Fiume di parole 2012/2013 - Scuola elementare Belvedere

Transcript

Fiume di parole 2012/2013 - Scuola elementare Belvedere
SOMMARIO / SADRŽAJ:
Primo giorno di scuola / Prvi dan škole
Gite / Izleti
Spettacolo natalizio / Božićna priredba
FIUME DI PAROLE
Giornalino della scuola elementare Belvedere di
Fiume / Školski list Osnovne škole Belvedere Rijeka
Humanitarni rad
Lavori letterari / Naši literarni radovi
Giornate della cultura tecnica
http://os-belvedere-ri.skole.hr
Lidrano
Edizione annuale – giugno 2013
Godišnje izdanje – lipanj 2013.
REDATTORI / UREDNICI:
Cora Antonaz
Ivana Šarić
HANNO COLLABORATO / SUDJELOVALI SU:
Tihana Aleksić, Sandra Burić, Barbara Fatur, Daniela
Gerbac-Bobuš, Alma Hess, Vlasta Jadrić, Luciana
Kruljac Legac, Roberto Nacinovich, Silvia Pajer,
Sabrina Peranić, Carolina Šepić, Dolores Trošelj,
Ante Visin, Viviana Vukelić, Tomislava Zečević
Pedić.
GRAFIČKA PRIPREMA I TISAK /
GRAFICA E STAMPA:
Fintrade & Tours d.o.o., Rijeka
Collaborazione con la scuola G.Galilei di Umago
Doposcuola / Produženi boravak
Progetto “Il cane – un amico”
Radionica u Filodrammatici
Ekološki kutak
Intervju s učenicima 4.b
Invecchiamento attivo / Aktivno starenje
Žogarija
Pagina sportiva
Ai nostri cari lettori...
... lasciamo la conclusione a voi di quanto siamo stati laboriosi, allegri e perseveranti. Abbiamo cercato
di presentarvi un pizzico delle varie attività svolte durante quest’anno scolastico sperando che leggendo e
sfogliando le pagine del giornalino ne coglierete un po’ dell’atmosfera vissuta.
La direttrice Gemma Frank Petrović
Našim dragim čitateljima ...
... zaključite sami koliko smo bili marljivi, veseli i ustrajni. Pokušali smo vam prikazati samo djelić
aktivnosti koje su popratile ovu školsku godinu. Nadamo se da ćete, čitajući i listajući naš školski list, na
trenutak osjetiti radno i ugodno ozračje koje ih je obilježilo.
Ravnateljica Gemma Frank Petrović
4
Il 3 settembre è iniziato l’anno scolastico 2012/2013 con un breve spettacolino per salutare i nostri neoalunni
delle primi classi.
Quanta emozione, ma anche quanta gioia!
Dana 3. rujna počela je nova školska godina 2012./2013. s malom predstavom kojom smo pozdravili naše
nove prvašiće.
Koliko uzbuđenja i radosti!
Ia: Katja Antolić, Emrah Hodža, Stefania Jedretić, Diego
Lalić, Corina Marković, Andor Marušić, Magdalena
Mihajić, Liv Petrović, Niko Hunter Ribarić Russel, Corinna
Sinković, Marko Smokrović, Jordan Šižgorić Winter,
Matija Vilke, Nika Vlajić e Nika Vukušić.
Maestra: Luciana Kruljac-Legac
Ib: Karlo Agoli, Noel Balaban, Niko Jovović, Andrej
Kesić, Roko Miškulin, Tarik Misini, David Možanić,
Asmir Muška, Lana Pavlica, Dora Rajnović, Christian
Saršon-Dolinar i Antonio Škrobonja.
Učiteljica: Kari Kružić
5
OTOK KRK – LISTOPAD, 2012.
Naš prvi izlet u tekućoj školskoj godini realizirali smo u
mjesecu listopadu, posjetivši otok Krk.
Naše prvo odredište bila je špilja Biserujka! Upoznali smo
zanimljiv svijet kalcitnih siga osobito stupova i stalaktita!
Vrijeme je berbe maslina pa smo tako i mi posjetili mali
maslinik gdje smo naučili postupak branja maslina, a i sami
smo sudjelovali u berbi. Bilo je to za nas zaista zanimljivo
iskustvo! Kasnije smo otišli u uljaru i upoznali se s postupkom
dobivanja maslinovog ulja.
Nakon edukativnog dijela otišli smo u Punat gdje smo
uživali u igri u parku prepunom ljuljački, klackalica, vrtuljaka,
pješčanika. Sladoledom smo se počastili u gradu Krku,
razgledali zidine Starog grada, pokušavali odrediti točno
vrijeme na sunčanom satu…tako nam je sunčani sat rekao da
je došlo vrijeme za naš odlazak kućama! Šapnuo nam je da
dođemo opet!
KUPJAK – VELJAČA, 2013.
Svake godine odlazimo s našim učiteljicama jedan dan uživati
na snijegu! Ove godine posjetili smo Kupjak, mjestašce smješteno
u srcu Gorskog kotara nedaleko Ravne Gore.
Iskrcavši se iz autobusa, sve je bilo tako mirno, tiho, priroda
je bila uspavana, samo se mogao čuti snijeg koji škripi dok
naše male noge gaze po njemu! Ta tišina nije dugo trajala…
ubrzo je cijelu prirodu probudio dječji smijeh, cika, naša radost.
Čak se i Sunce na
tren pojavilo da
nas pozdravi, a
navratio je i jedan
oblak ispustivši
nekoliko pahulja
snijega!
Našoj
sreći nije bilo
kraja…Traka je
neumorno vukla
saonice i djecu
gore-dolje, gore-dolje! Rumeni obrazi i dječji osmijesi govorili
su puno više od samih riječi.
6
KARLOVAC – 18 OTTOBRE 2012
A chi non piacerebbe diventare per un
giorno un conte o una contessa?
Beh, a noi è successo!!! Come?
Trascorrendo una splendida giornata
nei pressi di Karlovac, nella proprietà
barocca “Contessa”. Nell’imponente
castello del conte Erdödy siamo, per così
dire, tornati indietro nel tempo: vestiti
da dolci contesse e valorosi cavalieri
abbiamo danzato e imparato il galateo
dell’epoca.
Le storie di valorosi cavalieri, impavidi
cacciatori, stanze e passaggi segreti dei
castelli ci hanno tenuto col fiato sospeso.
L’inchino del cavallo bianco però ci ha fatto tornare nel presente, nel nostro tempo...e così la nostra
gita è giunta al termine.
Ma siamo stati così bene che...ci torneremo volentieri!!!
KUPJAK – 25 FEBBRAIO 2013
Neve, neve, ma quanta neve ci ha accolto quest’anno a Kupjak, la nostra ormai tradizionale gita
invernale.
Muniti di slitte e tanta gioia abbiamo
giocato tutta la giornata scendendo giù
per la pendice della collina, facendo gare,
giocando a palle di neve o rotolando sul
manto bianco.
Costruire il pupazzo di neve della scuola
Belvedere era d’obbligo!!!
I visetti rossi e allegri dei bambini
dicevano solo una cosa: una giornata
stupenda!!!
