života prepuno promjena, novosti i prekretnica. Neka prijateljstva i
iskustva stečena upravo na hodnicima i
u učionicama Prve riječke ostaju za cijeli život. U tim sam se učionicama uvijek
osjećala ugodno, „kao doma“. Nisam ni
mogla pretpostaviti da ću u njima provesti mnogo više vremena od onog planiranog. Kroz srednjoškolske dane imala sam
prilike vidjeti i čuti zanimljivosti iz brojnih područja, a neki nastavnici jako su
me zainteresirali za svoj predmet. Otuda
i moj odabir puta suprotnog jezičnom,
onog prirodoslovnog. Nakon gimnazije
upisala sam Odjel za matematiku, ali
i dalje s istom vizijom rada u školi. Vrlo
brzo nakon završenog studija to se i ostvarilo. Sada sam se vratila u Prvu riječku,
32
ensando ai quattro anni trascorsi al
Liceo di Fiume, il mio cuore si riempie
d’ orgoglio. Quante memorie che non si
possono dimenticare, quante persone
che non si possono sostituire e quante
lezioni che mi hanno insegnato come essere una persona migliore. Tutto ciò che
ho imparato al Liceo l’ho custodito gelosamente per tutti questi anni e mi sembra
che esso avrà per sempre un posto speciale nel mio cuore.
ovog puta u ulozi nastavnice, a kao njena
bivša učenica imam posebnu volju, čast
i obvezu svojim radom i prenošenjem
znanja na nove generacije vratiti svojoj
školi sve ono što je uložila u mene.
Dopo aver finito il ginnasio, mi sono immatricolato alla Facoltà d’ Ingegneria
nell’ Università di Fiume, dove ho studiato ingengeria meccanica. Poi sono
andato a fare il master al King Abdullah
University of Science and Technology in
Arabia Saudita, dove mi sono laureato in
ingegneria dei materiali. Al momento sto
facendo il dottorato alla medesima università. Come si può vedere, ho intrapreso una carriera scientifica, che è iniziata
quando ho cominciato a frequentare il
Liceo scientifico. Oggi, dieci anni dopo,
posso dire con fiducia che i quattro anni
trascorsi al Liceo, erano tra gli anni migliori, anni che mi hanno aiutato a trovare il mio posto nel mondo, anni di cui
mi ricorderò per sempre col sorriso sulle
labbra.
33
Zaklada Ileana 2009./2010.
Fondazione Ileana 2010/2011
Anja Salihagić
Martina Sanković
Osvrt na srednjoškolsko obrazovanje još
uvijek mi je izvor inspiracije, ugodnih
emocija i vrijednih iskustava. Vjerujem da
je tako većini mojih prijatelja i kolega iz
učeničkih klupa, a to mnogo govori o školi
kao instituciji. Iako sam mnogo naučila o
emocijama i pristranosti pamćenja tijekom
svog studija i znam da se više sjećamo lijepih stvari a loše češće zaboravljamo, i
dalje tvrdim da su pozitivna iskustva iz
tog dijela mog odrastanja brojnija od onih
manje lijepih.
I
Ako bih morala u jednoj slici obuhvatiti
svoja sjećanja, rekla bih da mi je vrijeme
provedeno u Prvoj riječkoj bilo ispunjavajuće. Ova je gimnazija za mene poprilično često bila moje sigurno mjesto. A
ono u mom svijetu nikada nije jednolično
i suhoparno, već šaroliko, izazovno i povrh
svega toplo. Nakon dugih i ponekad jako
zamornih sedam nastavnih sati sve brige
brzo bi nestale na kratkoj kavi s prijateljima u blizini škole. Upravo činjenica da i
danas rado posjećujem ta mjesta govori
mi da sam zaista uživala biti u školi, ali i u
njenoj blizini.
Srednjoškolsko odrastanje pamtim i po
vrlo intenzivnom unutarnjem životu. Bilo
je to razdoblje začetka velikih promjena, burnih formativnih godina, testiranja
odraslog života i suprotstavljanja autoritetima. No ipak sve u razumnoj mjeri,
zahvaljujući kvalitetnim profesorima koji
su znali čuti i prepoznati naše razvojne
potrebe. Biti učenikom ove škole za mene
je bilo vrlo vrijedno iskustvo i puno uvida
iz tog razdoblja nosim sa sobom dalje u
život. Profesori ove škole i odnosi koje smo
ostvarili služe mi kao model u mojem sadašnjem profesionalnom odrastanju. Sa
sigurnošću mogu reći da su svojim radom
34
l 2007 è l’anno del mio ingresso alla
Scuola Media Superiore Italiana di Fiume (indirizzo matematico-scientifico) e
alla Scuola superiore di musica Ivan Matetić Ronjgov (classe pianoforte e canto
lirico).
postavili ljestvicu poprilično visoko, što si
potvrđujem svaki puta kada u razgovorima
s kolegama čujem o njihovim iskustvima iz
drugih škola diljem Hrvatske. No, da ipak
ne bi bilo sve tako romantično, pamtim i
one teže dijelove školovanja. Natrpani raspored, zahtjevne provjere znanja i poneki
sukob mišljenja i osobnosti znali su mi pokvariti raspoloženje. Ono što je značajno u
tom dijelu jest to da takve situacije nikada
ne bi dugo trajale i uvijek bih iz njih nešto
naučila.
