Passato prossimo Passato prossimo (perfekat) je složeni glagolski

Transcript

Passato prossimo Passato prossimo (perfekat) je složeni glagolski
Passato prossimo
Passato prossimo (perfekat) je složeni glagolski oblik što znači da nema posebne lične nastavke
već se gradi od pomoćnog glagola (avere i essere) koji je u prezentu i participa prošlog glavnog
glagola.
Particip prošli se dobija odbijanjem karakterističnog završetka u infinitivu i dodavanjem
nastavaka:
za 1. konjugaciju –ATO
parlare - parlato
za 2. konjugaciju –UTO
vendere - venduto
za 3. konjugaciju –ITO
uscire – uscito
Veoma je važno obratiti pažnju na pravilnu upotrebu pomoćnog glagola.
Prelazni glagoli menjaju se sa AVERE. Uz avere korisiti se particip u muškom rodu i on se ne
menja.
Io ho comprato la macchina.
Noi abbiamo comprato una villa.
Tu hai comprato la casa.
Voi avete comprato il computer nuovo.
Luisa ha comprato il vestito.
Loro hanno comprato il cagnolino.
Noi abbiamo chiamato il dottore.
Marco ha venduto la macchina.
Neprelazni glagoli se uglavnom služe glagolom ESSERE i participom koji se onda slaže u
rodu i broju sa subjektom.
Io sono uscita di casa alle 7.
Noi siamo usciti presto.
Tu sei uscito senza soldi.
Voi, ragazze, siete uscite senza permesso.
Anna è uscita troppo tardi.
Loro sono usciti verso mezzanotte.
Giorgio è tornato tardi
.
Tu, Maria, quando sei arrivata?
•
Luisa è tornata presto.
Marco, quando sei arrivato?
Postoji i određeni broj neprelaznih glagola koji se menjaju sa avere. To su: viaggiare,
dormire, camminare, passeggiare, nuotare, ballare, abitare.
Ho viaggiato tutta la notte.
Avete nuotato al mare.
Hai dormito bene?
Hanno ballato alla festa.
Lei ha camminato a lungo.
Ho abitato a Roma.
Abbiamo passeggiato per due ore.
•
Modalni glagoli:
Sapere se uvek menja sa avere.
Potere, volere i dovere uvek mogu da se menjaju sa avere, međutim uz neprelazne glagole bolje
je da se menjaju uz essere, npr.
Ho dovuto andare dal dentista.
•
Sono dovuta andare dal dentista.
Glagoli finire i cominciare mogu da budu i prelazni i neprelazni zavisno od značenja i
upotrebe. Kad se nešto samo od sebe završi ili počne onda su glagoli neprelazni i menjaju
se uz essere.
La lezione è finita.
È cominciata l’estate.
Kada neko nešto završi ili počne onda su glagoli prelazni i menjaju se uz avere.
Il professore ha finito di parlare.
•
Ho cominciato a studiare.
Veliki je broj glagola koji imaju nepravilne participe, ovde ćemo nabrojati samo neke od
njih:
decidere – deciso,
chiudere – chiuso,
accendere – acceso, leggere – letto,
prendere – preso,
mettere – messo,
spendere – speso,
chiedere – chiesto,
dire – detto,
scoprire – scoperto,
venire – venuto,
scrivere – scritto,
bere – bevuto, aprire – aperto,
spegnere – spento,
rispondere – risposto, rimanere – rimasto, chiudere – chiuso,
vedere – visto,
fare – fatto;
Futuro semplice
Futur se gradi od osnove koja se dobija odbacivanjem infinitnih nastavaka -ARE, -ERE i -IRE i
dodavanjem, na tako dobijenu osnovu, nastavaka za futur koji su navedeni u sledećoj tabeli.
Jednina
1. lice
2. lice
3. lice
Množina
1. lice
2. lice
3. lice
1. i 2. konjugacija
3. konjugacija
- erò
- erai
- erà
- irò
- irai
- irà
- eremo
- erete
- eranno
- iremo
- irete
- iranno
Npr.
TELEFONARE
LEGGERE
Telefonerò a Corrado.
Telefonerai a casa.
Telefonerà domani.
Leggerò il giornale.
Leggerai la rivista.
Leggerà il libro.
Telefoneremo a Berlino.
Leggeremo un romanzo giallo.Partiremo fra qualche
giorno.
Leggerete fino a tardi.
Partirete fra alcuni giorni.
