Passato prossimo Passato prossimo (perfekat) je složeni glagolski
Transcript
Passato prossimo Passato prossimo (perfekat) je složeni glagolski
Passato prossimo Passato prossimo (perfekat) je složeni glagolski oblik što znači da nema posebne lične nastavke već se gradi od pomoćnog glagola (avere i essere) koji je u prezentu i participa prošlog glavnog glagola. Particip prošli se dobija odbijanjem karakterističnog završetka u infinitivu i dodavanjem nastavaka: za 1. konjugaciju –ATO parlare - parlato za 2. konjugaciju –UTO vendere - venduto za 3. konjugaciju –ITO uscire – uscito Veoma je važno obratiti pažnju na pravilnu upotrebu pomoćnog glagola. Prelazni glagoli menjaju se sa AVERE. Uz avere korisiti se particip u muškom rodu i on se ne menja. Io ho comprato la macchina. Noi abbiamo comprato una villa. Tu hai comprato la casa. Voi avete comprato il computer nuovo. Luisa ha comprato il vestito. Loro hanno comprato il cagnolino. Noi abbiamo chiamato il dottore. Marco ha venduto la macchina. Neprelazni glagoli se uglavnom služe glagolom ESSERE i participom koji se onda slaže u rodu i broju sa subjektom. Io sono uscita di casa alle 7. Noi siamo usciti presto. Tu sei uscito senza soldi. Voi, ragazze, siete uscite senza permesso. Anna è uscita troppo tardi. Loro sono usciti verso mezzanotte. Giorgio è tornato tardi . Tu, Maria, quando sei arrivata? • Luisa è tornata presto. Marco, quando sei arrivato? Postoji i određeni broj neprelaznih glagola koji se menjaju sa avere. To su: viaggiare, dormire, camminare, passeggiare, nuotare, ballare, abitare. Ho viaggiato tutta la notte. Avete nuotato al mare. Hai dormito bene? Hanno ballato alla festa. Lei ha camminato a lungo. Ho abitato a Roma. Abbiamo passeggiato per due ore. • Modalni glagoli: Sapere se uvek menja sa avere. Potere, volere i dovere uvek mogu da se menjaju sa avere, međutim uz neprelazne glagole bolje je da se menjaju uz essere, npr. Ho dovuto andare dal dentista. • Sono dovuta andare dal dentista. Glagoli finire i cominciare mogu da budu i prelazni i neprelazni zavisno od značenja i upotrebe. Kad se nešto samo od sebe završi ili počne onda su glagoli neprelazni i menjaju se uz essere. La lezione è finita. È cominciata l’estate. Kada neko nešto završi ili počne onda su glagoli prelazni i menjaju se uz avere. Il professore ha finito di parlare. • Ho cominciato a studiare. Veliki je broj glagola koji imaju nepravilne participe, ovde ćemo nabrojati samo neke od njih: decidere – deciso, chiudere – chiuso, accendere – acceso, leggere – letto, prendere – preso, mettere – messo, spendere – speso, chiedere – chiesto, dire – detto, scoprire – scoperto, venire – venuto, scrivere – scritto, bere – bevuto, aprire – aperto, spegnere – spento, rispondere – risposto, rimanere – rimasto, chiudere – chiuso, vedere – visto, fare – fatto; Futuro semplice Futur se gradi od osnove koja se dobija odbacivanjem infinitnih nastavaka -ARE, -ERE i -IRE i dodavanjem, na tako dobijenu osnovu, nastavaka za futur koji su navedeni u sledećoj tabeli. Jednina 1. lice 2. lice 3. lice Množina 1. lice 2. lice 3. lice 1. i 2. konjugacija 3. konjugacija - erò - erai - erà - irò - irai - irà - eremo - erete - eranno - iremo - irete - iranno Npr. TELEFONARE LEGGERE Telefonerò a Corrado. Telefonerai a casa. Telefonerà domani. Leggerò il giornale. Leggerai la rivista. Leggerà il libro. Telefoneremo a Berlino. Leggeremo un romanzo giallo.Partiremo fra qualche giorno. Leggerete fino a