Преузмите
Transcript
Преузмите
Izdava~: Francuska 7 11000 Beograd Telefon: 2631 200 Telefon i faks: 2627 493 email: mostovi011¿gmail.com sajt: www.ukpsalts.org Glavni urednik: Du{ko Paunkovi} Redakcija: Milo{ Konstantinovi} Marko ^udi} Zorislav Paunkovi} Sekretar redakcije: Mirna Uzelac Likovna i grafi~ka oprema: Darko Novakovi} Lektura i korektura: Sne`ana \ukanovi} [tampa: Zuhra, Beograd Tira`: 350 Objavqivawe ovog broja pomoglo je Ministarstvo kulture i informisawa Republike Srbije BEOGRAD í GODINA XLIII í BROJ 165-166 í LETO/JESEN 2015 Xojs Kerol Outs: MRAK / Prevela sa engleskog Miroslava Smiqani} Spasi}... 5 í Fernando Arabal: PIKNIK / Prevela sa {panskog Bojana Kova~evi} Petrovi}... 18 í Bojana Kova~evi} Petrovi}: PIKNIK I RANO POZORI[TE FERNANDA ARABALA... 30 í Savremena iranska poezija / Prevela s persijskog Jelena Mandi} ... 39 í Rolf Enger: POSLAO ME JE TVOJ OTAC / Prevela s norve{kog Marija Popin ]ori}... 45 í Tune [jernli: SVI SU POKAZIVALI NA MENE / Prevela s norve{kog Marija Popin ]ori}... 50 í Gaston Leru: ZLATNA SEKIRA / Prevela s francuskog Jelena Vitezovi} ... 57 í Stiven Spender: PESME / Preveo sa engleskog Nikola @ivanovi}... 67 í Etgar Keret: PET PRI^A / Prevela sa engleskog Mila Gavrilo vi}... 78 í Ginter Gras: LEVORUKI / Preveo s nema~kog Aleksandar @ivkovi}... 91 í Xon ^iver: ^EDNA KLARISA / Prevela sa engleskog Milica Maravi} ... 97 í Sajmon Armitix: PESME / Preveo sa engleskog Goran Mari}... 106 í Horhe Ibargvengoitija: RAZGOVORI S BLUMZBERIJEM / Preveo sa {panskog Igor Marojevi} ... 117 í Marin Preda: KOW / Preveo s rumunskog \ura Mio~inovi}... 128 í Nagib Mahfuz: ODJECI JEDNE AUTOBIOGRAFIJE / Preveo sa arapskog Miroslav B. Mitrovi}... 134 í Ana Pivkovska: PESME / Prevela s poqskog Sne`ana \ukanovi} ... 139 í Sintija Ozik: [AL / Preveo sa engleskog Alen Be{i}... 145 í Georg Forster: BORAVAK U LUCI O-AJTEPIJEHA NA MALENOM POLUOSTRVU O-TAHITI / Prevela s nema~kog Aleksandra Bajazetov... 150 í Aleksandra Bajazetov: GEORG FORSTER, PUTNIK IZME\U SVETOVA... 157 í Janis Makrijanis: SE]AWA / Preveo s gr~kog Dejan Acovi}... 161 í Dejan Acovi}: O SE]AWIMA GENERALA MAKRIJANISA... 175 í Fredrik Xejmson: MODERNOST U JEDNINI / Prevela sa engleskog Ivana Maksi}... 178 í Majkl Hofman: [PICASTI BISKVIT / Prevela sa engleskog Arijana Bo`ovi} ... 189 í Milica Marki}: PRONA\ENO U PREVODU – FESTIVAL PREVODILA^KE UMETNOSTI U GDAWSKU ... 201 í Horst-Jirgen Gerik: DOSTOJEVSKI I NEMA^KA / Preveo s nema~kog Filip Grbi}... 205 í AKTIVNOSTI UKPS MAJ – SEPTEMBAR 2015. / V. Stamenkovi}... 216 í Aleksandar @ivkovi}... 218 í Aleksandra Bajazetov... 218 í Alen Be{i}... 218 í Arijana Bo`ovi}... 219 í Bojana Kova~evi} Petrovi}... 219 í Dejan Acovi}... 219 í \ura Mio~inovi}... 219 í Goran Mari}... 220 í Igor Marojevi}... 220 í Ivana Maksi}... 220 í Jelena Mandi}... 221 í Jelena Vitezovi}... 221 í Marija Popin ]ori}... 221 í Mila Gavrilovi}... 221 í Milica Maravi}... 222 í Milica Marki}... 222 í Miroslav B. Mitrovi}... 222 í Miroslava Smiqani} Spasi}... 222 í Nikola @ivanovi}... 222 í Sne`ana \ukanovi}... 222 í Filip Grbi}... 223 í Xojs Kerol Outs MRAK Prevela sa engleskog Miroslava Smiqani} Spasi} Ponekad u no}ima koje su ovde na selu u`asno mra~ne kad ne ma mese~ine struja nestane. To me je i probudilo, mislim. Spavala sam, i odjednom se pre nula iz sna. Prigu{en dumbarav zvuk sli~an zvuku raspadawa. Pqusak kao iz kabla koji dobuje po krovu nad mojom glavom, po niskoj tavanici i ravnom krovu od natrule {indre na malom ra stojawu od mog ~ela. Koji iskosa udara o prozorska okna tako da se uspravqam u krevetu prestra{ena sa u{ima punim {iii{ii i{iii! ki{e koja tra`i put da u|e. Wemu ne ka`em ni re~, uop{te ga i ne budim. Neka stara luda dremka, neka svi spavaju. Hr~u}i i frk}u}i i krkqaju}i. U tim godinama, {ta i da o~ekujete? Ja nisam stra{qiva `ena, pravo re~eno ja sam `ena sna`na i prakti~na sa iskustvom koje donose godine. U vo|ewu doma}in stva u na{oj prethodnoj ku}i, i u ovoj ovde – otkad smo u mirovi ni. (Wegovoj mirovini: otkud je ona moja?) Tako da se ja ne bojim nepogode sem u prakti~nom smislu, u doma}instvu morate da ko ristite zdrav razum, bar jedan ~lan doma}instva mora. Slu{aju- }i kako ki{urina lije niz prozore kao {to bujicom lije i niz zidove ku}e obru{avaju}i se s visine zato {to odvodi na strehi nisu o~i{}eni pa se prelivaju, i voda te~e niz ku}u sve do starog kamenog temeqa i ulazi u podrum, blagi bo`e. Toga sam se bojala. Toga, a ne same oluje. Jer, naravno, on nije na{ao vremena da o~i sti slivnike, ma koliko da sam ga podse}ala. Ve} za koji dan, sad je kona~no stigao april u ovaj hladni ve troviti kraj, sama }u iz ambara izvu}i aluminijumske lestve, i osloboditi krovne odvode trulog li}a i drugog nanosa da ga posti dim. Tog starkequ. Prenebregla sam da to dosad uradim – a evo, sad je prekasno. Sad imamo {iii{iii{iii{! ki{e koja ho}e da u|e. E u tom ~asu krenula sam da upalim svetiqku na no}nom sto~i- }u ali struje nije bilo. Soba tako potpuno mra~na da nisam mogla videti ro|enu {aku pred o~ima. Prstima opipavaju}i svetiqku, 5 6 skoro sam je oborila jer sam zaka~ila senilo, mrmqala sam ne{to sebi u bradu ali sve uzalud jer struje nije bilo pa nije. (^uje li on moju muku? – hr~u}i i {mrckaju}i uz ritmi~no kotrqawe sluzi u grlu? Ni slu~ajno!) Nekoliko puta tokom zime struja je nestaja la, jednom je nije bilo osamnaest sati, a kad sam telefonirala da se po`alim, slu`benica je uspijenim glasi}em rekla, „kompanija ~ini sve {to mo`e, gospo|o, struju }e ukop~ati ~im to bude mo gu}no.“ I svaki put kad sam zvala, devojka je izve{ta~enim glasi- }em izgovarala, „kompanija ~ini sve {to mo`e, gospo|o, struju }e ukop~ati ~im to bude mogu}no.“ Dok najzad nisam povikala u te lefon, „La`qivice! Svi ste vi la`qivci! Mi vama pla}amo za struju i `elimo boqu uslugu!