demokracija br 1final_osnova.qxd

Transcript

demokracija br 1final:osnova 4/9/2010 8:47 AM Page 1
Sva prava pridržana.
Demokracija i sigurnost u Jugoistočnoj Evropi
© 2010
IMPRESUM
Demokracija i sigurnost u Jugoisto~noj Evropi
Izdavač
Glavni urednik:
Zamjenica glavnog urednika:
Uređuje:
ATLANTSKA INICIJATIVA
Udruènje za promicanje euroatlantskih integracija BiH
Sarajevo
Vlado Azinovi}
Edina Be}irevi}
Redakcijski kolegij
Stalna suradnja:
Muhamed Jusi}
Antonio Prlenda
Sead Tur~alo
Jasna Peki}
Asaf Alibegovi}
Savjet časopisa
Nerzuk ]urak, (Sarajevo), predsjednik
Kurt Bassuener (Sarajevo),
Vlatko Cvrtila, (Zagreb)
Marko Atilla Hoare, (London)
Tihomir Loza (London)
Danko Plevnik, (Zagreb)
@arko Petrovi}, (Beograd)
Tanja Topi} (Banja Luka)
Lektura
Grafički dizajn
DTP
Godina
Zinaida Laki}
Alma Hrasnica
Sanin Grabonji}
2010.
Izlazak ovog časopisa omogućili su:
Ambasada Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i
Sjeverne Irske u BiH,
Ambasada Kraljevine Norve{ke u BiH
Komandni {tab NATO-a u Sarajevu
Oruàne snage Bosne i Hercegovine
Napomena:
Mi{ljenja iskazana u tekstovima objavljenim u ovom broju
odraàvaju osobne stavove autora, a ne nu`no i redakcije
~asopisa ili Atlantske inicijative.
Sadržaj
Uvodnik
Tema broja
5 Vlado Azinovi}
EUROATLANTSKA INTEGRACIJA BALKANA
6 Danko Plevnik:
DA LI JE NATO POBIJEDIO NA BALKANU?
10 Nerzuk ]urak:
NATO, ZNA[ LI SVOJ DUG?
15 \or|e Latinovi}:
ZAPADNA ALIJANSA I BiH:
POGLED IZ REPUBLIKE SRPSKE
20 Vlatko Cvrtila:
NATO I REPUBLIKA HRVATSKA
27 Sr|an Kusovac:
CRNA GORA – SLJEDE]A ^LANICA
SJEVERNOATLANTSKOG SAVEZA
33 @arko Petrovi}:
UTICAJ RUSIJE NA KRETANJA U SRBIJI
38 Agron Bajrami:
“AMERI^KA VEZA” NA KOSOVU
42 Vlado Azinovi}:
KAKO JE TITO (IS)KORISTIO NATO
Reportaža
Međunarodna politika u BiH
46 Jasna Peki}:
POSJETA TRENING CENTRU U BUTMIRU - VRHUNSKIM
OBRAZOVANJEM DO NATO STANDARDA
50 Marko Attila Hoare:
BOSNA I HERCEGOVINA – KLIMAVI TEMELJ BALKANA
Aktuelno
56 Edina Be}irevi}:
TEORIJA I PRAKSA AHMETA DAVUTOGLUA
U fokusu
61 Muhamed Jusi}:
JEMEN – IZME\U EL-KAIDE I AMERIKE
Viškovi ratnog materijala u BiH
65 Ulrich Heider:
ZEMLJA SMRTONOSNIH POTENCIJALA
Iskustva iz regije
Prikazi
70 Antonio Prlenda:
HRVATSKI HELIKOPTERI NA KOSOVU
74 Sead Tur~alo:
KONZERVATIVNA VS. PROGRESIVNA GEOPOLITIKA
76 ORGANIZIRANI KRIMINAL U KAKISTOKRACIJI
Preneseno
78 Zbigniew Brzezinski:
AGENDA ZA NATO – PUT PREMA GLOBALNOJ
SIGURNOSNOJ MRE@I (“Foreign Affairs”)
UVODNIK
Dr. sc. Vlado Azinović
Glavni urednik
Po{tovani ~itatelji,
pred vama je prvi broj ~asopisa Demokracija i sigurnost u jugoisto~noj Evropi, publikacije namijenjene promociji euroatlantskih vrijednosti i kulture dijaloga u Bosni i Hercegovini i regiji.
Izbor naziva i sadràj ~asopisa odraàvaju na{e uvjerenje da je tranzicijski proces ka uspostavi funkcionalnih demokracija,
vladavine zakona i za{tite ljudskih prava u regiji usko povezan sa sigurnosnim modelima. Vjerujemo da je sigurnost preduvjet za uspostavu demokracije.
Sigurnost se naj~e{}e usko definira kao “stanje bez opasnosti”, odnosno bez ugroàvanja, ili kao “opseg za{tite od neke
prijetnje”. No, ona je i znatno vi{e.
Ameri~ki psiholog Abraham Maslow smjestio je sigurnost u same temelje svoje ~uvene piramide (hijerarhije) najja~ih ljudskih potreba. Odmah nakon potrebe za hranom, vodom, kisikom, snom i biolo{kim opstankom, ~ije nezadovoljenje dovodi do smrti, Maslow je upravo sigurnost naveo kao temeljnu psiholo{ku potrebu. Ona uklju~uje za{titu od nasilja; sigurnost
doma, porodice i zdravlja; za{titu imovine; stalnost prihoda; potrebu za redom, poretkom i predvidljivo{}u doga|aja u bliòj i daljnjoj budu}nosti. Zadovoljenje ovih potreba pomaè osobi da raste i razvija se kao ljudsko bi}e, tvrdio je Maslow:
“înjenica je da su ljudi dobri. Pruìte im pa`nju i sigurnost i oni }e uzvratiti pa`njom i biti sigurni u svoja osje}anja i pona{anje.” Tek kada zadovolji potrebu za sigurno{}u, ~ovjek je sposoban krenuti u zadovoljenje ostalih primarnih potreba – za
pripadno{}u, ljubavlju, po{tovanjem i samoostvarenjem.
U postkonfliktnom dru{tvu, poput bosanskohercegova~kog, gdje svjesno i kontinuirano uvo|enje nesigurnosti i straha u javni diskurs ima nesumnjiv politi~ki motiv, ne ~ini se osobito mudrim ni opravdanim rasprave i odluke o sigurnosnim rje{enjima i dalje dràti u ekskluzivnoj domeni ovda{njih politi~kih elita. Na mogu}e posljedice takvog trenda po razvoj demokracije
gotovo da i ne treba posebno upozoravati. Uz to, dejtonska institucionalizacija dràvnopravnog provizorija BiH, u koju je
ugra|ena i dinamika prethodnog sukoba, nalaè da se debata o sigurnosnim modelima kona~no prenese i u civilno dru{tvo.
Pokre}u}i ovaj ~asopis, Atlantska inicijativa u Bosni i Hercegovini èli otvoriti forum za razli~ita promi{ljanja o ovim pitanjima i omogu}iti ~itateljstvu da o klju~nim problemima demokracije i sigurnosti donosi mi{ljenja koja se temelje na poznavanju ~injenica i razumijevanju relevantnih procesa. Time èlimo doprinijeti stvaranju èljenog dru{tva znanja u kojem }e
konkurencija ideja biti zalog napretka, a ne vi{e stalan izvor naizgled nerje{ivih prijepora.
5
Tema broja
NATO
i Jugoistočna Europa
Da li je NATO
pobijedio na Balkanu?
„Mir na Balkanu nije donio Dayton, nego Avignano.
Dayton je unio nemir. Mir su donijeli avioni koji su polijetali iz NATO-ove baze u ovome italijanskom gradu.“1
Piše: Danko Plevnik
Geopolitičko stanje u
Jugoistočnoj Europi je
nesumnjivo taktički trijumf
NATO-a, no ova regija
prestaje biti dinamizator
NATO-ove strategije koja
se u 21. stoljeću projicira
prema Bliskom istoku,
Srednjoj i Dalekoj Aziji.
Ova konstatacija Hadèma Hajdarevi}a lakonski saìma
zasluge NATO-a za mir u Bosni i Hercegovini i Jugoisto~noj Europi i njegovo promoviranje u peacemakera.
Jugoisto~na Europa pripomogla mu je ne samo da se
odrì kao sigurnosna alijansa nego i da se afirmira kao
ratna i politi~ka formacija. NATO je upravo na prostorima Jugoisto~ne Europe s nekoliko operacija (Deny Flight, 1993; Sharp Guard 1993-1996; Deliberate Force,
1995, kasnije i Essential Harvest, 2001) prvi put djelovao izvan podru~ja ^lanka 5, a svoj prvi slu`beni humanitarni rat zbog spre~avanja etni~kog ~i{}enja Kosova
(Operacija Allied Force) 1999. vodio sa Srbijom. Bez
Jugoisto~ne Europe interventni razvoj NATO-a ne bi
i{ao ni tako lako ni tako brzo jer je u doktrinarnom smislu tek na summitu NATO-a u Pragu 2002. odlu~eno
da vi{e ne}e biti ograni~en na obrambene prostore ^lanka 5, pa je radi sigurnosne pacifikacije Afganistana
2003. stvorio ratnu koaliciju s 44 zemlje International
Security Assistance Force (ISAF). To ozna~ava iskorak
od ~uvanja blokovske sigurnosti ~lanica NATO-a do ~uvanja me|unarodne sigurnosti.
Dinamika rata u BiH postala je „sistemski presedan“
za formiranje novog NATO-a, pa je pridruèni direktor
za kadrovsku politiku u State Departmentu Dan Hamilton jo{ 1996. kazao da je misija NATO-a u BiH „vjerojatno, najva`nija za njegovu budu}nost“.2 Bez Bosne
i razmje{taja NATO-a ne bi do{lo do ozra~ja za intervenciju na Kosovu ni do izgradnje druge najve}e ameri~ke baze na svijetu (Bondsteel). [to nije slu~ajno,
budu}i da je NATO u Jugoisto~noj Europi bio i ostao
u slu`bi Pax Americana kao sredstvo pacifikacije i geopoliti~kog ujedinjavanja tog prostora, a ne poluga kojom }e se jedna dràva obra~unavati s drugom. To se
zorno pokazalo 1995. kada je NATO na ameri~ki poticaj uskratio zra~nu podr{ku HV-u pri njegovoj kampanji zauzimanja Banja Luke.
6
Autor je novinar, publicist i redovni
kolumnist splitskog dnevnika
“Slobodna Dalmacija”
Na to sam skrenuo pozornost ve} 1996., kada sam
procjenjivao da je stari NATO bio toboè stvoren da
Amerikanci umiru za Berlin, a da se novi NATO ne pravi da bi Amerikanci ponovno umirali u Europi, jer „ako
bi do{lo do rata, tada bi Amerikanci uglavnom davali
tehnolo{ku potporu (transportni avioni, komunikacijski sustavi, obavje{tajni sateliti, napada~ki helikopteri i
sl.) a 'partnerski saveznici’ multinacionalne i dobro
uvje`bane 'kositrene vojnike’. Christopher je koncem
1993. glasno rekao da Europa vi{e nije dominantan dio
svijeta, pa bi ameri~ko prividno povla~enje iz Europe
trebalo shvatiti kao ameri~ku vojnu pripremu za pacifi~ko stolje}e i sigurnosno {irenje na istok“.3
No ve} je {irenje na europski istok NATO-u zadavalo
interpretativnih problema s Rusijom, koja je to strate{ki doìvljavala kao okruènje i njegov izlazak na njene granice. Oprezni biv{i njema~ki ministar vanjskih
poslova Njema~ke Hans-Dietrich Genscher je u interviewu tjedniku Der Spiegel (3/1997) primijetio je da
je bila pogre{ka tu akciju reformuliranja NATO-a nazivati „{irenje NATO-a na istok“, ve} da je puno primjereniji izraz trebao biti „primanje novih ~lanova“.
Zbog imperativa takvog intencionalnog redefiniranja
NATO-ova je retorika toliko nabujala da se o ratu po~elo govoriti gotovo kao o zadnjem stadiju demokracije. NATO se reklamirao kao me|unarodna politi~ka
i ekonomska organizacija koja bi zbog svoje efikasnosti u perspektivi trebala zamijeniti Vije}e sigurnosti
UN-a, koji je za razliku od NATO-a ostao predhladnoratna organizacija, dok se NATO ipak uspio preoblikovati u posthladnoratnu organizaciju.
NATO se vidio u funkciji demokratskog globalizma u
kojemu najvi{i interesi vi{e nisu sila ve} vrijednosti kao
strate{ke nu`nosti poput slobode, trì{ta i ljudskih prava. U ratu protiv Srbije 1999. pokazalo se da je NATO-ov interes ipak klasi~an interes, a to prema Hansu
Morgenthauu zna~i interes definiran silom. Budu}i da
nije mogao kontrolirati racionalnost Milo{evi}a, NATO
je svoju silu kontrolirao strate{kim dobrima nove alijanse, pa su va`niji postali public relations refleksi negoli
razlozi za nepreciznost bombardiranja. Francuski filozof Alain Badiou je tom prigodom sumirao NATO-ovu
ideologiju u tri premise:
1. Demokracije vr{e udare na totalitarne diktature.
2. U sje}anje na shoah, etni~ki ~ista~i bit }e napadani.
3. Trupe istine ga|aju propagandisti~ke laì.4
Proturje~nosti NATO-ove pacifisti~ke vrijednosne ideologije, u~inci ratnih udara i {irenje na istok stvaraju razli~ite vrste oponenata. Prema Badiouu Haa{ki sud je
trebao zahtijevati raspust NATO-a kao neodgovorne
me|unarodno naoruàne bande koja prijeti pravima
ljudi i naroda budu}i da su ovim ratom za Kosovo Amerikanci èljeli poniziti Ruse bez direktne konfrontacije
te poslati upozorenje Kini, ~ije veleposlanstvo u Beogradu nije pogo|eno slu~ajno. Taj rat bio je upravo
test sile: „Logika sile nije nikada bila posljedica plemenitih principa, ~ak i kada je sila u to rado èljela vjerovati.“5 Oduvijek postoji ovakva imperijalna trijada:
„prvo, vojska koja osvaja; drugo, trgovina koja otvara
trì{ta; i tre}e, prozelitsko misionarstvo“.6
(Politi~ka) filozofija ne bi nikako smjela pomagati tu
vrstu propagande. Zna~i li, prema tome, da je promi{ljanje NATO-ove strategije ujedno i sudjelovanje u njenom misionarskom {irenju i apologetici? Premda ima
„misionara“, interesno fokusiranih na odnose izme|u
NATO-a i Jugoisto~ne Europe, koji poput Janusza Bugajskog iz washingtonskog CSIS-a nekriti~ki preuzimaju NATO-ov vokabular i zaboravljaju razlike izme|u
proklamacija i postignu}a, sasvim je intelektualno legitimno autonomno analizirati strate{ke inovacije i kretanja NATO-a. Ve} sam 1999. pisao o razvoju NATO-a
kao globalne sigurnosne organizacije, {to sam ocijenio
kao pretpostavku njegova opstanka, dakle mnogo prije nego {to su za tu opciju prona|eni njegovi novi motivi (globalni terorizam, prirodne katastrofe, gusarstvo,
hakerizam, trgovina ljudima, {verc droge). Na tu ga
vrstu anga`mana ponajprije tjera Pax Americana, koji
nije gladan tu|ih teritorija i u idealnom smislu nastoji
okon~ati Hobbesov vje~ni rat i proglasiti Kantov vje~ni
mir, a u prakti~nom smislu ipak posti}i {to bolje startne pozicije za eventualni sraz s Rusijom, {to je manje
vjerojatno, i s Kinom, {to je dugoro~no vjerojatnije.
Geopoliti~ko stanje u Jugoisto~noj Europi je nesumnjivo
takti~ki trijumf NATO-a, no ova regija prestaje biti dinamizator NATO-ove strategije koja se u 21. stolje}u projicira prema Bliskom istoku, Srednjoj i Dalekoj Aziji.
Kineski ekspert za me|unarodna pitanja Li Zhongcheng
prepoznao je kontekst Jugoisto~ne Europe kao podru~je na kojem je NATO 1994-1995 zapo~eo sa svojim planovima za „isto~nu ekspanziju“.7 Nakon iniciranja ideje
pro{irenja NATO-a i stvaranja njegovog Partnerstva za
mir (1994), Kina je 1996. pokrenula skupinu [angaj Pet
sa srednjoazijskim zemljama koje su se 1994. priklju~ile
Partnerstvu za mir. (Ne treba zanemariti faktor Kine, koja je vrlo upu}ena u zbivanja u Jugoisto~noj Europi, budu}i da je Albaniji pruàla vojnu pomo} od 1964. do
1978., a sa Srbijom u~vrstila bilateralne odnose nakon
1999., koji su okrunjeni strate{kim sporazumom 2009).
Jugoisto~na Europa je sigurnosno paxamericanizirana i
natoizirana: Slovenija, Ma|arska, Rumunjska, Bugarska,
7
Gr~ka, Turska, Albanija i Hrvatska ~ine NATO-ov sigurnosni prsten. Njime se zaokruùju i neutraliziraju Srbija i Bosna i Hercegovina, konkretno Republika Srpska,
koje kalkuliraju s potencijalnim geopoliti~kim revizionizmom Rusije. Za ruski strate{ki prodor ne postoje realne {anse kao {to nisu postojale ni nakon rata za
Kosovo, kada Rumunjska i Bugarska Rusiji nisu dozvolile prelet ruskih vojnih snaga. Nagrada za to bilo je njihovo primanje u NATO (2004) i EU (2007). Koliko je
usko preklapanje strategije SAD-a i NATO-a u Jugoisto~noj Europi svjedo~i ameri~ka inicijativa Ameri~ko-jadranska povelja, koju su u Tirani 2003. potpisale
Albanija, Makedonija i Hrvatska, kao svojevrsna multilateralna priprema ovih zemalja za ulazak u NATO.
Albanija i Hrvatska su u{le u NATO 2009. a Makedonija, koja je bila potpuno spremna, zadràna „lingvisti~kim inatom“ Gr~ke. Ona njenom nazivu nastoji
pridodati pridjev koji bi je razlikovao od njene sjeverne
regije Makedonije, no ex-jugoslavenska makedonska
Makedonija je u{la pod ki{obran Pax Americana ~vrstim
bilateralnim ugovorom sa SAD-om. Crna je Gora dobila akcijski plan za ulazak u NATO pro{le godine, a direktor za planiranje NATO-a Frank Boland pretpostavlja
da bi za punopravnu ~lanicu mogla biti primljena ve}
2012. godine. Bosna i Hercegovina i Srbija pristupile su
NATO-ovom Partnerstvu za mir 2006. godine. Nova je
ameri~ka veleposlanica SAD-a u Srbiji Mary Warlick 5.
velja~e ove godine izjavila da su Srbiji vrata NATO-a otvorena i da }e se suradnja SAD-a i Srbije pobolj{avati
kroz nove projekte Partnerstva za mir. Formalno nepokriveno programom priklju~enja NATO-u ostaje samo Kosovo, koje je ogromni politi~ki problem za
primanje Srbije u NATO i u EU, me|utim o Kosovu se
neformalno govori kao o „NATO-dràvi“. Do 2012.
NATO-ove snage na Kosovu (KFOR) bit }e svedene na
4000 vojnika, {to je tako|er jedan od pokazatelja da
se u Jugoisto~noj Europi ne o~ekuje nestabilnost i novi
ratovi bez obzira na to {to je biv{i hrvatski predsjednik
Mesi} najavio vojnu akciju, najprije Hrvatske, a potom
NATO-a, ukoliko premijer Milorad Dodik odrì referendum o odcjepljenju Republike Srpske.
8
U Istanbulu je NATO pro{log mjeseca najavio {tednju,
a recesija priti{}e i njegove ~lanice u Jugoisto~noj Europi. Hrvatska je obe}ala NATO-u da }e do 2015. stvoriti oklopni bataljun, ali nabava oklopnih vozila od finske
Patrije kasni zbog financijske krize koja je pogodila
Hrvatsku. Ni natovska stopa izdvajanja za vojsku od 2
posto jo{ nije postignuta. U Sloveniji civilne udruge pripremaju peticiju o raspu{tanju vojske, iako se ta ideja
pojavila ve} 1990., budu}i da slovenska vojska vi{e ne
brani slovenski suverenitet ve} nepotrebno sudjeluje u
NATO-ovim ratovima. Politi~ka vlast i dio opozicije se
ogra|uje od tog utopijskog pacifizma i demilitarizacije
u sigurnosno trusnim vremenima, predlaù}i da se 500
milijuna eura, koliko iznosi prora~un ministarstva obrane, podvrgne jasnijim politi~kim strategijama koje bi
odlu~ivale o tome za{to, kada i na koji na~in slovenska
vojska treba sudjelovati u NATO-ovim ratnim akcijama.
Jedino Kosovo ima ambicije vojnog ja~anja, za {to je dobilo podr{ku NATO-a i prijekor Srbije, dok ostale zemlje u regiji èle zadràti trenuta~no stanje.
Premda ima spekulacija o izgradnji ruske baze na granici Srbije i Kosova, govorilo se i o zajedni~kom ruskosrpskom koordinacijsko-logisti~kom centru uz ni{ki
aerodrom, tu je prije rije~ o geoekonomskim prodoru
Rusije na Balkan, budu}i da kroz Ni{ prolazi trasa plinovoda Ju`ni tok, nego o geopoliti~kim ambicijama. Iako je Srbija proglasila neutralnost, me|u ostalim da
amortizira pritisak Rusije koja prijeti priznanjem Kosova ukoliko Srbija pristupi NATO-u, u ovakvom geopoliti~kom kontekstu Srbija vi{e gubi negoli {to dobiva
odga|anjem priklju~ivanja NATO-u, koje u Jugoisto~noj Europi figurira kao predvorje za EU. Nakon inicijative Austrije i Gr~ke da se zemlje zapadnog Balkana
prime zajedno u EU 2014., a neslu`beni njema~ki izvori govore o ulasku Srbije u EU 2018., moè se pretpostavljati da bi se ulazak Srbije, BiH i Kosova u NATO
mogao dogoditi prije tih eurounijskih rokova.
NATO za Rusiju nije problemati~an u ve} pacificiranoj
Jugoisto~noj Europi, zbog navedenog „natovskog
prstena“ na Balkanu, ve} u Isto~noj Europi gdje u svoje redove poku{ava kooptirati krnju Gruziju i geopoliti~ki prepolovljenu Ukrajinu. Rusiji u strate{kom smislu
nisu pote{ko}a ni balti~ke zemlje, koje NATO po vlastitom priznanju nije sposoban obraniti zbog konfiguracije koja daje prednost Rusiji. Pote{ko}u predstavljaju
Poljska i ê{ka zbog antiraketnog {tita, od ~ega je Obama odustao i najavio da }e antiraketne sustave premjestiti u Jugoisto~nu Europu, u Rumunjsku i Bugarsku,
kako bi jo{ jednom podvukao da Rusija nije meta, ve}
da se {tit postavlja protiv zemalja Srednje i Daleke Azije, poput Irana i Sjeverne Koreje. Ruske ponekad prenagla{eno dramati~ne kritike i takve reducirane
antiraketne obrane sluè kao ulog u {ire vojno-diplomatsko cjenjkanje sa SAD-om i NATO-om.
Naime, iako je glavni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen u samoj Moskvi izjavio da NATO nikada ne}e napasti Rusiju, ruski predsjednik Dmitrij Medvedev
je u vrijeme odràvanja sigurnosne konferencije ove
godine u Münchenu objavio novu rusku vojnu doktrinu po kojoj je upravo NATO najve}i neprijatelj Rusije.
Radi se o ruskoj preventivnoj, containmnet strategiji,
kojom bi se trebalo nagovarati NATO da ne nova~i
dràve koje se nalaze na njenim granicama. U tu svrhu
se demonstrira nevidljivim avionima i novim tipovima
napada~kih raketa te poku{ava reafirmirati OSCE.
U Münchenu se 7. velja~e na spomenutoj sigurnosnoj
konferenciji diskutiralo o globalnoj verziji NATO-a. Rasmussen je najavio da }e se NATO razvijati u globalni
sigurnosni centar, graditi mreù sigurnosnog partnerstva te na tje{nju suradnju pozvati Kinu, Indiju i Pakistan. I Rasmussen i njema~ki ministar obrane zu
Guttenberg su izrazili protivljenje NATO-u kao konkurenciji UN-u, {to se moè povezati s pove}anjem diplomatske aktivnosti SAD-a u UN-u, ali i nastojanjem
da se smek{a nepovjerenje i otpor azijskih dràva prema NATO-u te po{alje signal o prihva}anju multilateralnije ravnoteè snaga.
Gönüjeve tvrdnje se s pravom mogu odnositi i na ostale zemlje Jugoisto~ne Europe koje su u ~lanstvu NATO-a. Me|utim, to ~lanstvo ko{ta, {to se pokazalo u
slu~aju sudjelovanja vojnika Slovenije i Hrvatske u NATO-ovim snagama (ISAF) u Afganistanu. Hrvatska }e u
tu svrhu ove godine morati izdvojiti 400 milijuna kuna, istovremeno {alju}i dio svoje kopnene vojske na prisilni odmor. Jugoisto~noj Europi je kao i Zapadnoj
Europi lak{e slijediti ameri~ku geopolitiku NATO-a kada se ona fokusira na obranu europskog teritorija. Generalni direktor za vanjske i politi~ko-vojne poslove
Vije}a Europske unije Robert Cooper smatra i upozorava EU, a time implicite i zemlje Jugoisto~ne Europe,
da „ne postoji takva stvar kao besplatna obrana“.10 Za
razliku od hladnog rata, kada je postojala o~evidna
„konfrontacijska strategija“ SAD-a i NATO-a naspram
SSSR-a, suvremena globalna NATO-ova strategija nije
konfrontacijska ve} asimilacijska.
Jedan od izvora nove NATO-ove strategije dijelom proizlazi i iz Obamine velike strategije o apsolutnoj zabrani
nuklearnih pokusa, ukinu}u nuklearnog oru`ja i prevenciji nuklearnog terorizma, iza ~ega bi trebalo slijediti {irenje sigurnosnog NATO-ovog ki{obrana na cijeli svijet,
{to u strate{kom smislu zna~i {irenje pametnog oru`ja i
trupa za brzi razmje{taj na sve neuralgi~ne to~ke svijeta. To pretpostavlja manje „lokalnog“ europskog NATO-a, a vi{e globalnog (~itaj azijskog) NATO-a, kojega
}e trebati popunjavati eventualne blisko, srednje i daleko isto~ne ~lanice. Konsenzusom sa [angajskom organizacijom za suradnju (SCO), koji je funkcionirao u
NATO-ovom udaru na Afganistan 2001., ali ne i prilikom
intervencije na Kosovu 1999. i ASEAN-om, NATO bi trebao prerasti u vojne snage UN-a.8
Validna strategija, me|utim, uzima u obzir sve mogu}e
opcije. Bude li djelovala asimilacijska strategija, do}i }e
do nadvladavanja NATO-a kao unutarzapadne mjere za
izgradnju sigurnosnog povjerenja, pa }e se NATO u tom
identifikacijskom smislu morati devesternizirati, a time i
globalizirati, {to zna~i pro{iriti na nove azijske ~lanice, a
to }e zasigurno smanjivati sigurnosni teret Europljanima. U suprotnom, do|e li do interkontinentalnih ratnih
aran`mana, NATO }e zadràti svoj euroatlantski profil,
{to }e zna~iti ve}a izdvajanja za naoruànje i osnivanje
mnogo kompleksnijih vojnih formacija. n
[to bi to trebalo zna~iti za zemlje Jugoisto~ne Europe
nedavno je na panelu „Je li nulta stopa nuklearnog razoruànja mogu}a?“ (Is Zero Possible?) minhenske sigurnosne konferencije primijetio turski ministar
odbrane Vecdi Gönül rekav{i da Turska nema potrebe
za nuklearnim oru`jem, jer „smo dio NATO-ovog ki{obrana, {to je dovoljno“.9 Ho}e li Iran s nuklearnom
bombom smanjiti ili osnaìti utjecaj SAD-a i NATO-a na
Bliskom istoku? Po ameri~kom kontrascenariju iranska
nuklearna bomba }e za integraciju dràva Perzijskog zaljeva u~initi vi{e nego svi dosada{nji ameri~ki politi~ki
napori. U strahu od natovskog ili ameri~kog zaokruìvanja Kine i dominacije SAD-a na Zapadnom Pacifiku,
Kina se kroz svoju nuklearnu politiku i proliferaciju u
Iranu, Sjevernoj Koreji i Pakistanu èli u~vrstiti u Sredi{njoj Aziji, dodu{e ne jo{ kao NATO-ov strate{ki protivnik, ve} samo kao ruski strate{ki partner i „odgovorna
velika sila“ (fuzeren de dago), {to promi~e od 1997.
NAPOMENE:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
Hadèm Hajdarevi}, @ivot u akvariju (Sarajevo, Dobra knjiga,
2010) str. 79 /uskoro u tisku/.
Danko Plevnik, Novi NATO ili stara geopolitika: strategijske studije
(Karlovac, Impressum, 1999) str. 50.
Ibid., str. 61-62.
Alain Badiou, Polemics (London, New York: Verso, 2006), str.
68.
Ibid., 72.
bid.
Bates Gill, Rising Star: China’s New Security Diplomacy (Washington, D.C.: Brookings Institution Press, 2007), str. 73.
„NATO-SCO: Shaking hands over Pacific?“, EURISC Foundation.
The European Institute for Risk, Security and Communication
Management (http://www.eurisc.org/euriscomments/153nato-sco-shaking-hands-over-the-pacific.html,
pristupljeno,
12.2.2010.).
Ross Douthat, “The Dream of Zero”, The New York Times, 8.
velja~e, 2010.
Robert Cooper, The Breaking of Nations: Order and Chaos in the
Twenty-f irst Century (London: Atlantic Books, 2003) str. 165.
9
Tema broja
Bosna i Hercegovina,
NATO i Evropska unija
NATO,
znaš li svoj dug?
Piše: Nerzuk Ćurak
NATO mora Bosnu i
Hercegovinu uvesti u svoje
sigurnosne odaje, jer vodeći
vojno-politički savez
suvremenog svijeta, nosi, u
okvirima posthladnoratovske
geopolitike, jednu vrstu duga
prema Bosni.
10
Autor je vanredni profesor
na Fakultetu političkih nauka
Univerziteta u Sarajevu.
Evropska unija umorila se od sopstvene ambicije pro{irenja na cjelinu evropske geografije. Poku{aj uspostavljanja autenti~ne kontinentalne geopolitike mira u
zabrinjavaju}oj je defanzivi. Po porukama iz Bruxellesa jedna Evropa ipak nije mogu}a. Evropska politi~ka
birokracija bila bi najsretnija da moè otkazati prijem
u punopravno ~lanstvo Evropske unije zemljama zapadnog Balkana (izuzimaju}i eventualno Hrvatsku) a da
ne izgubi vjerodostojnost politi~ke i ekonomske sile u
ekspanziji.
Za nas je rezerviran status barbara, onih koji ostaju
izvan civilizacijskih zidina i zahtijevaju stalnu imperijalnu upravu, “jer kako je lijepo navela Karnegijeva komisija, Balkan je podru~je koje nije opravdalo
povjerenje velikih sila da je sposobno da se samo o sebi stara”.1
Zato je potreban nametnuti upravitelj, koji i na strate{koj (izgradnja dràva) ali i na svakodnevnoj razini {alje poruku da gra|ani Balkana pripadaju zoni golog
ìvota, svijetu u kojemu, kako to lucidno primje}uje
Marina Grìni}, “vlada autoritet {to nije utemeljen ni
u jednom zakonu, pa o golom ìvotu, o ìvotu i smrti,
odlu~uje izvan zakona. Ono {to danas opaàmo upravo je proizvodnja golog ìvota. Tre}i svijet (a {ta smo
drugo nego tre}i svijet, op. N.].) sada se pokazuje kao
svijet u kojemu ljudi imaju samo goli ìvot. Ipak, va`no
je razumjeti da je shva}anje po kojemu u svijetu ili dijelu svijeta postoji samo goli ìvot presuda o svijetu koji
nije utemeljen ni na kakvoj zakonitosti. [tovi{e, oznaka dijela svijeta kao svijeta golog ìvota oblik je uvo|enja teritorija bez zakonitosti ili zone golog ìvota, koji
se od tamo {iri na sav svijet”.2
[ta je drugo jugoisto~na Evropa, sa postdejtonskom Bosnom i Hercegovinom, “preddejtonskim” Kosovom,
frustriranom Srbijom, samostalnom (ali pod budnim
okom srpskih nacionalista koji ne priznaju crnogorsku
nacionalnu samobitnost) Crnom Gorom i dràvnopravno jo{ uvijek u potpunosti nepotvr|enom Makedonijom, nego teritorij bez “bezli~ne zakonitosti”, podru~je
golog ìvota, o kojemu i za kojega odlu~uje inozemni
upravlja~ki faktor, kad ho}e, koliko ho}e i {ta ho}e.
Taj onespokojavaju}i status }e ostati dugotrajna pozicija zemalja regije, jer unutra{nji akteri politi~kih igara
na postjugoslavenskom prostoru permanentno {alju
poruke da ove dràve nisu sposobne da se same sobom oblikuju kao samoodrìvi politi~ki entiteti.
(Primjera radi, nacionalisti~ki dijelovi srpske etni~ke zajednice u Crnoj Gori, u perspektivi, mogu se politi~ki
konstituirati kao remetila~ki faktor nove dràve, kao
svojevrsna 'republika srpska’ u tkivu crnogorske dràve, dodu{e, bar za sada, bez teritorijalno-entitetskog
jedinstva, ali ne treba isklju~iti ni mogu}nost takvog iracionalnog nacionalisti~kog zahtjeva. A izjava premijera
Republike Srpske Milorada Dodika koju je svojevremeno dao Oslobo|enju da je RS dala ovla{tenja iz oblasti bezbjednosti i sigurnosti, koja...bi... trebalo redukovati,
odnosno podijeliti nadle`nost entiteta i dràve BiH u oblastima bezbjednosti i sigurnosti, ponovno u prvi plan stavlja sigurnosna pitanja koja se ne iscrpljuju samo u sferi
reforme i institucionalne izgradnje bosanskohercegova~ke policije, ve} uklju~uju i sva druga sigurnosna pitanja, kao {to su i odbrana, ratni zlo~ini, proliferacija,
trafficing itd. To zna~i da Dodikova izjava, i kao latencija i kao tendencija, pretenduje na povratak dijela nadle`nosti iz naj{ire sigurnosne sfere u entitetsko okrilje {to
Bosnu i Hercegovinu vra}a u krug nekih institucionalno
ve} rije{enih pitanja, pa }e se, ne treba odbaciti ni tu
mogu}nost, politika u nekom novom vremenu ponovno iscrpljivati u pitanjima sigurnosne naravi, ostavljaju}i postrani izgradnju uvjeta za ekonomski i kulturni
prosperitet gra|ana. Ako sam u pravu s prethodnom
projekcijom, u budu}nosti }e BiH, zbog zakovane strukture politi~kog sistema, naprosto biti „osu|ena“ na
nove faze ideolo{kih sukobljavanja i na nove iracionalne
vrtnje u krug. \avolov krug.)
I prethodna dva primjera o~igledna su potvrda va`nosti i relevantnosti institucionalnog prisustva Evropske
unije na zapadnom Balkanu, i to u robusnim kapacitetima mo}i. No, valja se suo~iti s nesposobno{}u Evrope da izgradi svoj sigurnosni identitet i institucionalni
kapacitet koji garantira, ako ni{ta drugo, onda nemogu}nost obnove nasilja. To je tako malo, ali ni toga malo nema u izobilju! Evropska vanjska i sigurnosna
politika (CFSP) te iz nje izvedena sigurnosna i odbrambena politika (ESDP-CSDP) rije~i su, kategorije, pojmovi... iza kojih, da nema NATO-a, ne bi bilo ni~ega.
Ni operativnih kapaciteta, ni ljudi, ni novca... Misija EUFOR-a u BiH je transformirana misija NATO-a, a ne autenti~na evropska ideja. Ovo je preo{tra ocjena, ali koja
naprosto sabire evropski sigurnosni problem u ta~an
sud, za koji sam potvrdu dobio i tokom stru~nog boravka u Bruxellesu. Naime, briselske evropske institu-
cije, kako to primje}uje {panski sociolog Castells, „obi~no su zadovoljne svojim izoliranim ìvotom u svijetu
tehnokratskih agencija i vije}a ministara koji donose
odluke”,3 pa ne primje}uju da njihov birokratski pristup, poglavito u sigurnosnoj dimenziji, na terenu ne
proizvodi novo sigurnosno stanje, ve} postoje}e prikazuje kao kvalitativno novo. Tipski primjer ovakvog
odnosa je Bosna i Hercegovina, u kojoj su me|unarodne organizacije i agencije birokratizirane i nedjelotvorne. A zemlja je, kaìmo i to na ovom mjestu, dupke
puna oru`ja! Sigurnosna kultura uop}e se nije razvila,
nema transfera od militaristi~ke kulture nasilja u demilitariziranu kulturu povjerenja.
Da vidimo {ta je onda taj ESDP-CSDP koji je svoje vatreno kr{tenje doìvio u Bosni i Hercegovini kroz EUFOR-ovu operaciju Althea.
ESDP (na osnovu Lisabonskog ugovora izvedena je nova operativna skra}enica CSDP) vrhunac je institucionalnog razvoja evropske odbrambene i sigurnosne
politike. Historijski, generira se iz neuspje{nog koncepta EOZ (Evropska odbrambena zajednica, 1954),
Ugovora iz Maastrichta (1993), Amsterdama (1999) i
Nice. ”Suverenitetsko-politi~ki” limiti onemogu}avali
su konstituiranje uspje{ne sigurnosno-odbrambene alijanse za Evropu, pa je tokom hladnog rata ulogu ~uvara zapadne Evrope preuzeo NATO. Odbrana Evrope,
fakti~ki sve do danas, ovisi o SAD-u bez obzira na to
{to je institucionalnim razvojem Evropske unije do{lo
do stvaranja uslova za samostalniju evropsku sigurnosnu i odbrambenu politiku. No, iako je ESDP dobio
nove “nadle`nosti i strukture”, koje su omogu}ile “kori{tenje vojnih kapaciteta” ali i zna~ajne “civilne aspekte menad`menta kriza”, CSDP, kao lisabonska ina~ica
ESDP-a, jo{ uvijek ne uspijeva da se konstituira kao
“nadnacionalna struktura”, ve} je koncept u velikoj
mjeri ovisan o “me|uvladinoj suradnji”, dakle o politikama dràva ~lanica Evropske unije. Iako je jo{ za
2003. godinu bilo planirano razvijanje ESDP-a na na~in koji }e osigurati briselsku vojsku od “60.000 ljudi
za kopnene trupe i 30.000 pripadnika vazduhoplovstva
i mornarice za 100 brodova i 400 aviona”, tako kapacitirani strate{ki razvoj jo{ je daleko.4
Lisabonskim ugovorom konstituirana je Evropska odbrambena agencija s na~elnom idejom promicanja
operativnih kapaciteta EU-a u sferi odbrane, ali opet
se stje~e dojam o ispunjavanju birokratskog naloga a
ne stvarnoj namjeri konstitucije evropske vojske.5 Iako se na horizontu ta ideja, ideja evropske vojske, pojavljuje
kao
logi~na
posljedica
izgradnje
komprehenzivnog institucionalnog logosa EU-a, njeno
11
dugotrajno ka{njenje ili ~ak odlaganje te ideje u pretinac povijesne suvi{nosti doima se kao o~igledna realija budu}nosti.
[ta su uzroci ka{njenja? Pored ekonomskih razloga, valja obratiti pa`nju na jo{ dvije vrste razloga. Jedna se ti~e odsustva htijenja Evropske unije da ulaè sredstva u
vojne strukture kada su one, sa stanovi{ta povijesnog razvoja EU-a, sve manje relevantne, a druga vrsta razloga
proizlazi iz uvjerenja da se Evropa, nakon procesa pacifikacije, koji je ve} duè vremena u sna`nom zamahu,
ne treba remilitarizirati. No, va`no je znati da li je odbijanje remilitarizacije (koju traì SAD da bi priznao Evropu kao geopoliti~kog partnera) uzrokovano
napredovanjem ideologije mira6 unutar Evropske unije
({to je za svaku pohvalu) ili je odbijanje evropske nadnacionalne militarizacije uzrokovano konzervativnim uvjerenjima da militarnost stvarno i su{tinski pristaje uz
nacionalne dràve a da je formalno konstituiranje evropske sigurnosno-odbrambene strukture tek ispunjavanje institucionalnih naloga koje briselski birokratski
nukleus, normativnom logikom, zahtijeva i traì. Nagla{avanje ovih dilema je u najuòj vezi s misijama upravljanja krizama u jugoisto~noj Evropi, prema kojima sam,
kao {to se vidi i iz ovoga teksta, izuzetno skepti~an.
Eto, to je Evropska unija u sferi sigurnosti i odbrane.
Njena nesigurnost ja~a potencijale provincijalnih balkanskih politika koje se dobro snalaze samo u proizvodnji iracionalne spirale divljeg separatizma i
neprihvatljivog unitarizma. No, to je pozicija koja ustvari odgovara i jednima i drugima. Evropska unija do daljnjeg }e boraviti na Balkanu, a Balkan, iako pripada
„moralnom univerzumu evropske civilizacije“, ostaje
izvan okvira Evropske unije. Zapadni Balkan }e, unutar postoje}ih evropskih strategija, stalno ulaziti u
Evropsku uniju, ali ne}e u}i. To ne bi bilo toliko va`no
ako se zemlje u me|uvremenu sna`no ekonomski i kulturno razviju i poveù. No, je li mogu} razvoj unutar
nerazvojne, truhle sigurnosne agende? O~ito – nije! I
zato ovaj tekst sna`no pledira za novi sigurnosni pristup u kojemu }e dominantnu ulogu, sve do eventualnog nestanka imperijalne Pax Americane, imati
NATO.
Sjevernoatlantski savez je, prije svega, duàn zemljama
jugoisto~ne Evrope, ta~nije biv{e Jugoslavije, koje su,
proizvode}i nasilje, povijesnu egzistenciju NATO-a u~inile mogu}om.
12
Vode}i sigurnosno-politi~ki savez suvremenog svijeta, u
okvirima posthladnoratovske geopolitike, nosi jednu
vrstu duga prema Bosni i drugim zemljama regije. Za{to?
Rat protiv BiH i op}enito rat za raspad SFRJ reducirao
je zbunjenost u vojno-politi~kim strukturama Saveza,
nastalu nakon pada sovjetskog ideolo{ko-vojnog bloka.
Ostav{i bez neprijatelja (Var{avskog pakta) kao smisla
i svrhe svoga postojanja, NATO se suo~io s hamletovskom dilemom – biti ili ne biti. Tu dilemu je odli~no
prozreo Amerikanac Vladimir Petrov – poznanik Deana Achesona, jednog od osniva~a NATO-a – koji u
Washington Postu daleke 1997. pi{e: NATO je stvoren da
bi zadrào sovjetsko {irenje. On je ispunio svoj zadatak. Da
li mu sada treba dati zadatak da svijet u~ini sigurnijim za
demokratiju? Postoji jedan neizre~eni razlog za o~uvanje
NATO-a – strah da }e se na{ uticaj, kada Evropa bude napredovala prema integraciji, tamo smanjiti. Euro moneta
}e izazvati svemogu}i dolar. Rastu}a Natova birokratija bi
mogla nestati, ukoliko neki novi zadatak ne udahne ìvot u
tu ustanovu. To je rizik koji moramo prihvatiti. 7
Ovakve i sli~ne poruke izvrsno je razumio biv{i generalni sekretar Saveza lord Robertson, koji je, preuzimaju}i Alijansu, otvoreno i nedvosmisleno kazao: NATO }e
se transformirati sukladno izazovima epohe ili }e nestati s povijesne scene. To nije bio nimalo lak zadatak jer
rizici proistekli iz raspada sovjetske imperije (proliferacija, migracije, trafficing, me|udràvne napetosti izme|u postsovjetskih republika, nacionalizam, secesionizam,
kavkaski etni~ki kazan…) stajali su kao teàk izazov nasuprot ~etirima decenijama jasnog pozicioniranja ruskog
komunisti~kog bloka kao unilateralnog vojnog i ideolo{kog izazova. Priroda spomenutih rizika bila je druga~ija od transparentne jasno}e opasnosti koju je isijavao
Var{avski pakt kao klasi~ni vojno-politi~ki savez.
Tim dominantno nevojnim rizicima bavile su se druge,
nacionalne i internacionalne agencije (Interpol, FBI, uredi za migracije, OSCE, istraìva~ki instituti…) euroatlantske politi~ke alijanse, pa NATO stratezima nije uop}e
bilo jednostavno pred nacionalnim zakonodavcima braniti novu strategiju, koja je uklju~ivala pripremu Saveza
za nevojne opasnosti i njegovo {irenje na istok Evrope
kako bi se priklju~enjem novih ~lanica iz postkomunisti~kog svijeta prodrlo u nukleus spomenutih rizika i
sprije~ilo njihovo prelijevanje u prostor Okcidenta.
Dok su devedesete godine dvadesetog stolje}a obiljeìle velike diskusije ne samo politi~ke i sigurnosne
nego i finansijske naravi, i u Evropi i SAD-u, o razlozima, prednostima i nedostacima ekspanzije NATOa, prve godine dvadeset i prvog stolje}a obiljeìla je
debata o novoj strategiji NATO-a, mo}noj i u~inkovitoj spram razli~itih svjetskih kriza, pa se NATO pro{irio ne samo po Evropi nego i po srednjoj Aziji,
Afganistanu i Srednjem istoku. No, kao historijska ~injenica koju ne treba zanemariti ostaje zaklju~ak da
je rat protiv BiH, iako vo|en na perifernom krilu strate{kog prodora NATO-a u isto~nu Evropu, jedan od
klju~nih momenata koji su utjecali na dono{enje odluke o {irenju Saveza. NATO danas nije sjevernoatlantska, ve} je to globalna alijansa sigurnosti (o ~emu
}e zadnju rije~ dati novi strate{ki koncept NATO-a,
koji se, u {irokoj demokratskoj proceduri, trenutno
debatira), zahvaljuju}i, u odre|enoj mjeri, anga`manu u BiH, kao prvoj zoni vojnog djelovanja Saveza van
teritorije zemalja ~lanica. Ta ~injenica posjeduje povijesni kapacitet. Koncentracija i transparentnost nasilja u BiH po tvrdili su svrhu i razlog Saveza, koji se
silinom nove strategije (djelovanje van teritorije zemalja ~lanica) potvrdio dvojako u Bosni: kroz nametanje mira (operacije pro tiv vojske bosanskih Srba
augusta '95) te njegovo implementiranje (IFOR) i stabiliziranje (SFOR).
Dugotrajnim i robusnim prisustvom u BiH NATO je
“pratio” mirovni proces, legitimiraju}i se preko BiH
kao favorit nove sigurnosne arhitekture od Atlantika
do Urala. Nakon {to je upotrijebio silu u Bosni, Savez
je s (ne)o~ekivanom geopoliti~kom lako}om isporu~io
svoju mo} na Kosovo, Srbiju i Makedoniju, potvr|uju}i da je Bosna proizvela dalekose`ne implikacije za euroatlantsku zajednicu, kako u teoriji tako i u praksi.
Postaju}i “prva zemlja” prakti~ne implementacije nove posthladnoratovske strategije, u BiH je “upumpan”
novi geopoliti~ki sadràj koji je odre|uje kao druga~iju
zemlju. Ona je postala geopoliti~ki va`na za NATO (kao
vjesnik novog sigurnosnog pristupa), ali i geostrate{ki
(kao teritorija Saveza, dovoljno pacifizirana da u njoj
NATO apsolutno dominira i bez opasnosti razra|uje
razli~ite scenarije strate{ke igre).
Posljednji koji je razra|en – prepu{tanje strate{ke sigurnosne misije tzv. evropskoj sigurnosnoj i odbrambenoj strukturi, iako je rasteretio Savez, guraju}i ga u drugi
plan, u perspektivi nije dobro rje{enje za Bosnu i Hercegovinu i region. Iako znamo da misija EUFOR-a bez
NATO logisti~ke, kadrovske i svake druge podr{ke ne
bi imala {anse, za BiH je od presudne va`nosti da se
NATO misija u na{oj zemlji dodatno osnaì i nametne
kao najrelevantniji sigurnosni faktor. Onaj koji je u hijerarhijskom smislu iznad CSDP-a odnosno EUFOR-a.
Evropska sigurnost i odbrana kao nadnacionalni koncept naprosto ne postoji. To je velika iluzija. A koliko sam
upoznat sa strate{kim ciljevima BiH, dràva èli u}i u
NATO, a ne u veliku iluziju. Koja, zahvaljuju}i tek postojanju Evropske unije, kao politi~ko-ekonomskog saveza, samu sebe doìvljava kao stvarnost. Fikcija, ~ista
fikcija. Podvla~im: Evropska unija u sferi sigurnosti i od-
brane je pojam bez sadràja, NATO je i pojam i sadràj. Odnos izme|u CSDP-a i NATO-a je odnos izme|u fikcije i stvarnosti.
Budu}i da je BiH jo{ uvijek dràva koja ima zna~ajne
elemente failed statea, njeno propadanje se zaustavlja
uklju~ivanjem zemlje u vode}i vojno-politi~ki savez suvremenog svijeta. Puna integracija BiH u NATO rje{ava nagla{enu dihotomiju izme|u Bosne i Hercegovine
kao postkonfliktnog podru~ja i Bosne i Hercegovine
kao razvojnog podru~ja.
Dihotomija postkonfliktna zajednica – razvojna zajednica utje~e na sigurnosnu dilemu: s jedne strane, nematerijalni aspekti etni~kog nasilja jo{ uvijek su prisutni
kroz nepovjerenje kojim manipuliraju nacionalne elite
({to snaì sigurnosnu paradigmu), a s druge strane region pokazuje potencijal da se preko gra|anskih struktura u razli~itim zajednicama nadi|u demoni historije
({to snaì razvojnu paradigmu). Ali demoni historije
ne}e biti prevazi|eni ako se sigurnosna dilema ne rije{i promptnim uklju~ivanjem zemlje u NATO. Ulazak
BiH u NATO osnaìo bi razvojne kapacitete i usmjerio
bosanskohercegova~ko gra|anstvo ka euroatlantskim
vrijednostima koje poni{tavaju nerazvojne limite mitske
interpretacije historije.
Iako se moè imati razumijevanja za operativnu strategiju Saveza prema Bosni i Hercegovini koja po~iva na
doktrini „mrkve i batine“, s namjerom da se punopravno ~lanstvo BiH odga|a kako bi se izvr{io pritisak na
doma}e politi~ke elite da pristupe stvarnoj izgradnji
dràve, to se moè okrenuti protiv Bosne i Hercegovine, ali i protiv NATO-a. Za{to?
Ovisno o proizvodnji nove geopoliti~ke kartografije u
(jugo)isto~noevropskoj diviziji euroazijske zone i novog
(post)hladnoratovskog geopoliti~kog rezona Rusije, ne
zanemaruju}i snagu antinatovske agende u Srbiji, Republika Srpska mogla bi izgubiti interes za u~lanjenje BiH
u NATO, spre~avaju}i ulazak zemlje u Savez, koji je za
BiH od fundamentalne va`nosti. Da budem radikalan:
ako je cilj NATO-saveza da u ~lanstvo primi Bosnu i Hercegovinu koja }e i de jure i de facto biti dràva, a ne samo de jure, i ako }e Savez iskoristiti sve instrumente koji
mu stoje na raspolaganju da se, u relativno kratkom
vremenu, upravo to i desi (jedinstvo suvereniteta i fakticiteta), odga|anje ulaska BiH u NATO moè se opravdati. No ako se zbiljski ne}e ~initi ni{ta (izuzimaju}i
dosadna ponavljanja kako se doma}e politi~ke elite trebaju dogovoriti) da BiH napravi transfer od kao dràve
prema stvarnoj dràvi, onda je mnogo bolje uvu}i dvoentitetsku BiH u Savez kako ne bismo svjedo~ili drama-
13
ti~noj povijesti: ulasku samo i samo federalnog entiteta
u transatlantsku sigurnosnu alijansu. Nije mogu}e da }e
Huntingtonova borbena linija budu}nosti biti povu~ena
kroz entitetsku liniju Bosne i Hercegovine!8 A ako se
mo}ni NATO „pla{i“ da bi dvoentitetska Bosna i Hercegovina svojom „dvoglavo{}u“ mogla uzdrmati na~in
odlu~ivanja u Alijansi, pa se iz tog razloga prije~i interpolacija „dvojne dràve“ u odlu~iva~ku strukturu Saveza, koji po~iva na konsenzusu, onda ne preostaje
ni{ta drugo nego pomiriti se sa sigurnosnom arhitekturom budu}nosti: NATO }e biti u Bosni i Hercegovini,
ali Bosna i Hercegovina ne}e biti u NATO-u!
4
5
6
Ipak, zar nije stari dobri Zbig nedavno predloìo da se
u novoj strategiji Saveza na|e mjesta i za odluke koje
ne moraju biti donesene konsenzusom.9 n
NAPOMENE:
1
2
3
14
Dragan Laki~evi}, Arhipelag Balkan (Beograd: Institut za evropske
studije, 2002), str. 252.