tardi. Partirete fra alcuni giorni. Leggeranno fino alle due. Partiranno l’estate prossima. Telefonerete in Germania. Telefoneranno stasera. PARTIRE Partirò dopodomani. Partirai fra poco. Partirà fra un mese. Nepravilne osnove za futur imaju sledeći glagoli: vedere – vedrò... potere – potrò... sapere – saprò... dovere – dovrò... andare – andrò... rimanere – rimarrò.. tenere – terrò... volere – vorrò... bere – berrò... venire – verrò... dire – dirò ... dare – darò... fare – farò... stare – starò... avere – avrò... essere – sarò... * Glagoli 3. konjugacije, - IRE, koji su u indikativu prezenta proširivali osnovu infiksom –ISC-, u futuru samo dodaju nastavke direktno na osnovu, bez infiksa. Finire – finirò… preferire – preferirò... uscire – uscirò... * Glagoli 1. konjugacije na – CARE i – GARE čuvaju izgovor, kao i u prezentu, ubacujući H. Pagare – pagherò dimenticare – dimenticherò * Glagoli 1. konjugacije na – CIARE i – GIARE gube I iz infinitiva. Cominciare – comincerò mangiare – mangerò Futuro composto Il futuro composto (složeni futur) je složeni glagolski oblik što znači da nema posebne lične nastavke već se gradi od pomoćnog glagola (avere i essere) koji je u futuru i participa prošlog glavnog glagola: Tornerò a casa dopo che avrò finito la spesa. – Vratiću se kući kad budem završio sa kupovinom. Složeni futur se koristi (kao što se vidi iz primera) za označavanje buduće radnje koja će se desiti pre neke druge radnje u budućnosti (prvo ću završiti sa kupovinom pa ću se onda vratiti kući). Possessivi Posesivni pridevi uspostavljaju odnos posedovanja, odnosno pripadanja između dva ili više elemenata rečenice. Prisvojni pridev slaže se u rodu i broju sa posedovanim elementom, rod ili broj onoga koji poseduje ne vidi se iz prisvojnog prideva (za razliku od srpskih oblika njegov ili njen). Svako lice ima svoj prisvojni pridev: lice rod Io Tu Lui / lei Noi Voi loro jednina muški rod MIO TUO SUO NOSTRO VOSTRO IL LORO ženski rod MIA TUA SUA NOSTRA VOSTRA LA LORO množina muški rod ženski rod MIEI MIE TUOI TUE SUOI SUE NOSTRI NOSTRE VOSTRI VOSTRE I LORO LE LORO Prisvojni pridev suo (suoi, sua, sue) odnosi se samo na treće lice jednine, za razliku od srpskih oblika svoj, svoja, svoje, koji se odnosi na sva lica koja su subjekti rečenice. Ja uzimam svoje stvari. = Io prendo le mie cose. (io prendo le sue cose = ja uzimam njegove/njene stvari). Mi uzimamo svoja kola. = Noi prendiamo la nostra macchina. (noi prendiamo la sua macchina = mi uzimamo njegova/njena kola). Oni imaju svoje probleme. = Loro hanno i loro problemi. (loro hanno i suoi problemi = oni imaju njegove/njene probleme). Standardno mesto prisvojnog prideva je ispred imenice, u takvom položaju po pravilu ispred prideva stoji određeni član: Ecco il mio libro. Dove sono i tuoi appunti? Voglio le mie cose! Kada se član ne upotrebljava: 1. Član se uvek izostavlja uz prisvojne prideve ukoliko su oni u sastavnom delu imenskog predikata: Questo libro è mio. 2. Izostavlja se u nekim izrazima koji imaju određenu dozu afektivnosti, nešto lično, i tada dolazi do inverzije tj. prisvojni pridev staje iza imenice: E’ tutto colpa mia. Non sono fatti tuoi! Sono cavoli tuoi! Sono cose mie! Ha fatto di testa sua! A casa mia. 3. U vokativu dolazi takođe do inverzije i izostavlja se član: Mamma mia! Signori miei! Amore mio! Cuore mio! Figlia mia! 4. Član se izostavlja ukoliko prisvojni pridev stoji ispred imenice u jednini koja označava članove porodice i bliske