“ Zavladala je ti{ina, poverovala sam da sam najzad stekla po{tovawe male bezobraznice, ali tada uspijeni glasi} izgovori, lepo sam mogla da vidim kako se naru mewene usne pu}e od podsme{qive u~tivosti prema starijem, „Go spo|o, kazala sam vam – kompanija ~ini sve {to mo`e.“ Od besa sam tresnula slu{alicu. Tako jako da je zveknula o pod. Tanu{ne napukline u jeftinoj plastici. Onda sam probala da vidim koliko je sati. Zure}i u mrak gde bi trebalo da stoji sat. Ali ~ak su i fosforescentne zelene broj ke nestale, tolika je bila pomr~ina. Cenila sam (prema pritisku na be{iku: ova me neugodnost svake no}i redovno budi) da je negde izme|u tri i pola ~etiri. Gluvo doba no}i jasno da elektri~na kompanija ne}e suvi{e hitati da izvede ekipu za popravke, ko riste}i no} kao izgovor. Sad sam ve} te{ko disala od ozloje|enosti i zabrinutosti, i morala da idem u kupatilo, u ovom smolastom mraku! – spustila sam noge (malo ote~ene, naro~ito u zglobovima) sa kreveta i nesi gurno se oslonila na bosa stopala. Gde li su mi papu~e – pipala sam, nisam mogla da ih na|em. Uzdahnula sam i mo`da ne{to promrmqala sebi u bradu, priznajem da imam taj obi~aj, nekada sam se obra}ala ma~ki a po towih godina kanarincu, on je bivao gluv kada mu to odgovara, zabrundala sam naglas, „Bo`e, smiluj se!“, mada ste po mom tonu mogli proceniti da mi bog vi{e nije nikakav prijateq. I to ve} mnogo godina, mo`ete biti sigurni. Ali on nije ni{ta ~uo, i da qe je dremkao, bez ikakve sumwe le`e}i na le|ima obe{ene vili ce s mlazom pquva~ke koja se sliva niz obraz, sigurna sam. Nisam te{ka `ena, jo{ mawe gojazna. Postala sam malko te meqita, {to mi optere}uje noge i le|a. Ponekad gubim dah, kao od nestrpqewa. Na mome mestu, ka`em k}erima kada me zovu a retko, bile bi ste iste. Nemojte meni da pri~ate! Potom sam polako, s naporom napipavala put do kupatila, be{ika me je pritiskala, skoro da popusti. Ina~e sam i `mure}i ovde mogla savr{eno da se sna|em, jer sam sliku prostorije, sli ku cele ku}e, imala ta~no utisnutu u pam}ewe, ali u ~emu sad u ovim okolnostima gre{im? Udarala sam no`ne prste nale}u}i na pisa}i sto, nisam nalazila vrata koja kao da nisu bila tamo gde sam znala da moraju biti ve} koju stopu u stranu. Dah}u}i, mr mqaju}i ne{to za sebe, jer u mojim godinama po~iwete da o~ekuje te malo vi{e uvi|avnosti od predmeta ako ve} ne od qudi, ali on naravno ni{ta nije ~uo, izgubqen u svom sebi~nom snu. Sre}om, kupatilo je u hodniku odmah pored spava}e sobe. Ta ko da nisam morala daleko da idem. Unutra, zaboravqaju}i da nema struje, ma{ila sam se za zid ni prekida~, {ta ti je mo} navike. Uz ne{to truda po{lo mi je za rukom da upotrebim toalet, ipak. Zapa`aju}i da je kupatilo, pomislih, nekako jo{ mra~nije od spava}e sobe i hodnika; mada je na zidu iza toaletne {koq ke postojao prozor koji gleda na isko{en krov i neki stari za pu{teni pa{wak. (Kupaju}i se po mese~ini mnogo puta ovih po sledwih dvanaest godina otkad smo se doselili ovamo, stajala sam na tom prozoru i gledala u daqinu. Da vidim {ta? O~ekuju}i {ta?) Ali sada je i prozor nestao u tami. Potpunom crnilu. Uop {te ne biste ni poverovali da tu postoji neki prozor da nije bilo udarawa ki{e, buke i vlage. Povukla sam ru~icu za vodu jednom, dvaput, triput pre nego {to se mehanizam pokrenuo. Prokliwu}i sve te cevi kao i mnogo puta u pro{losti, jer se u ovoj staroj ku}i stalno ne{to kvarilo, a ko bi onda zvao majstora? – i ko pisao ~ek da se plati ra~un? A k}eri su govorile, „Za{to sekira{ Tatu, za{to ne pusti{ Tati cu na miru, zna{ da ima slabe `ivce, jadni Tata“, vele one, ili su bar nekad govorile. Kao da su ludice znale… Pa bila je to moja gre{ka vaqda. Po{to sam pristala tako spremno, u stvari tako revnosno, da prodamo staru ku}u i doselimo se ovamo. Ostavili smo svoj dom u univerzitetskoj varo{i, gde smo `iveli ~etrdeset tri godine, da bismo se preselili ovamo. Na ovo seosko imawe u ovu zelenu monotoniju koja je u wemu budila izvesne uspomene (kad je bio de~ak, porodica ga je ovamo dovodila leti u po setu nekim ro|acima – najsre}nije uspomene u wegovom `ivotu govo rio je) ali ih nije budila i u meni. Tad sam ostavila svoje tri prija teqice bez pozdrava zato {to su me nipoda{tavale, uzimale zdravo za gotovo, a to nisam htela da trpim tako da je odlazak bez pozdrava bio moja osveta i ja sam je izvela. A sad je prekasno da se kajem. Napipala sam put natrag u postequ po u`asnoj pomr~ini i slu{ala zvuk ki{e, ja~e nego pre, to {qis! po prozorskim oknima i dobovawe kapi po krovu. On nije vi{e tako glasno hrkao, ili je vetar bio dovoqno glasan da ga nadja~a; nikad ga nije uznemirava 7 lo moje ustajawe, mogla sam da dobijem infarkt ili gu{ewe ili da padnem niz stepenice po mrklom mraku a da li bi on to primetio? – ne zasmejavajte me. Dok sam legala, federi su za{kripali. Ne, on se nije pomerio. Poku{ala sam da ne mislim na ki{u, ni na podrum. Na pre plavqene slivnike. Poku{avala sam da se smirim zami{qaju- }i kako se talasi crne vode kre}u ka meni, plitki talasi, na koje mogu da legnem i onda plutam, kao {to sam nau~ila da plutam u bazenu, na le|ima, ba{ ~udno kako sam mogla da plutam tako la godno da ne ose}am ni najmawi strah, dok su se druge mla|e `ene mu~ile, onima mr{avima bilo je najgore. A tako je lako. Samo se prepusti{. I pluta{. Ali glava nije htela da mi se smiri. Kao da pletem – ~eli~ne igle i daqe sevaju i kuckaju. Svih ovih godina on se zakqu~avao u svoju radnu sobu da ga niko ne uznemirava dok je kuckao i prekucavao svoje bele{ke za predavawa, uvek iste bele{ke, rade}i na stru~nim ~lancima, na svojoj jedinoj kwizi – o poreklu neke drevne gr~ke tragedije koju nije pro~itao niko ko nije morao. Pa ponosili smo se wime veru jem, ja, wegova `ena, i k}eri mislim, postoji prirodna potreba za tim u svakome od nas pa stoga moramo ne~im da se