7
Il Natale è il più bel periodo dell’anno e noi tradizionalmente lo festeggiamo con uno spettacolo
per i nostri genitori e nonni. Quest’anno abbiamo avuto l’onore di ospitarli alla Comunità locale
di “Kozala”. Siamo stati molto diligenti e abbiamo preparato danze, canti e recitazioni a tema. La
nostra più grande ricompensa è stato l’orgoglio nei volti del nostro pubblico e l’applauso con cui
hanno esternato la loro soddisfazione. Lo spettacolo natalizio ha avuto un carattere umanitario. In
particolare, abbiamo organizzato la mostra dei lavori degli alunni il cui ricavato era destinato al
rifugio per i senzatetto “Rose di san Francesco”.
Božić je, zaista, najljepši dio godine te smo ga, kao i uvijek obilježili prigodnom priredbom za
naše drage roditelje i goste u MO “Kozala”.
Bili smo jako vrijedni i trudili se da naše plesne, pjevačke i dramske točke budu sjajne jer, ipak,
gledaju nas mame, tate, bake, djedovi… A naša najveća nagrada je ponos na njihovim licima. Tako
je i bilo...
Naša Božićna priča imala je i humanitarni karakter. Naime, organizirali smo prodajnu izložbu
dječjih radova, a prikupljeni novac donirali smo Prihvatilištu za beskućnike “Ruže sv. Franje”.
8
I ove školske godine družili smo se sa štićenicima Prihvatilišta „Ruže sv. Franje“. Tri puta posjetili smo
Prihvatilište, donirajući im hranu i higijenske potrepštine. Našim posjetom pokušali smo razveseliti sve te
ljude, koje su teški životni uvjeti i nesretne okolnosti dovele na rub siromaštva. O, kako su se samo razveselili
i ganutljivo gledali našu priredbu!
S tetom Vilmom, koja vodi Prihvatilište, kroz sve ove četiri godine koliko je povremeno posjećujemo
naveliko smo se sprijateljili! U prosincu udruga Bolji svijet došla je oslikati zidove Prihvatilišta. Teta Vilma
nas je pozvala da dođemo i mi i pomognemo u farbanju oslikanih zidova! Našoj sreći nije bilo kraja! Bilo je
to nadasve zanimljivo iskustvo, puno smijeha i zabave! A znamo da smo učinili nešto dobro, nekome smo
uljepšali životni prostor!
Također smo posjetili Socijalnu samoposlugu kao i novootvorene prostorije skladišta socijalne
samoposluge!
U listopadu, 2012. godine volontirali smo na Korzu pomažući u prodaji beskućnicima – prodavačima
časopisa „Ulične svjetiljke“. Znate, to nam je jedna od najdražih aktivnosti! Zaista smo bili ponosni na našu
volontersku inicijativu i željeli smo svoja iskustva podijeliti s drugima, dati i dugima ideju kako mogu pomoći
najpotrebnijima našega društva! Prijavili smo se na natječaj Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva
Republike Hrvatske i dobili smo moralnu i
novčanu nagradu! Nagrada se zove „Otisak
srca“... to je doista opravdan naziv!
S beskućnicima smo otišli na izlet u Samobor i
Zagreb. Osim što smo predstavili časopis „Ulične
svjetiljke“, taj dan smo se i lijepo zabavili.
Dragi učenici, dragi učitelji i dragi roditelji!
Kada na Korzu ugledate prodavača „Uličnih
svjetiljki“…nasmiješite mu se, pružite mu ruku,
upitajte ga kako je, ohrabrite ga…ništa vas to ne
košta, a tim doista divnim ljudima ostavit ćete u
sjećanju svoj… otisak srca! Upravo je to ono što
nas čini ljepšima!
Iskustva učenika – volontera – 4.b
Ivona Golem – Beskućnici su dobri ljudi i preporučila bih svakome tko nije pokušao volontirati da se
odvaži jer to je nešto predivno!
Laura Rajnović – Poručila bih svim građanima da barem kupe časopis „Ulične svjetiljke“, ili da daju malo
hrane u socijalnu samoposlugu.
Ivan Butković – Kad sam išao volontirati upoznao sam jako dobre beskućnike. Bili su dobri prema meni a
i ja prema njima. Volim volontirati i volim pomagati beskućnicima!
Luka Fajdetić – Kada sam volontirao osjećao sam se jako lijepo jer sam pomagao! Moj beskućnik je bio
ponosan na mene!
Dominik Spajić – Volontiranje je nešto predivno!
David Miškulin – Volontiranje s beskućnicima je moje veliko i jako lijepo iskustvo!
Dominik Skočić – Moj prijatelj – beskućnik i ja prodali smo više od 15 časopisa „Uličnih svjetiljki“.
Tino – Alexej Tešin – Časopis sam prodavao s tetom Fadilom! Poslije mi je kupila sladoled! Ona i ja baš
smo se lijepo zabavili!
9
Sjećanje naših djedova i baka
Moja baka
Mailing List Histria
Ho fatto una sorpresa alla mamma
Moj nono
Dobro jutro more
Moja mama
Da grande vorrei essere…
Naši literarni radovi ~
Temi letterari
10
Moja baka
Moja baka
Moja baka se zove Milka i ima 70 godina, ali
izgleda mlađe. Srednje je visine i malo je bucmasta
jer voli papati. Ima kratku smeđu kosu uvijek
uredno počešljanu i okrugle smeđe oči. Lice joj je
ovalno i lagano iscrtano borama. Uvijek se lijepo
oblači. Ponekad i meni dozvoli da joj izaberem
ono što će obući, a najdraže boje su joj crvena,
ljubičasta i plava.
Moja baka po majci je rođena 13. lipnja 1948.
godine i zove se Ana. Od malena su je prozvali
Anica, stoga ju zovem baka Anica.
Kada dođem k njoj, uvijek je nasmijana i uvijek
se dobro zabavimo. Još se nikada nismo posvađale.
Moja baka voli gledati komične filmove i turske
sapunice i puno čita knjige. Voli puno pričati i
ponekad više puta ponovi istu stvar pa zna biti
malo, ali samo malo, dosadna. Voli se družiti pa se
svaki tjedan nađe s prijateljicom na kavi.
Jako volim svoju baku i nadam se da ćemo se još
dugo godina družiti.
Edea Kosanović-Marin, VIIa
Moj nono
Moj se nono zove Ervino. Prije nego što je otišao
u mirovinu radio je kao brodski mehaničar u 3.
maju. Bio je jako vrijedan i davao je sve od sebe,
ne samo kao mehaničar, nego i kada je kući radio
u vrtu i kada se igrao sa mnom. Svaki dan, ujutro,
ide u dućan i kupi ono što mu nona naruči. Tamo,
usput popije kavu i popriča s prijateljima. Kada
se vrati kući, nahrani mačke i pomete cestu od
lišća i kamenja. Preko ljeta, kada ja i brat dođemo
kod none i nonota, pomažemo im saditi i zalijevati
cvijeće.
Moj nono ima smeđe oči i smeđu kovrčavu
kosu. Jako je zabavan i smiješan jer me uvijek
nasmijava i vodi u šetnje šumom pa ga zato nona
i ja zovemo “Pinokio”. Jako je dobar jer kad sam
tužna on me uvijek oraspoloži, tješi i nasmijava i
jako je darežljiv jer kada ga susjedi zamole da
im nešto posudi, on to učini. Često je, kada mačke
izlegnu mačiće i kada ih treba udomiti, jako tužan
i to stalno odgađa, zato se on i nona često svađaju.
Ja svog nonota puno volim!