Marina Grìni}, „Izvan biti, Agamben i antropolo{ki stroj”, Zarez,
dvotjednik za kulturna i dru{tvena zbivanja, br. 114, 2003.
Manuel Castells, Kraj tisu}lje}a (Zagreb: Golden Marketing,
2003), str. 352.
7
8
9
Werner Weidenfeld, Wessels Wolfgang, ed., Evropa od A do [.
Priru~nik za evropsku integraciju. Institut za evropsku politiku,
Savezna centrala za politi~ko obrazovanje (Fondacija Konrad
Adenauer, Beograd, 2003), str. 91-95.
Detaljnije o nadle`nostima Evropske odbrambene agencije vidi
u: Eur-Lex Access to European Union law, „Consolidated versions of the Treaty on European Union, Chapter 2, Specific Provisions on the Common Foreign and Security Policy, Section 2,
Provisions on the Common Security and Defence Policy, Article
45” (Official Journal of the European Union, C 115/39, Vol. 51,
9 - May - 08) (http://eur-lex.europa.eu/JOHtml.do?uri=
OJ:C:2008:115:SOM:EN:HTML, pristupljeno 25.2.2010).
Za razumijevanje mira kao klju~ne paradigme evropske geopoliti~ke trajektorije nu`no je konsultovati sljede}u literaturu:
Robert Kagan, Of Paradise and Power, America and Europe in
the New World Order (New York, NY: Vintage Books A Division of Random House, Inc., 2004).
Robert Cooper, The Breaking Of Nations - Order And Chaos In
The Twenty-First Century (London: Atlantic Books, 2003).
Johan Galtung, Peace By Peaceful Means: Peace and Conflict,
Development and Civilization ( International Peace Research Institute, Oslo, 1996).
Johan Galtung, Mirnim sredstvima do mira: Mir i sukob, razvoj
i civilizacija, (JP Slu`beni glasnik, 2009).
Vladimir Petrov, “Don’t Enlarge NATO - Downsize It”, The Washington Post, February 5, 1997. str. A27
Samuel Huntington, The Clash of Civilizations and the Remaking
of World Order (New York, NY: Simon & Schuster, 1996).
Detaljnije u: Zbigniew Brzezinski, „An Agenda for NATO: Toward
a Global Security Web“, Foreign Affairs Vol. 5 No. 92. 2009.
Tema broja
Bosna i Hercegovina
i NATO
Pogled iz
Republike Srpske
Piše: Đorđe Latinović
Opredjeljenje za NATO danas
je više stvar racionalnog,
praktičnog i pragmatičnog
izbora nečega što uspješno
funkcioniše.
Autor je savjetnik za medije člana
Predsjedništva Bosne i Hercegovine
iz Republike Srpske.
Prije jedanaest godina bio sam zajedno sa grupom vojnih i politi~kih predstavnika iz BiH u~esnik jednog seminara u NATO {koli u Oberamergauu, nedaleko od
Minhena, u Njema~koj. Bilo je to neposredno nakon
problemati~ne vojne intervencije i bombardovanja SR
Jugoslavije od strane NATO-a. Sje}anja su jo{ bila svjeà, a bijes Srba s ove strane Drine prema NATO-u bio
je na vrhuncu, mo`da i vi{e nego kada su sami bili bombardovani krajem rata u Bosni 1994. i 1995. godine.
Na predavanjima tokom seminara u~esnicima su se
obratili tada{nji komandant NATO-a general Vesli Klark
i portparol Dèjmi [ea, u tom trenutku vjerovatno najomraènija osoba NATO osoblja me|u Srbima u svim
dràvama gdje ìve. Srpski u~esnici seminara iz BiH su
postavljali brojna neugodna, otvorena i te{ka pitanja predava~ima iz NATO-a koji su bili na ovom seminaru. Za{to je va`no ovo podsje}anje za na{u dana{nju situaciju?
Zato {to ono pokazuje jo{ uvijek dominantniji emotivni
odnos dijela politi~kog establi{menta i javnog mnjenja u
Republici Srpskoj prema NATO-u nego stvarni, racionalni politi~ki odnos. Od tada je pro{lo mnogo vremena.
Politi~ka i bezbjednosna situacija na prostoru biv{e Jugoslavije promijenila se na bolje, a promijenio se i NATO. U ovom periodu autor ovog teksta i sam je proìvio
svojevrstan li~ni intelektualni „kopernikanski obrat“, i
od dosljednog kriti~ara NATO saveza postao zagovornikom pristupanja na{e zemlje u ~lanstvo ovog saveza, u
konkretnom slu~aju BiH. Na nivou li~nog intelektualnog
anga`mana i ideolo{kih pretpostavki te nekih konkretnih anga`mana NATO-a, autor ovog teksta je od devedesetih godina ~esto kriti~ki pisao i govorio o NATO-u,
argumentovano kritikuju}i pojedine njegove odluke i konkretnu politiku prema nekim regionima svijeta. Me|utim, u slu~aju BiH ja sam za ulazak BiH u NATO. To
moè izgledati naizgled kontradiktorno onome ko ne
poznaje situaciju na Balkanu i u svijetu, a posebno u BiH
posljednjih dvadeset godina. Da je BiH [vedska, ne bih
se zalagao za njen ulazak u NATO, da je BiH [vajcaraska ili Austrija, tako|e se ne bih zalagao za njen ulazak
u NATO, ali kada BiH ve} nije ni [vedska ni [vajcarska
ni Austrija, a nalazi se na Balkanu, na »buretu baruta«,
sa tragi~nim iskustvom me|usobnih ratnih sukoba kroz
istoriju, onda sam iz sasvim pragmati~nih razloga za ulazak BiH u NATO kao zajedni~ki bezbjednosni ki{obran
15
koji bi neutralisao bezbjednosne izazove i prijetnje koje
vjekovima potresaju ovaj region. Na kraju krajeva, danas je u Evropi malo onih starih ideolo{kih zagovornika
NATO-a kao zatvorenog vojno-politi~kog saveza. Opredjeljenje za NATO danas je vi{e stvar racionalnog, prakti~nog i pragmati~nog izbora ne~ega {to uspje{no
funkcioni{e u radikalno promijenjenom bezbjednosnom
i politi~kom okruènju od onog iz vremena hladnog rata nego posljedica neke fanati~ne ideolo{ke ostra{}enosti i slijepog jednostranog svrstavanja.
Ideja o vojnom i politi~kom pribliàvanju NATO savezu nije posve nova na ovim prostorima. Ona je u nekom skromnom i zagonetnom smislu spletom
politi~kih okolnosti za~eta jo{ u biv{oj zajedni~koj dràvi, davnih pedesetih godina, na po~etku hladnog rata.
Prije vi{e od pedeset godina, nakon Titovog razlaza sa
Staljinom i sukoba sa Informbiroom, u okviru otvaranja Jugoslavije prema Zapadu, tada{nje dràvno rukovodstvo je na nivou politi~kih alternativa razmatralo i
opciju politi~kog pribliàvanja i eventualnog ~lanstva u
NATO-u. Ova malo poznata epizoda spoljne politike
biv{e Jugoslavije imala je za cilj izbjegavanje politi~ke
izolacije nakon sukoba sa Informbiroom, amortizovanje mogu}e vojne prijetnje od strane SSSR-a i otvaranje prema Zapadu u cilju sticanja neophodnih kredita
za ekonomsko odrànje zemlje.1
Na prvim slobodnim i demokratskim izborima u BiH,
odrànim 1990. godine, pristupanje NATO-u nije bilo
strana~ki cilj u politi~kim programima tada{njih vode}ih stranaka iz BiH, niti predmetom ozbiljnijih stru~nih
i politi~kih analiza. Razloge takvom pristupu treba traìti u jasnim znacima nemogu}nosti odrànja zajedni~ke dràve. Nakon ratnog raspada Jugoslavije, biv{e
republike, sada samostalne i nezavisne dràve, okrenule su se strate{kom traganju za novim razvojnim mogu}nostima na regionalnom i globalnom planu, koje je
uklju~ivalo ~lanstvo u ekonomskim i politi~kim asocijacijama, prije svega u Evropskoj uniji i NATO-u kao dominantnom vojnopoliti~kom savezu. Tako su na prvim
poslijeratnim op{tim i demokratskim izborima u BiH
odrànim 1996. godine mnoge politi~ke stranke iz BiH
imale u svojim politi~kim programima zalaganje za ~lanstvo BiH u EU i NATO-u.
16
Prvi konkretni koraci u procesu pristupanja BiH prema NATO-u datiraju jo{ od po~etka 2004. godine i traju do danas. Predsjedni{tvo BiH je na 40. sjednici 17.
marta 2004. godine donijelo Zaklju~ak kojim potvr|uje opredjeljenje da BiH i sve njene institucije moraju
ispuniti potrebne uslove za prijem BiH u NATO program Partnerstvo za mir na samitu NATO-a u Istambu-
lu planiran za juni iste godine. Na 41. sjednici Predsjedni{tva BiH, odrànoj 24. marta 2004. godine, usvojen je izvje{taj o napretku BiH u procesu reforme
odbrane i ispunjavanju uslova za prijem u NATO program Partnerstvo za mir. Na 70. sjednici Predsjedni{tva BiH, odrànoj 23. februara 2005. godine,
Predsjedni{tvo BiH u posebnoj Izjavi je potvrdilo opredjeljenje zemlje za priklju~enje NATO programu Partnerstvo za mir i punopravno ~lanstvo u NATO
savezu. Narodna skup{tina Republike Srpske je na 23.
posebnoj sjednici, odrànoj 18. marta 2005. godine,
donijela Deklaraciju o strate{kim opredjeljenjima Republike Srpske u sistemu odbrane BiH. U preambuli
Deklaracije se navodi da se stavovi i zaklju~ci koji slijede donose: »Pruàju}i punu podr{ku ulasku BiH u Partnerstvo za mir i NATO savez», a u daljem tekstu
Deklaracije se eksplicitno navodi: «Dodatne garancije
bezbjednosti BiH treba da predstavljaju prijem u Partnerstvo za mir, kao i {to brè uklju~ivanje BiH u politi~ko ~lanstvo NATO saveza. S obzirom na te`nju svih
zemalja u regionu ka uklju~ivanju u evroatlantske integracije, ovim bi bila osigurana i regionalna komponenta bezbjednosti.»2 Za ovu deklaraciju Narodne
skup{tine Republike Srpske, koja je usvojena na {irokoj konsenzualnoj osnovi, glasale su sve najzna~ajnije
parlamentarne stranke u Skup{tini Republike Srpske iz
tada{nje vlasti i opozicije (SDS, PDP, SRS, SNSD). Tada{nju vladaju}u ve}insku strukturu u skup{tini, vladi,
kao i mjesto predsjednika Republike Srpske i u parlamentu BiH ~inili su predstavnici koalicije stranaka SDS,
PDP i SRS. Zbog svega toga za~u|uje sada{nji stav Srpske demokratske stranke koja u svojim saop{tenjima
iznosi politi~ke stavove koji dovode u pitanje njihovo
ranije opredjeljenje i zalaganju za ~lanstvo BiH u NATO-u. U poglavlju Doprinos BiH me|unarodnom miru i bezbjednosti navodi se potreba aktivne uloge BiH
u me|unarodnim organizacijama ~iji je ~lan, pa i NATO-u kada bude ~lanica, «sa svim obavezama koje ~lanstvo podrazumijeva, uz specifi~nost da bi BiH bila
demilitarizovana dràva».3 Nakon toga, Narodna skup{tina Republike Srpske, poslije razmatranja Informacije o reformi u sistemu odbrane BiH, na 26. posebnoj
sjednici, odrànoj 30. avgusta 2005. godine, donijela je
zaklju~ak u kojem stoji: «Narodna skup{tina RS zahtijeva od Predsjedni{tva BiH da kod zvani~nih institucija
NATO saveza teku}u reformu Oruànih snaga BiH verifikuju kao kona~nu fazu strukturne reforme, koja }e
omogu}iti uklju~enje Oruànih snaga BiH u NATO savez.»4 Na istoj sjednici Narodna skup{tina Republike
Srpske usvojila je i dokument pod nazivom Preporuke
za izmjene i dopune u predloènom konceptu reforme
odbrane, u ~ijoj preambuli pi{e: «Republika Srpska podràva ~lanstvo BiH u Partnerstvu za mir i NATO sa-
vezu.»5 BiH je 15. decembra 2006. godine potpisala
pristupanje NATO programu Partnerstvo za mir. Na
sjednici Predsjedni{tva BiH 18. januara 2007. godine
Predsjedni{tvo BiH donijelo je zaklju~ak kojim je dalo
saglasnost Ministarstvu inostranih poslova BiH o upu}ivanju diplomatske note generalnom sekretaru NATO-a, u kojoj je iskazalo zvani~nu namjeru BiH da
uspostavi diplomatsko predstavni{tvo u sjedi{tu NATOa. Predsjedni{tvo BiH je tokom 2009. godine podnijelo aplikaciju za Akcioni plan za ~lanstvo (MAP) koji je
odbijen na decembarskom samitu NATO-a iz razloga
nedovoljne spremnosti zemlje u provo|enju odre|enih
reformi.
Pribliàvanje BiH NATO-u ima nekoliko specifi~nosti u
odnosu na druge zemlje:
1. Pristupanje BiH NATO-u odvija se u okviru postratne i postkonfliktne tranzicije i stabilizacije mira na
osnovama Dejtonskog mirovnog sporazuma kao
me|unarodnog ugovora koji ima i mnoge regionalne bezbjednosne aspekte i dimenzije. NATO je
intervenisao u ratu u BiH. U BiH je na snazi Rezolucija Savjeta bezbjednosti UN kroz mandat o nametanju mira. Prema toj rezoluciji EUFOR i NATO
{tab u Sarajevu su nasljednici SFOR-a kao stabiliziraju}i dio bezbjednog okruènja zemlje. Sve to
odnos BiH prema NATO-u, i obrnuto, ~ini uzro~no-posljedi~nom vezom, koja se na logi~an na~in
ostvaruje kao nastavak komplementarnog procesa:
NATO u Bosni – Bosna u NATO-u.
2. Proces pribliàvanja zemlje prema NATO-u odvija
se uporedo sa procesom izgradnje dràve, oruànih snaga, reformom odbrane i bezbjednosnog sektora. NATO {tab u BiH u ovom periodu preuzeo
je pruànje pomo}i u reformi odbrane BiH.
3. Politi~ka i ekonomska stabilizacija dràve i pristupanje
NATO-u su uzajamnosti koje se privla~e i dopunjuju.
Dràva se kre}e u procesu od objekta me|unarodnih
odnosa i «korisnika sigurnosti» prema subjektu me|unarodnih odnosa i «izvozu sigurnosti».
4. Na~elno opredjeljenje o pristupanju BiH u NATO
nije rezultat neke {iroke, demokratske i strate{ki
promi{ljene javne debate. Prije bi se moglo re}i da
je BiH «{aptom pala» u kandidatsko polje NATOa, kao posljedica «umora ratnika» iz prethodnog
ratnog konflikta, koji je iscrpio sve, tako da se «bezbjednosni ki{obran» NATO-a postavio kao spasonosno rje{enje za sve biv{e sukobljene strane i
postratne izborne politi~ke aktere u zemlji.
5. ^lanstvo BiH u NATO-u pomiruje dvije politi~ke
koncepcije, izme|u kojih je BiH razapeta cijelo vrijeme, u jednu zajedni~ku vrijednosnu komponentu
– savez Evrope i SAD.
6. Specifi~nost puta BiH u NATO sadràna je i u ~injenici da je BiH svoje op{te opredjeljenje za punopravno ~lanstvo u NATO-u kao krajnji cilj unijela i u
Zakon o odbrani BiH, {to ovom procesu daje element obaveznosti, koja se ne sre}e u drugim zemljama. Naime, u ~lanu 84. pod naslovom Aktivnosti za
prijem u NATO Zakona o odbrani BiH usvojenom
2005. godine stoji: «Parlamentarna skup{tina, Savjet
ministara BiH, Predsjedni{tvo, te svi subjekti odbrane, u okviru vlastite ustavne i zakonske nadle`nosti,
prove{}e potrebne aktivnosti za prijem BiH u ~lanstvo NATO-a.»6
Jedno je sigurno, kratkoro~no gledano, BiH }e profitirati od ~lanstva u NATO-u (unutra{nja stabilnost, ekonomski razvoj, demokratizacija), a dugoro~no – ovo
~lanstvo }e svakako donijeti nova isku{enja i izazove
koji ovoga trenutka ne mogu biti do kraja percipirani
jer to zavisi od toga u kom pravcu }e se transformisati NATO kao vojno-politi~ki savez u budu}nosti.
U ovom dijelu analizirali smo politi~ke programe parlamentarnih stranaka u Republici Srpskoj u vezi sa pristupanjem BiH u ~lanstvo NATO-a. Prvo {to se moè
uo~iti je da ovo pitanje ne zauzima neko posebno mjesto u pisanim programima politi~kih stranaka ili je potpuno izostavljeno i sadràno samo u prate}im
strana~kim dokumentima, kao {to su posebne izjave ili
povremena saop{tenja za javnost. Iz takti~kih i marketin{kih razloga stranke u Republici Srpskoj ne isti~u posebno ovo pitanje, vjerovatno smatraju}i da im njihovo
javno isticanje i potenciranje ne doprinosi strana~kom
rejtingu me|u bira~ima. Savez nezavisnih socijaldemokrata, najja~a i najuticajnija stranka u Republici Srpskoj,
u svom posljednjem politi~kom Programu SNSD, u dijelu pod nazivom Ciljevi politi~kog djelovanja, navodi 32
glavna politi~ka cilja za koja }e se u politi~kom ìvotu
Republike Srpske i BiH zalagati ova stranka. Samo jedna programska ta~ka, ona pod rednim brojem 12, svojim sadràjem odnosi se na temu bezbjednosti. U toj
programskoj ta~ki se kaè: «SNSD se zalaè za demilitarizaciju BiH. Do postizanja ovog cilja oruàne snage
u BiH trebaju dalje biti po broju redukovane, potpuno
profesionalne i sa osnovnim misijama za globalne mirovne operacije i pomo} kod otklanjanja posljedica prirodnih katastrofa. Sistem bezbjednosti, uz principe
efikasnosti i racionalnosti, mora biti u slu`bi zemlje i u
slu`bi gra|ana, decentralizovan i depolitizovan, dobro
17
18
koordiniran, sa {irokim povjerenjem i podr{kom.»7 U
politi~kom Programu SNSD pristupanje NATO-u ne navodi se nigdje kao politi~ki cilj ove stranke, {tavi{e, rije~
NATO ne postoji u njenom politi~kom programu.
SNSD pitanje pristupanja BiH NATO-u konkretnije defini{e i razra|uje u strana~koj deklaraciji pod nazivom
Prijedlog za razmatranje postepene demilitarizacije BiH
kao uslova trajnog mira, usvojenoj na Drugom saboru
Saveza nezavisnih socijaldemokrata, odrànom u Banjaluci 28. juna 2003. godine. U ovoj deklaraciji se navodi:
«Stoga predlaèmo da: BiH, Srbija i Crna Gora i Republika Hrvatska, istovremeno pristupe aktivnostima koje vode ostvarivanju programa NATO pakta pod
nazivom Partnerstvo za mir. Ove aktivnosti bi dovele
do ~lanstva BiH u Partnerstvu za mir, odnosno politi~kom krilu NATO pakta. Aktivnosti u Srbiji i Crnoj Gori i Republici Hrvatskoj trebale bi i}i ispred aktivnosti u
BiH, a dovele bi ove dvije zemlje do potpunog i punopravnog ~lanstva u NATO paktu. ^lanstvo neke dràve
samo u Partnerstvu za mir, a ne i u punopravnom ~lanstvu, moglo bi se traìti za BiH imaju}i u vidu sve njene specifi~nosti.»8 Iz ovog kratkog pregleda vidljivo da
je politi~ki stav SNSD prema pristupanju BiH u ~lanstvo
NATO-a vremenom evoluirao od prvobitnog stava za
~lanstvo samo u programu Partnerstvo za mir pri NATO-u do zalaganja za punopravno ~lanstvo u kasnijim
politi~kim dokumentima i skup{tinskim odlukama. Prema tome, u vezi sa ovim pitanjem postojalo je svojevrsno politi~ko taktiziranje, koje je zavisilo od politi~ke
konjunkture u zemlji, bezbjednosnih izazova i doga|aja u okruènju, kao i promjena na globalnom planu. Srpska demokratska stranka, jedno vrijeme najuticajnija,
a sada druga po snazi politi~ka stranka u Republici Srpskoj, tako|e u svom strana~kom programu ne sadrì
odre|enije stavove u vezi sa pristupanjem BiH u ~lanstvo NATO-a. Ali, zato na zvani~nom web sajtu ove
stranke moè se prona}i vi{e strana~kih saop{tenja i
izjava za javnost u kojima se tretira ovo pitanje. Iz naslova strana~kih saop{tenja za javnost «SNSD NATOpartija», «Laì NATO kaplara Perice Raj~evi}a», «Srbija
ne razmi{lja o NATO-u», «Referendum o ulasku u NATO», «SNSD protiv referenduma o NATO-u i oduzimanja oplja~kane imovine» itd., jasno se vidi da ova
stranka ovom va`nom, strate{kom politi~kom bezbjednosnom pitanju ne pristupa kao dràvnom pitanju, ve}
kao dnevnopoliti~kom pitanju za strana~ko nadmetanje
sa svojim politi~kim konkurentima i protivnicima. Sadràj saop{tenja u vezi sa NATO-om pokazuje da SDS
ovo pitanje koristi u propagandne predizborne svrhe, s
ciljem da relativizuje i umanji svoje ranije zalaganje za
pristupanje BiH u ~lanstvo u NATO, diskredituje konkurentski SNSD i njegovu politiku, veè ovo pitanje sa zvani~nim stavom Srbije, uslovljavaju}i dono{enje odluke o
~lanstvu putem referenduma i pripremi javnost za otvoreno odustajanje i odbijanje odluke o ulasku BiH u ~lanstvo NATO-a. Ostavljaju}i sada po strani pitanje da nije
mogu}e na entitetskom referendumu odlu~ivati o ~lanstvu BiH u NATO-u, hipoteti~ki govore}i, ako bi do
takvog referenduma u Republici Srpskoj i do{lo, onda
bi Srpska demokratska stranka morala javno agitovati
me|u gra|anima da se izjasne ZA ~lanstvo BiH u NATO-u jer je na to obavezuje i odluka Narodne skup{tine RS za koju su sami glasali, ili javno priznati da je
promijenila mi{ljenje i odustala od tog stava. Partija demokratskog progresa podràla je u Narodnoj skup{tini Republike Srpske opredjeljenje za ~lanstvo BiH u
NATO-u, ali u svojim strana~kim dokumentima nema
precizne i odre|ene stavove o ovom pitanju, niti se javno ogla{ava u dnevnopoliti~kim raspravama u vezi s
tim. Srpska radikalna stranka o ovom pitanju ima sli~ne
stavove kao i SDS, rezolutno zahtijevaju}i izja{njavanje
gra|ana Republike Srpske na referendumu o ~lanstvu
BiH u NATO-u. Demokratski narodni savez i Socijalisti~ka partija, koalicioni partneri SNSD, vjerovatnije je da
}e u vezi sa ovim va`nim pitanjem podràti politi~ki stav
najja~eg ~lana koalicije.
U pogledu ~lanstva BiH u NATO-u i unutar civilnog
dru{tva Republike Srpske postoje zna~ajne razlike i mi{ljenja. ^lanstvu BiH u NATO-u na nevladinoj sceni otvoreno se i najglasnije protive NVO Srpski narodni
pokret «Izbor je na{», Unija studenata Republike Srpske, Studentski parlament Univerziteta u Banjaluci itd.
Na drugom kraju spektra, udruènja koja se zalaù za
kompetentnu demokratsku raspravu i dijalog o ovom
pitanju su Centar za me|unarodne odnose, neformalne grupe i pojedinci sa javnih skupova o bezbjednosti
u organizaciji kancelarije Fondacije «Fridrih Ebert» iz
Banjaluke i drugi.
Na zahtjev Radne grupe Savjeta ministara BiH krajem
2008. godine Agencija «Prizma research» iz Sarajeva
provela je istraìvanje o stavovima gra|ana o pristupanju BiH NATO-u. Oko 70 odsto gra|ana BiH smatra
da je nedovoljno obavije{teno ili potpuno neobavije{teno o procesu pribliàvanja BiH ~lanstvu u NATOu. Vi{e od 56 odsto anketiranih gra|ana BiH su za
referendum o pristupanju NATO savezu, a u Republici Srpskoj njih je ~ak 89 odsto. Anketa koju je sredinom pro{le godine proveo NATO pokazala je da 75
odsto Srba iz RS ne èli da BiH u|e u tu vojnu organizaciju. Prema istraìvanju koje je izvela agencija «Prime Comunications» krajem pro{le godine ne{to vi{e
od polovine stanovnika Banjaluke (55 odsto) protivi
se ideji da BiH u|e u NATO. Tako|e, prema anketi
ameri~kog Nacionalnog demokratskog instituta provedenoj u Republici Srpskoj tokom 2009. godine sa-
mo 12 odsto stanovnika podràva ulazak BiH u NATO. U FBiH taj procenat je pet puta ve}i. Ova istraìvanja samo po tvr|uju trend koji ve} duè vrijeme
vlada u Republici Srpskoj, po kojem podr{ka pristupanju BiH NATO savezu sve vi{e opada me|u stanovni{tvom Republike Srpske. Me|utim, relativno zna~ajna
odstupanja i razlike u podacima, kao i nepostojanje
pouzdanih podataka o uzorku na kome su ra|ena,
opravdano postavlja pitanje vjerodostojnosti i kvaliteta ovih istraìvanja javnog mnjenja. Porijeklo dana{njeg
pro tivljenja najve}eg broja stanovnika Republike Srpske pristupanju NATO-u treba traìti u negativnim
ratnim i psiholo{kim iskustvima Srba sa ovom vojnom
alijansom u proteklom periodu. NATO je vojno intervenisao protiv srpskih snaga krajem rata u BiH 1994.
i 1995. godine. Pored toga, vojna intervencija NATOa na SR Jugoslaviju 1999. godine, izvedena bez odobrenja Savjeta bezbjednosti UN, jo{ vi{e je zao{trila
negativan stav i animozitet najve}eg dijela politi~kih
stranaka i javnog mnjenja Srba u Republici Srpskoj i
BiH prema NATO-u.
Pristupanje BiH u ~lanstvo NATO-a ne treba nu`no
povezivati sa tim kako }e se prema ovom pitanju odnositi zvani~na Srbija, kako se u posljednje vrijeme poku{ava ~initi u javnim raspravama o ovom pitanju u
Republici Srpskoj. Odnos Srbije i Srba u BiH prema
NATO-u iz razli~itih politi~kih konteksta nije i ne mora biti isti. Srbija iz svojih strate{kih razloga oprezno
pristupa pitanju mogu}eg ~lanstva u NATO-u. U ovom
trenutku ona se opredijelila za vojnu neutralnost, istovremeno reformi{u}i i prilago|avaju}i svoje oruàne
snage po NATO standardima. U intervjuu «Ve~ernjim
novostima» ovih dana ministar inostranih poslova Srbije Vuk Jeremi} izri~ito kaè: «U svakom slu~aju, Srbija ima precizno utvr|enu politiku vojne neutralnosti.
Ne idemo u NATO, ali ni u bilo koji drugi vojni savez.»
Ovakav stav je legitimno pravo i interes dràve Srbije.
Ovaj stav, me|utim, ne mora da obavezuje i ograni~ava Srbe iz BiH. Srbi u BiH treba da ovom pitanju pristupe pragmati~no, u vlastitom interesu i interesu
zajedni~ke dràve BiH. Politi~ki predstavnici Republike
Srpske treba da se zalaù za ~lanstvo BiH u NATO, uz
puno razumijevanje druga~ijeg puta Srbije. Pristupanje
NATO-u nije pitanje iz nadle`nosti entiteta, ve} BiH
kao dràve. Kako Ustav BiH ne poznaje instituciju referenduma o bilo kakvim dràvnim pitanjima, logi~no
se name}e zaklju~ak da se odluka o tome moè donijeti u predstavni~kim zakonodavnim organima BiH. Nisu sve zemlje provodile referendum za ulazak u NATO
(Norve{ka, Albanija, Hrvatska), ali su sve pa`ljivo procjenjivale svoje interese i javno debatovale o tome. Zato je ovu va`nu odluku bolje donijeti na Narodnoj
skup{tini RS, na naj{iroj vi{epartijskoj konsenzualnoj
osnovi, a zatim potvrditi u zajedni~kim organima na nivou dràve. U opredjeljenju za NATO treba se osloboditi nacionalnih mitova, pogre{nih izbora, politi~kih
zabluda i la`nog moralisanja i izbornog kockanja.
Umjesto toga, potrebna je pragmati~na i analiti~na procjena vlastitih interesa, interesa drugih i percipiranje
budu}ih de{avanja u regionu i svijetu. Pozivanje na narod i skrivanje iza podr{ke gra|ana ne}e mo}i opravdati pogre{ne odluke. Politi~ari nisu tu samo da se
pozivaju na odluke naroda, ve} da informi{u i edukuju
narod, predo~avaju mu jasne politi~ke alternative i preuzimaju odgovornost za najbolji mogu}i izbor.
Na po~etku 21. vijeka u svijetu je do{lo do promjene
bezbjednosne paradigme, odnosno na~ina razmi{ljanja
o osiguranju bezbjednosti svake pojedina~ne zemlje,
tako i svijeta u cjelini. Danas nema nijedne pojedina~ne dràve koja moè sama sebe odbraniti od novih
bezbjednosnih prijetnji. Bez kolektivne bezbjednosti
danas nema garancija bezbjednosti bilo koje pojedina~ne zemlje, tako ni mira i stabilnosti u pojedinim regionima i globalnom svijetu. Glavni princip kolektivne
bezbjednosti je bio odbrana i za{tita jedne zemlje i svih
zemalja zajedno. U 21. vijeku cilj integrativnih napora
zemalja na planu bezbjednosti usmjeren je na stvaranje «bezbjednosne zajednice», kako u svakoj pojedina~noj zemlji tako i u svijetu kao cjelini. Zato ne
iznena|uje vijest koja se ovih dana mogla pro~itati u
nekim svjetskim listovima o tome kako se jedna referentna organizacija u Rusiji zalaè da Rusija postane
~lanica EU i NATO saveza. Mnoge stvari koje su do ju~e izgledale politi~ki nemogu}e danas izgledaju stvarne
i realne. Mo`da se u budu}nosti pojave bezbjednosni
izazovi i prijetnje koji }e ovu saradnju u~initi mogu}om
vi{e nego {to se to danas ~ini. n
NAPOMENE:
1
2
3
4
5
6
7
8
Vi{e o tome u knjizi Dragana Bogeti}a Jugoslavija i Zapad 19521955: jugoslovensko pribliàvanje NATO-u, (Beograd: Slu`beni glasnik, 2000).
Narodna skup{tina RS, Slu`beni glasnik RS, Banja Luka, br. 63,
4. jul 2005, str. 2-3.
Ibid., str. 3.
Narodna skup{tina Republike Srpske, Slu`beni glasnik RS, Banja
Luka, br. 82, 8. septembar 2005, str. 1.
Ibid., str. 2.
Predstavni~ki dom Parlamentarne skup{tine BiH, Zakon o
odbrani BiH, Slu`beni glasnik BiH, Sarajevo, 2005, str. 26.
SNSD, Program SNSD, Edicija SNSD Dokumenti, Banja Luka,
februar/mart 2009, str. 14.
Ibid., str. 127-128.xx
19
Tema broja
Prva iskustva
punopravnog članstva
NATO
i Republika Hrvatska
Piše: Vlatko Cvrtila
Koristi od ulaska u članstvo
za Republiku Hrvatsku
promatraju se u četiri
kategorije: prvo, koristi
vezane uz transformaciju
sigurnosnog sektora;
drugo, ukupne institucionalne
prilagodbe, odnosno
jačanje „institucionalne
operabilnosti“;
treće, koristi od djelovanja
u globalnom prostoru;
četvrto, koristi od poticanja
razvoja nove regionalne
dinamike.
20
Autor je dekan i izvanredni
profesor na Fakultetu političkih
znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
U sije~nju 1992. godine tada{nji glavni tajnik NATO-a Manfred Wörner je, na pitanje ho}e li se ukinuti NATO s
obzirom na to da je suparnik iz hladnog rata nestao,
odgovorio: «Organizacija kolektivne sigurnosti ne moè
se temeljiti samo na politi~kim zahtjevima i zakonskoj
proceduri. Ona mora biti temeljena na zajedni~kim vrijednostima, praksi vrlo uske suradnje, i povrh svega,
vidljivim kapacitetima za osiguranje sigurnosti svojim ~lanicama ~ak i u najteìm uvjetima. Jedini sustav kolektivne
sigurnosti danas u Europi je NATO, a tako }e ostati i u
budu}nosti.»1 Organizacija NATO je produkt hladnog rata, odnosno geostrate{ke situacije nakon Drugog
svjetskog rata, i nastala je kao odgovor zapadnih demokratskih dràva na rastu}u opasnost s istoka Europe.
Zabrinutost zapadnih dràva nije se o~itovala samo kao
vojna opasnost, ve} su oni u Sovjetskom Savezu vidjeli veliku opasnost po demokratski poredak, jer je komunizam
predstavljao totalitarni sustav koji je bio protivan demokratskim vrijednostima. Raspad toga poretka i «isto~ne»
opasnosti doveo je NATO do pobjede u hladnom ratu.
Ta je pobjeda podrazumijevala i nu`nu transformaciju i
prilagodbu novim uvjetima. Vrlo brzo su se institucije zapada suo~ile s “krizom pobjede” (victory crisis). Ona se
sastojala u tome da su institucije i mehanizmi nacionalne
i me|unarodne sigurnosti, oblikovani za vrijeme hladnog
rata, doìvjeli neuspjehe u odre|enim pitanjima jer su bili
nepodobni i neprimjereni novim izazovima.
Pored institucija nacionalne i me|unarodne sigurnosti, postoje i druge institucije zapadnog dru{tva koje su prolazile
ili prolaze kroz “krizu pobjede”. To su: slobodno trì{te,
dràva blagostanja, vi{estrana~ka demokracija, nacionalni suverenitet i birokracija nacionalne sigurnosti.
Institucije industrijskog dru{tva ne mogu u punoj mjeri
odgovoriti na opasnosti koje prijete u suvremenom svijetu. U podru~ju nacionalne sigurnosti posebno se o~ituje
“kriza pobjede”, jer institucije na tom podru~ju moraju
napraviti veliki pomak kako bi zadovoljile nove uvjete.
Pored toga, suvremeni svijet obiljeèn je danas mnogim
“bumerang” efektima koji su posljedica djelovanja institucija koje bi morale voditi brigu o nacionalnoj sigurnosti,
a zapravo ugroàvaju istu u podru~ju sloboda i ljudskih
prava. Dugoro~no gledano, zapadna demokratska dru-
{tva mogu imati zna~ajne posljedice na unutarnju
demokraciju i funkcioniranje institucija ukoliko se nastavi
trend pove}avanja mo}i institucija nacionalne sigurnosti
u ime borbe protiv terorizma.2 Pored svega navedenog,
NATO se u me|unarodnom prostoru susreo s posve novim izazovima, koji su doveli do druga~ije konstitucije
me|unarodnog poretka, do rapidnog napretka u podru~ju suvremene tehnologije, te do promjena sigurnosnih i
obrambenih paradigmi koje su vodile prema promjenama organizacije i upotrebe oruànih snaga zapadnih
dru{tava.3
Osim opisanih unutarnjih kriza, NATO je na vanjskom
planu trebao preuzeti odgovornost za stabilnost i sigurnost u Europi. Iako se nije dogodio pravi rat, ipak je
jedan dio Europe bio u stanju kao da je iza{ao iz rata:
slabe politi~ke strukture novih demokratskih vlada, lo{a ekonomija, naglo smanjivanje vojnih arsenala,
demobilizacija, demilitarizacija europskog prostora, potencijalni unutarnji etni~ki sukobi i drugo. Kako ne bi
do{lo do porasta novih nestabilnosti, NATO je preuzeo
i drugu odgovornost: prvo, stabiliziranje srednje i isto~ne Europe kroz podr{ku novim demokratskim
vladama, te, drugo, stabiliziranje prostora biv{e Jugoslavije i saniranje posljedica raspada federativne
socijalisti~ke zajednice. U oba slu~aja NATO je imao
problema u izboru mehanizama pomo}u kojih bi ostvario svoje ciljeve, a sve zbog odre|enih ograni~enja koja
su bila prisutna zbog produènog djelovanja institucija i
logike hladnog rata.
*
*
*
Jedan od mehanizama kojim je NATO ostvario svoj cilj dugoro~ne stabilizacije Europe svakako je punopravno
~lanstvo u toj organizaciji koje je omogu}eno za dvanaest
dràva iz biv{eg socijalisti~ko-komunisti~kog bloka. ^lanstvo u NATO-u zahtijeva vi{e od obi~nog tehni~kog
prestrukturiranja obrambenog sustava i svih njegovih mehanizama koji se koriste za obranu suvereniteta i
teritorijalnog integriteta jedne dràve. ^lanstvo podrazumijeva i promjenu razmi{ljanja o oruànim snagama,
odnosno prilago|avanje njihovih zada}a novim demokratskim uvjetima i novim prijetnjama i opasnostima, ali i
prilago|avanje cjelokupnog politi~kog sustava i dru{tva novim okolnostima djelovanja unutar Saveza. Nove
demokracije trebaju takve oruàne snage koje }e biti sposobne djelovati u demokratskom okruènju, koje }e
pridonositi razvoju demokratske zajednice, ali i oruàne
snage koje }e biti sposobne preuzeti sve obveze u podru~ju nacionalne sigurnosti i obrane, te sve me|unarodne
obveze s ciljem uspostave sigurne i stabilne okoline. Sve to
zajedno zna~i da nacionalne dràve, koje se upu{taju u projekte demokratske, sigurnosne i obrambene tranzicije,
moraju uloìti zna~ajnu energiju u oblikovanje novih sigurnosnih i obrambenih struktura, ali isto tako i financijskih
sredstava. U novim demokracijama, odnosno u tranzicijskim dràvama, postavljeni su vrlo sloèni zahtjevi za
transformacijom, koja nije bila samo tehni~ke prirode.
Zapadne demokratske sigurnosne doktrine presudno su
utjecale na oblikovanje modela transformacije sigurnosnih i obrambenih sustava tranzicijskih dràva, kao i na
razvoj transatlantskog partnerstva na obrambenom podru~ju. To se posebno ogledalo u kontinuiranim
poku{ajima stvaranja kompatibilnosti izme|u dva klju~na
europska sigurnosna igra~a: NATO-a i EU-a. Primjerice,
Robert Bari} smatra kako bi jedan od rezultata suradnje
NATO-a i EU-a trebao biti smanjivanje podjela izme|u
„stare“ i „nove“ Europe, te „izgradnja sustava kooperativne sigurnosti, koji bi mogao predstavljati zametak {ire
transatlantske sigurnosne zajednice...“4
Najve}i utjecaj na prilago|avanje „nove“ Europe imao
je NATO, koji je ve}i dio svojih aktivnosti tijekom devedesetih godina 20. stolje}a upravo posvetio pruànju
pomo}i u transformaciji obrambenih sustava biv{ih socijalisti~kih dràva. Kona~ni cilj te transformacije je
podjela odgovornosti za me|unarodnu sigurnost me|u ve}im brojem dràva, odnosno njihov ulazak u tu
organizaciju, ~ime se {iri prostor strate{ke stabilnosti.
U tom kontekstu „proces {irenja NATO-a ima, uz svoje strate{ke aspekte, i izrazitu teritorijalnu sastavnicu:
te`nja je usmjerena prema istoku i jugoistoku“.5 NATO je ve} sredinom 1990. godine odredio sadràj svog
budu}eg djelovanja prihva}anjem Londonske deklaracije (6. srpnja 1990.). Dokument nagla{ava da sigurnost
i stabilnost ne treba promatrati samo u svjetlu vojnih
arsenala i komponenti, ve} da je cilj Saveza ostvariti sigurnost uz pomo} politi~kih sredstava na korist {ire
zajednice, a ne samo ~lanica Saveza. Va`nost Londonske deklaracije leì u ~injenici {to je ona proklamirala
potrebu suradnje s nekada{njim ideolo{kim neprijateljima – ~lanicama Var{avskog ugovora. Ona sadrì
prijedlog o ja~anju suradnje izme|u NATO saveza i drugih srednjoeuropskih i isto~noeuropskih zemalja na
razli~itim podru~jima djelovanja i najavljuje prestrukturiranje vojnih snaga Saveza. Prilikom prijema Poljske,
ê{ke i Ma|arske 1999. godine u NATO, tada{nja ministrica vanjskih poslova SAD-a Madelein Albright je
jasno nazna~ila kako je glavni razlog pro{irenja {irenje
stabilnosti u Europi, a ne uspje{an bijeg na zapad od
svih problema koje dràve imaju u svojem susjedstvu
ili na unutarnjem planu. Da bi nove ~lanice ispunile ove
21
ciljeve, one moraju biti pripravne preuzeti sloène zada}e me|unarodne sigurnosti, odnosno stvoriti
sposobnosti kojima }e sudjelovati, zajedno s drugim ~lanicama i zainteresiranim dràvama, u izgradnji sigurne
i stabilne me|unarodne okoline.
Kao {to smo ve} naglasili, NATO se u svome djelovanju u posljednjih dvadesetak godina usmjerio prema
pomo}i onim dràvama koje su po~ele izgra|ivati demokratske civilno-vojne odnose, odnosno prema
{irenju na nove ~lanice s ciljem stvaranja prostora stabilnosti u Europi. Od dràva koje su izrazile èlju za
ulaskom u NATO o~ekivala se vrlo zna~ajna transformacija sigurnosnog i obrambenog sustava. Politi~ke
elite u tim dràvama jednim od glavnih vanjskopoliti~kih ciljeva odredile su ulazak u NATO, pa su i reformu
obrambenog sustava uglavnom predstavljale u tom kontekstu. U javnosti se stvarao dojam kako se
cjelokupna reforma radi samo zbog ulaska u NATO, a
ne zbog potreba nacionalne sigurnosti i obrane, odnosno konsolidacije demokracije. Moè se re}i kao se
rasprava o prednostima i nedostacima ~lanstva uglavnom vrtjela oko tro{kova ulaska, a oni su promatrani
kroz dvije komponente: financijske tro{kove obrambenog sektora (ili preciznije – oruànih snaga), te
kori{tenje istih tih oruànih snaga u me|unarodnim
operacijama ({to je ~esto predstavljano kao sudjelovanje u realizaciji tu|ih interesa). Moè se slobodno re}i
kako je u javnosti gotovo izostala rasprava o koristima
ulaska u Savez koji bi bili vezani uz sljede}e faktore: konsolidacija demokratskih odnosa, razvoj civilno-vojnih
odnosa, demokratsko upravljanje sigurnosnim sektorom, transparentnost i odgovornost sigurnosnog
sektora, nadzor nad radom sigurnosnog sektora i drugo, kao ni uz geopoliti~ke i geostrate{ke koristi ~lanstva
u Sjevernoatlantskom savezu.
*
*
*
Svaka procjena prednosti i koristi ulaska u ~lanstvo ovisi
o pretpostavkama na kojima se i temelje spomenute rasprave. U ve}ini rasprava u javnosti polazne pretpostavke
uklju~ivale su identifikaciju stanja, te procjenu dodatnih
dobiti, prednosti, tro{kova ili nedostataka NATO-~lanstva. Rasprave su se naj~e{}e fokusirale na financijske
tro{kove transformacije oruànih snaga, {to je bila zna~ajna redukcija promi{ljanja o koristima ~lanstva.
22
Iako razni izvori nagla{avaju razli~ite oblike koristi, izgleda da postoji suglasnost o tome koje vrste mogu}ih
dobitaka mogu nastati iz pro{irenja NATO saveza.6 U
vrijeme oblikovanja projekta pro{irenja NATO-a u
prvom planu nisu bili samo geostrate{ki razlozi. Pro{ireni NATO promatran je i kroz pro{irenje demokratskih
reformi i politi~ke stabilnosti na zemlje koje ulaze u NATO i zemlje koje se kandidiraju za ulazak. Za ekonomsku
i politi~ku integraciju srednjoeuropskih i isto~noeuropskih dràva u europske procese nu`nom je postala
sigurnosna integracija. Od potencijalnih kandidata o~ekivalo se da rije{e teritorijalne sporove sa susjednim
zemljama, smire etni~ke podjele, reformiraju sigurnosni
sektor, konsolidiraju glavne demokratske institucije i drugo, prije postizanja ~lanstva u NATO-u.
Pro{irenje NATO saveza trebalo je tako|er poja~ati zajedni~ke obrambene sposobnosti. Ova navodna korist
od pro{irenja mogla bi biti problemati~na s obzirom na
to da pristupanje onih dràva koje nisu izgradile dovoljno svoje obrambene sposobnosti ili imaju problema u
financiranju istih moè, prema nekim predvi|anjima,
umanjiti zajedni~ku ukupnu sigurnost svih zemalja ~lanica. U vrijeme hladnog rata druge dràve ~lanice
mogle su popuniti mogu}e slabosti obrambene linije tamo gdje su je ~uvali slabiji saveznici ukupnom snagom
strate{kog rasporeda i oru`ja.7 Me|utim, danas to vi{e
nije mogu}e u takvoj mjeri, jer su se i opasnosti promijenile. Saveznici ne mogu, u kontekstu novih ugroza,
primjenjivati svoju strate{ku snagu, jer ona ne moè
donijeti nikakav u~inkoviti rezultat. Na koji na~in pomo}i vanjskom intervencijom dràvama koje imaju
slabosti u organizaciji i sposobnostima nacionalnog sigurnosnog sektora u borbi pro tiv terorizma,
organiziranog kriminala, korupcije, ilegalnih migracija,
ilegalnih trgovina raznim sredstvima itd.? Jedina pomo}
koja se moè ponuditi je potpora u izgradnji u~inkovitog, odgovornog i pravilno kapacitiranog nacionalnog
sigurnosnog sustava.
U Tablici 1 nabrojene su potencijalne prednosti pro{irenja NATO-a. Sve te prednosti imaju zajedni~ki problem
– pote{ko}e kvantifikacije. Na primjer, kako je mogu}e
u dolarima izraziti vrijednost provo|enja demokratskih
reformi, ili pak podràvanja politi~ke integracije? Ironi~no, prednosti koje je najlak{e mogu}e kvantificirati –
npr., pobolj{ana podjela NATO obveza ili pove}anje prodaje oru`ja – ili su vrlo ograni~ene ili pak nisu
spominjane zbog o~iglednih politi~kih razloga.
Prema nekim autorima, navedeni mogu}i nedostaci
ulaska u NATO predstavljaju stvarne tro{kove {irenja
jer svaki od njih zahtijeva prilagodbu nacionalnog sustava sigurnosti novim obvezama, a za takve promjene
se moraju po tro{iti i odre|ena financijska sredstva.9
Kao {to je ranije nagla{eno, javnosti u dràvama kandi-
Tablica 1. Potencijalne prednosti, te tro{kovi i nedostaci pro{irenja NATO saveza8
datima uglavnom su se bavile pitanjima financijskih
tro{kova svode}i cjelokupne reforme na tvrdnju kako
}e se na taj projekt po tro{iti previ{e novaca. Upozorenja kako bi samostalna obrana mogla ispasti skuplja
nisu previ{e smanjila inzistiranje javnosti na tro{kovnoj
strani ulaska u Savez. Dvije grupe izdataka nazna~enih
u tablici – modernizacija oruànih snaga ulaze}ih zemalja, ja~anje borbene spremnosti – izazivale su
najve}i interes javnosti jer su se ti tro{kovi promatrali
go tovo isklju~ivo kao tro{ak, a ne ulaganje u ja~anje
sposobnosti. No, ti tro{kovi se pojavljuju kod svih
dràva bez obzira na to pripremaju se za ~lanstvo ili
ve} jesu ~lanice.
*
*
*
Republika Hrvatska postala je ~lanica NATO saveza 2.
travnja 2009. godine. Hrvatska javnost posljednjih je nekoliko godina imala prilike postaviti mnoga pitanja o
koristima ulaska u Savez. Tada su se koristi uglavnom
procjenjivale na iskustvima dràva koje su ranije u{le u
NATO. Isticane su politi~ke, gospodarske, strate{ke i geopoliti~ke prednosti ~lanstva u NATO savezu.10 No,
pored op}ih koristi, koje su vi{e-manje sli~ne za sve dràve ~lanice, postoje i elementi koji su specifi~ni za svaku
pojedinu dràvu. Bez obzira na iste uvjete i istu me|unarodnu konjunkturu, ne zna~i da }e dvije dràve sli~ne
veli~ine i kapaciteta na isti na~in iskoristiti pruènu povijesnu {ansu. To ovisi o mnogim ~imbenicima, a jedan od
njih je svakako pravodobno reagiranje na postoje}e okolnosti u me|unarodnom prostoru. Ulazak u NATO nije
samo priklju~enje savezu, ve} i priznanje da je dràva us-
pjela u konsolidaciji demokracije i da je potrebne reforme izvela na prihvatljiv na~in.
Analizu koristi ~lanstva u Savezu za Republiku Hrvatsku
moèmo po~eti konstatacijom da se ona sada nalazi u
dru{tvu partnera koji dijele zajedni~ke vrijednosti i koji
svoje interese ostvaruju zajedni~kim akcijama. Radi se o
skupini dràva koje imaju veliki utjecaj u mnogim procesima u me|unarodnoj zajednici. Evo nekoliko podataka:
od ukupno osam ~lanica gospodarskog foruma poznatog pod nazivom G8, njih {est nalazi se u NATO savezu:
Kanada, Francuska, Njema~ka, Italija, Velika Britanija i
SAD. Na samite G8 pozivaju se i predstavnici Europskog
vije}a i Europske komisije, {to zna~i predstavljanje i ostalih NATO dràva koje su ~lanice Europske unije. Ako
njima pridodamo Rusiju i Japan, dobivamo skupinu gospodarski najutjecajnijih dràva u svijetu. Ako pogledamo
gospodarski format G20, tada se u njemu opet nalazi
sedam ~lanica NATO-a, kao i predstavnici Europske unije (koji pak predstavljaju preostalih 14 ~lanica). Od
ukupno pet ~lanica Vije}a sigurnosti, u NATO-u se nalazi njih tri: Velika Britanija, Francuska i SAD. Od 27 ~lanica
Europske unije, 21 se nalazi u NATO savezu. Vjerojatno
nije potrebno dalje nabrajati da bi se zaklju~ilo kako su
se Republika Hrvatska i Republika Albanija na{le u krugu vrlo utjecajnih dràva u suvremenom svijetu.
Osim „druènja“ sa spomenutom skupinom dràva, Republika Hrvatska ovim ~lanstvom zadobiva posve novu
poziciju u me|unarodnim odnosima, koja joj omogu}ava ostvarivanje nacionalnih interesa i kroz suradnju
unutar Saveza. Primjerice, bilateralna suradnja s dràva-
23
ma ~lanicama danas je za Republiku Hrvatsku puno
jednostavnija. To se posebno odnosi na bilateralne odnose sa SAD-om i drugim velikim dràvama NATO-a.
NATO je unazad dvadesetak godina prerastao okvire samih ~lanica jer se ponajvi{e bavio pitanjima globalne
sigurnosti. U ovakvu poziciju NATO je do{ao zahvaljuju}i
povoljnim me|unarodnim uvjetima u kojima se vi{e nije
trebao baviti samo vojno-strate{kim poslovima, ve} se mogao posvetiti novim sigurnosnim procesima u
me|unarodnoj zajednici. U strate{kom konceptu iz 1991.
godine NATO je zaklju~io kako je nova strate{ka situacija
pogodna za razvoj druga~ijih me|unarodnih odnosa koji
}e se temeljiti na boljem razumijevanju me|u narodima i