PRHG me dobro pripremila i za akademske zahtjeve. Sveobuhvatnost programa dala mi je širinu općeg znanja i
potkrijepila moju spremnost na učenje i
nova iskustva. Dok ovo pišem nalazim se,
prigodno, u refleksivnoj i pomalo osjetljivoj fazi završetka studija, odnosno pisanja
diplomskog rada. Poprilično sam sigurna
da će mi trebati još neko vrijeme za donošenje odluka o nastavku profesionalnog
puta, ali sigurno znam da u svoju gimnaziju uvijek mogu doći po vrijedan savjet i
iskrenu podršku.
Gli anni trascorsi al liceo sono stati per
molti versi gli anni più belli. Le amicizie
intrecciate lì sono le più vere, autentiche,
e lo studio intrapreso in quelle aule ha
segnato in maniera ineludibile il mio percorso. Mi piacevano tante materie diverse, per le quali coltivo interesse tutt’ora
in un modo o nell’altro. Si trattava ovviamente della bravura dellacompetenza
dei proff., dei quali in questa sede, per
motivi di spazio, non potrei fare menzione in maniera esauriente. Nominerò
perciò soltanto tre prof. indicativi, senza
voler togliere importanza a nessun altro.
La mia capoclasse, Giuliana Marchig, che
con le sue abilità metodologiche mi ha
insegnato molto più della matematica,
mi ha insegnato l’ordine necessario per
risolvere qualsiasi tipo di problema e l’organizzazione indispensabile per il coordinamento di tutti quegli impegni che nel
lavoro vengono sempre ad accumularsi.
La prof.ssa Emili Marion Merle, alla quale devo la scelta della strada formativa
in lingua e letteratura italiana, nonché
l’amore per la scrittura. Con determinazione e dedizione ha sempre fatto partecipare i suoi allievi a gare di lingua e
concorsi letterari. Mi è capitato così di
vincere a diversi concorsi, confermando
ed accrescendo l’attaccamento alle lettere. Se c’è una cosa che mi manca del
liceo, per quanto riguarda lo studio, è la
scrittura, l’opportunità di scrivere sulle
più svariate tematiche, esercitando la lingua ed il pensiero. E quest’ultimo punto
mi porta all’insegnante che ha definitivamente segnato il mio percorso intellettuale, il prof. Željko Maurović, al quale
devo la fervida, quasi ossessiva, passione
per la filosofia. Durante le lezioni di etica,
sociologia, logica ed, infine, quelle di filosofia, imparavamo a ragionare, ad argomentare, a soffermare lo sguardo su ciò
che ingannevolmente sembra ovvio, per
andare ad analizzarlo in profondità.
Si è trattato di quattro anni che a mio avviso sono volati troppo in fretta. E, sono
stati anni in cui i proff. ci mettevano in
guardia su ciò che sarebbe stata l’università... „Preparare un esame all’università è
come preparare ogni volta la maturità di
35
Fondazione Ileana 2010/2011
stato!“, dicevano. Non gli credevamo. Ci
siamo ricreduti.
Nel 2011, conclusi gli studi presso il liceo,
ho iscritto l’università di Lettere e Filosofia a Trieste. L’idea di studiare a Trieste
per me è stata il sogno di sempre. Volevo
andare a vivere lontano (anche se oggi la
presunta lontanza di Trieste mi sembra
una cosa abbastanza opinabile), in quel
momento sembrava tutto. Era il presupposto per raggiungere la tanto ambita
autonomia, l’ambizione nascosta di ogni
studente. A facilitare la realizzazione di
questo sogno è stato sicuramente anche
il premio Ileana Pieressa. Per dirla con
Virginia Woolf, ciò rendeva più vicina e
tangibile quell’idea di una stanza tutta
per sé.
Da studente non ho mai avuto molta voglia di perdere tempo, per cui mi
sono sempre organizzata con una certà rapidità per conludere quanto prima
i vari impegni (gli esami che, come dice
Ramazzotti, sembrano non finire quasi
mai). È vero che il sapere ha un valore
inestimabile e che imparare cose nuove
sprona sempre ad andare avanti con una
buona dose di motivazione in più - il motto sapere aude è sicuramente una delle
riflessioni più belle della storia della filosofia e del pensiero in generale; però,
ammettiamolo, gli esami non piacciono a
nessuno. Probabilmente neanche a Kant
saranno piaciuti.
Nel tempo libero a Trieste, quando ce
n’era, mi sono occupata di canto e teatro. Ho frequentato un corso di dizione
dalla prof. Elsa Fonda, presso l’Università Popolare di Trieste, ed ho seguito
delle lezioni di recitazione organizzate
dall’Ateneo. Le esercitazioni di canto invece s’infittivano nel periodo estivo e in
36
Zaklada Ileana 2010./2011.
quello invernale, quando si stava a casa
in sostanza, poiché alla Casa dello Studente c’era sempre il timore di infastidire
qualcuno che preparava esami. Le mura
erano di carta, per dire – se il vicino starnutiva, gli dicevo ‘salute’ e quello pure
rispondeva. Non era il caso di cantare.
Grazie alle convenzioni della Facoltà di
Lettere (ora Dipartimento di Studi Umanistici), si poteva andare spesso a teatro per
prezzi modici. Potevamo vedere la Tosca
al Verdi, il Macbeth al Rossetti, e tanti altri spettacoli bellissimi.
Devo dire di aver viaggiato tanto, nei momenti di relax, in genere a termine degli
anni accademici. Sono stata a Londra,
Milano, Venezia, Este, Padova, Roma (ripetutamente), in Ciociaria (ad Arpino), in
Toscana, in Abruzzo.