Erika Crnić, VIIa
Ana danas ima šezdeset i pet godina i već je
poprilično lošeg zdravlja: muči ju mnogo bolesti što
joj otežava svagdašnji život. Usprkos tome, ona se
nikada ne predaje, svojom upornošću pokazuje da
se treba boriti do zadnjega daha. Njen suprug,
tj. moj djed Zlatko, pomaže joj u svakodnevnim
poslovima poput nabavljanja namirnica i sl.
Njezino lice već ima bore, no unatoč tome
još uvijek ima žive tamno smeđe oči i crnu kosu.
Njene ruke su pokazatelj mnogobrojnih operacija
i cjeloživotnoga rada.
Ona je vrlo pozitivna i topla osoba, otvorena
i uvijek spremna pomoći, boriti se za pravdu, a
posebno obožava djecu. Rodila je četvero djece i
još dvoje posvojila što je rezultiralo time da ima
čak četrnaestoro unučadi.
Uvijek mi želi samo najbolje do te mjere da
često i pretjera, pogotovo kad je u pitanju hrana.
I sami otprilike znate kako to ide! Uvijek mi da
pokoji savjet čega se trebam čuvati.
Korisno je imati baku s kojom možeš bez straha
razgovarati o bitnim temama u životu i koja daje
sve od sebe da pomogne drugima. Ona je najbolja
baka na svijetu.
Ivan Sušanj, VIIa
Andrej Kesić,
Ib - Cvijet
mojoj majci
za Majčin dan
11
Sjećanje Subalinog djeda
Velimira
Prije 51 godinu pohađao sam četvrti razred, a
vodila nas je učiteljica gospođa Glažar.
Bila je visoka, mršava i crne kose. Ponekad je
bila blaga, ali i stroga. Htjela je da budemo uredni,
točni i zainteresirani.Tada smo svi imali kute i
muški nisu smjeli puštati dugu kosu. Bili smo mali
i zaigrani ali, kad bi pretjerali, dobivali bi stroge
ukore, a morali su ponekad doći roditelji u školu.
Poslije sam se preselio u drugu školu i nisam više
viđao svoju dobru učiteljicu.
Subala Kristić, IVa
Sjećanje Lucasove bake
Marije
Moja učiteljica je bila jako stroga. Ako nisi
napravio zadaću, dobivao si batina sa šibom, ako
nisi znao matematiku onda bi dobio ukor ili ostao
sat vremena duže u školi.
Ako zakasniš jednom, ništa ti se ne dogodi,
ali ako još jednom zakasniš, ona te pita zašto si
zakasnio pa te udari šibom.
Ako ne znaš prirodu, sve se ocjene pretvore u
jedinice... Zaista jako stroga učiteljica.
Lucas Skerbec, IVa
Baka Ružica
Moja najdraža profesorica zvala se Marija Polić.
Bila je visoka i imala je blago lice. Predavala je
hrvatski jezik i književnost. Uvijek nas je poticala
na čitanje.
U to smo vrijeme bili mladi i voljeli poeziju.
Suradnja je bila prijateljska i poticajna, a posebno
sa mnom. Zahvaljujući profesorici Polić objavljene
su mi mnoge pjesme.
Nakon dugo godina srele smo se u književnom
krugu Rijeka gdje smo se zagrlile kao najbolje
stare prijateljice.
Patrik Gruban, IVa
Sjećanje Ninine bake Ane
Kada sam išla u osnovnu školu morali smo nositi
kute i papuče. Učitelji su bili strogi, nismo smjeli
pričati već samo slušati njih.
Moj je najdraži predmet bio hrvatski. Voljela
sam i prirodu jer smo išli u šumu promatrati boje
lišća i vrste biljaka.
Dežurni učenik i učenica gledali su nam ruke,
nokte i čistoću odjeće. Knjige nisu smjele imati
uši, a bilježnice su trebale biti uredne.
Nina Krulčić, IVa
Irina baka Radana
Kada sam bila mlada, imala sam učiteljicu
srednjih godina. Imala je plave oči kao more i
uvijek je bila lijepo dotjerana i raspoložena. Bila
je pametna i svih nas je voljela kao da smo njena
djeca. Za svaku neposlušnost vikala je da moramo
biti dobri i pažljivi na satu. Nakon sata razgovarala
bih s učiteljicom o različitim temama. I sada se
mogu sjetiti moje dobre učiteljice.
Ira Bradić, IVa
Sjećanje Marijine none Anke
Bilo ih je puno, najviše lijepih. Neke neću
nikad zaboraviti. Imali smo učitelja. Bio je stariji
gospodin. Zvao se Josip Blažina, a svi su ga u selu
zvali „Jožić učo“. U razredu iznad ploče držao je
šibu.
U našem razredu bilo nas je devetnaest. Mi
djevojčice školu smo shvaćale ozbiljno, ali uz
knjigu, bilježnice i pernicu, u torbi smo svaki dan
nosile i igračke. Poslije nastave krenule bismo
prečicom i našle pogodno mjesto za igru. Bilo je
to uz mali kameni mostić, iznad malog bistrog
potoka. Tada bi započelo igranje „mame i tate“ ili
„mame i djece“. Dan za danom bilo je sve ljepše i
maštovitije.
Kad bismo čule autobuse kojima su se zaposlenici
vraćali iz brodogradilišta požurile bi doma. Kad
bismo srele naše mame, rekle bi:„Ma sve je dobro
u školi, samo Jožić previše tu dicu drži“.
Marija Cvjetković, IVa
12
Moja mama
Moja mama se zove Vera. Srednje je dobi,
nije visoka i vitkog je stasa. Lice moje mame je
često nasmijano. Krase ga dva zelena oka, mali nos
i usta. Kosa joj je gusta i ravna. Ponekad je učini
valovitom. Moja mama na posao nosi ozbiljniju
odjeću, a kući nosi traperice i majicu. U našem
stanu najčešće boravi u dnevnoj sobi i kuhinji, a
od 9,00 do 16,00 radi kao pravnica. Ja volim svoju
mamu jer mi može pomoći i utješiti me kad sam
tužan. Kad sam sretan zna me još više razveseliti.
Leonard Lečić IIb
Ho fatto una sorpresa alla
mamma
(Lavoro premiato)
Tu sei la mamma più brava del mondo. So che
vorresti avere uno yacht. Io sono ancora molto
piccolo e perciò non posso comprarlo, ma ho una
sorpresa per te: lo disegnerò... e un giorno quando
sarò grande e ricco navigheremo con il nostro yacht
“GAL” nel nostro bel mare. Grazie mamma per ogni
bel giorno che mi doni, sono un bambino fortunato.
Mamma ti voglio tanto bene, il tuo Andor.
Che cosa vorrei fare da
grande
Io da grande vorrei essere veterinaria. Vorrei
fare questo lavoro perché mi piacciono gli animali
e desidererei aiutarli.
Camminando per la strada ho visto che molte
persone passeggiano con i loro cani. I loro padroni
li trattano bene e qualche volta chiedo a loro se li
posso accarezzare.
Vedo che le mie carezze fanno piacere a questi
cani così ben curati. Ci sono però anche i cagnolini
abbandonati dai loro padroni che vivono nei canili
della città; essi sono in molti, alcuni sono molto
ammalati e hanno bisogno di cure.
Io da grande facendo la veterinaria potrei
aiutarli. A casa ho due piccoli pappagalli che si
chiamano Lili e Roko. Sono allegri ma ogni tanto si
ammalano.
