TUR SKA I TO SKA NA
Transcript
TUR SKA I TO SKA NA
231 TURSKA I TOSKANA U ovoj knjizi poku{ali smo da odgovorimo na pitanje {ta je to srpska knji`evnost. Sama ~injenica da se takvo pitanje uop{te postavlja ukazuje na potrebu da se o njemu govori.1 Ima raznih pitanja. To {to su postavljena samo po sebi ne mora ni{ta da zna~i, niti obavezuje na odgovor. Zato izme|u prve i druge re~enice sa po~etka Puta srpske knji`evnosti Jovana Dereti}a ne postoji nu`na veza, na koju bi autor ipak da uka`e. Mo`emo da naga|amo: zapanjen ~injenicom da iko pita {ta je to srpska knji`evnost, da postoji neko ko to ne zna, autor je re{io da ~itaocima jednom zanavek utuvi odgovor. Ili Dere1) Jovan Dereti}, Put srpske knji`ev- ti} podrazumeva da nosti. Identitet, granice, te`nje (Beograd: Srpska knji`evna zadruga, 1996), str. 5. 232 Dejan Ili} postoji dovoljno dobrih razloga da se pitamo {ta je to srpska knji`evnost, pa je vredno truda da se na to pitanje i odgovori. Recimo, {ta to izu~ava istorija srpske knji`evnosti ili {ta se u {kolama predaje kao srpska knji`evnost? Dakle: {ta je srpska knji`evnost? Pitanje inicira niz na~elnih nevolja. Pre nego {to se na njega odgovori, potrebno je postaviti op{ti okvir koji }e i teorijski i metodolo{ki usmeriti prou~avanje knji`evnosti, kao i shvatanje nacije. Dereti} to ne ~ini. On kao da zna {ta je to srpska knji`evnost i ko su Srbi, i pretpostavlja da }e to postati jasno i drugima kada im predo~i svoje odgovore na “dva klju~na pitanja”: prvo je “pitanje granice srpske knji`evnosti”; a drugo – “pitanje njenog unutra{njeg jedinstva i horizontalne povezanosti”.2 Da ipak nije re~ o istom pitanju – jer, “pitanje granice” u sinhronijskoj ravni isto je {to i pitanje “horizontalne povezanosti” – bi}e kona~no utvr|eno kada autor u novom poku{aju druga~ije formuli{e svoje drugo “klju~no pitanje”: “[to se ti~e drugog problema o kojem raspravlja ova knjiga, problema unutra{njeg jedinstva i vertikalne povezanosti vremenskih odseka srpske knji`evnosti, on je daleko od toga da bude iscrpen onim {to je ovde re~eno.”3 Kako god, bilo da tragamo za horizontalnim ili vertikalnim vezama, da povla~imo granicu u sinhronijskoj ravni ili utvr|ujemo jedinstvo u dijahronijskoj – bavimo se pitanjima identiteta i jedne (nacionalne) knji`evnosti i same nacije. [ta je to {to prepoznajemo kao isto – kako vu~emo granicu – u jednom vremenskom odse~ku; i {ta je to {to u sledu vremenskih od2) Ibid., str. 6. 3) Ibid., str. 7. Turska i Toskana 233 se~aka prepoznajemo kao vezu koja nam, uprkos o~itim promenama, dozvoljava da tvrdimo kako i u raznim vremenima imamo posla sa istim? Neka ovde u vezi sa tim pitanjima budu date dve napomene, koje ne}emo podrobnije obrazlagati. Prvo, pitanje uo~avanja/o~uvanja kontinuiteta u promeni jeste op{te u tolikoj meri da je postalo – banalno. Umesto da tragamo za nepromenljivim jezgrom, nezahva}enim promenom, samu promenu mogli bismo da istaknemo opisuju}i funkciju, opseg i shvatanje knji`evnosti u razli~itim periodima. Isto va`i i za naciju: “Ne treba, dakle, da se pitamo {ta je to nacija ve} kako se nacionalno kao politi~ka i kulturna forma institucionalizuje unutar jedne dr`ave i izme|u dr`ava. Kako nacija funkcioni{e kao prakti~na kategorija, kao klasifikaciona shema, kao kognitivni okvir?”4 Drugo: odgovoriti na konceptualni problem istorijskog trajanja uvo|enjem tvrdog pojma identiteta, bilo jedne knji`evnosti, bilo dru{tvene (nacionalne) grupe – pogre{no je i zavodi na krivi put. Iz prakti~nog konteksta svakodnevnog `ivota i 4) Rogers Brubeker, Nationalism repolitike, tvrdi pojam identi- framed. Nationhood and the national teta izme{ten je u ravan dru- question in the New Europe (Cambridge: Cambridge University Press, 1996), {tvene analize, zadr`av{i pri str. 16. (Rod`ers Brubejker, “Nacionalitom esencijalisti~ke konota- zam u novom kontekstu”, s engleskog cije, koje zaista mogu biti prevele Aleksandra Kosti} i Aleksandra korisne za okupljanje i mo- Bajazetov-Vu~en, Re~ 72/2003, str. 283–336, citat na str. 287.) bilizaciju pripadnika grupe, 5) Podjednako je problemati~na i ali su neupotrebljive za opi- upotreba pojma identiteta u njegosivanje procesa koji grupu vim mekim zna~enjima. Vidi Rod`ers Brubejker i Frederik Kuper, “S onu proizvode i u kojima ona stranu identiteta”, s engleskog preveu~estvuje.5 la Jelena Staki}, Re~ 69/2003, str. 405–451. “Ma koliko bio sugestivan termin ‘identitet’, ma koliko da je neophodan u nekim prakti~nim kon- 234 Dejan Ili} Gurnuv{i u stranu sva prethodna razmatranja, Jovan Dereti} se odlu~io upravo za pojam esencijalno odre|enog identiteta, {to ga je spre~ilo da dâ prihvatljive odgovore i na ona dva pitanja koja je sam sebi postavio. Da je u obzir uzeo bar jo{ dva pitanja, bio bi mo`da jednako neuspe{an, ali bi njegova razmi{ljanja o problemima istorije srpske knji`evnosti ostavljala bolji utisak. Nevoljan da o njima misli, on se li{io teorijskog i metodolo{kog upori{ta. Nije Dereti}u bilo nepoznato6 da suo~en s knji`evno{}u jedne male zemlje, “~iji su pojedini dijelovi samo razmjerno kratkotrajno u historiji u`ivali prednost koliko toliko potpune vlastite dr`avnosti”, istori~ar mora razumeti i “pitanje o funkciji knji`evnosti, o opsegu i definiciji pojma knji`evnosti”.7 Znao je i da, u situaciji kada je re~ o knji`evnosti koja nastaje na prostoru “s vrlo zamr{enom pro{lo{}u posebnih ali ~esto i prepletenih narodnih, etni~kih i regionalnih razvoja”, na kojem je “normalan kapitalisti~ki razvoj historijom bio uskra}en i prirodan razvoj modernih nacija †...