dràvama i ve}oj suradnji na izgradnji mira i sigurnosti. Takva orijentacija rezultirala je razvojem niza inicijativa koje
su imale za cilj ja~anje demokratskih odnosa u me|unarodnoj komunikaciji. Dvije inicijative moèmo izdvojiti kao
posebno zna~ajne. To su projekt pro{irenja, koji je zapisan u Studiji o pro{irenju iz 1994. godine, te projekt
Partnerstvo za mir, koji je svojim sadràjem i {irinom omogu}io transformaciju mnogih sigurnosnih sustava u
postkomunisti~kom svijetu. Oba projekta omogu}ila su i
Republici Hrvatskoj oblikovanje reformskih poteza koji su
cjelokupni sigurnosni sustav pripremili za funkcioniranje u
uvjetima demokratskog okruènja.
24
Iako je Republika Hrvatska jo{ sredinom devedesetih iskazala svoju èlju za ulaskom u Partnerstvo za mir, taj se
cilj nije ostvario sve do promjene vlasti po~etkom 2000.
godine. Slijedom toga, 25. svibnja 2000. godine ministar
vanjskih poslova Republike Hrvatske Tonino Picula na sastanku u Firenci potpisuje „Okvirni dokument
Partnerstva za mir“, ~ime Hrvatska i slu`beno postaje
~lanica tog NATO programa i Euroatlantskog partnerskog
vije}a (EAPC). Ve} iste godine Republika Hrvatska otvara proces PARP (Proces planiranja i ra{~lambe – Planning
and Review Process). On je po~eo nakon {to je Vlada Republike Hrvatske uputila odgovore NATO-u na “Upitnik
o cjelokupnoj PfP interoperabilnosti“ (Survey of Overall
PfP Interoperability). Nakon po~etnih koraka, do{lo je
do odre|ivanja partnerskih ciljeva usmjerenih prema pobolj{anju interoperabilnosti izme|u Oruànih snaga
Republike Hrvatske i NATO-a. Od NATO-a Hrvatskoj su
bila ponu|eno 32 partnerska cilja, a Republika Hrvatska
je prihvatila ukupno 28. Kasnijih godina broj ciljeva se pove}avao, da bi u zadnjoj godini prije prijema u ~lanstvo
dostigao ukupno 50 partnerskih ciljeva. Treba napomenuti kako se ve}ina ciljeva ponavljala iz godine u godinu,
ali se pove}avao broj aktivnosti u okviru svakog pojedinog cilja. Kroz Individualne partnerske programe
Republika Hrvatska je svake godine odre|ivala prioritete
transformacije i prilagodbe. Primjerice, po~ela je sa 2001.
godinom, kada je odredila sljede}e podru~ja na kojima je
planirala unaprijediti vlastite sposobnosti: podru~je zapovijedanja, nadzora i komunikacija (tzv. C3 sustav –
command, control and communication), podru~je planiranja civilne za{tite, demokratskog nadzora nad oruànim
snagama, vojnim vje`bama, obrambenom planiranju, izradi prora~una i upravljanja resursima, obrambenoj politici,
te u izu~avanju engleskog jezika.
Ve} sljede}e godine, 14. svibnja 2001., na summitu u Reykjaviku, NATO je pozvao Republiku Hrvatsku da se
uklju~i i u novi program – Akcijski plan za ~lanstvo (Membership Action Plan). Taj je poziv dodatno dinamizirao
hrvatske aktivnosti, a one su bile posebno vidljive na nizu projekata vezanih uz promjenu zakonske i druge
infrastrukture sustava nacionalne sigurnosti. U prolje}e
2002. godine Hrvatski sabor prihvatio je paket zakona
iz podru~ja nacionalne sigurnosti (Zakon o obrani, Zakon o sigurnosno-obavje{tajnim slu`bama, Zakon o
sudjelovanju pripadnika OS RH, policije, civilne za{tite
te dràvnih slu`benika i namje{tenika u mirovnim operacijama i drugim aktivnostima inozemstvu), te dva
strate{ka dokumenta: Strategiju nacionalne sigurnosti i
Strategiju obrane. Ovi su dokumenti donijeli organizacijske i druge promjene u sustav upravljanja sigurnosnim
sektorom, a izravna posljedica promjena bila je ja~anje
civilno-vojnih odnosa i civilnog upravljanja cjelokupnim
sustavom. Prvi ciklus iz Akcijskog plana za ~lanstvo otpo~eo je u jesen 2002. godine, {to je zna~ilo ulazak u novu
fazu s druga~ijim i obveznijim pristupom prilagodbi cjelokupnog sustava NATO standardima.
Uklju~ivanjem u Akcijski plan za ~lanstvo (MAP) Republika Hrvatska je postala i slu`beni kandidat za ~lanstvo
u NATO savezu. U tom trenutku obveze prilagodbe pro{iruju se sa oruànih snaga prema prilagodbi
cjelokupnog sustava nacionalne sigurnosti i dràve za ~lanstvo u NATO savezu. Postizanje „institucionalne
operabilnosti“ jedna je od najve}ih koristi ulaska u NATO, ~ime se transformacija sigurnosnog dijela sustava
izravno po~inje vezivati s procesima demokratske konsolidacije odnosno demokratske tranzicije, {to je jedini
mogu}i na~in za postizanja uspjeha u va`nim reformama sigurnosnog sektora.11 Akcijski plan za ~lanstvo
omogu}io je da Republika Hrvatska primi stru~nu pomo} i prosudbe stru~njaka iz NATO-a u svim va`nim
podru~jima. Republika Hrvatska je u svoje aktivnosti koncentrirala pet podru~ja: politi~ka i gospodarska pitanja,
obrambena i vojna pitanja, financijska pitanja, sigurnosna pitanja i podru~je pravnih pitanja. Osim stru~ne
pomo}i, Republika Hrvatska je svake godine prolazila
proces procjenjivanja dostignu}a, {to joj je omogu}avalo
mjerenje u~inaka i transformaciju ciljeva sukladno potrebama i mogu}nostima. Uz savjetovanja na spomenutim
podru~jima, NATO je procjenjivao i u~inke demokratske
konsolidacije, ~ime se podru~je reformi zna~ajno {irilo.
Pored toga, NATO je ~esto postavljao pitanja odnosa
prema manjinama, pitanja o povratku izbjeglica, suradnji
s Ha{kim tribunalom, borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala, reformi pravosu|a itd., ~ime je iskazivao
brigu za cjelokupni dru{tveni i politi~ki razvoj.
Nakon op}ih partnerskih ciljeva, ve} 2003. godine Republika Hrvatska se opredijelila za definiranje podru~ja
koja su bila izravno usmjerena prema stvaranju novih
sposobnosti obrambenog sustava. U Individualnom partnerskom programa za 2003. Republika Hrvatska je
odredila sljede}a podru~ja u kojima je èljela posti}i prioritetni napredak:
-
-
-
-
pobolj{ati interoperabilnost u sustavu zapovijedanja,
nadzora i komunikacija, koje uklju~uju i informacijske
sustave, navigacijske i identifikacijske sustave,
pobolj{ati aspekte interoperabilnosti kroz usvajanje
procedura i terminologije,
planiranje civilne za{tite,
pobolj{ati obrambeno planiranje koje uklju~uje izradu prora~una i upravljanje resursima,
izu~avanjem engleskog jezika pove}ati broj vojnika,
do~asnika i ~asnika sa STANAG-om, koji omogu}ava
rad u me|unarodnom okru`ju,
pobolj{ati interoperabilnost logistike kroz operativne,
materijalne i administrativne aspekte standardizacije, kroz vojne vje`be i s njima povezane aktivnosti u
obuci,
podi}i ukupne sposobnosti oruànih snaga za izvr{avanje budu}ih zada}a,
posti}i napredak na podru~ju vojne izobrazbe, obuke i doktrine.12
Republika Hrvatska je tijekom 2006. i 2007. godine dovr{ila dva va`na dokumenta za daljnji razvoj obrambenog
sustava, koji je trebao posti}i visoku razinu interoperabilnosti: “Strategijski pregled obrane” i “Dugoro~ni plan
razvoja Oruànih snaga Republike Hrvatske 2006-2015”.
U “Strate{kom pregledu obrane” utvr|en je prioritet u
razvoju sposobnosti sudjelovanja u savezni~kim operacijama, te je istaknuta privrènost Republike Hrvatske da
razvija oruàne snage kao potpuno profesionalne, pokretne, razmjestljive, te i financijski mogu}e oruàne snage.
Dugoro~nim planom razvoja detaljno je utvr|ena nova
struktura oruànih snaga te konkretni projekti na podru-
~ju modernizacije i opremanja s ciljem postupnog
dostizanja potrebnih sposobnosti do 2015. Republika Hrvatska je odredila izgradnju sposobnosti da moè uputiti
do osam posto svojih kopnenih snaga u operacije. Nadalje, 40 posto kopnenih snaga trebalo bi biti osposobljeno
i opremljeno za operacije pod okriljem Saveza. Kroz predloène partnerske ciljeve za 2006. godinu naglasak je
stavljen na izgradnju oruànih snaga koje }e biti u stanju
preuzimati odgovornosti za me|unarodnu sigurnost samostalno, odnosno u suradnji s drugim dràvama. Bitno
je napomenuti da je Republika Hrvatska po{la od ~injenice kako se transformacija provodi temeljem spoznaje da
je NATO ugovorna organizacija u kojoj je svaka zemlja
~lanica odgovorna za izgradnju vlastitih sigurnosnih sposobnosti. Me|utim, da bi se postigla sinergijska vrijednost
Saveza, obrambene sposobnosti trebaju se graditi na zajedni~kim potrebama i procjenama s ciljem izgradnje
snaga sposobnih za izvo|enje operacija u punom spektru
(od operacija odràvanja mira, sprje~avanja kriza, pa do
operacija nametanja mira, {to se ogleda i kroz zaklju~ke
Istambulskog samita).13
Osim spomenutih prednosti koje su vezane uz institucionalnu i prilagodbu sigurnosnog sektora, postoji niz
drugih koristi koje Republika Hrvatska ima od ~lanstva.
Primjerice, trenutno sudjeluje, s ostalim ~lanicama, u
izradi novog strate{kog koncepta Saveza. Dakle, ima priliku raspravljati o pitanjima koja }e odrediti budu}nost
NATO-a i njegovu poziciju u me|unarodnom prostoru.
Moramo biti svjesni kako to nije rasprava samo o strategiji jedne organizacije, ve} se radi o konceptu koji }e
utvrditi klju~ne odrednice sveukupne globalne sigurnosti. Dakako, NATO }e globalnu sigurnost gledati na na~in
da se osiguraju svi instrumenti za ostvarivanje interesa
dràva ~lanica, odnosno da se procesi u me|unarodnoj
okolini odràvaju na onoj razini koja najvi{e pridonosi izgradnji me|unarodnog mira i stabilnosti.
Pored globalnih koristi, postoje i prednosti vezane uz regiju u kojoj se nalazimo. Ulaskom u NATO Republika
Hrvatska zadobila je novu poziciju u i prema regiji. Poznata je ~injenica kako se NATO najvi{e angaìrao na
upravljanju krizama koje su nastale nakon raspada SFRJ
i ratova koji su se dogodili na njezinu teritoriju. NATO
je jo{ uvijek prisutan sa svojim postrojbama u regiji, te
}e se njegov anga`man zasigurno nastaviti. Republika Hrvatska sada ima priliku sudjelovati u kreiranju pristupa i
politika prema regiji, odnosno preuzima funkciju dràve
koja moè pomo}i ja~anju euroatlantskih procesa, te time stvarati povoljnu okolinu koja }e imati pozitivan
u~inak i na razvoj Republike Hrvatske. Primjerice, Republika Hrvatska je u skupini zemalja ~lanica NATO koja
25
se zalaè sa {to skorije uklju~enje Bosne i Hercegovine
u Akcijski plan za ~lanstvo.
Ulaskom u NATO Republika Hrvatska mijenja i svoj geopoliti~ki poloàj u prostoru, i to prije svega prema regiji.
Na{u geopoliti~ku sudbinu obiljeìla je funkcija prostora
kao „predzi|a“ odnosno granice na kojoj su se sukobljavali Otomanski imperij i carstva iz srednje Europe. Na{
dana{nji geografski prostor je tada bio podijeljen izme|u
razli~itih tvorevina u vrijeme razvoja europskih nacionalnih pokreta i nisu postojali uvjeti za uklju~ivanje u
europska politi~ka gibanja. Kasniji poku{aji bili su onemogu}eni ponovno zbog razli~itih me|unarodnih i unutarnjih
uvjeta, {to je ograni~ilo normalnu politogenezu politi~kih
zajednica u prostoru regije. Tek je osamostaljenjem Republike Hrvatske do{lo do novih uvjeta u kojima se njezin
prostor moè vrednovati na druga~iji na~in. On danas vi{e nema funkciju „predzi|a“, ve} novu funkciju –
„gatewaya“.14 To zna~i da Republika Hrvatska ima novu
ulogu kao poticatelj europskih integracijskih procesa i dinamike koji regiju usmjeravaju prema NATO savezu i
Europskoj uniji. Ova nova uloga za posljedicu }e imati ja~anje vanjskopoliti~kih aktivnosti prema svakoj pojedinoj
dràvi, ali i prema svim oblicima zajedni~kog djelovanja
dràva regije. îni se kako je sada idealno vrijeme za uspostavu novih mreà suradnje jer uspjeh Hrvatske dobra je
orijentacija i za druge susjedne dràve.
*
*
NAPOMENE:
1
2
3
4
5
6
*
Malim se dràvama povoljna me|unarodna konjunktura,
u kojoj one mogu ostvarivati svoje nacionalne interese uz
minimalne zapreke, relativno rijetko pojavljuje. Republika
Hrvatska danas se nalazi upravo u takvoj situaciji, a nalazit }e se i sve preostale dràve s biv{eg prostora SFRJ koje
}e u budu}nosti odabrati europeizaciju svojih politika i sustava, te ~lanstvo u NATO-u i Europskoj uniji. Na op}oj
razini, moèmo zaklju~iti kako se koristi od ~lanstva mogu podijeliti u ~etiri skupine: prvo, koristi vezane uz
transformaciju sigurnosnog sektora; drugo, ukupne institucionalne prilagodbe, odnosno ja~anje „institucionalne
operabilnosti“; tre}e, koristi od djelovanja u globalnom
prostoru; ~etvrto, koristi od poticanja razvoja nove regionalne dinamike. Dakako, ~lanstvo ne zna~i skrivanje pod
ki{obranom, ve} stalne aktivnosti i odgovornosti za me|unarodni mir i stabilnost. Me|unarodna se odgovornost
Republici Hrvatskoj sada pove}ala, s posebnim naglaskom
na odgovornost prema regiji. Ja~anje euroatlantskih perspektiva u regiji i poticanje suradnje na svim razinama i u
26
svim aspektima donosi jednu novu dinamiku i stvara povoljno okruènje za njezin daljnji razvoj. Samo u takvom
nekonfliktnom okruènju Republika Hrvatska, zajedno s
drugim dràvama, moè ra~unati na gospodarski i politi~ki prosperitet. Prednosti sada{njeg geopoliti~kog poloàja
Republika Hrvatska ne}e realizirati ukoliko ne definira
aktivne politike podr{ke svojim susjednim zemljama u procesima europskih integracija. n
7
8
9
10
11
12
13
14
R. S. Jordan, “NATOs Structural Changes for the 1990’s“, str. 51,
u: S. V. Papacosma, M. A. Heiss,, (eds.), NATO in the Post-Cold War
Era: Does It Have a Future? (London: Macmillan, 1995).
Vi{e o tome u: Richard Leone, Greg Anrig, Liberty Under Attack:
The War On Our Freedoms In An Age Of Terror, (New York: Public
Affairs, 2007).
Christopher Donnelly, „Security in the 21st Century: New Challenges and New Responses“, u: êhuli}, Lidija (ed.), NATO and
New International Relations, (Zagreb: Atlantic Council of Croatia
and Political Culture, 2004), str. 24-37.
Robert Bari}, „NATO, EU i budu}nost transatlantske obrambene
kooperacije“, u: Lidija êhuli} (ur.), NATO i novi me|unarodni odnosi, (Zagreb: Politi~ka kultura, 2004), str. 134.
Radovan Pavi}, „Novi NATO na osnovici dokumenata“, Politi~ka
misao, Vol. 35, br. 1, 1998, str. 93.
Ovdje navedeni dobici i koristi potje~u iz razli~itih izvora, uklju~uju}i: Ronald D. Asmus, “Double Enlargement: Redefining the Atlantic Partnership after the Cold War,” in David C. Gompert and F.
Stephen Larrabee (eds.), America and Europe: A Partnership for a
New Era (Cambridge: Cambridge University Press), 1997; Ronald
D. Asmus, Richard L. Kugler, and F. Stephen Larrabee, “NATO Expansion: The Next Steps”, Survival, Vol. 37, 1995, 7-33; Ronald D.
Asmus, Richard L. Kugler, and F. Stephen Larrabee, “What Will
NATO Enlargement Cost?”, Survival, 38, 5-26, 1996; Congressional
Budget Office (CBO), “The Costs of Expanding the NATO Alliance“, CBO Papers, CBO, Washington, DC., 1996.
John A. Conybeare, James C. Murdoch, and Todd Sandler, “Alternative Collective-Goods Models of Military Alliances: Theory and
Empirics”, Economic Inquiry, 32, 1994, 525-542.
Todd Sandler and Keith Hartley, The Political Economy of NATO,
(Cambridge University Press, 1999).
Vi{e o tome u: Ronald D. Asmus, Richard L. Kugler, and F. Stephen
Larrabee, “What Will NATO Enlargement Cost?”, Survival, 38, 526, 1996.
O tome vi{e u: Vlatko Cvrtila, NATO i Republika Hrvatska, (Zagreb:
CPI, 2004).
Radovan Vukadinovi}, Lidija êhuli}, Drago Lovri}, NATO u me|unarodnim odnosima, (Zagreb: FPZ, 2006).
Vi{e o tome u: Radovan Vukadinovi}, Lidija êhuli}, Drago Lovri},
NATO u me|unarodnim odnosima, (Zagreb: FPZ, 2006).
Vi{e o tome u: Radovan Vukadinovi}, Lidija êhuli} Vukadinovi},
Davor Boìnovi}, NATO – euroatlantska integracija, (Zagreb: Topical, 2007).
Vlatko Cvrtila, „Republika Hrvatska kao 'gateway’ prema jugoisto~noj Europi“, Politi~ka misao, Vol. 37, br. 1, 2000, str. 161-172.
Tema broja
Dalje od Beograda,
bliže Briselu
Crna Gora –
sljedeća članica NATO-a
Piše: Srđan Kusovac
Crna Gora je nakon izlaska
iz nefunkcionalne državne
zajednice izgubila najvažniju
kočnicu evropskih i jedinu
kočnicu evroatlantskih
integracija – Srbiju.
Autor je odgovorni urednik
podgoričkog dnevnika “Pobjeda”.
êtrdeset odsto gra|ana Crne Gore bezuslovno podràva ~lanstvo svoje zemlje u NATO-u, a 44 odsto
bi, kada bi sada bio raspisan referendum o tome treba li Crna Gora da u|e u NATO, bilo protiv1. Podaci
istraìvanja crnogorskog javnog mnjenja – koje je tokom decembra 2009. za potrebe vladinog Koordinacionog tima za implementaciju Komunikacione strategije o
evroatlantskim integracijama sproveo beogradski Strategic marketing, jedna od vode}ih specijalizovanih agencija u regiji – pokazali su, me|utim, i to da ~ak 79
odsto gra|ana Crne Gore o~ekuje da njihova zemlja
postane ~lanica NATO-a bez obzira na to {ta o tome
oni misle2.
Ovi ohrabruju}i podaci utoliko su zna~ajniji ukoliko se
ima u vidu i ~injenica da je zna~ajno porastao procenat gra|ana koji podràvaju ~lanstvo svoje zemlje u
NATO-u u odnosu na sva prethodna istraìvanja.
Samo nedjelju dana prije nego {to su ovi podaci objavljeni Crnoj Gori je stigla preporuka sa, kada je o ~lanstvu u NATO-u rije~, najrelevantnije mogu}e adrese
– iz Va{ingtona. Tokom zvani~ne posjete predsjednika
Vlade Mila \ukanovi}a Sjedinjenim Ameri~kim Dràvama – ono {to je bila jedna od glavnih tema u zvani~nim razgovorima bilo je upravo ~lanstvo u NATO-u.
Ako je stav Bijele ku}e da je „potpredsjednik (Joseph
Biden) ponovio podr{ku SAD aspiracijama Crne Gore
ka (~lanstvu) u NATO-u i EU“3 jo{ i mogao biti od strane ovda{njih skeptika i protivnika ~lanstva Crne Gore
u NATO-u tuma~en kao nekakva uobi~ajena forma
protokolarne podr{ke ameri~kih zvani~nika dràvnicima zemalja-aspiranata, stav State Departmenta nije
ostavljao ni trunke sumnje. Dràvna sekretarka Hillary Clinton izjavila je tog 20. januara da „~estita crnogorskom premijeru na postizanju statusa (~lanstva) u
MAP-u“, nastaviv{i „i garantujem podr{ku Sjedinjenih
Dràva Crnoj Gori da postane integralni dio evroatlantske zajednice“4. Milo \ukanovi} joj je odgovorio da
je „uvjeren da }e Crna Gora biti ta dràva koja }e postati sljede}a ~lanica NATO-a“5. Kona~no, nepune dvije sedmice nakon direktne javne nikad ja~e podr{ke
Va{ingtona i \ukanovi}eve prve izjave da je uvjeren da
}e Crna Gora biti naredna dràva u NATO-u – identi-
27
~an stav izri~e usred Podgorice i „~elni strateg“ Sjevernoatlantskog saveza – Frank Boland, direktor NATOvog Direktorata za planiranje6.
[ta je to {to je za samo tri i po godine od obnove nezavisnosti u~inilo Crnu Goru ovako poèljnim partnerom? Za{to podr{ka NATO-u raste samo desetlje}e od
kada je taj isti NATO bombardovao tada{nju SR Jugoslaviju? I {ta je to {to bi Crnu Goru moglo omesti u,
sada ve}, ~ini se, potpuno sigurnoj perspektivi u Sjevernoatlantskoj alijansi?
Odgovor na prvo pitanje jednostavan je: Crna Gora je,
nakon izlaska iz nefunkcionalne zajednice sa Srbijom,
izgubila najva`niju ko~nicu evropskih i jedinu ko~nicu
evroatlantskih integracija – Srbiju, i postala, prema
ocjenama doma}ih, ali i evropskih politi~ara, ona zemlja zapadnog Balkana koja najbrè napreduje u evroatlantskim integracionim procesima. Kako se oba
procesa – pribliàvanje NATO-u i proces priklju~ivanja
Evropskoj uniji, u Podgorici vode simultano – to je nemogu}e posmatrati ih odvojeno.
Kada je o Evropskoj uniji rije~, Crna Gora je, od situacije sredinom 2008, kada je jo{ bila kako-tako izjedna~ena sa Srbijom, stigla, hodom korak po korak, ali
sigurno, bez bespotrebnog zastajkivanja – od predaje
aplikacije krajem 2008, prihvatanja aplikacije u prolje}e 2009, uru~enja Upitnika u ljeto iste godine, do stanja poslatih odgovora na Upitnik i o~ekivanog statusa
dràve-kandidata krajem 2010.
28
U slu~aju NATO-a proces pribliàvanja jo{ je brì7. Jer,
proces integracije u Evropsku uniju po~eo je jo{ u vrijeme zajednice sa Srbijom, dok je pribliàvanje NATOu po~elo tek nakon obnove nezavisnosti. Crna Gora se
bukvalno samim ~inom progla{enja nezavisne dràve,
odnosno ve} Deklaracijom o nezavisnosti, usvojenom u
Skup{tini 3. juna 2006. godine, opredijelila za evroatlantske integracije kao jedan od prioriteta u aktivnostima
Vlade, navode}i da je nova nezavisna dràva „~vrsto
opredijeljena da pristupi evropskim i evroatlanskim –
NATO bezbjednosnim strukturama i da nastavi da doprinosi u~vr{}ivanju regionalne stabilnosti i bezbjednosti“.8 Uslijedili su prijem u Partnerstvo za mir, decembra
2006, samo pola godine od obnove nezavisnosti, zatim
u ljeto 2007. usvajanje Zakona o odbrani9 i Zakona o Vojsci Crne Gore10, a krajem novembra 2008. Strategije nacionalne bezbjednosti11, i sredinom decembra iste godine
Strategije odbrane12i. Ovim zakonima Crna Gora je definisala izgradnju takvog sistema bezbjednosti i odbrane
kakav je kompatibilan sa budu}im ~lanstvom u NATOu. Vojska je, prema tim pravnim aktima, pod demokra-
tskom i civilnom kontrolom, koju vr{e Skup{tina Crne
Gore, Vlada i Savjet za odbranu i bezbjednost, a nadzor nad njom obavlja parlament preko nadle`nog tijela
– Odbora za odbranu i bezbjednost.
U jesen 2007. usvojena je Komunikaciona strategija o
evroatlantskim integracijama13i. Tim ~inom po~elo je u
crnogorskoj javnosti i zvani~no propagiranje ~lanstva
zemlje u NATO-u.
Istovremeno, uz ove formalne korake, Crna Gora je
u~inila dosta toga na psiholo{ko-perceptivnoj ravni napu{tanja starog koncepta i putu ka NATO-u. Samo nekoliko mjeseci nakon obnove nezavisnosti po~ela je
temeljna rasprodaja silesije naoruànja i vojne opreme
nekada{nje JNA odnosno VJ/VSCG. Desetine zar|alih brodova koji su od raspada SFR Jugoslavije trunuli
u Bokokotorskom zalivu na{li su kupce uglavnom u
afri~kim i azijskim zemljama; stotine tenkova, topova i
kamiona rasprodati su ili su rashodovani i izrezani i pretopljeni u nik{i}koj èljezari. Krajem 2009. objavljeno
je da je dràva od toga inkasirala 15,5 miliona dolara,
od ~ega je devet napla}eno.14
Srbiji je besplatno ustupljen simulator leta za avion Supergaleb G4. Srbija i dalje potraùje nekoliko aviona
G4 koji su nakon nezavisnosti ostali na vojnom aerodromu u Golubovcima kod Podgorice. Dvije zemlje poku{avaju da dogovore razmjenu na nivou reciprociteta.
Jedna podmornice tipa „Una“ poklonjena je Sloveniji,
koja je najavila da }e je izloìti u Tehni~kom muzeju u
Pivki. Zvani~no je saop{teno da }e po jedna takva podmornica biti donirana i Hrvatskoj i Srbiji.
U javnosti nije bilo iole ù~nih reakcija ako se ne ra~unaju „argumenti“ opozicionih stranaka da }e Crna Gora bez oru`ja biti napadnuta, a ne}e imati ko da je
brani i sl. i larpurlartisti~kih kritika dijela opozicije koji
se formalno zalaè za evroatlantske integracije. Jedina
iole vrijedna pa`nje negativna reakcija javnosti svela se
na proteste ìtelja sela Praga u okolini Nik{i}a u kojem
vojska redovno uni{tava stara eksplozivna sredstva.
Ipak, i taj usamljeni slu~aj, ispostavilo se, prije je poku{aj seljaka da od Vojske za uzvrat iskam~e ne{to za selo nego protivljenje uni{tavanju municije.15
Proces se nastavlja. Crna Gora je od obnove nezavisnosti uni{tila oko 3.000 tona municije i eksplozivnih
sredstava, a predstoji joj uni{tavanje jo{ oko dva puta
toliko16.
Ne umanjuju}i zna~aj brzine i kvaliteta i va`nije od svega efikasnosti formalnog dijela crnogorskog procesa
evroatlantskih integracija – klju~ni razlog podr{ke javnosti ~lanstvu u NATO-u u domenu je ~iste dnevne
politike. Vladaju}a koalicija, koju ~ine Demokratska partija socijalista premijera Mila \ukanovi}a, Socijaldemokratska partija predsjednika Skup{tine Ranka
Krivokapi}a, uz tri manjinske stranke koje okupljaju Albance, Bo{njake i Hrvate, ~vrsto stoji na strate{kom stanovi{tu da maloj zemlji poput Crne Gore jedinu
bezbjednosnu garanciju moè pruìti samo punopravno ~lanstvo u NATO-u. Crna Gora nema nerije{enih
sporova sa susjedima, pa formalno ni od jednog ne strahuje. Naprotiv, politika prema svim dràvama regije je
ne samo formalno nego i prakti~no dobrosusjedska saradnja. Me|utim, ono {to Crna Gora preìvljava od obnove nezavisnosti su konstantni poku{aji unutra{nje
destabilizacije iz Beograda. Prvih godina od obnove nezavisnosti to u situaciji ekonomskog buma nije bilo toliko primjetno „obi~nom puku“, pa nije ni javno
saop{tavano. Me|utim, kako je vrijeme odmicalo, pogotovo od kako su problemi unutar same Evropske unije i globalna ekonomska kriza uzeli maha – procesi su
unekoliko usporeni, pa se sve ~e{}e moglo ~uti u Podgorici, najprije neformalno, a zatim i zvani~no, da iza
mnogih politi~kih doga|aja u Crnoj Gori stoji Srbija.
Protesti opozicije u Podgorici 13. oktobra 2008, nakon
odluke Crne Gore i Makedonije da priznaju Kosovo,
protekli su pod medijskom harangom Srbije. Tada je
prvi put izre~eno da je proces vo|en iz Beograda17.
Uslijedile su najave Beograda o stvaranju „jedinstvenog
kulturnog prostora Srba“ u regiji i stvaranja „Saveta za
Srbe u regionu (koji) }e sprovoditi dràvnu strategiju
politike prema sunarodnicima koji ìve na tim prostorima“.18 Ne{to vi{e od pola godine kasnije krenula je nova medijska, a za njom i politi~ka haranga „slu~ajem
Kneèvi}“, u kojem je Ratko Kneèvi}, nekada{nji ~inovnik Vlade Crne Gore, tokom nekoliko mjeseci iznosio
u beogradskoj i u crnogorskoj opozicionoj {tampi niz
tvrdnji o umije{anosti vrha Crne Gore u organizovani
kriminal, ne kriju}i, nego naprotiv, isti~u}i da je sve sra~unato na destabilizaciju vlasti u Crnoj Gori19. Dalje, Beograd je zatraìo tokom 2009. da u Crnoj Gori otvori
tri konzulata. Podgorica je, nakon vi{emjese~nog natezanja, odbacila zahtjev. Formalno obja{njenje nije dato,
ali je vi{e crnogorskih zvani~nika nezvani~no u nekoliko navrata ocijenilo da je glavni cilj Srbije da diplomatska predstavni{tva iskoristi kao centre okupljanja
protivnika crnogorske nezavisnosti. „Afera [ari}“ – slu~aj u kojem je Crnoj Gori po~etkom 2010. „delegiran“
iz Beograda problem dràvljanina Srbije, Crnogorca ro|enjem, optuènog za krijum~arenje golemih koli~ina
narkotika iz Latinske Amerike, bio je okida~ koji je izazvao najvi{e crnogorske dràvne zvani~nike i politi~are
da otvoreno iznesu od ranije stidljivo pominjanu tezu
da iza ove afere stoji Beograd i da je rije~ o poku{aju
destabilizacije Crne Gore, zaustavljanja njenih evroatlantskih integracija20 odnosno „ru{enje poretka“21.
Politika Podgorice prema Srbiji godinama je – nenasjedanje na provokacije Beograda, odnosno nedopu{tanje uvla~enja u klin~ sa Srbijom iz kojeg Crna Gora,
kao manje sna`na, ne moè da iza|e kao pobjednik,
pogotovo imaju}i u vidu potpunu instrumentalizaciju
crnogorske opozicije (ne samo stranaka srpske manjine) za potrebe Beograda. Takva situacija, me|utim, {iroj javnosti, pogotovo pristalicama vladaju}e koalicije,
~esto izgleda kao bespotrebno popu{tanje. Crnogorska javnost pa`ljivo posmatra i odli~no i{~itava politiku Srbije sra~unatu na bezbjednosnu destabilizaciju
Crne Gore. U situaciji kada se ~ini da vlast ne ~ini dovoljno – logi~no pribjeì{te traì se u okrilju {ire bezbjednosne integracije.
No, nije ni ovo jedini razlog porasta popularnosti NATO-a u Crnoj Gori. Vladina Komunikaciona strategija,
dakako, odra|uje dio posla, ali, utisak je, lifleti i leci u
novinama, redovne emisije na radiju i televiziji, tribine
i panel-diskusije po crnogorskim gradi}ima doìvljeni
su ovdje otprilike kao nekada{nje propagiranje samoupravljanja. Uostalom, iz samih vrhova vlasti nagovije{teno je ovih dana da predstoji promjena su{tine ove
strategije. Vi{e od bilo kakve strategije popularnosti
NATO-a u Crnoj Gori doprinose sazrijevanje cijelog
dru{tva i, {to je najinteresantnije – opozicija – odnosno stranke i politi~ke grupacije koje se protive ~lanstvu
Crne Gore u NATO-u.
Socijalisti~ka narodna partija, najja~a opoziciona stranka nakon izbora odrànih u prolje}e 2009, prihvatila
je u jesen pro{le godine integracije u NATO kao neminovnost Crne Gore. Politi~ka partija pragmati~nog tehnokrate Sr|ana Mili}a ostavila je jo{ ranije za sobom
velikosrpsku retoriku i prebacila teì{te na socijalne teme i teme korupcije i organizovanog kriminala. Traè}i svoje „mjesto pod suncem“, SNP je prakti~no
prihvatio i dràvne simbole Crne Gore – strana~ki ~inovnici po~eli su da ustaju na himnu – mada jo{ uvijek
formalno traè promjenu stihova koje je „smislio izdajnik Sekula Drljevi}“ i vra}anje srpske trobojke. Ipak,
„korak od sedam milja“ u~injen je najprije stidljivim, a
zatim i otvorenim prihvatanjem perspektive Crne Gore u NATO-u. Pitanja koja ova stranka postavlja odnose se, u posljednje vrijeme, prije svega na to koliko
ko{ta ~lanstvo u NATO-u.22
Pokret za promjene Neboj{e Medojevi}a jo{ uvijek traì svoju pravu politiku. Stranka prepolovljena u poslje-
29
dnjem izbornom ciklusu ìvi na kritici svega {to ~ini vlast, ali se za sada usteè od otvorenih kritika evroatlantskih integracija. Pokret za promjene je i formalno i
su{tinski za {to brè integrisanje Crne Gore i u EU i u
NATO, ali prakti~no djelanje ove politi~ke stranke, kada je o NATO-u rije~, ~esto je kontraproduktivno. Fakti~ko politi~ko djelovanje ove politi~ke stranke u vezi
sa NATO-m najbolje oslikavaju re~enice strana~kog lidera da „jastrebovi poput Havijera Solane, Veslija Klarka, Dika êjnija, koji su vrlo aktivno lobirali za ovaj
reìm, nestaju sa politi~ke scene“23 i da }e „Crna Gora
dobiti poziv za MAP, ali ne}e postati ~lanica uskoro“.24
Stranke koje okupljaju Albance, Bo{njake i Hrvate u
potpunosti podràvaju evroatlantske integracione procese.
Prosrpske politi~ke partije poslovi~no kritikuju NATO,
ali se ta kritika zadràva na retorici devedesetih, uz dodatke tipa „na{a djeca }e ginuti u Afganistanu za ameri~ke interese“.
Najradikalnije antievropske i antizapadne politi~ke opcije u Crnoj Gori ne zastupaju, me|utim, politi~ke stranke. Primat je preuzela neformalna politi~ka grupa
zaogrnuta pla{tom medija i nevladinih organizacija. Su{tina te kritike najbolje se oslikava u rije~ima jednog od
najagilnijih protivnika NATO-a, politi~ki aktivnog profesora Filipa Kova~evi}a, da Crna Gora „po papagajskoj
poslu{nosti“ NATO faktorima i tajkuna{koj prirodi vladaju}e politi~ke elite i tako ve} podsje}a na Gruziju.25
Vode}i crnogorski politi~ki analiti~ar, prof. Sr|an Darmanovi} tu pojavu je nazvao „o~iglednim i temeljnim
problemom shvatanja i interpretacije politi~ke stvarnosti dana{nje Crne Gore“26.
Samo neki citati iz dva privatna medija – nedjeljnika
„Monitor“ i dnevnog lista „Vijesti“ – jasno ukazuju na
vrstu kritike i argumentaciju formalnih podràvalaca, ali
su{tinskih protivnika ~lanstva Crne Gore u NATO-u.
„Progresivan demokratski svijet }e nas odbaciti, a NATO }e nas dràti kao taoce (na{e vojnike kao `rtvenu
jagnjad) za svoje agresivno i imperijalisti~ko prekrajanje mape svijeta.”27
„Rezultati parlamentarnih izbora na mala vrata mogli
bi nas direktno odvesti u NATO. ^lanstvom u NATOu, Crna Gora bi samo na papiru zadràla bazi~no pravo suverene dràve da odlu~uje o klju~nom pitanju –
o ratu i miru.“28
30
„U nedostatku drugog izvoznog artikla, Crna Gora bi
– na paradigmi da nam je „u biti bavljenje globalnim i
velikim temama“ – eksportovala svoje naoruàne gra|ane; moglo bi se tvrditi i da ratovanje po bijelom svijetu doprinosi smanjenju broja nezaposlenih.“29
Klju~ni argumenti protivnika ~lanstva Crne Gore u NATO-u su:
- O ~lanstvu treba da odlu~i narod na referendumu;
- ^lanstvo u NATO-u je skupo;
- Crna Gora u~lanjenjem u NATO gubi dio suvereniteta;
- Vojska Crne Gore nije dovoljno obu~ena i profesionalna;
- Vojska Crne Gore ne moè kao toliko mala da bude partner ve}im vojskama; i
- Gra|ani ne}e imati nikakve koristi od ~lanstva u
NATO-u.
Primjetan je izostanak u javnosti nekada{njih tipi~nih
velikih tema koje se ti~u globalnih odnosa NATO-a, Rusije, Kine, poloàja susjednih dràva i teorija zavjere.
Vojska Crne Gore u procesu je transformacije. Regrutna obaveza, koja je u Crnoj Gori bila suspendovana
jo{ za vrijeme postojanja SRJ/SCG, ukinuta je.
Po{to je usvojena nova organizacija Vojske Crne Gore,
po~eo je konkretan rad na reorganizaciji.
Predvi|eno je da Vojska Crne Gore ukupno sa General{tabom ima 2.356 pripadnika. Najve}e promjene su
u kopnenoj vojsci, gdje je u toku proces transformacije od nekada{nje dvije brigade – Lake pje{adijske i Specijalne, u jednu – Brigadu kopnene vojske, sa oko
hiljadu pripadnika. Ukinuta su posebna odjeljenja logistike i upravljanje ljudskim resursima. General{tab je
smanjen sa 105 na 72 formacijska mjesta. Upravljanje
tim funkcijama predato je u nadle`nost Ministarstva odbrane. Novom organizacijom predvi|eno je i uvo|enje
podoficirskog lanca podr{ke, {to je u skladu sa NATO
principima, a nedostajalo je vojsci. Zna~ajne su izmjene u Mornarici i Vazduhoplovstvu. Komanda Mornarice dislocirana je iz Bokokotorskog zaliva u Luku Bar.
Struktura kadra Vojske Crne Gore je: 349 oficira
(15%), 891 podoficir (38%), 809 vojnika po ugovoru
(34%) i 307 civilnih lica (13%).
Vojska Crne Gore je uvela nove uniforme, inovirala pje{adijsko naoruànje, nabavila nova terenska vozila. U
toku je remont helikoptera. Planirana je i obnova [kolskog broda Jadran.
Ranije se govorilo, u posljednje vrijeme ne toliko, o to-
me da nekada{nja Helikopterska baza u Danilovgradu
preraste u regionalni centar za obuku pilota helikoptera. U ovom segmentu napravljen je zna~ajan napredak
u pribliàvanju standardima NATO-a. Prosje~an broj
sati naleta pilota je u 2009. iznosio 80 sati.
Vojska {koluje kadrove u inostranstvu, a one kod ku}e
obukama poku{ava da dovede blizu NATO standarda.
Na [kolskom jedrenjaku Jadran obu~avaju se kadeti iz
zemalja regije.
Najja~a bilateralna saradnja u oblasti odbrane i bezbjednosti ostvarena je sa ameri~kom saveznom dràvom
Mejn. Crnu Goru posjetio je komandant Nacionalne
grade te dràve, a dràvu Mejn, pored ministra odbrane i predsjednik Vlade.
Kona~no, Skup{tina Crne Gore usvojila je oktobra
2008. Zakon u u~e{}u pripadnika vojske Crne Gore, civilne za{tite, policije i zaposlenih u organima dràvne uprave u mirovnim misijama i drugim aktivnostima u
inostranstvu, kao i Odluku o angaòvanju medicinskog tima VCG u mirovnoj misiji UN u Avganistanu.
Avgusta 2008. formirana je êta za mirovne misije. U
njoj su 73 profesionalna pripadnika Vojske Crne Gore
– 5 oficira, 32 podoficira i 36 vojnika po ugovoru.
Skup{tina je pro{le godine donijela i tri odluke o upu}ivanju pripadnika Vojske Crne Gore u mirovne misije
u Avganistanu, Liberiji i obalnim vodama Somalije.
Po~etkom februara 2010. prvi crnogorski oficiri poslati su u misiju u Avganistan. Tamo }e raditi na obezbje|ivanju ma|arskog kontingenta. Ma|arska je ina~e
„kontakt-zemlja“ za Crnu Goru. Crnogorski oficiri
obu~avani su u Ma|arskoj i Ma|arska je ta zemlja koja
obavlja u Crnoj Gori sve prakti~ne poslove priklju~ivanja NATO-u.
Vojska kao prioritetne reforme (pored ostvarenih) navodi:
-
Ono na ~emu Crna Gora insistira je individualni princip kako u procesu integracije u Evropsku uniju tako i
u NATO. Crnogorski zvani~nici isti~u da ne vide realnih prepreka u samoj Crnoj Gori osim eventualnih
problema u administrativnim kapacitetima.
Ipak, bez obzira na unisono raspoloènje u NATO-u,
kao i na, za sada, ~vrstu rije{enost ovda{njih vlasti da
o ~lanstvu ne organizuju referendum, sva je prilika da
punopravno ~lanstvo ne treba o~ekivati prije sredine
2011. ili po~etka 2012. godine.
Crna Gora period do tada koristi da maksimalno poja~a rad na NATO integracijama. Neslu`beno, Podgorica u Brisel, u misiju pri NATO-u {alje najja~eg igra~a
iz Ministarstva inostranih poslova – politi~kog direktora MIP-a Veska Gar~evi}a. Istovremeno, nezvani~no je najavljena su{tinska izmjena tima koji se bavi
Komunikacionom strategijom. Utisak je da su evropske integracije zaìvjele u potpunosti, da idu uhodanim tokom i da sada teì{te treba prebaciti na NATO.
Uostalom, i vokabular zvani~nika je u jesen 2009.
promijenjen. Pa`ljivo se vodi ra~una da se slu~ajno ne
izgovori da je rije~ o evropskim, ve} o evroatlantskim
integracijama. n
NAPOMENE:
1
2
3
-
-
Nastavak rada na Strategijskom pregledu odbrane;
Implementacija partnerskih ciljeva iz nadle`nosti
Vojske Crne Gore;
Rje{avanje vi{kova naoruànja, municije i minskoeksplozivnih sredstava i ostalih pokretnih stvari;
Dalja modernizacija naoruànjem i opremom po
standardima NATO-a, sa teì{tem na informati~kim
i telekomunikacionim sredstvima, borbenim motornim vozilima i NVO za specijalne jedinice;
Nastavak saradnje sa zemljama ~lanicama NATO-a
i PzM-a, dalje {kolovanje pripadnika Vojske u zemljama ~lanicama NATO-a i Partnerstva za mir;
Preduzimanje mjera za dalje pobolj{anje standarda
lica na slu`bi u Vojsci, prvenstveno rje{avanje stambene problematike.
4
5
6
7
8
Pobjeda, 28.1.2010, strana 3 i http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2010-01-28&id=178639, pristupljeno
26.2.2010.
Ibid.
http://www.whitehouse.gov/the-press-office/readout-vicepresidents-meeting-with-prime-minister-milo-djukanovic-montenegro, pristupljeno 26.2.2010.
http://www.state.gov/secretary/rm/2010/01/135465.htm,
pristupljeno 26.2.2010.
Ibid.
Pobjeda, 5.2.2010, str. 2.
http://www.mip.gov.me/index.php/Direkcija-zaNATO/razvoj-odnosa-crne-gore-i-nato-kljuni-datumi.html, pristupljeno 24.2.2010.
http://www.skupstina.me/23_saziv/files/downloads/
Deklaracija%20o%20proglasenju%20nezavisnosti%20RCG.do,
pristupljeno 20.2.2010.
31
9
http://www.gov.me/files/1263552006.doc, pristupljeno
12.2.2010.
10
12.2.2010.
11
12.2.2010.
12
12.2.2010.
13
12.2.2010.
14
Pobjeda, 25.12.2009, str. 2 i http://www.pobjeda.me/citanje.php?datum=2009-12-25&id=176978, pristupljeno
25.2.2010.
15
Pobjeda, 4.11.2009, str. 11 i http://www.pobjeda.me/citanje.php?datum=2009-11-04&id=174017, pristupljeno,
20.2.2010.
16
Pobjeda, 1.10.2009, str. 7 i http://www.pobjeda.me/citanje.php?datum=2009-10-01&id=172104, pristupljeno
24.2.2010.
17
Pobjeda, 12.10.2008. i
http://www.pobjeda.me/citanje.php?datum=2008-1112&id=150807
18
http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/9/Srbija/64844/
Ja%C4%8De+veze+matice+sa+Srbima+u+regionu.html, pristupljeno 16.2.2010.
32
19
Blic, 12.8.2009. i
http://www.blic.rs/Vesti/Hronika/105820/ Cane-i-Milo-uklonili-sve-protivnike, Blic, 28.7.2009. i
http://www.blic.rs/hronika.php?id=103621 itd.
20
Pobjeda, 24.2.2010, str. 3 i http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2010-02-24&id=180221, pristupljeno
20.2.2010.
21
Pobjeda, 19.2.2010, str. 7 i http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2010-02-19&id=179955, pristupljeno
17.2.2010.
22
http://www.snp.co.me/vijesti.asp?kat=18&id=4516, pristupljeno 18.2.2010.
23
Monitor, 24.7.2009.
24
Vijesti, 30.8.2009.
26
Pobjeda, 28.11.2009, str. 2 i 3 i http://www.pobjeda.me/citanje.php?datum=2009-11-28&id=175406, pristupljeno
17.2.2010.
27
Monitor, 3.4.2009. i http://www.monitor.co.me/ index.php?
option=com content&view=article&id=605:eukanovi-e-pokuatida-nas-prevaspita&catid=256:broj-963&Itemid=493, pristupljeno 20.2.2010.
28
Monitor, 3.4.2009. i http://www.monitor.co.me/index.php?
option=com_content&view=article&id=606:natoklopka&catid=252:broj-963&Itemid=489, pristupljeno 20.2.2010.
29
Ibid.
Tema broja
"Kosovska karta"
Uticaj Rusije
na kretanja u Srbiji
Piše: Žarko Petrović
Bez obzira na to što je Srbija
od kraja 2009. godine ispravila
spoljnopolitički kurs u pravcu
transatlantske zajednice,
uticaj Rusije u Srbiji je ostao
netaknut, na nivou na kojem
ga je dovela kosovizacija
srpske spoljne politike.
Autor je direktor istraživanja Centra
za međunarodne i bezbednosne
poslove – ISAC fond.
Objavljivanje ovog rada je delimično
omogućeno podrškom OSI fondacije
iz Budimpešte.
Politika „o~uvanja Kosova“, koja se u velikoj meri oslanjala na rusku podr{ku, dovela je do pove}anja ruskog uticaja u Srbiji. Rusija danas, dve godine po{to je progla{ena za
jedan od „stubova srpske spoljne politike“,1 uti~e na formulisanje spoljnopoliti~kih prioriteta Srbije i na prilike u Srbiji.
Politika pribliàvanja sa Rusijom zarad njene pomo}i u spre~avanju nezavisnosti Kosova spre~ila je konzervativne i nacionalisti~ke snage da iskoriste Rusiju kao alternativu EU i
time spre~e put integracije Srbije u EU. Grade}i bliske
odnose sa Rusijom, prozapadne politi~ke snage u Srbiji su
pribliìle i privremeno vezale rusku zvani~nu politiku za prozapadnu opciju u Srbiji. Uprkos tome, odbijanjem da se realno sagleda Rusija i njeni interesi i prioriteti u
me|unarodnim odnosima, insistiranjem na kratkoro~nim
koristima koje ovo pribliàvanje nosi Srbija je sebe dovela
u poziciju da Rusija danas moè objektivno da uti~e na javno mnjenje, pa i na formulisanje spoljnopoliti~kih prioriteta Srbije. Ovo se najbolje vidi na primeru pitanja
perspektive Srbije za ~lanstvo u NATO. Rusija poku{ava da,
putem svoje „Kosovske karte“, spre~i pribliàvanje i ulazak
u NATO dràve sa kojom Rusija gradi posebne, „strate{ke“
odnose.
*
*
*
Od 2001. godine spoljnopoliti~ka orijentacija Srbije se
usredsredila na evropske integracije i regionalnu saradnju, a sa Rusijom je teìla da vodi „uravnoteènu politiku“.2 Od 2005. godine, tj. od momenta kada je
postalo jasno da }e pitanje statusa Kosova ubrzo biti
re{eno, i to na {tetu teritorijalnog integriteta Srbije, srpski zvani~nici su se trudili da {to je to vi{e mogu}e izgrade poljuljane odnose sa Rusijom. Od 2005. godine
Rusija je posebno percipirana u Srbiji kao zemlja koja
bi mogla ozbiljno da doprinese srpskoj politici spre~avanja nezavisnosti Kosova. Od tog vremena poja~ani
su srpski napori da se intenziviraju odnosi sa Rusijom.
Posle progla{enja nezavisnosti Kosova 17. februara
2008. godine Srbija je traìla najbolji na~in da odreaguje na politiku ve}ine zemalja u transatlantskoj zajednici
koje su priznale Kosovo. Vlada Srbije, formirana u julu
2008. godine, posle omanje politi~ke krize u zemlji i vanrednih parlamentarnih izbora, teìla je da maksima-
33
lno ublaì negativne efekte progla{enja nezavisnosti u
unutra{njoj politici, koja se bila polarizovala do krajnjih
granica.iii Pritisak konzervativnih i nacionalisti~kih snaga bio je takav da bi cena izostanka odgovora rizikovala optu`bu za izdaju Kosova.4 Sa druge strane, svaki
neproporcionalan odgovor progla{enju nezavisnosti
pretio je da poremeti odnose sa zemljama transatlantske zajednice, u ~iju integraciju je Srbija teìla. Neproporcionalnim odgovorom proevropske snage bi izgubile
podr{ku pre svega Evrope, bez koje nikako ne bi mogle da sprovedu ionako zakasnele unutra{nje sistemske
reforme. Od tih reformi zavisio je njihov politi~ki kurs,
ali i srednjero~na budu}nost zemlje. Odgovor nezavisnosti Kosova ogledao se u diplomatskoj akciji, koja se
sastojala iz smanjivanja nivoa diplomatskih kontakata,
prebacivanju pitanja statusa Kosova na pravni teren i
~vrstom protivljenju daljim priznavanjima Kosova u bilateralnim, a posebno u multilateralnim forumima. Diplomatska akcija je jednostran potez zemlje, ali je
prebacivanje problema na pravni teren i protivljenje daljim priznanjima zahtevalo saveznike. Logi~an primaran
izbor za Srbiju bila je Ruska Federacija, zemlja kojoj presedan nezavisnosti Kosova nije odgovarao i zemlja koja
ima potrebu da neke svoje interese ostvari i na zapadnom Balkanu.