Un giorno ho visto che Lili era triste perché
sanguinava dall‛occhio. La mamma ha chiamato
subito il veterinario che ha dato a Lili una medicina
per curarla. Adesso Lili sta bene.
Penso che aiutare gli animali bisognosi di cure
sia una cosa bella.
Mattea Šubat, IIIa
Andor Marušić, Ia
(Lavoro premiato)
Una volta per il compleanno della mia mamma le
ho chiesto: “Hai qualche desiderio mamma?” Ma ho
ricevuto una risposta che non me l‛aspettavo: “Sì,
io voglio che tutti ti vogliano bene” ha detto. Io non
sapevo cosa dire. Dopo ho deciso di pregare Babbo
Natale ad aiutarmi. Così alla Vigilia di Natale sotto
l‛alberello trovai un foglietto sul quale scriveva:
“Caro Pavel io ti aiuterò. Però dovrai tenerti a delle
promesse”. Scriveva che a scuola devo studiare,
essere buono, non litigare con i miei amici... Dopo
quasi due mesi ce l‛ho fatta. Ho tanti amici, sono
bravetto a scuola e la maestra mi vuole bene. Ma
la cosa più importante è che ho fatto felice la mia
mamma con l‛aiuto di Babbo Natale o senza; questo
non lo so, ma sono sicuro che la mia mamma è felice
per me.
Pavel Chernov, IIIa
Da grande vorrei essere...
Da grande vorrei essere calciatore. Mi piace
perché si gioca in squadra, si passa il pallone al
compagno, si tira in porta...
Sono molto contento quando c‛è l‛allenamento
e facciamo sempre cose diverse. È lo sport che
preferisco perché amo correre e non mi stanco
mai.
Sono contento di aver trovato tanti nuovi amici.
Fin da piccolo mio padre mi portava allo stadio di
Kantrida e da qui nasce l‛amore per il calcio.
Amo seguire la mia squadra del cuore e spero
che anch‛io un giorno giocherò in una grande
squadra.
Vito Marot, IIIa
13
Odjelo ne čini čovjeka
Jednog dana sam šetala gradom. Ugledala sam
jednu malenu djevojčicu kako prosi i gleda ljude oko
sebe tužnim pogledom. Vidjela sam također jednog
čovjeka u lijepom odjelu koji je prolazio pokraj te
djevojčice ali nije je niti pogledao. Djevojčica ga
je zaustavila i upitala ga: ˝Striček, možete li mi
molim Vas dati malo novca da pomognem svojoj
bolesnoj mami? Bila bih Vam jako zahvalna.˝ Čovjek
ju je odgurnuo i zaderao se:˝Imam ja pametnijeg
posla djevojčice!˝ Djevojčica je počela plakati i
bila je još žalosnija nego prije. Bilo mi ju je jako
žao te sam joj dala nešto novca da pomogne mami.
Napokon sam s veseljem ugledala smiješak na
njenom licu. Tog dana sam zapravo shvatila da
je nebitno izgledati lijepo i biti bogat ako nemaš
srca.
Lucija Lanza, VIa
Zima
Hlad, sunce, tišina,
Miris snijega i mraza
To je došla zima.
Elizaveta Chernova, VIa
Jesen
Osamljeno stoji pred vratima,
I dok plače zasipa
Lišćem sniježnu posteljinu prirode.
Elizaveta Chernova, VIa
Ljeto
Valovi se čuju.
Pijesak leti u zraku!
Djeca se igraju po danu i po mraku.
Luka Mudrić, VIa
Jesen
Jesen polako
pada niz
brijeg.
Moda
Izbjeći modu to je gotovo nemoguće! Svi
pratimo modu jer želimo biti in, želimo se uklopiti
u društvo. Želimo biti kao i svi ostali jer se bojimo
da će nas inače izolirati, ismijavati i maltretirati.
Koliko puta mi se zna dogoditi da želim obući
nešto neobično, ali se bojim da će me svi gledati i
komentirati. Doista, malo se ljudi oblači baš onako
kako želi, bez da ih je briga što će ostali misliti
o njima. Takvim osobama skidam kapu, jer moraš
imati hrabrosti odlučiti se na takav čin.
Ako si u društvu koje se oblači po posljednjoj
modi, naravno da ćeš i ti, kao što stara poslovica
kaže: “Kud i svi, tud i mali Mujo”.
Dora Šižgorić Winter, VIa
Proljeće
Proljeće
brzo se
primiče kraju.
Brzo proći neće,
ali
ni polako.
Dora Šižgorić Winter, VIa
Zima
Lara Trošelj, VIIIa
Padaju pahulje
bijele
i svi se vesele.
Lucija Lanza, VIa
14
Mailing List Histria
In occasione del 13-esimo anniversario della sua fondazione, la ML ha bandito un concorso strutturato
in due sezioni.
I nostri ragazzi hanno aderito al concorso con dei lavori individuali e di gruppo. I titoli per
i lavori individuali erano “I nostri veci ne conta”, “I nostri nonni ci raccontano”, “Dalla finestra
dell mia camera vedo...” e “Ho ritrovato un giocattolo di quando ero piccolo piccolo e ...”. Per
i lavori di gruppo invece: “I nostri veci ne conta”, “I nostri nonni ci raccontano”, “La gita
scolastica che ti ha insegnato di più” e “ Forse, chissà, dicono... Ufo, marziani, folletti, Yeti
e quant‛altro”.
La ML Histria, sorta per preservare e tutelare l‛identità culturale fiumana, istriana e dalmata di
carattere italiano in base allo spirito multietnico dei nostri tempi, intende promuovere rapporti di
collaborazione con tutti gli istituti.
Dalla finestra della mia camera vedo...
(Lavoro premiato)
Una mattina nebbiosa. Io guardo dalla mia finestra e la prima cosa che vedo è il mare, un mare senza
confini. E non si capisce, dove finisce il mare e dove inizia il cielo. I tetti delle case vicine, la macchina
con la scritta “Sunka”, il gatto che corre. Chissà dove va con questa nebbia?
La nebbia se ne va, lenta ma sicura. Già vedo i grattacieli di Cantrida, di Cosala, di... E come si chiama
quella parte della città, infatti, sul mare, dove le case a cinque piani sembrano degli gnomi vicino ai
grattacieli che stanno davanti a loro. Sicuramente gli abitanti di queste case non possono vedere il mare
e le isole come me!
La nebbia si ritira grazie alla nostra amica Bora, anche se è un po‛ aggressiva. Adesso vedo anche il
porto ancora vuoto. Che barchettone entra nel porto! Ora devono arrivare anche le altre barche.
La nebbia non c‛è più, adesso vedo anche Veglia, Abbazia, il Monte Maggiore. Soltanto la sua cima
ancora gioca a nascondino. Il cielo è tutto nuvoloso, costantemente in movimento ed è pesante tanto
che sembra cadere.
È iniziato il giorno. Tutta la città si è risvegliata e ognuno si affretta da qualche parte. Anch‛io devo
andare se non voglio fare ritardo a scuola. Saluto il mare, il Monte Maggiore, le isole ed anche la mia
via!
Elizaveta Chernova, VIa
Quando ritorno a casa, dopo le lezioni, guardo fuori dalla mia finestra.
Vedo tante cose: gli uccelli che volano, gli alberi, il nascondiglio segreto dove mi trovo con gli amici a
discutere e a inventare nuovi giochi…Davanti alla mia finestra si trova il giardino del vicino di casa che
ha un cane di nome Mili.