Per quanto riguarda l’attività legata a Fiume, invece, meritano di essere nominate
l’attività di recensore presso La battana e
l’ideazione nonché la fondazione, assieme a Roberta Grdaković, del gruppo di
recitazione in dialetto Cucal in camiseta.
Si tratta di un gruppo amatoriale, composto da studenti, operante all’interno della
Comunità degli Italiani di Fiume. Nella
medesima istituzione, dal 2014 rivesto il
ruolo di consigliere assembleare.
Dopo aver conseguito la laurea triennale
in Discipline letterarie,archeologiche e
storico-artistiche (2014), mi sono iscritta
al Corso di laurea magistrale in Italianistica dell’interateneo Udine-Trieste. Al
momento presente, terminati gli esami,
sto preparando la tesi di laurea in Letteratura italiana contemporanea. Nel cassetto, invece, resta una filosofia ancora
tutta da svelare.
Ivona Jerković
Z
avršila sam PRHG jezičnoga usmjerenja
2011. godine. Zadovoljna sam kvalitetom obrazovanja koju sam tamo stekla te
su mi to znanje, a prvenstveno radne navike,
bili od velike koristi u daljnjem školovanju.
Naša škola je po mom mišljenju bila odlična
priprema za fakultet. Naravno, sve ovisi o
tome koliko ste znali i željeli iskoristiti vrijeme provedeno u školi. Mislim da sam ga
dosta dobro iskoristila i stekla kvalitetno
predznanje. Tek sada vidim da su mi neke
stvari za koje sam smatrala da ih je besmisleno i nepotrebno učiti zapravo dosta koristile. Profesori su se uvijek trudili da nam ne
budu samo učitelji, nego i prijatelji. Oni vas
ipak usmjeravaju sve te četiri godine i neki,
nesvjesno, ostave snažan utjecaj na vas. Sudjelovala sam na dva državna natjecanja iz
talijanskog jezika. Jedno se održalo u Opatiji, a drugo u Krapinskim toplicama. To je
bilo vrlo lijepo iskustvo. Osim što smo naučili nešto novo, odlično smo se zabavili, pogotovo u Krapinskim toplicama, s obzirom
da sam tamo bila prvi put u životu. Posjetili
smo Muzej krapinskih neandertalaca, razgledali prekrasnu prirodu Hrvatskog zagorja, a za kraj dana opuštanje u toplicama
– bazeni, jacuzziji ... Muzej me se posebno
dojmio jer je postavljen kao vremeplov kroz
povijest Svemira, Zemlje, čovjeka sve do današnjih dana, s posebnim naglaskom na vrijeme neandertalaca. Bilo je učenika iz svih
krajeva Hrvatske, tako da sam upoznala
mnogo novih ljudi i nekih meni nepoznatih
riječi i običaja. Na primjer, uvijek sam mislila da dalmatinski izraz „manistra“ odgovara našem „maneštra“, ali krivo, njima je to
tjestenina. Najdragocjenije što sam stekla
u PRHG mnoga su lijepa prijateljstva koja
i danas traju. Redovito se čujemo, viđamo,
prepričavamo nova iskustva i ponekad se
prisjetimo dogodovština iz srednje škole.
Najviše smo se zbližili na maturalnom putovanju. To je bilo nezaboravno iskustvo.
Onog osjećaja uzbuđenja, sreće i znatiželje
kada samo avionom poletjeli iz Zagreba za
Madrid u detalje se sjećam još i danas. Osim
Madrida posjetli smo Barcelonu, Monako,
Nicu i Cannes. Odlično smo se zabavili, ali
ni razgledavanja nije nedostajalo (iako nam
je to tada, iskreno, bilo u drugom planu ).
Tih sedam dana prisjetim se svaki put kad
negdje vidim ili čujem bilo kakvu asocijaciju
na Španjolsku i Monte Carlo. Kao najbolja
učenica svoje generacije dobila sam velikodušnu nagradu zaklade „Ileana Pieressa“ te
im ovim putem još jednom zahvaljujem.
Moram priznati da sam se iznenadila kad
sam odabrana za učenicu generacije. U
mojoj generaciji bilo je dosta odličnih učenika koji su se trudili i radili i bilo mi je malo
teško povjerovati da su izabrali baš mene.
Vjerovali ili ne, novac od nagrade još nije
potrošen! Ne dobivate svaki dan tako veliki
iznos pa ga, kad se ukaže prilika, želim pametno utrošiti. Danas sam studentica pete
godine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u
Rijeci i nadomak ostvarenju još jednog svog
cilja, a to je uspješan završetak studija.
37
Zaklada Ileana 2011./2012.
Fondazione Ileana 2011/2012
Karla Ferk
Dajana Šulavjak
H
P
o finito di frequentare la Scuola
Media Superiore Italiana a Fiume
quattro anni fa. La prima cosa che mi
viene in mente ripensandoci è l’atmosfera familiare. La classe era composta da
meno di 20 alunne e dopo quattro anni
di studio tutti i professori ci conoscevano bene. Mi vengono in mente tutti i
viaggi che ho avuto la possibilità di fare:
a Roma, a Milano, a Torino, a Praga, a
Vienna, a Bruxelles, a Salisburgo... Sono
tutto ricordi che tengo cari nel cuore.
Nonostante le esperienze positive, era
spesso duro studiare da 15 a 17 materie al semestre. Anche se molto sapere
dell’epoca è andato perso, dopo tutti
questi anni saprei recitare il sonetto „Tanto gentile e tanto onesta pare“ di Dante.
Alla fine del liceo ho deciso di iscrivermi al corso di laurea triennale di
Scienze della nutrizione alla Facoltà di tecnologia alimentare e biotecnologia dell’Università di Zagabria.