rođake. (madre, padre, sorella, fratello, figlio, figlia, cugino, cugina, nonno, nonna, zio, zia, marito, moglie). Mio padre è impiegato statale. – Moj otac je državni službenik. Mia madre è professoressa. – Moja majka je profesorka. Ora chiamo mio fratello! – Sad ću pozvati svog brata! Izuzetak: il loro padre, la loro nonna... • Član će da se koristi i kada stoji neki pridev uz ove imenice upotrebljene u jednini. La mia buona madre. Il mio fratello maggiore fa il militare. • Kad stoji neka odredba. Il mio zio di Milano. • Kad je imenica u deminutivu. Il tuo papà. La mia mamma. Il mio fratellino è malato. Prisvojni pridev LORO uvek se upotrebljava sa članom!!! Za razliku od prisvojnih prideva uz prisvojne zamenice ne stoji imenica a određeni član mora uvek da se koristi. Prendi la tua borsa. Io prendo la mia. Questa è la mia. Dov’è la tua? Imperfetto Indikativ imperfekta je prosto vreme što znači da se gradi od osnove koja se dobija odbacivanjem karakterističnog završetka u infinitivu glagola (-are, -ere, -ire) i dodavanjem ličnih nastavaka: I konjugacija – AMARE (voleti) (io) (tu) (lui, lei) AM-AVO AM-AVI AM-AVA Da bambina amavo passeggiare. Tu amavi guardare la tv. Carlo amava stare da solo. (noi) AM-AVAMO (voi) AM-AVATE (loro) AM-AVANO Da sempre amavamo viaggiare. Voi amavate scherzare. I miei genitori amavano andare al mare II konjugacija – LEGGERE (čitati) (io) (tu) (lui, lei) (noi) (voi) (loro) LEGG-EVO LEGG-EVI LEGG-EVA LEGG-EVAMO LEGG-EVATE LEGG-EVANO Prima leggevo molto di più. Tu leggevi a cinque anni?! Emma leggeva un romanzo interessante ieri. Leggevamo il giornale quando è arrivato Marco. Leggevate quando è andata via la luce? Quando erano bambini leggevano poco. III konjugacija – DORMIRE (spavati) (io) (tu) (lui, lei) (noi) (voi) (loro) DORM-IVO DORM-IVI DORM-IVA DORM-IVAMO DORM-IVATE DORM-IVANO Dormivo profondamente quando mi hai chiamato. Dormivi quando ti ho telefonato? Da bambino Luca dormiva molto di più. Dormivamo quando ha squillato il telefono. Quando eravate bambini dormivate meglio. I ragazzi dormivano quando sono entrata. Neki glagoli koriste svoje stare osnove (iz latinskog jezika) za građenje imperfekta: fare – facevo... bere – bevevo... dire – dicevo... dare – davo... tradurre – traducevo... stare – stavo... Glagol essere ima posebnu promenu: Ero a casa tutto il giorno. Eri da solo quando ti ho telefonato? Luca era con me. Eravamo in vacanza quando è successo tutto questo. Eravate più simpatici prima. Erano in giardino quando è arrivata Anna. Nepravilni glagoli, modalni glagoli, glagoli 3. konjugacije koji su ubacivali –isc- u promeni u prezentu kao i glagol avere, u imperfektu imaju potpuno pravilnu promenu: dovere – dovevo.... potere – potevo... volere – volevo... sapere – sapevo... finire – finivo... andare – andavo... spedire – spedivo... venire – venivo... avere – avevo... Indikativ imperfekta se koristi: 1. za opis događaja, stanja ili za izražavanje neprekinute radnje u prošlosti: Era una bella giornata di sole. – Bio je lep sunčan dan. Stavo male. – Bilo mi je loše. Lucia lavorava ancora. – Lučia je još uvek radila. 2. za izražavanje dve nesvršene paralelne radnje u prošlosti: Mentre mangiavo guardavo la tv. – Dok sam jela gledala sam tv. Passeggiavano e parlavano. – Šetali su i pričali. Eravamo stanchi e avevamo fame. – Bili smo umorni i gladni. 