Se il tempo è bello Mili scorazza per il giardino e quando mi vede alla finestra è allegra e scodinzola.
Abbaia quando vede i gatti, rovescia i vasi e mangia il cibo di un altro cane che si trova nelle vicinanze.
Non riesco a trattenermi dalle risate. Da un‛ altra finestra vedo Abbazia, il Monte Maggiore e alcune
case delle vie più avanti.
Durante l‛ inverno quando guardo fuori dalla finestra mi assale la malinconia perché il tempo è brutto,
tutto è silenzioso, gli alberi sono spogli e non si sentono le voci dei bambini…
Questo è il mio piccolo mondo e a volte mi faccio trasportare dalla fantasia, immaginando
viaggi e paesi lontani.
Edea Kosanović-Marin, VIIa
15
Ogni giorno mi affaccio alla finestra della mia camera diverse volte.
È davvero un piacere guardare e osservare perché ho la fortuna di poter godere di uno splendido
panorama.
Sbircio dalla finestra perché sento dei rumori e sono curiosa di scoprire la loro provenienza, oppure
voglio vedere le persone in strada mentre io sono nella mia camera a studiare, leggere o ascoltare la
musica. Dalla mia finestra si vede una vasta distesa di alberi che fiancheggiano una via poco trafficata.
Si vedono anche case nascoste da alberi dalle svariate chiome e colori, pini e abeti sempreverdi, aguzze
palme e folte querce. Dietro le loro chiome si scorgono i tetti delle case poco lontane.
La cosa più sorprendente è la vista del Monte Maggiore, le isole di Veglia e Cherso e il nostro mare
Adriatico.
Al mattino si possono sentire le campane della chiesa che annunciano l‛inizio della messa ed il melodioso
canto degli uccellini che mi svegliano.
Mateja Šašić, VIIa
Ho trovato un giocattolo di quando ero piccolo piccolo....
Quando ho ritrovato un mio giocattolo dimenticato da molto tempo ho provato una grande emozione
ed ero felice. Questo giocattolo mi ha fatto ritornare nei ricordi alla mia infanzia. Dentro di me provavo
vari sentimenti: felicità, tristezza e rabbia... Tanti anni fa avevo un cane, era ancora un cucciolo e non
era ancora stato addestrato.
Mentre giocavo con il mio orsacchiotto il cane ha addentato il giocattolo strappandolo. Mi sono
arrabbiata ho preso l‛orsacchiotto, l‛ho consegnato alla mamma che immediatamente è andata a ricucirlo.
Con il mio orsachiotto io ci parlavo, piangevo, ridevo, mi confidavo come se fosse un essere vivente.
Un giorno ho deciso di andare a vedere una partita di pallavolo. Ho incontrato la mia migliore amica e sono
andata a salutarla (lasciando il mio giocattolo sulla panchina). Quando sono tornata il mio orsacchiotto non
c‛era più. Sono andata a chiedere se qualcuno l‛avesse visto, nessuno sapeva nulla. Ho pianto alcuni giorni
finché, sorpresa! Mia mamma è rientrata a casa con il giocattolo. Ero felice, non sapevo che cosa dire.
La mamma mi ha raccontato l‛avventura del mio orsacchiotto. Da quel giorno me lo tengo sempre accanto
nella camera e ancora oggi mi siedo vicino a lui e mi racconta ancora la sua avventura e tante altre storie.
Così ho ritrovato un giocattolo di quando ero piccola piccola e ancora oggi lo porto nel cuore.
Tara Asis Beriša, Va
La gita scolastica che ti ha insegnato di più
La nostra piccola scuola ha un grande cuore e per questo organizza delle gite. I nostri insegnanti
vogliono che impariamo divertendoci e questo è possibile soprattutto andando insieme in gita. Tra queste,
quella che ci ha impressionato di più è stata la gita scolastica a Stara Sušica dove abbiamo trascorso tre
giorni. Quando siamo arrivati la prima cosa che ci ha stupito era la bellissima natura che circondava il
castello in cui alloggiavamo: tante querce, pini, betulle e una moltitudine di uccelli che cinguettavano sui
rami. Nel castello tutto era antico e costruito in legno. Le ragazze avevano la propria camera e i ragazzi
pure. Il primo giorno ci siamo accomodati nelle camere. Le animatrici ci hanno mostrato tutto il castello:
era incantevole! C‛era perfino una volpe bianca impagliata alla finestra! Ma il periodo più divertente era
durante la notte perché si andava in “discoteca”: una discoteca per modo di dire perché in verità era
nient‛altro che una stanza un po‛ più grande delle altre con una palla scintillante invece del lampadario!
Il secondo giorno era ancora più interessante: siamo andati nel bosco, noi eravamo impaurite, avevamo
l‛impressione che sarebbe sbucato un orso da qualche parte. Poco dopo il cacciatore ci ha mostrato
come si spara dal fucile. Lo stesso giorno siamo andati in una fattoria. C‛erano dei cani e delle grandi
mucche. Il terzo (e purtroppo anche l‛ultimo) giorno tutti eravamo tristi, volevamo rimanere lì ancora
tre mesi, ma era giunto il momento di andare a casa. Ricorderemo a lungo questa gita magnifica che ci
ha insegnato tante cose e che stando in compagnia s‛impara più facilmente.
Paola Butorac e Lisa Mihelec, Va
16
Mario Schiavato
All‛inizio di dicembre a scuola è venuto l‛autore di
“Mini e Maxi” Mario Schiavato. Durante l‛incontro
ci ha raccontato della sua vita.
Prima della Seconda guerra mondiale ha vissuto
vicino a Treviso. Le condizioni di vita erano molto
difficili. Quando è iniziata la guerra, la sua famiglia
è andata a vivere in Istria. Sono sopravvissuti
perché avevano un pezzo di terra da coltivare.
Dopo la scuola elementare è andato a studiare
a Fiume. Infine si è impiegato all‛Edit. Nel tempo
libero praticava l‛alpinismo. Il Monte Maggiore è
la montagna che ha scalato all‛inizio. In seguito l‛
Himalaya e il Kilimanjaro …
Il professore di italiano ha ringraziato lo
scrittore connazionale per l‛ incontro avuto con gli
alunni. Ci siamo divertiti e abbiamo salutato Mario
Schiavato .
Elizaveta Chernova, VIa
17
Lidrano
Kao i predhodnih godina, i ove godine sudjelovali smo na scenskom gradskom natjecanju “Lidrano”
pod vodstvom učiteljice Daniele Gerbac-Bobuš. Nastupili su učenici 3.b i 4.b razreda s priredbom “Mali
glagoljaši” koja nam prikazuje povijest glagoljaša, njihov
rad i promicanje starog pisma glagoljice, a uz to i razvoj
hrvatske pismenosti i književnosti.
U predstavi su prisutni i stari hrvatski napjevi
čakavskog narječja “Ča je more...” karakteristični za
naše primorsko podneblje. Predstava pokazuje interes
za zavičaj te materijalna i duhovna dobra. Naglašava se
ljepota glagoljičkog pisma i mudrost glagoljice.
“Mali glagoljaši” je fantastična dječja priča kojom se
određuje naša prošlost, naša pripadnost i naš identitet.