U periodu 2007-2009. godina Srbija je u~inila zaokret
u spoljnoj politici u pravcu Rusije. Taj zaokret se sastojao u otvorenom formulisanju politike pribliàvanja Rusiji, uz paralelni kurs integracije u EU. Razgovori o
prolasku gasovoda Ju`ni tok preko teritorije Srbije i
prodaji NIS-a otpo~eli su 2007. godine,5 otprilike u vreme kada su se zavr{avali pregovori o statusu Kosova
pod okriljem „trojke“ – predstavnika EU, SAD i Rusije. Teè}i da osigura podr{ku Rusije, srpska strana joj
je predloìla unosan posao sa privatizacijom Naftne industrije Srbije (NIS) u srazmeri 51% : 49% u korist ruske strane, u zamenu za obe}anje ruske strane da }e
magistralni krak gasovoda Ju`ni tok pro}i kroz Srbiju i
da }e se izgraditi podzemno skladi{te gasa „Banatski
dvor“ (oba u vlasni~koj strukturi 51% : 49% u korist
ruske strane).6
34
Posle vanrednih parlamentarnih izbora i formiranja nove vlade u julu 2008. godine politika oslanjanja na Rusiju po pitanju statusa Kosova, ali i drugih pitanja na
me|unarodnom planu, nastavila se. Od januara 2009.
godine i konferencije srpskih ambasadora u Beogradu
Rusija je svrstana u istu ravan sa Briselom i Va{ingtonom, ~ime je njena uloga uzdignuta u odnosu na period od pre 2005. godine.7 Uz pomo} Rusije, Srbija je
obezbedila podr{ku izglasavanju rezolucije u Generalnoj skup{tini Ujedinjenih nacija kojom se traì saveto-
davno mi{ljenje od Me|unarodnog suda pravde o legalnosti progla{enja nezavisnosti Kosova.
Konvergencija interesa Srbije za o~uvanjem teritorijalnog integriteta i interesa Rusije za spre~avanjem legalizacije presedana nezavisnosti Kosova dodatno je bilo
poja~ano konkretnim – prakti~nim pribliàvanjem
izme|u dve zemlje. Pored naftno-gasnog aran`mana,
otvoreno je predstavni{tvo Moskovske banke, a postoje planovi i za ulazak drugih ve}ih ruskih banaka, poput Gazprom banke, {to }e dodatno olak{ati uslove za
{irenje ruskog biznisa u Srbiji. Ostvario se i manji broj
komercijalnih ruskih investicija, a lista proizvoda na koje se ne pla}a ili se pla}a manja carina u postoje}em
Ugovoru o slobodnoj trgovini je pro{irena.8 Od aprila
2009. godine ruski inènjeri rade na uklanjanju bombi
zaostalih iz vremena NATO bombardovanja,9 a i druga saradnja u vojnoj sferi je bila vidljiva.10 Prilikom posete predsednika Medvedeva Srbiji 20. oktobra 2009.
godine potpisan je Sporazum u oblasti humanitarnih
reagovanja, vanrednih situacija, spre~avanja elementarnih nepogoda i tehnogenih havarija i uklanjanju njihovih posledica.
Kada je problem statusa Kosova preba~en na pravni teren, uz jasnu perspektivu da institucije u kojima Rusija
ima pravo veta ne}e dati pe~at priznanju Kosova, a posle usmene rasprave pred Me|unarodnim sudom pravde u Hagu, zaokruèn je period pribliàvanja Rusije i
Srbije. Bez obzira na to {to je Srbija od kraja 2009. godine ispravila spoljnopoliti~ki kurs u pravcu transatlantske zajednice, uticaj Rusije u Srbiji je ostao netaknut,
na nivou na kojem ga je dovela kosovizacija srpske spoljne politike.
*
*
*
Ministar odbrane Srbije Dragan [utanovac je po~etkom
2010. godine pokrenuo temu ~lanstva Srbije u NATOu.11 Sledila je burna reakcija protivnika NATO-a u Srbiji, koji su traìli da se o ovom pitanju odlu~uje na
referendumu.12 Vode}i opozicioni politi~ari su se svrstali uz ovu inicijativu. Ova inicijativa je zasnovana kako
na emotivnom protivljenju NATO-u, usled uloge koju
je NATO imao u bombardovanju Jugoslavije 1999. godine, tako i na Rezoluciji Narodne skup{tine 125/07 iz
decembra 2007. godine kojom se progla{ava vojna neutralnost Srbije do referenduma o ovom pitanju.
Ruski zvani~nici glasno su izrazili svoje mi{ljenje, odnosno svoje protivljenje ~lanstvu Srbije u NATO-u. Ministar spoljnih poslova Lavrov je rekao kako misli da
ve}ina u Srbiji ne}e u NATO,13 predsednik spoljnopoliti~kog komiteta ruske Dràvne dume Konstatin Kosa~ov da bi ulazak Srbije u NATO zna~io da „srpski
narod prihvata akcije NATO-a prema biv{oj Jugoslaviji
i da prihvata nezavisnost Kosova“14, a najdalje je oti{ao
ambasador Rusije pri NATO-u koji je otvoreno nagovestio da bi Rusija preispitala svoj stav u vezi sa Kosovom ako bi Srbija po{la put NATO-a.15 Ovaj ruski stav
imao je odre|enog efekta s obzirom na to da su i ministar spoljnih poslova Vuk Jeremi}16 i predsednik Boris Tadi}17 demantovali ministra odbrane i perspektivu
puta Srbije u NATO iako je pitanje koliko je tu uticaj
imala ruska pozicija a koliko realno sagledavanje mogu}nosti za integraciju Srbije u NATO, u kontekstu sada{nje politike prema statusu Kosova.
Razlog tvrdom ruskom protivljenju pribliàvanju Srbije i NATO-a leì u principijelnom odnosu Rusija – NATO. Za razliku od vojne doktrine Ruske Federacije iz
2000. godine, kada NATO nije pomenut, ve} je postojala maglovita formulacija spoljne pretnje oli~ene u „{irenju vojnih blokova na u{trb Ruske Federacije“18, u
novoj vojnoj doktrini NATO je izri~ito pomenut kao
„vojna opasnost“ (ne i vojna pretnja).19 Samim time,
logi~no je o~ekivati poja~an rad Rusije protiv ~lanstva
njoj prijateljskih dràva kao {to je Srbija u NATO-u.
Rusija je svesna objektivnog poloàja Srbije i njenog
okruènja, ali je tako|e svesna i ~injenice da bi ~lanstvo
Srbije u NATO-u unazadilo nekoliko va`nih ruskih interesa na zapadnom Balkanu, u oblasti energetike i bezbednosti, a Srbija bi bila vezana daleko ~vr{}e za SAD
nego {to je to sada slu~aj. Ako u trenutnoj situaciji svoje „vojne neutralnosti“ Srbija razvija „strate{ko partnerstvo“ u energetskoj sferi sa Rusijom i pokazuje
„zainteresovan pristup“ ruskoj inicijativi za zaklju~enje
novog ugovora o bezbednosti u Evropi,20 pitanje je da
li bi to bio slu~aj u situaciji u kojoj je Srbija ~lan NATOa. Argumentuju}i potrebu za zaklju~enjem novog ugovora o bezbednosti u Evropi, ruski zvani~nici su ~esto
govorili, izme|u ostalog, da postoje}a bezbednosna arhitektura nije dovoljno dobra, jer u Evropi postoje i zemlje koje nisu i ne teè da budu ~lanice NATO-a,
o~igledno aludiraju}i i na Srbiju izme|u ostalih.21
*
*
*
Rusija je odmah po otpo~injanju rasprave o statusu Kosova stavila do znanja da nezavisnost ne}e podràti.
Ona taj stav nije promenila uprkos nadanjima mnogih
u transatlantskoj zajednici. Njeni razlozi leè u percepciji nezavisnosti Kosova kao opasnog presedana – {to
je stav koji deli ve}ina dràva na postsovjetskom prostoru. Uprkos negiranju ~lanova transatlantske zajedni-
ce, presedan nezavisnosti Kosova preti da se negativno
odrazi na teritorijalni integritet Rusije, ali i integritet
drugih zemalja u njenom susedstvu. Ovo je svakako jedan od razloga za{to ni zemlje poput Ukrajine, Azerbejdàna, Gruzije i Moldavije nisu priznale Kosovo.
Osim toga, za{tita me|unarodnog prava je proklamovana polazna ta~ka ruske spoljne politike22 i jedno od
malobrojnih, ali jo{ uvek dostupnih oru`ja koje Rusija
ima u nastojanju da o~uva status quo u me|unarodnim
odnosima, u kome igra zapaènu ulogu, uprkos svome
realnom zna~aju u svetu. Ovaj pravni konzervativizam
Rusije ima za cilj da zadrì kakvu-takvu kontrolu nad
realpoliti~kim procesima u svetu, koji, posle bombardovanja Jugoslavije (1999) i intervencije u Iraku
(2003), kao i „obojenih revolucija“ na postsovjetskom
prostoru (2003-2005), prete da izmaknu njenoj kontroli. Konzervativna za{tita me|unarodnog prava
omogu}uje Rusiji i da izbaci sna`ne argumente, na
osnovu me|unarodnog prava, protiv pro{irenja NATO-a, protiv postavljanja vojne infrastrukture u Isto~noj Evropi i intervencionizma, a posebno
unilateralizma SAD u svetu. Osim toga, NATO bombardovanje Srbije kao prva (izuzimaju}i ograni~ene udare na poloàje Srba u Bosni 1994. godine)23
intervencija od osnivanja ovog saveza pokazalo je da
}e ruski stav u me|unarodnim odnosima biti ignorisan
ukoliko je suprotan su{tinskim interesima transatlantske zajednice. Samim time, postoji ozbiljna realpoliti~ka vrednost u pitanju statusa Kosova, koju je slikovito
izrazio premijer Rusije Vladimir Putin prave}i paralelu
izme|u situacije na Kosovu i u otcepljenim gruzijskim
provincijama:
S moralno-eti~ke ta~ke gledi{ta, u potpunosti je osnovano
pore|enje Kosova, precedenta Kosova, sa Abhazijom i Ju`nom Osetijom. Nikakve razlike u su{tini nema. I ovde i tamo postoje etni~ki konflikti, i ovde i tamo je bilo kr{enja
zakona.24
Pitanje statusa Kosova je i vrlo prakti~no i upotrebljivo
pitanje u savremenim me|unarodnim odnosima. Putem ovog pitanja Rusija isti~e NATO-centri~an sistem
bezbednosti u Evropi jer je NATO je bombardovao Kosovo bez odluke Saveta bezbednosti UN, {to je posle dovelo do progla{enja nezavisnosti te pokrajine. Tako|e,
potonje priznanje nezavisnosti Kosova od ve}ine ~lanica NATO-s Rusija vidi kao suprotno principu teritorijalne celovitosti dràva i uop{te me|unarodnom pravu,
za ~ije po{tovanje se Rusija zdu{no zalaè, ali tako|e i
kao direktnu posledicu bombardovanja Srbije.25 Sa druge strane, NATO primerom intervencije na Kosovu podvla~i svoje (nad)pravne argumente da vrednosti imaju
prioritet nad realpolitikom, odnosno da je imperativ
35
za{tite velikog broja potencijalnih `rtava va`niji od konsenzusa na globalnom nivou sa dràvama kao {to je
Rusija, koje ne dele vrednosne sisteme i prioritete sa
NATO dràvama.
Me|utim, situacija se promenila 2008. godine i za NATO i za Rusiju. NATO nije mogao da obezbedi podr{ku
za nezavisnost Kosova ~ak ni unutar svojih ~lanica s obzirom na to da ~etiri od 28 ~lanica nisu priznale Kosovo. Time se NATO susreo sa ograni~enjem sopstvene
mogu}nosti kr{enja me|unarodnog prava. Kr{enje postoje}e norme zarad za{tite potencijalnih `rtava od masovnog kr{enja humanitarnog i ljudskih prava se
kvantitativno i kvalitativno razlikuje od kr{enja postoje}e norme me|unarodnog prava zarad stabilnosti –
jer se sukobljene strane ne mogu dogovoriti o statusu.
Sa druge strane, Rusija je povodom priznavanja jednostrano progla{ene nezavisnosti Kosova tako|e promenila politi~ku kalkulaciju. Naime, odmah posle
priznanja nezavisnosti Kosova ruski lideri su stavili do
znanja da }e to biti presedan i da }e imati posledica u
Gruziji. Odnosi sa de fakto reìmima u Abhaziji i Ju`noj Osetiji u Gruziji su formalizovani.26 Napad gruzijskih snaga na grad Chinvali u Ju`noj Osetiji je dao Rusiji
povoda da odgovori na priznanje nezavisnosti Kosova.
Rusija je priznala ove dve provincije 26. avgusta 2008.
godine. Pravdaju}i sada sopstveno kr{enje me|unarodnog prava, Rusija je mutatis mutandis, iskoristila argumente dràva transatlantske zajednice u slu~aju Kosova
(masovna kr{enja ljudskih prava napadom na grad, nemogu}nost da se obezbedi na drugi na~in bezbednost, {to je istovremeno i odgovor Rusije na ignorisanje
u slu~aju Kosova. Suo~ena sa optu`bama da je nedosledna u svojem tuma~enju i primeni me|unarodnog
prava s obzirom na to da je po pitanju Kosova imala
sasvim druga~iji stav, Rusija je formulisala da je ta~no
da se slu~ajevi Kosova i Abhazije i Ju`ne Osetije ne mogu uporediti, jer Srbija nije napala Kosovo kao Gruzija
Ju`nu Osetiju, te je slu~aj Ju`ne Osetije sui generis slu~aj a ne slu~aj Kosova.27
i
36
Realpoliti~ki u~inak je, me|utim, sasvim razli~it u ta dva
razli~ita slu~aja. Naime, Kosovo je priznalo 65 dràva,
uklju~uju}i i ve}inu zemalja ~lanica transatlantske zajednice, dok su Abhaziju i Ju`nu Osetiju priznale ~etiri dràve (Rusija, Nikaragva, Venecuela i Nauru). Samim time,
bez obzira na rezultat pravne analize pitanja statusa svih
ovih provincija, vidljiv je doma{aj argumentacija koje strane koriste, kao i realan uticaj u me|unarodnim odnosima koji ima Rusija i zemlje transatlantske zajednice.
Pitanje Kosova ostaje za Rusiju otvoreno iako joj je jasno da na njegovo kona~no re{enje ne moè mnogo
da uti~e, izuzev da spre~i legalizaciju statusa u telima u
kojima ima veto. Povla~e}i svoje trupe sa Kosova, do
avgusta 2003. godine, Rusija se povukla na nivo rasprave o principima i me|unarodnom pravu u vezi sa ovim
pitanjem i oslobodila sebe odgovornosti da uti~e na
njegovo re{enje. Prilikom posete predsednika Medvedeva Srbiji dnevni list Kurir je ~ak objavio da je predsednik Medvedev traìo od predsednika Tadi}a da ne
menja politiku u odnosu na Kosovo.28 Bez obzira na ta~nost ovog navoda, ~injenica je da Kosovo figurira u odnosima izme|u Rusije i Srbije kako kao srpski prioritet
tako i kao deo platforme na kojoj Rusija gradi svoju
opoziciju politici transatlantske zajednice.
*
*
*
Fokusiranje na status Kosova i formulacija politike oko
ovog pitanja je donekle stabilizovala unutra{nje politi~ke prilike u Srbiji, {to je omogu}ilo nastavak reformi
na evropskom putu. Zemlje transatlantske zajednice
nisu previ{e pritiskale vlasti u Beogradu, ose}aju}i delikatnost poloàja u kojem se ove nalaze. Me|utim, insistiranjem na pribliàvanju, odnosno na „strate{kom
partnerstvu“29 sa Rusijom, bez realnog sagledavanja
Rusije i njenih interesa i prioriteta u me|unarodnim
odnosima, te insistiranjem na kratkoro~nim koristima
koje ovo pribliàvanje nosi, Srbija je sebe dovela u poziciju da Rusija danas moè objektivno da uti~e na javno mnjenje, pa i na formulisanje spoljnopoliti~kih
prioriteta Srbije. Samim time, prostor za spoljnopoliti~ko manevrisanje je dodatno oteàno, bez obzira na
problem statusa Kosova.
Srbija mora da uzme u obzir realnu analizu do koje
mere }e kratkoro~ni potezi, ma koliko zasnovani na
su{tinskim prioritetima, dovesti do dvostrukog negativnog efekta: poja~anog ruskog uticaja na unutra{nje
prilike u Srbiji, {to ne}e biti dugo prihvatljivo za transatlantsku zajednicu, i onemogu}i }e dalje integracije
Srbije i neuspeha na planu o~uvanja teritorijalnog integriteta zemlje. n
NAPOMENE:
17
1
Tadi}: „EU najva`niji cilj“, 12. januar 2009, dostupno na:
http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy =2009&mm
= 01&dd=12&nav_category=11&version=print
2
Ekspoze saveznog ministra za inostrane poslove Gorana Svilanovi}a u Saveznoj skup{tini SRJ,
http://www.mfa.rs/Srpski/Foreinframe.htm
3
Posle progla{enja nezavisnosti Kosova deo tada{nje vladaju}e
koalicije je za`murio ~ak i na paljenje ambasada zemalja koje
su bile percipirane kao krivci za „otimanje Kosova“.
4
Ovakve optu`be su i bile iznete 26. oktobra 2008, Vojislav Ko{tunica, Priznanje Euleksa je priznanje nezavisnosti,
http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/9/Srbija/24180/
Priznanje+Euleksa+je+priznanje+nezavisnosti.html
5
Milan Simurdi}, Ruska energetska politika i Balkan, str.4.
http://www.isac-fund.org/lat/publishing.php
6
[ojgu: Za Rusiju cena NIS-a gotova stvar, Dnevnik, utorak, 23.
septembar 2008, http://www.naslovi.net/2008-09-23/dnevnik/sojgu-za-rusiju-cena-nis-a-gotova-stvar /833240
7
Beta, 12. januara 2009, „Predsednik Tadi} rekao je da su spoljnopoliti~ki prioriteti Srbije odbrana Kosova, evropska integracija i ja~anje regionalne saradnje. On je ukazao i da spoljna
politika Srbije po~iva na razvijanju odnosa sa EU, Rusijom i
SAD. “Srbija ima tri stuba spoljne politike, to su Evropska unija, Rusija i SAD.” http://www.msp.gov.rs/Srpski/Bilteni/
Srpski/ b120109_s.html
8
Ratifikovan Sl. list Savezne Republike Jugoslavije - Me|unarodni
ugovori”, br. 1/2001.
9
Prema podacima ruskog Ministarstva za vanredne situacije, od
6. aprila do 12. avgusta, specijalisti iz Centra za spasateljne
operacije sa posebnim rizikom ovog ministarstva ispitano je
539.413 m2 teritorije. a planira se rad na jo{ 418.000. Na|eno
je 177 eksplozivnih naprava, na ruskom jeziku dostupno na:
http://www.mchs.gov.ru/portal_news/detail.php?ID=22992
10
Dogovoren remont aviona MIG-29, 23. decembar 2006,
http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2006&mm=
12&dd=23&nav_id=224736
11
Intervju, Dragan [utanovac, ministar odbrane, Press 9. 1.
2010, [utanovac: Srbija u NATO, {to da ne, http://www.pressonline.rs/sr/vesti/vesti_dana/story/95318/%C5%A0utanovac:+Srbija+u+NATO,%C5%A1to+da+ne.html
12
Be}kovi}: Odluku o NATO ne donositi iza le|a gra|ana 12. 1.
2010, http://www.blic.rs/Vesti/Politika/171951/Grupa-od200-Intelektualaca-za-referendum-o-NATO13
Novosti, 22. 1. 2010Lavrov: NATO ne donosi re{enje,
http://www.novosti.rs/code/navigate.php?Id=1&status=jedna&vest=168804&title_add=Lavrov%3A%20 NATO%20ne%20donosi%20re%C5%A1enje&kword_add=lavrov
%2C%20sergej%20lavrov
14
http://www.srbijanet.rs/vesti/vesti-iz-zemlje/43095-kosaovrusija-ne-bi-razumela-odluku-srbije-da-udje-u-nato.html
15
B92, Rogozin: Moète u NATO, bez Kosova, 6. februar 2010,
http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=
2010&mm=02&dd=06&nav_id=409229
16
B92, Jeremi}: Saradnja sa svim akterima, 6. februar 2010,
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=
2010&mm=02&dd=06&nav_category=11&nav_id=409270
Danas, Nepotreban referendum o NATO, 14. februar 2010,
http://www.danas.rs/danasrs/politika/nepotreban_referendum_o_nato.56.html?news_id=183687
Vojna doktrina Ruske Federacije 21. aprila 2000,
http://www.iss.niiit.ru/doktrins/doktr02.htm
Vojna doktrina Ruske Federacije, 5. februara 2010, http://news.kremlin.ru/ref_notes/461
Stenogram izjava i odgovora na pitanja medija ministra spoljnih
poslova Rusije S.V. Lavrova na zajedni~koj pres-konferenciji o rezultatima pregovora s ministrom spoljnih poslova Srbije V. Jeremi}em, Moskva 20. februara 2009 (Стенограмма выступления и ответов на вопросы СМИ Министра иностранных
дел России С.В.Лаврова на совместной пресс-конференции по итогам переговоров с Министром иностранных
дел Сербии В.Еремичем, Москва, 20 февраля 2009 года),
dostupno na: http://www.mid.ru/brp_4.nsf/0/ B3835126
6782BAE6C32575670037ABC8
Vidi Dr. Vladimir Voronkov, The European Security Treaty
After Corfu, str. 2 www.crep.ch/en/pdf/09-07-13+Voronkov+article_ENG.pdf
Vladavina prava u me|unarodnim odnosima je drugi prioritet
Ruske Federacije, vidi: Koncepcija spoljne politike Ruske Federacije (Концепция внешней политики Российской Федерации), 12. jula 2008, http://archive.kremlin.ru/text/docs/
2008/07/204108.shtml
James Headley, Russia and the Balkans, Foreign Policy from Yeltsin
to Putin, (New York, NY: Columbia University Press 2008),
str. 150 – 155.
Istina, ova izjava je potom precizirana da ne zna~i da }e Rusija
priznati Kosovo. ITAR Tass, susret izme|u premijera Rusije Putina i predsednika Ju`ne Osetije Kokojtija, dostupno na:
http://www.itar-tass.com/level2.html?NewsID=14271740&PageNum=0 , tako|e http://news.mail.ru/politics/2853710 Pogledati i vest sa RTS-a, dostupnu na:
http://www.rts.rs/page/ stories/sr/story/9/Srbija/
116721/Putin+o+Kosovu+i+Abhaziji.html
Komentar zvani~nog predstavnika Ministarstva spoljnih poslova
Rusije u vezi sa 10-godi{njicom po~etka bombardovanja Jugoslavije, (Комментарий официального представителя МИД
России А.А.Нестеренко в связи с 10-летием начала натовских бомбардировок Югославии),
http://www.mid.ru/Brp_4.nsf/arh/CD4437FE5D59AC21C325758300245215?OpenDocument
Russia Moves to Legalize Ties with Abkhazia, S.Ossetia,
http://www.civil.ge/eng/article.php?id=17591&search=Russia%20Abkhazia%20ties
Sergej Lavrov, Licem u lice sa Amerikom: Izme|u nekonfrontacije i konvergencije, @urnal „Profil“, br. 38, oktobar 2008, na
ruskom jeziku dostupna na: http://www.mid.ru/Brp_4.nsf/
arh/B3C8684DEA14B242C32574E1002FD07B?OpenDocument
Dnevni list Kurir, 21. oktobar 2009, Slo`na bra}a, http://kurir-info.rs/clanak/politika/kurir-21-10-2009/slozna-braca
@arko Petrovi}, "Rusko-srpsko strate{ko partnerstvo: sadrìna
i doma{aj", dostupno na: http://www.isac-fund.org/lat/publishing.php
37
Tema broja
Izazovi koji stoje pred euroatlantskim
integracijama na Kosovu
"Američka veza"
na Kosovu
Piše: Agron Bajrami
EULEX tek treba da pokaže
Kosovarima da je ozbiljan.
Od po~etka devedesetih godina pro{log stolje}a svi lideri kosovskih Albanaca kontinuirano su izraàvali
op~injenost Sjevernoatlantskom alijansom, sanjaju}i o
~lanstvu Kosova u tom savezu. Postati dio NATO-a, ali
i EU-a, dio je politi~ke i sigurnosne vizije neophodne
za izgradnju zapadno orijentiranog, demokratskog dru{tva u zemlji u kojoj Albanci ~ine ve}inu i gdje su muslimani ve}ina od ukupno dva miliona stanovnika. Od
prvog historijskog lidera Kosova i prvog predsjednika
Ibrahima Rugove do sada{njeg {efa dràve Fatmira Sejdiua i premijera Hashima Thaçija – svi oni su eksplicitno, ne ostavljaju}i mjesta za imalo sumnje, u mnogo
prilika izjavljivali da ~lanstvo u NATO-u nije samo cilj
Kosova, nego i njegova sudbina.
S progla{enjem nezavisnosti Kosova, 17. februara
2008., san o ~lanstvu u NATO-u i ostalim zapadnim
strukturama postao je realan politi~ki cilj, za koji se
smatralo da moè biti postignut za nekoliko godina,
posebno zbog toga {to je sam NATO stalno prisutan
na Kosovu, a od juna 1999. njegova misija, KFOR, prakti~no sluì kao kosovska vojska. Ovakav stav o pribliàvanju NATO-u kosovski lideri ~esto ponavljaju,
pogotovo predsjednik Sejdiu, koji je nedavno objavio
da je ~lanstvo u NATO-u dio vizije Kosova za budu}nost.1
Ovakva politika uìva veliku podr{ku apsolutne ve}ine
stanovni{tva Kosova. I dok je u ve}ini kosovskih Albanaca ukorijenjeno duboko nepovjerenje prema politici
Europske unije prema Kosovu i Albancima – zbog opetovanog historijskog neuspjeha EU-a da im pomogne
u opravdanim zahtjevima da Kosovo dobije slobodu i
nezavisnost – ogromna ve}ina gaji potpuno druga~ije
osje}aje prema NATO-u, mada su mnoge ~lanice NATO-a istovremeno i ~lanice EU-a, dok NATO-ova politika prema nezavisnom Kosovu ima sli~an „neutralni
status“, ba{ kao i politika EU-a.
38
Autor je glavni urednik kosovskog
dnevnika “Koha Ditore”.
Uop}e nije te{ko razumjeti za{to NATO tako dobro
kotira me|u Albancima na Kosovu. Na kraju krajeva,
Savez je u{ao u svoj prvi rat kako bi odbranio Kosovo
i njegov narod. Tokom „humanitarne intervencije“, kako je kasnije ta operacija nazvana, NATO je 1999. go-
dine 78 dana vodio zra~ni rat protiv Srbije – zgodno
nazvan Operacija savezni~ka snaga – zbog dugotrajne
i ekstremno lo{e vladavine Beograda nad Kosovom te,
kona~no, poku{aja da etni~ki o~isti teritoriju Kosova
od Albanaca. Pokreta~ka snaga iza intervencije bila je
ameri~ka administracija predsjednika Billa Clintona, a
vodila ju je dràvna tajnica Madeleine Albright.2
NATO-ov rat zbog Kosova pokazao se kao prili~no komplicirano pitanje, izazivaju}i unutra{nja neslaganja ~ak
i me|u ~lanicama NATO-a, te duboki sraz sa Rusijom
koji je kulminirao otvorenim neprijateljstvom u vrijeme kada je Sjevernoatlantski savez obiljeàvao 50. godi{njicu postojanja.3
Zra~na kampanja zavr{ena je u junu 1999., kada je
Srbija u makedonskom gradi}u Kumanovu, u blizini granice s Kosovom, potpisala da }e se potpuno i efektivno povu}i s Kosova. Vojno-tehni~ki sporazum, {ire
poznat kao Sporazum iz Kumanova, otvorio je vrata
trupama NATO-a da u|u na Kosovo, gdje ih je narod
do~ekao kao oslobodioce. Bio je to do tada nevi|en
izraz naklonosti naroda prema vojnicima u stranim uniformama – takvo ne{to Europa nije vidjela od kraja
Drugog svjetskog rata. Pored toga {to daje detaljan
opis aktivnosti svakog dana Operacije savezni~ka snaga, u knjizi „Vo|enje modernog rata“ tada{nji SACEUR NATO-a, general Wesley K. Clark, tako|er opisuje
zahvalnost i duboke emocije kosovskih Albanaca prema ameri~kim vojnicima koji su u{li u grad Ferizaj nakon {to su se Srbi povukli.4
I danas KFOR – mirovna misija na Kosovu predvo|ena
NATO-om – uìva najve}e mogu}e odobravanje javnosti, ne samo u pore|enju s drugim me|unarodnim misijama, kao {to su Misija UN-a na Kosovu (UNMIK) ili
Misija vladavine prava Europske unije (EULEX), nego i
u pore|enju s doma}im institucijama. U posljednjem
Gallupovom istraìvanju javnog mnijenja provedenom
pro{le jeseni 90 posto kosovskih Albanaca NATO stavlja na vrh liste institucija u koje imaju povjerenja, {to
je vi{i stepen povjerenja od onog koji uìvaju ~ak i vjerske ustanove (86 posto), institucije EU-a (78 posto) ili
dràvna vlada (66 posto). Nivo povjerenja u NATO najvi{i je u regiji, jer je u ve}ini ostalih zemalja stepen povjerenja prema NATO-u ispod 50 posto, s tim da su
Srbijanci daleko najnepovjerljiviji prema savezu, sa 15
posto onih koji imaju povjerenja u njega.5
Kad se govori o Kosovu i NATO-u, ne treba smetnuti
s uma faktor koji ovaj odnos ~ini jo{ bliìm nego {to bi
se o~ekivalo: Sjedinjene Ameri~ke Dràve. Historijski
se na Kosovu NATO smatra nekom vrstom produè-
ne vojne ruke SAD-a u Europi. U stvarnosti, barem iz
perspektive Kosovara, ova pretpostavka izgleda vi{e nego prirodna i o~igledna: administracija u Washingtonu
pod Billom Clintonom i dràvnom tajnicom Albright
bila je pokreta~ka snaga iza mirovnih pregovora odrànih 1999. u francuskom dvorcu Rambouillet, a zatim i
u Parizu – ~iji je neuspjeh prethodio NATO-ovoj kampanji osloba|anja Kosova.6
Samu zra~nu kampanju predvodio je tada{nji vrhovni
komandant NATO-a u Europi (SACEUR), ameri~ki
general sa ~etiri zvjezdice Wesley Clark, koji ovaj rat
opisuje kao „pobjedu za stotine hiljada Albanaca prema kojima se lo{e postupalo, koji su bili napadani i
pro tjerivani iz svojih domova i svoje zemlje“, kao i
„vi{e od pobjede za NATO... rat je bio li~na pobjeda
za sve nas koji smo radili na tome da skrenemo pa`nju na Milo{evi}eve planove usmjerene protiv Kosova i borili se da zaustavimo i, na kraju, poni{timo,
etni~ko ~i{}enje“.7
Amerika je postala tako duboko angaìrana na Kosovu protiv Srbije, te se na kraju okrenula vojnoj sili i
ratu, tokom doga|aja koje su neki zvani~nici Clintonove Bijele ku}e smatrali „najgorom vanjskopoliti~kom krizom njegovog mandata“, {to je okon~ano
„prvim ratom u kojem su u~estvovale snage NATO-a
u njegovoj 50 godina dugoj historiji“. Uz opoziciju sa
svih strana, unutar SAD-a i NATO-a, ali i izvana, ispostavilo se da je rat na Kosovu „krajnji me|unarodni
ònglerski akt“, ali i svojevrsni test zapadnog saveza
koji je Clinton skrojio istovremeno sa {irenjem NATO-a na istok Europe.8
âk i danas, pod ameri~kim vodstvom, NATO igra glavnu ulogu u izgradnji kosovske dràve, nasuprot onome {to bi „neutralni status“ deklarirane politike mogao
sugerirati; mada zvani~no ne priznaje nezavisnost Kosova, NATO je odgovoran za superviziju i podr{ku
obuci multietni~kih, profesionalnih Kosovskih sigurnosnih snaga (KSF) koje su pod civilnom kontrolom.9
Iako KSF broji svega 2.500 aktivnih vojnika i 800 rezervista, lahko je naoruàn i nema te{kog naoruànja
kao {to su tenkovi i te{ka artiljerija, niti ima ofanzivne
zra~ne kapacitete, radi se o instituciji nezavisne Republike Kosovo, a zvani~nici u Pri{tini smatraju ga vojnom
formacijom koja je obu~ena da preuzme vojne odgovornosti od NATO-a kada se mirovne trupe potpuno
povuku. Ovakav stav nedavno je u intervjuu za Associated Press naglasio premijer Kosova Hashim Thaçi.
Komentiraju}i nedavno smanjenje broja vojnika KFORa – taj broj je u januaru 2010. smanjen na 10.000, uz
39
najave daljnjih smanjenja u budu}nosti – Thaçi je izrazio uvjerenje da su snage KSF-a dobro pripremljene
da preuzmu ulogu NATO-a na Kosovu, dodaju}i da
„ne smije do}i do sigurnosnog i odbrambenog vakuuma na Kosovu“.10
S druge strane, Beograd kontinuirano izraàva sumnje
u pogledu NATO-ovih namjera i njegove misije na Kosovu. Istog dana kada je Kosovo proglasilo nezavisnost, 18. februara 2008., bukvalno nekoliko minuta
nakon {to je parlament u Pri{tini izglasao stvaranje nezavisne Republike Kosovo, srbijanski premijer Vojislav
Ko{tunica je u Beogradu etiketirao Kosovo kao „la`nu
dràvu koju su stvorili NATO i Amerika“.11
Ovakav stav Srbije samo je osnaìo pozitivan stav prema NATO-u i SAD-u me|u Kosovarima, dok je ameri~ka baza Bondsteel, u blizini grada Ferizaj na Kosovu,
postala simbol ove „ameri~ke veze“ izme|u NATO-a i
Kosova.
I dok Ameriku na Kosovu gotovo oboàvaju, to nije
slu~aj s Europskom unijom uprkos ~injenici da su europske integracije i ~lanstvo u EU-u deklarirani primarni ciljevi Pri{tine. Razlozi za ovo su brojni i seù dalje
od dana{njih problema, idu}i duboko u historijski kontroverzan anga`man europskih velikih sila na Kosovu
i u regiji u posljednjih sto godina; pad Otomanskog carstva i mirovne konferencije nakon Prvog svjetskog rata rezultirali su sporazumima koji su Kosovo ostavili
pod srpskom upravom, dok je ve}ina europskih sila
ignorirala i odbacivala zahtjeve kosovskih Albanca.12
40
Danas je ovakvo historijsko iskustvo pra}eno dodatnim
gubljenjem iluzija o Europi, kako EU nastavlja svoju kontroverznu i u su{tini neefikasnu politiku prema Kosovu, s posljednjim potezom kojim je svoj status na
Kosovu identificirala kao „neutralan“. Kako pet dràva ~lanica EU-a ne priznaje Kosovo, a ve}ina od 22 ze-
mlje priznaje, EU misija vladavine prava na Kosovu, EULEX, koja bi trebala pomagati i nadgledati rad kosovske policije, pravosudnog sistema i sistema carina, ima
obimne i dugotrajne pote{ko}e pri raspore|ivanju i
djelovanju. Mada je EULEX do sada najve}a civilna misija pokrenuta pod okriljem zajedni~ke europske sigurnosne i odbrambene politike (CSDP), te su mu
mandat dogovorili ministri EU-a 4. februara 2008., trebalo je skoro godinu dana da se pripadnici EULEX-a
rasporede i obave po~etne pripreme za rad. Zbog unutra{njih neslaganja o nezavisnosti Kosova, EULEX je po~eo s radom tek 9. decembra 2008., dok na sjeveru
Kosova, podru~ju kojim dominira srpska manjina i koje je zapravo pod kontrolom paralelnih institucija koje
kontrolira Beograd, misija EU-a jo{ nije u potpunosti
raspore|ena, niti je zapo~ela puni rad.13i
Zato, dvije godine nakon {to je EU odlu~ila da po{alje
svoju misiju na Kosovo, EULEX tek treba da pokaè
Kosovarima da li je ozbiljan i u stanju da radi ono zbog
~ega je i stigao u zemlju.
Naravno, EU je grupa od 27 zemalja, i Kosovo nije jedni primjer gdje postoje razlike me|u njima, {to rezultira kompromisima ili ~ak potpunim izostankom bilo
kakve politike. Za razliku od SAD-a, Europska unija jo{
nema potpuno definiranu vanjsku politiku, a proces izgradnje zajedni~kih stavova zasnovan na konsenzusu
~esto dovodi Bruxelles u rizik da ne pro|e va`ne testove, kakav je onaj s kojim se EU suo~ava na Kosovu.
Problemi EULEX-a su na vi{e na~ina simptomati~ni za
EU na Kosovu. âk i tokom UN-ove administracije od
1999. do 2008., kada je EU bila jedan od stupova
UNMIK-a te je bila zaduèna za obnovu privrede Kosova, rezultati su dramati~no izostali; Kosovo se danas
i dalje bori s visokim stepenom nezaposlenosti od oko
40 posto, kao i s visokim stepenom korupcije u dràvnoj upravi i javnom sektoru, {to odvra}a ve}inu stra-
nih investicija. Proces privatizacije, nekada hvaljen od
zvani~nika UN-a i EU-a kao temelj nove ekonomije koja }e biti izgra|ena na Kosovu, nije donio nikakva pobolj{anja. Privatni sektor i dalje je prili~no slab, a vlada
je jo{ uvijek najve}i poslodavac i investitor u zemlji.
Iako za ovako sumornu sliku nije odgovorna samo EU,
vi{e je nego o~ito da je Unija povukla kistom neke od
najva`nijih poteza sivom bojom. Nepovjerenja prema
europskoj politici nisu bile po{te|ene ni snage KFORa, posebno tokom prvih godina nakon rata 1999. U
Mitrovici, gradu na sjeveru Kosova, albansko stanovni{tvo ~esto je optuìvalo francuske vojnike iz sastava
KFOR-a da su odgovorni za etni~ku podjelu grada, dok
su neki i{li jo{ dalje, tvrde}i da je to direktna posljedica politike francuske vlade prema Kosovu i Srbiji. U to
vrijeme bilo je i kredibilnih medijskih izvje{taja prema
kojima je veza izme|u Pariza i Beograda utjecala na
pona{anje francuskih vojnika u mirovnim misijama na
Kosovu i u Bosni.14
[ta god da je istina, vi|enje Europe kao manje pouzdane i ne tako prijateljske u odnosu na SAD ostaje duboko ukorijenjeno me|u kosovskim Albancima. A uz
kompliciranu situaciju u kojoj se Kosovo na{lo u odnosu na perspektivu pridruìvanja EU-u, ne samo kao posljednja zemlja u nizu onih koje se nadaju ~lanstvu nego
i {to se osje}a depresivno i sasvim izdano zbog nemogu}nosti da bude stavljena u razmatranje ~ak i kad su
pitanju manje europske „mrkve“, kao {to su liberalizacija viznog reìma, nije ~udno {to Kosovo traì da
smjernice stignu preko Atlantika.
Ali, ve}ina Kosovara potpuno je svjesna da euroatlantske integracije za Pri{tinu nisu ne{to {to bi moglo biti brzo dostignuto, ~ak i kada ne bilo problema u vezi
s priznavanjem nezavisnosti. Pred Kosovom je dug put
ukoliko èli da u|e u NATO i EU. Kao {to pokazuje
izvje{taj Europske komisije o napretku na Kosovu iz
2009., mnogo toga treba uraditi kako bi se ispunili po-
liti~ki i ekonomski kriteriji te dosegnuli europski standardi.15
S druge strane, ~ak i kada Kosovo bude u stanju zadovoljiti potrebne kriterije, ostaje ~injenica da nezavisnost zemlje, progla{ena 17. februara 2008., jo{ nije
priznata u tolikoj mjeri da bi osigurala Pri{tini glatku i
brzu integraciju u me|unarodnu zajednicu, a posebno
u transatlantske institucije. To, zajedno sa srpskim opstrukcijama, ostavlja Kosovo, kao i cijelu regiju, u uzburkanim vodama pro{losti, gdje nestabilnost vreba iza
svakog ugla. n
NAPOMENE:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
Odjel za javne informacije i komunikacije, Ured predsjednika Kosova, www.president-ksgov.net
Madeleine Albright, Madam Secretary, (New York, NY: Miramax
Books, 2003).
Wesley Clark, Waging Modern War, (Cambridge, MA: Public Affairs, 2001); John Norris, Collision Course: NATO, Russia and Kosovo, (Westport, CT: Praeger, 2005).
W. Clark, Waging Modern War.
Gallup Balkan Monitor, www.balkan-monitor.eu.
M. Albright, Madam Secretary
W. Clark, Waging Modern War.
Sidney Blumenthal, The Clinton Wars, (New York, NY: Farrar,
Straus and Giroux, 2003).
NATO’s Role in Kosovo, www.nato.int.
Premier says Kosovo’s security ready for NATO trim, Associated
Press wire report, February 17th 2010.
Vojislav Kostnuca, konferencija za {tampu u sjedi{tu vlade Srbije,
srpskenovinske agencije, 17. februar 2008.
Noel Malcolm, Kosovo: A Shot History, (London: Macmillan Publishers Ltd, 1998).
European Union Rule of Law Mission in Kosovo’s web site
www.eulex-kosovo.eu
Chuck Sudetic, ‘’Reluctant Gendarme’’, The Atlantic Monthly,
April 2000.
European Commission Progress Report on Kosovo,
http://www.delprn.ec.europa.eu/
41
Tema broja
Iz prošlosti za budućnost
Kako je Tito
(is)koristio NATO
Piše: Vlado Azinović
Jugoslavija će za Zapad biti
korisnija ako ostane
jedinstvena izvan NATO-a
nego ako u njega uđe
podijeljena, uvjeravao je Tito
Britance i Amerikance.
Skoro dvadeset godina nakon okon~anja hladnoga rata i raspada biv{e Jugoslavije zemlje s tog prostora danas se postupno uklju~uju u sigurnosni sistem koji se
{iri i dogra|uje pod okriljem {to ga pruà Sjevernoatlantski savez (NATO). Bez obzira na to da li se kao punopravne ~lanice NATO-a ve} aktivno “ugra|uju” u taj
okvir, da li su uklju~ene u integracijski ciklus koji vodi
ka takvom ~lanstvu, ili jo{ uvijek razmatraju alternativne sigurnosne koncepte, zemlje regije ovom procesu
pristupaju bri`ljivo vode}i ra~una o najmanje tri klju~na elementa: vlastitom nacionalnom interesu, geopoliti~kom kontekstu i doma}em javnom mnijenju.
Na ovom mjestu ~ini se zanimljivim, a mogu}e i korisnim, podsjetiti na kod nas manje poznate pojedinosti
o sigurnosno-politi~kim izazovima i dilemama pred koje je, u znatno druga~ijim povijesno-politi~kim okolnostima, bila stavljena i s kojima se u vrlo osjetljivom
razdoblju po svoj opstanak suo~ila Titova Jugoslavija
krajem 1940-ih i po~etkom 1950-ih godina, kao i s ulogom koju je tada odigrao NATO. Jugoslavenski odnos
prema NATO-u tada su tako|er diktirali dràvni interes i globalni raspored snaga, ali i javno mnijenje, bez
obzira na to koliko je bilo strogo kontrolirano jednopartijskom stegom.
*
42
Autor je docent na Fakultetu političkih
nauka Univerziteta u Sarajevu
*
*
U zavr{nim godinama Drugoga svjetskog rata i nakon
duèg oklijevanja Sjedinjene Ameri~ke Dràve i Velika
Britanija odlu~ili su podràti partizanski pokret u Jugoslaviji usprkos neskrivenoj namjeri vo|e tog pokreta, Josipa Broza Tita (1892-1980), da u zemlji uvede
komunisti~ku vlast. Za Washington i London ~inilo se
korisnijim stati na Titovu stranu negoli podràti Kraljevsku vojsku u otad`bini, odnosno ~etni~ki pokret generala Dragoljuba Draè Mihailovi}a (1893-1946), koji je
borbu protiv jugoslavenskih komunista pretpostavio borbi protiv njema~ke okupacije. Ako je u prvim godinama rata zapadnim saveznicima bio prihvatljiv stav
jugoslavenske kraljevske vlade u izbjegli{tvu (u Londonu) i njenog vojnog zapovjednika na terenu da “treba
~ekati” povoljnije okolnosti kako bi se pokrenula borba
protiv njema~kih i talijanskih okupacijskih snaga u Jugo-
slaviji, po~etkom 1944., u vrijeme priprema za skoro savezni~ko iskrcavanje u francuskoj Normandiji, Mihailovi}evo “~ekanje” vi{e nije bilo dovoljno. Britanci i
Amerikanci odlu~ili su tada podràti Tita i njegove partizane, koji su jo{ 1941. godine prihvatili stav da “nema
~ekanja” i koji su borbu protiv okupacije zemlje organizirano po~eli jo{ u ljeto 1941. godine. Ameri~ko-britanski izbor bio je vo|en jednostavnim pragmatizmom koji
je nalagao da se prakti~no podrì oruàni otpor kojim
su partizani vezivali njema~ke vojne formacije na Balkanu u osvit “dana D” (“D-Day” – savezni~ki kodni naziv
za po~etak invazije Normandije, 6. juna 1944. godine).
Gotovo istovjetan pragmatizam, u znatno promijenjenim geopoliti~kim okolnostima, naveo je zapadne saveznike da podrè Tita i nekoliko godina kasnije, nakon
njegovog razlaza s vo|om sovjetske dràve i njene Komunisti~ke partije Josifom Visarionovi~em Staljinom
(1879-1953) i isklju~ivanja Jugoslavije iz Kominforma
1948. godine. Kada su se nakon po~etne sumnje uvjerile da je doista stvaran do tada te{ko zamisliv raskid
savezni{tva izme|u Tita i Staljina, odnosno Jugoslavije
i Saveza Sovjetskih Socijalisti~kih Republika (SSSR), Sjedinjene Ameri~ke Dràve su stavile do znanja Titu da
moè ra~unati na njihovu pomo}. U Washingtonu je
procijenjeno da bi opstanak neovisne Jugoslavije, izvan
podru~ja sovjetske dominacije, predstavljao ozbiljan
udarac za vlasti u Moskvi. Analiza ameri~ke Sredi{nje
obavje{tajne agencije (Central Intelligence Agency –
CIA) iz tog vremena zaklju~ila je kako je “Titov otpor
Kominformu prouzrokovao prvi veliki raskol u sovjetskoj imperiji satelitskih dràva i uzdrmao sam temelj
staljinisti~kog koncepta sovjetske ekspanzije u komunisti~kom svijetu”.1
Odluka administracije ameri~kog predsjednika Harryja
Trumana (1884-1972) da podrì odmetnute jugoslavenske komuniste bila je zasnovana na nacionalnom interesu koji je nalagao: (1) ohrabrivanje socijalisti~kih
zemalja da uspostave i odrè neovisnost od Sovjetskog
Saveza; (2) poticanje odrìvih, alternativnih modela socijalisti~kog razvoja, kao protuteè dominantnom sovjetskom sistemu; i (3) napor za uspostavu stabilnosti na
prostoru koji je kroz povijest bio izvor nesigurnosti.
Ameri~ka podr{ka Titu predstavljala je ideolo{ki izazov
Staljinu, a u geostrate{kom pogledu ja~ala je blokadu
sovjetske sfere utjecaja na Jadranu, te uz to osiguravala
opstanak jugoslavenskog alternativnog puta u socijalizam, kao vidljivog i privla~nog modela za druge zemlje
koje bi se èljele osloboditi sovjetske dominacije.
Istodobno, Tito je u vrijeme raskida sa SSSR-om na
unutra{njem planu osiguravao jedinstvo zemlje kombi-
nacijom brutalne represije nad politi~kim neistomi{ljenicima i nagra|ivanja onih koji su mu ostali odani.
Usporedo s time ja~ala je centralizacija dràvne uprave pod kontrolom vladaju}e partije.2 Reìm se odrào
dijelom zahvaljuju}i i ekonomskoj pomo}i koju su Sjedinjene Dràve osigurale Titu putem Me|unarodnog
monetarnog fonda, Svjetske banke, ameri~ke Uvoznoizvozne (Export-Import) banke, kao i obnovi trgovine
sa Zapadom nakon 1949. godine.
Iako su ekonomski aktivno podràvale Tita u sukobu
sa Staljinom, Sjedinjene Ameri~ke Dràve nisu nikada
formalno preuzele obavezu da se vojno angaìraju u
obrani Jugoslavije. Usprkos tome, Washington je sve
vrijeme hladnoga rata ostajao namjerno neodre|en u
pogledu mogu}e ameri~ke reakcije u slu~aju da Moskva poku{a vojnim putem ponovo uspostaviti
dominaciju nad Jugoslavijom ili od nje odsje}i Rusiji tradicionalno sklonije Srbiju, Crnu Goru i Makedoniju. I
dok su Sovjeti 1968. mogli oruànom silom skr{iti ustanak u êhoslova~koj, uvjereni da to ne}e izazvati vojnu reakciju SAD-a ili NATO-a, Moskva nikada nije
mogla s takvom sigurno{}u ra~unati i na istovjetnu
uzdrànost Zapada u slu~aju da se Isto~ni blok odvaì
na poku{aj invazije na Jugoslaviju.
Na vrhuncu krize u jugoslavensko-sovjetskim odnosima, izme|u 1949. i 1953. godine, Sjedinjene Dràve su
upozorile Sovjetski Savez da Zapad ne}e pasivno promatrati poku{aj nasilnog pokoravanja odmetnutih jugoslavenskih komunista. Ovo upozorenje odigralo je
mo`da presudnu ulogu u Staljinovoj odluci da se uzdrì
od otvorenog rata protiv Jugoslavije i da se, umjesto
toga, odlu~i destabilizirati tu zemlju ekonomskom blokadom, diplomatskim pritiskom, serijom oruànih provokacija na jugoslavenskoj granici sa sovjetskim
satelitskim dràvama – Bugarskom, Rumunjskom i Madàrskom, te ubacivanjem agenata i poticanjem unutra{njeg nezadovoljstva u Jugoslaviji. Sude}i po kasnijim
svjedo~anstvima ruskoga mar{ala Georgija A. @ukova
i madàrskoga generala Bele Kiralya, Staljin je ipak
izdao i nalog za razradu plana vojne intervencije protiv Jugoslavije koja je pretpostavljala upade i brze
prodore tenkovskih brigada iz vi{e pravaca, kao i veliki padobranski desant na Bosnu i Hercegovinu.3
Sve do isklju~enja Jugoslavije iz Kominforma 1948. godine planovi zapadnih saveznika za obranu kontinentalne Europe u slu~aju op}e sovjetske invazije predvi|ali
su potpuno povla~enje s toga prostora, sve do obala
Atlantika. No, u to vrijeme zamjenik zapovjednika Vrhovne komande novoformiranog Sjevernoatlantskog
saveza i glavni planer rasporeda NATO snaga u Euro-
43
pi, britanski mar{al Bernard Montgomery (1887-1976)
zatraìo je reviziju europskih obrambenih planova. Vjerovao je da je kontinentalnu Europu mogu}e obraniti
uspostavljanjem linije obrane uz rijeku Rajnu ili du`
Alpi ako bi se prethodno Jugoslaviju moglo navesti da
podrì obranu Italije i dijelova Austrije, koja je u to vrijeme jo{ uvijek bila pod okupacijom saveznika.
Ova nova NATO-ova strategija obrane na Rajni pretpostavljala je koncentriranje snaga koje bi usporile sovjetski prodor sa istoka i omogu}ile pokretanje strate{kih
zra~nih napada iz NATO baza u Velikoj Britaniji. Slaba
strana ovoga plana leàla je u ~injenici da u to vrijeme
NATO jednostavno nije raspolagao dovoljnim brojem
vojnika koji bi se na Rajni mogli uspje{no oduprijeti sovjetskoj invaziji i zna~ajnije je usporiti. Svjesno nedostataka ove strategije, zapovjedni{tvo britanske vojske
ocijenilo je da bi “uspostava i odrànje talijansko-austrijskog mostobrana u ju`noj Europi omogu}ili stvaranje upori{ta za protunapad, kao i efikasniju obranu