Leggeranno fino alle due. Partiranno l’estate
prossima.
Telefonerete in Germania.
Telefoneranno stasera.
PARTIRE
Partirò dopodomani.
Partirai fra poco.
Partirà fra un mese.
Nepravilne osnove za futur imaju sledeći glagoli:
vedere – vedrò...
potere – potrò...
sapere – saprò...
dovere – dovrò...
andare – andrò...
rimanere – rimarrò.. tenere – terrò...
volere – vorrò...
bere – berrò... venire – verrò...
dire – dirò
...
dare – darò...
fare – farò... stare – starò... avere – avrò... essere – sarò...
* Glagoli 3. konjugacije, - IRE, koji su u indikativu prezenta proširivali osnovu infiksom –ISC-,
u futuru samo dodaju nastavke direktno na osnovu, bez infiksa.
Finire – finirò…
preferire – preferirò...
uscire – uscirò...
* Glagoli 1. konjugacije na – CARE i – GARE čuvaju izgovor, kao i u prezentu, ubacujući H.
Pagare – pagherò
dimenticare – dimenticherò
* Glagoli 1. konjugacije na – CIARE i – GIARE gube I iz infinitiva.
Cominciare – comincerò
mangiare – mangerò
Futuro composto
Il futuro composto (složeni futur) je složeni glagolski oblik što znači da nema posebne lične
nastavke već se gradi od pomoćnog glagola (avere i essere) koji je u futuru i participa prošlog
glavnog glagola:
Tornerò a casa dopo che avrò finito la spesa. – Vratiću se kući kad budem završio sa
kupovinom.
Složeni futur se koristi (kao što se vidi iz primera) za označavanje buduće radnje koja će se desiti
pre neke druge radnje u budućnosti (prvo ću završiti sa kupovinom pa ću se onda vratiti kući).
Possessivi
Posesivni pridevi uspostavljaju odnos posedovanja, odnosno pripadanja između dva ili više
elemenata rečenice. Prisvojni pridev slaže se u rodu i broju sa posedovanim elementom, rod ili
broj onoga koji poseduje ne vidi se iz prisvojnog prideva (za razliku od srpskih oblika njegov ili
njen). Svako lice ima svoj prisvojni pridev:
lice
rod
Io
Tu
Lui / lei
Noi
Voi
loro
jednina
muški rod
MIO
TUO
SUO
NOSTRO
VOSTRO
IL LORO
ženski rod
MIA
TUA
SUA
NOSTRA
VOSTRA
LA LORO
množina
muški rod
ženski rod
MIEI
MIE
TUOI
TUE
SUOI
SUE
NOSTRI
NOSTRE
VOSTRI
VOSTRE
I LORO
LE LORO
Prisvojni pridev suo (suoi, sua, sue) odnosi se samo na treće lice jednine, za razliku od srpskih
oblika svoj, svoja, svoje, koji se odnosi na sva lica koja su subjekti rečenice.
Ja uzimam svoje stvari. = Io prendo le mie cose. (io prendo le sue cose = ja uzimam
njegove/njene stvari).
Mi uzimamo svoja kola. = Noi prendiamo la nostra macchina. (noi prendiamo la sua macchina
= mi uzimamo njegova/njena kola).
Oni imaju svoje probleme. = Loro hanno i loro problemi. (loro hanno i suoi problemi = oni
imaju njegove/njene probleme).
Standardno mesto prisvojnog prideva je ispred imenice, u takvom položaju po pravilu ispred
prideva stoji određeni član:
Ecco il mio libro.
Dove sono i tuoi appunti?
Voglio le mie cose!
Kada se član ne upotrebljava:
1. Član se uvek izostavlja uz prisvojne prideve ukoliko su oni u sastavnom delu imenskog
predikata:
Questo libro è mio.
2. Izostavlja se u nekim izrazima koji imaju određenu dozu afektivnosti, nešto lično, i tada
dolazi do inverzije tj. prisvojni pridev staje iza imenice:
E’ tutto colpa mia. Non sono
fatti tuoi!
Sono cavoli tuoi!
Sono cose mie!
Ha fatto di testa sua! A casa
mia.
3. U vokativu dolazi takođe do inverzije i izostavlja se član: Mamma mia! Signori miei!
Amore mio! Cuore mio! Figlia mia!
4. Član se izostavlja ukoliko prisvojni pridev stoji ispred imenice u jednini koja označava
članove porodice i bliske rođake. (madre, padre, sorella, fratello, figlio, figlia, cugino,
cugina, nonno, nonna, zio, zia, marito, moglie).