Incontro tra le scuole elementari Belvedere di Fiume e Galileo
Galilei di Umago
Nell‛anno scolastico 2012/2013 le insegnanti di
informatica, Sabina Maurić (SE Galileo Galilei - Umago) e
Ivana Šarić (SE Belvedere - Fiume) hanno avuto un‛idea
particolare: una collaborazione tra le classi VIII delle
loro scuole. Obiettivo di questo progetto era innanzitutto
conoscersi nonché scambiarsi idee e opinioni. Il progetto
è stato strutturato in 3 incontri: due a Fiume ed uno a
Umago.
Il primo incontro è stato organizzato il 25 febbraio a
Fiume - gli alunni delle due scuole hanno visitato il Museo
d‛informatica “Peek & Poke”. È seguito poi un lavoro a
scuola, dove, suddivisi in gruppi da tre alunni, hanno
preparato delle presentazione di tutto ciò che hanno
visto al museo.
Nel secondo incontro, il 12 marzo, gli alunni sono stati al Centro astronomico di Fiume, dove, nel
Planetario è stato proiettato un film sui telescopi seguito da una lezione sul Sistema solare.
Il terzo incontro avrà luogo a Umago il 10 giugno 2013, quando gli alunni della Belvedere ricambieranno
la visita alla scuola Galileo Galilei.
Non vediamo l‛ora di venirvi a trovare!! ☺
Giornate della cultura tecnica
Mercoledì, 10 aprile 2013 gli alunni della V e della VII classe
durante l‛ora di cultura tecnica hanno ospitato la “Comunità
della cultura tecnica” di Fiume, guidata dall‛ingegnere Silvano
Skočaj e dai suoi collaboratori. Sono stati praticati laboratori di
ASTRONOMIA, PESCA e LAVORI PRATICI IN LEGNO, i quali
hanno riscontrato un grandissimo interesse tra gli alunni. Un evento
da ripetere sicuramente anche nei prossimi anni.
18
Radionica u Filodrammatici
7. svibnja 2013. posjetili smo Riječki sajam
knjiga i festival autora vRIsak.
Učenici 3.a i 4.a sudjelovali su u radionici
“Kako nastaje knjiga?” koju su vodili pisac Kašmir
Huseinović, ilustratorica Andrea Petrlik Huseinović
i Saša Jantolek koji radi skulpture za slikovnice.
U opuštenoj i veseloj atmosferi, domaćini su
našim učenicima predstavili svoj rad i otkrili im
sve tajne o životu knjige - od toga kako nastaje
ideja za knjigu do njezinog dolaska na police
knjižara i knjižnica, odnosno u ruke velikih i malih
čitatelja koji odlučuju o njezinom putu. Da straha
za budućnost knjige nema, pljeskom su potvrdili
svi naši učenici koji su pažljivo i sa zanimanjem
poslušali, ali i pogledali mnoge priče. Naime,
posebnu je poslasticu svim prisutnima predstavljalo
upoznavanje digitalne knjige, odnosno interaktivne
slikovnice na različitim jezicima svijeta.
film: “Lessie” e “Il ragazzo perduto”. Abbiamo
fatto una passeggiata per la città per visitare la
stazione ferroviaria e la stazione degli autobus
attraversando tutta la nostra riva e il Molo longo,
dove ci hanno permesso di visitare il catamarano
“Judita”.
Produženi boravak pod vodstvom učiteljica
Daniele Gerbac-Bobuš i Silvie Pajer i ove školske
godine organizirao je izlaske u Cinestar i centar
grada. Pogledali smo dva filma: “Lesi” i “Izgubljeni
dječak”. Prošetali smo gradom, pogledali
željezničku stanicu i autobusni kolodvor te prošli
cijelu našu rivu i “Molo longo”, gdje su nam dozvolili
da pogledamo katamaran “Judita”.
Progetto “Il cane-un amico”
Za pažljivo slušanje i aktivno sudjelovanje svi
su nagrađeni autorskim razglednicama Andree
Petrlik Huseinović, a najbrži – Ira Bradić, Vito
Marot, Marijan Mihajić i Pavel Chernov - i
ponekom knjigom Kašmira Huseinovića. Čestitamo
nagrađenima i zahvaljujemo domaćinima - dobro
smo se zabavili i mnogo naučili!
Doposcuola ~ Produženi
boravak
Il doposcuola, sotto la guida delle maestre
Daniela Gerbac-Bobuš e Silvia Pajer, anche
quest‛anno ha organizzato alcune uscite nel centro
città e al cinema Cinestar. Abbiamo guardato due
A partire dal secondo semestre alcuni alunni
della nostra scuola sono stati impegnati in un
progetto della Città di Fiume per la protezione
degli animali, “Il cane - un amico”. Il progetto,
destinato a sensibilizzare i più giovani cittadini
della nostra città al tema dell‛abbandono dei
cani e a favore di un ricovero per gli animali,
si è svolto in alcuni incontri che inizialmente
miravano a fornire informazioni sull‛attività
stessa del progetto. È seguita poi un‛indagine
conoscitiva relativa agli alunni che possiedono o
vorrebbero possedere un cane: i risultati hanno
evidenziato dati interessanti sul rapporto degli
alunni con gli animali. A concludere il progetto
alcuni incontri condotti da una veterinaria che
con alcune presentazioni insegnava ai ragazzi
tutto quello che concerne la cura dei cani.
Durante le ultime presentazioni un simpatico
amico a quattro zampe teneva compagnia a
tutti i presenti.
19
Ekološki kutak
Potaknuti činjenicom da je budućnost planeta Zemlje na mladim naraštajima, učenici i djelatnici naše
škole i ove su godine provodili niz ekoloških akcija s ciljem poticanja i razvijanja ekološke svijesti od
najranijih dana.
Dobro smo naučili da papiri od jučer mogu
primiti nova slova i novina stara može opet postati
nova, stoga smo u ovoj školskoj godini organizirali
tri akcije skupljanja starog papira i moramo se
pohvaliti da su sve tri akcije bile vrlo uspješne.
Surađivali smo s tvrtkom Metis d.d. koja nam je
zbog naših akcija poklonila lijepe darove.
Uoči dana planeta Zemlje učenici su se priključili
ekološkoj akciji u sklopu globalnog pokreta Let's do
it! World Cleanup 2013. pod nazivom “Zelena čistka
– jedan dan za čist okoliš”. Akcija se po drugi put
provodila u Republici Hrvatskoj i okupila je najveći
broj volontera u zajedničkom čišćenju okoliša.
Akcija je organizirana prema principu: svatko čisti
svoj kraj, a zajedno ćemo očistiti cijelu Hrvatsku.
Učenici su
se i prošle godine uključili u ovaj projekt, pa su se i ovaj put, već
puni iskustva, rado opet priključili akciji.
U petak 19. travnja 2013. godine učenici i učitelji su svoj
svakodnevni i uobičajeni školski pribor zamijenili grabljama,
motikama i rukavicama te održali akciju čišćenja okoliša škole. Da
ne bi ostalo samo na tome, “Zelenu čistku” obilježli smo i drugim
ekološkim aktivnostima kojima smo nastojali poučiti naše učenike
na važnost čišćenja okoliša za ljepši i zdraviji život. U školi smo
skupljali plastične čepove, stare baterije, otpadno biljno ulje, te
elektronski i elektronički otpad. S tim u vezi u školi se održala
prezentacija za učenike u organizaciji društva “Žmergo”. Cilj
prezentacije bio je poučiti učenike zašto je važno odvajati svaki
otpad.