ponosimo pretpo stavqam! I, naravno, wegova primawa profesora klasi~nih nau ka lepo su nas izdr`avala, priznajem. Siroti smetewak pu}kao je tu svoju lulu i ne znaju}i {ta radi, dudlao je. Niko od wih ne zna. A kad mu je zabraweno da pu{i, pu}kao je neupaqenu lulu kao beba gumenu cuclu, e to je ve} bilo jadno. Odr`ali su mu opro{tajnu sve~anost u zbornici Klasi~ne katedre; samo slatko crno vino i kockice sira na ~a~kalicama, nekoliko zdravica, {ef pun hva le, a on di`e ~a{u da odzdravi, suze mu se cakle u o~ima dok mla |i profesori razmewuju izve{ta~ene osmehe, a ~ak i oni stariji, slede}i za otpis, gutaju zevove kao da gutaju jame prevelike da im pro|u kroz grlo. E taj je prizor trebalo videti! Same pohvalne zdravice za Profesora Emeritusa, on di`e ~a{u sa vinom tako sve~ano. Uop{te ne shvataju}i. Uop{te ne naga|aju}i, jadna jalova budala, {ta }u ja prvo pomisliti u vezi sa celim prizorom. Pa ipak, onda, u sopstvenoj slabosti, `ele}i da se osvetim svojim jedinim prijateqicama, dopustila sam mu da me nagovori da se ovamo preselimo. Wegovo umirovqewe: a moje? 8 Poku{ala sam da zaspim, ali je ki{a i daqe pqu{tala, grmqa vina se po~ela pribli`avati kao ne{to ogromno {to se vaqa preko poqa i ciqa ba{ na ovu ku}u; od straha mi o~i {irom zinu{e dok se ta stvar, neka xinovska okrugla tvorevina, prevaqala preko na {e ku}e i otkotrqala daqe niz poqa nestaju}i. Ali nikakve muwe! Ni pre, ni posle. No} je bila mra~na kao nikada ranije. Sad sam poku{ala da ga probudim. Uhvatila ga za rame, pro tresla. Probudi se! Hajde, pomozi! Ne{to u`asno se dogodilo! Glas mi se popeo visoko kao kod uzbu|ene operske dive, ali to na wega uop{te nije delovalo. U ovom mraku, gustom kao katran, nisam mogla da ga vidim ~ak ni kao razlivenu mrqu, kao tiwawe. Pa ipak sam bila sigurna da niko drugi nego on, moj suprug pedeset jednu godinu, mora le`ati tu kraj mene mlitav i te`ak kao vre}a gnojiva, dok se du{ek pod wim ugiba. Opipavam mu ko smate obraze, prore|enu kosu i pod wom ko{~atu lobawu. Dodi rujem o~i, {irom otvorene kao i moje. Majrone! [ta je s tobom! [ta ti se dogodilo! A on i daqe le`i nepomi~no. Iz posteqine se sad po~eo diza ti vla`an nezdrav vow koji mi o{tro {tipa nozdrve. Shvatila sam da ve} nekoliko minuta ne ~ujem wegovo disa we. Ono hrkawe-frktawe, ono ~egrtawe u grlu. U meni se vaqao bes u grudvama kao {lajm. Samo je dudlao tu svoju lulu i ne znaju}i {ta dudla, pa zar ga doktor nije upozora vao! – i ja, i wegove privr`ene k}eri, zar ga nismo opomiwale! Ali, ne: Profesorove misli bludele su po drevnom svetu, ili su ~eprkale po zvezdama (svemir je bio jedno od wegovih „zanimawa“). – Probudi se! Probudi se! Probudi se! Kako se usu|uje{ da me ostavi{, u ovakvom ~asu! – udaram ga po ramenu sna`no, pe snicom. Da li je on to zaje~ao, ili mi se samo pri~inilo – u svakom slu~aju zaglu{io ga je iznenadni nalet grmqavine, ponovni, koji se prevaqao preko poqa i preko ku}e tako da sam kao dete zacvi lela mole}i za milost. Ni ovaj put nije bilo nikakve muwe, ni najmaweg bleska! [to nije bilo prirodno, znala sam. Jer gromu mora pretho diti muwa, grom nastaje od muwe koja cepa nebo na komade, tu sam ~iwenicu znala. Sem ako zvuk uop{te nije dolazio od groma ve} od ne~ega drugog? Odjednom me je obuzela panika i stezala me ne~im {to je, iz gleda, dolazilo iz mraka, odgurnula sam ga od sebe kao ne{to bes korisno, da li je on uop{te znao ko sam, ili je svih ovih godina tek samo bacao pogled na mene? – a jedna misao mi je prolazila kroz glavu, Sad vi{e niko nikome ne mo`e da pomogne, ovo je ta ma samoga po~etka sveta, i kraja. Tad je moglo biti oko ~etiri sata izjutra, po mom potowem ra~unu. U tom ~asu, u svojoj uspani~enosti, u prvoj spoznaji da 9 10 je on mrtav, i da ja vaqa da se postaram za pomo}, nisam bila u stawu u potpunosti shvatiti va`nost takvog zakqu~ka. Svesna samo ~iwenice da sam sama, oh i tako prestra{ena! da mi srce od straha udara kao u divqe zverke! Da me je on napustio na samom po~etku ove opsade, ovog u`asa koji se de{ava u spoqa{wem sve tu van moje spoznaje. Izi{la sam iz na{e bra~ne posteqe o~ajni~ki `ele}i da odatle pobegnem, kao iz groba. Tavanica proki{wava? – posteqina je vla`na, na pokriva ~u je ne{to lepqivo. Taj ogavni bolesno-sladuwav vow u vazduhu uprkos sve`em mirisu ki{e! Za to je on kriv! On je kriv! Ne spretno tra`e}i u mraku telefon, oborila sam lampu i vrisnu la, oh kriknula, i po~ela da jecam kao mlada nevesta zato {to sam ga izgubila, wega ~ije lice ve} dugo nisam istinski videla, mada ne toliko dugo koliko on nije video moje. Jednom me je moja starija k}i uhvatila, u kuhiwi na{e sta re ku}e na Univerzitetskom visu, i rekla, zapawena „Za{to maj ko, za{to pla~e{?“ – a ja sam sakrila lice od wenih mladih o~i ju mrmqaju}i qutito i posti|eno, „Zato {to tvoj otac i ja nismo vi{e mu` i `ena, ne volimo se ve} dvadeset godina“, a moja k}i je udahnula sna`no kao da je od ove sredove~ne `ene, sa usana ro|e ne majke, ~ula neku skarednost, i kazala, „Oh, majko! – to ne veru jem!“ – i okrenula se od mene sa ga|ewem jer je mislila, kao {to svi oni misle, deca koja ni~u iz na{ih tela i odlaze {to mogu br`e i `ustrije, „Ne `elim da tako ne{to ~ujem od tebe.