Quelli che mi conoscono sono rimasti
un po’ delusi poiché si aspettavano che
sarei diventata un’artista vista la mia
passione per il disegno. L’altra passione che avevo era la nutrizione, ovvero il cibo e il suo impatto sulla salute.
Verso la fine del 2012 mi sono trasferita a
Zagabria. Devo dire che è stato un gran�de cambiamento per me adattarmi alla
metropoli. All’università c’erano tanti stu-
38
denti, tutti sconosciuti, ma è curioso come
sono capitata di nuovo in una classe completamente femminile! All’inizio è stato
difficile seguire le lezioni in lingua croata
e mi sentivo solo „un numero“. Comunque alla fine ce l’ho fatta: mi sono laureata tre anni dopo essendo per di più tra
il 10% dei migliori studenti del mio anno.
Attualmente frequento il corso di laurea
magistrale alla stessa università.
rvo što pomislim kad mi netko spomene
Prvu riječku hrvatsku gimnaziju moj je
mali jezični razred, isključivo ženske populacije, izuzevši jedan dan kad nam se
pridružio pripadnik suprotnog spola, i naša
najbolja razrednica Anita Jokić koja se uvijek iznimno trudila i brinula o nama.
Sjećam se koliko sam se brinula hoću
li upisati pravu školu, hoće li mi biti preteško i hoću li se uklopiti u novu sredinu.
Sjećam se da su me svi plašili kako je teško,
pogotovo latinski jezik, što se ispostavilo pogrešnim, prema mom iskustvu. To
bi bio moj prvi savjet svima. Ne samo za
odabir srednje škole, nego i fakulteta, pa
i daljnjeg života. Nemojte dopustiti da vas
prestraše, ne slušajte ih i ne dopustite da
vam stvore predrasude prije nego što ste
išta i započeli. Svima nam nešto ide bolje,
nešto slabije. Nekima će "lakši" predmeti
biti teži, a nekima će "teži" zapravo biti lakši. Na fakultetu se često dogodi da pred
nas stave ogromnu količinu gradiva kojeg
je naizgled nemoguće naučiti, ali to nije
istina. Ono što je istina je da nam se često
baš i ne da učiti pa odgađamo i borimo se
sami sa sobom da uopće započnemo jer
nas se u samom početku obeshrabri. Također se često dogodi da moramo naučiti
beskrajno mnogo informacija, bar nam se
tako čini, kako bismo došli do nečega u
čemu uživamo i o čemu bismo voljeli znati
više. Nerijetko poželimo odustati, ali u takvim trenucima treba imati na umu krajnji
cilj do kojeg ćemo kad tad doći ili ćemo u
procesu sazrijeti i otkriti ono što zaista volimo, ali i naučiti mnogo o nama samima.
U osmom razredu nisam znala što bih
htjela raditi do kraja života. Ne znam postoji li itko tko tada zaista zna. Jedino što
sam znala bilo je da volim strane jezike pa
sam upisala jezičnu gimnaziju i pretpostavila da ću kasnije upisati nešto slično. No,
četiri godine u srednjoj školi pomogle su
mi da shvatim da me mnogo više zanimaju
biologija i kemija pa sam upisala Farmaceutsko-biokemijski fakultet u Zagrebu.
Bio je to dobar odabir koji nisam požalila.
Svaki položeni ispit bio je moja mala osobna pobjeda zbog koje ću jednog dana biti
mag.pharm. Dajana Šulavjak. Ove godine
pridružila sam se timu za popularizaciju
znanosti jedne studentske udruge, što mi
također predstavlja veliko zadovoljstvo.
Jedna od stvari koje radimo su radionice za
djecu koja su uvijek znatiželjna, puna pozitivne energije, ali i iznenađenja. Primjerice,
na jednoj radionici o kemijskom sastavu
hrane upitala sam jednu djevojčicu gdje
ima puno proteina, a njen je odgovor bio:
"U teretani."
Ukratko, moji srednjoškolski dani bili su
ispunjeni lijepim trenucima. Veselili smo
se, učili, slavili male uspjehe, dijelili brige
i kovali velike planove o našoj budućnosti.
To je bilo razdoblje odrastanja, razdoblje
u kojem polako postajemo odrasli, ali smo
još dovoljno djetinje bezbrižni.
Kraj srednje škole donio mi je izuzetnu čast proglašenja učenicom generacij
i nagradu Zaklade Ileana Pieressa te bih
Zakladi, ali i svim profesorima koji su mi
pomogli da dođem gdje sam danas, ovim
putem htjela svim srcem zahvaliti.
39
Zaklada Ileana 2012./2013.
Fondazione Ileana 2012/2013
Ana Šverko
Ana Bura
P
V
er me gli anni trascorsi al liceo sono
stati anni stupendi. Ho fatto tante
nuove esperienze e ho conosciuto tante
persone. È stato veramente un periodo
bello della mia vita.
rijeme provedeno u Prvoj riječkoj hrvatskoj gimnaziji ostat će mi zauvijek
u sjećanju. Srednjoškolske dane provela
sam uglavnom učeći, a dobri profesori i
znanje koje sam stekla te ponijela sa sobom u život omogućili su mi da shvatim
kako se u životu želim baviti znanošću.
Svaki profesor na neki je način obilježio
te četiri godine, a posebno razrednica
koju se nikad ne zaboravlja.