Mio padre è impiegato statale. – Moj otac je državni službenik.
Mia madre è professoressa. – Moja majka je profesorka.
Ora chiamo mio fratello! – Sad ću pozvati svog brata!
Izuzetak: il loro padre, la loro nonna...
• Član će da se koristi i kada stoji neki pridev uz ove imenice upotrebljene u jednini.
La mia buona madre.
Il mio fratello maggiore fa il militare.
• Kad stoji neka odredba.
Il mio zio di Milano.
• Kad je imenica u deminutivu.
Il tuo papà. La mia mamma.
Il mio fratellino è malato.
Prisvojni pridev LORO uvek se upotrebljava sa članom!!!
Za razliku od prisvojnih prideva uz prisvojne zamenice ne stoji imenica a određeni član mora
uvek da se koristi.
Prendi la tua borsa. Io prendo la mia.
Questa è la mia. Dov’è la tua?
Imperfetto
Indikativ imperfekta je prosto vreme što znači da se gradi od osnove koja se dobija
odbacivanjem karakterističnog završetka u infinitivu glagola (-are, -ere, -ire) i dodavanjem ličnih
nastavaka:
I konjugacija – AMARE (voleti)
(io)
(tu)
(lui, lei)
AM-AVO
AM-AVI
AM-AVA
Da bambina amavo passeggiare.
Tu amavi guardare la tv.
Carlo amava stare da solo.
(noi) AM-AVAMO
(voi) AM-AVATE
(loro) AM-AVANO
Da sempre amavamo viaggiare.
Voi amavate scherzare.
I miei genitori amavano andare al mare
II konjugacija – LEGGERE (čitati)
(io)
(tu)
(lui, lei)
(noi)
(voi)
(loro)
LEGG-EVO
LEGG-EVI
LEGG-EVA
LEGG-EVAMO
LEGG-EVATE
LEGG-EVANO
Prima leggevo molto di più.
Tu leggevi a cinque anni?!
Emma leggeva un romanzo interessante ieri.
Leggevamo il giornale quando è arrivato Marco.
Leggevate quando è andata via la luce?
Quando erano bambini leggevano poco.
III konjugacija – DORMIRE (spavati)
(io)
(tu)
(lui, lei)
(noi)
(voi)
(loro)
DORM-IVO
DORM-IVI
DORM-IVA
DORM-IVAMO
DORM-IVATE
DORM-IVANO
Dormivo profondamente quando mi hai chiamato.
Dormivi quando ti ho telefonato?
Da bambino Luca dormiva molto di più.
Dormivamo quando ha squillato il telefono.
Quando eravate bambini dormivate meglio.
I ragazzi dormivano quando sono entrata.
Neki glagoli koriste svoje stare osnove (iz latinskog jezika) za građenje imperfekta:
fare – facevo...
bere – bevevo...
dire – dicevo...
dare – davo...
tradurre – traducevo...
stare – stavo...
Glagol essere ima posebnu promenu:
Ero a casa tutto il giorno.
Eri da solo quando ti ho telefonato?
Luca era con me.
Eravamo in vacanza quando è successo tutto questo.
Eravate più simpatici prima.
Erano in giardino quando è arrivata Anna.
Nepravilni glagoli, modalni glagoli, glagoli 3. konjugacije koji su ubacivali –isc- u promeni u
prezentu kao i glagol avere, u imperfektu imaju potpuno pravilnu promenu:
dovere – dovevo....
potere – potevo...
volere – volevo...
sapere – sapevo...
finire – finivo...
andare – andavo...
spedire – spedivo...
venire – venivo...
avere – avevo...
Indikativ imperfekta se koristi:
1.
za opis događaja, stanja ili za izražavanje neprekinute radnje u prošlosti:
Era una bella giornata di sole. – Bio je lep sunčan dan.
Stavo male. – Bilo mi je loše.
Lucia lavorava ancora. – Lučia je još uvek radila.
2.
za izražavanje dve nesvršene paralelne radnje u prošlosti:
Mentre mangiavo guardavo la tv. – Dok sam jela gledala sam tv.
Passeggiavano e parlavano. – Šetali su i pričali.
Eravamo stanchi e avevamo fame. – Bili smo umorni i gladni.
3.
za opis nesvršene radnje u prošlosti koja je bila u toku kad je počela neka druga radnja:
Tutti dormivano quando sono entrata. – Svi su spavali kad sam ušla.