“ A sad je on mrtav, i ja moram na}i pomo}; jedino sam, bauqaju}i ~etvorono{ke za palim telefonom, shvatila da je on mora bi ti mrtav iz istog razloga iz kog je nestala struja; a ako nema stru je, to je zbog toga {to je on mrtav – zna~i van svake qudske mo}i. A `elim li da mi nepoznate osobe ulaze u sobu, ~ak i ako bi bi li u stawu da prona|u ovu ku}u, ovu sobu, po kao katran crnoj no}i? Prsti su mi grebali po grubom tkawu podne prostirke ali nisam mogla da napipam plasti~ni telefon, niti da ~ujem wegov signal {to je zna~ilo, shvatila sam, da su i telefonske linije u prekidu; svaka komunikacija sa spoqa{wim svetom bila je pre se~ena. Prekinuta. Taj odvratni bole{qivi vow. Wegov. To je on. Odjednom je po stalo nepodno{qivo, zatvorena ovde sa wim. Obuzela me je neo doqiva `eqa da pobegnem. Puzila sam na laktovima i kolenima u pravcu vrata, {ap}u- }i sebi da! da! samo tako! mo`e{ ti to! Na pisa}em stolu bila je kerozinska lampa, i {ibice, upravo za ovakve neo~ekivane pri like, ali kao da sam znala da ne}u biti u stawu da ih na|em, jo{ mawe da svojim drhtavim prstima upalim fitiq. I tako sam, sve na laktovima i kolenima bri{u}i pod no} nom ko{uqom i bazde}i na grob uspela da umaknem. Polako, bolno, dah}u}i od napora, spu{tala sam se niz strme stepenice u mrak. Koliko stepenika! – nikad ih pre nisam prebrojavala, a sada, spu{taju}i se wima, izgubila sam ra~un negde oko dvadesetog. Dr`ala sam se stepeni{ne ograde (ne sasvim sigurne) levom rukom dok sam desnom pipaju}i pratila zid. O~i su mi sad bile suve {iroko otvorene, upiqene, ali u dubini nisu videle ni{ta osim tame, tupe i bezdane kao razlivena mrqa crne boje. Shvati la sam da u toj tami ima ne~eg tajanstvenog jer nikada sli~nu u `ivotu nisam videla. Moram da vidim, moram da na|em svetlost da vidim. O~ajni~ki sam `elela da si|em niz stepenice, da uzmem ba terijsku lampu iz kuhiwskog ormara; da upalim sve}e. U `urbi sam negde bila ostavila ogrta~, papu~e. Ne bih mogla da ka`em koja je godina, niti gde se nalazim, koja je ovo ku}a od svih ku}a u kojima sam `ivela. I tu stoji neka `ena mojih godina, neuredne sivkaste kose koja joj pada izme|u le|nih lopatica, te{kih opu {tenih grudi, kukova, butina, mlitavog trbuha isto tako, koja dah}e kao pas, i znoji se, preznojava se ~ak i na ovim stepenicama kojima struji vazduh, bosonoga i nezgrapna; kako bi moje neka da{we prijateqice zurile pune sa`aqewa, kako bi se moje k}eri rugale! Dok ste mladi, nikada i ne pomi{qate da }ete, jednog dana, ta `ena biti vi. I daqe je pqu{talo i grmelo, ali i daqe nije sevalo. Sem {to me je vukla sila te`e, nisam imala ose}aj da silazim sve dok od jednom, spu{taju}i stopalo na slede}i stepenik, nisam otkrila da ne postoji slede}i stepenik, da sam stigla do dna stepenica. Sva sam drhtala, zgr~ena kao da se spremam da odbijem napad. Ali u tami nije bilo nikoga. Ovde se bolesni vow iz gorwe odaje malo rasuo. I daqe sam mo gla da ga nawu{im – uvukao mi se u flanelsku no}nu ko{uqu, u ko su – ali ne tako jako. Nadja~avao ga je o{tar miris ki{e i zemqe, miris koji povezujem s prole}em. S prole}nim ki{ama, i otapa wem snega posle duge zime. Kao da svake godine ju`ina sti`e sve kasnije, i utoliko se radosnije do~ekuje. Za vetrovitih dana, kad sunce sija, takvi mirisi mogu da vas navedu da se osetite `ivi. Uhvatila sam se za kraj ograde u dnu stepenica poku{avaju}i da odredim svoj polo`aj. S moje desne strane bila je gostinska soba, sa leve kuhiwa. E kuhiwu sam tra`ila. Kao da lagano ulazim u crnu vodu po~ela sam da napipavam put do kuhiwe i iznenada se sudarila sa stolicom (ko je samo 11 12 ostavio stolicu na takvom mestu?), udarila sam slepoo~nicom o o{tru ivicu ne~ega (police? – tu?), i kona~no u{la u kuhiwu, a znala sam da je to kuhiwa po mirisu kuvawa i masno}e i hladnom linoleumu pod stopalima. I tu sam posegla za prekida~em na zidu – toliko je velika mo} navike. Nema struje, naravno. Tama je ostala nepomi~na i bezdana. Tu mi je pro{lo kroz glavu da jo{ jednom poku{am da tele foniram, jer zaista mi je trebala pomo}, {tavi{e u`asno tre bala zar ne? – mada nisam mogla ta~no da se setim za{to. Ali se telefon, na zidu pored sudopere, nalazio na drugom kraju cele du`ine kuhiwe, me|uprostora crnog i zastra{uju}eg kao dubo ka voda, i moj se stomak od straha stegao. A {ta ako nisam sama? [ta ako ne{to samo ~eka da napravim pogre{an pokret? Pot puno neo~ekivano obrela sam se pored hladwaka, otvorila vra ta, hladno}a hlapi, van sebe od gladi odjednom sam naslepo ali nepogre{ivo posegla za komadom ostavqenog kola~a sa cimetom koji sam ju~e ujutro umotala u celofan, litarskim pakovawem mleka, bez te{ko}a vide}i stvari svojim mislenim okom budu}i da u mraku nisam mogla videti stvarno. Bestidna i uzdrhtala od `ivotiwske halapqivosti, stajala sam tu, vrata otvorenih ras tro{no, pro`drala kola~ do posledwe mrve i ispila mleko tako `udno da se usput prosipalo po no}noj ko{uqi. Kada sam utoli la glad, osetila sam ga|ewe prema svom pona{awu, i ludosti, i hitro zatvorila vrata kako bih sa~uvala dragocenu hladno}u. Po{to struje nije bilo niti se znalo kada }e do}i, osetqivoj hrani u hladwaku i zamrziva~u pretila je opasnost da se ukvari. Naravno, zamrziva~ }e izvesne namirice (na primer meso) ~uva ti jos satima pre nego {to po~ne otapawe, ali kada proces jednom krene ne}e mo}i da se obrne jer hrana ne}e biti za jelo. U`asnula sam se pri pomisli na to da }u ostati bez hrane ako se nevreme nastavi, ako putevi ostanu neprohodni a ja ne budem mo gla da danima napustim ku}u. Telefon tu nije bio ni od kakve ko risti jer, ~ak i ako bi se moj poziv probio do nekog, bio bi do~ekan s podsmehom i prezirom. To bi me izazvalo da sagovornika zaspem glasnim psovkama, a onda bi moje ime izi{lo na videlo. Morala sam da na|em nekakvu svetiqku, sada ve} pani~no `ude}i za svetlo{}u kao za hranom, oprezno sam napipala put do kredenca gde smo dr`ali baterijsku lampu, preturaju}i po po sudama, bocama i limenkama ali gde je baterija? – da li ju je on premestio? – u `urbi sam oborila na pod ne{to {to se razbilo, mo`da {oqu, zveknulo je i rasprslo se kraj mojih nogu eto dodat ne opasnosti da na krhotine stanem svojim sirotim bosim stopa lima, Bo`e, imaj milosti! Potpuno rastrojena, glasno cvile}i Za{to? za{to? pomozi mi! i tragaju}i za nestalom svetiqkom, pitala sam se da li sam nehotice u pro{losti po~inila kakav u`asan greh za koji sad moram biti ka`wena, neko nepo~instvo ili neku svirepost