Ho scelto di frequentare il liceo generale perché mi interessava un po’ di tutto
e non me ne sono pentita. Ho studiato
abbastanza ma ho pure trovato il tempo
per divertirmi. A scuola è sempre stato
un piacere passare il tempo con gli amici
ed imparare cose nuove grazie agli insegnanti che sono sempre stati a nostra
disposizione.
Personalmente le esperienze più belle al
liceo sono state quelle fatte durante le
gite scolastiche. Uno dei viaggi più belli
per me è stato quello a Bruxelles dove
abbiamo avuto l’opportunità di visitare il
Parlamento europeo e di imparare molto
su come funziona l’Unione europea. Non
si possono dimenticare neanche i viaggi
in cui abbiamo visto le bellissime città
italiane (Roma, Torino, Milano e Venezia) e neanche le partecipazioni alle gare
sportive e quelle scolasiche alle quali è
stato sempre un piacere partecipare.
Una delle parti più belle nella mia vita da
liceale è stata la vittoria alle Olimpiadi
di Italiano a Firenze nel 2012 dove ho
conseguito il Primo Premio nella Sezione
Licei Italiani all’estero. È stata per me un’
esperienza indimenticabile. Grazie alle
Olimpiadi nel 2013 ho avuto l’opportunità di andare a Roma e l’ onore di ricevere
un riconoscimento dal Presidente della
40
Reppublica Italiana al Palzzo del Quirinale. Questi sono stati per me momenti
bellissimi che ricorderò per sempre.
Ho finito il liceo nel 2013 e sono stata
premiata dalla Fondazione Ileana Pieressa per essere stata l’alunna della generazione. Nello stesso anno ho intrapreso
gli studi di medicina. Non ho avuto tanti
dubbi su cosa scegliere dopo aver finito
il liceo. La medicina mi ha sempre interessato e sono felice con quello che ho
scelto. Ora sono al terzo anno e studio a
Fiume. Certo, bisogna studiare tanto ma
credo che ne valga la pena.
Trud, odlične ocjene, izvannastavne aktivnosti i sudjelovanje na natjecanjima
prepoznati su i od Zaklade Ileana. Kao
dobitnica ovog priznanja bila sam iznimno počašćena, a ona je uvelike utjecala na moju budućnost. Nakon srednje
škole upisala sam Odjel za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci gdje trenutno
pohađam treću godinu preddiplomskog
studija. Inspirirana dobivenom nagradom
i Ileaninim radom, na fakultetu sam zadržala odlične ocjene te sam se počela
baviti volontiranjem na humanitarnim,
sportskim i akademskim događanjima.
Da bih volontirala otišla sam i na studentsku razmjenu u Istanbul u organizaciji
Leo kluba Rijeka i Sveučilišta u Rijeci.
Kako mi studentski dani ne bi prošli samo
u učenju, a imajući uvijek na umu Ileaninu izvrsnost, član sam i Studentskog zbora Odjela za biotehnologiju, Studentskog
čitateljskog kluba, voditelj volonterske
djelatnosti Udruge studenata biotehno-
logije Rijeka te također na volonterskoj
bazi pišem za Studentski.hr.
Trud i rad trebaju biti nagrađeni kako bi
se našla svrha i nova motivacija za bezbrojne sate provedene u učenju ili posvećene nekoj drugoj aktivnosti. Zaklada
Ileana upravo to i radi - ona prepoznaje
mlade i uspješne učenike te im daje do
znanja kako se svaki trud i uspjeh na
kraju isplati i nagradi. Srednja škola za
mene je bila odlična podloga za fakultet,
dok mi je nagrada pružila vjetar u leđa da
budem još bolja i dam sve od sebe u svakom trenutku. I na tome joj veliko hvala.
41
Zaklada Ileana 2013./2014.
Fondazione Ileana 2013/2014
Sven Turkalj
Elena Vrban
O
S
gni tanto ricordo con nostalgia i quattro anni trascorsi al liceo. In primo
luogo perché non si tratta di una scuola
qualsiasi: al liceo ti senti componente di
una vasta famiglia della quale, volendo o
no, fai parte. Certe volte è divertente, altre
invece frustrante, ma sono tutte esperienze
che mi hanno fatto maturare, esperienze
grazie alle quali alla fine della quarta mi
sono sentito una persona molto diversa. La
mia non era una classe numerosa, eravamo
soltanto in dieci, ma ho imparato che è la
qualità quello che conta: si trattava di un
gruppo compatto e stimolante, laborioso
ma allo stesso tempo sempre un po’ birichino (il che non di rado stancava le nostre
due validissime capiclasse). È soprattutto
grazie a questo gruppo che, camminando in
sti giorni per i corridoi della scuola, ad ogni
aula riesco ad associare infiniti bei ricordi.
Al liceo ho conosciuto persone che rivestono anche adesso un ruolo fondamentale
nella mia vita, in tutti i sensi, senza le quali
la mia testa e il cuore avrebbero seguito dei
percorsi molto diversi, forse non facendomi
diventare la persona che sono oggi.
Sin dalle elementari ero convinto di voler
studiare il mondo vivente. La passione per
la natura, unita alla curiosità necessaria
per entrare nel mondo scientifico, mi hanno
portato a Trieste, sulla strada della biochimica e della biologia molecolare. A Trieste non soltanto ho potuto studiare quello
che da sempre desideravo, bensì ho anche
trovato un clima straordinariamente amichevole: al corso siamo una settantina però
siamo uniti come una classe delle superiori.