baza u Velikoj Britaniji”.4 Ostvarenje Montgomeryjevog plana za postavljanje NATO-ove obrambene linije
u srce Europe, umjesto na obale Francuske i Belgije, u
znatnoj je mjeri ovisilo od raspleta jugoslavensko-sovjetskog spora.
Na Zapadu se smatralo da bi, zbog svojih geografskih
karakteristika i poloàja, Ljubljanska kotlina, u kojoj leì glavni grad Slovenije, u slu~aju rata s Isto~nim blokom, mogla posluìti za brzi prodor sovjetskih snaga
iz Madàrske u Italiju, te da bi bilo korisno da jugoslavenska vojska u tom podru~ju razmjesti zna~ajne snage koje bi se mogle suprotstaviti takvom prodoru.
Ukratko, vjerovalo se da bi podr{ka odvajanju Jugoslavije od podru~ja sovjetske dominacije omogu}ila provedbu novih planova NATO-a za obranu Italije i
Austrije.
44
Ameri~ki vojni predstavnici upozorili su vlasti u Beogradu da }e se u slu~aju rata sa Zapadom Sovjeti poku{ati probiti iz Madàrske kroz Sloveniju do Italije te iz
Bugarske kroz Makedoniju do Albanije i tako rascijepiti Jugoslaviju i odvojiti je od Gr~ke.5 Iako je u to vrijeme Jugoslavenska narodna armija (JNA) po snazi
regularne vojske i mobilizacijskog potencijala smatrana tre}om vojnom silom u Europi, NATO je procijenio
da ona ne bi bila u stanju izdràti takav koordiniran sovjetski udar. Jugoslavenskim je vlastima re~eno da bi
obrambena sposobnost zemlje bila znatno oja~ana kada bi, zajedno s NATO-om, prihvatile da sjeveroisto~na Italija, Jugoslavija i Gr~ka postanu jedinstven
obrambeni prostor. U Beogradu su planovi za obranu
Jugoslavije u slu~aju sovjetskog napada prilago|eni ovoj
procjeni, a dodatno ljudstvo i oru`je JNA raspore|eni
su za obranu Ljubljanske kotline na sjeveru i doline Vardara prema Solunu na jugu zemlje. Jugoslavenska strana je zauzvrat dobila pomo} koja je uklju~ivala
isporuke ameri~kih vojnih aviona i druge opreme, kao
i stalnu ekonomsku pomo} koja joj je omogu}ila da
stekne jedinstven tretman i privilegije kakve u to vrijeme na Zapadu nije imala nijedna komunisti~ka zemlja.
Prema ranijem dogovoru, ameri~ke isporuke vojnih aviona, tenkova i te{kog naoruànja kori{tene su najvi{e
za opremanje formacija JNA raspore|enih za obranu
Ljubljanske kotline.
Jugoslavija je po~etkom 1950-ih tako postala vaàn iako ne i klju~an dio NATO-ovog obrambenog planiranja
u Europi, pa se vremenom aktualizirala i mogu}nost
njene integracije u zapadnu vojnu alijansu. Diskusija o
tome vo|ena je dugo, pa ~ak i nakon Staljinove smrti
1953. godine, kada su Jugoslavija i Sovjetski Savez po~eli pregovarati o pomirenju. Ipak, ulazak Jugoslavije u
NATO nije nikada bio osobito izgledan. Tito je u vi{e
navrata uvjeravao ameri~ke i britanske predstavnike da
}e u slu~aju izbijanja rata sa Sovjetskim Savezom u Europi Jugoslavija odmah pre}i na stranu Zapada.6 Zapovjedni{tvo NATO-a je Titova uvjeravanja prihvatilo
ozbiljno, pa je u razradi obrambenih planova za slu~aj
sovjetskog napada na Zapadnu Europu uklju~ilo strate{ku procjenu u kojoj se navodi kako }e Jugoslavija “~ak
i ako sama ne bude prva napadnuta, biti spremna sudjelovati u otporu sovjetskom bloku zbog vlastitih razloga”.7 Usprkos tome, Tito je bio odlu~an izbje}i
vidljivije pribliàvanje NATO-u zbog mogu}e reakcije
doma}e javnosti. Tokom razgovora u Beogradu 1952.
godine s britanskim ministrom vanjskih poslova Anthonyjem Edenom, Tito je rekao kako “narod u Jugoslaviji
razumije i odobrava korake koje je vlada poduzela kako bi se unaprijedili odnosi za Zapadom”, ali je tako|er dodao kako je uvjeren da jugoslavenska javnost ne
bi razumjela priklju~ivanje zemlje NATO-u. “Klju~no je
da se ovome pristupa u fazama, kako se ne bi izgubila
podr{ka javnosti. Jugoslavija }e biti korisnija za Zapad
ako ostane jedinstvena izvan NATO-a, nego ako podijeljena u njega u|e”, rekao je Tito Edenu.8 Jugoslave-
nski ~elnik bio je odlu~an izbje}i bilo kakvo vidljivije i
tje{nje povezivanje s NATO-om koje bi u doma}oj javnosti moglo biti interpretirano kao “provokativno
udruìvanje s agresorskim savezom”, ali isto tako izbje}i i dojam da je pribliìo Jugoslaviju bilo kojem od dva
suprotstavljena vojno-politi~ka bloka.9
Uglavnom uravnoteèn poloàj izme|u dviju supersila
Tito je uspio odràti i nakon 1955. i svog spektakularnog pomirenja s novim sovjetskim liderom Nikitom
Hru{~ovim (1894-1971). Tito je nastavio balansirati
izme|u dva bloka, povremeno koketiraju}i s jednim ili
s drugim, i ~esto koriste}i njihov antagonizam kako bi
iznudio financijsku i vojnu pomo}.
Neovisnost od Moskve, ali i nastavak izgradnje jednopartijske komunisti~ke diktature omogu}ili su Jugoslaviji da tokom hladnoga rata i konteksta blokovske
podijeljenosti svijeta zadrì jedinstven poloàj izme|u
Istoka i Zapada. U razli~itim fazama toga razdoblja oba
su se bloka pribliàvala Jugoslaviji, ali je nisu uspjeli za
sebe vezati. Na kraju, i jednima i drugima postalo je
podjednako va`no sprije~iti da ta zemlja trajno pre|e
na “drugu stranu”.
Takva geopoliti~ka postavka je na dramati~an na~in
okon~ana gotovo istodobnom implozijom Isto~nog bloka i okon~anjem hladnoga rata, odnosno po~etkom ratova za neovisnost republika biv{e Jugoslavije. Nakon
postkonfliktne unutra{nje konsolidacije zemalja njenih
nasljednica i po~etka njihove tranzicije ka funkcionalnim demokracijama otvoreno je i pitanje novih sigurnosnih okvira i savezni{tava. U okolnostima u kojima
vi{e nije bilo ni hladnoga rata, ni Sovjetskog Saveza, ni
Jugoslavije, i u kojima je nakon {ezdeset godina NATO
ostao rijetka preostala konstanta, bilo je, i jo{ je uvijek, premalo odrìvih sigurnosnih alternativa. Iako dio
Europljana mo`da i dalje vjeruje da je NATO-ov raison
d’être jo{ uvijek isti kao u vrijeme hladnoga rata – “to
keep the Americans in, Russians out and Germans down” – NATO ni po formi ni po sadràju vi{e nije isti.
Uz to, uloga koju je Savez odigrao u zaustavljanju ratova na prostoru biv{e Jugoslavije, kao i promijenjen
karakter izazova s kojima se Alijansa suo~ava, posebno
nakon teroristi~kih napada na Sjedinjene Dràve 11. septembra 2001. godine, ne dopu{taju dràvama regije
da se za ulazak u NATO opredjeljuju samo pukim automatizmom. Bri`ljiva procjena mogu}ih dobitaka i gu-
bitaka te sraz tog ishoda s vitalnim nacionalnim interesima trebali bi kvalitativno pomo}i proces dono{enja
odluke o odnosu prema NATO-u, ali ga i svesti u domenu racionalnog i odgovornog promi{ljanja. Kao {to
to na svoj na~in sugerira i spomenuta epizoda iz epohe Titove Jugoslavije, uvaàvanje stava javnosti trebalo
bi biti neizostavan dio toga procesa. n
NAPOMENE:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
Central Intelligence Agency: The Trend of Soviet-Yugoslav
relations ORE 49-48. Copy No. 1. President’s Secretary’s
Files. November 18, 1948. Vi{e o ovome u: Nick Ceh,
U.S. Diplomatic Records On Relations With Yugoslavia
During the Early Cold War, 1948-1957 (New York: Columbia University Press, 2002), str. 54.
Me|u stranim diplomatima koji su sluìli u Jugoslaviji
po~etkom 1950-ih kruìla je izreka da je to zemlja sa
“sedam susjeda, {est republika, pet nacija, ~etiri jezika, tri religije, dva pisma i samo jednim vo|om”.
Walter A. Roberts, Tito, Mihailovic and the Alies, 19411945 (New Brunswick: Rutgers University Press,
1972), str. 5.
Vi{e o ovome u: Vojtech Mastny, “NATO in the Beholder’s Eye: Soviet Perceptions and Policies, 19491956”, Cold War International History Project, Working
Paper No. 35, Woodrow Wilson International Center for Scholars, Washington D.C., March 2002.
Public Record Office, DEFE 5/31, Ministry of Defense,
Chiefs of Staff Committee, Defense of Europe in The
Short Term, Copy No. 56, 31st May, 1951.
Public Record Office, Foreign Service Papers, 1952-53,
FO 371/102166: 177675, 18th September 1952.
Ibid., 22. aprila 1952.
Public Record Office, DEFE, Ministry of Defense,
Chiefs of Staff Committee: Plan Fairfax. Copy No. 42.
27th November, 1952.
Public Record Office: “Record of the meeting between
Secretary of State and Marshall Tito at the White Palace
in Belgrade, after luncheon on Thursday, 18th September
1952. Foreign Off ice Papers, 1952-53. FO 371/ 102166:
177675.
Ibid., 31th December 1951.
45
Reportaža
Atlantska inicijativa u posjeti
Centru za obuku i podršku
mirovnim operacijama
Vrhunskim obrazovanjem
do NATO standarda
Piše: Jasna Pekić
Centar u Butmiru,
jedan od 15 takvih u svijetu,
pruža međunarodno priznatu
edukaciju i trening za mlade
oficire Oružanih snaga BiH.
Centar za obuku i podr{ku mirovnim operacijama u
vojnoj bazi Butmir ima dva ulaza: sa ’Federalne’ i ’RS’
strane, kaù nam tokom sigurnosne provjere na kapiji
okruènoj bodljikavom ìcom. Ovakvo „neutralno“,
{turo i hladno vojno okruènje nije obe}avalo mnogo
~lanovima Atlantske inicijative koji su odlu~ili provesti
dan u Centru za obuku i podr{ku mirovnim operacijama. Ali atmosfera se dramati~no promijenila pri ulasku u modernu bijelu zgradu koja se izdvaja od vojnih
monta`nih baraka {to dominiraju bazom.
Centar je opremljen po posljednjoj tehnologiji: u svijetloj laboratoriji za engleski jezik zati~emo grupu studenata; nekoliko studenata iz Bosne i Hercegovine i
studentica iz Novog Sada, Srbija. Ljubazno nas pozdravljaju i odmah se vra}aju grupnom radu. Dr. Kenan
Dautovi}, direktor Centra, s osmijehom kaè: „Ovdje
razvijamo duh pozitivne konkurencije. Svi se trude da
budu {to bolji, ali uìvaju i u grupnom radu.“
Dr. Dautovi} i njegova asistentica Sla|ana Cvijanovi}
upoznaju nas sa istorijom Centra. Prvobitna ideja bila
je limitirana na izgradnju objekta u kojem bi zara}ene
strane mogle nesmetano pregovarati, i to u prostoru
koji bi svi osje}ali svojim. Inicijalna ideja, ali i kasnije nastojanje da se za nju dobije podr{ka bosanskohercegova~kih politi~kih struktura, stigla je od Velike Britanije.
„Centar je formalno osnovan 2003. godine, a prema
zacrtanom planu bit }e pod supervizijom Velike Britanije deset godina, nakon ~ega je planirano da Centar u
potpunosti preuzmu vlasti Bosne i Hercegovine. Nakon osnivanja razmi{ljalo se o mogu}im aktivnostima
unutar Centra, a po{to je u me|uvremenu BiH odlu~ila u~estvovati u mirovnim operacijama glavni fokus je
stavljen na tu ideju“, kaè dr. Dautovi}.
46
Autorica je studentica master programa
na Fakultetu za kriminalistiku,
kriminologiju i sigurnosne studije
Sam centar i treninzi koje on nudi predstavljaju dio me|unarodnog projekta u kojem u~estvuje sedamnaest
zemalja, me|u kojima su, pored Velike Britanije, Poljska, Turska, Austrija, Njema~ka, Ma|arska, SAD, Makedonija, Hrvatska... Prvobitna misija ovog centra za
ostvarivanje multinacionalne saradnje u Oruànim snagama BiH je relativno brzo ostvarena, pogotovo nakon
Amfiteatar PSTOC-a
reforme odbrane 2006. godine. Od tada je njegova
osnovna misija omogu}avanje me|unarodno priznate
edukacije i treninga za odabrane mlade oficire Oruànih snaga BiH.
na engleskom jeziku. Zahtjev za poznavanjem engleskog jezika je na nivou NATO stanag 333. Polaznici mogu unaprijediti znanje putem obuke u Centru jer su
ponu|eni i uporedni kursevi engleskog jezika.
Potvrdu uspjeha i rezultata Centar je dobio 2008. godine, kada ga je NATO proglasio PfP (Partnership for
Peace – Partnerstvo za mir) centrom, jednim od petnaest u svijetu! Dr. Dautovi} nagla{ava: „Izuzme li se
[kola engleskog jezika u Sloveniji, ovo je jedini PfP centar u regiji. Ostali su u Be~u, @enevi, Kaliforniji...“
Osnovna edukacija koju Centar nudi je obuka kroz {est me|unarodno priznatih kurseva, ali ~esto organizira i druge programe, seminare, treninge i doga|aje.
Kurs za {tabne oficire jedan je od nose}ih programa
Centra i zbog iznimno dobrih rezultata postao je poznat {irom regije. Statistika to potvr|uje: od 2006. godine odràno je ukupno deset kurseva i obu~eno 276
oficira Oruànih snaga BiH. Me|unarodni karakter Centra potvr|uju certifikati 73 strana dràvljanina koji su
tako|er kompletirali ovu obuku.
Koliko je vrijedan certifikat iz ove obrazovne institucije potvr|uje i ~injenica da su u~esnici i polaznici kurseva ne samo vojna lica iz Oruànih snaga BiH nego
se za edukaciju prijavljuju i najbolji studenti Univerziteta u Sarajevu, zaposlenici Ministarstva vanjskih poslova BiH, studenti iz Srbije, Makedonije i drugih
zemalja. Odabrani kandidati uìvaju u privilegijama IT
integrirane nastave, u pristupu internetu, smart boardu i biblioteci.
U~e{}e u kursevima je besplatno za sve koji budu odabrani da ih poha|aju. Svi kursevi i nastava odvijaju se
Posebnu vrijednost ovog kursa predstavlja obuka i priprema mladih oficira (poru~nika, kapetana, majora) za
mirovne misije. Me|utim, s obzirom na to da su samo
oni najbolji dobili priliku da u~estvuju u ovakvoj elitnoj
edukaciji, uprava Centra odlu~ila je oformiti i mobilne
timove koji bi vr{ili terensku edukaciju i tako dali jednake mogu}nosti i ostalim pripadnicima Oruànih
snaga BiH. Dr. Dautovi} nam ponosno kaè: „Trenu-
47
U~ionica u Centru
tno je jedan pokretni tim u [estoj brigadi u Banjoj Luci“, i isti~e da je od uklju~enja mobilnih timova broj
obu~enih oficira i podoficira porastao na impresivnih
1.100. „Imaju}i u vidu to da BiH raspolaè sa 10.000
vojnika u OSBiH, to zna~i da je ve} 10 posto njih pro{lo kroz trening“, dodaje Sla|ana Cvijanovi}.
Osnovni {tabni kurs sastoji se iz dvije cjeline modularnog karaktera: kurs za osnovne oficirske vje{tine, tj.
za mla|e oficire (junior course), koji traje 21 sedmicu,
uz svakodnevna predavanja u tri semestra. Tokom predavanja u prvom semestru ~itaju se karte, prati se proces dono{enja odluka u OS... U drugom semestru
fokus je na operacijama podr{ke miru i prakti~nim vje`bama.
Pored osnovnog {tabnog kursa, ovaj centar nudi i vrlo
aktuelni kurs netradicionalnih prijetnji (terorizam, protupobunjeni~ke operacije, podr{ka civilnoj vlasti itd.).
U ponudi su i kurs me|unarodnih odnosa, me|unarodnog humanitarnog prava i medija u operacijama podr{ke miru.
48
Dr. Dautovi} kaè: „Ba{ zato {to se u posljednje vrijeme vojska smatra posljednjim izvorom mo}i u savremenom svijetu, na predavanjima se insistira na
sveobuhvatnom pristupu. Sada{nje krize se ne mogu rje{avati vojnim putem, i zato je vojska sporedna...
Na predavanjima se, naprimjer, provode takozvane
vje`be plavih beretki na kojima se insceniraju stvarni
sloèni dràvni problemi s nevladinim organizacijama i ministarstvima u ulogama savjetnika pri rje{avanju krize. Dr. Dautovi} to ovako opisuje:
„Napravimo scenarij afri~ke republike Merango, koja, naprimjer, mora da rije{i svoje probleme sa izbjeglicama, zdravstvenu krizu, ili ne{to sli~no. Takva
vje`ba podrazumijeva pra}enje i shva}anje situacije –
od dono{enja rezolucije do njene provedbe, provo|enje odluka UN-a i odluka jedinica, izvo|enje vje`bi plavih beretki... Ovakav pristup obuhvata ~itav
proces, od nastanka problema do njegovog rje{avanja, i tako daje sveobuhvatnu sliku realnosti neke
dru{tvene ili dràvne problematike.“
U Centru planiraju i razvijanje novih kurseva i seminara, ne samo za mla|e oficire oruànih snaga nego i za
vi{e oficire, ali i {ire sigurnosne zajednice (Ministarstvo
odbrane, Ministarstvo sigurnosti, SIPA, OSA, civilna za{tita), na ~emu insistira ministar odbrane BiH Selmo
Cikoti}. Centar bi trebao uvesti i zasebne module samo za pripadnike Oruànih snaga BiH, koji bi se odràvali na maternjem jeziku, dok bi moduli na engleskom
jeziku bili za me|unarodne u~esnike. Trenutno se radi
i na tome da univerzitet odobri stjecanje ECTS bodova, pa ~ak i dobijanje zvani~ne titule magistra (MA).
Unutar Centra postoje jo{ i Odjel za istraìvanje i razvoj te Sektor za razvoj {kolovanja vi{ih nivoa oficira i
razvoj doktrine. Budu}nost ove institucije leì u istraìva~koj djelatnosti – Centar raspolaè impresivnom
bibliotekom. Sla|ana Cvijanovi} kaè: „Ukupan broj
zaposlenih je 47, i zajedno zaista funkcioni{emo savr{eno, kao jedan slo`ni tim.“
Jo{ jedan pokazatelj kvaliteta i primjenjivosti znanja ste~enog na ovim kursevima je to da su vojnici s certifikatom Centra glavni kandidati za mirovne misije u
inostranstvu. Evaluacije njihovog rada na nastavi {alju
se Ministarstvu odbrane.
Kenan Dautovi}
Vizija Centra je, kako je rekao komandant Dautovi}, da
bude aktivan na tri nivoa: globalnom, regionalnom i nacionalnom. Na globalnom nivou to je PfP centar koji
nudi partnerski radni program od oko 1.500 aktivnosti i oko 4.500 podaktivnosti, s tim da je svim me|unarodnim partnerima omogu}eno da doprinesu kvalitetu
postoje}ih kurseva, ali i u stvaranju i ponudi vlastitih
programa. Me|u projektima na me|unarodnom nivou
su Korupcija u Oruànim snagama, @ene u odbrambenim strukturama (podràn od SAD-a) i drugi.
Na regionalnom nivou doprinos Centra je u uklju~enju u Jadransku povelju, ~ime je potvr|ena spremnost
da se podrì rad jo{ dva regionalna centra: Kru{evac u
Srbiji i Skoplje u Makedoniji. To podrazumijeva regionalnu saradnju ovih triju centara i u~e{}e u upravi, finansiranju, kadrovima te sveukupnu raspodjelu zadataka
i strate{ko planiranje. Bosanskohercegova~ki centar
ima ulogu regionalne }elije za saradnju, rad na sinhronizaciji kataloga kurseva ovih centara te stvaranje baze
eksperata predava~a.
„Na nacionalnom nivou Centar predstavlja komandu
za transformaciju, poput one u NATO-u“, kaè dr. Dautovi} i dodaje: „Ekspertizu koja se ovdje moè ste}i i
koju mi nudimo posjeduje samo rijetki broj zemalja ~lanica NATO-a.“ Bez prejudiciranja politi~kih odluka,
ovdje se vr{e temeljne pripreme i obuka vojnika za sve
okolnosti i izazove mirovnih operacija. „Ovakav sistemski pristup obuci je novi i za NATO. Samim tim {to
smo se prilagodili NATO standardima i principima znatno je olak{an na{ put ka ~lanstvu“, dodaje Sla|ana
Cvijanovi}. n
Sla|ana Cvijanovi}
49
Međunarodna politika u BiH
Politika međunarodne zajednice
prema BiH od Daytona do danas
Bosna i Hercegovina –
klimavi temelj Balkana
Piše: Marko Attila Hoare
Zapadne države nemaju
volje da poduzmu radikalne
mjere potrebne kako bi se
promijenio pravac
dezintegracijskog procesa
u BiH. A ako se Bosna i
Hercegovina uruši, cijeli
poredak na zapadnom
Balkanu mogao bi se
urušiti s njom.
50
Autor je predavač na londonskom
Univerzitetu Kingston
(Kingston University).
Danas, vi{e od 14 godina nakon {to je Dejtonskim sporazumom okon~an rat u Bosni i Hercegovini, ~ini se da
je zemlja bliè ponovnom slomu i krizi nego ikada prije od kraja rata naovamo. Osnovni razlog za takvu
situaciju leì u nefunkcionalnoj ustavnoj strukturi koju
su Sjedinjene Ameri~ke Dràve 1995. podmetnule Bosni i Hercegovini. Ipak, razlog zbog kojeg su problemi
isplivali na povr{inu upravo sada, 14 godina nakon Daytona, mora se traìti u me|unarodnim okolnostima,
koje su mnogo nepovoljnije za BiH nego {to su bile ~ak
i usred protekle decenije, kada je oporavak izgledao
najuspje{niji. Da bi se razumjela trenutna kriza u Bosni i Hercegovini, potrebno je ispitati geopoliti~ke
faktore koji otkrivaju kako je prolazan bio oporavak
zasnovan na povr{nim reformama me|unarodne administracije koje nisu uspjele rije{iti temeljne mane u
strukturi bosanske dràve nakon 1995. godine.
Bosanskohercegova~ka kriza se, prije svega, manifestira u agresivnom separatisti~kom karakteru reìma
Milorada Dodika, premijera Republike Srpske (RS).
Dodik otvoreno govori o secesiji tog entiteta; RS je nedavno usvojila zakon o referendumu, koji je, izgleda, s
tim ciljem i sro~en. Pro{lo je vrijeme retorike vodstva
bosanskih Srba od prije nekoliko godina, retorike koja je govorila o pomirenju i umjerenosti. Dodik se sada
bu~no angaìra u poricanju zvjerstava povezanih s ratnim zlo~inima koje su po~inili Srbi. Nedavno je toplo
do~ekao Biljanu Plav{i}, osu|enu za ratne zlo~ine, nakon {to je ona prijevremeno oslobo|ena iz zatvora u
[vedskoj1 . Istovremeno, postoje indicije da bi Bo{njaci na objavu nezavisnosti RS-a odgovorili povratkom u
rat. Takav sukob ne bi ostao ograni~en na Bosnu i Hercegovinu. Odlaze}i predsjednik Hrvatske Stjepan
Mesi} nedavno je zaprijetio da bi Hrvatska vojno odgovorila na poku{aj otcjepljenja RS-a.
Suo~ena s opasno{}u novog kolapsa u Bosni i Hercegovini, me|unarodna zajednica po~inje da se budi, ali
se i dalje ~ini da nije u stanju odlu~no odgovoriti. Pregovori o ustavnoj reformi vo|eni pro{le jeseni u
Butmiru kod Sarajeva, koje su sazvali predstavnici Evropske unije i SAD-a, zavr{eni su bez rezultata. Butmirski
paket predlagao je samo minimalno “~a~kanje” po
ustavnoj strukturi BiH – strukturi koja se dokazala kao
neprovediva u praksi.2 Zbog toga je danas Bosna i Hercegovina, ina~e velika mrlja na ugledu EU-a i SAD-a iz
devedesetih godina 20. stolje}a u dijelu Evrope koji je
bio komunisti~ki, jedina zemlja u regiji ~ija perspektiva
ne izgleda sjajno.
Primjer Bosne naru{ava model apsolutnog napretka u
razvoju Evrope tokom 1989. godine, i to zahtijeva obja{njenje. Bosna i Hercegovina je zemlja s neprovedivim
ustavnim poretkom, koji onemogu}ava funkcioniranje
dràve. BiH je podijeljena na dva entiteta – RS i Federaciju Bosne i Hercegovine, dvonacionalni entitet
Bo{njaka i Hrvata. Centralna dràva je potpuno oslabljena jer je ve}ina ovlasti prenesena na entitete. RS je
najodrìvija kao entitet, za {ta su zaslu`ni unitarna struktura i nacionalna homogenost tog dijela zemlje.
Me|utim, ta odrìvost lo{a je za Bosnu i Hercegovinu,
jer {to je taj entitet ja~i ja~a je i njegova sposobnost da
opstruira funkcioniranje BiH. Sna`nija Republika Srpska
omogu}ava rukovodstvu toga entiteta da ustraje u poku{ajima ostvarivanja svoga cilja – a to je de facto ili de
jure nezavisna dràva bosanskih Srba.
Upravo suprotno od ovoga, Federacijom BiH dominiraju elementi koji podràvaju ili prihva}aju unitarnu
Bosnu i Hercegovinu. Federacija BiH bi, u principu,
mogla djelovati kao nukleus obnovljene Bosne i Hercegovine. Me|utim, FBiH je hendikepirana razlikama
izme|u Bo{njaka i Hrvata, pri ~emu se Hrvati osje}aju marginalizirani od broj~ano dominantnih Bo{njaka.
Uz to, ustavna struktura Federacije BiH paralizirana je
podjelom ovog entiteta na kantone – administrativne
jedinice koje smanjuju ovlasti Federalne vlade. Bosanska dràva je tako onesposobljena podjelom ovlasti
izme|u vi{estrukih slojeva birokratije i slabljenjem onih
organa dràve koji bi u principu trebali djelovati kao
integriraju}i faktori, odnosno centralne i federalne vlaje
sti.
Bosanskohercegova~ka
ekonomija
onesposobljena ogromnim tro{kovima te iste birokratije, kao i velikom korupcijom bh. politi~ke klase.
U me|uvremenu, konfliktni ciljevi bo{nja~kih, srpskih
i hrvatskih politi~ara dovode do toga da dràva ne moè biti reformirana jer bi bilo kakvi koraci koji bi
promovirali sna`niju i funkcionalniju bh. dràvu i koji bi
uìvali podr{ku bosanskih elemenata koji su za integraciju – prije svih Bo{njaka, ali i Srba i Hrvata koji nisu
nacionalisti – bili osporeni od politi~ara iz RS-a iz istih
razloga. Reintegracija Bosne i Hercegovine bi stoga zahtijevala mjere koje bi bile unilateralno nametnute
uprkos protivljenju Srba i mo`da Hrvata, a me|unarodna zajednica nije spremna da uradi ne{to takvo.
Ustvari, Bosna i Hercegovina sluì kao poniàvaju}a lekcija da uspje{an poslijeratni oporavak ne moè biti
postignut ako se rat ne okon~a na pravednim osnovama i ako se ne nametne sporazum napravljen tako da
bude funkcionalan. Ovo bi se moglo ilustrirati pore|enjem dejtonske nagodbe s dogovorom postignutim u
Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Savezni~ke snage
potpuno su porazile Njema~ku u Drugom svjetskom
ratu; Njema~ka je bila prisiljena da se preda bezuvjetno; njema~ki ratni zlo~inci su pogubljeni nakon
su|enja; sama Njema~ka je svedena na pravu mjeru,
teritorijalno isparcelisana i okupirana. Dakle, uspje{an
poslijeratni oporavak Evrope bio je mogu} – ali na ovakvim osnovama. U slu~aju Bosne i Hercegovine ciljevi
i politike me|unarodne zajednice nisu se mogli vi{e razlikovati od gore navedenog (pojam “me|unarodna
zajednica” ovdje podrazumijeva sile koje su nametnule dogovor).
Prilikom nametanja dogovora za Bosnu i Hercegovinu
1995. godine cilj SAD-a i demokratskih evropskih dràva nije bio poraziti odgovorne za rat i poni{titi njihova
osvajanja. Upravo suprotno, Dejtonski sporazum nametnut je 1995. godine kako bi se sprije~io poraz Srbije
i srpskih pobunjenika iz Bosne. Ovo nije prilika da se
ide u detaljnu analizu diplomatske pozadine Dejtonskog sporazuma, ali ukratko: dominantna zapadna
politika pod britanskim i francuskim vodstvom u periodu rata u Bosni izme|u 1992. i 1995. bila je ne da se
porazi ili barem identificira strana koja je kriva za rat,
nego da se traga za dogovorom do kojeg bi se do{lo
pregovorima. Ovo je svakako podrazumijevalo priznavanje barem nekih od ciljeva Srbije Slobodana
Milo{evi}a i srpskih pobunjenika iz Bosne. To je zatim
trebalo pomiriti s formalnim zalaganjem za odbacivanjem nasilnih promjena me|unarodnih granica. Svi
mirovni planovi za Bosnu nastojali su pomiriti koncept
podjele Bosne s konceptom jedinstvene Bosne. Ovi, u
osnovi nepomirljivi principi, zna~ili su da }e svaki sporazum zasnovan na njima biti neprovediv.
Clintonova administracija u SAD-u nije smatrala da postoji nacionalni interes u protivljenju ovakvoj anglofrancuskoj politici, pa se spremno s njom sloìla.
Me|utim, za razliku od Britanije i Francuske, Clintonova Amerika bila je spremnija da izvr{i vojni pritisak na
Srbe kako bi ih primorala da se saglase s kompromisnim dogovorom. Otuda Va{ingtonski sporazum,
sklopljen u martu 1994., koji je uspostavio federaciju
Bo{njaka i Hrvata. Time je stvoren jedan od stupova
Dejtonskog sporazuma, koji }e uslijediti kasnije, a vojna ravnoteà pomjerena je na {tetu Srba. Jo{ va`nije
je to {to je Clinton dospio pod intenzivan doma}i po-
51
liti~ki pritisak da pokrene akciju protiv srpske agresije,
a za odbranu Bosne i Hercegovine. Nakon masakra u
Srebrenici u julu 1995., ovaj pritisak postao je neizdrìv.
U augustu i septembru 1995. Clinton je iskoristio zra~ne udare NATO-a kako bi prisilio bosanske Srbe da
pristanu na dogovor. Pored toga, dao je zeleno svjetlo
za hrvatsku vojnu akciju protiv srpskih snaga u Bosni i
Hercegovini, {to je presudno promijenilo tok rata. Me|utim, su{tinski, mada postignut uz upotrebu vojne
sile, Dejtonski sporazum predstavljao je jednostavno
samo prera|enu anglo-francusku politiku popu{tanja
srpskim pobunjenicima pod krinkom “kompromisnog” dogovora. Bio je to sporazum nametnut bez ikakve
principijelne vizije poslijeratnog poretka, nego se jednostavno i{lo na to da se okon~a rat kako bi se
zadovoljili Clintonovi doma}i kriti~ari i kako bi se stavila ta~ka na konflikt koji je doveo do intenzivne
zategnutosti u odnosima SAD-a i evropskih saveznika.3
Ovdje moèmo usporediti Dejtonski sporazum s poslijeratnim sporazumom u Evropi nakon 1945. godine.
Milo{evi}ev reìm bio je daleko od toga da bude uklonjen s vlasti, kao {to je bio slu~aj s nacistima u
Njema~koj. Milo{evi}ev reìm bio je Clintonov partner
u nametanju sporazuma srpskim pobunjenicima iz Bosne. Dayton je bio daleko od toga da poni{ti srpska
osvajanja kao {to su poni{tena njema~ka osvajanja nakon 1945. Ne, Dayton je legitimizirao ~injenicu da je
pola Bosne i Hercegovine bilo u srpskim rukama. Bosanski Srbi ~inili su 31 posto stanovni{tva u BiH prije
rata, a RS je nagra|ena sa 49 posto bosanske teritorije. I dok su Hitlerove `rtve – poljska, ~ehoslova~ka i
austrijska dràva – iz Drugog svjetskog rata iza{le
obnovljene i mo`da ja~e nego {to su bile, Dejtonski
sporazum nije obnovio Bosnu i Hercegovinu, koja je iz
rata iza{la potpuno oslabljena – jer su ustupci principu podjele bili ve}i nego ustupci principu jedinstva
zemlje. Drugim rije~ima, Bosna i Hercegovina je iz Daytona iza{la kao zemlja koja nije bila ni zami{ljena kao
funkcionalna, jer Dejton po~iva na pre{utnoj saglasnosti elemenata – srpskih nacionalista iz BiH i reìma u
Beogradu – ~iji je interes bio da osiguraju da dràva ne
funkcionira.
52
Postoje oni koji tvrde da, imaju}i u vidu njenu fragmentiranu nacionalnu kompoziciju, Bosna i Hercegovina
kao dràva po prirodi stvari ne moè funkcionirati. Mada bi bilo pogre{no potpuno odbaciti ovaj argument,
jasno je da on nije potpun. Postoje dva slu~aja na Balkanu koji pokazuju da nakon rata nacionalno
fragmentirano stanovni{tvo moè koegzistirati u okvirima odrìve dràve u kojoj postoji funkcionalan
ustavni poredak. Prvi slu~aj je sama Federacija BiH,
gdje je razmontiran entitet bosanskih Hrvata. Iako neki nacionalisti~ki elementi me|u bosanskim Hrvatima
nastavljaju favorizirati secesiju, uskra}eni su im svi institucionalni elementi putem kojih bi mogli izvesti
otcjepljenje. Prijetnja secesijom bosanskih Hrvata za
Bosnu i Hercegovinu tako je, dakle, neutralizirana na
na~in koji nije upotrijebljen u slu~aju separatisti~ke prijetnje bosanskih Srba. Jo{ jedan razlog za to leì u
~injenici da, prema dejtonskom poretku, ne postoji
entitet bosanskih Hrvata, a drugi dio je u ~injenici da
su, nakon {to je 1999. godine umro hrvatski predsjednik Franjo Tu|man, njegovi nasljednici revidirali
njegovu politiku poku{aja podjele Bosne i Hercegovine, a Hrvatska je po~ela podràvati jedinstvo Bosne i
Hercegovine.
Drugi slu~aj relativno uspje{ne nacionalne reintegracije je Makedonija, gdje je, nakon oruànog sukoba
2001. godine izme|u makedonske dràve i albanskih
pobunjenika, pregovorima okon~anim Ohridskim sporazumom dogovoren uspje{an model multinacionalnog
suìvota u okvirima unitarne dràve. Tome je pomogla ~injenica da je Albanija, kao nacionalna matica
makedonskih Albanaca, provodila odgovornu regionalnu politiku, izbjegavaju}i iredentizam. Nasuprot tome,
legitimiziraju}i RS, Dejtonski sporazum je osigurao
institucionalnu osnovu za razvoj separatizma bosanskih
Srba, dok Srbija, ~ak i nakon pada Milo{evi}a 2000.
godine, nikada nije revidirala svoju antibosansku politiku kao {to je to uradila Hrvatska nakon Tu|manove
smrti.
Stoga se me|unarodna zajednica, upravljaju}i Bosnom
i Hercegovinom nakon 1995., morala boriti s ~injenicom da snage odgovorne za rat nisu poraène; upravo
suprotno, one su predstavljale stupove novog poretka.
To za me|unarodne administratore nije predstavljalo
problem jer svrha intervencije i nije bila da se uspostavi odrìva bh. dràva ili pravedan poredak, nego tek
da se ispuni minimalisti~ki cilj odrànja mira, da se osigura da oruàni sukob, za koji se pokazalo da djeluje
vrlo {tetno na odnose izme|u zapadnih saveznika, ponovo ne izbije, te da Bosna i Hercegovina vi{e ne bude
na naslovnim stranama novina. To je zna~ilo da, naprimjer, me|unarodne snage neposredno nakon rata nisu
hapsile vode}e ratne zlo~ince, kao {to je Radovan Karadì}, jer administratori i me|unarodna zajednica nisu
èljeli poduzimati akcije koje bi mogle isprovocirati srpske vlasti, ili neke druge elemente.4 Unato~ tome, tokom godina koje su uslijedile gomilao se broj faktora
koji favoriziraju sna`niju intervencionisti~ku politiku
me|unarodne zajednice prema rekonstrukciji Bosne i
Hercegovine.
Prvo, dejtonski dogovor predstavlja dijete zapadne politike koja ve} bila diskreditirana i u procesu
transformacije, u vrijeme kada je dogovor postignut.
Odlazak Francoisa Mitteranda i dolazak Jacquesa Chiraca na mjesto francuskog predsjednika 1995. te
smjena u britanskoj vladi 1997. godine, gdje je Tony Blair zamijenio Johna Majora na poziciji premijera, zna~ila
je da francuska i britanska politika nije vi{e bila u rukama politi~ara koji su sna`no favorizirali umirivanje Srba,
nego u rukama njihovih nasljednika koji su uvi|ali uzaludnost takve politike, a uz to su bili odlu~ni da ne
dozvole sli~no diskreditiranje. Ba{ kao {to su Major i
Mitterand odvra}ali Clintona od odlu~nije intervencije
kako bi se zaustavila srpska zvjerstva, tako su Blair i
Chirac podsticali Clintonovu rije{enost da se konfrontira sa srpskim problemom. Kada je Milo{evi}
poku{ao da pokrene novu kampanju etni~kog ~i{}enja
protiv kosovskih Albanaca krajem devedesetih, NATO
sile su se ovaj put konfrontirale s njim. Zapadna politika umirivanja Milo{evi}a – jednog od stupova
Dejtonskog sporazuma – definitivno je okon~ana NATO-ovim zra~nim udarima na Srbiju 1999. godine,
optu`nicom Ha{kog tribunala protiv Milo{evi}a te ameri~kom pomo}i u zbacivanju Milo{evi}a 2000. godine.5
Dakle, nakon 1995. postojao je {iri geopoliti~ki kontekst za sve aktivniji pristup me|unarodne administracije
Bosni i Hercegovini.
Drugo, postojala je i interna dinamika unutar me|unarodne administracije prema aktivnijem pristupu.
Starateljstvo nad Bosnom i Hercegovinom predato je
u ruke Vije}a za primjenu mira (PIC), koji ~ine ~lanice
UN-a i me|unarodnih tijela. PIC je, opet, upravljao Bosnom i Hercegovinom putem Ureda visokog
predstavnika (OHR). Mada je visoki predstavnik zami{ljen kao osoba koja nadgleda i usmjerava oporavak
Bosne i Hercegovine, u praksi je imperativ osiguranja
stabilnosti i mira postepeno gurnuo OHR ka vi{e intervencionisti~koj ulozi. OHR je postepeno pustio
korijenje u BiH i zadobio stvarnu mo}, stvaraju}i samodovoljnu institucionalnu dinamiku koja je teìla
sna`nijoj administraciji. PIC je 1997. godine OHR-u dao
tzv. bonske ovlasti, koje omogu}uju da visoki predstavnik smijeni neposlu{ne politi~are koji opstruiraju
njegov rad. Shodno tome, dvije godine poslije, 1999.
godine, visoki predstavnik Carlos Westendorp upotrijebio je bonske ovlasti kako bi smijenio ekstremnog
nacionalistu Nikolu Popla{ena, tada{njeg predsjednika
RS-a. Dvije godine nakon toga, Westendorpov nasljednik Wolfgang Petritsch smijenio je tvrdolinija{kog
hrvatskog nacionalistu Antu Jelavi}a s pozicije u Predsjedni{tvu BiH, te je naredio zapljenu imovine
Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), glavne naci-
onalisti~ke stranke bosanskih Hrvata.6 Tako je OHR
tokom gotovo cijele decenije koja je uslijedila nakon
1997. preuzimao sve sna`niju ulogu, otkidaju}i komad
po komad tkiva nacionalnih podjela i bazu iz koje su
politi~ari nacionalisti crpili snagu.
Ovo ja~anje uloge OHR-a najvi{e je uzelo maha pod
Paddyjem Ashdownom, koji je bio visoki predstavnik
od 2002. do 2006. godine. Ashdown je sluìo u atmosferi brzog {irenja EU-a i NATO-a, i op}enito pove}ane
borbenosti Zapada zbog napada od 11. septembra te
priprema a zatim i izbijanja rata u Iraku. Kao odgovor
na trgovanje oru`jem bosanskih Srba sa Sadamovim
Irakom, Ashdown je ukinuo Vrhovni odbrambeni savjet RS-a te iz ustava RS-a uklonio sve odrednice koje
upu}uju na dràvnost. Zatim je uspostavio jedinstvenu
bh. vojnu komandu i obavje{tajnu slu`bu. Me|unarodni medijatori su 2000. godine presudili da grad Br~ko,
koji “opkora~uje” tzv. sjeverni koridor koji povezuje
isto~ne i zapadne dijelove RS-a, treba postati neutralan distrikt, odvojen od oba entiteta, ~ime je
eventualno otcjepljenje RS-a postalo mnogo problemati~nije. Kasnije te iste godine Ustavni sud BiH presudio
je da sva tri konstitutivna naroda u BiH trebaju uìvati
ista konstitutivna prava na cijeloj teritoriji zemlje, ~ime
je zadan udarac nacionalnim podjelama koje je cementirao Dayton. Tokom 2003. godine usvojeni su zakoni
koji su omogu}ili da odvojene entitetske carinske uprave budu zamijenjene dràvnom Upravom za indirektno
oporezivanje. Tokom 2004. Ashdown je izdao odluku
kojom se ujedinjuje grad Mostar. Iste godine, Ustavni
sud BiH presudio je da 13 gradova i op}ina u RS-u koje su u vremenu od 1992. dobile nove, srpske nazive ili
prefikse, trebaju vratiti prvobitne nazive bez nacionalnih obilje`ja. U oktobru 2005. parlament RS-a je
kona~no, pod pritiskom, gurnut da usvoji reforme koje su omogu}ile stvaranje jedinstvene bh. policije,
kakvu zahtijeva EU.7
Ovakve poja~ane aktivnosti OHR-a natjerale su tvrdolinija{ke nacionaliste u povla~enje. To je za politi~are
nacionaliste stvorilo dilemu izme|u neposlu{ne opozicije i saradnje s me|unarodnom administracijom. To je
dovelo do fragmentacije nekada homogenih nacionalisti~kih blokova, {to se najbolje vidjelo kada je
predsjednica RS-a Biljana Plav{i}, nekada{nja tvrdolinija{ica koja se okrenula saradnji, ugu{ila pobunu
Karadì}evih pristalica u Banjoj Luci 1997. godine. Bosanski politi~ari natjerani su da uvide da, ako èle da
politi~ki preìve, moraju ublaìti tvrdolinija{ku retoriku i odustati od otvorenih opstrukcija. Tu lekciju su
osobito dobro savladali hrvatski nacionalisti, nakon {to
su njihovi ponovljeni separatisti~ki potezi onemogu}e-
53
ni akcijama OHR-a, {to je rezultiralo fragmentiranjem
HDZ-a i pojavljivanjem umjerenije struje bosanskih Hrvata. înilo se da i srpski politi~ari, kako oni u RS-u tako i u Srbiji, postepeno pristaju uz umjereniju struju.
Ovaj razvoj doga|aja dosegao je vrhunac, kada je u pitanju RS, 2005. godine, kada su predsjednici i RS-a i
Srbije prisustvovali obiljeàvanju 10. godi{njice masakra u Srebrenici8 . Pokazalo se da je to la`na nada, jer
nijedan zvani~nik iz RS-a ili Srbije vi{e nikada poslije toga nije prisustvovao komemoracijama masakra.
U Bosni i Hercegovini je do{lo do nazatka u odnosu
na, kako se ~inilo, optimisti~na vremena sredinom pro{le decenije, kada je izgledalo da BiH po~inje da
funkcionira, do trenutne situacije, kada je BiH na najniòj ta~ki od rata naovamo. Neuspjeh procesa
reintegracije koji je “odozgo” provodio OHR sastojao
se u tome da nije promijenio osnovnu ~injenicu Dejtonskog sporazuma. Umjesto toga, tapecirao je
pukotine. Reintegracija je po~ivala na OHR-u, koji je
prijelazna institucija. Istovremeno, dejtonska nagodba
– podjela Bosne i Hercegovine na dva entiteta koji su
prisvojili ve}inu ovlasti u dràvi – trajna je. Kako je Bosna i Hercegovina po~ela napredovati sredinom pro{le
decenije, tako je me|unarodna zajednica nastojala da
zemlju odmakne od me|unarodne uprave i pribliì je
istinskoj nezavisnosti. To je podrazumijevalo postepeno zatvaranje OHR-a i smanjenje broja me|unarodnih
vojnika na terenu. Tako je broj me|unarodnih vojnika
u Bosni i Hercegovini smanjen sa 30.000 u 1997. na
2.500 u 1999. godini. Me|unarodna zajednica – a posebno EU i njene ~lanice – nije, me|utim, shvatila da
je samo zbog OHR-a i tih istih vojnika Bosna i Hercegovina po~ela poprimati normalan izgled. Ako se
uklone ti potpornji, cijela gra|evina se opet ru{i. Kako
je OHR sve vi{e gubio o{trinu i nema me|unarodnu
podr{ku, upravo ona snaga koja je prisilila da RS po{tuje bh. poredak izgubila je svoju potentnost.
54
Danas premijer RS-a Milorad Dodik otvoreno prkosi
visokom predstavniku, jer dobro zna da visoki predstavnik nema ni ovlasti za prisilu ni me|unarodnu podr{ku
da ga smijeni, kao {to je Westendorp uradio s Popla{enom ili Petritsch s Jelavi}em. Tako je na jednom nivou
me|unarodna zajednica u Bosni Hercegovini bila `rtva
onoga {to je izgledalo kao njen vlastiti uspjeh. Ipak, taj
uspjeh bio je privremen zbog jo{ jednog razloga: po~ivao je na izuzetno povoljnim me|unarodnim
okolnostima. Nedavno je jo{ jedan faktor dodan jedna~ini koja je ubrzala nazadak Bosne i Hercegovine
visokih predstavnika: pojava iznova agresivne i revan{isti~ke Rusije, ~ija agenda podrazumijeva poremetiti
{irenje NATO-a na istok. Rusija Vladimira Putina potaknula je otpor RS-a prema zapadnom poretku na
Balkanu. Zapadne dràve koje su najvi{e sklone saradnji s Rusijom, u prvom redu Francuska i Njema~ka,
nisu raspoloène da insistiraju na Balkanu. Istovremeno, nakon {to je Barack Obama zamijenio Georgea
Busha kao ameri~ki predsjednik, SAD postaje sve pomirljiviji prema Rusiji.
Zbog svih ovih razloga, Dodikov separatisti~ki reìm
sada drì adute u svojim rukama u bh. kontekstu. Paradoksalno, ova radikalizacija politi~ke scene u RS-u
desila se uprkos ~injenici da Srbija postepeno odstupa
od politike antizapadnog nacionalizma. Kulminacija te
politike u Srbiji desila se neposredno nakon {to je Kosovo proglasilo nezavisnost u februaru 2008. godine,
{to je priznala ve}ina ~lanica NATO-a i EU-a. Me|utim,
nakon pobjede proevropskih stranaka na parlamentarnim izborima u Srbiji u prolje}e 2008., u Srbiji je
dominantna proevropska struja. Ovo nije pozitivno
utjecalo na Bosnu i Hercegovinu, jer ~ak i proevropsko
krilo srbijanske politi~ke klase, kada je u pitanju Bosna
i Hercegovina, prihvata paradigmu srpskog nacionalizma. To je potcrtano pro{logodi{njom posjetom
srbijanskog predsjednika Borisa Tadi}a RS-u, kada je
zaobi{ao bh. dràvne vlasti da bi, na tlu Bosne, otvorio {kolu koja se zove “Srbija”.9
Da sumiramo – oporavak Bosne i Hercegovine nakon
Daytona bio je mrtvoro|en~e zbog toga {to su nedostajali gotovo svi faktori koji su ga mogli poduprijeti. Ne
postoji zajedni~ka bosanska politi~ka elita koja bi pre-
vazi{la nacionalne podjele izme|u Srba, Hrvata i
Bo{njaka; bosanske politi~ke klase podijeljene su du`
nacionalnih linija. Ne postoji zajedni~ki nacionalni identitet me|u bosanskim stanovni{tvom; a kako ve}ina
bosanske djece sada poha|a nacionalno razdvojene {kole mladi Bosanci rastu bez zajedni~ke bosanske svijesti,
koju su, ako ni{ta drugo, ipak imali njihovi roditelji. Nema zajedni~kih dràvnih struktura koje mogu zbliìti
nacionalno fragmentirano stanovni{tvo kao u slu~aju
Makedonije. Posljedica svega toga je da ne postoje unutra{nji bosanski faktori koji bi radili na ujedinjenju i
oporavku. Me|utim, i vanjski faktori su slabi ili ih nema. Legalizam i oprez me|unarodne zajednice u~inili
su je nevoljnom da zamijeni dejtonski poredak i na pravi na~in reformira ustav, bez ~ega ne moè biti istinskog
oporavka zemlje. Me|unarodni protektorat nad Bosnom nije istinski, kakav je bio austrougarski
protektorat 1878-1918., nego je vi{e nadgledanje.10
Reforme ~ija je namjena bila da reintegriraju Bosnu i
Hercegovinu potpuno su usmjerene na dràvni nivo.
Me|unarodni reìm nije uspio da na terenu poni{ti rezultate etni~kog ~i{}enja i dovede do smislenog
povratka izbjeglica. êtrnaest godina nakon kraja rata, stanovni{tvo RS-a je gotovo u potpunosti srpsko;
bo{nja~ke i hrvatske izbjeglice iz RS-a nisu se vratile ku}ama. Me|unarodni reìm je zapravo konsolidirao
etni~ko ~i{}enje tako {to je omogu}io legalnu prodaju
bo{nja~ke i hrvatske imovine RS-u od zakonitih vlasnika srpskim kupcima. U me|uvremenu je
me|unarodna uprava postepeno izgubila entuzijasti~nu
podr{ku me|unarodne zajednice. Zapadne dràve nemaju volje da preduzmu radikalne mjere potrebne da
bi se promijenio pravac dezintegracijskog procesa, dok
druge ~lanice me|unarodne zajednice, prije svega Srbija i Rusija, aktivno nastoje da potkopaju reintegraciju
Bosne. Ipak, posljedice samozadovoljstva me|unarodne zajednice u pogledu klimave Bosne i Hercegovine
mogu biti ozbiljne. Ako se Bosna i Hercegovina uru{i,
cijeli poredak na zapadnom Balkanu mogao bi se uru{iti s njom. To predstavlja opasnost ~ije se ukupne
posljedice ne mogu predvidjeti. n
NAPOMENE:
1.