koja mo`da nije bila hotimi~na ve} po~i wena u odsustvu voqe ili svesne namere kao {to u svom nepro svetqenom `ivotu obavqamo toliko stvari samo napola razmi {qaju}i, napola sagledavaju}i posledice svog pona{awa. A ako je tako, prekliwem Te da mi oprosti{! (Pa ipak nisam mogla da poverujem da sam stvarno po~inila neki takav greh, jer se nisam se}ala ni~ega. Kao da mi je nestanak struje izbrisao i celokupno se}awe. Kao da, u apsolutnoj tami, nije ni bilo potrebe za ma kakvim vremenom osim apsolutnog Sada.) A onda sam u o~ajawu, pretra`uju}i prstima drugi deo ku hiwskog ormara, u kojem ona nikada ni slu~ajno nije stajala, prona{la baterijsku lampu! – smesta je zgrabila i palcem pri tinusla prekida~, ali, mada je kliknula, ona se nije upalila. Kako je to mogu}no? Baterija se ispraznila? Ali nedavno sam je koristila, dole u podrumu – u mra~nom udubqewu gde dr`im konzervisano vo}e. A ipak: ni{ta nije sinulo. Glasno jecaju}i od muke i o~aja zakora~ila sam nepromi {qeno i stopalom stala na krhotinu stakla. Sre}om, na stopalo nisam stala svom te`inom, ali je ipak posekotina zabridela, za celo je krvarila. Pa`qivo koliko sam to mogla, poku{avaju}i da obuzdam je cawe (ja sam kako rekoh zdravorazumna `ena, sposobna doma}ica ovog i prethodnih doma}instava tokom vi{e od pola veka), na {la sam put do udaqenog dela kuhiwe, napipala radni sto pored sudopere, fioku ispod, sa raspakovanim sve}ama i {ibicama ko je smo ~uvali za ovakve neo~ekivane slu~ajeve, prekliwu}i Te {apatom za milost (ja, koja sam pre toliko godina sa prezirom odbacila veru u Tebe!), i po~ela da kre{em {ibice dr`e}i ih drhtavim prstima naspram nevidqivog fitiqa sve}e, koliko je to mu~niji! koliko zahtevniji posao po mraku nego prosto upali ti sve}u kad je vidite! kona~no sam posle mnogobrojnih nespret nih poku{aja uspela, kunem se, jer je jedna od {ibica planula, osetila sam miris fosfora – ali nisam videla plamen. Tad mi je postalo jasno i nepobitno ono {to sam dotad sa mo podozrevala – da u ovoj tami, ovoj no}i, postoji ne{to tajan stveno, nedoku~ivo: ne{to {to ovu tamu razlikuje od svih drugih tama i no} od svih drugih no}i. Jer nije bilo u pitawu puko od sustvo svetlosti (koja nam, naravno, dolazi od Sunca) ve} prisu stvo tame kao takve, guste i neprovidne poput oblika prave materije. 13 Tako sam razum ela da ne bi moglo biti nikakvog vidqivog dejstva ni da je {ibica „upaqena“ – ni da fitiq sve}e „gori“. Ono {to bi pod normalnim okolnostima bilo svetlost smesta je usisavano, poni{tavano, kao da ne postoji. Jer zaista i nije ima lo oblik postojawa. Da samo nekako izdr`im, do zore! A u zoru, sigurno }e sve biti u redu? (Nepogoda kao da se smi rivala. Ali ~ak i ako ki{a nastavi da pada, i nebo ostane zakri veno oblacima, bi}e svetlosti – jer koja bi zla sila mogla odole ti snazi na{eg Sunca?) Nisam verovala u Boga, ali sam verovala u Sunce. Mada ni kada nisam preterano pa`qivo slu{ala kada bi on, ~itaju}i mi iz nekoga od svojih nau~nih ~asopisa, blebetao o milion-bili on-trilionskoj starosti Sunca, ili o veli~ini svemira, ili o tome mo`e li se vreme sabiti u oblik dovoqno mali da stane u moj naprstak! – kao da sam ja, uzdi{u}i pod teretom svojih doma}i~kih obaveza, imala za to strpqewa. Odjednom sam postala vrlo iscrpqena, posle tako jalove po trage za svetlo{}u, li{ena vi{e svakog dostojanstva, pa sam `urno krenula da potra`im put nazad u predvorje pomi{qaju- }i u svojoj pometenosti kako }u se uspeti stepenicama i vratiti u postequ ne se}aju}i se u toj zbrkanosti {ta mi je zapravo pre otelo krevet, pa tako i san, koliko sam se toga gnu{ala, koliko je to ne{to htelo da mi na{kodi, i tako sam jo{ jednom stala na komad stakla ovog puta zasecaju}i stopalo dubqe. Budalo! bu dalo! budalo! vikala sam ose}aju}i klizavu krv na linoleumu; ali, po{to je nisam videla, odjednom kao da za wu nisam mnogo ni marila. Pipala sam, spoticala se, teturala dok nisam na{la put u predsobqe, pa u gostinsku sobu, jecaju}i naglas od jeda, i ako su me iko ili i{ta o~ekivali u toj pomr~ini s mirisom plesni i pra{ine (nisam li koliko pro{le nedeqe tu odaju o~istila, usi sala i ula{tila?), nije me bilo briga ni za mrvu – nije. Noge su mi sad bile umorne kao voda poda mnom, bauqala sam prema sofi, lepoj staroj ko`noj sofi koju je, koliko se se}am, on kupio, glat koj na dodir i mestimi~no fino ispucaloj od starosti, i hladnoj. Ali sad ve} nisam marila ni {ta je ni kakva je, samo sam legla. Jedino sam `elela da zatvorim o~i i zaspim. 14 I jesam li spavala, stvarno? – da li je to bio san u {ta sam skliznula, ili neka jo{ ve}a, sasvim bezdana pomr~ina koja – dok istiha jadikujem i cvilim nesposobna da na sofi na|em po lo`aj koji mi ne}e gwe~iti vrat, rastezati ki~mu? – sada mome mozgu oda{aqe neke neuo bli~ene strahove? Nisam sawala. Nisam ni{ta „videla“. Sve dok se kona~no ni sam probudila kad je sunce izi{lo, i „videla“ sebe kako se budim ~ila i nasme{ena novom danu, dok bleda ali nevarqiva sun~eva svetlost sve ja~e bije kroz ~ipkane zavese na prozorima gostin ske sobe – Najzad! najzad! Osim {to je, dovoqno svirepo, to bio san – i kada sam sela, trep}u}i o{amu}eno, opet sam to bila ja koja zurim u mrak, kao i dotad; u nepromewenu, u`asnu pomr~inu. Prolazili su minuti, prosto nisam mogla da razaberem {ta se desilo, gde sam, jer ni sam bila u svojoj posteqi, niti i u jednoj poznatoj posteqi; dozi vala sam, vikala, toliko je te{ka bila moja zbrkanost, Majrone! Majrone! Gde si! [ta nam se dogodilo? A onda, kao da me je prelio crni plimni talas i po~istio sa sobom, setila sam se. Razumela sam. Ako biste hteli da me sledite do mog skrovi{ta pretposta vqaju}i da sam, kao `ena u godinama, sama, toliko rawiva – pre varili biste se. Tama koja ispuwava ovo mesto toliko je potpuna da niko od vas nikada ne}e u wu prodreti. A i ukucala sam