Già dalle prime settimane mi sentivo come
se non fossi assolutamente uno straniero:
anche se hanno un po’ di problemi con la
pronuncia del mio nome e cognome , i ragazzi mi hanno etichettato come il loro triestino adottato . Di nuovo, come al liceo, ho
la fortuna di trovarmi in un gruppo motivato e ambizioso ma che allo stesso tempo sa
42
vi se rado prisjećamo srednjoškolskih
dana uz koje zasigurno vežemo pregršt lijepih sjećanja, zanimljivih poznanstava, dugih druženja, beskrajnih šala,
ali isto tako i učenja, ponavljanja pa čak
i ponekad stresnih ispita i odgovaranja.
Sve u svemu, svega onoga što nas je izgradilo, obilježilo, obogatilo...
godersi perfettamente tutti gli aspetti più
divertenti della vita universitaria.
Dopo la triennale in biologia molecolare
desidero proseguire con la magistrale in
Genomica Funzionale che vanta anche il
doppio diploma con la Sorbonne parigina.
Tutto questo in funzione di entrare nell’ affascinante mondo della ricerca biomedica:
il mio interesse principale è fare ricerca sul
cancro, sulla medicina rigenerativa o su
malattie immunitarie quali l’ AIDS, per contribuire al meglio alla risoluzione di questi
complessi problemi globali. Trieste è detta
anche la città della scienza: numerosissime
sedi scientifiche e parchi di ricerca hanno la
loro sede proprio qui, quindi non mancano
sbocchi per una carriera futura. Un aspetto
fondamentale della mia professione futura
è il lavoro di gruppo: uno scienziato da solo
non può cambiare il mondo. È questo quel�lo che ho iniziato ad apprendere al liceo, e
ho continuato a sviluppare all’università –
soltanto lavorando insieme e condividendo
gli stessi obiettivi si possono raggiungere
quei risultati che nella vita contano veramente.
Tako se i ja nekako uvijek razveselim na
spomen naše Prve riječke. Tada mi kroz
glavu prođu sva ona nasmijana lica, uz
koja nam čak ni redovi na odmorima u
Mlinaru nisu bili predugi. Takva pozitivna
atmosfera uz susretljive profesore uvijek
spremne pomoći i odgovoriti na sva naša
pitanja uljepšavala je naše srednjoškolske dane i olakšavala naš rad. Osim lijepih
sjećanja, ono najvažnije što sam dobila
od gimnazije kvalitetno je obrazovanje
i dobri temelji za moj daljnji akademski
put. Osobno, htjela sam zaista što bolje
iskoristiti svoje srednjoškolsko razdoblje,
steći što više znanja, saznati što više toga
jer mislim da nas sve što znamo, sve što
pročitamo obogaćuje i može nam poslužiti kasnije u životu. Uza sve to, profesori su mi dokazali da niti jedan trud, rad
i zalaganje ne prolaze neopaženo priznavši i nagradivši moj rad i moju motivaciju
titulom učenice generacije i vrijednom
nagradom.
Trenutno studiram ekonomske znanosti i menadžment u Lyonu. S obzirom da
sam oduvijek velika zaljubljenica u francuski jezik i kulturu, mogu reći da sam
zaista ostvarila upravo ono o čemu sam
maštala. Predavanja su zanimljiva, profesori uvijek nasmijani i susretljivi, a s novim prijateljima se uvijek dobro zabavim
i naučim ponešto novo. Upoznala sam
ljude iz različitih zemalja i krajeva svijeta, čula zanimljive priče i običaje i mogu
reći da sam izuzetno zadovoljna svojim
odabirom. Francuska me nikada ne ostavi
ravnodušnom, a i uvijek ima nešto novo
za vidjeti, čuti, probati i sigurna sam da
mi neće dosaditi.
43
Zaklada Ileana 2014./2015.
Fondazione Ileana 2014/2015
Leo Nenadich
D
opo aver ricevuto il prestigioso riconoscimento della Fondazione Ileana,
del quale mi sento onorato ed orgoglioso
ancor oggi, ho passato tutta l’estate in
modo spensierato e leggero, riposandomi da quello che definirei come “stress
continuo causato dai fatidici esami di
maturità di Stato”, che ho superato, sono
contento di poterlo dire, con risultati al
di sopra delle mie aspettative. Credo di
aver vissuto a pieno quella che è stata, e
molto probabilmente anche sarà, l’estate
più lunga di tutta la mia vita, andando al
mare, passando un po’ di tempo con la
mia famiglia e divertendomi con i miei
amici più cari, vivendo ogni giorno come
se fosse quello più importante di sempre.
Tranne questo, non ho fatto nulla di particolare e degno di nota, ma mi sentivo
comunque appagato per tutti i miei sforzi
compiuti in precedenza, e posso affermare con certezza che questa rimane pur
sempre una delle sensazioni migliori al
mondo.
Mi sono iscritto alla Facoltà di Lettere e
Filosofia dell’Università degli Studi di Fiume, e passata la lunga estate, ho iniziato
a frequentare i due corsi di laurea combinata scelti, e cioè quello in Lingua e letteratura italiana e quello in Storia. Grazie
all’ottimo profitto scolastico conseguito
al Liceo, e grazie ai già nominati risultati
ottenuti alla maturità di Stato, ho potuto
44
iscrivere veramente i corsi di laurea che
volevo e che si trovavano, ovviamente,
ai primi posti della mia classifica delle
priorità. Non mi dispiace di aver iscritto
proprio questi due corsi di laurea, perché
anche se, sinceramente, sono entrambi
(se posso definirli così) di una difficoltà
un po’ elevata, io li trovo comunque interessanti e stimolanti, proprio perché
mi offrono la possibilità di mettermi alla
prova e di dare sempre il meglio di me
stesso, affrontando argomenti che io
personalmente trovo interessantissimi, e
cioè il complesso meccanismo linguistico
e letterario italiano e l’affaniscinante storia dell’umanità.