‡ vi{estruko poreme}en”, istori~ar †...‡ mora na putu utvr|ivanja pojedinih naciotekstima, on je suvi{e dvosmislen, su- nalnih literarnih tradicija vi{e rastrzan izme|u ‘tvrdih’ i ‘mekih’ razmi{ljati o odnosu mozna~enja, izme|u esencijalisti~kih koderne koncepcije nacionalnotacija i konstruktivisti~kih kvalifikativa da bi mogao dobro slu`iti zah- ne tradicije i starijih kontevima dru{tvene analize” (ibd., str. cepcija literarnog zajedni406). {tva, o pitanju kontinuiteta 6) Vidi Dereti}, Put..., str. 185, fusnokoji se ostvaruje preko reta 1. 7) Svetozar Petrovi}, “Metodolo{ka skih promjena jezi~nog mepitanja specifi~na za prou~avanje na- dija †...‡.8 {ih nacionalnih knji`evnosti”, u: S. Petrovi}, Priroda kritike (Zagreb: Liber, 1972), 193–207; citat na str. 194. 8) Ibid., str. 195. Turska i Toskana 235 O svemu tome, na simpoziju “O istoriji jugoslovenskih knji`evnosti” odr`anom 1964. u Sarajevu, razlo`no je i uverljivo govorio Svetozar Petrovi}. Ali, par decenija kasnije, Dereti} svejedno umuje: “U istoriji nacionalne knji`evnosti suo~avamo se s tri fenomena, s knji`evnim, istorijskim i nacionalnim.”9 I dalje: “Mo`emo se zapitati najpre: {ta je knji`evnost? [ta je istorija knji`evnosti? A zatim: {ta je srpska knji`evnost i kakva je njena istorija?”10 Da bi zaklju~io: Prva dva pitanja nisu neposredno povezana s predmetom ove knjige te se njima ne}emo sistematski baviti.11 Ne samo {to neosnovano i zapravo neo~ekivano utvrdi da op{ta pitanja {ta je knji`evnost? i {ta je istorija knji`evnosti? imaju tek posredne veze sa problemima prou~avanja srpske knji`evnosti i njene istorije, Dereti} jo{ i podse}a, valjda sasvim neobave{tenog ~itaoca: “Uostalom, o njima postoje odgovori, i to mnogi, u ~ije bi pretresanje ovde bilo suvi{no ulaziti. Prirodom knji`evnosti bavi se posebna disciplina, knji`evna teorija.”12 Ako bi sad radoznao ~italac (nau~iv{i da postoji posebna disciplina – teorija knji`evnosti) hteo da sazna za koje se odgovore iz teorijskog obilja opredelio autor, Put srpske knji`evnosti mu u tome ne}e biti od koristi. Nije sporno da su izvestan pragmatizam i zanemarivanje teorije u knji`evnoistorijskim poslovima neophodni, ali jeste bitno sa kojih pozicija Jovan Dereti} prou~ava istoriju srpske knji`evnosti kada je spreman da 9) Dereti}, Put..., str. 34. 10) Ibid., str. 56. 11) Ibid. 12) Ibid. 236 Dejan Ili} †...‡ izvesna dela, koja po teorijskim standardima ne bi i{la u knji`evnost, prihvati kao knji`evno relevantne i, u mnogim slu~ajevima, vrlo zna~ajne ~injenice, odnosno da ih pretpostavi delima koja su knji`evna u u`em, strogo estetskom smislu.13 Jedino bi kakvo-takvo obja{njenje iz kog ugla i u koje svrhe se ovde pristupa knji`evnosti moglo da ubla`i teorijsko-metodolo{ki ko{mar. Koji “teorijski standardi”? Koja “dela”? U koju “knji`evnost”? Koji “strogo estetski smisao”? Sve su to, dakle, pitanja o funkciji knji`evnosti, o opsegu i definiciji pojma knji`evnosti. Ali, za autora su to pitanja u dalekoj i tek posrednoj vezi sa prou~avanjem srpske knji`evnosti. Ako ve} nije saznao {ta je knji`evnost, ~italac se ipak nada da }e mu Put srpske knji`evnosti otkriti za{to je to ne{to – iz nepoznatih razloga nazvano knji`evnost – srpsko. Ali, Dereti} nam poru~uje: “Nacionalni identitet knji`evnosti vi{e se do`ivljava nego {to se mo`e precizno opisati.”14 Iako nam nije rekao {ta je za njega knji`evnost, autor je ipak uveren da }emo zajedno sa njim biti u stanju da do`ivimo njen nacionalni identitet. U takvoj situaciji svaki opis je uspeh, makar bio i neprecizan. Ostavimo sad po strani to kako do`ivljavamo nacionalne identitete stranih knji`evnosti – Put srpske knji`evnosti sugeri{e da smo u stanju da do`ivimo samo nacionalni identitet sopstvene knji`evnosti – ovde je bitno slede}e: po{to je pojam knji`evnosti ispra`njen (svaki tekst mo`e se proglasiti knji`evnim) a pitanje nacionalnog sme{teno u domen do`ivljaja, izvan preciznih opisa, na “dva klju~na pitanja” mo`e se odgovoriti bilo kako. 13) Ibid., str. 56–57. 