Nedim Dervi{begovi}, “For Bosnia’s Dodik, Referendum Law
Means It’s Make-Or-Break Time”, RFE/RL, 11 February
2010, http://www.rferl.org/content/For_Bosnias_Dodik_Referendum_Law_Means_Its_Make_Or_Break_Time/1955580.ht
ml?page=1#relatedInfoContainer, pristupljeno 26. 2. 2010.
2.
“Biljana Plav{i} arrives in Belgrade, ” BalkanInsight.com, 27. oktobar 2009,http://www.balkaninsight.com/en/main/news/
23201/, accessed 26 February 2010.
3.
“Outgoing Croat leader said he’d attack Bosnian Serbs”, B92
News, 19. januar 2010, http://www.b92.net/eng/news/region-arti cle.php?yyyy=2010&mm=01&dd=19&nav_id=64600,
pristupljeno 26. februara 2010.
4.
“Bosnia’s dual crisis”, Europe briefing no. 7, International Crisis
Group, 12. novembra 2009.
5.
Marko Attila Hoare, “A rope supports a man who is hanged:
NATO air-strikes and the end of Bosnian resistance“, East European Politics and Societies, vol. 12, no. 2, prolje}e 1998, str. 203221.
6. Vidi: Matja` Klemen~i}, ”The International Community and the
FRY/Belligerents, 1989-1997”, u Charles Ingrao and Thomas A.
Emmert, eds, Confronting the Yugoslav Controversies: A Scholars’
Initiative, United States Institute of Peace Press, (Washington
D.C. and Purdue University Press, West Lafayette, 2009), str.
186-188.
7.
Vidi: Marko Attila Hoare, “Bosnia and Herzegovina 10 years
after Dayton”, u Central and South Eastern Europe 2006,
6th ed., (London: Routledge, 2006), str. 47-52.
8.
Wolfgang Petritsch, “Decision removing Ante Jelavi} from his
position as the Croat member of the BiH Presidency”, 7. marta
2001, Office of the High Representative and EU Special Representative website, http://www.ohr.int/decisions/ removalssdec/default.asp?content_id=328, pristupljeno 26. februara
2010.
9.
Patrick Moore, ”Bosnia-Herzegovina: Finally on the path to the
EU?”, RFE/RL, 6. oktobra 2005, http://www.rferl.org/content/article/1061931.html, pristupljeno 26. februara 2010.
10.
Patrick Moore, “Bosnia-Herzegovina: Marking the 10th Anniversary of the Srebrenica Massacre“,RFE/RL, 12. juli
2005, http://www.rferl.org/content/article/1059870.html,
pristupljeno 26. februara 2010.
11.
”Serbian president’s visit sparks controversy”, BalkanInsight.com,
9. septembar 2009,http://www.balkaninsight.com/en/main/news/22097/, pristupljeno 26. februara 2010.
12. Vidi: Marko Attila Hoare, The History of Bosnia-Hercegovina:
From the Middle Ages to the Present Day, (London: Saqi Books, 2007), str. 70-91, 402-410.
55
Aktuelno
Nova vanjskopolitička
strategija Republike Turske
Teorija i praksa
Ahmeta Davutoglua
Piše: Edina Bećirević
Turska snagu crpi iz
„strateške dubine“ –
jedinstvene geostrateške
pozicije, kontrole Bosfora i
Dardanela, te bogatog
imperijalnog historijskog
i kulturnog naslijeđa
u zemljama bivšeg
Osmanskog carstva.
56
Autorica je docentica na Fakultetu
za kriminalistiku, kriminologiju
i sigurnosne studije
Javna potvrda strate{kih interesa Turske na Balkanu,
koja se manifestira i kroz u~estale posjete turskih dràvnika regiji, mogla je biti iznena|enje samo onima koji
ne prate osjetljivo posthladnoratovsko prestrojavanje
u multilateralnom svijetu. Balkan nije jedina zona rastu}eg turskog utjecaja. Od raspada Sovjetskog saveza, utjecaj Turske kontinuirano raste i u biv{im
sovjetskim republikama s ve}inskim muslimanskim stanovni{tvom, zahvaljuju}i u dobroj mjeri zajedni~koj historiji i kulturi, ali i zajedni~kom vjerskom identitetu.
Turska je stabilizirala odnose s Iranom, otvorila granice sa Sirijom, i op}enito je intenzivirala diplomatsko
prisustvo na Bliskom istoku.
Me|utim, bilo bi vrlo nekriti~ki tvrditi da je Turska u
gra|enju strate{kih partnerstava orijentirana samo ka
ve}inskim muslimanskim zemljama. îni se da zapadne centre mo}i zapravo vi{e zabrinjava pragmati~no
prijateljstvo Rusije i Turske, ali i osobno prijateljstvo turskog premijera Tayyipa Erdogana i Vladimira Putina.1
Izvor ove nelagode naravno nije sumnja u odanost Turske Sjevernoatlantskom savezu – u koji je i u{la da bi
sprije~ila tada{nju sovjetsku prijetnju, ve} ~injenica da
je Turska u proteklim decenijama u vrlo stabilnom ritmu evoluirala od „poslu{ne“ i „periferne“ dràve u
vrlo respektabilnu silu koja je odlu~ila da to potvrdi i
na polju javne diplomacije.
Promjene u turskoj vanjskoj politici dodatno zanimljivim za analizu ~ini i teorijska doktrina Ahmeta Davutoglua, ministra vanjskih poslova Turske. Davutoglu je
objavio dvije knjige na engleskom: Alternativne paradigme (1993) i Civilizacijska transformacija i muslimanski svijet (1994).2 U knjizi Alternativne paradigme Davutoglu
nudi vrsnu komparativnu analizu islamske i zapadne
politi~ke misli, uzimaju}i u obzir metodolo{ke i filozofske kontraste. Me|utim, njegova tre}a knjiga, Strate{ka dubina (2001), posebno je zna~ajna za odnos
teorije i prakse u me|unarodnim odnosima, jer ~ini se
da su teorijske postavke iz ove knjige od 2003. postale osnova turskog vanjskopoliti~kog programa.3
Naime, iako je od 1. maja 2009. Davutoglu ministar
vanjskih poslova Turske, on je jo{ 2003. dobio titulu
ambasadora i bio je klju~ni savjetnik za vanjske poslove u vladi Tayyipa Erdogana. Njegov diplomatski kurs
je posljednjih mjeseci ostavio traga i na bosanskohercegova~ke unutra{nje politi~ke prilike, ali i odnose sa Srbijom. Dovoljno razloga za tekst koji }e komparativno
posmatrati teorijske postavke iz knjige Strate{ka dubina i promjene u turskoj vanjskoj politici.
*
*
*
Davutogluova knjiga Strate{ka dubina bazirana je na ~etiri osnovne pretpostavke: pozitivan pristup prema susjedima; multidimenziona vanjska politika; novi
diplomatski jezik; i tranzicija ka ritmi~noj vanjskoj politici.4 Me|utim, iako metodolo{ki prividno odvojene,
ove pretpostavke su tu da odbrane zajedni~ku premisu prema kojoj je Turskoj vrijeme da svoju snagu crpi
iz „strate{kih dubina“ – jedinstvene geostrate{ke pozicije, kontrole Bosfora i Dardanela te bogatog imperijalnog historijskog i kulturnog naslije|a u zemljama
biv{eg Osmanskog carstva.
Turska politika je u godinama nakon Drugog svjetskog
rata imala kompleks inferiornosti. Iako se priklju~ila
NATO-u i bila bezuvjetan saveznik tokom hladnoratovskog perioda, njena osmanska pro{lost, netolerancija
prema manjinama, pitanje slobode govora i problem s
civilnom kontrolom vojske Tursku su dràli na zadatoj
evropskoj periferiji.
Davutogluova strategija preporu~uje da Turska prva
pruì ruku i odustane od decenijama dugog uvjerenja
da je okruèna neprijateljima. Ova premisa podrazumijeva popravljanje odnosa sa susjedima i paralelno s
tim unutarnju demokratizacija i pove}anje prava manjinama: rje{enje kurdskog, zatim armenijskog problema, te poku{aj pronalaska rje{enja s Kiprom. „Politika
’nula’ problema sa susjedima“ bi prema ovoj strategiji
trebala ubrzati i prijem Turske u Evropsku uniju. U ljeto 2009. turski premijer Erdogan je najavio da }e Kurdima, kojih u Turskoj ima 14 miliona, dati ve}a
kulturna prava i otvoriti {iri dijalog da bi rije{io sukob
s PKK-om koji traje ve} 25 godina. Prema izvje{taju
Evropske komisije iz oktobra 2009. turski napori su
veoma pozitivno ocijenjeni.5
Zapadna politi~ka teorija decenijama je bila pod utjecajem ideja Maxa Webera, prema kojem postoji ne{to
inherentno antidemokratsko u dràvama sa islamskom
kulturnom tradicijom. Pozitivni primjeri dràva s ve}inskim muslimanskim stanovni{tvom, kao {to su Indonezija i Malezija, uglavnom su zanemarivani radi
utvr|ivanja stereotipa radikalnog islama. Posljedice ko-
ri{tenja tog stereotipa u ameri~koj propagandi nakon
11. septembra 2001. nedavno je komentirao i Brzezinski: „Kombinacija unilateralizma u Iraku i demago{ke
islamofobi~ne slogan{tine koju je provodio Washington
oslabila je jedinstvo NATO-a i uveliko pomogla intenziviranju usmjerenja sve ve}e srd`be muslimana prema
SAD i Zapadu op}enito.“6
Efekti 11. septembra te opasnosti od radikalnih pokreta inspiriranih retrogradnim interpretacijama islama naglasili su strate{ku va`nost Turske, koja je idealno
pozicionirana da se nametne kao demokratski model
dràvama s ve}inskim muslimanskim stanovni{tvom.7
Me|utim, zadatak Turske u realizaciji „nula problema“
sa susjedima zapravo je mnogo komplikovaniji nego {to
izgleda. U sada{njim veoma zamr{enim me|unarodnim odnosima popravljanje odnosa s jednim susjedom
moè zna~iti pogor{anje odnosa s drugim, kao {to je,
recimo, otvaranje granice s Armenijom nakratko poremetilo odnose s Azerbejdànom. Odnosi s Armenijom i dalje optere}uju Tursku na {irem me|unarodnom
planu zbog toga {to zvani~na Ankara negira odgovornost za genocid nad Armenima 1915. Naime, vanjskopoliti~ki odbor Predstavni~kog doma Kongresa SAD-a
4. marta je ovaj zlo~in okarakterizirao kao genocid iako je Obamina administracija prije glasanja pozvala
odbor da ne usvaja rezoluciju. Zvani~na Ankara je
odlu~ila da svog ambasadora na vra}a u Washington,
naglasiv{i time koliko je ovo pitanje va`no za Tursku.
Sli~nu rezoluciju isti odbor je prihvatio 2007. godine,
ali je Bushova administracija uspjela izlobirati da ne do|e na glasanje pred Predstavni~ki dom. Me|utim, dobri poznavaoci ameri~ko-turskih prilika smatraju da }e
i ova rezolucija imati sli~nu sudbinu kao i ona iz 2007.,
zbog toga {to su turska i armenska va`nost za ameri~ki strate{ki interes neuporedive.
Vrlo je sli~na situacija i sa Izraelom i Iranom. Izrael i Turska imali su tradicionalno dobre odnose, {to je ~esto
bilo na {tetu suradnje s muslimanskim dràvama Bliskog istoka. Henry Kissinger je prije devet godina strate{ku va`nost Turske cijenio ne samo kroz njen
geografski poloàj nego i kroz izraelsko-tursko partnerstvo: “Za Zapad, klju~na zemlja je Turska, najja~a vojna sila u regiji. Zapadna saveznica, u prijateljskim
odnosima sa Izraelom, i zbog nu`nosti svoje geografije, va`na je svim suprotstavljenim stranama.“8
Ali, ~ini se da izraelsko-turski odnosi nisu vi{e toliko
va`ni za ameri~ku sigurnosnu paradigmu. Vidljiva tursko-izraelska kriza traje od ljeta 2009., kada je turski
premijer Recep Tayyip Erdogan poslije verbalnog duela u Davosu s predsjednikom Izraela Shimonom Pere-
57
som, a u vezi s masovnim ubistvima civila u pojasu Gaze, ljutito napustio diskusiju. Nakon ovog uslijedili su i
drugi diplomatski incidenti, me|utim pogor{anju odnosa s Izraelom posebno je doprinijelo tursko posredovanje da se prona|e kompromisno rje{enje za iranski
mirovni nuklearni program. U odnosima s Iranom Turska vodi ra~una o tome da se nametne kao link za
mirno rje{enje i smanjivanje napetosti sa SAD-om. S
obzirom na to da je Iran, iako u nezavidnoj situaciji
zbog sankcija, neosporno i dalje jedna od ekonomski
najja~ih dràva na Bliskom istoku, Turska paralelno s
medijatorskom ulogom razvija i vrlo intenzivnu ekonomsku suradnju. Me|utim, u kontekstu nove „strate{ke dubine“, prema kojoj bi, ~ini se, Turska mogla biti
„model zemlja“ za ve}inske muslimanske zemlje, blisko prijateljstvo s Izraelom bilo je ozbiljna prepreka.
Zato se ~ini da je izraelsko-turska diplomatska kriza
zapravo doprinijela gra|enju novog liderskog imidà
Turske i produbljivanju povjerenja sa islamskim zemljama. O~igledno je, dakle, da se u realizaciji Davutogluovih zamisli neka od ~etiri klju~ne navedene teorijske
pretpostavke povremeno mora `rtvovati u ostvarenju
kona~nog cilja „strate{ke dubine“.
*
58
*
*
Druga pretpostavka „strate{ke dubine“ je „multidimenziona vanjska politika“. Davutoglu smatra da je stati~na vanjska politika {tetna za Tursku. Kroz politiku koja
bi uvela vi{e parametara, smatra Davutoglu, Turska se
moè nametnuti i kao medijator u susjedstvu. To bi,
pored vode}e uloge na Bliskom istoku, podrazumijevalo i nove strate{ke odnose s Evropskom unijom te
dodatno razvijanje partnerskih odnosa s Rusijom. S
krajem hladnog rata nepovjerenje izme|u Rusije i Turske nije prestalo preko no}i. Me|utim, eventualni razlog zbliàvanja, a koji, kako isti~u neki autori, moè
biti i razlog za zabrinutost Zapada, jeste to {to i Rusija i Turska, „kao dvije periferne euroazijske sile, imaju
sasvim dovoljno zajedni~kih pritu`bi na Evropu, {to
moè biti ujedinjuju}i faktor njihovih interesa“.9 U smislu cjelokupne suradnje, prema posljednjim pokazateljima, Rusija je potisnula Njema~ku na drugo mjesto i
postala najve}i turski ekonomski partner.10 Mnogi strate{ko okretanje ka zemljama Bliskog istoka i Rusiji vide kao rezultat razo~arenja vladaju}e Stranke pravde i
razvoja (AKP) zbog prihva}anja Kipra u evropsko ~lanstvo 2004. Neki turski politi~ki krugovi vjeruju da je
to namjeran potez izazvan od onih evropskih zemalja
koje odbijaju ideju da Turska postane ~lanica EU-a.11
Me|utim, Turska za sada uspje{no balansira izme|u
svojih zapadnih interesa i partnerstva s Rusijom. Turski
parlament je 4. marta 2010. ratificirao sporazum o iz-
gradnji gasovoda Nabucco, kojim upravlja konzorcij
evropskih kompanija i koji zaobilazi teritoriju Rusije,
~ime }e se smanjiti ovisnost Evrope od ruskog plina.12
Zapravo, analiti~ari tvrde da kroz vi{estruke sporazume o izgradnji gasovoda Turska ima potencijal da postane „put svile 21. stolje}a“.13
Prilika za nove evropsko-turske odnose je otvaranje
pregovora s Turskom u Luksemburgu 2005. Kona~no
primanje Turske u Evropsku uniju ticat }e se pitanja
prava manjina i civilne kontrole vojske. I dok je Turska
na relativno dobrom putu da rije{i kurdsko pitanje i pitanje slobode govora, u evropskim krugovima prevladava mi{ljenje da u rje{avanju problema civilne kontrole
vojske leì klju~ demokratizacije dràve.
Tachau je koristio centralno-periferni okvir da bi objasnio na~in funkcioniranja turskog politi~kog ìvota. U
centru je nacionalna sekularna dràva, kojoj je suprotstavljena periferija na kojoj se nalaze etni~ke grupe odane tradicionalnim ìvotu i vjerskim vrijednostima.14
Keyman tvrdi da je nedostatak aristokratske klase i ispunjavanja „centra“ iz prethodnog modela nadopunila
„centralna elita“, koja se sastojala od vojnih zvani~nika
i birokrata.15 Ovaj odnos periferije i centra, iako vremenom uglavnom prevazi|en, bio je ~vrsta osnova za o~uvanje turskog sekularizma. Candar smatra da se turski
sekularizam razlikuje od anglosaksonske tradicije, koju
karakterizira religiozni pluralizam i tolerancija. Po njemu, turski sekularizam je agresivno ateisti~ki, i nije demokrati~an kako se ~ini nekim zapadnjacima, a turski
islam nije tako fundamentalisti~ki kako ga portretiraju.16
Posljednja de{avanja u vezi s hap{enjem turskih oficira
i generala koji su, prema navodnim optu`bama, spremali vojni pu~ test je za reguliranje ovog odnosa centra
i periferije, te za rje{avanje problema civilne kontrole
vojske. Me|utim, hap{enje oficira i generala prema nekima je i prijetnja za o~uvanje sekularnosti dràve.
Ova zabrinutost je poja~ana vije{}u da je uhap{en i
dràvni tuìlac koji je vodio istragu protiv radikalnih
islamskih organizacija. Prema pisanju New York Timesa
kriti~ari premijera Erdogana su zabrinuti zbog toga {to
je posljednjim potezima Erdogan u{utkao opoziciju te
sada ima kontrolu nad svim nivoima vlasti, uklju~uju}i
i sudsku. Najve}a zabrinutost Erdoganovih kriti~ara je
da }e pravosu|e „uskoro do}i pod utjecaj islamista“.17
Profesor Soli Ozel sa Bilgi univerziteta u vezi s posljednjim promjenama kaè: „Stara ideologija je krahirala, toliko znamo“, i oprezno dodaje da je partija
premijera Erdogana „demokratiziraju}a snaga, ali ne
nu`no i sama demokrati~na“.18
Baskin Oran, profesor me|unarodnih odnosa na Ankara univerzitetu, smatra da takve sumnje nisu opravdane. Prema njemu, Erdoganova partija – koja se nekada
naslanjala na radni~ku klasu i islamiste, pro{la je kroz
transformaciju. „Postala je buròaska“, kaè Oran i
tvrdi: „Oni }e uvijek biti muslimani, ali ne}e biti islamisti.“19
*
*
*
Tre}a i ~etvrta pretpostavka Davutogluovih „strate{kih
dubina“, a to su, podsjetimo, „novi diplomatski jezik“
i „tranzicija ka ritmi~noj vanjskoj politici“, dominiraju
retorikom ministra vanjskih poslova Turske. Vladaju}i
AKP je prihvatio „strate{ku dubinu“ izme|u ostalog i
zbog toga {to Davutogluov „novi diplomatski jezik“ formulira novi/stari identitet kroz zbliàvanje sa dràvama s kojima ima zajedni~ku historiju. Moè se re}i da
je to pozicija koja je kompromis izme|u konzervativnih
i liberalnih krugova u Turskoj, ali da se ovim uskla|enim „ritmom“ u vanjskoj politici doprinosi i unutra{njoj
demokratizaciji, neophodnoj za punopravno ~lanstvo
u Evropskoj uniji. S druge strane, oslanjanje na osmanski identitet podrazumijeva osloba|anje Turske iz statusa „vazalske“ dràve u odnosu na SAD, {to bi
tradicionalisti~kim, perifernim krugovima, bila zna~ajna kompenzacija za evropeizaciju Turske.
„Tranzicija ka ritmi~noj vanjskoj politici“ zahtijeva ~este uzajamne posjete lidera u regiji. Ova premisa testirana je u nekoliko posjeta turskih dràvnika Bosni i
Hercegovini i Srbiji tokom 2009. I uz najbolje namjere
Turske, posjeta Bosni i Hercegovini sa stanovi{ta javne
diplomacije nije bila tako uspje{na. Naime, za ovu posjetu bilo je potrebna ozbiljnija priprema i vi{e umjerenosti u nastupu. U nedostatku takve pripreme
kontroverzne reakcije na turske diplomatske aktivnosti – uzimaju}i u vidu odnose bh. lidera i politi~kih stranaka, bile su predvidive.
Davatogluovu izjavu „Sarajevo je na{e“ i „...napravit
}emo Balkan, Kavkaz, Srednji istok, zajedno s Turskom,
centrom svjetske politike“ ~lan Predsjedni{tva Bosne i
Hercegovine Neboj{a Radmanovi} prokomentirao kao
„klasi~no mije{anje u unutra{nje stvari jedne zemlje“,
te je ustvrdio da je Davutoglu „pokazao imperijalne
namjere prema Balkanu“.20
U Srbiji je turska diplomacija, upravo zbog umjerenijeg nastupa, imala mnogo ve}i uspjeh. Naime, srbijanski predsjednik Boris Tadi} o turskim diplomatskim
aktivnostima ima potpuno druga~ije mi{ljenje od Radmanovi}a. Prilikom posjete turskog predsjednika Ab-
dulaha Gula, Tadi} je izjavio da su odnosi Srbije i Turske „na najvi{em nivou u istoriji“.21 Tome je svakako
doprinijelo i intenziviranje ekonomske suradnje i najavljene turske investicije u Srbiji. Stoga se ~ini da bi turska javna diplomacija u BiH, koja bi potencirala novo
strate{ko prijateljstvo sa Srbijom i Rusijom, imala mnogo vi{e efekta nego podsje}anje na Osmansku imperiju. Iako nove zapadne teorije Osmanlijama priznaju da
su od svih imperija u povijesti imali najve}i stepen multikulturalne tolerancije, u srpskoj nacionalnoj kulturi
Osmanska imperija ima centralno omraèno mjesto.22
Koliko mitovi mogu imati velikog utjecaja na odluke koje bi se morale donositi na pragmati~nom nivou ilustrira i diskusija o tome u koji }e NATO kontingent u
Afganistanu biti upu}ena jedinica Oruànih snaga Bosne i Hercegovine. Najozbiljnije ponude su stigle iz Turske, Danske i Velike Britanije. Misija koju nudi Turska
nalazi se u najsigurnijoj zoni Afganistana i nosi najmanje rizika za ìvote bh. vojnike. O ponudi Turske javno
se o~itovala jedino Du{anka Majki}, zamjenica predsjedavaju}eg Doma naroda u Parlamentarnoj skup{tini
BiH, mada je, prema nezvani~nim reagiranjima, za zna~ajan broj parlamentaraca koji predstavljaju srpske nacionalne partije Turska kao zemlja neprihvatljiva zbog
historijskih predrasuda.23 Sude}i po reakcijama zapadnih diplomatskih krugova u Sarajevu, ovakvi stavovi
ne mogu nai}i na razumijevanje. Turska je ravnopravna
~lanica NATO-a i saveznici je tako i doìvljavaju. Pored toga, pretpostavljanje sigurnosti vojnika historijskim predrasudama potpuno je nerazumljivo
~lanicama NATO-a. Ova dilema do{la je u veoma nezgodno vrijeme s obzirom na to da je posljednje odbijanje Bruxellesa da BiH u decembru 2009. dodijeli
Akcioni plan za ~lanstvo (MAP) otvorilo diskusiju o
mogu}nosti referenduma o NATO ~lanstvu u Republici Srpskoj. Poslati bh. vojnike u tursku misiju zna~ilo bi
osnaìti argument nacionalista u RS-u koji zagovaraju
referendum.
*
*
*
Davutogluova teorija preporu~uje uklju~enje akademske zajednice i javnosti u proces diplomatskog odlu~ivanja. Zanimljivo je da su njegove preporuke u
skladu sa {irokom diskusijom o novom strate{kom konceptu NATO-a, u koju je po tpuno uklju~ena kako
akademska zajednica tako i cjelokupna javnost u zemljama ~lanicama.
Prema Brzezinskom politi~ki prihvatljiv ishod anga`mana NATO-a u Afganistanu i Pakistanu te uklju~ivanje
Rusije u obostrano korisnu vezu s Evropom i {irom
59
atlantskom zajednicom neke su od klju~nih dilema Novog strate{kog koncepta NATO-a.24
7
8
Davutoglu je o~igledno i vizionar. Sa „strate{kom dubinom“ i postoje}im partnerstvima Turska je idealno
pozicionirana dràva za pronalazak optimalnih rje{enja za nove globalne izazove. I dok u globalnim razmjerima apliciranje njegove teorije iz knjige „Strate{ka
dubina“ nosi veliki pozitivni potencijal, za uspjeh u Bosni i Hercegovini je, naàlost, potrebno novo, dopunjeno izdanje. n
9
10
11
12
13
14
NAPOMENE:
Vidi Russian Ambassador Lebedev’s account in International Affairs: A Russian Journal of World Politics, Diplomacy & International Relation 20, Vol. 51 Issue 2, str. 1-8.
2
Ahmet Davutoglu, Alternative Paradigms (University Press of
America, 1993). Civilizational Transformation and the Muslim
World (Quill, 1994).
3
Vidi Ahmet Davutoglu, Stratejik Derilink (Istanbul, Kure Yayinlari,
2001). Naàlost, ova knjiga jo{ uvijek nije prevedena na engleski,
ali je na turskom jeziku imala 30 izdanja i prodata je u 300.000
primjeraka. Za detaljan prikaz na engleskom vidi: Alexander
Murrison, „The Strategic Dept Doctrine of Turkish Foreign Policy“, Middle Eastern Studies, Vol. 42, No. 6, novembar 2006; a
za izvrsnu analizu na bosanskom jeziku vidi: Hajrudin Somun,
„[teta i korist neootomanizma“, Dani br. 651, 4.12.2009.
4
M.K. Kaya i Halil M. Karaveli, „Vision or Illlusion? Ahmet Davatoglu’s State of Harmony in Regional Relations“, Turkey Analyst,
Vol. 2. No. 11, 5. juna 2009.
5
European Commission ‘Turkey 2009 progress report’, October
2009.
6
Zbigniew Brzezinski, „An Agenda for NATO – Toward a Global
Security Web“, Foreign Affairs, September/October, 2009, str. 3.
15
1
60
16
17
18
19
20
21
22
23
24
Vidi vi{e u Joshua A.Walker, „Learning strategic depth: implications of Turkey’s new foreign policy doctrine“ u Insight Turkey,
July 2007.
Henry Kissinger, Does America Need a Foreign Policy. (Simon
&Schuster, 2001) str. 165.
Walker, „Learning strategic...“
Mehment Ogotcu, „Rivals become partners?“,
http://www.gencturkhaber.com/en_Mehmet-ogutcu-energyEuropean-turkey-Russian.html,018a04, (pristupljeno, 8.3.2010).
Emrullah Uslu, „Ahmet Davutoglu: The man behind Turkey’s assertive foreign policy“, Eurasia Daily Monitor, Volume 6 Issue 57.
Simon Taylor, „Turkey Signs Up to Nabucco“, European Voice,
5.3.2010.
(http://www.europeanvoice.com/article/2010/03/turkey-signs-up-to-nabucco/67345.aspx) (pristupljeno, 7.3.2010)
Ogotcu, „Rivals ...“
Tachau, F. Turkey: The politics of Authority, Democracy and Development. (New York: Praeger, 1984).
Saban Taniyici, „Transformation of Political Islam in Turkey: Islamist Welfare Party’s Pro-EU Turn“, Party Politics. Vol. 9. No. 4,
2003, str. 467.
Cengiz Candar, „Ataturks Ambitious Legacy“, The Wilson Quarterly, Autumn, 2000.
Citirano prema: Sabrina Tavernise, „Army Ebbs and Power Realigns in Turkey“, New York Times, March 1, 2010.
(http://www.nytimes.com/2010/03/02/world/europe/02tu
rkey.html) (pristupljeno 8.2.2010)
Ibid.
Ibid.
Somun, „[teta i ...“
Politika, 27.oktobra 2009.
Za pozitivnu ocjenu imperijalnog turskog multikulturalnog modela vidi: Will Kymlicka, Multicultural Citizenship: A Liberal Theory
of Minority Rights. (Clarendon Press, Oxford, 1995). O tome
kako se „neoosmanizam“ doìvljava u dijelu srpskih vjerskih i
intelektualnih krugova vidi tekst Vuka Ba~anovi}a „Sa vjerom u
Boga i srpstvo“, Dani, br. 660, 5.2.2010.
Du{anka Majki}, „Ministru Cikoti}u Turska i na po~etku i na
kraju“, Nezavisne novine, 26.2.2010.
Brzezinski, „An Agenda for...“
U fokusu
Jemen - između
El-Kaide i Amerike
Piše: Muhamed Jusić
Jemen je odjednom
dospio na naslovne stranice
svjetskih novina, ali samo u
kontekstu borbe protiv
El-Kaide. Stvarni uzroci
problema u toj zemlji malo
su kome interesantni.
Autor je bosanskohercegovački
teolog i publicist.
Za sve koji prate situaciju na Bliskom istoku Jemen je
ve} godinama klasi~an primjer propale dràve i jedan
od zasigurno najve}ih regionalnih problema. Ono {to
je donedavno bilo specifi~no za ovo bliskoisto~no krizno podru~je jest da se sva patnja jemenskog naroda
odvijala daleko od o~iju svjetske, pa i arapske javnosti.
To je dràva u kojoj je u proteklih nekoliko desetlje}a
izbilo vi{e gra|anskih ratova nego bilo gdje drugdje u
ovom nestabilnom dijelu svijeta. Ve} duè od godinu
dana u njenoj pokrajini Sada vodi se bjesomu~ni, ko
zna koji po redu, rat izme|u vladinih snaga i {iitskih
pobunjenika poznatih kao El-husijjun. Iako je primirje
izme|u pobunjenika i vlade sklapano vi{e puta, a posljednje se poku{ava odràti ovih dana (19. 2. 2010.),
obje sukobljene strane su ga koristile samo za takti~ko
pregrupiranje i ponovno naoruàvanje.
Nezadovoljstvo na jugu Jemena, gdje je gra|anski rat
prije nekoliko godina jedva zaustavljen, sve je ve}e, pa
nikoga ne bi iznenadila nova eskalacija nemira. U svom
tom haosu, kao i toliko puta do sada, El-Kaida, ta~nije
njen ogranak na Arapskom poluotoku (ili jo{ preciznije njihovi istomi{ljenici za koje je te{ko ustanoviti koliko su operativno dio istog sistema), odlu~ila je u
vakuumu koji stvaraju nefunkcionalne dràve iskoristiti priliku kako bi nastavila sa svojim operacijama globalnog dìhada. Ovo je jo{ jednom pokazalo ispravnost
zaklju~ka koji je jo{ 2002. uvr{ten u dokument poznat
kao „Ameri~ka sigurnosna nacionalna strategija –
2002“ (The National Security Strategy of the United
States of America, September 2002 – Full PDF Document /367 KB/), a prema kojem „Americi ve}u prijetnju predstavljaju ’propale i slabe dràve’ nego
‘osvaja~ke ili jake dràve’.1
Isto vaì, pokazuje to primjer Jemena, ali i Afganistana
i Somalije, i za globalnu sigurnost.
Do sada su samo rijetki upozoravali na demografsku
bombu koja prijeti da eksplodira u ovoj zemlji, jednoj
od najsiroma{nijih na svijetu i s jednom od najvi{ih stopa nepismenih. Prema podacima UNICEF-a 77 posto
èna u Jemenu je nepismeno.2 Niko nije obra}ao pa`nju na izvje{taje MMF-a o tome kako ovoj dràvi sa
75 posto ljudi mla|ih od 25 godina prijeti finansijski
61
bankrot i skoro potpuni kolaps ekonomije, {to }e dovesti do stvaranja ~itave armije nezaposlenih. Njene podzemne vode su prakti~no iscrpljene uslijed
dugogodi{njeg pogre{nog postupanja u zemljoradnji, a
rezerve nafte brzo se smanjuju.3
Ni brojnim dru{tvenim problemima, po~ev{i od skoro
neograni~enog konzumiranja lake droge „kaad“, koja
nije zakonom zabranjena, pa do jednog od najgorih
izvje{taja o stanju ljudskih prava, niko nije pridavao zna~aj. A o kakvoj crnoj slici ljudskih prava se radi dovoljno je pogledati samo izvje{taj bilo koje organizacije
koja radi na promoviranju ljudskih prava u tom regionu ili izvje{taj ameri~kog ministarstva vanjskih poslova o stanju ljudskih prava za bilo koju od proteklih
godina.4
Kao i toliko puta dosad, svi ti nagomilani problemi i ratovi nisu zasluìli svjetsku pa`nju sve dok se nisu prelili
i direktno ugrozili neku od zapadnih zemalja, a taj moment se desio kada je za Boì} mladi Nigerijac bezuspje{no poku{ao detonirati bombu skrivenu u donjem
rublju na letu ameri~ke kompanije Delta Northwest Airlines iz Amsterdama za Detroit. Mladog Nigerijca
Abdul-Faruka Abdul-Mutaliba, studenta iz Londona,
koji je ve} duè vremena bio osumnji~en za povezanost s teroristima, obavje{tajne slu`be su povezale s ogrankom El-Kaide na Arapskom poluotoku (El-Kaida fi
el-Dèziretil-Arab) koja djeluje u Jemenu5. Naime, on
je priznao kako je u Jemenu pro{ao obuku u jednom
od brojnih kampova u pokrajini Shabwa, da je tamo
zaduìo bombu i savladao teroristi~ke tehnike.
Tek tada je Jemen do{ao na naslovnicu svih svjetskih i
lokalnih medija, ali ponovo samo u kontekstu borbe
protiv El-Kaide i njene opasnosti. Ponovo, kao i toliko
puta dosad, uzroci i stvarni kontekst problema nikom
nisu bili interesantni.
62
Ameri~ki desni~ari su ponovo po~eli prizivati jo{ jednu
intervenciju po uzoru na onu u Afganistanu i Iraku, ali
je Obamina administracija barem u ovoj fazi pokazala
da je ne{to nau~ila iz avanturisti~kih intervencija Bushovih neokonzervativaca. Svi razumni eksperti iz Obamine administracije (za razliku od 69 posto ispitanika
ankete koju je provela Fox News agencija koji su bili za
novi vojni anga`man)6 savjetovali su ga da bi direktna
ameri~ka intervencija u Jemenu protiv El-Kaide samo
pogor{ala ameri~ku poziciju i otvorila jo{ jednu frontu
u kojoj bi El-Kaida dobila vi{e prista{a nego {to bi ameri~ke trupe, uz vjerovatno brojne `rtve, uspjele „eliminirati“.
îni se da su u Washingtonu svjesni da bi otvorena
ameri~ka intervencija u Jemenu mogla lako postati „veliki poklon“ El-Kaidi i njenim ograncima. Ve} sada ElKaidini propagandisti imaju pune ruke posla ukazuju}i
na civilne `rtve decembarskih zra~nih napada. Oni bi,
u slu~aju ameri~ke direktne intervencije, razvili vrlo jasan diskurs o „dalekom neprijatelju“ koji {iri svoj rat
protiv islama na jo{ jednu muslimansku dràvu.7
Mo`da su ba{ zato ameri~ki predsjednik Barack Obama i britanski premijer Gordon Brown odlu~ili javnu
borbu protiv El-Kaide u Jemenu podràti tek finansijski, savjetodavno i u naoruànju, bez direktnog uplitanja. Njih dvojica su se dogovorili da zajedni~ki
finansiraju jednu antiteroristi~ku jedinicu jemenskih
snaga. Obama je od Kongresa zatraìo 63 miliona dolara pomo}i za Jemen u 2010.8
Me|utim, najve}i dio pomo}i i dobar dio zajedni~kih
akcija ameri~kih i jemenskih snaga sigurnosti, naro~ito
onih obavje{tajne prirode, nisu dostupni javnosti. Tako, barem prema saznanjima Fox Newsa, Amerikanci
imaju ~ak i trupe na jemenskom tlu. Naime, ameri~ke
specijalne postrojbe, obavje{tajne organizacije i bespilotne letjelice ve} neko vrijeme uz saglasnost vlade u
Sani vode rat protiv El-Kaide daleko od o~iju jemenske
i svjetske javnosti.9
Javno, trenutna ameri~ka administracija odlu~ila se samo na sna`nu finansijsku, vojnu i stru~nu pomo} reìmu jemenskog predsjednika Alija Abdale Saliha kako
ne bi dodatno iritirala jemensku javnost koja je izrazito antiameri~ki raspoloèna i koja, iako trenutno ne
daje podr{ku El-Kaidi, kada mora birati, kao i brojne
druge arapske nacije, izme|u Amerike i El-Kaide, bira
El-Kaidu. Toga su ~ini se svjesni i brojni ameri~ki i svjetski analiti~ari poput Stevena Erlangera iz New York
Timesa, koji je ustvrdio kako je „za uspjeh antiteroristi~ke borbe u Jemenu klju~no da se na|e balans izme|u izrazito konzervativnog islamskog dru{tva i sve
ve}eg ameri~kog prisustva i uplitanja u tamo{nja de{avanja“.10
Kako bi preduprijedili doga|aje, stotinu i pedeset islamskih u~enjaka (alima i {ejhova) potpisalo je fetvu kojom se u slu~aju da ameri~ke trupe interveniraju u
Jemenu dìhad progla{ava obavezom svakog muslimana.11 Inicijator i prvi potpisnik fetve bio je {ejh AbdulMedìd ez-Zindani, koji je tim povodom izjavio kako
ne èli vidjeti „povratak perioda kolonijalizma u Jemenu“ pod izgovorom borbe protiv El-Kaide.
Ono {to je, me|utim, navelo ve}inu drugih alima i inte-
lektualaca u Jemenu i u susjednoj Saudijskoj Arabiji i
muslimanskom svijetu da osude fetvu jest dio u kojem
se osu|uju napadi na pripadnike El-Kaide za koje „nema {erijatski valjane presude“ i koji se prema autorima fetve „ne mogu ubijati prije nego {to budu izvedeni
pred lice pravde“.12 Ve}ina kriti~ara fetve je u tome vidjela podr{ku El-Kaidi jer se u njoj ne osu|uju napadi
na civile nego napadi koji su izvedeni ameri~kim bespilotnim letjelicama i onaj u kojem su jemenske snage
ubile vojnog vo|u El-Kaide na Arapskom poluotoku Kasema el-Rimija i pet njegovih najbliìh saradnika.13 Bez
obzira na sve, poruka je odaslana, svaka vojna akcija
stranih oruànih snaga na jemenskom tlu }e nai}i na
o{tar otpor, mo`da ne svih, ali zna~ajnog broja muslimana, i u Jemenu i u svijetu.
Paul Rogers za Open Democracy portal je podsjetio
kako Barack Obama mo`da jest odrào impresivan govor o odnosu sa islamskim svijetom u Kairu, u junu
2009. godine, ali se to moè lako pretvoriti samo u poku{aj obmane, jer postoji realna opasnost da on (u slu~aju intervencije u Jemenu) bude predstavljen kao
„kriàr“, neprijatelj koji pod okupacijom drì Irak i Afganistan, upravlja pakistanskom vladom, naoruàva i
pomaè „cionisti~ke“ vojne snage koje tla~e Palestince,
i sada ubija muslimane u jo{ jednoj dràvi. Ovo je snaàn i opasan diskurs koji ima veliki potencijal da utje~e na javno mnijenje.14
Me|utim, ponovo su Amerikanci u Jemenu upali u istu
zasjedu u koju su padali toliko puta u arapskom svijetu, a to je da su opet morali dati podr{ku jednom u
vlastitom narodu nepopularnom diktatorskom reìmu
u borbi protiv direktne teroristi~ke opasnosti, ~ime
mo`da mogu dobiti jednu bitku protiv terorizma, ali
ne i rat. A da stvar bude jo{ zamr{enija, treba imati na
umu da uloga vladaju}eg jemenskog reìma, sa „za{titnikom demokratije“ (raì ed-demokratijje“, kako sebe naziva, i kako ga nazivaju dràvni mediji)
predsjednikom Ali Abdala Salihom, u ja~anju pozicije
El-Kaide ne smije nikada biti zanemarena.
Naime, javna je tajna u militantnim islamisti~kim krugovima da je Jemen ve} dugo bio baza u kojoj su se
militanti obu~avali i poha|ali radikalne medrese i univerzitete, odakle su odlazili na dìhadska rati{ta od Afganistana od Alìra. Sve to se odvijalo uz pre{utnu
suglasnost vladaju}eg raìma koji je militantne selefije
koristio u svrhu suzbijanja ja~anja nezadovoljne {iitske
populacije. Naime, Jemen je dràva u kojoj ìvi 53 posto sunita i 47 posto {iita, ~iji dobar dio ~ini {iitska sekta zejdija. Ali vlast i nacionalno bogatstvo, kao i
donedavno u Iraku, u najve}em dijelu je u rukama sunita, zbog ~ega su pobunjenici poznati kao El-husijjun,
uz svestranu podr{ku Irana, pokrenuli otvorenu borbu
s vladom u Sani i sa saudijskim vojnim snagama koje su
se pridruìle u borbi protiv pobunjenika na svojoj granici. U toj konfrontaciji Ali Abdala Salih, koji ve} trideset i jednu godinu suvereno vlada jemenskom
politi~kom scenom, ~esto je koristio militantne islamiste da vode proxy ratove u buffer zonama, zbog ~ega
je Jemen postao jedno od posljednjih uto~i{ta El-Kaidinih ideologa i militanata, naro~ito nakon {to su oni protjerani iz Saudijske Arabije.
Sumnje oko sumnjivih historijskih veza jemenskih vlasti i El-Kaide i njoj sli~nih organizacija potenciraju i
brojni me|unarodni eksperti i analiti~ari koji su proteklih nekoliko sedmica tragali za korijenima El-Kaidinog
utjecaja u Jemenu.
Tako dopisnik {vicarskog ISN-a (International Relations
and Security Network) iz Tel Aviva Domenic Moran u
januarskom prilogu ISN-ovog Security Watcha tvrdi kako „postoje ozbiljne indicije da je vlada u pro{losti sklapala dogovore s grupama poput El-Kaide na Arapskom
poluotoku“.15
Steven Erlanger u svom prilogu u The New York Timesu o El-Eman univerzitetu koji je osnovao i kojim
upravlja inicijator sporne fetve {ejh Abdul-Medìd ezZindani, ~ije je ideolo{ko opredjeljenje hibrid selefijskog i u~enja Muslimanske bra}e, ukazuje na bliske
veze izme|u {ejha Ez-Zindanija i jednog od Abdalasalihovih najbliìh saveznika generala Alija Muhsina. Ina~e, Ali Muhsin, uz finansijere iz Saudijske Arabije, vaì
za jednog od najve}ih pomaga~a Ez-Zindanija i njegovih projekata.
„General Muhsin, koji trenutno predvodi vojnu operaciju protiv pobunjenih Husijuna na sjeveru, isti je onaj
koji je regrutovao hiljade Jemenaca u rat protiv Sovjeta u Afganistanu. Iz tog rata njegove brigade su se vratile kao pobjednici, a gosp. Salih ih je od tada koristio
da mu pomognu pobijediti Jug u gra|anskom ratu
1994, kao i protiv Husijuna. Neki od tih boraca su se,
naravno, priklju~ili El-Kaidi…
Kada su se sjever i jug Jemena ujedinili 1990, {ejh EzZindani je prihvatio vladavinu gosp. Saliha, a za uzvrat
mu je dodijeljen ogroman dio dràvne zemlje u zapadnom predgra|u Sane da na njoj izgradi univerzitet.
Univerzitet je izgra|en uz samu vojnu bazu u kojoj se
nalazi komanda gosp. Muhsina.“16
Uz sve te komplikovane politi~ke saveze u kojima se simpatizeri El-Kaide dobro snalaze, ne treba iz vida izgu-
63
biti da je Jemen plemensko dru{tvo u kojem su plemenska savezni{tva i lojalnost plemenskoj zajednici daleko ispred lojalnosti dràvi i vladavini njenih zakona, {to
vlada u Sani ne smije zanemariti kada se upu{ta u bilo
kakvu otvorenu borbu protiv pojedinaca koji pripadaju El-Kaidi.
Nisu rijetki ni oni koji, iako nemaju dokaza, naslu}uju
kako neuspjeli napad Nigerijca na ameri~ki zrakoplov
nije bio mrzak ni jemenskoj vojsci ni politi~kom vrhu,
koji je nakon njega dobio tako nu`nu finansijsku i vojnu podr{ku, ba{ u vrijeme kada je postalo izvjesno da
ne}e dobiti rat protiv sve bolje naoruànih i opremljenih husijskih pobunjenika, koje svestrano podràva
Iran. Nikada se vjerovatno ne}e mo}i dokazati u kojoj
mjeri su sigurnosne slu`be Jemena znale i da li su mogle sprije~iti neuspjeli napad, ili su ga pak prièljkivale,
jer nije prvi put da brojni despotski reìmi svoju borbu protiv El-Kaide koju su sami izrodili dobro napla}uju novcem, vojnom i neupitnom politi~kom
podr{kom Amerike.
Ono {to ostaje kao neminovna ~injenica je to da se i danas, kada je Jemen napokon dobio ne{to svjetske pa`nje, niko ponovo ne bavi razlozima nego posljedicama,
ne ulijevaju}i nadu da }e se problem El-Kaidinom militantizma rije{iti u bilo kakvo dogledno vrijeme. n
NAPOMENE:
1
2
3
64
The National Security Strategy of the United States of
America- 2002, Washington, Septembar 2002. Izdava~ Ured Predsjednika SAD-a, str. 4. The National
Security Strategy of the United States of America je
dokument koji periodi~no za potrebe ameri~kog
Kongresa priprema izvr{na vlast, a u kojem se navode glavni sigurnosni izazovi za dràvu i planovi
kako izvr{na vlast planira da ih rije{i.
Kim A. O’Connell, "In Yemen, Fighting Illiteracy
Through Poetry", National Geographic News, 27.1.2004.
Gregory D. Johnsen, “Welcome to Qaedastan”, Foreign Policy, januar- februar 2010.
(http://www.foreignpolicy.com/ar ticles/
2010/01/04/welcome_to_qaedastan, pristupljeno
18.2.2010)
4
U.S. State Department., Bureau of Democracy,
Human Rights, and Labor, "2008 Human Rights Report: Yemen" 25. februara 2009.
(http://www.state.gov/g/drl/rls/hrrpt/2008/
nea/119130.htm, pristupljeno 12.2.2010)
5
Abdul Rahman Al-Rashed, "In Search of the Instructor in Yemen", Asharq Al-Awsat, 29.12.2009.
6
Sabine Müller, „Ho}e li Obama intervenirati u Jemenu?“, Deutsche Welle, 4.1.2010.
(http://www.dw-world.de/popups/popup_printcontent/0,,5084594,00.html, pristupljeno: 22.2.2010).
7
O doktrini „bliskog i dalekog neprijatelja“, kako ga
koristi El-Kaida i {ta to danas zna~i, pogledati i:
Thomas Hegghammer, “The Ideological Hybridization of Jihadi Groups”, Current Trends in Islamist Ideology vol. 9, 18.11.2009.
8
Vi{e o ameri~ko britanskoj saradnji u Jemenu: Oliver
Samson / Marina Martinovi}, „Ameri~ka borba protiv terorizma u Jemenu“, Deutsche Welle, 3.1.2010.
(http://www.dw-world.de/dw/ar ticle/0,,5078091,00.html, pristupljeno, 21.2.2010)
9
The Associated Press "U.S. in Secret Joint Operations With Yemeni Troops’’ Fox News, 27.1.2010.
(//www.foxnews.com/politics/2010/01/26/report-secret-joint-operations-yemen/, prestupljeno,
17.2.2010)
10
Steven Erlanger, "At Yemen College, Scholarship and
Jihadist Ideas", The New York Times, 18.1.2010.
11
Halid el-Hamidi, „Dèremu istihdaf anasir el-Kaida“,
El-Kuds el-Arabi, 15.1.2010.
12
El-Vatan, „Fetva El-Dìhad li-Ulema el-Jemen tusir intikadat hade“, El-Vatan, 17.1.2010.
(http://alwatanye.net/60516.htm, pristupljeno,
21.2.2010).
13
Zvani~no saop}enje Ministarstva unutra{njih poslova
Jemena od 15.1.2010. kojim se potvr|uje ubistvo ElRimija i u kojem se objavljuju imena i fotografije i
drugih ubijenih moète pogledati na stranici ministarstva http://www.moi.gov.ye.
14
Paul Rogers, "Al-Qaida: the Yemen factor’’ OpenDemocracy, 1.2.2010,
(http://www.opendemocracy.net/paul-rogers/alqaida-yemen-factor-0- pristupljeno, 16.2.2010).
15
Dominic Moran, “Wrong Focus in Yemen”, ISN Security Watch, 1.2.2010.
16
Steven Erlanger, "At Yemen College..."
Viškovi ratnog
materijala u BiH
Zemlja smrtonosnih
potencijala
Piše: Ulrich Heider
Ministarstvo odbrane BiH
drži da trenutno posjeduje
oko 95.000 komada suvišnog
oružja i oko 25.000 tona
streljiva. Stanje dijela tih
zaliha je zabrinjavajuće.
Autor je brigadni general u penziji
i direktor Odjela za sigurnosnu
saradnju Misije OSCE u BiH.
Bosna i Hercegovina je u 2010. godinu zakora~ila i{~ekuju}i op}e izbore sazvane za oktobar. Vi{e je nego jasno da }e nekolicina me|usobno povezanih pitanja
tokom godine i dalje utjecati na gra|ane i druge koji
borave u ovoj zemlji. Izme|u ostalog, takvo {to uklju~uje prijetnje po sigurnost i okoli{, kao i sigurnost ljudi zbog skladi{tenja vi{ka vojnog naoruànja, streljiva i
eksploziva. Pritom treba dodati da se ve}ina streljiva i
eksploziva smatra nesigurnim zbog dotrajalosti, na~ina proizvodnje i uvjeta skladi{tenja.
Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE)
nudi razli~ite vidove pomo}i pri procesu osiguranja sigurnijih uvjeta za sve stanovnike BiH. Od velike je va`nosti da me|unarodna zajednica u BiH ima jedinstven
zajedni~ki cilj o ovom pitanju: osloboditi BiH te{kog tereta zaostalog iz proteklog perioda tako {to }e se vi{ak vojnog naoruànja, streljiva i eksploziva uni{titi.
Nosioci vlasti u BiH (na dràvnom i entitetskom nivou), nakon decenije provedene u odmjeravanju pitanja i prioriteta dviju vojski, usaglasili su se da je najbolji
put ka naprijed davanje pune podr{ke i iskazivanje povjerenja sektoru odbrane pod dràvnom kontrolom.
Novi Zakon o odbrani, kojim se uspostavljaju Oruàne snage Bosne i Hercegovine (OSBiH), ukidaju entitetske vojske i pripadaju}a ministarstva odbrane, a kao
jedino ovla{teno priznaje ministarstvo odbrane na
dràvnom nivou, stupio je na snagu u januaru 2006.
godine.1 Kako ova reforma poziva na procjenu stvarnih
potreba novouspostavljenog OSBiH, u skladu s euroatlantskim odredbama, na~elima i smjernicama za razvoj demokratski nadzirane i profesionalne vojske,
mnoge dotada{nje kadrovske pozicije i hiljade tona
streljiva postale su vi{kom u odnosu na budu}e potrebe OSBiH.
Nakon ovakvog preustroja bilo je neophodno po najhitnijoj proceduri pod nadzor staviti sve vojno naoruànje, streljivo i eksploziv, bilo da se radi o potrebnim
(perspektivnim) ili koli~inama progla{enim vi{kom (neperspektivnim), sve sa ciljem osiguranja uvjeta za namjenu ovih sredstava isklju~ivo u odbrambene svrhe
BiH ili za njihovo uklanjanje od strane dràve na na~in