Detto ciò, devo specificare che non sono
soltanto questi due i miei interessi fonda-
mentali, ma ce n’è pure un altro che mi
segue ormai già dalla mia infanzia. Sto
parlando del teatro. Mi affascina l’idea di
poter trasmettere qualsiasi messaggio ad
una grande massa di persone, usando soltanto il mio corpo e la mia voce. Quando
si apre il sipario e si accendono i riflettori,
tutto il resto del mondo smette di esistere, per quell’istante che sembra durare
un’eternità, l’unica presenza che sento è
la mia e quella delle altre persone impegnate per far andare avanti lo spettacolo
nel migliore dei modi. Il teatro nella sua
complessità è di una bellezza unica, e
per capire la miriade di sensazioni che si
prova recitando davanti ad un pubblico,
bisogna salire su un palcoscenico e provare per credere. Dato questo mio forte
legame con il teatro in generale, non ho
mai smesso di recitare sin dall’infanzia,
quando facevo parte di un gruppo di recitazione per giovani, ed oggi continuo a
farlo con un gruppo di amici con i quali
ho fondato nella Comunità degli Italiani
di Fiume, un paio di anni fa, la Sezione
filodrammatica Cucal in camiseta, dove
lo scopo principale è divertirsi e far divertire con rappresentazioni di vario genere
in dialetto fiumano. Di recente poi, ho
avuto la fortuna di entrare a far parte del
simpatico gruppo del Dramma Italiano
di Fiume, dove hanno subito inteso il mio
grande amore verso il teatro e mi han-
no accolto calorosamente. Ora ricopro
il ruolo di assistente di scena, e lavoro a
fianco della direttrice di scena, imparando i trucchi del mestiere e rendendomi
utile ogni volta che mi si presenta un’opportunità. Mi piace questo ruolo perché
mi offre la possibilità di vedere come
lavorano tutti i professionisti, dagli attori e registi, agli scenografi e vari tecnici,
anche se spero un giorno di poter dimostrare le mie doti di attore e di salire sul
palcoscenico del Teatro nazionale croato, che è uno dei miei sogni più grandi.
Tranne tutto questo, continuo ancora,
durante il mio tempo libero che è, purtroppo, abbastanza ridotto a causa degli
studi e delle altre mie attività, a scrivere
qualsiasi cosa mi passa per la mente in
quel preciso momento, per poi riorganizzare questi frammenti di pensiero in
poesie. Non ne ho scritte molte, ma continuerò sicuramente a scrivere, e magari
un giorno mi si presenterà l’opportunità
di pubblicarne alcune, il che spero, anche
se non ho ancora il coraggio di mostrarle a tutti. Vivo sempre nella speranza
che tutti i miei sogni già nominati sopra
si avvererranno, e che continuerò a fare
quello che amo, come ho sempre fatto
fino ad ora.
45
Zaklada Ileana 2015./2016.
Zaklada Ileana 2014./2015.
Borna Tićak
Martina Ćirić
M
M
oram priznati da sam tijekom
srednje škole izjave kako je srednjoškolsko razdoblje života jedno od
najboljih smatrao običnom frazom koju
ljudi tek tako izgovore. Dan za danom
je prolazio i nisam uviđao ništa posebno
sve to vrijeme. No sada, kad se nalazim
u potpuno drugačijoj situaciji, ta izjava
itekako ima smisla. Činjenica je da te četiri godine promijene svakog tinejdžera.
Formiramo se kao osobe, odrastamo i
upoznajemo život oko sebe, stvaramo
iskrenije i dugotrajnije odnose s ljudima
koji nas okružuju. Uza sve te lijepe trenutke, naravno, postoje i oni manje lijepi,
ali sve to ulazi u proces odrastanja i njih
se čovjek gotovo nikada i ne sjeti.
U četiri godine pohađanja Prve riječke
hrvatske gimnazije stekao sam mnogo
znanja, ali, što je možda još i važnije,
stekao sam radne navike koje dobro
dođu, pogotovo na fakultetu. Zahvaljujući
upravo toj školi uspio sam se upisati na
Farmaceutsko-biokemijski fakultet u Zagrebu. Posebno želim istaknuti profesoricu Marinu Lorber - Božanić i profesoricu
Zlatku Miculinić - Mance zahvaljujući
kojima sam uspio postići odličan rezultat na ispitima iz kemije i matematike na
državnoj maturi. Moj uspjeh na navedenim ispitima ne bi bio moguć bez njihova
kvalitetnog i kontinuiranog rada na svim
satovima tijekom sve moje četiri godine
(a i izvan njih).
46
Trenutačno živim, studiram i snalazim se
u Zagrebu. Našao sam se u jednom sasvim novom, meni nepoznatom sustavu
obrazovanja i trebalo mi je dosta vremena da se prilagodim. Odjednom smo
potpuno prepušteni sebi i sami odgovorni
za sve. Nema više srednjoškolskih profesora koji te usmjeravaju kako i što treba
raditi, nego sami sebe moramo usmjeravati. U početku je to svakome mali šok, ali
vremenom postaje normalno i, zapravo,
vrlo jednostavno.
Iako se sada nalazim u potpuno različitom okruženju, i dalje održavam kontakte
s meni dragim osobama iz srednje škole.
S dvije osobe čak i živim ovdje u Zagrebu.