3. za opis nesvršene radnje u prošlosti koja je bila u toku kad je počela neka druga radnja: Tutti dormivano quando sono entrata. – Svi su spavali kad sam ušla. Studiavo quando ha squillato il telefono. – Učio sam kada je zazvonio telefon. Mentre mangiavamo è arrivata Claudia. – Dok smo jeli stigla je Klaudija. 4. u slaganju vremena da izrazi istovremenost u prošlosti: Tua sorella mi ha detto che non eri a casa. – Tvoja sestra mi je rekla da nisi kod kuće. Si vedeva che era felice. – Videlo se da je srećan. Ripeteva che stava male. – Ponavljao je da mu je loše. 5. za radnje koje su se ponavljale u prošlosti (često se prevode potencijalom): In vacanza ogni sera uscivo. – Na odmoru sam izlazila svako veče. Quando ero bambino non andavo a scuola volentieri. – Kad sam bio dete nisam rado išao u školu. Ogni volta che lo incontrava non voleva salutarlo. – Svaki put kad bi ga sreo nije hteo da mu se javi. 6. za ublažavanje nekog zahteva, za molbu: Volevo dirti una cosa. – Hteo sam nešto da ti kažem. Volevo un etto di formaggio. – Hteo sam 100gr sira. Trapassato prossimo Pluskvamperfekat je složeno prošlo vreme koje se gradi od imperfekta indikativa pomoćnog glagola i participa prošlog glavnog glagola (o izboru pomoćnog glagola smo govorili kad smo učili passato prossimo). pomoćni glagol avere I konjugacija – amare (io) avevo amato ja sam bio voleo (tu) avevi amato ti si bio voleo (lui, lei) aveva amato on je bio voleo (noi) avevamo amato (voi) avevate amato (loro) avevano amato II konjugacija – leggere (io) avevo letto (tu) avevi letto (lui, lei) aveva letto (noi) avevamo letto (voi) avevate letto (loro) avevano letto mi smo bili voleli vi ste bili voleli oni su bili voleli ja sam bio čitao ti si bio čitao on je bio čitao mi smo bili čitali vi ste bili čitali oni su bili čitali III konjugacija – dormire (io) avevo dormito (tu) avevi dormito (lui, lei) aveva dormito (noi) avevamo dormito (voi) avevate dormito (loro) avevano dormito ja sam bio spavao ti si bio spavao on je bio spavao mi smo bili spavali vi ste bili spavali oni su bili spavali pomoćni glagol essere I konjugacija – andare (io) ero andato (tu) eri andato (lui) era andato (noi) eravamo andati (voi) eravate andati (loro) erano andati ja sam bio otišao ti si bio otišao on je bio otišao mi smo bili otišli vi ste bili otišli oni su bili otišli II konjugacija – crescere (io) ero cresciuto (tu) eri cresciuto (lui) era cresciuto (noi) eravamo cresciuti (voi) eravate cresciuti (loro) erano cresciuti ja sam bio odrastao ti si bio odrastao on je bio odrastao mi smo bili odrasli vi ste bili odrasli oni su bili odrasli III konjugacija – venire (io) ero venuto (tu) eri venuto (lui) era venuto ja sam bio došao ti si bio došao on je bio došao (noi) (voi) (loro) eravamo venuti eravate venuti erano venuti mi smo bili došli vi ste bili došli oni su bili došli Da se podsetimo, particip prošli složenih vremena koja se grade sa pomoćnim glagolom essere slaže se u rodu i broju sa subjektom: Emma era andata. – Ema je bila otišla. Noi tre eravamo venute. – Nas tri smo bile došle. Tu eri cresciuta in campagna. – Ti si bila odrasla na selu. Pluskvamperfekat (svršeno prošlo vreme) služi da izrazi radnju ili stanje koja prethodi nekoj drugoj prošloj radnji. Quando ho acceso il televisore il film era già cominciato. – Kad sam upalio televizor film je već bio počeo. Ero stanco perché avevo viaggiato da due giorni. – Bio sam umoran jer sam putovao dva dana. Quando ho cominciato a vedere il film l’assassino aveva già ucciso tre donne. – Kad sam počeo da gledam film ubica je već ubio tri žene.