14) Ibid., str. 35. Turska i Toskana 237 Unutra{nje jedinstvo srpske knji`evnosti, osnovu oko koje se povla~e granice i garant istorijskog kontinuiteta, Dereti} otkriva u njenim “dubinskim, nesvesnim slojevima”: Knji`evnost se mogla menjati i ostajati uvek svoja zato {to je u njenim temeljima, u njenim dubinskim, nesvesnim slojevima, postojala kolektivna duhovna supstanca koja je za sve to vreme u biti ostajala nepromenjena.15 Premda nije jasno {ta je nesvesni sloj knji`evnog teksta – o tome koliko je pora`avaju}e da postoji kolektiv ~ija se duhovna supstanca u biti ne menja da i ne govorimo – autor ne posustaje u zaklju~ivanju o osnovnim odlikama srpske knji`evnosti: Polaze}i od toga, mo`emo ukazati na izvesne pojave u srpskoj knji`evnosti za koje je karakteristi~no da se susre}u u svim vremenima njenog trajanja, da se na ovaj ili onaj na~in ispoljavaju u svim glavnim “oblastima” od kojih se ona sastoji, u svim razdobljima i u osnovnim `anrovima.16 I tu sti`emo do odlika. Za Dereti}a je osnovno obele`je kako stare srpske knji`evnosti tako i knji`evnosti XVIII stole}a – “nefikcionalnost”.17 Ta nefikcionalnost je posebne vrste, i pre svega je svojstvena istoriografskim spisima, pa otuda u `anrovskom sistemu stare knji`evnosti “preovla|uju istorijske vrste kao {to su: biografije, povesna slova, hronike, letopisi, rodoslovi, 15) Ibid., str. 195. 16) Ibid., str. 196. 17) Ibid., str. 198. 238 Dejan Ili} hronografi”.18 Sli~no va`i, tvrdi Dereti}, i za novu srpsku knji`evnost: Istori~nost kao formativno na~elo ima zna~ajnu ulogu i u novoj knji`evnosti, iako je ova zasnovana na sistemima u kojima fikcionalnost ~ini osnovu. To na~elo javlja se u vi{e razli~itih oblika, od kojih su dva najvi{e zastupljena: prvome pripadaju dokumentarno-umetni~ki `anrovi, dela koja se stvaraju na granici istorije i knji`evnosti, a drugome – one knji`evne kompozicije u kojima je glavna tema istorija, bilo naroda u celini, bilo pojedinih njegovih delova.19 Iskrsava vi{e pote{ko}a usled tako opisanog osnovnog svojstva srpske knji`evnosti, koje se nije bitnije menjalo tokom proteklih desetak vekova. Najpre, nefikcionalnost nije isto {to i istori~nost. Da nefikcionalnost ne podrazumeva istori~nost, kao i da fikcionalnost nije nu`no u srazu sa istori~no{}u uvi|a i sam autor kada, s pravom, tvrdi da istori~nost mo`e imati bitnu ulogu i u delima fikcije. Dalje, nije jasno {ta se uop{te razume pod nefikcionalno{}u i fikcionalno{}u. Na po~etku Puta srpske knji`evnosti Dereti} zapa`a: “Knji`evna fikcija (i u njenim okvirima posebno roman), ranije potcenjivana, uzdi`e se me|u vode}e `anrove i sa poezijom i dramom ~ini osnovu knji`evnosti modernog doba.”20 Mogu}e je da nam se tu sugeri{e da su poezija i drama nefikcionalni `anrovi, a da, recimo, sva dela koja predo~avaju izmi{ljeno pripadaju `anru – ili, preciznije, rodu – knji`evne fikcije. Mogu}e je i to da je autora povukao engleski termin fiction. Jed18) Ibid., str. 199. 19) Ibid., str. 200. 20) Ibid., str. 24. Turska i Toskana 239 no njegovo zna~enje je umetni~ka proza – i u tom slu~aju se re~enica ~ita kao ta~an uvid da je umetni~ka proza, a roman posebno, u modernom dobu po va`nosti izjedna~ena sa poezijom i dramom. Ali su se kod Dereti}a sa knji`evnokriti~kim ispreplela i neka druga zna~enja istog termina (la`, izmi{ljotina), naspram kojih je onda odre|ena i upotreba pojma nefikcionalno. Tako, prema jednoj upotrebi, nefikcionalno mo`e biti sve ono {to nije pripovedna proza, dakle – poezija i drama; no, nefikcionalan mo`e biti i svaki tekst koji ne predo~ava izmi{ljeno, u kojem se ne la`e. Kako god, zbrka o fikcionalnom i nefikcionalnom zadobija minimalni smisao kada Dereti} uvede svoju glavnu tezu: “Istorija kao takva pojavljivala se kao ~inilac unutar sistema, unose}i u knji`evne tvorevine izvesna svoja obele`ja, na prvom mestu tematsku orijentaciju na kolektivnu sudbinu naroda, a zatim odre|ene formalne osobenosti, na prvom mestu nefikcionalnost, pretenziju na ~injeni~ku istinitost.”21 Da se ne bismo upu{tali u razmatranje tre}eg odre|enja nefikcionalnosti i fikcionalnosti kao formalnih svojstava knji`evnosti – iskreno re~eno, ne znam {ta bi to moglo da bude – pogledajmo kako Dereti} poentira: Iz svega {to je prethodno re~eno vidi se da je srpska knji`evnost u svim vremenima svoga trajanja bila sna`no upu}ena na narod kao kolektivitet. S tim je povezano i ono njeno svojstvo kojem smo ranije posvetili punu pa`nju u vezi s problemom knji`evne nacionalnosti, a to je njena svest o vlastitom narodnosnom identitetu. Re~ je o jo{ jednoj razvojnoj konstanti koja je delovala u svim epo21) Ibid., str. 198. 240 Dejan Ili} hama njene istorije. U toku ~itavog svojeg samostalnog razvoja, od kraja XII veka do danas, srpska knji`evnost stvarala se s jasnom sve{}u o tome da je srpska.22 Dakle, u “dubinskim, nesvesnim slojevima” srpske knji`evnosti postojala je jasna svest “o tome da je †ona‡ srpska”. Ili: postoji srpska knji`evnost, ono {to je takvom ~ini jeste to da je ona srpska, a njeno stalno i nepromenljivo svojstvo jeste to {to je srpska. Dereti} zapravo ho}e da ka`e da je srpska knji`evnost oduvek i zauvek sna`no upu}ena na narod kao kolektivitet, i da je to bitno odre|uje kao srpsku, budu}i da je re~ o srpskom “nacionalnom” kolektivu. Nije sporno da bi mogla biti napisana zanimljiva istorija srpske knji`evnosti usredsre|ena na dela koja tematizuju istorijsku sudbinu srpskog naroda. Takva istorija pokazala bi, recimo, na koji se na~in menjao pogled pisaca raznih epoha – a treba odmah re}i da tih epoha, po~ev od devetnaestog veka, odnosno zasnivanja srpske dr`ave i nacije, nema previ{e – na srpski narod i njegovu istoriju, te kako se to odrazilo na knji`evne forme koje su oni koristili. To, me|utim, ne