klinove duge tri palca, da utvrdim vrata iznutra. Nema nikakve opasnosti da }u ostati bez zaliha. Nagomilala sam sve {to sam mogla od sve`ih i konzervisanih namirnica iz kuhiwe; imam ovde, u podrumu, desetine staklenki slatka i tur {ije – kru{ke, vi{we, raj~ice, raven, ~ak krastav~i}e; a tu je i sanduk s jabukama i vre}a ajdaho krompira. Neka je hrana uku snija presna nego kuvana. (Vo}e i povr}e sam nekad ostavqala iz potrebe da se ne~im zaposlim, ovde, na selu, gde nisam nikog poznavala i gde nikog nisam ni `elela da znam. ^ak i dok je on i{ao okolo rukovao se i sme{kao u nadi, jadna budala, da }e ga prihvatiti kao svoga. I ko je sad od nas dokazao svoje?) Vi{e se ne bojim mraka. Jer ovde, na ovome mestu, to je moj mrak. Kada sam ta~no shvatila {ta se dogodilo, i da moram, bez ikakvog odlagawa, da se sakrijem, ne mogu da se setim – mo`da pre jednog meseca, a mo`da pre samo nekoliko sati. U ve~noj no- }i Vreme nema zna~aja. Mada se se}am onih dugih meseci tokom prethodne zime kad su nebo zaklawali oblaci a sunce, probijaju}i se kroz wih, izgle dalo kao izlizani kositreni lonac; mnogih ve~eri kada su sve tiqke u ku}i {kiqile i treperile. Kompanija je na moje `albe ostajala gluva i nema – naravno. A onda je nai{ la nepogoda – ovaj sada{wi udar. 15 16 Kad sam se probudila u zoru posle nepogode, zapravo sam se probudila u no}i mada sam ~ula izvesne slabe ali nepogre{ive zvuke – kliktaje ptica u blizini ku}e – i razumela da jeste zora; ali bez sunca. Ki{a je bila prestala. I grmqavina. Napipala sam put do prozora u onome {to je bila gostinska soba i pritisla oba dlana na prozorsko staklo ose}aju}i, da, to plotu sunca, to jeste bilo sunce, mada nevidqivo. Kao {to su, prethodno, postojali i plamsaj upaqene {ibice i fitiq sve}e koja gori. Ali u svetu se bila odigrala promena, i svetlost vi {e nije mogla da postoji. U tom ~asu nisam imala vremena da sebi objasnim {ta se dogo dilo, kakva prirodna katastrofa, znala sam jedino da moram dela ti smesta! Ku}evlasnici kao ja moraju da se za{tite od pqa~ke, pa qevine, nasilni{tva i pusto{ewa svake vrste – jer svet }e se sada podeliti na one koji imaju zaklon i zalihe i one koji ih nemaju. One sa sigurnim skloni{tem i one bez wega. Tako sam se ja utvrdila ovde. U podrumu, u mraku. Gde mi o~i i ne trebaju. Ceo ovaj prostor unela sam u pam}ewe pomo}u dodira. Ni{ta me ne bi moglo namamiti da ga napustim. Zato me ne ku{ajte qu bazno{}u, ne pretite mi, ni nogom mi se ne primi~ite. Ne znam ni{ta o onome pre propasti, niti me zanima. Ako iko od vas us tvrdi da mi je rod, ~ak da mi je k}i, lepo vam ka`em: ja nisam `ena koju ste nekada poznavali, nisam uop{te nikakva `ena. U svojim brbqarijama on se nekad i{~u|avao nad izvesnim opasnostima koje Zemqi prete iz svemira, nekim upozorewem, ili je to bilo predskazawe, da }e jednog dana nekakvo zlo}udno nebesko telo (kometa? asteroid?) udariti o Zemqu silinom ravnom bezbroju nuklearnih eksplozija, izbaciti je iz wene prirodne orbite podi `u}i oblak smrvqenog stewa i pra{ine koji }e potpuno zakloniti sun~evu svetlost, i tako oterati gre{ni qudski rod u ve~nu no}. Pa, ako je to voqa Tvoja, neka bude voqa Tvoja. To jeste kraj starog sveta, ali nije kraj onih me|u nama koji su se pripremili. ^ak i sada u daqini ~ujem zvuk sirene. Sigurna sam da je taj gadan, jedak miris zapravo smrad dima. Ali to me ne zanima, ja sam na{la svoj mir. Kao {to rekoh, imam zaliha koje }e potrajati jo{ mnogo me seci – do kraja `ivota. Imam hranu, imam vodu; ne ba{ vodu iz bunara ili sa izvora, ali vodu dovoqno sve`u za mene, gustu, s mirisom zemqe ali obilatu ovde u podrumskoj tami gde u nekim delovima se`e i do dubine od ~etiri ili pet palaca; kad ponovo nai| u ki{e, voda }e se slobodno slivati niz kamene zidove sa ko jih }u mo}i slatko da je lap}em jezikom. XOJS KEROL OUTS (Joyce Carol Oates, 1938), veoma plodna sa vremena severnoameri~ka spisateqica (romani, kratke pri~e, drame, pesni~ke zbirke, kwi`evna kritika), profesorka na Univerzitetu Prinston, nalazi se u naju`em krugu kandidata za Nobelovu nagradu. Po{to je, kako sama ka`e, prvi kwi`evni podsticaj na{la u kwigama o Alisi L. Kerola, svoje daqe kwi`evno obrazovawe za snovala je na ameri~kim i evropskim klasicima (Po, Fokner, Toro, Hemingvej, Dostojevski, Kafka, Man, Ni~e), koji su obele`ili weno shvatawe sveta i stvarala~ki postupak. ^esto nadahnuta doga|ajima i li~nostima iz realnog `ivota, spajaju}i „velike zamisli i sitne pojedinosti“, li~no iskustvo i {iru sliku sveta, ona se, stilski mi nuciozno, bavi pitawima klasnog i rasnog nerazumevawa, seoskim siroma{tvom, `eqom za mo}i i politikom, devoja~kim mu~nim od rastawem, fanatizmom, zakonom i civilizacijom, nasiqem u svakom obliku, natprirodnim i grotesknim, slikaju}i tako razne strane i oblasti ameri~kog `ivota. Posledwih godina, u prozi koja je sve vi {e subjektivna, sve ~e{}e se okre}e kategorijama grotesknog, apsurd nog, gotskog, za~u|ena i zadivqena nepoznatim, mra~nim uglovima qudske svesti i li~nosti, prime}uju}i kako „...ose}amo da je grotesk no istovremeno i ’realno’ i ’nerealno’, kao {to su i du{evna stawa sasvim realna... mada nesamerqiva“. U pogovoru zbirci HAUNTED. Tales of the Grotesque (1994), odakle je uzeta ova pri~a, X. K. Outs ka `e: „Izgleda da je naklonost prema umetnosti koja nam obe}ava da }e nas prestraviti, protresti, ponekad ogor~iti, podjednako duboko utisnuta u qudsku psihu koliko i protivni nagon ka prosvetqenom, ra cion alnom, nau~no skepti~nom, istini i ’stvarnom’“. Kod nas su prevedene wene kwige Daj mi svoje srce, Zveri, Silo vawe, Ameri~ki apetiti, Lepotica, Crna voda, i Zombi. Miroslava Smiqani} Spasi} 17 Fernando Arabal PIKNIK Prevela sa {panskog Bojana Kova~evi} Petrovi} Lica: SAPO, vojnik SEPO, vojnik GOSPODIN TEPAN, Sapov otac GOSPO\A TEPAN, Sapova majka DVA VOJNA