Zbog niza ekoloških aktivnosti koje se tijekom cijele školske
godine odvijaju u našoj školi možemo potvrditi da je na području
ekološke osvještenosti napravljen korak naprijed u promjeni
načina razmišljanja naših učenika i roditelja. I zato pozivamo
na zajedništvo, pozitivu i bolje sutra promjenom našeg odnosa
prema okolišu i prirodi jer i najmanji doprinos koji vodi očuvanju okoliša još je jedan korak više ljepšem
i zdravijem planetu Zemlji.
MJESEC
DATUM ODRŽAVANJA
AKCIJE
POBJEDNIK
PAPIR U kg
NAGRADA
STUDENI
12.11. - 16.11.2012.
3.a
1,070 t
Majice (Metis)
OŽUJAK
11.03. - 15.03.2013.
3.a
1,100 t
Nogometna lopta
SVIBANJ
20.05. - 24.05. 2013.
1.b
580 kg
Ekolov-društvene
igre
20
Ovo su napisali učenici 4. b razreda koji ubrzo napuštaju
našu školu…Neka im je sretan let u budućnost! Pročitaj
njihove misli o ovoj školi, učiteljima, prijateljstvima, igri,
izletima…koje će lijepe uspomene ponijeti sa sobom u
svijet!
Katarina Kruljac – Kada dođeš u našu školu “Belvedere”
sve ti se svidi. Livada, igralište, učitelji. Igra je bitna kao
i učenje. Nas je u razredu 14 i svi smo složni. Ali da nema
naših učiteljica, a pogotovo učiteljice Sandre, sve bi bilo
pobrkano i naopako. Često smo bili na izletima: Krk, Zagreb,
Stara Sušica. Išli smo mi i u kazališta i u muzeje. Stalno
smo bili u gradu! To je super! Ali najljepše je i najbolje to
što smo pomagali beskućnicima! Nije to sve…skupljali smo
boce za djecu u Africi, stari papir, čepove, elektronički
otpad.
Luka Fajdetić – U ove četiri godine školovanja puno
sam toga naučio. Kad sam bio prvi razred bojao sam se
učiteljice ali sam s vremenom shvatio kako je ona zapravo
dobra!
Dominik Spajić – Škola “Belvedere” meni je jako lijepa
i draga. U njoj sam se uvijek lijepo provodio i zabavljao.
Sviđaju mi se učitelji jer nas uče nove stvari, dragi su
i pomažu nam kada nešto teško razumijemo. S našom
učiteljicom smo išli na puno izleta. Imam mnogo prijatelja
s kojima se družim. Ne želim otići iz ove škole!
Marko Tomić - Meni je u ove četiri godine školovanja
najljepši izlet bio u Staru Sušicu. Tamo smo se samo igrali
i zabavljali. Moj najdraži predmet je tjelesni, igrali smo se
svega i svačega s našom učiteljicom!
Bianca Mataija - Kada sam otvorila vrata škole
“Belvedere” bila sam pomalo sumnjičava, nisam znala što će
me sve čekati u sljedeće četiri godine. Ubrzo sam stekla
nove prijatelje i sve je ispalo dobro! Najviše mi se dopao
likovni, a voljela sam i tjelesni. Osim učionične imali smo
mnogo i vanučioničnih nastava. Bili smo u Zagrebu, Istri,
posjetili smo brojne muzeje. Često smo išli u parkove.
Volim ovu školu i nikada je neću zaboraviti!
Dominik Skočić – Kada budemo otišli u 5. razred u
drugu školu bit će mi jako žao. Ovakvih učitelja i učiteljica
nema nigdje! Nikada ih neću zaboraviti! Sandra Burić mi je
bila najbolja učiteljica!
David Miškulin - Ja sam došao u ovu školu u trećem
razredu. Na početku sam se sramio pričati s učenicima.
Tog prvog dana u novoj školi, došla je do mene jedna
djevojčica, rekla da se zove Aurela i pitala me bi li želio
biti njen prijatelj. Pristao sam! Tog prvog dana u novoj
školi, osim mene, u školu su došli i budući prvašići, pljeskom
smo ih dočekali na stepenicama. Na kraju prvog tjedna
imao sam još jednog prijatelja Dominika Spajića. Svakim
novim danom upoznavao sam učenike razreda koji su postali
moji prijatelji! I nova učiteljica mi je bila jako dobra!
Moji prijatelji i učiteljica će mi ostati uvijek u srcu, kao i
predivni beskućnici s kojima smo volontirali!
Laura Rajnović – U ove četiri godine bilo mi je lijepo!
Nije mi se sviđalo kada je nakon drugog razreda naša
prijateljica Helena Ljubojević otišla u Austriju i sada tamo
živi. Nadam se da je tamo sretna! No, u naš je razred došao
učenik David Miškulin. Najbolji predmeti su mi engleski i
priroda. Matematika mi se ne sviđa, jako je naporna. U ove
četiri godine išli smo na puno izleta možda čak i previše.
Išli smo u muzeje, kina, kazališta. Najviše mi se dopao izlet
u Staru Sušicu. Sve u svemu ove četiri godine bile su bajne
i jako sam tužna što odlazimo u drugu školu, no nadam se da
ćemo tamo steći nove prijatelje i da će nam biti jednako
ovako lijepo. Svoj razred nikada neću zaboraviti baš kao ni
učiteljicu Sandru. Svako malo doći ću vidjeti učiteljicu i
nove prvašiće kojima će u ovoj školi biti lijepo kao i nama!
Korina Milatić - Škola “Belvedere” ima veliki park i
veliko nogometno igralište. Ima jako dobre učitelje.
Najviše su mi se sviđali izleti. Moj najdraži predmet je
informatika.
Ivan Butković – Kada sam došao u prvi razred pomislio
sam da će biti teško učiti i pisati. Upoznao sam nove
prijatelje i učiteljicu. Mislio sam da su svi oni čudaci, a
oni su mislili da sam ja čudak, ali dopali su mi se, kao i ja
njima! U prvom i drugom razredu nije bilo teško učiti, ali u
trećem i četvrtom razredu postalo je teže!
Tino Alexej – Tešin – U ovoj školi upoznao sam i stekao
puno novih prijatelja. Najboljeg prijatelja stekao sam u
drugom razredu: to je Ivan Butković!
Ivona Golem – Kada sam došla u ovu školu sve mi se
jako svidjelo! Učitelji, razred, igralište! Ali ipak najviše
su mi se svidjeli novi prijatelji! Puno smo se družili i igrali
se! Učitelji su uvijek bili nasmijani i veseli. Na igralištu
su se svaki dan igrala djeca! Moj najdraži predmet bio je
matematika – množenje i dijeljenje mi je dobro išlo! Ovu
školu ću pamtiti po tome što smo išli na puno izleta koji su
mi se jako svidjeli! Posebno lijepo bilo je volontiranje u
Rijeci, Samoboru i Zagrebu! Bilo mi je lijepo u ovoj školi i
svaki dan koji sam provela u njoj bio mi je predivan!
Aurela Gashi - Najviše su mi se dopali izleti. Puno smo
toga učili i jako smo se trudili da naučimo što bolje! Ova
škola je najbolja!
Karla Kneževič - Kada sam došla u ovu školu upoznala
sam puno novih prijatelja ali i stekla puno novih znanja.