bi bila obuhvatna istorija srpske knji`evnosti. Ona bi, po prirodi stvari, izostavila sva ona dela u kojima nacionalna istorija nije dominantna, pa ni sporedna tema. A bilo je i takvih. Sredinom sedamdesetih, Svetozar Petrovi} skre}e pa`nju na devetnaestovekovnog srpskog 22) Ibid., str. 208. pesnika Jovana Pa~i}a:23 23) Svetozar Petrovi}, “Studije o Pa~i}evom kanconijeru (I)”, Zbornik Matice srpske za knji`evnost i jezik, XXIII/1975, 2, str. 209–248; “Studije o Pa~i}evom kanconijeru (II)”, Zbornik Matice srpske za knji`evnost i jezik, XXIV/1976, 2, str. 221–251. Iako se osnovano mo`e re}i da Pa~i} nije bio ravnodu- Turska i Toskana 241 {an prema sudbini svoga naroda, njemu su svi oblici ovakvog povezivanja ljubavne i nacional-politi~ke teme bili tu|i. On nije koristio patriotsku frazu kao izgovor za ljubavnu pjesmu; stran mu je tako|e bio utilitaristi~ki duh one ljubavne poezije koja je emocionalno{}u svoje prisne teme `eljela da osna`i budni~ki svoj nacionalni glas; a ne bi vjerovatno imao pravog razumevanja, da je u formativnim njegovim godinama i postojala, ni za onu slovensku ljubavnu poeziju petrarkisti~ke inspiracije u kojoj se nacionalna tema pojavljuje umjetni~ki opravdano (najjednostavnije i pone{to pojednostavljeno re~eno, kao izraz zapravo nu`de da se u svijetu petrarkisti~ke poezije – u osnovnoj njegovoj antinomiji – popuni praznina nastala krizom hri{}anske koncepcije svijeta i smr}u, ili umiranjem, Boga).24 O “zloj sudbini Pa~i}eve poezije u srpskoj knji`evnosti”, Petrovi} pak zaklju~uje: Ali je vrijedno da se zapazi da Pa~i} nije bio samo nevina pjesni~ka `rtva smjene kulturno-politi~kih orijentacija, nego i `r- 24) Petrovi}, “Studije... (II)”, str. 231. tva, {to uvijek naravno 25) Ibid., str. 232. mo`e da zna~i i junak, 26) U prvom izdanju Istorije srpske knji`evnosti (Beograd: Nolit, 1983), jednoga svog vlastitog Dereti} o Pa~i}u ima da ka`e samo to umjetni~kog izbora.25 da je ovaj bio austrijski konji~ki oficir. Istoriju srpske knji`evnosti u kojoj bi bilo vi{e mesta za Pa~i}a26 i njemu sli~ne jeste U posthumnoj, znatno pro{irenoj verziji Istorije... (Beograd: Prosveta, 32002), Pa~i} dobija vi{e prostora, ali ostaje pesnik “bez stvarnog odjeka u tokovima na{e knji`evnosti” (str. 536). Odjekom se tu, o~ito, ne smatra ni obimna, precizna i upe~atljiva studija o Pa~i}u Svetozara Petrovi}a, obja- 242 Dejan Ili} zamisliva, a temelji su joj, Petrovi}evim “Studijama o Pa~i}evom kanconijeru”, i polo`eni. Ta~no je, na`alost, to da je srpska knji`evna kritika, kada je sudila o vrednosti knji`evnih dela, mahom posezala za merilom nacionalnih interesa. Iz toga se mo`e izvesti vi{e zaklju~aka. Moglo bi se, na primer, re}i da su srpski knji`evni kriti~ari oduvek bili nacionalno osve{}eniji od srpskih pisaca: jasnije su od njih uo~avali i nacionalne potrebe i spremnije su im izlazili u susret. Istina je i da je ve}ina srpskih knji`evnih kriti~ara, po prirodi vlastitog posla, bila u prisnijim odnosima sa dr`avnim ustanovama nego {to su to bili pisci. Iz tog ugla gledano, njihovo delovanje mo`e se razumeti i kao druga, naknadna ruka cenzure. Nije u pravu Dereti} kada pi{e: U svim epohama na po~etku se javlja isti model knji`evnosti: funkcionalna knji`evnost, knji`evnost kao istorija, knji`evnost u slu`bi prosve}ivanja, knji`evnost kao kultura. Kao krajnji cilj ispostavlja se ipak druk~iji, suprotan model, knji`evnost kao umetnost, knji`evnost oslobo|ena svake pragmati~ne funkcije. Napetost izme|u tih polova predstavlja jedan od unutarnjih izvora dinamizama srpske knji`evnosti, ona je do{la do izraza u svim razdobljima njene istorije.27 Ali bi bio u pravu da je oscilovanje izme|u dva shvatanja knji`evnosti – izme|u istorije i umetnosti – pripisao srpskoj knji`evnoj kritici. Pitanje je me|utim da vljena u dva dela (1975. i 1976), iz li bi ga takva autorefleksija koje se ipak, bez ograde, preuzima sa~uvala od kardinalnih grepored ostalog i uvid da Pa~i}evi opori stihovi nisu bili rodoljubivi. 27) Dereti}, Put..., str. 210. Turska i Toskana 243 {aka u knji`evnokriti~kim procenama. Dereti}ev istorijski model, naime, najve}e slabosti iskazuje na polju utvr|ivanja literarnih vrednosti. Kada se u kona~nom ishodu razmatranja osnovnih odlika srpske knji`evnosti ispostavi da Dereti} u vode}e na{e pisce uz Ivu Andri}a i Milo{a Crnjanskog ubraja jo{ i Dobricu ]osi}a – ~ija dela, “zaokupljena kolektivnom, nacionalnom sudbinom”, to jest “politi~kim aspektom postojanja srpstva”, predstavljaju “najautenti~nije stvarala~ke trenutke” srpske knji`evnosti XX veka – onda je to pouzdan znak da je posredi krupna gre{ka.28 Pitanja na koja je Dereti} poku{ao da odgovori u svojoj knjizi jesu va`na za prou~avanje istorije srpske knji`evnosti. Na ta pitanja nije lako dati jasne i precizne odgovore. [ta je uop{te razvoj ili put jedne knji`evnosti? Iako je zanimljiva i utemeljena, teza o ~vrstoj vezi izme|u srpske knji`evnosti i nacionalne istorije nije dovoljna da se na njoj izgradi predstava o kontinuitetu. Ali, izgleda da ni samom Dereti}u nije previ{e va`no kakav je krajnji rezultat posla kojeg se poduhvatio. Kada je u pitanju kontinuitet jedne knji`evnosti, Dereti} je saglasan sa Arnoldom Tojnbijem: re~ je “samo o simboli~no zami{ljenoj pozadini”, “na kojoj mo`emo da ocrtamo svoje opa`anje diskontinuiteta u svoj njihovoj stvarnoj raznolikosti i slo`enosti”.29 Tako je, za Dereti}a, pri~a o nacionalnom identitetu srpske knji`evnosti pre svega – puka fikcija. Problem je u tome {to Dereti} tu metodolo{ki korisnu a iskustveno i teorijski utemeljenu pretpostavku zanemaruje i zapravo je uop{te ne koristi. Kao {to nije dao prihvatljive odgovore na “dva klju~na pitanja” koja je sebi postavio (o granici i unu28) Ibid., str 262. 