BOLNI^ARA Zaglu{uju}i zvuci bitke. ^uju se pucwi, bombe, mitraqeska paqba. Sapo je sam na sceni, {}u}uren izme|u xakova. Upla{en je. Bitka jewava. Ti{ina. Sapo iz platnene korpe vadi klupko vunice i igle za pletewe. Po~iwe da {trika ve} dopola ispleten xemper. Zazvoni vojni telefon koji se nalazi pored Sapa. SAPO: Halo… Halo… Na usluzi, kapetane… Tako je, ja sam stra`ar sa kote 47… Ni{ta novo, kapetane… Oprostite, kapetane, kada ponovo po~iwe bitka?... A bombe, kada da bacim bombe? Ali, ~ekajte, gde da ih bacim, napred ili nazad?... Ne budite takvi prema meni. Ne pitam to da bih vas gwavio… Kapetane, ovde sam sasvim sâm. Mo`ete li da mi po{aqete neko dru{tvo? Makar kozu… (Kapetan ga grdi.) Na usluzi… Na usluzi, kapetane. (Sapo spusti slu{alicu. Gun|a.) Ti{ina. Na pozornicu ulazi bra~ni par Tepan sa korpom, kao da su do{li na celodnevni izlet. Upu}uju se ka svom sinu Sapu, koji, okrenut le|ima i skriven me|u xakovima, ne vidi {ta se de{ava. 18 GOSPODIN TEPAN: (ceremonijalno) Sine, ustani i poqubi majku u ~elo. (Sapo, sa olak{awem i iznena|en, ustaje i qubi majku u ~elo s velikim po{tovawem. @eli ne{to da ka`e. Otac ga prekida.) A sada, poqubi mene. (Qubi ga u ~elo.) SAPO: Ali mamice i tatice, kako ste smeli da do|ete ovamo kad je tako opasno? Odmah idite odavde. GOSPODIN TEPAN: Jel’ ti to ho}e{ ocu da dr`i{ ~as o ratu i opasnosti? Za mene je ovo ma~ji ka{aq. Koliko sam samo puta isko~io iz metroa u pokretu! GOSPO\A TEPAN: Mislili smo da ti je mo`da dosadno, pa smo do{li da te vidimo. Mora da se dosa|uje{ od toliko ratovawa. SAPO: Pa, zavisi. GOSPODIN TEPAN: Znam ja vrlo dobro kako to ide. Kad je ne{to novo, u po~etku je zanimqivo. Kad ubija{, baca{ bombe i nosi{ {lem, tako elegantan, to ti u po~etku prija, ali na kraju ti dosadi. U moje vreme je bilo druga~ije. Ratovi su bili raznovrsniji, imali su boju. A osim toga, imali smo kowe, mnogo kowa. Ba{ smo u`ivali: kad kapetan ka`e: „u napad“, ve} smo svi bili spremni, na kowima i u crvenim uniformama. To je ba{ bilo lepo. Pa onda u galop s ma~em u ruci i ve} smo bili pred neprijateqem, koji je tako|e bio na nivou zadatka, na svojim kowima – ni{ta nije moglo bez kowa, bilo ih je mnogo, i to bucmastih – u lakovanim ~izmama i zelenim uniformama. GOSPO\A TEPAN: Ne, neprijateqske uniforme nisu bile zelene, ve} plave. Dobro se se}am, bile su plave. GOSPODIN TEPAN: Ka`em ti da su bile zelene. GOSPO\A TEPAN: Ne, tvrdim da su bile plave. Koliko puta smo, kao devoj~ice, izvirivale na terasu da vidimo bitku, a ja govorila malom kom{iji: „Kladim se u ~okoladicu da }e pobediti plavi“. A plavi su nam bili neprijateqi. GOSPODIN TEPAN: Dobro, neka ti bude. GOSPO\A TEPAN: Uvek sam bila veliki qubiteq bitaka. Kao mala, stalno sam govorila da }u kad porastem biti kowi~ki pukovnik. Mama mi nije dala, zna{ ve} koliko je staromodna. G. TEPAN: Majka ti je uvek bila blesava. SAPO: Izvinite, ali morate da odete. Zabrawen je dolazak u rat svakome ko nije vojnik. G. TEPAN: Ba{ me briga. Mi nismo do{li na front da ratujemo. Samo ho}emo da napravimo piknik s tobom, po{to je nedeqa. G\A TEPAN: Da zna{, donela sam finu hranu. Napravila sam tortiqu s krompirom kakvu obo`ava{, pripremila sendvi~e sa {unkom, crno vino, salatu i kola~e. SAPO: Dobro, kako ho}ete, ali ako do|e kapetan, re}i }u da ja nemam veze s tim. Razbesne}e se. Stra{no ne voli posete u ratu. Stalno nam ponavqa: „U ratu ima discipline i bombi, nema poseta“. G\A TEPAN: Ne brini, ja }u u par re~i sve da objasnim tom kapetanu. 19 20 SAPO: A ako ponovo po~ne bitka? G. TEPAN: Misli{ da }u se upla{iti? Ne}e mi biti prvi put. Kad bi barem bilo kao pre, kad se u bitku i{lo na debelim kowima. Vremena su se promenila, razume{? (Pauza.) Do{li smo motorom. Niko nam ni{ta nije rekao. SAPO: Mislili su da ste sudije. G. TEPAN: Jedino nam je bilo te{ko da se probijemo izme|u toliko tenkova i xipova. G\A TEPAN: I jo{ je na kraju, se}a{ se, onaj top zaustavio saobra}aj. G. TEPAN: U ratu ~ovek sve mo`e da o~ekuje, to je dobro poznata stvar. G\A TEPAN: Dobro, hajde da jedemo. G. TEPAN: Da, hajde, umirem od gladi. Meni miris pra{ine uvek otvori apetit. G\A TEPAN: Mo`emo evo ovde da jedemo, se{}emo na }ebe. SAPO: Kako }u s pu{kom? G\A TEPAN: Ne}e{ s pu{kom. Nevaspitano je sesti za sto s pu{kom. (Pauza.) Ala si prqav, dete moje… Kako si se tako isprqao? Da vidim ruke. SAPO: (pokazuje joj ruke posti|eno) Morao sam da se vu~em po tlu na vojnim ve`bama. G\A TEPAN: A kakve su ti u{i? SAPO: Jutros sam ih oprao. G\A TEPAN: Dobro, mogu da pro|u. A zubi? (Pokazuje zube.) Odli~no. Ko }e sada da dobije poqubac zato {to je oprao zubi}e? (Svom mu`u.) Poqubi sina jer je oprao zube. (G. Tepan qubi sina.) Ne dolazi u obzir da prestane{ da se pere{ samo zato {to si u ratu. SAPO: Da, mama. (Prione na jelo.) G. TEPAN: Pa, sine, jesi li mnogo wih ubio? SAPO: Kada? G. TEPAN: Ovih dana. SAPO: Gde? G. TEPAN: Pa ovde, u ratu. SAPO: Nisam mnogo. Malo sam ih ubio. Skoro nikoga. G. TEPAN: Jesi li vi{e ubijao neprijateqske kowe ili vojnike? SAPO: Ne, kowe nisam. Nema kowa. G. TEPAN: A vojnike? SAPO: Mo`da. G. TEPAN: Mo`da? Zna~i, nisi siguran? SAPO: Pa da, ne gledam kad pucam. (Pauza.) U svakom slu~aju, retko kad pucam. A svaki put kad opalim, pomolim se Bogu za onog koga sam ubio. G. TEPAN: Mora{ da bude{ hrabriji. Kao tvoj otac. G\A TEPAN: Idem da pustim plo~u na gramofonu. Pu{ta plo~u. Sve troje sede na tlu i slu{aju. G. TEPAN: E, to se zove muzika. Muzika se nastavqa. Ulazi neprijateqski vojnik: Sepo. Obu~en je isto kao Sapo, samo mu je uniforma druge boje. Sepo je u zelenom, a Sapo u crnom. Sepo, u zanosu, slu{a muziku iza le|a porodice Tepan. Plo~a se zavr{i. Kada ustane, Sapo ugleda Sepa. Obojica prestra{eno podignu ruke u vazduh. Gospodin i gospo|a Tepan ih posmatraju za~u|eno. [ta se de{ava? Sapo