Ništa od toga ne bi bilo da nije bilo Prve
riječke hrvatske gimnazije.
artina Ćirić, učenica IV.b razreda,
proglašena je učenicom generacije
2015./16. i time postala dobitnicom jubilarne dvadesete novčane nagrade zaklade
„Ileana“ i „Rotary cluba - Este“. Ova nagrada
bila je završno priznanje našoj Martini koja
je tijekom četverogodišnjeg školovanja
pokazivala interes za sve nastavne predmete i postizala uspjehe i u društvenom i u
prirodnom području.
Martina se svake školske godine natjecala
na školskoj razini gdje je zauzimala prva
mjesta, a na županijskoj razini postigla je
uspjehe iz povijesti (1. mjesto), iz talijanskog
jezika (3. mjesto) i iz matematike (4. mjesto).
U trećem i četvrtom razredu natjecala se na
ekipnom natjecanju Festivala matematike,
a sudjelovala je i u ekipnom natjecanju Tetragon za učenike srednjih škola u sklopu
manifestacije Otvorenih dana sveučilišnih
odjela Sveučilišta u Rijeci.
Bila sam Martinina razrednica i profesorica
matematike pa se s posebnim zadovoljstvom prisjećam njenog rada i odnosa prema matematici. Ozbiljna, savjesna i uzorna
učenica Martina je jednako bila spremna
saslušati kao i postavljati konstruktivna
pitanja. Vrlo uspješno rješavala je matematičke probleme, a prilikom rješavanja
koristila različite strategije i matematičke
alate. Uspješno je prepoznavala i izlučivala
matematiku ukomponiranu u probleme.
Društvo matematičara i fizičara Rijeka godine 2015. za učenike srednjih škola na
razini Republike Hrvatske organiziralo je
natjecanje iz matematike na temu Sunce.
Projektom „Mjerenje nagiba pomoću sjene
i vremena“ Martina, tada učenica 3. razreda, osvojila je prvo mjesto i pripadajuću
nagradu. Rad je odgovorio na pitanje može
li se pomoću određenog vremena u danu
i neke sjene koju u tom trenutku Sunčeve
zrake stvaraju na kosini na površini Zemlje
izračunati nagib iste kosine u odnosu na horizontalnu plohu. Martina je u radu postavila hipotezu, objasnila rješenje postavljenog
problema, provela praktično istraživanje s
mjerenjima te analizirala dobivene rezulta-
te, a ukazala je i na određene nedostatke
ovakvog pristupa određivanju nagiba kosine.
Ostvareni rezultati pomogli su joj i u dobivanju stipendija Grada Kastva.
Usprkos ovakvim uspjesima Martina je bila
samozatajna i nije isticala svoj rad i zalaganje. U razredu je bila omiljena i osoba
čije se mišljenje traži i poštuje. Marljiva,
znatiželjna i nadasve samostalna ona je
svestrana mlada osoba koja se uz izrazito
zahtjevnu nastavu bavila i drugim aktivnostima.
Paralelno s ispunjavanjem školskih obaveza tijekom završne godine školovanja Martina je imala snage spremati se i svladavati
sve prepreke za ispunjenje cilja upisa na
željeni studij. U velikoj konkurenciji upisala se na ScincesPo, pariški institut političkih
znanosti (Institut d’etudes politiques de Paris), na kojem će nastaviti svoje visokoškolsko obrazovanje. Ne sumnjam da će svojim
kvalitetama i osobinama u potpunosti ostvariti sva ulaganja i očekivanja te ostvariti
izniman uspjeh .
Čestitamo Martini na njezinom uspjehu i
nadamo se da je svojim radom u našoj školi
stekla temelje i znanje koji će joj pomoći u
daljnjem školovanju i u životu.
Razrednica: Zlatka Miculinić Mance, prof.
47
Fondazione Ileana 2015/2016
Enea Dessardo
E
nea Dessardo è un alunno che merita
pienamente il premio della Fondazione Ileana quale alunno della generazione per essersi distinto sia per quanto
concerne i risultati nel campo didattico
sia per aver dato un contributo fondamentale all’immagine del nostro istituto. Ritengo che un premio debba essere
attribuito ad uno studente che sappia
abbinare diverse componenti che contraddistinguono il suo percorso formativo liceale. Enea ha ottenuto risultati
di grande rilievo, basta citare il 2° e il
3° posto nell’ambito delle gare a livello
dell’Unione italiana ottenuti nel 2015 e
nel 2016 oppure gli alti piazzamenti alle
gare di lingua inglese a livello conteale, ma ciò che desidero sottolineare è
il suo eclettismo ovvero la capacità di
affermarsi in tutti i campi di sapere che
decide di affontare. Questa è una tipica
caratteristica di coloro che hanno una
marcia in più, e che grazie alla loro insaziabile curiosità e interesse stimolano
anche noi professori a dare il nostro meglio, perché è nostro dovere cercare di
mettere un alunno come Enea Dessardo
in condizione di raggiungere il massimo
del proprio potenziale.
Nel corso degli ultimi anni Enea ha svolto un lavoro di estrema rilevanza per
il nostro istituto, presentando la SMSI
presso le scuole elementari come pure
in altre circostanze diventando un vero
e proprio ambasciatore. I suoi saggi con i
quali ha vinto numerosi concorsi lettera-
48
ri sono stati pubblicati anche presso riviste specializzate e sono stati argomento
di approfondimento suscitando ammirazione per la profondità e maturità del
suo pensiero. Perchè Enea è questo, un
ragazzo profondo, maturo e soprattutto
umano. Praticamente il ritratto del ideale
vincitore del premio Ileana .
Il Preside
Michele Scalembra