29) Ibid., str. 190. 244 Dejan Ili} tra{njem jedinstvu srpske knji`evnosti), Dereti} nije re{io ni ostale probleme koji su manje-vi{e tesno povezani sa njima. Tako bi njegove teze o zamr{enim odnosima u srpskoj knji`evnosti zbog kojih dolazi do “nesporazuma i sporova oko toga ko je ~iji pisac” ({to se naro~ito odnosi na nepo}udne knji`evnike koji su bivali ~as srpski, ~as hrvatski), ili nedoumicama oko statusa pisaca koji “nisu etni~ki Srbi”, kao i tvrdnje o, recimo, kontinuitetu (koje se svode na ~injenicu da se u svim vremenima “radilo pone{to i na knjizi”) ili primarnoj funkciji (“nacionalnoj, dru{tvenoj i pragmati~noj”) knji`evnosti, bile gotovo komi~ne da ne podse}aju na jednako apsurdne, ali po posledicama daleko tragi~nije poku{aje da se u pogubnoj ostavinskoj raspravi, zapo~etoj na prostoru biv{e Jugoslavije i pre nego {to se zemlja raspala, odeli “na{e” od “njihovog”, a {to se zavr{ilo time da “smo” usled naopakog truda ostali i bez “na{eg” i bez “njihovog”. Treba biti fer prema profesoru Dereti}u – jedinom ovda{njem knji`evnom istori~aru koji se usudio da napi{e “celovitu” istoriju srpske knji`evnosti, od njenih navodno srpskih srednjovekovnih po~etaka do druge polovine dvadesetog veka – i re}i da on nipo{to nije usamljen u tom nacionalno-pragmati~nom pogledu na literaturu, koji je u ovda{njoj kulturi u predskerli}evsko doba uspe{no promovisao, recimo, Stojan Novakovi}.30 Ali, dok na Novakovi}a i Skerli}a gledamo 30) O kriti~arima srpske devetnae- s razumevanjem, odnosno u stovekovne knji`evnosti vidi Dragan svetlu onda{njih preovla|uM. Jeremi}, Merila ranih merilaca. Esteti~ka shvatanja prvih srpskih knji`evnih kriti~ara (Vrnja~ka Banja: Zamak kulture, 1974). Turska i Toskana 245 ju}ih stavova presudno obele`enih “otkri}em” nacija u Evropi i njegovim demokratskim implikacijama, stavovi knji`evnih poslenika druge polovine dvadesetog stole}a nas zbunjuju. Sredinom dvadesetog veka, o srednjovekovnoj “srpskoj” knji`evnosti Milan Ka{anin razmi{lja ovako: Jer, ako je ta~no da je lepota na{e srednjovekovne knji`evnosti u njenom prekrasnom kazivanju, ta~no je i to, da je njena snaga u njenim idejama, njena su{tina u njenom verskom zanosu, njena originalnost u njenoj nacionalnoj afirmaciji, njena dra` u odsjaju vremena i dru{tva. †...‡ Ne igraju}i se re~ima i ne zabavljaju}i se kazivanjem, oni imaju odre|ene i jasno formulisane misli – dr`avne, verske, dru{tvene, moralne, knji`evne – oni nisu samo pisci, ve} i ideolozi, i nisu samo li~nosti, ve} i reprezentanti jednog sveta.31 I dok se potonjoj re~enici, izvan konteksta “nacionalne afirmacije”, mo`e prigovoriti samo izvesna nepreciznost – naime, srednjovekovni knji`evnici upravo i jesu pisci jer su i ideolozi i reprezentanti jednog sveta – u prvoj se o~ituju nedostaci svojstveni i Dereti}evim “uvidima”. Pre svih, neodre|ena i na~elno neta~na upotreba termina “nacija” za predevetnaestovekovne grupne identitete. No, ne bi doma}i istori~ari knji`evnosti imali vi{e sre}e ni da su umesto “nacije” koristili kategoriju etni~ke pripadnosti. Ako se etni~kom ozna~i pripadnost grupi ~iji ~lanovi dele jezik, teritoriju i istoriju, i veruju da svi poti~u od zajedni~kih 31) Milan Ka{anin, Srpska knji`evnost u srednjem veku (Beograd: Prosveta, 21990 †1975‡), str. 9. 246 Dejan Ili} predaka, onda “ve}ina Ju`nih Slovena, na koje se upu}uje posebnim nazivima nacionalnog tipa u na{im †srednjovekovnim‡ izvorima, jesu to bili svojom politi~kom pripadno{}u: naime tako ozna~eni pojedinci slu`ili su vladara date dr`ave, i ne mogu se smatrati etni~kim Hrvatima, Srbima, ili kako god”.32 Kod Ka{anina ne nedostaje neumerenosti u oceni knji`evnih postignu}a: “Od sve na{e pro{losti, mi najmanje znamo o vremenu kad smo jedini put u istoriji i{li naporedo sa velikim narodima u Evropi.”33 Zbunjuje, me|utim, kako se formira utisak o veli~ini kada o toj pro{losti “najmanje znamo”. Sli~no Ka{aninu razmi{lja i Pavle Ivi}: “Kad imamo ovo u vidu, bi}e nam jasno koliko je nepregledna masa nepovratno izgubljenog kulturnog blaga.”34 Da nam mo`e biti jasno koliko je nepregledna masa kulturnog blaga, iako je ona nepovratno izgubljena, Ivi} zaklju~uje na osnovu toga {to †s‡a~uvani su, manje-vi{e slu~ajno, i ostaci ili odjeci srednjovekovne vite{ke knji`evnosti, a poznato je da se takva zabavna literatura svuda po Evropi rado ~itala u plemi}kim sredinama (kao {to se zna i to da je pismenost bila veoma ra{irena me|u srednjovekovnim srpskim plemstvom).35 Ne}emo se upu{tati u to koliko je brojno moralo biti srpsko plemstvo e da bi u njemu ne{to bilo veoma ra{ireno, zanimljivije je pitanje: otkuda potreba da se srednjovekovna knji`evnost i pismenost uop{te odrede u 32) John V. A. Fine, When Ethnicity Did Not Matter in the Balkans (Ann Arbor: The University of Michigan Press, 2006), str. 3. 