Studiavo quando ha squillato il telefono. – Učio sam kada je zazvonio telefon.
Mentre mangiavamo è arrivata Claudia. – Dok smo jeli stigla je Klaudija.
4.
u slaganju vremena da izrazi istovremenost u prošlosti:
Tua sorella mi ha detto che non eri a casa. – Tvoja sestra mi je rekla da nisi kod kuće.
Si vedeva che era felice. – Videlo se da je srećan.
Ripeteva che stava male. – Ponavljao je da mu je loše.
5.
za radnje koje su se ponavljale u prošlosti (često se prevode potencijalom):
In vacanza ogni sera uscivo. – Na odmoru sam izlazila svako veče.
Quando ero bambino non andavo a scuola volentieri. – Kad sam bio dete nisam rado išao u
školu.
Ogni volta che lo incontrava non voleva salutarlo. – Svaki put kad bi ga sreo nije hteo da mu se
javi.
6.
za ublažavanje nekog zahteva, za molbu:
Volevo dirti una cosa. – Hteo sam nešto da ti kažem.
Volevo un etto di formaggio. – Hteo sam 100gr sira.
Trapassato prossimo
Pluskvamperfekat je složeno prošlo vreme koje se gradi od imperfekta indikativa pomoćnog
glagola i participa prošlog glavnog glagola (o izboru pomoćnog glagola smo govorili kad smo
učili passato prossimo).
pomoćni glagol avere
I konjugacija – amare
(io)
avevo amato
ja sam bio voleo
(tu)
avevi amato
ti si bio voleo
(lui, lei)
aveva amato
on je bio voleo
(noi)
avevamo amato
(voi)
avevate amato
(loro)
avevano amato
II konjugacija – leggere
(io)
avevo letto
(tu)
avevi letto
(lui, lei)
aveva letto
(noi)
avevamo letto
(voi)
avevate letto
(loro)
avevano letto
mi smo bili voleli
vi ste bili voleli
oni su bili voleli
ja sam bio čitao
ti si bio čitao
on je bio čitao
mi smo bili čitali
vi ste bili čitali
oni su bili čitali
III konjugacija – dormire
(io)
avevo dormito
(tu)
avevi dormito
(lui, lei)
aveva dormito
(noi)
avevamo dormito
(voi)
avevate dormito
(loro)
avevano dormito
ja sam bio spavao
ti si bio spavao
on je bio spavao
mi smo bili spavali
vi ste bili spavali
oni su bili spavali
pomoćni glagol essere
I konjugacija – andare
(io)
ero andato
(tu)
eri andato
(lui)
era andato
(noi)
eravamo andati
(voi)
eravate andati
(loro)
erano andati
ja sam bio otišao
ti si bio otišao
on je bio otišao
mi smo bili otišli
vi ste bili otišli
oni su bili otišli
II konjugacija – crescere
(io)
ero cresciuto
(tu)
eri cresciuto
(lui)
era cresciuto
(noi)
eravamo cresciuti
(voi)
eravate cresciuti
(loro)
erano cresciuti
ja sam bio odrastao
ti si bio odrastao
on je bio odrastao
mi smo bili odrasli
vi ste bili odrasli
oni su bili odrasli
III konjugacija – venire
(io)
ero venuto
(tu)
eri venuto
(lui)
era venuto
ja sam bio došao
ti si bio došao
on je bio došao
(noi)
(voi)
(loro)
eravamo venuti
eravate venuti
erano venuti
mi smo bili došli
vi ste bili došli
oni su bili došli
Da se podsetimo, particip prošli složenih vremena koja se grade sa pomoćnim glagolom essere
slaže se u rodu i broju sa subjektom:
Emma era andata. – Ema je bila otišla.
Noi tre eravamo venute. – Nas tri smo bile došle.
Tu eri cresciuta in campagna. – Ti si bila odrasla na selu.
Pluskvamperfekat (svršeno prošlo vreme) služi da izrazi radnju ili stanje koja prethodi nekoj
drugoj prošloj radnji.
Quando ho acceso il televisore il film era già cominciato. – Kad sam upalio televizor film je već
bio počeo.
Ero stanco perché avevo viaggiato da due giorni. – Bio sam umoran jer sam putovao dva dana.
Quando ho cominciato a vedere il film l’assassino aveva già ucciso tre donne. – Kad sam počeo
da gledam film ubica je već ubio tri žene.