Prvi je razred brzo proletio! U drugom razredu učili smo
tablicu množenja za koju nam je učiteljica stalno ponavljala
da je moramo znati kao vodu piti! Na kraju drugog razreda
išli smo u veličanstvenu Staru Sušicu! To je bilo super!
Navečer disko, a po danu boravak u prirodi. Ah, sva ta
divna sjećanja! Pamtit ću posjete kazalištu lutaka i mnogim
drugim mjestima i ustanovama! U trećem razredu dobili
smo novog učenika – Davida Miškulina. Četvrti razred je
došao i prošao jako brzo, kao da sam jučer sjela u učeničke
klupe i učila 2 + 2. Ove divne godine u školi “Belvedere” bile
su prava bajka!
21
SURADNJA SA STARIJIM OSOBAMA KLUBA “Belveder”
Tijekom čitave školske
godine
učenici
hrvatskih
odjeljenja družili su se s
članicama Kluba za starije
osobe “Belveder”. Za učenike,
učiteljice ali i gospođe iz kluba
(među kojima su i bake naših
učenika i učenica) bilo je to
zanimljivo i lijepo iskustvo!
Zajednički smo provodili različite aktivnosti i svi podjednako uživali u njima! Sukoba
generacija nije bilo, naprotiv,
svi smo bogatiji za jedno lijepo
iskustvo!
Družili smo se na sljedeće načine: zajednička tjelovježba i sportske igre, sat poezije, izrada maski i maskirani
ples, izrada božićnih i novogodišnjih ukrasa. Posebno nam je bilo zanimljivo kada su nas gospođe upoznale s
kućanskim aparatima i školskim priborom koji pripada njihovom djetinjstvu i njihovoj mladosti!
22
PROGETTO
ANNO DELL’ INVECCHIAMENTO ATTIVO
E DELLA SOLIDARIETÀ
INTERGENERAZIONALE
Anno scolastico 2012/2013
Grazie nonni
Nonni con me giocate,
nonni con me restate.
Sapete che siete per me
il tesoro più grande che c’è.
Voi grandi e io piccino,
voi nonni e io bambino;
ma stiamo bene insieme
perché ci vogliamo bene.
Grazie, grazie, grazie perché
restate accanto a me.
Grazie, grazie, grazie perché
affetto più grande non c’è.
Nel corso di tutto l’anno scolastico, attraverso vari appuntamenti e svariate attività ci siamo rivolti alle
persone della terza età.
Con questo nostro piccolo progetto abbiamo voluto dare un contributo nell’avvicinare nonni e
nipoti, includendo i primi nelle nostre attività scolastiche e favorire incontri intergenerazionali.
Abbiamo voluto sviluppare nei ragazzi le capacità di accettare le differenze di età, imparare, identificare
le esigenze personali, i fabbisogni degli altri e sviluppare in loro l’empatia.
Ci siamo riusciti con successo!
Guardate come!
I NONNI COSTRUISCONO CON I NIPOTI
LE STELLE DI NATALE
INCONTRO CON I MEMBRI DELLA
COMUNITÀ DEGLI ITALIANI
23
VISITA DELLE CERAMISTE DELLA COMUNITÀ DEGLI ITALIANI
UN PO’ DI MOVIMENTO CON LA ZUMBA
E PER FINIRE….. GIOCHIAMO INSIEME
A TUTTI I NOSTRI NONNI
ALLA COMUNITÀ DEGLI ITALIANI
ALLA PROFESSORESSA LUCIA MALNER
AI BALLERINI DEL CLUB PENSIONATI
„ZAMETSKI POVJETARAC“
ALLA PROFESSORESSA ERNA TONCINICH
A VALENTINA JONJIĆ
24
Dana 23. travnja 2013. prijepodne na Korzu ispod Gradske ure održana je prva međunarodna
sportsko-edukativno-zabavna manifestacija Žogarija (Loptarija) u kojoj je škola Belvedere po prvi
put sudjelovala.
Cilj Žogarije je sportom i popratnim odgojnim djelatnostima jačati povezivanje i prijateljstvo
među mladima. Žogarija uključuje sportsko druženje, kretanje i zabavu mladih. Sudionici projekta
su djevojčice i dječaci u dobi od 8 do 10 godina koji kroz razne sportske i odgojne aktivnosti uče o
strpljivosti, fair play igri, zdravoj prehrani i zaštiti okoliša.
Il giorno 23 aprile 2013 la scuola Belvedere ha passato la mattina sotto la Torre civica partecipando
per la prima volta ai giochi sportivi internazionali con carattere sportivo-educativo “Žogarija”.
L’obiettivo dei giochi è di sostenere le attività sportivo-educative, sviluppare e rafforzare l’amicizia
tra i giovani attraverso lo sport, l’intrattenimento e il divertimento. I partecipanti erano bambini e
bambine di età compresa tra gli 8 e i 10 anni che attraverso varie gare sportive hanno dovuto attenersi
alle regole del fair play, alla sana alimentazione e al rispetto verso l’ambiente.
Učenici su produženog boravka za nagradni natječaj
“Lopta-Žogarija” osmislili loptu s najpoznatijim
riječkim znamenitostima. Vođeni krilaticom “Kad
je najljepše biti dijete”, pod mentorstvom učiteljice
Nevene Janjić, nazvali su je “Moja Rijeka”. Pritom
su upotrijebili razne materijale: stare novine, papire,
tempere, struktur pastu i ljepilo. Koliko je ljubavi i
truda uloženo u rad može se tek naslutiti pogledom
na sliku (desno).
25
Mercoledì, 8 maggio gli alunni delle inferiori hanno partecipato all’incontro sportivo di Miniatletica presso
la SEI “Galileo Galilei” di Umago. Si sono cimentati in cinque discipline: corsa, pallacanestro, lancio del
vortex e salto in lungo nonché nel tiro alla fune a livello di scuola. Tutti gli alunni hanno dato il meglio e
ottenuto una medaglia per la partecipazione. L’alunno Tomislav Smokrović della IIa si è classificato terzo nel
lancio del vortex.
Mercoledì 29 maggio, 17 alunni delle
superiori hanno partecipato ai XLIII
GIOCHI DI ATLETICA organizzati
dall’Unione Italiana e dall’Università
Popolare di Trieste per gli alunni delle
Scuole Elementari italiane della Croazia
e della Slovenia.
A fare gli onori di casa l’inossidabile
Sergio Dellton che ha aperto la
manifestazione alla quale hanno preso
parte circa 300 alunni di tutte e 14 le
scuole elementari italiane.
I ragazzi si sono cimentati in diverse
discipline dell’atletica leggera: corsa
60m, 100m, 300m, 1000m, salto in alto
e in lungo, lancio del peso e vortex,
nonché le staffette 4x60m e 4x100m.
I nostri atleti sono saliti
sul podio per due volte: il
primo a salirvi è stato Marin
Barbarić terzo classificato nel
salto in alto, mentre a salire sullo
scalino più alto Jelena Penko nei
1000m.
Bravissime anche le ragazze
della staffetta 4x60m (Lucija
Lanza, Paola Butorac, Dora
Šižgorić Winter e Mateja Šašić)
che in finale per un soffio sono
arrivate quarte. A conquistare
un’altra “medaglia di legno”
ancora Lucija Lanza nei 60m.
Complimenti a tutti gli alunni
partecipanti!
Bravi!!!
26