33) Ka{anin, Srpska knji`evnost..., str. 6. 34) Pavle Ivi}, Srpski narod i njegov jezik (Beograd: Srpska knji`evna zadruga, 21986), str. 119. 35) Ibid. Turska i Toskana 247 kategorijama nacionalnog – dakle ne ni etni~kog, {to bi tako|e te{ko i{lo36 – vlasni{tva? I dalje: za{to je bitno da se ta knji`evnost visoko vrednuje i u “nacionalnom” i u “internacionalnom” okviru. U prvoj polovini devetnaestog stole}a zapo~elo je – ho}e li se jednom i zavr{iti? – formiranje srpske nacije. Taj proces i su{tinski i simboli~ki obele`ila su dva doga|aja: pobuna protiv Otomanskog carstva kao postavljanje temelja za srpsku dr- 36) Ne bi dakle doma}im istori~arima `avu, pa dakle i naciju; te knji`evnosti bila od koristi ni pronic“Vukova jezi~ka i pravopi- ljiva primedba Vokera Konora da se termini nacionalizam i etnonacionalisna revolucija”.37 Ni jedno zam mogu koristiti kao sinonimi ni drugo obele`je ne ~ine (Walker Connor, Ethnonationalism. stvaranje srpske nacije po- The Quest for Understanding †Princesebnim u odnosu na sli~ne ton, NJ.: Princeton University Press, 1994‡, str. xi; vidi i Ketrin Verderi, “Od procese koji se tokom ~ita- dr`ave roditelja do porodi~nih patrivog devetnaestog veka od- jarha: rod i nacija u savremenoj Isvijaju u Evropi. Ako bismo – to~noj Evropi”, u: K. Verderi, [ta je bio socijalizam i {ta dolazi posle njega, s pomalo neozbiljno, ali za engleskog preveo Veselin Kosti} †Beeksplanatorne svrhe, veru- ograd: Fabrika knjiga, 2005‡, str. jem, umesno – pribegli ana- 119–165). Ako se termin “nacionalilogiji sa formiranjem identi- zam” uzima u svom ~istom zna~enju, obja{njava Konor, onda on “konotira teta pojedinca, reklo bi se da identifikaciju sa nacijom i odanost je u tom periodu srpska na- naciji”, pri ~emu “nacija konotira grucija pro{la kroz fazu ogleda- pu ljudi koji veruju da imaju zajedni~la. Zami{ljene granice dr`a- ko poreklo” (Connor, Ethnonationalism..., str. xi). Konor dalje razlikuje ve ocrtale su teritoriju u ko- odanost naciji, to jest etni~koj grupi joj je “dotada” raspar~ana od odanosti dr`avi, i prvu naziva nanacija prepoznala vlastito cionalizmom a potonju patriotizmom. telesno jedinstvo. Da bi se Nacionalizam i patriotizam nisu sami po sebi u skladu. Da bi to bilo jasno, taj identitet stabilizovao, “dovoljno je razmisliti o jednom jediVukova reforma dala je jezik nom, najbitnijem izazovu za politi~ki opstanak Jugoslavije”, sugeri{e Konor 1972. godine (ibid., str. 42). 37) Ivi}, Srpski narod..., str. 238. 248 Dejan Ili} kojim je nacija trebalo da ispri~a vlastitu pri~u. Re~ je o svojevrsnom “pro{ivnom bodu” kojim se uspostavlja nacionalni identitet: nacija se samopoima izumevaju}i sebe kao ve} prisutnu u sopstvenoj tradiciji. Izumevanjem vlastite tradicije nacija stabilizuje svoj identitet. Nevolja je u tome {to se u jednom trenutku ispostavilo da {av napravljen Vukovim revolucionarnim bodom vi{e nije po`eljan. Iako se na Vukovo delo gleda i kao na “polaganje temelja”,38 preovladao je stav da je re~ ipak o “prekretnici”: “Revolucija kakva je bila Vukova neizbe`no donosi sobom prekid jednog kontinuiteta, `rtvovanje tekovina tradicije.”39 Ili: Od jezika prvog izdanja Rje~nika do na{eg dana{njeg knji`evnog jezika vodi neprekinuta razvojna linija. A po{to je pobeda Vukovog jezika predstavljala revolucionarni prelom, ovo zna~i da takvog kontinuiteta nema izme|u jezika Vukovih prethodnika i na{e jezi~ke dana{njice.40 U takvoj oceni Vukovog u~inka, Ivi} nije dovoljno precizan. Vuk, naime, jeste `rtvovao jednu, ali je ipak uspostavio kontinuitet i napravio {av sa drugom tradicijom. Ta vukovska – demokratska u devetnaestovekovnom smislu, nagla i nesputana obzirima – tradici38) “Doma{aj Vukove zasluge odre- ja vodila je i ka Skerli}u: |uje pre svega ~injenica da je on dao optimalnu osnovicu na{em knji`evnom jeziku. Njegov jezik bio je kudikamo efikasniji instrument dru{tva nego jezik koji je on zatekao u funkciji knji`evnog i izbacio iz te funkcije” (ibid., str. 239). 39) Ibid., str. 240. 40) Ibid., str. 321. Mi smo bez onog feudalnog romantizma, i ne mislimo da je sva veli~ina na{e rase u srednjovekovnim vladari- Turska i Toskana 249 ma i sjajnoj vlasteli u pancirima i sa ~elenkama. To nije vi{e ono detinjasto precenjivanje sama sebe, naivna vera u “srpsku kulturu” i apsolutnu nadmo}nost srpskog naroda, izabranog naroda na zemlji. †...