65
predvi|en me|unarodnim pravilima. Imaju}i u vidu da
su ova sredstva nagomilana iz entitetskih zaliha, dràva i entiteti su potpisali trilateralni Sporazum o prijenosu vlasni{tva, prema kojem se vlasni{tvo nad
pokretnom imovinom odbrane (uklju~uju}i vojno naoruànje, streljivo i eksploziv) pod okriljem Ministarstva odbrane prenosi s entitetskih organa na dràvu.2
Prije samog po~etka reforme odbrane, Ministarstvo odbrane na dràvnom nivou je 2004. godine po~elo s
uklanjanjem vojnog naoruànja, streljiva i eksploziva koji
su ve} bili u vlasni{tvu dràve i progla{eni vi{kom. Uz
finansijsku podr{ku Razvojnog programa Ujedinjenih
nacija u BiH (UNDP), ovo uklanjanje vr{eno je na dva
na~ina: izvozom i nepovratnim uni{tenjem. Na ovaj na~in BiH se uspjela rije{iti dijela ozna~enog vi{ka oru`ja
(331.900 komada je izvezeno, dok je oko 90.000 komada uni{teno), dok joj za rukom nije po{lo zna~ajno
smanjenje vi{ka streljiva (uklonjeno oko 1.648 tona).
[est godina poslije, Ministarstvo odbrane drì da trenutno posjeduje oko 95.000 komada vi{ka oru`ja i oko
25.000 tona streljiva u istom statusu. Stru~njaci OSBiH
ustanovili su da je oko 5.000 tona uskladi{tenog streljiva nesigurno, dok me|unarodna zajednica misli druga~ije. Drè}i se me|unarodno priznatih kriterija i
informacija Agencije za smanjenje odbrambenih prijetnji (DTRA), koja djeluje pri vladi SAD-a, stru~njaci EUFOR-a, NATO-a, OSCE-a i UNDP-a smatraju da je svih
25.000 tona ovog streljiva nesigurno. Odre|ena sredstva i mno{tvo streljiva u tako su lo{em stanju da su
nesigurna za upotrebu, ali i samo rukovanje u odre|enim slu~ajevima. Tako|er, datumi proizvodnje ukazuju
na to da su ova sredstva zastarjela, zbog ~ega dolazi
do raspadanja hemijskih komponenti i ~ahura od kojih
su sastavljena, a {to ih, sveukupno, ~ini nepostojanima.
Nadalje, nedostatak podataka o kompletnoj historiji
uskladi{tenja svakog skladi{nog sanduka, kombiniran s
uvidima u lo{e uvjete trenutnog uskladi{tenja, doveo
je do pomanjkanja povjerenja da }e njihova upotreba
zaista i}i u pravcu prvobitno zacrtane, vojne svrhe.
Tokom 2009. godine politi~ke vlasti su vr{ile snaàn pritisak na Ministarstvo odbrane da sastavi plan uklanjanja
vi{ka vojnog naoruànja, streljiva i eksploziva koji bi
odgovarao razli~itim politi~kim interesima. Nekoliko nacrta je blokirano unutar ovog ministarstva zbog iznesenih prijedloga da se prodaja odredi kao dominantan
na~in uklanjanja. To je samo dodatno produìlo vremenski period potreban za izradu i dostavljanje kona~nog
prijedloga Ministarstva odbrane Predsjedni{tvu BiH.
66
Predsjedni{tvo BiH je 10. juna 2009. godine odlu~ilo
da se otpo~ne s procesom odstranjenja vi{ka, prije svega putem njegove prodaje ili donacija. Ova odluka je
bila u suprotnosti s poticajima kojima je me|unarodna
zajednica zdu{no molila Predsjedni{tvo BiH da izabere nepovratno uni{tenje kao primarni na~in odstranjenja ovog vi{ka i na taj na~in postupi prema odredbama
politi~ko-vojnih dokumenata OSCE-a, ~ija je potpisnica i BiH.3 [tavi{e, Predsjedni{tvo je propustilo da odredi krajnji rok za zaklju~ivanje mogu}ih ugovora za izvoz
uprkos upozorenjima me|unarodne zajednice da }e
nedostatak preciznog datuma doprinijeti pove}anju rizika po okolinu i stanovni{tvo uslijed nagomilavanja
ovih opasnih sredstava.
Kada se saberu svi vojni i civilni kapaciteti BiH, vlasti u
BiH i me|unarodna zajednica smatraju da se u postrojenjima BiH moè uni{titi oko 3.000 tona streljiva godi{nje. Putem proste ra~unice jednostavno je utvrditi
da }e, pod uvjetom da se uvijek radi punim kapacitetom, biti potrebno osam godina za uni{tenje cjelokupnog vi{ka. Uporedo s tim periodom }e sada{njem
perspektivnom streljivu iste}i rok trajanja za sigurnu
upotrebu, ~ime se dodaju tri godine na ukupan proces uni{tenja, {to je sveukupno 11 godina.
Bez obzira na to koliko BiH bila sposobna samostalno
djelovati, politi~ke i tehni~ke prepreke spre~avaju iskori{tenje kapaciteta u potpunosti. Naprimjer, tokom
2009. godine nepovratno je uni{teno manje od 1.200
tona streljiva (jedna tre}ina kapaciteta), dok je, barem
za sada, u 2010. iskazano malo volje da se ova koli~ina
pove}a.
Koje to prepreke stoje na ovom putu? Neki pojedinci i
politi~ke grupe i dalje smatraju da BiH, njeni entiteti,
mo`da i odre|ene kompanije mogu ostvariti znatnu finansijsku dobit od vi{ka oru`ja i odabranih koli~ina
streljiva. Zbog ovog razloga dovode u pitanje legalnost ranije spomenutog trilateralnog Sporazuma o prijenosu vlasni{tva. Njihov cilj je da odgode proces
nepovratnog uni{tenja dok ostali potpisnici ne odlu~e
zapo~eti nove politi~ke pregovore. Jasno je da njihov
prioritet nije sigurnost gra|ana ve} vlastiti finansijski
interes. Me|unarodna zajednica stoji na stanovi{tu da
se ovakvom trgovinom ne moè ostvariti znatna dobit
jer ne postoji legalno trì{te za ova sredstva. Odga|anjem njegovog uni{tenja jedino se pove}ava rizik po
okoli{ i stanovni{tvo zbog potencijalne nesre}e koja bi
mogla biti uzrokovana samozapaljenjem.
Isti ovi politi~ki utjecaji dovode u pitanje odredbu Sporazuma o prijenosu vlasni{tva koja propisuje raspodjelu bilo kakve dobiti ostvarene prodajom materijala
zaostalog nakon postupka uni{tenja. Ovaj spor je znatno suzio obim uni{tavanja u dva glavna postrojenja za
te namjene, jer upravnici objekata moraju izna}i na~ine za dugoro~no uskladi{tenje zaostalog materijala
dok se ovo pitanje ne rije{i, {to posljedi~no vodi smanjenju prostora za odlaganje sredstava koja ve} ~ekaju
na izvr{enje.
Uprkos nekolicini alarmiraju}ih izvje{taja o neophodnosti uklanjanja zaostalih sredstava, kao i izvje{taja
koji govore o potrebi odràvanja i popravke opreme i
postrojenja za uni{tavanje, Ministarstvo odbrane tek
treba da iskaè svoj stav da na ova pitanja uistinu gleda kao na prioritetna. Sve od pobrojanih prepreka samo dodatno doprinose odga|anju procesa uni{tavanja.
Ako BiH to zatraì, me|unarodna zajednica je spremna pruìti finansijsku, tehni~ku i pomo} u upravljanju projektima ove vrste.
Naprimjer, UNDP-ov Projekt kontrole i smanjenja malog oru`ja (putem sredstava svojih donatora) i vlada
SAD-a su kroz odvojene projekte ponudili skoro 5,8
miliona KM kako bi pomogli BiH u naporima ubrzanja
tempa uni{tavanja vi{ka vojnog naoruànja.4 Kako bi se
osiguralo da BiH ne}e biti izloèna dodatnim tro{kovima (primjerice, isplate naknada za rad), donacija SADa dodatno uklju~uje sredstva za isplatu specijaliziranih
tehni~ara za obavljanje dijela posla uni{tavanja. Povrh
toga, SAD su voljne uni{titi vojna sredstva koja su prethodno donirale BiH, kao i taj proces pro{iriti na pojedino naoruànje koje zbog nedovoljnih kapaciteta
postrojenja u BiH ne moè biti uni{teno.
Do kraja februara 2010. godine vlasti Bosne i Hercegovine jo{ uvijek nisu donijele odluku o potpunom prihva}anju ijedne od ovih ponuda.
U ovom trenutku OSBiH odràva 19 lokacija za skladi{tenje streljiva, od kojih je 14 progla{eno neperspektivnim ili vi{kom po potrebe odbrane dràve. Lo{e
stanje svih ovih objekata je evidentno, a posebno je
izraèno u onim neperspektivnim. Unato~ ~injenici da
lo{i uvjeti na lokacijama doprinose raspadanju streljiva
i pove}anju rizika koji takva sredstva sama sobom nose, naprosto se o~ituje manjak interesa za ulaganje u
renoviranje objekata i okolnih ograda koje bi bez mnogo napora mogle biti sru{ene kada se sadràj ukloni.
Bez obzira na to u koliko se lo{em stanju nalazile lokacije za skladi{tenje i sam uskladi{teni materijal, neophodno je osigurati njihovo osiguranje i nadzor. Prema
podacima Ministarstva odbrane, OSBiH je tokom 2009.
godine na osiguranje i odràvanje neperspektivnih objekata utro{io blizu 2,9 miliona KM, prerasporediv{i pritom na ove du`nosti oko 200 vojnika. Jasno je da
osiguravanje ovih objekata nu`no zavisi od prisustva vojnih osoba, pri ~emu na ove du`nosti neminovno bivaju
preraspore|ene s drugih poslova i zadataka. Primjerice,
tehni~ari su ~esto prekomandovani na straàrske du`nosti, zbog ~ega dolazi do smanjenja stru~nih kapaciteta
za uklanjanje vi{ka naoruànja, a {to se na koncu odraàva na smanjenje krajnje uni{tene koli~ine.
Bosna i Hercegovina jedna je od 56 zemlja partnera
koje su se saglasile oko seta zajedni~kih na~ela, uklju~uju}i me|usobno pomaganje u svrhu pobolj{anja kvaliteta sigurnosti svojih gra|ana. Kroz Dokument o
malom oru`ju i lakom naoruànju i Dokument o zalihama konvencionalnog streljiva OSCE je uspostavio
mehanizme za pomo} zemljama partnerima u rje{avanju pojedina~nih pitanja vi{ka njihovog naoruànja.
„... prekomjerno i destabiliziraju}e nagomilavanje, kao
i nekontrolirano {irenje malog oru`ja i lakog naoruànja... predstavljaju prijetnju i izazov miru, te slabe nastojanja da se osigura nedjeljiva i sveobuhvatna
sigurnost“.5
Kao rezultat, zemlje partneri su se sloìle da osnaè
me|usobno povjerenje i sigurnost kroz sveobuhvatnu
saradnju na smanjenju gore spomenutih rizika formuliraju}i norme, na~ela i mjere koje obuhva}aju sve aspekte ovih problema. Ovim mjerama i normama je
sprije~eno destabiliziraju}e nagomilavanje i nekontrolirano {irenje malog oru`ja, lakog naoruànja i pripadaju}eg streljiva.
Svaka zemlja partner OSCE-a slobodna je da samostalno procijeni svoje sigurnosne potrebe i odlu~i da li vlastite koli~ine naoruànja sadrè i vi{ak. Ako odre|ena
koli~ina bude progla{ena vi{kom, mora se osigurati
njen adekvatan tretman kako bi se sprije~io gubitak
kroz kra|u, zanemarivanje i korupciju, od ~ega sve nabrojano predstavlja rizik po domicilno stanovni{tvo. Cilj
ovog na~ela je ja~anje dràvnih kapaciteta za bavljenje
ovim problemima. Po{to je nestabilno oru`je veoma
opasno, a i shodno ~injenici da osiguravanje i odràvanje takvog vi{ka vojnih sredstava name}e te{ko podno{ljiv tro{ak, kao i zbog toga {to zemlje partneri ne
gledaju blagonaklono na njegovu eventualnu pojavu i
upotrebu u drugim, turbulentnijim podru~jima svijeta,
do{lo se do zajedni~kog stava da primarna metoda
uklanjanja treba biti trajno uni{tenje, odnosno primjena onih postupaka koji na takvim sredstvima ostavljaju nepovratno o{te}enje i trajnu neupotrebljivost.
67
Ako zemlja partner treba pomo} pri eliminiranju vi{ka
naoruànja, nadgradnji ili pobolj{anju postoje}e skladi{ne infrastrukture, moè uputiti zahtjev za asistenciju
OSCE-u na razmatranje drugim zemljama partnerima koje su u stanju da ga ispune. Zemlje partneri mogu i pored ovoga, na dobrovoljnoj osnovi, me|usobno pruàti
pomo} tako {to }e neke od njih raditi na stru~noj procjeni skladi{ta na osnovu predo~enih informacija od strane zemlje koja je zatraìla takvu vrstu pomo}i. Nakon
{to OSCE pokrene proceduru odgovora na upu}eni zahtjev, predsjedavaju}i OSCE-ovog Foruma za sigurnosnu
saradnju (FSC) u bliskoj saradnji s Trojkom ovog foruma
i njenim trenutnim predsjedavaju}im otpo~inje konsultacije o tome da li }e pomo} biti pruèna ili ne.6
OSCE je ve} u nekoliko navrata uspje{no pomogao nekim od partnera, me|u kojima su Bjelorusija, Ukrajina i Tadìkistan, prilikom procesa uni{tavanja njihovog
vi{ka oru`ja i streljiva, kao i pri pobolj{avanju sigurnosti skladi{ne infrastrukture. Bosna i Hercegovina bi mogla primiti sli~nu pomo} pod uvjetom da se takva
pomo} i zatraì od OSCE-a.
68
OSCE misija u BiH }e kroz svoj Odjel za sigurnosnu saradnju nastaviti s podsticanjem dràvnih i entitetskih vlasti
da rade na otklanjanju rizika po okoli{ i javnu sigurnost.
Tako|er }e nastaviti s ohrabrivanjem da dràva iskoristi
odredbe OSCE-a na na~in da traì, ako to smatra potrebnim, pomo} pri uni{tavanju vi{ka vojnog naoruànja,
streljiva i eksploziva, kao i pri upravljanju i pobolj{avanju
sigurnosti zaliha u posjedu Oruànih snaga BiH.
I dalje }e ohrabrivati vlasti da traè pomo} za osnaènje
kapaciteta agencija za provo|enje zakona, posebno u
oblasti odlaganja prikupljenih vojnih sredstava, bilo da su
zaplijenjena ili konfiskovana prilikom procesâ provo|enja
zakona ili dobrovoljno predana od strane savjesnih gra|ana. Ovakvo {to se moè, izme|u ostalog, uraditi na
na~in nadgradnje i namjenskog osposobljenja nekolicine
neperspektivnih skladi{nih objekata, koji bi se potom
predali na kori{tenje agencijama za provo|enje zakona.
No, prije svega, na vlastima Bosne i Hercegovine je da
kona~nom razrje{enju ovih pitanja odlu~e dati status
prioriteta. n
Primjer uskladi{tenja vi{ka vojnog streljiva i pripadaju}ih sredstava
na skladi{nim lokacijama OSBiH
Analiza zaliha streljiva OSBiH na osnovu njihove starosti
Godi{nje smanjenje zaliha streljiva OSBiH
% each year in DTRA risk category = % pove}anja rizika po godinama
uskladi{tenja shodno kriterijima Agencije za smanjenje odbrambenih prijetnji (DTRA)
NAPOMENE:
1
2
3
Zakon o odbrani Bosne i Hercegovine na snazi je od
januara 2006. godine. Slu`beni glasnik BiH br.
88/05.
Sporazum o krajnjem raspolaganju pravima i obavezama nad pokretnom imovinom koja }e i dalje sluìti
potrebama odbrane potpisan je 27. marta 2008. godine izme|u entitetskih premijera i predsjedavaju}eg
Vije}a ministara BiH.
Predsjedni{tvo BiH, Odluka o odre|ivanju vi{ka vojnog naoruànja, streljiva i minskoeksplozivnih sred-
4
5
6
stava za OSBiH i na~inima njihovog rje{avanja, spis
br. 01-011-1599-31/09.
UNDP je razvio Projekt o kontroli i redukciji malog
oru`ja (SACBiH) u januaru 2005. godine kako bi
pruìo koordinirane me|unarodne napore za uspostavljanje adekvatnog nadzora nad malim oru`jem i
lakim naoruànjem, kao i siguran i efikasan logisti~ki
sistem uklanjanja streljiva.
OSCE Dokument o malom oru`ju i lakom
naoruànju, 2000, str. 1-2
Tokom 2010. godine Trojku Foruma za sigurnosnu
saradnju sa~injavaju Gr~ka, Ma|arska i Irska.
69
Iskustva u regiji
Hrvatski helikopteri
na Kosovu
Nakon pro{logodi{njeg ulaska u punopravno ~lanstvo NATO-a, susjedna Republika Hrvatska se 2. srpnja 2009. godine pridruìla i NATO-ovim mirovnim Kosovskim snagama
(KFOR). U mladoj Republici Kosovo ve} tre}i hrvatski vojni kontingent (HRVCON) svoje je kolege iz druge ~etveromjese~ne rotacije zamijenio 20. sije~nja 2010. godine.
Piše: Antonio Prlenda
Letenje u KFOR-u prvo
je sudjelovanje Hrvatskog
ratnog zrakoplovstva u
nekoj od operacija NATO-a.
Kontingent se sastoji od helikopterskog odjeljenja s dva
transportna helikoptera Mil Mi-171[ Hip ruske proizvodnje, iz sastava Eskadrile vi{enamjenskih helikoptera
(EVH) Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva i protuzra~ne
obrane s helidroma Lu~ko. Na Kosovu su stacionirani u
bazi Bondsteel kod Uro{evca (na albanskom Ferizaj).
Kontingent broji 20 ljudi: 12 leta~a, pet tehni~ara, dva
logisti~ara i jedan vezist. Ekipa moè samostalno opsluìvati i odràvati helikoptere do periodi~nog pregleda
nakon 100 sati naleta, kada helikopter mora servisirati
Zrakoplovno-tehni~ka bojna 91. zrakoplovne baze u Zagrebu. Prvi put u tre}em hrvatskom kontingentu KFORa su i dvije ène – jedna pilotira, a jedna je tehni~arka.
Zapovjednik 3. HRVCON-a je bojnik Marijan Skorija.
Nekoliko dana prije okon~anja prve rotacije u bazi Bondsteel ugostili su nas pripadnici prvog HRVCON-a.
Ondje su dijelili letnu stajanku s helikopterima UH-60 Blackhawk, iz sastava ameri~ke Nacionalne garde Aljaske.
Do Kosova su letjeli preko Dubrovnika, a zatim Crne Gore i Albanije.
Temeljna zada}a hrvatskoga kontingenta je prevoènje ljudi i tereta te se ne razlikuje od onoga {to njegove posade
ina~e rade u Hrvatskoj. Zapovjednik prvog HRVCON-a
37-godi{nji bojnik Michael Kriànec, koji je ina~e i zapovjednik Eskadrile vi{enamjenskih helikoptera, zadovoljan
je do sada obavljenim zada}ama, bez ikakvog incidenta ili
tehni~kog kvara. Jednako je pro{ao i drugi kontingent.
70
Autor je dugogodišnji vojni
komentator i menadžer za odnose s
javnošću u marketinškoj agenciji
MITA Group u Sarajevu
HRVCON je direktno podre|en zapovjedniku KFOR-a,
trenuta~no njema~kom general-pukovniku Markusu Bentleru u Pri{tini, koji pod izravnim zapovjedni{tvom drì
snage takti~ke rezerve. To prakti~no zna~i da su hrvatski
helikopteri vrlo ~esto angaìrani na vje`bama brzog ra-
Foto: 1. HRVCON
Hrvatski helikopteri Mi-171[ najvi{e su aktivni na vje`bama snaga za kontrolu masa
spore|ivanja i izvla~enja snaga specijaliziranih za kontrolu
masa i nereda. Helikopteri Mi-171[ s kapacitetom od 24
sjedala nadma{uju sve ostale letjelice KFOR-a, a starije varijante ovog helikoptera danas se nalaze u vojskama svih
nekada{njih republika biv{e SFRJ, osim slovenske vojske.
dovoljni kapacitetima i sposobnostima ovih helikoptera.
Izuzetno su zadovoljni na{im pristupom zada}ama i radu, jer nije bilo nijedne pritu`be u smislu odstupanja od
propisanih procedura i standarda obuke ili naru{avanja sigurnosti. U letenju na Kosovu ni{ta nam nije posebno novo ili te{ko, {to je dokaz da smo dobro obavili pripremu.“
„Letimo cijelim Kosovom, po svim vremenskim uvjetima,
danju i no}u, i ostvarujemo otprilike jednak nalet kao i u
Hrvatskoj“, kazao nam je Kriànec. „Kod svih s kojima
smo do sada u KFOR-u radili vidi se da su apsolutno za-
Na temelju iskustava iz rata, kao i iz NATO vje`bi na kojima sudjeluju od 2002. godine, u HRZ-u su se opredijelili
za stalne helikopterske posade i fokusiranje na uvje`bava-
Foto: Antonio Prlenda
Smanjenje KFOR-a
Zapovjednik eskadrile bojnik Michael Kriànec uz jedno
od dva pomo}na vozila dopremljena iz Zagreba
Osnovna zada}a KFOR-a je za{tita sigurnog okruènja za svakoga na Kosovu. U
vrijeme na{eg posjeta po~etkom listopada
u sastavu KFOR-a je bilo 12.688 vojnika iz
32 zemlje, a danas ih je oko 10.700. Od zrakoplovnih elemenata u Topli~anima su s
helikopterima bili Nijemci, Austrijanci i
[vicarci, u zrakoplovnoj bazi u \akovici su
Talijani, i u Plani kod Mitrovice su bili Francuzi. No sada su snage ne{to smanjene,
u sklopu tre}e faze operacije „prisutnosti
radi odvra}anja“. Manji je i broj baza, te se
premje{taju i neke zrakoplovne jedinice.
Kamp Bondsteel, kao najve}a ameri~ka
vojna baza u Europi, jo{ se ne}e zatvarati.
Tu }e hrvatski zrakoplovci i dalje od Amerikanaca koristiti usluge meteo potpore i
kontrole zra~nog prometa, klase „D“.
71
Hrvatski zrakoplovci s jednim od svojih helikoptera Mi-171[ na stajanci baze Bondsteel
nje u pojedina~nom i grupnom letenju, karakteristi~nim
zada}ama i letenju u podru~jima koja su pribli`no jednaka onima na Kosovu. U Eskadrili je danas ostalo vrlo malo pilota koji su letjeli u JNA, a oni koji su letjeli na Kosovu
~inili su to lakim helikopterima Gazela.
novi helikopteri Mi-171[, kojih je Hrvatska ukupno deset dobila od Rusije 2007. i 2008. godine, kao podmirenje dijela starog klirin{kog duga.
„Novi helikopteri Mi-171[ odabrani su jer se uvijek ide
na olak{avanja sustava odràvanja, opskrbe i planiranja
rezervnih dijelova i ispitno-mjerne opreme“, kaè Kriànec. „Po statistici koju imamo, moglo se o~ekivati da bi
s helikopterima koji su ve} pro{li proces remonta imali
Iako HRZ ima dva helikoptera Mi-8 MTV-1, koji su uz
pomo} ameri~ke vlade prije nekoliko godina opremljeni
po NATO standardima, za misiju KFOR-a odabrani su
Uobi~ajeni radni dan u bazi Bondsteel po~inje bu|enjem u 6 sati. Oko 7 sati ljudi su
na doru~ku, a od 7.30 po~inju aktivnosti.
Planirane zada}e po~inju meteorolo{kim
izvje{}em, a piloti u na~elu ostaju u tijeku
s vremenskom prognozom cijeli dan. Tehni~ari na pripremi helikoptera obave svoje nave~er i ujutro. Kad se leti, onda se
obavljaju prijeletni, me|uletni i poslijeletni pregledi. U Bondsteelu u 17 sati ameri~ka truba ozna~ava prestanak radnog
vremena, a u 22 sata je pove~erje. No operativno osoblje vo|eno je zada}om i vremenom kada su zada}e dobivene, tako da
je njihovo radno vrijeme uvijek podre|eno tome.
72
Kamp Bondsteel
Helikoptersku posadu naj~e{}e ~ine
kapetan, kopilot i tehni~ar-leta~
Kriànec napominje da hrvatski Mi-171[ u potpunosti
zadovoljavaju i nadilaze norme Me|unarodne organizacije za civilno zrakoplovstvo (ICAO), u smislu opreme
za instrumentalno letenje po civilnim pravilima (IFR). Posebno isti~e da im „crna kutija“ biljeì vi{e parametara
nego putni~ki avion Airbus koji }e tek iza}i iz tvornice.
Helikopteri jo{ uvijek nemaju takve identifikacijske ure|aje „svoj-tu|i“ (IFF) koji }e biti neophodni u sloènijim
operacijama NATO-a. No, zahtjevi za identifikacijskom
opremom u KFOR-u su ne{to niì. „Sam transponder ili
IFF nema veliki zna~aj u ovakvom okru`ju, jer nema zrakoplova koji imaju druge uloge“, dodaje Kriànec.
Uz helikoptere su nabavljene i ruske kacige Z[-7VN, kao
i nao~ale za gledanje no}u (NVG) te u HRZ-u postoje
programi za uvje`bavanje letenja s njima. U praksi se na
Mi-171[ izvrsnom pokazala i stra`nja rampa, jer se na
starijim helikopterima Mi-8 mora ugasiti rotor da bi se
otvorila staromodna dvokrilna vrata.
„U pripremama za misiju kori{tena su i iskustva kolega
iz Slovenije i Makedonije, s kojima smo jako dobro povezani, i formalno i neformalno. Analizirali smo i iskustva
~e{kih Mi-17, ali ve}ina ih nije bila primjenjiva za HRZ, jer
su êsi druk~ije koncipirali svoju postrojbu. êsi su konceptualno i{li s cijelim drugim stupnjem odràvanja, tako da su dràli helikoptere duè u misiji i radili na njima
sloènije radove redovitog odràvanja“, kaè Kriànec.
Obilaze i kosovske Hrvate
Zbog prirode zada}e, hrvatski zrakoplovci na Kosovu nemaju mnogo kontakta s
lokalnim stanovni{tvom. Sve baze KFORa zapo{ljavaju i lokalne ljude. Rade tu i
Srbi, Albanci, Hrvati, Bosanci, pa su u bazi ti kontakti stalni i bez ikakvih problema. „Ljudi rade svoj posao i ne interesira
ih koju zastavu nosimo na ramenu“, kaè
Kriànec. U selu Janjevo danas ìvi oko
500 Hrvata, a u Letnici ih je ostalo samo
oko 50. Pripadnici HRVCON-a ~esto poha|aju nedjeljnu misu u Janjevu i uvijek
obraduju tamo{nje ljude, a za Veliku Gospu su i{li na vojno hodo~a{}e u Letnicu,
gdje se tradicionalno na Kosovu slavi
Crna Gospa.
vi{e otkaza i kvarova, {to bi prouzro~ilo potrebu za ve}om koli~inom rezervnih dijelova.“
Na Kosovu se leti po svakom vremenu
Za prvi kontingent odabrano je da misija traje samo tri
mjeseca, jer se smatralo da bi duì period zahtijevao da
se na Kosovu provode i odre|eni dijelovi obuke. No za
drugu rotaciju, na ~ijem ~elu je bio bojnik Andreas Duvnjak, ipak se opredijelilo da traje ~etiri mjeseca, koliko
sada ostaje i tre}i kontingent.
Po raspore|ivanju na Kosovo, uvijek je potrebno odraditi 2,5 sata orijentacijskog letenja po pilotu, {to je obavljeno za nekoliko dana. Na letenje utje~e mikroklima.
No dvije karakteristi~ne ravnice, Kosova polja i Metohije, podijeljene su po sredini blago brdovitim terenom,
te uvijek postoje mjesta na kojima se moè pre}i iz jedne doline u drugu. Sjeverna i zapadna brda te [ar-planina na jugu ne predstavljaju posebnu geografsku
zapreku, pa se profil i brzina leta lako prilagode postoje}im uvjetima.
„Na [ar-planini smo letjeli na nadmorskim visinama
izme|u 2.200 i 2.500 metara, na podru~ju ju`no od
Prizrena. Helikopteri imaju izuzetne hot-and-high karakteristike, za letenje pri visokim temperaturama i velikim visinama. Ali va`ni su i vjetrovi, pri ~emu do
izraàja dolazi na{a obuka, poput one godi{nje na Velebitu i drugim visinskim to~kama u Hrvatskoj“, veli
Kriànec.
Mi-171[ ima jednake motore TV3-117VM kao i starija varijanta Mi-8MTV, ali je zbog svoje opreme teì izme|u
500 i 600 kg. No posade uvijek imaju mogu}nost kalkulacije maksimalne poletne teìne s koli~inom goriva koja je potrebna za zada}u, ~ime se ta razlika anulira.
„Prosudbom rizika, naoruàvanje helikoptera je ocijenjeno nepotrebnim, jer se ne o~ekuje bilo kakva prijetnja prema KFOR-u. U posljednjih devet godina nije bilo
takvog incidenta, ali smo uvijek spremni reagirati i na takve stvari“, zaklju~uje bojnik Michael Kriànec. n
73
Prikazi
Konzervativna vs.
progresivna geopolitika
Govor o povijesti (klasi~ne) geopolitike je govor o njezinoj zloupotrebi, imperijalizmu i „prostornom zastranjenu“. Uprkos ~injenici da se {vedski politolog
Rudolph Kjellen (1864-1922) smatra osniva~em geopolitike, koju je situirao kao jedan od pravaca nauke o
dràvi odre|uju}i joj za predmet prou~avanja „dràvu
kao teritorij“, za istinskog teorijskog oblikovatelja klasi~ne geopolitike uzima se najve}i imperijalist me|u geopoliti~arima, Britanac Halford John Mackinder.
Piše: Sead Turčalo
Kearns, Gerry (2009):
Geopolitics and Empire.
The Legacy of Halford
Mackinder, New York:
Oxford University Press,
str. 344.
Ovaj profesor geografije na Oxfordu, ro|en 1861. godine, jedan od osniva~a a kasnije i direktor London School
of Economics and Political Sciences, britanski parlamentarac... po~etkom 20. stolje}a pred Kraljevskim geografskim
dru{tvom prezentirat }e svoj tekst „Geografski stoèr povijesti“ (1904), koji }e suvremeni politolozi i povjesni~ari
ozna~iti „definiraju}im momentom u povijesti geopolitike“ i radom „ikono- klasti~ne vrijednosti“.
U tom tekstu Mackinder je, govore}i o „geografskoj
uzro~nosti povijesti“, razvio svoju euroazijsku strategiju, odnosno teoriju o Heartlandu (Srce svijeta – prostor koji pokriva Rusiju, zapadni Sibir, Kazahstan,
Sinkiang i Mongoliju) kao klju~u dominacije svijetom
(str.151-159). Za njega je cijeli svijet zatvorena pozornica koja se nalazi u postkolumbovskom dobu, u kojem se doga|aji na jednoj strani svijeta reflektiraju na
ostatak zemaljske kugle (131-137). U tom kontekstu
geopolitika je, mada Mackinder izbjegava kori{tenje tog
pojma, analiti~ki alat za prou~avanja utrke velikih sila
na toj zatvorenoj pozornici. Upotpunjuju}i svoju teoriju Heartlanda, on }e 1919. godine u knjizi „Demokratski ideali i stvarnost“ definirati svoj ~uveni triptih:
„Ko vlada isto~nom Evropom, vlada srcem svijeta;
Ko vlada srcem svijeta, vlada Svjetskim ostrvom;
Ko vlada Svjetskim ostrvom, vlada cijelim svijetom.“
za koji se nadao da }e ga „nekakav lepr{avi an|elak“
do{apnuti britanskim dràvnicima dok budu razgovarali s poraènim Nijemcima nakon Prvog svjetskog rata (Mekinder (1919) 2009).
74
Autor je viši asistent na Fakultetu
političkih nauka Univerziteta u Sarajevu
Upravo analiza ove Mackinderove teorije i njezinog utjecaja na suvremenu geopolitiku predmet je knjige „Ge-
opolitics and Empire. The Legacy of Halford Mackinder“
autora Gerryja Kearnsa, profesora me|unarodnih poslova i uprave i direktora [kole za javne i me|unarodne
poslove na Virginia Tech u Blacksburgu, SAD.
Kearns smatra da je Mackinderova geopoliti~ka ideja
ostvarila najtrajniji utjecaj na me|unarodne odnose iako
njegove ideje o protekcionisti~kom i biolo{kom imperijalizmu, spre~avanju savezni{tva Rusije i Njema~ke te ideje
trgovinskog rata radi o~uvanja imperijalne pozicije Britanije nisu zna~ajno utjecale na kreiranje vanjskopoliti~ke
doktrine kraljevine (O’Tauthail, Dalby, Routledge, 2007).
Ipak, prema priznanju Karla Haushofera, tvorca njema~ke geopolitike, Mackinderovi geopoliti~ki postulati su u bitnom utjecali na razvoj klju~nih principa
njema~ke nacisti~ke geopolitike, prvenstveno principa
prednosti kopnene u odnosu na pomorsku silu (16).
Tako|er, tvrdi Kearns, u periodu nakon Drugog svjetskog rata, kada geopolitika postaje tabuizirana i iz javnosti izgnana kao pseudoznanost, ideje Halforda
Mackindera nastavljaju oblikovati vanjsku politiku velikih sila, poglavito Sjedinjenih Dràva.
Kreatori ameri~ke me|unarodne politike u periodu hladnog rata George Kennan, Colin Gray i dr. }e na postavkama Nicholasa Spykmana utemeljenim na
Mackinderovom u~enju razviti strategiju zatvaranja (containment) Sovjetskog saveza, a britanski imperijalist }e biti
progla{en „najve}im teoreti~arom geopolitike“ (24-25).
Ni kraj hladnoratovske epohe nije sprije~io duh mekinderizma da nastavi egzistirati unutar diskurzivnih formacija novog svjetskog poretka promoviranog od
konzervativnih geopoliti~kih krugova. Kearns smatra da
je mekinderovski geopoliti~ki diskurs formativni diskurs ameri~ke geopolitike 21. stolje}a te ruske nacionalisti~ke geopolitike s kontinentalnim ambicijama (16).
Ideje koje povezuju Mackindera i recentno promi{ljanje geopolitike unutar konzervativne intelektualne elite Sjedinjenih Dràva Kearns nalazi u djelima
Zbigniewa Brzezinskog, Thomasa Friedmanna, Bernarda Lewisa, Samuela Huntingtona, Francisa Fukuyame,
Roberta Kagana, Philipa Bobbitta, Thomasa Barnetta,
Richarda Kaplana, Johna Mearsheimera i drugih. Oni,
po mi{ljenju autora, interpretiraju i konstruiraju realnost u kategorijama trajnog sukoba Zapada i ostalih, opasnosti zatvorenog svijeta, potrebe za uve}anjem mo}i
kao primarnim zadatkom subjekata me|unarodnih odnosa, te hegemonskog dobro~instva SAD kojim se treba opravdati „Nova velika igra“ uobli~ena u formi
„globalnog rata protiv terorizma“ kao „novoj rundi kolonijalnog imperijalizma preko kojeg Sjedinjene Dràve poku{avaju osigurati pristup jeftinoj nafti za
narednih nekoliko decenija“ (256).
Kao alternativu ovakvom konzervativnom promi{ljanju
geopolitike u kategorijama sile i mo}i Kearns nudi progresivnu geopolitiku, koja odbacuje prinudu kao „prirodan“ put {irenja kapitalizma. Ova forma geopolitike po
mi{ljenju autora „...prepoznaje da se najefektivniji putovi rje{avanja globalnih problema bez pribjegavanja sili
nalaze u okvirima multilateralnih institucija...“ (266), jer
su „...pravo i pregovori [...] ~e{}e dostupni nego {to se
misli“ (280). Kearns smatra da progresivna geopolitika
treba da ponudi alternativu nadiru}im „doktrinama {oka“ neoliberalnog, ekonomskog i kolonijalnog imperijalizma koji promi{lja „okupaciju kao akumulaciju
kapitala“ (285-288). Rje{enje je, zaklju~uje autor, da u
globalnim politi~kim odnosima dràve i nedràvni akteri preuzmu odgovornost i artikuliraju vrijednosti nenasilja kao okvir kreiranja boljeg svijeta (295).
Kearnsova knjiga „Geopolitics and Empire. The Legacy of Halford Mackinder“ po svojoj metodolo{koj
ustrojenosti spada u domenu takozvane kriti~ke geopoliti~ke literature koja diskurzivnim pristupom nanovo promi{lja i dekonstruira konzervativne
geopoliti~ke ideje. U tom kontekstu kroz dekonstruiranje euroazijske strategije Halforda Mackindera autor nam, skidaju}i slojeve s njegove imperijalne
geopolitike, briljantnom jednostavno{}u pokazuje da
praksa imperijalizma egzistira u geostrate{kim sièima
velikih sila i danas. îtanje ove knjige s pitanjem u podsvijesti da li je pametno biti geopoliti~an zasigurno }e
vas navesti da prihvatite odgovor Klausa Doddsa da nije samo pametno nego i va`no biti geopoliti~an. n
75
Prikazi
Organizirani kriminal
u kakistokraciji
Piše: Sead Turčalo
Bosna i Hercegovina je skoro dvije decenije zemlja
koju karakteriziraju politi~ka previranja, ekonomski
i socijalni kaos i konfuzija. U takvim uvjetima deklarativna demokracija se u pojavnoj ravni transformira
u svoju supro tnost – kakistokraciju. A kakistokracija sama po sebi je crna rupa u demokraciji koja otvara vrata u drugi paralelni svijet, u kojem se kao jedna
od klju~nih pojava koja prijeti da u po tpunosti destruira ionako fragilnu dràvu pojavljuje organizirani
kriminal.
Smajić, Mirza (2010):
Organizovani kriminal
u Bosni i Hercegovini.
Tranzicijske dileme,
Sarajevo: Fakultet
političkih nauka.
76
Da organizirani kriminal ne predstavlja isklju~ivo prijetnju za biv{e komunisti~ke i socijalisti~ke dràve pogo|ene neuspjelom tranzicijom u trì{nu demokraciju i
druge zemlje u razvoju, pogo|ene ratovima i stalnim
unutarnjopoliti~kim konfliktima, govore i ~injenice da
se ovaj fenomen u strate{kim dokumentima Evropske
unije i Sjedinjenih Dràva definira kao jedna od klju~nih prijetnji, a gra|ani zemalja EU-a prema najnovijim
istraìvanjima Eurobarometra percipiraju organizirani
kriminal kao najve}u prijetnju nakon nezaposlenosti i
ekonomske situacije (u odsustvu globalne ekonomske
krize poredak bi vjerovatno bio druga~iji, u korist organiziranog kriminala, o ~emu svjedo~e istraìvanja iz
2001. godine).
Me|utim, uprkos sli~nosti u prijetnjama s kojima se
susre}u Bosna i Hercegovina, kao zemlja u tranziciji,
i razvijene zemlje zapadne hemisfere, postoji i jedna
bitna razlika. Naime, i povr{nom analizom printanih
i elektronskim medijskih sadràja utvrdit }emo da sintagma organizirani kriminal spada u red najkori{tenijih u bosanskohercegova~kom javnom diskursu, dok
}e nam pretraga na COBISS-u (Kooperativni online
bibliografski sistem i servis), koji ima pretraìva~ku
platformu za biblioteke u svim biv{im jugoslavenskim
republikama izuzev Hrvatske, pokazati da je o fenomenu organiziranog kriminala napisano desetak knjiga, a u Bosni i Hercegovini svega jedna koja se na
sveobuhvatan na~in bavi ovom pojavom. S druge strane, u zemljama EU-a i SAD-a desetak stru~nih i znanstvenih ~asopisa bavi se pitanjima organiziranog
kriminala, a na najve}oj online knjiàri Amazonu na}i }ete samo na engleskom jeziku oko 2.000 naslova
koji u svom fokusu imaju istraìvanje ove pojave. Dakle, sigurnosne prijetnje su iste, ali bavljenje njima u
znanstvenim i stru~nim krugovima te razvijanje adekvatnih strategija suprotstavljanja takvim pojavama su
nesrazmjerni.
Ovakvi pokazatelji daju zaklju~iti da pojava knjige „Organizovani kriminal u Bosni i Hercegovini. Tranzicijske
dileme“ autora Mirze Smaji}a, vi{eg asistenta na Fakultetu politi~kih nauka, ni u kom slu~aju ne predstavlja
vi{e istog, nego se, {tavi{e, radi o osvjeènju za op}u,
stru~nu i znanstvenu javnost, koju interesiraju pitanja
savremenih sigurnosnih izazova koja se postavljaju pred
Bosnu i Hercegovinu.
Smaji}eva knjiga je prilago|ena verzija njegovog magistarskog rada odbranjenog na Fakultetu politi~kih nauka
2009. godine. U ~etiri poglavlja autor se bavi znanstvenom analizom organiziranog kriminala, po~ev{i od ambivalentnosti u njegovom definiranju, neophodne
distinkcije i diferencije pojmova organizirani kriminal, korupcija, terorizam, mafija, te kontekstualizira razli~ite
pojavne oblike organiziranog kriminala unutar bosanskohercegova~kog dru{tva i dràve.
Autor u svojoj teorijskoj analizi organiziranog kriminala, koja sluì kao podloga empirijskom istraìvanju u
posljednjem poglavlju knjige, polazi od prikaza razbijenog sigurnosnog sistema Bosne i Hercegovine koji
umnogome doprinosi razvoju organiziranog kriminala, a rezultat je, kako isti~e Smaji}, „...nedefinisanog
politi~kog i dru{tvenog ure|enja, procesa reformi i tranzicijske pozicije, te poluprotektoratskog me|unarodnog politi~kog subjektiviteta“ (str. 194) Bosne i
Hercegovine. Pored ekonomsko-socijalnih faktora koji
utje~u na razvoj organiziranog kriminala, kao snaàn
generator ove negativne pojave autor prepoznaje
„problem korumpiranosti izvr{nih, zakonodavnih i sudskih organa“ (194). U na{em uvidu upravo ovaj zaklju~ak autora obja{njava ~injenicu da je inkriminacija
o organiziranom kriminalu na entitetskom nivou uvedena tek 2001. (Federacija BiH) odnosno 2006. godine (Republika Srpska), a na dràvnom nivou 2003.
godine odlukom visokog predstavnika me|unarodne
zajednice u BiH.
Klju~ni dio knjige svakako je posljednje poglavlje, u kojem autor prezentira empirijsko istraìvanje o pojavnim oblicima organiziranog kriminala u Bosni i
Hercegovini od 2003. do polovine 2008. godine. Smaji} u tom kontekstu istraùje krivi~na djela poput trgovine ljudima, krijum~arenja osoba, pranja novca,
korupcije (primanje i davanje dara i drugih oblika koristi), trgovine i krijum~arenje narkotika, fiktivnog poslovanja itd. Na temelju relevantnih podataka
prikupljenih u bazi podataka Dràvnog suda i Tuìla{tva Bosne i Hercegovine autor pokazuje da svi oblici
organiziranog kriminala pokazuju blagi, kontinuirani
porast. Istovremeno analiziraju}i mehanizme borbe
protiv organiziranog kriminala, autor detektira vi{estruke probleme, po~ev{i od nepostojanja materijalno-tehni~kih i kadrovskih pretpostavki, nekriti~kog
preuzimanja praksi stranih zemalja bez sagledavanja
dru{tvenog konteksta, broj~ane preoptere}enosti i institucionalne preorganiziranost policijskih snaga...
(174-175)
Prepreku uklanjanju ovih problema autor prepoznaje
u „lokaletatisti~kom pristupu sigurnosti i borbi protiv
organizovanog kriminala“ koji destruira izgradnju depolitiziranog i deideologiziranog sigurnosnog okvira
kao klju~nog preduvjeta za uspje{nu borbu protiv
organiziranog kriminala.
U kona~nici, moèmo re}i da Smaji} prijem~ivim znanstvenim izraàjem obja{njava veoma kompleksnu temu kao {to je organizirani kriminal omogu}avaju}i da
njegova knjiga na|e put izvan uskih akademskih krugova i postane obaveznim {tivom kako prakti~arima u
oblasti borbe protiv organiziranog kriminala tako i novinarima i analiti~arima koji u fokusu svoje analize imaju savremene sigurnosne izazove. n
77
Preneseno
Foreign Affairs, Vol.5 No 92.
September/October 2009
Agenda za NATO Put prema globalnoj
sigurnosnoj mreži
Piše: Zbigniew Brzezinski
Prijevod i obrada: Asaf Alibegović
Za 60 godina postojanja
NATO je ujedinio Zapad,
Evropu učinio sigurnom
i okončao hladni rat.
Čime se treba baviti danas?
Blje{tava proslava {ezdesete godine postojanja NATOa, koja je u aprilu 2009. godine okupila rukovodioce
skoro 30 zemalja ~lanica, polu~ila je neznatan interes
javnosti. Na historijsku ulogu ovog saveza gledalo se
kao na zamorno pitanje. Mediji, koji imaju presudan
utjecaj na stvaranje i sadràj javnog mnijenja, vrvjeli su
podrugljivim prijedlozima za raspu{tanjem, pa i otvorenim zagovaranjem ozna~avanja NATO-a kao disfunkcionalnog
saveza
izgubljene
geostrate{ke
relevantnosti. Glasnogovornici Rusije ismijavali su ovu
alijansu ozna~avaju}i je posljednjim zaostatkom hladnog rata. âk je i odluka Francuske o ponovnom
uklju~enju u svom punom kapacitetu u integrirane vojne strukture NATO-a, nakon vi{e od 40 godina neu~estvovanja, izazvala relativno nedovoljno pozitivno
o~itovanje. No, francuska su djela bila glasnija od rije~i. Ova dràva sa osje}ajem ponosnog univerzalnog
poslanja prepoznala je ne{to vezano za NATO, ne onaj
hladnoratovski, ve} NATO 21. stolje}a, {to ju je nagnalo da se ba{ sada, u vrijeme dugoro~nih promjena u sigurnosnoj dinamici svijeta, ponovo priklju~i najva`nijoj
vojnoj alijansi. Postupak Francuske dodatno je osnaìo
klju~nu politi~ku ulogu NATO-a kao regionalnog saveza sa narastaju}im globalnim potencijalom.
Prilikom procjenjivanja budu}ih pravaca djelovanja NATO-a mora se u obzir uzeti historijska ~injenica da je ovaj
savez za 60 godina svog postojanja institucionalizirao tri
doista monumentalna preobraàja u svjetskim odnosima: prvo, okon~ao je stolje}ima dugi „gra|anski rat“
izme|u zemalja Zapada za prekookeansku i prevlast na
evropskom kontinentu; drugo, pridonio je odluci kojom su se nakon Drugog svjetskog rata SAD obavezale
na odbranu Evrope od sovjetske dominacije ({to je sprije~ilo politi~ki preokret, pa ~ak i tre}i svjetski rat); tre}e, ostvario je mirno okon~anje hladnog rata, ~ime se
zavr{ila geopoliti~ka podjela Evrope a otvorili preduvjeti za konstituiranje {ire, demokratske Evropske unije.
78
Autor je bio savjetnik za nacionalnu
sigurnost američkog predsjednika
Jimmya Cartera (1977-1981).
Ovi uspjesi, me|utim, daju za povod postavljanje sasvim opravdanog pitanja: {ta ~initi danas? Koje se impli-
kacije i pouke mogu i{~itati iz proteklih 60 godina? Na
tom je stajali{tu novom generalnom sekretaru NATOa naloèno da „razvije novi strategijski koncept i taj
prijedlog podnese na usvajanje na sljede}em (NATOovom) samitu“. Uzev{i u obzir trenutne sigurnosne dileme koje zapljuskuju alijansu, kao i one budu}e, ~iji je
utjecaj vrlo vjerovatan, novi strategijski koncept morat
}e se pozabaviti s najmanje ~etiri fundamentalna izazova. Prvo, kako posti}i politi~ki prihvatljiv ishod sve
dubljeg anga`mana NATO-a u suproìmaju}im konfliktima u Afganistanu i Pakistanu. Drugo, kako zanoviti
zna~enje i du`nosti prema „kolektivnoj sigurnosti“
odre|enoj ~lanom 5. NATO ugovora. Tre}e, kako
uklju~iti Rusiju u pravno obavezuju}u i obostrano korisnu vezu s Evropom i {irom sjevernoatlantskom zajednicom. Te, ~etvrto, kako odgovoriti na ovovremene
dileme globalne sigurnosti.
Prva dva od ovih izazova odnose se na kredibilitet NATO-a kao regionalne ameri~ko-evropske alijanse, dok
se preostala dva veù za pitanja njegove potencijalno
globalne uloge.
Izostanak su~eljavanja sa bilo kojim od ova ~etiri izazova moè potkopati zaostav{tinu tri ranije spomenuta preobraàja, koji ne nose samo historijski zna~aj,
ve} predstavljaju relevantnost za globalno va`nu ovovremenu misiju alijanse.
UJEDINJAVANJE ZAPADA
Tokom posljednjih 500 godina svjetskom politikom dominirale su dràve smje{tene na obalama sjevernog Atlantika. Sukobljavaju}i se jedna s drugom za bogatstvo i
mo}, u su{tini su osigurale globalnu imperijalnu dominantnost sjevernoatlantskoj regiji. Ali prevlast nad ovim
podru~jem nije uvijek bila postojana. Periodi~no je bivala potkopavana nasilnim rivalitetima izme|u zemalja
ove regije. Portugal, [panija, Francuska, Holandija i Velika Britanija su se, u naizmjeni~nim kombinacijama, sukobljavale, pobje|ivale i zamjenjivale na tronu
neosporno prve prekomorske imperijalne sile. Globalna hijerarhija dramati~no je promijenjena tokom posljednja dva stolje}a uslijed pove}anja opsega rivaliteta za
vrijeme napoleonovske Francuske s kontrole okeana na
nastojanje da se tome pridoda i dominacija nad Evropom. Dodatno preobraàvaju}i geopolitiku sjevernoatlantskog rivalstva, Napoleonova poduzimanja su prvi put
pospje{ila brì ulazak dviju neatlantskih sila u ovakvo nadmetanje: centralnoevropske Pruske (koja }e kasnije postati Njema~ka) i euroazijske Rusije (kasnije Sovjetskog
saveza). Stolje}e kasnije, Prvi svjetski rat, predominantno evropski rat, uvukao je prekookeanski udaljeni
SAD. Ulazak ove zemlje pokazao se klju~nim po ishod
rata, a pobjeda nove britansko-francusko-ameri~ke koalicije gledana je kao garant koji }e omogu}iti nastavak
finansijske i politi~ke nadmo}nosti sjevernoatlantske regije. No, to se na kraju ispostavilo kao iluzija. Francuska
je bila iscrpljena do iznemoglosti, Velika Britanija se nalazila pred bankrotom, dok je ambivalentan stav SADa oko njegove globalne uloge ostavljao bolan trag.
Potom je brzi preobraàj Njema~ke potaknuo po~etak Drugog svjetskog rata. Poprili~no parcijalnu pobjedu u ovom sukobljavanju odnijela je nova
sjevernoatlantska koalicija izme|u SAD-a i Velike Britanije, koja je blagotvornosti ostvarene pobjede morala dijeliti s vojnim partnerom i narastaju}im rivalom,
euroazijskom sovjetskom Rusijom.
Centralni i isto~ni dijelovi Evrope potpali su pod kontrolu Moskve, dok je zapadni preostatak ovog kontinenta (me|usobno jo{ uvijek podijeljen gorkim
uspomenama na rat) u potpunosti postao zavisan o
budu}em pozicioniranju SAD-a. U dva svjetska rata Evropa je efikasno nad sobom izvr{ila politi~ko samoubistvo.
Ravnaju}i se svojim mogu}nostima, SAD su odgovorile novonastalom izazovu. NATO je bio jedan od dva
klju~na instrumenta koje je Washington koristio da bi