‡ Pored svega po{tovanja za narodnu pro{lost, mi ne dajemo ni prebijene pare za “istorijska prava”, i mi smo duboko ube|eni da pravo jednoga naroda na `ivot ne po~iva na pra{njavim pergamentima i svadbenim ugovorima vladarskim.41 Ali, pola veka kasnije, o istoj tradiciji – Ka{anin: Vreme je prestati gledati na na{u pro{lost o~ima guslara i verovati da nema ve}e poezije od narodnih pesama. Svaka narodna knji`evnost je folklorna knji`evnost, i njena vrednost i njen zna~aj ne prelaze granicu folklornih otkri}a. Narodna poezija je imala u na{em nacionalnom i knji`evnom `ivotu odsudnu ulogu ne samo stoga {to je velika, nego i zato {to se u nas, jedno vreme, za drugu poeziju nije znalo ili je nije bilo.42 U trenutku kada nacija pronalazi telesno jedinstvo poistove}uju}i se sa teritorijom koju ocrtavaju projektovane granice nacionalne dr`ave, Vuk joj je ponudio jezik kojim }e ona ispri~ati sopstvenu pri~u, napraviti pro{ivni bod i tako usposta- 41) Jovan Skerli}, “Obnova na{e roviti kontinuitet sa tradici- doljubive poezije”, u: Predrag Palavejom kojom }e izumeti sebe i stra (ur.), Kriti~ki radovi Jovana Skerli}a (Novi Sad/Beograd: Matica srpu~vrsti svoj identitet. Bila je ska/Institut za knji`evnost i umetto stvar izbora kulturno-po- nost, 1977), str. 479–489; citat na str. 488. 42) Ka{anin, Srpska knji`evnost..., str. 6. 250 Dejan Ili} liti~ke orijentacije na koji su uticali i socijalni i politi~ki razlozi, pa je razumljivo da je kontinuitet uspo43) Jedan od najupornijih, Dimitrije stavljen Vukovom pobedom Bogdanovi} nije prezao od toga da istovremeno zna~io i disnapi{e i slede}e: “Dolaskom na Bal- kontinuitet sa drugim mokan i stalnim nastanjenjem na tome {irokom podru~ju, Srbi stupaju u ne- gu}im tradicijama. Tako se posredan odnos sa mediteranskom umesto `eljenog jedinstva u gr~ko-rimskom civilizacijom i postaju klju~nom momentu formiba{tinici njenog velikog kulturnog ranja srpske nacije ukazao nasle|a” (Dimitrije Bogdanovi}, Istorija stare srpske knji`evnosti †Beo- rascep, kako se to i ina~e grad: Srpska knji`evna zadruga, doga|a realizacijom identi21991 /1980/‡, str. 90). Uzgred, ako tetskog obrasca. Uvi|aju}i prihvatimo Bogdanovi}ev “ba{tini~ki” od jednog trenutka nedoargument, onda bi isto moralo da va`i i za ostale balkanske narode; ali – voljnost i sku~enost narodne va`i, recimo, za Albance: “Preci Al- ne poezije kao kulturnog tebanaca, to je jedino pouzdano, nisu melja na kojem treba gradipredstavljali ni sna`nu etni~ku grupu ti nacionalni identitet, niz ili pleme, niti kakav plemenski savez koji bi se nametnuo kao aktivan isto- istori~ara srpske knji`evnorijski ~inilac, jo{ manje dr`avu ili na- sti do danas poku{ava da rod s kojim bi se rimska ili vizantijska premosti jaz nastao Vukovlast morala sukobljavati ili uskla|ivim jezi~kim preokretom.43 vati” (Dimitrije Bogdanovi}, Knjiga o Kosovu †Beograd: Srpska akademija Zanimljivo je da u tim ponauka i umetnosti, 31986‡, str. 14). Za ku{ajima pose`u upravo za Albance je “jedino pouzdana” njihova srednjovekovnom knji`ev“politi~ka i vojna bezna~ajnost doseno{}u – nepreglednom maljenih sto~ara” (ibid.). Za razliku od njih, svaki ju`noslovenski narod “ja- som nepovratno izgubljenog vlja se jo{ od vremena svog dolaska kulturnog blaga. Mo`e se na Balkan kao istorijski narod u pu- naga|ati da srednjovekovna nom smislu re~i: u dodiru sa starom i knji`evnost privla~i doma}e razvijenom civilizacijom, stupaju}i u aktivne odnose sa Vizantijom i kato- istori~are upravo oskudili~kim Rimom” (ibid., str. 17). Aktivan com dokumenata {to ih je odnos, u kome Srbi, kao ju`nosloven- za sobom ostavila. Nesputaski narod, postaju “istorijski subjekt” i “ba{tinik”, jesu “daleki i brzi plja~ka{ki pohodi po balkanskim oblastima Vizantijskog carstva” (ibid.). Turska i Toskana 251 nost raspolo`ivim dokazima dozvoljava istra`iva~ima da smelo uzlete u pri`eljkivanu pro{lost: U trenutku kad je postojala nauka o na{oj pro{losti, na srpske zemlje, na srpski narod, na njegovu istoriju i kulturu gledalo se iz dva prividno razli~ita, uistinu ista ugla – iz malog knja`evskog Beograda i velikog carskog Be~a. Koliko drugima toliko nama ~inilo se da sve srpske pokrajine, onakve kakve su tada bile – bez gradova i drumova, sa zapu{tenim naseljima i nepismenim svetom – nisu nikad ni izgledale mnogo druk~ije. I danas, mi te{ko zami{ljamo da je srednjovekovna Srbija li~ila na Toskanu, a ne na Tursku.44 Dosada{nji srpski istori~ari i prou~avaoci knji`evnosti mahom su uzimali zdravo za gotovo da su kultura uop{te i knji`evnost posebno domeni iz kojih se izvodi legitimitet dr`ave i nacije, kako to jednom zaista i jeste bilo u~injeno, sredinom devetnaestog stole}a. “Do kraja formiran narod” jeste samo onaj koji dospeva do “jednog vi{eg kulturnog i politi~kog integriteta”.45 Ako vi{i politi~ki integritet konotira dr`avu, onda taj deo definicije “do kraja formiranog naroda” nije sporan u onoj meri u kojoj je dr`ava slobodna od bilo kakvih pretpostavki o zajedni~kom poreklu njenih gra|ana. Ali, {ta bi mogao biti “vi{i kulturni integritet”? Sklonost toskanskom vi|enju na u{trb jednog turskog pogleda na srpsku kulturu i knji`evnost daje naznake gde bismo mogli da tra`imo ideal vi{eg kulturnog integriteta. Treba uzeti u obzir i naopaku srazmeru: {to je sa~uvanih tragova manje, srpska Toska44) Ka{anin, Srpska knji`evnost..., str. 6. 45) Bogdanovi}, Knjiga..., str. 9. 252 Dejan Ili} na zadobija}e sve upe~atljivije obrise. Iz te perspektive, srpski srednji vek, sa malo sa~uvanih pisanih spomenika, daje najpodesniju gra|u za knji`evnoistorijsko zidanje izgubljenog raja srpske kulture. Me|utim, taj raj mo`e biti ponovo ste~en samo ako se pojmovi nacije i knji`evnosti isprazne, i tako prazni omogu}e kontinuitet upravo onako kako ga shvata Dereti} u Putu srpske knji`evnosti. Promena kulturno-politi~ke orijentacije koju su uslovili i socijalni i politi~ki razlozi karakteristi~ni za evropski devetnaesti vek bila je toliko krupna, a raskid s nekim prethodnim tradicijama toliko dubok, da je svako insistiranje na kontinuitetu sa odba~enom pro{lo{}u koje podrazumeva tvrdo shvatanje nacionalnog i kulturnog identiteta uspe{no samo ako taj identitet mo`e da se odnosi na bilo {ta. Iz tog ugla gledano, taj nam se put pokazuje kao stranputica srpske knji`evne istoriografije. Umesto zaludnih poku{aja da se opi{e esencijalno jedinstvo srpske knji`evnosti pre i posle devetnaestovekovnih revolucionarnih promena, zanimljivije bi bilo potra`iti odgovore na pitanje koji su to “zna~ajni socijalni i politi~ki razlozi uslovili da nova kulturnopoliti~ka orijentacija prevlada”, i od kakve je koristi toj orijentaciji bila “upravo umjetni~ka snaga narodnih pjesama Vukovih zbirki”, to jest “konkretan jedan skup pjesni~kih dela vrlo specifi~nih karakteristika a izvanredne umjetni~ke snage” {to se na tu knji`evnost – kako je to sa`eto, a precizno opisao Svetozar Petrovi} – “sru~io”.46 Jednako zanimljiv bio bi i poku{aj da se objasni kako su “put srpskoj knji`evnosti – koliko je upravo kao knji`evnost neki razmjerno samostalan put imala”47 – odredile dru{tvene i kulturne okolnosti 46) Petrovi}, “Studije o... (II)”, str. 232. 47) Ibid. Turska i Toskana u desetle}ima socijalisti~ke izgradnje nove dr`ave. Srpska knji`evna istoriografija koja bi odustala od utvr|ivanja granica srpske knji`evnosti, njenog unutra{njeg jedinstva i vertikalne povezanosti, te esencijalisti~ka shvatanja identiteta videla kao legitimacijsku osnovu oko koje se bore kulturno-politi~ke orijentacije, bila bi u stanju da razume kako je poslednjih decenija dvadesetog stole}a u srpskoj kulturi pseudofeudalni, etni~ki model nadvladao vukovski revolucionarno-demokratski, i kakva je bila uloga knji`evnosti i knji`evne kritike i istoriografije u tom sukobu. Mo`da bi se tako pribli`ila i odgovoru na pitanje za{to kulturnu opciju u ~ijem je sredi{tu pojedinac i unutar koje knji`evnost neki razmerno samostalan put ipak ima i dalje u Srbiji sna`no potiskuju opcije koje su naizmeni~no dominirale u proteklih sto i vi{e godina – dakle, upravo one koje Dereti} nemu{to miri u svom Putu srpske knji`evnosti. Reference Bogdanovi}, Dimitrije, Istorija stare srpske knji`evnosti (Beograd: Srpska knji`evna zadruga, 21991 †1980‡). Bogdanovi}, Dimitrije, Knjiga o Kosovu (Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti, 31986 †1985‡). Brubeker, Rogers, Nationalism reframed. Nationhood and the national question in the New Europe (Cambridge: Cambridge University Press, 1996). (Rod`ers Brubejker, “Nacionalizam u novom kontekstu”, s engleskog prevele Aleksandra Kosti} i Aleksandra Bajazetov-Vu~en, Re~ 72/2003, str. 283–336.) Brubejker, Rod`ers, i Frederik Kuper, “S onu stranu identiteta”, s engleskog prevela Jelena Staki}, Re~ 69/2003, str. 405–451. 253 254 Dejan Ili} Connor, Walker, Ethnonationalism. The Quest for Understanding (Princeton, NJ.: Princeton University Press, 1994). Dereti}, Jovan, Put srpske knji`evnosti (Beograd: Srpska knji`evna zadruga, 1996). Dereti}, Jovan, Istorija srpske knji`evnosti (Beograd: Nolit, 1983). Dereti}, Jovan, Istorija srpske knji`evnosti (Beograd: Prosveta, 32002). Fine, John V. A., When Ethnicity Did Not Matter in the Balkans (Ann Arbor: The University of Michigan Press, 2006). Ivi}, Pavle, Srpski narod i njegov jezik (Beograd: Srpska knji`evna zadruga, 21986). Jeremi}, Dragan M., Merila ranih merilaca. Esteti~ka shvatanja prvih srpskih knji`evnih kriti~ara (Vrnja~ka Banja: Zamak kulture, 1974). Ka{anin, Milan, Srpska knji`evnost u srednjem veku (Beograd: Prosveta, 21990 †1975‡). Petrovi}, Svetozar, “Metodolo{ka pitanja specifi~na za prou~avanje na{ih nacionalnih knji`evnosti”, u: S. Petrovi}, Priroda kritike (Zagreb: Liber, 1972 †Beograd: Edicija Re~, 2003‡), str. 193–207. Petrovi}, Svetozar, “Studije o Pa~i}evom kanconijeru (I)”, Zbornik Matice srpske za knji`evnost i jezik, XXIII/1975, 2, str. 209–248; , “Studije o Pa~i}evom kanconijeru (II)”, Zbornik Matice srpske za knji`evnost i jezik, XXIV/1976, 2, str. 221–251; pre{tampano u: S. Petrovi}, Spisi o starijoj knji`evnosti (Beograd: Fabrika knjiga, 2007), str. 139–236. Skerli}, Jovan, “Obnova na{e rodoljubive poezije”, u: Predrag Palavestra (ur.), Kriti~ki radovi Jovana Skerli}a (Novi Sad/Beograd: Matica srpska/Institut za knji`evnost i umetnost, 1977), str. 479–489. Verderi, Ketrin, “Od dr`ave roditelja do porodi~nih patrijarha: rod i nacija u savremenoj Isto~noj Evropi”, u: K. Verderi, [ta je bio socijalizam i {ta dolazi posle njega, s engleskog preveo Veselin Kosti} (Beograd: Fabrika knjiga, 2005).