pospje{io prekograni~nu saradnju u zapadnom dijelu
Evrope.
Iako su stanovnici zapadne Evrope samostalno prepoznali potrebu nadilaènja svojih historijskih podjela, njihov po~etni postratni napor se jednako temeljio na
prizemljivanju Njema~ke, koliko i na zagovaranju zapadnoevropske integracije. Me|utim, SAD su bile te koje
su kroz Marshallov plan zapadnoevropsku ekonomsku
obnovu uistinu u~inile prekograni~nim projektom, uklju~uju}i u njega ~ak i zapadne dijelove okupirane Njema~ke. Diplomatija Velike Britanije, vo|ena uvi|anjima
Londona da je do{ao kraj vje~nom danu bez zalaska sunca na britanskom teritoriju, te uvjerenjima da budu}nost ove zemlje kao svjetske sile prvenstveno zavisi od
njene umje{nosti {to blièg vezivanja uz Washington,
u~inila je najuvjerljiviji pritisak na SAD da se odlu~e na
nedvosmislenu i pravno obavezuju}u predanost obezbje|ivanju sigurnosti i opstanka zapadne Evrope kao skupine demokratskih zemalja, istovremeno ih priznaju}i
integralnim dijelom {ireg, tada zakr`ljalog Zapada.
Premda je NATO prvenstveno oformljen s ciljem osiguravanja upravo ovakve vrste osiguranja spram natkriljuju}e sovjetske prijetnje, njegov politi~ki u~inak u
79
zapadnoj Evropi bilo je zagovaranje pomirenja s Njema~kom i Italijom, biv{im ~lanicama Sila osovine, uz
istovremeno zagovaranje prihva}anja prekookeanske
me|uzavisnosti. U tom smislu je od presudne va`nosti
bio u po~etku tegoban proces okon~avanja francuskonjema~kog neprijateljstva.
U po~etku su Francuzi odlu~no odbijali sve vrste prijedloga o ponovnom naoruàvanju Njema~ke, uklju~uju}i i one koji bi bili izvedeni pod okriljem zajedni~ke
evropske odbrambene zajednice. No, postepeno su
dalekovidni njema~ki i francuski dràvnici kultivirali pomirenje na politi~kom polju, koje je naposljetku izraslo u istinsko savezni{tvo.
Ni{ta od ovoga ne bi se dogodilo bez postojanja NATO-a.
Njegova transnacionalno integrirana struktura, kojom
su u vojnom smislu dominirale SAD, uklju~ila je u svoj
sastav njema~ke snage (iako bez zasebne komande ili
generalskog kora), na {to je Francuska s naklono{}u
gledala ~ak i prije zvani~nog prijema Zapadne Njema~ke 1955. godine u punopravno ~lanstvo saveza. Institucionalizacijom NATO-a i kasnijom pojavom Evropske
ekonomske zajednice (koja }e postepeno prerasti u Evropsku uniju) svaka mogu}nost me|usobnog budu}eg
gra|anskog rata izme|u zemalja Zapada bila je kona~no uspje{no okon~ana. Historijski zna~aj ove ~injenice nikada se ne moè prenaglasiti.
80
[to se samog NATO-a ti~e, treba potcrtati da je za~et
u strahu, a poro|en u iznurenoj Evropi. Uz prate}i
osje}aj nagla{ene ranjivosti, neposredno postratno o~ekivanje novog sukoba bilo je {iroko rasprostranjeno.
Ameri~ke snage su, izuzev neznatnog prisustva u okupiranoj Njema~koj, bile povu~ene nazad u SAD i u velikoj mjeri demobilizirane. Evropljani su zbog toga,
prirodno, iskazivali zahtjeve za njihovim skorim povratkom i automatskom vojnom odgovoru u punom kapacitetu u slu~aju novog rata. U po~etku su, me|utim,
ameri~ki vojni stratezi bili skloniji misliti da se ameri~ka predanost u osiguravanju sigurnosti Evrope realisti~ki odnosi samo na obavezu odbrane evropskog
mostobrana, nakon ~ega bi uslijedilo osloba|anje Evrope po drugi put. Dràli su se razmi{ljanja da se eventualni rat ne bi mogao izbje}i posredstvom kapaciteta
tada{njeg ameri~kog nuklearnog monopola, te da se
vojne operacije na terenu ne bi mogle zaustaviti masovnim bombardiranjem Rusije. Donekle je razumljivo da
ovakav stav Evropljanima nije bio potpuno uvjerljiv.
Motre}i sa pozicije ovog ozra~ja, skovan je ~lan 5 Sjevernoatlantskog ugovora, koji je, kroz ustanovljavanje
principa kolektivne akcije, imao namjeru da umreì
SAD s Evropom na na~in koji bi prevazi{ao tradicionalno ameri~ko drànje postrani kada je u pitanju njihova umije{anost u udaljene vanjske sukobe.
Terminolo{ke odrednice ovog ~lana odre|ivale su da
svaka zemlja saveznica treba reagirati u slu~aju napada
na bilo koju drugu saveznicu na na~in „...poduzimanja
onih postupaka za koje smatra da su potrebni, uklju~uju}i i upotrebu oruàne sile...“ Amerikanci su ovakvu formulaciju shvatili kao zadràvanje prava
Washingtona na samostalno odlu~ivanje o na~inu vojnog anga`mana u slu~aju da sovjetske snage prije|u
Elbu, dok su Evropljani u njemu vidjeli dovoljan zalog
da }e SAD biti vojno uklju~ene u mogu}i sukob od samog po~etka.
Karakter obaveznosti odredbi ~lana 5, ~ije formule traju ve} 60 godina, po sebi je bio jasan, dok je sama priroda konkretnih odgovora na njih bila uvjetovana.
Strate{ka me|uzavisnost Zapada je, me|utim, kroz
NATO postala obavezuju}a.
Odgovor na pitanje da li je tre}i svjetski rat bio neposredna mogu}nost nikada ne}e biti poznat. Uba{karuju}i se u sami centar Evrope nakon 1945. godine,
Sovjetski Savez se natkrilio kao velika prijetnja. Ali je u
isto vrijeme bio i vojno iscrpljen, a morao je i probaviti sve ono {to je na razne na~ine ranije pohlepno progutao. Zvani~nici na obje strane sa strategijski
dalekovidnijim pogledima raspravljali su iza kulisa kako
}e novo natjecanje za globalnu premo} biti politi~ki
prolongirano, a ne, barem u skorijoj budu}nosti, razrje{avano vojnom silom. George Kennan je uime ameri~ke strane zagovarao stajali{te da je, ipak, mogu}e
obuzdati nasrtljivi SSSR, te ga na koncu iscrpiti, ~emu
se nije imalo mnogo toga prigovoriti. Obja{njavaju}i da
je prijetnja sa sovjetske strane prvenstveno politi~ke, a
ne vojne naravi, zalagao se protiv opcije pretjerano militaristi~kog odgovora Zapada na sovjetske prijetnje.
Danas se iz uvida u sovjetske arhive moè jasno opaziti da su i neki od vode}ih ruskih stru~njaka za Zapad,
ogr}u}i svoje argumente marksisti~kom terminologijom, bili sli~nih pogleda. Vja~eslav Molotov, ministar
vanjskih poslova Sovjetskog saveza, 1944. godine je primjedbama propra}ivao memorandume Josifa Staljina
koje su pripremali Ivan Maisky, ratnodopski ambasador u Londonu, a potom zamjenik ministra vanjskih
poslova, i Maxim Litvinov, kroz odre|eno vrijeme kadrovski ekvivalent Maiskog u Washingtonu, a i sam kasnije zamjenik ministra vanjskih poslova. Naposljetku
su se usaglasili da }e postratna era biti obiljeèna ameri~kom premo}i, slabljenjem Velike Britanije, intenzi-
vnim kapitalisti~kim proturje~nostima, dugoro~nim periodom ve} tada primjetnog takmi~enja izme|u SADa i SSSR, ali ne i ratom. Iako je Staljin ponekad drào
govore o mogu}nosti sljede}eg svjetskog rata, iz njih
se ipak moglo i{~itati da se takvo {to ne planira u skorijoj budu}nosti. U Korejskom ratu 1950. godine sovjetski vo|a je vidio zgodan povod da se pa`nja
preusmjeri sa zastoja u Evropi, kao i priliku da se eventualno pove}a zavisnost Kine od SSSR-a. Stavovi na
Zapadu o tome da je Korejski rat vjesnik {ireg sukoba
doveli su do naglog raspore|ivanja ameri~kih snaga u
velikim kapacitetima na tlo Evrope. Korejski rat je na
ovaj na~in stvorio politi~ku psihozu koja }e u~vrstiti stajali{ta obiju strana o ozna~avanju hladnog rata kao
prvenstveno vojnog natjecanja. Paradoksalno je da je
upravo nasilni sukob u Aziji, u vrijeme zdu{nog poticanja konfrontacije u Evropi izme|u dvaju naoruànih tabora, sprije~io kako pojavu rata izazvanog
nepromi{ljeno{}u tako i mogu}nost politi~kog akomodiranja stanja na podijeljenom evropskom kontinentu.
Ostat }e nepoznato da li bi NATO, da se kojim slu~ajem odlu~io za manje ukopano pozicioniranje u smislu
neodstupanja od zacrtanih vojnih odredbi (za {to se
Kennan zalagao) imao ve}e {anse za poduzimanje zna~ajnijeg pro{irenja politi~kog detanta sa SSSR nakon
Staljinove smrti 1953. godine, koja se dogodila ba{ u
vrijeme blagih nagovje{taja sovjetskog interesa prema
postizanju kompromisa oko pozicije Njema~ke. Tako|er }e ostati nepoznato da li bi takva opcija doprinijela druga~ijem razvoju situacije za vrijeme revolucije u
Ma|arskoj 1956. ili doga|aja za vrijeme Pra{kog prolje}a 1968. godine. Jedino {to je u potpunosti jasno jest ~injenica da je mogu}nost iskori{tenja situacije
nastale rasulom u sovjetskom rukovodstvu nakon smrti
Staljina za postizanje mirnog okon~anja politi~kog statusa quo nedovoljno nau~no istraèna.
Izbijanje novog sukoba u osjetljivom razdoblju prvih decenija nakon Drugog svjetskog rata je izbjegnuto jedino
zahvaljuju}i opredijeljenosti SAD-a na odbranu Evrope i
~injenici da je NATO ostao ujedinjen. Dva puta je po~etkom 1960-ih, najprije berlinskom, a potom i kubanskom raketnom krizom, ozbiljnim situacijama koje su
mogle dovesti do velikog sukoba, na ku{nju stavljano ovo
jedinstvo. U oba ova slu~aja ne postoji opravdana osnova za sumnju da je Moskva uistinu èljela zapo~eti rat.
Prije bi se moglo re}i da se nestrpljivo kockala s pretpostavkom da }e ovakva vrsta zastra{ivanja djelovati na
promjenu statusa quo. Me|utim, va`nost veli~ine stanja
koje bi bilo uspostavljeno izbjegavanjem sukoba {irih razmjera prevagnula je kod obiju strana iako je ~injenica
nastavka zao{trenosti odnosa u vojnom pogledu na tlu
Evrope i dalje bila evidentna.
Zvani~no obznanjena o~ekivanja SSSR-a o tome kako
}e u ekonomskom i vojnom pogledu nadma{iti SAD
krajem 1970-ih i po~etkom 1980-ih godina zvu~ala su
isprazno, dok su ve} vidljive trzavice u dru{tvu, pospje{ene „perestrojkom“ Mihaila Gorba~ova, s uspjehom
odagnale strahove na Zapadu o tome da bi pove}anje
sovjetske strate{ke snage moglo Evropu na~initi podlo`nom ucjeni nuklearnim oru`jem. Zbog takvog ozra~ja obje strane su bile voljne da se konstruktivno
uklju~e u preispitivanje pitanja kontrole naoruànja, ljudskih prava, pa ~ak i smanjenja trupa. Do kraja decenije brzorastu}e rasulo u sovjetskom bloku, bivaju}i
pospje{eno uspjehom pokreta Solidarnost u Poljskoj,
te vje{tom zloupotrebom njegove zavr{ne faze od strane NATO-a kroz uplive me|usobno suglasnih lidera
SAD-a, Njema~ke, Velike Britanije i Francuske, ve} je
bilo izvan kontrole. Mnogo prije zvani~nog sloma bilo
je jasno da su SSSR i sovjetski blok stvar pro{losti.
Netom po tome, namjena NATO-a je promijenjena. Postao je okvir kroz koji se poku{avalo stabilizirati iznenada geopoliti~ki trusnu situaciju u centralnoj i isto~noj
Evropi. Danas je malo poznata ~injenica da su omraène oruàne ruske snage ostale raspore|ene, ba{ kao za
vrijeme hladnog rata, na obalama Elbe uprkos ~injenici
kona~nog raspada sovjetskog bloka 1989/90. godine,
emancipaciji isto~ne Evrope i ponovne uspostave nezavisnosti balti~kih zemalja. Ove snage su se naposljetku
iz zemalja satelita povukle tek 1994. godine. Iako je o~ekivano povla~enje snaga bilo sve osim neizbje`no, nedore~enosti u oblastima regionalne sigurnosti, grani~nih
pitanja te politi~kog identiteta u biv{em sovjetskom bloku nastavile su biti te{ko razrje{ive.
Imaju}i u vidu da Evropska unija, koja je tada prolazila
kroz vlastite razvojne muke, nije mogla osigurati uvjerljivu sigurnost, u djelatnost NATO-a se gledalo kao na
jedinu mogu}nost da se novonastala praznina stabilno
popuni. Ono {to je uslijedilo manje je posljedica strate{kog planiranja, ve} stvar historijske spontanosti, koja je, iako unutra{nje konfuzna i proturje~na, ipak bila
od presudne va`nosti. [to je, uostalom, i slu~aj s prodorom NATO-a na istok.
Novo rusko vodstvo se u po~etku nevoljko sloìlo s
ovim (primjerice na fonu razgovora Borisa Jeljcina s poljskim predsjednikom Lechom Walesom u augustu
1993. godine), ali se nedugo nakon toga Rusija ipak
predomislila.
Materijali s kojih je nedavno skinuta oznaka tajnosti jasno negiraju ~esto spominjanje navoda prema kojima
je Rusija navodno dobila obe}anje da ne}e do}i do {i-
81
renja NATO-a. Treba ista}i da nije bilo prostora za
spre~avanje spontanog pribliàvanja zemalja centralne
i isto~ne Evrope NATO-u kao jedinoj zapadnoj instituciji koja je podjednako mogla osigurati njihovu sigurnost i pruìti im pomo} u pronalaènju novog politi~kog
identiteta. Mora se tako|er napomenuti da su stanovnici ovih zemalja nad kojima je Sovjetski savez skoro
pet decenija provodio ~vrstu diktaturu bili priklonjeni
ideji odvajanja. Bili su odlu~ni u nastojanju da postanu
dijelom slobodne Evrope, a nikako geopoliti~ki ni~ijom
zemljom oko koje bi se sporili NATO i Rusija. U slu~aju da su prilikom procesa postsovjetske prekompozicije zemlje isto~ne i centralne Evrope bile izostavljene,
hladnim ratom raspolu}ena Evropa bi, umjesto jedinstvene, postala trodijelna tvorevina koju bi sa~injavale na zapadnom dijelu ~lanice NATO-a, u sredi{tu
Zapadu naklonjene ali neza{ti}ene zemlje centralne i
isto~ne Evrope (uklju~uju}i nestabilne dràve sa skorije povra}enim suverenitetom – Bjelorusija i Ukrajina),
te na istoku Rusija. Te{ko je zamisliti da bi takva arhitektura imala otpornost za dugoro~no postojanje.
Izme|u opcije da se regija na|e izme|u ponovo ujedinjene Njema~ke, ~lanice NATO-a, i srdite Rusije, koja
je jo{ uvijek na regiju gledala kao na svoje „neposredno inozemstvo“, pro{ireni NATO se dokazao kao najbolji odgovor na nestabilnost ili ~ak nasilje (kakvo se
nedavno de{avalo u Ukrajini ili Gruziji). (Vrijedno je
napomenuti da tek ujedinjena Njema~ka nije imala primjedbi prema ishodu ovakvog plana, te je odigrala klju~nu ulogu u podupiranju procesa {irenja NATO-a.)
Ukratko, proces {irenja NATO-a bio je ispravna odluka koja je provedena u historijski odsudnom momentu. S prvim godinama 21. stolje}a kona~no je, uslijed
skoro potpunog geopoliti~kog preklapanja ~lanstva u
NATO-u s ~lanstvom u EU, postalo jasno da je Evropa
najzad sigurna i ujedinjena. Osiguralo se time trajno
napu{tanje upotrebe „gra|anskog rata“ u Evropi, {to
je postignu}e koje je zaista vrijedilo proslaviti za {ezdesetu godi{njicu NATO-a aprila 2009. godine.
PRILAGO\AVANJE
IZMIJENJENOM SVIJETU
82
Postavlja se opravdano pitanje da li NATO sada ispunjava svoju ulogu u punom potencijalu koji posjeduje.
Danas je NATO, bez ikakve sumnje, najsna`nija vojna
i politi~ka alijansa na svijetu. Njegovih 28 ~lanica dolaze iz dviju najproduktivnijih, tehnolo{ki vrlo naprednih,
dru{tveno savremenih, ekonomski prosperitetnih regija kojima vlada demokratija. Devet stotina miliona
stanovnika njihovih zemalja ~ine 13 posto svjetske populacije, dok u isti mah posjeduju 45 posto svjetskog
BDP-a.
Po tencijal NATO-a nije isklju~ivo vojne naravi iako je
ovo alijansa za kolektivnu sigurnost ~ija stvarna vojna mo} potje~e prvenstveno od SAD-a, {to se u skoroj budu}nosti ne}e promijeniti. Stvarna mo}
NATO-a izvire iz ~injenice da se ovaj savez temelji na
kombiniranju vojnih kapaciteta i ekonomske mo}i
SAD-a s evropskom kolektivnom i ekonomskom teìnom (a povremeno i vojnim snagama u manjem
broju). Ovaj amalgam NATO-u omogu}uje zna~ajnost na globalnom planu. Stoga NATO i dalje mora biti promi{ljen prema o~uvanju geopoliti~ke veze
izme|u SAD-a i Evrope, pogo tovo danas kada mora
odgovoriti na nove izazove sada{njice. Jedan od takvih je u dosada{njoj povijesti nezabiljeèn rizik po
o~uvanje globalne sigurnosti.
Dana{njem svijetu ne prijeti militantni fanatizam teritorijalno grabe`ljivih nacionalisti~kih dràva, niti neka
ekspanzivna imperijalna sila koja {iri nasrtljivu ideologiju globalnih pretenzija. Paradoks je na{eg vremena
da svijet, iako sve vi{e povezan i ekonomski me|uzavisan, prvi put u svojoj povijesti biva suo~en s narastaju}im previranjima koja uìvaju {iroku podr{ku.
Negativnim efektima njihovog postojanja jo{ vi{e doprinosi sve vi{e rastu}a dostupnost oru`ja za masovno
uni{tenje ne samo dràvama nego i radikalnim vjerskim
i politi~kim pokretima. Problem je u tome {to jo{ uvijek ne postoji efektivan globalni sigurnosni mehanizam
koji bi se nosio s narastaju}om prijetnjom pojavljivanja
politi~kog haosa mogu}e {irih razmjera koji izrasta iz
ne tako davno zapo~etog procesa politi~kog osvje{}enja ~ovje~anstva. Tri su velika politi~ka doga|aja 20.
stolje}a doprinijela njegovom razvoju (dva svjetska i
hladni rat), dok svoje korijene nalazi u Francuskoj revoluciji. Taj je kolosalni doga|aj potaknuo razvoj spontanog populisti~ki usmjerenog politi~kog aktivizma,
kojem je od po~etka ove revolucije trebalo samo stolje}e da se rasprostre od Evrope do isto~ne Azije. Po
povratku ku}i u ju`nu Aziju i sjevernu Afriku, vojnici,
koji su za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata bivali
mobilizirani u imperijalne armije Britanije i Francuske,
me|u dotada pasivnom i povodljivom masom su po~eli propagirati neophodnost svjesnosti o zna~aju antikolonijalnog nacionalizma i religijskog politi~kog
identiteta. Naglo {irenje pismenosti, kao i daleko dopiru}i utjecaj radija, televizije i interneta u dvadesetom
su vijeku pospje{ili i ubrzali proces transglobalnog politi~kog samoosvje{}enja. U po~etnim fazama ovaj proces je karakteriziralo fanati~no priklanjanje
najekstremnijim etni~kim i fundamentalisti~kim strastima pra}enim manihejski uobli~enim kategorijama vjerovanja i gnjeva.
Naàlost, u zna~ajnom broju zemalja u razvoju gorke
uspomene na iskustvo evropskog kolonijalizma i prezir prema ne{to skorijem ameri~kom nametanju svega
i sva~ega obojile su tek razbuktale strasti jasno prepoznatljivim antizapadnja~kim bojama. Danas je najakutniji primjer ovog fenomena situiran u pojasu {to se
proteè od Egipta do Indije. Nastanjeno sa vi{e od 500
miliona politi~ki i vjerski nakostrije{enih ljudi, ovo je
podru~je u koje NATO biva sve vi{e upleten.
Dramati~an razvoj Kine i Indije, kao i brza obnova Japana u proteklih 50 godina nagovje{tavaju pomjeranje teì{ta ekonomske i politi~ke mo}i sa sjevernog
Atlantika prema Aziji i Pacifiku, {to je ~injenica koja
dodatno zabrinjava. Trenutno vode}e sile svijeta su
SAD, EU, Kina, Japan, Rusija i Indija. Pritom su Rusija i Indija, mo`da ~ak i Japan, po svojoj orijentaciji revizionisti~ki pozicionirane. Bez obzira na to da li se
“uzdiù mirno”, poput samouvjerene Kine, prkosno,
poput Rusije, koja jo{ pati za izgubljenim imperijalnim
poloàjem, ili hvalisavo, poput Indije, ~ija samouvjerenost nije uzdrmana unutra{njim me|uetni~kim i
me|ureligijskim razdorima, svima im je zajedni~ka èlja za promjenom globalnog poretka mo}i. U budu}nosti }e priroda odnosa izme|u ove tri oprezno
pozicionirane revizionisti~ke sile umnogome doprinijeti dodatnom usloàvanju globalne strategijske nepredvidljivosti.
Na svjetskoj pozornici pojavljuju i regionalni buntovnici, zemlje ~iji su kapacitet i utjecaj znatno slabiji od
onoga kakav imaju ranije spomenute velike sile, a {to,
barem neke od njih, uop}e ne sprje~ava u prkosnoj
nakani posjedovanja nuklearnog naoruànja. Sjeverna
Koreja se svojom sada ve} o~iglednom proizvodnjom
nuklearnog oru`ja otvoreno izruguje me|unarodnoj
zajednici. A s druge strane uspje{no profitira od njegovog prodavanja i {irenja. U odre|enom trenutku
bijes me|unarodne zajednice izazvan nepredvidljivo{}u ove zemlje bio je toliki da je mogao eskalirati u
upo trebu nuklearnog naoruànja prvi put nakon
1945. godine.
Iran je pak, s druge strane, obznanio da je nuklearni
program koji provodi u potpunosti namijenjen ostvarenju mirnodopskih ciljeva. Me|utim, u isti mah, barem za sada, ostaje nespreman za razmatranje
dogovora s me|unarodnom zajednicom o predo~enju
~vrstih dokaza kojim bi potkrijepio ove tvrdnje.
Pakistan posjeduje nuklearno naoruànje. Istovremeno, politi~koj stabilnosti ove zemlje prijete antizapadno
raspoloèni ekstremisti~ki vjerski pokreti.
Ukupno uzev{i, ove pojave ocrtavaju kraj obzorja globalne hijerarhije nakon Drugog svjetskog rata, simultano nagovje{tavaju}i novi raspored globalne mo}i.
Naàlost, skora{nje ameri~ko rukovodstvo je svojom
nepromi{ljeno{}u i ne htiju}i doprinijelo dodatnom
usloàvanju ove situacije. Kombinacija unilateralizma u
Iraku i demago{ke islamofobi~ne slogan{tine koju je
provodio Washington oslabila je jedinstvo NATO-a i
uveliko pomogla ja~anju srd`be muslimana prema
SAD-u i Zapadu op}enito.
ZADR@AVANJE
KREDIBILITETA SAVEZA
Raspr{enje globalne silovitosti i sve vi{e narastaju}i masovni politi~ki nemiri ~ine smjesu kojoj je za rasplamsavanje potrebna tek iskra. U takvom prijete}em
okruènju, prva na listi zadataka NATO-a treba biti
obaveza da njegove ~lanice najprije zajedni~ki definiraju, a potom i zajedno ostvare politi~ki prihvatljiv ishod
svog vojnog anga`mana u Afganistanu, u izvandomicilnom prostoru djelovanja ovog saveza.
NATO saveznice SAD-a pozvale su se na ~lan 5 Sjevernoatlantskog ugovora prilikom odlu~ivanja o pridruènju kampanji istjerivanja El-Kaide iz sigurnog uto~i{ta
koje je prona{la u Afganistanu. ^lanice saveza su ovu
odluku donijele samostalno i bez pritiska SAD-a. Shodno tome, cijela akcija mora biti provedena na uistinu
zajedni~kim vojnim i ekonomskim kapacitetima, bez
ispoljavanja protesta za izuze}em vlastitog vojnog u~e{}a ili izbjegavanja prijeko potrebne finansijske kontribucije Afganistanu ili Pakistanu. Odgovornost za vojsku
i finansije ne moè biti jedino briga SAD-a. Prema tome, sredi{nja politi~ka du`nost novog generalnog sekretara, iako je to lak{e re}i nego uraditi, treba biti
podjednako ustrajavanje na vojnoj i finansijskoj podr{ci.
Temeljno operativno na~elo trebalo bi biti da svaka saveznica u~estvuje u kapacitetu vlastitih mogu}nosti, uz
klauzulu da nijedna ne smije u potpunosti biti pasivna.
Stvarno, a ne obe}ano u~e{}e svake ~lanice u vojnom,
socijalnom i finansijskom smislu treba biti redovno obznanjivano i zajedni~ki evaluirano. U suprotnom, ~lan 5
}e postepeno izgubiti zna~enje.
Teoretski je mogu}e da NATO u odre|enom momentu zaklju~i da sav napor u Afganistanu nije vrijedan
uloènog truda. Nekolicina ~lanica o takvoj opciji potiho govori kao o ve} usvojenom mi{ljenju. Pojedina~ne ~lanice bi se u tom slu~aju mogle neprimjetno
povu}i, uz umirivanje savjesti ~vrstim obe}anjem da
}e se, ako El-Kaida bude koristila Afganistan ili Pakistan kao upori{te za napade u Sjevernoj Americi ili Ev-
83
ropi, ponovo pridruìti zajedni~kom poduhvatu njenog uni{tenja.
No, ~in napu{tanja misije na ovakav na~in {irom svijeta bi bio protuma~en kao repriza ranijeg poraza Sovjetskog saveza, te bi zasigurno razbuktao proces
transatlantskog uzajamnog okrivljivanja, pridonio potkopavanju kredibiliteta NATO-a, i na koncu omogu}io talibanskim ekstremistima u Afganistanu i Pakistanu
stjecanje kontrole nad vi{e od 200 miliona ljudi i postoje}im nuklearnim arsenalom.
Netom po preuzimanju du`nosti administracija predsjednika Obame preispitala je ciljeve SAD-a u Afganistanu. U politi~kom izvje{taju koji su sa~inili ispravno
je zaklju~eno da se stabilnost Afganistana ne moè posti}i samo oslanjanjem na vojna sredstva. Za ostvarenje tog cilja, pored vojnih napora na suzbijanju pobjede
talibana i osnaìvanja postepenog u~e{}a afganistanske
armije u samostalnom provo|enju u~inkovite dalje kontrole, mora se osigurati i pouzdana, kontinuirana i dovoljna me|unarodna finansijska pomo} namijenjena
obezbje|ivanju sigurnosti afganistanskog stanovni{tva
i doprinosu izgradnji efikasne vlade.
Afganistan je zemlja u kojoj su gradski sektori vi{e ili
manje kvazi-moderni, a seoska podru~ja u mnogim
aspektima jo{ uvijek prili~no sli~na onim srednjovjekovnim. Zbog toga se ova dva modela u pore|enju s prija{njim vizijama brze izgradnje moderne demokratije
~ine uvjerljivijim i za ostvarenje realnijim. S obzirom na
to da je eliminacija sigurnosnog upori{ta El-Kaide odre|ena kao krunski cilj, prilago|avanju situaciji na lokalnom nivou sa susretljivim talibanskim elementom ne
bi trebalo odbojno prilaziti. U takvom slu~aju bi u
odre|enom obimu moglo uslijediti vojno povla~enje
NATO-a.
84
Ovakvo redefiniranje politike djelovanja omogu}it }e
realan osnov za ostvarenje politi~ki prihvatljivog ishoda. Jedini nedostatak koji upada u o~i jest ~injenica da
se u ovoj politici na na~in strategijske odlu~nosti ne
spominje ~injenica da konflikt s talibanima u Afganistanu ne moè biti razrije{en bez zdu{ne politi~ke i
vojne podr{ke Pakistana trajnom uspostavljanju antifundamentalisti~kog reìma u ovoj zemlji. Trenutno
uzev{i, takva podr{ka u svom punom kapacitetu nije
na pomolu, djelimi~no zbog narastaju}ih fundamentalisti~kih strasti u samom Pakistanu, naro~ito u ruralnim dijelovima, a i zbog ~injenice da geopoliti~ka
motri{ta pakistanske armije vezana za sigurnost ove
zemlje nisu sukladna naklonjenosti Velike Britanije i
SAD-a ostvarenju interesa Indije.
Na ovim premisama figurira jo{ jedna predod`ba po
kojoj bi sekularnom Pakistanu, naro~ito u nekim vojnim krugovima, zbog nesigurnog osje}aja uklije{tenosti izme|u prijete}e Indije i stabilnog (i umjerenog)
Afganistana koji s njom geopoliti~ki o~ijuka (ne bi li stekao simpatije i time postao potpuno autonoman od
Pakistana), vi{e odgovarao Afganistan pod kontrolom
talibana.
Uklju~ivanjem Kine u geopoliti~ki dijalog oko pitanja
dugoro~ne stabilnosti Pakistana moglo bi se pokazati
produktivnim u nakani uvjeravanja Pakistana za promjenom stavova prema Afganistanu i Indiji, naro~ito
imaju}i u vidu kineski rivalitet prema Indiji, kao i njeno
strate{ko zanimanje za stabilan i samostalno sposoban
Pakistan.
Uprkos recipro~nom antagonizmu prema Pakistanu,
Indija ima interes da njen zapadni susjed ne povu~e
obara~ otpo~injanja regionalnog previranja.
Sli~nog je karaktera i uloga Irana, koji bi, zbog iskazanog neprijateljstva prema talibanima, opet mogao djelovati pri pomaganju stabiliziranja zapadnog
Afganistana, na na~in kako je to uradio 2002. godine.
Zbog svega ovoga name}e se misao da vrlo skoro pred
NATO-om predstoji ozbiljan napor na okupljanju Kine, Indije i Irana u strate{ki dijalog o iznalaènju najboljih rje{enja izbjegavanja regionalne eksplozije
previranja. Bez uspostave tog dijaloga, NATO-ova prva
akcija temeljena na ~lanu 5 bi mogla biti bolno razduèna, destruktivno djelidbena, pa ~ak i fatalna po alijansu u cjelini.
REAFIRMIRANJE KOLEKTIVNE
SIGURNOSTI
Ranije je spomenuto da ve} 60 godina opstaje ~lan 5
Sjevernoatlantskog ugovora. Pitanje je da li je uop}e
kredibilan. Pa`ljiviji pogled na njegovu terminologiju otkriva mnogo toga:
Strane potpisnice se slaù da }e oruàni napad na jednu ili vi{e njih u Evropi ili Sjevernoj Americi biti smatran napadom na sve njih, te se u skladu s tim slaù da
}e svaka od njih pomo}i napadnutoj potpisnici ili potpisnicama, na na~in za koji drì da je potreban, uklju~uju}i i upotrebu vojne sile, s ciljem vra}anja i
odràvanja sigurnosti sjevernoatlantske regije.
Budu}i da nije imala vlastitu efektivnu silu, Evropa je
prije 60 godina àrko ùdjela za onom ameri~kom.
Umirila ju je i zadovoljila upravo ovakva terminolo{ka
formulacija, koja je umanjivala njen kolektivni osje}aj
nesigurnosti obavezivanjem SAD-a u vrijeme u kojem
je svakom ve} bilo jasno da jedino ova zemlja moè na
eventualni napad odgovoriti dostojnom silom. A kad
to u~ini, ostali bi je samo slijedili.
Danas je, me|utim, situacija znatno druga~ija. Najbolji primjer za to je rat u Afganistanu. Ve}ina saveznika
SAD-a se danas osje}a relativno sigurno. U ovom ratu, u osnovi, SAD trebaju potpuno predane saveznike.
No, terminolo{ka formulacija ~lana 5 („na na~in za koji
drì da je potreban“) ostavlja im mogu}nost da urade
mnogo toga ili ~ak ne poduzmu ni{ta, sve u skladu sa
osje}ajem za prikladnost vlastitih mjera.
Razmotrimo sljede}u situaciju. Da li bi u slu~aju da talibani smognu odlu~nosti za preuzimanje kontrole nad
Pakistanom i njegovim nuklearnim naoruànjem i zaprijete NATO-u u Afganistanu bili ispunjeni uvjeti iz ~lana 5 za poduzimanje protuakcije. Ne zaboravimo da
tamo stoji da }e samo „oruàni napad na jednu ili vi{e
njih u Evropi ili Sjevernoj Americi biti smatran napadom na sve njih“. A Pakistan i Afganistan su u Aziji.
Od ovoga je jo{ vi{e zabrinjavaju}a (ne)va`nost ~lana
5 u Evropi. Postavlja se pitanje do koje su mjere NATO-ove obligacije u sferi kolektivne sigurnosti obavezuju}e po ~lanice. Da li bi se u slu~aju vanjskog napada
na geopoliti~ki isturenu evropsku ~lanicu NATO-a,
zbog protivljenja, recimo, Gr~ke i Italije, a rije{enosti
SAD-a, Velike Britanije i ostalih ~lanica, moglo uop}e
pozvati na ~lan 5?
I pored pro{irenja ~lanstva na 28 zemlja, NATO i dalje
ostaje ~vrsto pri svom „fundamentalnom principu“ –
onom koji kaè da se „sve odluke NATO-a donose
konsenzusom“ i da je konsenzus „prihva}en kao osnovni okvir za dono{enje odluka jo{ od osnivanja alijanse
1949. godine“.
tri imaju pravo stavljanja veta na odluku o zajedni~kom
odgovoru na takvu situaciju.
Mo`da bi odre|ena pa`nja tako|er trebala biti poklonjena i iznalaènju nove, operacionalizaciji vi{e naklonjene definicije „konsenzusa“, po kojoj bi za odluke
bila potrebna odre|ena broj~ana premo} ~lanica, a ne
klauzula o potpunoj saglasnosti svih ~lanica.
Tako|er se mora nanovo pri}i odredbama ~lana 13, koji svakoj ~lanici priznaje pravo samoinicijativnog napu{tanja saveza nakon 20 godina, ali ne ostavlja
mogu}nost da savez odre|enu ~lanicu, koja na zadovoljavaju}i na~in ne ispunjava preuzete obaveze, isklju~i iz ~lanstva.
Naàlost, postoji mogu}nost da u odsudnom trenutku
vanjski finansijski i politi~ki utjecaji na odre|eni na~in
zavedu odre|enu ~lanicu NATO-a. Takvo {to, u skora{nje vrijeme sve evidentnije zbog veli~ine pro{irenog
saveza i naraslog mno{tva isku{enja, ne smije biti zanemarivano. Ne bi se smjelo `miriti ni pred ~injenicom
da bi neodre|eno{}u obavijen konsenzus o prikrivanju
unutra{nje podijeljenosti mogao doprinijeti o~uvanju
formalnog jedinstva NATO-a, ali po cijenu uzrokovanja potencijalne paralize cijele organizacije u trenutku
najve}e potrebe za zajedni~kim djelovanjem. Kredibilna kolektivna sigurnost ne}e imati daljnjeg zna~aja ako
bude uklju~ivala ostvarenje samo izabranih koristi.
UKLJUÎVANJE RUSIJE
NATO tako|er treba odrediti historijski i geopoliti~ki
relevantne dugoro~ne strategijske ciljeve u odnosima s
Ruskom Federacijom.
Rusija nije zakleti neprijatelj, ali na NATO jo{ uvijek gleda neprijateljskim o~ima. To se u skorijoj budu}nosti
ne}e promijeniti. Pogotovo ako sada{nji premijer Vladimir Putin ponovo postane predsjednik 2012. godine.
Imaju}i sve ovo u vidu, generalni sekretar bi u sklopu
zadataka koje je dobio na samitu u aprilu 2009. godine trebao razmotriti prijedlog o formiranju visoke grupe sastavljene od predstavnika zemalja ~lanica s ciljem
preispitivanja zna~enjskih odredbi ~lana 5 u ovovremenom obzorju. Prizivaju ovakvoj aktivnosti ne samo izazovi u Afganistanu nego i samo pove}anje ~lanstva
NATO-a.
Nadalje, ve} odavno je za politiku Rusije prema NATO-u, vo|enu historijskom srd`bom zbog poraza u
hladnom ratu i zbog neprijateljstva spram {irenja NATO-a koje ispoljavaju ruski nacionalisti, za o~ekivati da
poku{a promovirati podjelu izme|u SAD-a i Evrope,
a unutar Evrope izme|u starijih i skora{njih ~lanica
NATO-a.
Iako je mogu}nost pojave rata u Evropi skoro zanemariva (u takvom bi slu~aju, barem kako sada stvari stoje, potezi SAD-a bili najzna~ajniji), postavlja se
opravdano pitanje da li pojedina~na ~lanica, dvije ili njih
Imaju}i u vidu perspektivu bliè budu}nosti, ne moè
se re}i da }e Rusija postati ~lanicom NATO-a. Vo|ena
potpuno razumljivim ponosom, ova zemlja ne traì da
postane dijelom alijanse na ~ijem su ~elu SAD. Rasplet
85
doga|aja prema kojem bi politi~ki nedemokratska i vojno samozatajna zemlja postala ~lanicom NATO-a zna~io bi za ovu alijansu potpuni razlaz sa svojim temeljnim
vrijednostima.
gu}avanja putovanja na Zapad, ova inicijativa u osnovi
samo odgovara na ve} evidentnu {iroko obuhvatnu i javno iskazanu naklonjenost stanovni{tva tih zemalja tje{njim vezama s EU-om.
Ali, s druge strane, ni{ta manje va`nom se ne smatra
~injenica da bi blià politi~ka i sigurnosna saradnja s
postimperijalnom Rusijom, svjesnom novog historijskog konteksta, bila u dugoro~nom interesu SAD-a i
Evrope. Ba{ onako kako su toga bili svjesni Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska i Njema~ka nakon Drugog
svjetskog rata.
Danas Rusija na takvo {to ne moè odgovoriti protumjerama svojstvenim Sovjetskom savezu. Da bi opstao
u igri, Kremlj mora ponuditi jednako prijem~ive ponude ovim zemljama. Time }e, dodu{e indirektno, koliko god to bilo nevoljno, ipak potvrditi svoju
opredijeljenost po{tovanju njihovog suvereniteta. Dodatno je pozitivna ~injenica da bi ovakvo natjecanje
izme|u Rusije i EU-a oko spomenutih zemalja moglo
kultivirati {ire aspiracije me|u ruskim stanovni{tvom
prema stjecanju sli~nog povla{tenog dru{tvenog pristupa Zapadu. U obzir treba uzeti dru{tvene veze Rusije
s Ukrajinom i ~injenicu da ukrajinsko dru{tvo sve sna`nije gravitira Zapadu. Upravo je zbog toga vrlo vjerovatno da ni Rusija ne}e imati drugog izbora nego da
se i sama sli~no opredijeli.
Shodno iznesenom, dva strategijska cilja bi trebala obiljeìti namjeru NATO-a vis-à-vis Rusije: konsolidiranje
sigurnosti u Evropi uvla~enjem Rusije u bliù politi~ku
i vojnu saradnju s euroatlantskom zajednicom i uklju~enje ove zemlje u {iru mreù globalne sigurnosti. Ovaj
posljednji cilj indirektno potpomaè raspr{ivanju imperijalnih namjera, kojih Rusija nikako da se oslobodi.
Ostvarenje napretka u ova dva cilja zahtijevat }e vremena i strpljenja. Postepeno }e do}i do momenta kada }e generacija novih ruskih rukovodilaca prepoznati
da je njihovo ostvarenje u najboljem interesu Rusije za
ispunjenje njenih nacionalnih ciljeva.
Mineralima bogata, a sve manje naseljena, euroazijska
ruska teritorija grani~i sa 500 miliona Evropljana na zapadu i milijardu i 500 miliona Kineza na istoku. Antizapadna osovina s Kinom, alternativa koju zagovaraju
neki ruski stratezi, iluzorna je iz dva razloga. Prvo, koristi koje bi Kina imala iz takve veze dosta su nejasne.
Drugo, Rusija ne bi mogla izdràti ogromnu kinesku
ponudu. Zbog svoje ekonomske slabosti i demografske
neusporedivosti u Kini bi bila ozna~ena prezasi}enim
partnerom drugog reda.
U ovakvim konstelacijama EU moè biti mnogo produktivniji zamajac pozitivne promjene na istoku, vje{to
uzimaju}i u obzir da nijedna od nedavno osamostaljenih susjednih zemlja Rusije ne èli ponovo biti kolonija
ili satelit. U ovakvoj situaciji i NATO moè odigrati dodatnu ulogu konsolidiranjem rezultata ove pozitivne
promjene, pomaù}i pritom cijelom procesu.
86
U ovakvoj podjeli uloga, Isto~no partnerstvo, inicijalno
predloèno od Poljske i [vedske, moè odli~no posluìti kao efikasan instrument promocije bliìh veza izme|u EU-a i Armenije, Azerbejdàna, Bjelorusije, Gruzije,
Moldavije i Ukrajine. Temelje}i svoje aktivnosti na spektru od pruànja finansijske pomo}i, preko tehni~ke
saradnje, do ponude univerzitetskih {kolarina ili omo-
No, dok se takvo {to ne dogodi, NATO jo{ uvijek mora paziti da nenamjerno ne doprinese osnaènju ruske imperijalne nostalgije prema Ukrajini i Gruziji.
Trenutnim zvani~nicima u Kremlju politi~ko pot~injavanje obje ove zemlje predstavlja vrlo evidentan cilj.
Ovaj provokativan stav se naro~ito odnosi na Putina.
Drè}i se vje{to izbalansiranog kursa, NATO bi trebao izgra|ivati formalno stajali{te po kojem je ~lanstvo
u savezu otvoreno ovim dvjema zemljama, istovremeno pro{iruju}i svoje veze s Rusijom, kao i ve}inom
~lanica Zajednice nezavisnih dràva (ZND), organizacije nastale pod pokroviteljstvom Moskve. Pored formiranja Vije}a NATO – Rusija, NATO je razvio i
akcijske planove o pojedina~nom partnerstvu sa ~etiri ~lanice ZND-a. [tavi{e, 11 zemalja ove organizacije
trenutno sara|uje s NATO-om kroz program Partnerstvo za mir i Euroatlantsko partnersko vije}e. Ovi
programi, iako skromni i pa`ljivo osmi{ljeni da ne dovedu u pitanje poziciju Moskve u ZND-u, pruàju
osnovu na kojoj bi se mogao nadgraditi formalniji sigurnosni aran`man izme|u NATO-a i Rusije izvan
okvira Vije}a NATO – Rusija.
Tokom nekoliko proteklih godina Rusija je povremeno
dala nagovijestiti prihva}anje ugovora koji bi pod jednakim pravima bio zaklju~en izme|u NATO-a i Ugovorne organizacije za kolektivnu sigurnost (UOKS),
donekle fiktivnog saveza koji je Moskva osnovala 2002.
godine. Zamjenjuju}i Var{avski pakt i preslikavaju}i
Ugovor NATO-a, UOKS danas uklju~uje Armeniju, Bjelorusiju, Kazahstan, Rusiju, Tadìkistan i Uzbekistan.
Do sada se NATO opirao pomisli potpisivanja forma-
lnog pakta s tom organizacijom, jer bi to prouzrokovalo stvaranje me|usobne politi~ko-vojne simetrije.
Ova rezerviranost bi se mogla ostaviti postrani i potpisivanjem zajedni~kog ugovora o saradnji u oblasti sigurnosti u Euroaziji i {ire, koji bi sadràvao odredbu
kojom bi se zemljama koje nisu ~lanice nijednog saveza priznalo pravo samostalnog odlu~ivanja o eventualnom ulasku u bilo koji. Mo`da i u oba, {to se sa
dana{nje ta~ke gledi{ta ~ini prili~no dalekom mogu}no{}u. Sporazum NATO – UOKS koji bi sadràvao ovakvu klauzulu stvorio bi indirektan pristanak Rusije na
nemije{anje u naklonjenost Ukrajine i Gruzije NATOu. Istovremeno bi NATO takav pristanak trebao dodatno osnaìti isticanjem da ne}e do}i do primanja ovih
zemlja u ~lanstvo.
Kako stvari stoje, ve}ina ukrajinskog stanovni{tva trenutno nije za ulazak u NATO. Nedavni rat izme|u
Gruzije i Rusije dodatno upu}uje na potrebu perioda
mirovanja, {to ne bi trebalo da zna~i izostavljanje opremanja Gruzije isklju~ivo defanzivnim antitenkovskim i
antiraketnim sistemom, s ciljem da ova zemlja ne bude
potpuno li{ena mogu}nosti i sredstava odbrane.
U podjednakom je interesu i Rusije i Zapada da se orijentacija Ukrajine i Gruzije iskristalizira kroz demokratski politi~ki proces koji bi uvaàvao nacionalni
suverenitet i politike aspiracije stanovni{tva tih zemalja. Barem bi tako trebalo biti.
Sve manje od ovoga moglo bi potaknuti vrlo {tetno
srozavanje odnosa Istok – Zapad, nau{trb dugoro~ne
budu}nosti Rusije.
PUT PREMA AZIJI
Pored razrje{avanja razmirica na indirektan na~in izme|u NATO-a i Rusije, sporazum NATO – UOKS bi mogao doprinijeti osnaènju pro{irenja djelovanja NATO-a
prema istoku, gdje bi poduzeo akciju privla~enja narastaju}ih azijskih sila u posebnu vrstu zajedni~kog djelovanja u oblasti sigurnosti.
Dana{nja [angajska organizacija za saradnju ([OS) oformljena je 1996. godine, pod imenom [angajska petorka, s namjerom razrje{avanja pograni~nih pitanja
izme|u Kine, Kazahstana, Kirgistana, Rusije i Tadìkistana. Uzbekistan je uklju~en 2001. godine, kada je organizacija dobila dana{nji naziv. U to joj je vrijeme zadatak
bio uobli~avanje zajedni~kih mjera protiv terorizma, separatizma i krijum~arenja droge. Posmatra~ki status pri
ovoj organizaciji imaju Afganistan, Indija, Iran, Mongo-
lija i Pakistan. Turskoj bi, imaju}i u vidu da je ~lanica NATO-a i zemlja koja ima posebne interese u centralnoj
Aziji, mogla pripasti klju~na uloga pri iznalaènju mogu}nosti uspostavljanja saradnje izme|u NATO-a i [OSa. Pozitivan ishod bi mogao potaknuti saradnju u oblasti
sigurnosti na multilateralnoj osnovi u toj regiji, jednom
od najnemirnijih podru~ja svijeta. Tako uspostavljena saradnja naposljetku bi mogla rezultirati stvaranjem Vije}a NATO – [OS, na taj na~in indirektno uklju~uju}i
Kinu u saradnju s NATO-om. A takvo {to je, u svakom
slu~aju, vrlo poèljan i bitan dugoro~ni cilj.
Uzev{i u obzir promjenu distribucije globalne sile i pomicanje gravitacijskog centra prema istoku, ovo bi moglo biti prilika da NATO, dok jo{ uvijek nije prekasno,
stupi u otvorene veze s nekolicinom vode}ih isto~noazijskih sila, u prvom redu Kinom i Japanom, kao i Indijom. Ova aktivnost bi se tako|er mogla provesti kroz
formu pojedina~nih vije}a, koja bi se bavila promoviranjem ve}e interoperabilnosti, spremanjem zajedni~kog
odgovora na mogu}e prijetnje, kao i osnaìvanjem strategijske saradnje. Nije za o~ekivati da bi Kina, Japan ili
Indija, i same neizbje`no dijele}i sve izazove i rizike,
nastojali izbje}i preuzimanje ve}ih obaveza oko pitanja
globalne sigurnosti.
Potpuno je jasno da uklju~ivanje ovih novih svjetskih
igra~a u zajedni~ko krojenje toliko potrebnog sigurnosnog okvira ne}e biti jednostavan zadatak. Prije negoli
se krene u njegovo izvr{enje, treba se oboruàti vremenom, strpljenjem i ustrajno{}u.
Protivljenjem nedavnom ameri~kom unilateralizmu u
me|unarodnim odnosima i silnim negodovanjem zbog
dominacije Zapada narastaju}e sile ipak ne}e sprije~iti
da prepuste SAD-u potpomognutim Evropom da se
sami suo~avaju s teretom sigurnosnih pote{ko}a. Ukupni anga`man ovih zemalja u osnovi se svodi na davanje izjava o bitnosti zajedni~ke odgovornosti prema
globalnoj sigurnosti, uz obavezan izostanak konkretnih
akcija ili djelovanja.
Bez sumnje }e uklju~ivanje novih igra~a biti otegnut
proces, {to ni u kom slu~aju ne umanjuje zna~aj potrebe njegovog provo|enja.
Izuzev izloènog, ne postoji drugi na~in oblikovanja efektivnih zajedni~kih utana~enja u oblasti sigurnosti svijeta. Onog svijeta u kojem jedna regija ne moè vi{e
dominirati nad politi~ki osvije{tenim narodima. Njihove historijske naracije u Zapadu prije vide uzrok njihove prija{nje podre|enosti nego izvor nedavne
emancipacije.
87
SREDI[TE
UMRE@ENOSTI
Da bi ostao historijski relevantan, NATO ne moè, kao
{to su neki mislili, prerasti u globalni savez ili se preobraziti u svesvjetsku alijansu demokratskih zemlja.
Angela Merkel, kancelarka Njema~ke, u martu 2009.
godine dobro je zapazila rekav{i: „NATO moè obezbijediti sigurnost izvan svog podru~ja, ali to ne zna~i
da moè u ~lanstvo primati zemlje {irom svijeta. Ja naprosto ne vidim globalni NATO...“
Globalni NATO bi takvom orijentacijom razvodnio centralitet ameri~ko-evropske veze. Nijedna od narastaju}ih sila gotovo sigurno ne bi prihvatila ponu|eno
~lanstvo.
Dodatni je problem {to bi se tako ideolo{ki (ne)definirana svesvjetska alijansa demokratskih zemalja prili-
88
kom odabira ~lanstva na{la pred velikim te{ko}ama.
Pronalaènje balansa izme|u doktrinarnih i strategijskih namisli tako|er bi predstavljalo problem.
NATO dakako ima iskustvo, institucije i sredstva da postane stoèr globalno razastrte mreè razli~itih regionalno pozicioniranih poduzimanja u oblasti sigurnosti
svijeta. Takve bi akcije zajedni~kim snagama provodile
zemlje ~ije sposobnosti globalnog djelovanja ve} uveliko izrastaju.
Ovakva bi mreà popunila one praznine koje Ujedinjene nacije u odre|enim poljima ne mogu samostalno
popuniti.
Ostvaruju}i ovu strategijsku misiju, NATO ne}e samo
o~uvati svoje transatlantsko politi~ko jedinstvo nego }e
i odgovoriti na usloènu i svakim danom sve urgentniju sigurnosnu agendu 21. stolje}a. n

demokracija br 1final_osnova.qxd

Transcript

Documenti analoghi

DODIK UMALO PROGLASIO NEZAVISNOST RS-a?

u Was hin gto nu

pu tu da pos ta ne BiH

Dis kri mi na ci ja i pri tis ci

man dat! - Democratization Policy Council

Narod bluza1.tif

Foto: Muhamed TUNOVI

i ke Mi ji} ie Mi ja to vi

Ingli{ pozvao stranke da predlo`e kandidate koji }e ujediniti gra|ane

pro {i re nja EU

J{b!lvmjtb - Jack Dimich

Do dik po slao upu te

08-09:PRESS RS MASTER.qxd

HERETICUS