reaguje. Okleva. Naposletku, veoma odlu~no, uperi pu{ku u Sepa. SAPO: Ruke gore! Sepo podi`e ruke jo{ vi{e i jo{ upla{enije. Sapo ne zna {ta da radi. Iznenada odlazi do SEPA i blago ga udara u rame dok mu govori: ^ik pobegni! Imam te, pti~ice! G. TEPAN: Dobro, i {ta sad? SAPO: Pa vidi{, mo`da }e me nagraditi pa }u postati narednik. G. TEPAN: Ve`i ga, nemoj da ti pobegne. SAPO: A {to da ga ve`em? G. TEPAN: Pa zar jo{ nisi nau~io da zatvorenike treba odmah vezati? SAPO: Kako da ga ve`em? G. TEPAN: Ve`i mu ruke. G\A TEPAN: Da. To je najva`nije. Treba mu vezati ruke. Videla sam da uvek tako rade. SAPO: Dobro. (Zatvoreniku.) Budite qubazni i spojte ruke, da vas ve`em. SEPO: Nemojte jako da me povredite. SAPO: Ne}u. SEPO: Joj, kako me boli… G. TEPAN: Sine, ne budi tikvan. Nemoj da maltretira{ zatvorenika. G\A TEPAN: Zar sam te tako u~ila? Koliko puta sam ti rekla da prema svima treba biti dobar? SAPO: Nisam hteo. (Sepu.) A ovako, da li vas sad boli? 21 SEPO: Ne. Sad ne. G. TEPAN: Recite istinu. Slobodno nam se poverite. Nemojte se stideti {to stojimo pred vama. Ako vam smeta, recite nam i popusti}emo vam konopac. SEPO: Ovako je dobro. G. TEPAN: Sine, ve`i mu i noge da ne pobegne. SAPO: I noge? Za{to sad… G. TEPAN: Ali zar te nisu u~ili pravila? SAPO: Jesu. G. TEPAN: Dakle, sve ovo pi{e u pravilima. SAPO: (dobronamerno) Molim vas, budite qubazni da sednete na pod da mogu da vam ve`em noge. SEPO: Ali nemojte da me povredite kao prvi put. G. TEPAN: Sad ima svi da ti zavide. SAPO: Ne}e mi zavideti. Da li vas boli? SEPO: Ne. Sada je savr{eno. SAPO: (padne mu na pamet jedna ideja) Tata, hajde da me slika{ sa zatvorenikom na podu, a ja da mu stavim nogu na stomak. Ho}e{? G. TEPAN: O, da! Odli~no }e ispasti! SEPO: Ne. To ne. G\A TEPAN: Ali za{to, {ta vas ko{ta jedna slika, a mi bismo mogli da je stavimo u trpezariju pored diplome za spasavawe brodolomnika koju je moj mu` dobio pre trinaest godina… SEPO: Ne}ete me ubediti. SAPO: Ali za{to ne}ete? SEPO: Zato {to imam devojku, i ako ona bude videla tu fotografiju, misli}e da ne znam da ratujem. SAPO: Ne. Re}i }ete da to niste vi; da je to ispod moje noge panter. G\A TEPAN: Hajde, ka`ite da pristajete. SEPO: Dobro. Ali samo da bih vam u~inio uslugu. SAPO: Lepo lezite. Sepo se opru`i na podu. Sapo stavi nogu na wegov stomak i sa divqim izrazom na licu uperi pu{ku. 22 G\A TEPAN: Isprsi se. SAPO: Ovako? G\A TEPAN: Da. Tako. Nemoj da di{e{. G. TEPAN: Da ti vidim juna~ko lice. SAPO: Kakvo je juna~ko lice? G. TEPAN: Jednostavno: seti se kakvo lice ima mesar kada nam pri~a o svojim qubavnim osvajawima. SAPO: Ovako? G. TEPAN: Da, tako. G\A TEPAN: Samo se lepo isprsi, i nemoj da di{e{. SEPO: Ma, ho}ete li ve} jednom zavr{iti? G\A TEPAN: Malo strpqewa molim. Jedan, dva i… tri. SAPO: Mora da sam dobro ispao. G\A TEPAN: Da, izgledao si ba{ ratoborno. G. TEPAN: Da, ba{ si dobro izgledao. G\A TEPAN: Sad sam i ja po`elela jednu fotku s tobom. G. TEPAN: Da, i na{a bi ba{ bila dobra. SAPO: Dobro, ako ho}ete, ja }u vas slikati. G\A TEPAN: A da mi pozajmi{ {lem da izgledam kô pravi vojnik? SEPO: Ne `elim vi{e da se slikam. Jedna mi je vi{e nego dovoqno. SAPO: Ne budite takvi. Pa za{to bi vam to smetalo? SEPO: Ne bi, ali ne pristajem da me opet fotografi{ete. I ta~ka. G. TEPAN: (svojoj `eni) Nemojte da insistirate. Zatvorenici su obi~no veoma osetqivi. Ako tako nastavimo, uvredi}e se i upropasti}e nam zabavu. SAPO: Dobro, i {ta }emo sad sa zatvorenikom? G\A TEPAN: Mo`emo da ga pozovemo na ru~ak. Ho}e{? G. TEPAN: [to se mene ti~e, nemam ni{ta protiv. SAPO: (Sepu) Molim? Ho}ete li da ru~ate s nama? SEPO: Pa… G. TEPAN: Doneli smo dobro crno. SEPO: Ako je tako, dobro. G. TEPAN: Pona{ajte se kao kod svoje ku}e. Ako vam ne{to treba, samo ka`ite. SEPO: Dobro. G. TEPAN: I? Jeste li mnogo wih ubili? SEPO: Kada? G. TEPAN: Pa ovih dana. SEPO: Gde? G. TEPAN: Pa ovde, u ratu. SEPO: Nisam mnogo. Malo sam ih ubio. Skoro nikoga. G. TEPAN: Koga ste vi{e ubijali, neprijateqske kowe ili vojnike? SEPO: Ne, kowe nisam. Nema kowa. G. TEPAN: A vojnike? SEPO: Mo`da. G. TEPAN: Mo`da? Zna~i, niste sigurni? SEPO: Da, ne gledam kad pucam. (Pauza.) U svakom slu~aju, ne pucam ~esto. A svaki put kad opalim, pomolim se Bogorodici za onog u koga sam pucao. 23 G. TEPAN: Bogorodici? Mislio sam da }ete re}i Bogu. SEPO: Ne, uvek Bogorodici1. (Pauza.) Ta molitva je kra}a. G. TEPAN: Glavu gore, ~ove~e. Treba biti hrabriji. G\A TEPAN: (Sepu) Ako `elite, odveza}emo vas. SEPO: Ne, pustite, nije va`no. G. TEPAN: Nemojte tu sad da nam se stidite. Ako `elite da vas odve`emo, slobodno nam recite. G\A TEPAN: Treba da vam bude ugodno. SEPO: Dobro, kad je ve} tako, odve`ite me. Ali to ka`em samo da bih vama udovoqio. G. TEPAN: Sine, skini mu povez. (Sapo mu skida povez s nogu.) G\A TEPAN: I, jel’ vam sad boqe? SEPO: Da, u svakom slu~aju. Izvinite ako vas mnogo gwavim. G. TEPAN: Uop{te nas ne gwavite. Samo se vi ose}ajte kao kod svoje ku}e. A ako `elite da vam odve`emo i ruke, dovoqno je da mi ka`ete. SEPO: Ne. Ruke ne. Bilo bi previ{e da i to tra`im. G. TEPAN: Ma ne bi, ~ove~e, ne bi. Ka`em vam da nas uop{te ne gwavite. SEPO: Dobro… onda mi odve`ite i ruke. Ali samo dok jedem, dobro? Ne `elim da posle ka`ete kako ste mi ponudili prst, a ja ho}u celu ruku. G. TEPAN: Mom~e, skini mu povez s ruku. G\A TEPAN: Ba{ dobro, po{to je gospodin zatvorenik tako simpati~an, lepo }e nam biti na izletu. SEPO: Ne morate mi govoriti „gospodin zatvorenik“, dovoqno je samo „zatvorenik“. G\A TEPAN: Ne}e vam smetati? SEPO: Ne, nipo{to. G. TEPAN: Zaista moram priznati da ste skromni. Buka od aviona. SAPO: Avioni. Sigurno }e nas bombardovati. Sapo i Sepo se br`e-boqe skrivaju izme|u xakova sa zemqom. Malo-pomalo sve zaglu{i buka aviona. Odmah po~nu da padaju bombe. Eksplodiraju blizu, ali nijedna ne pada na scenu. Veliki prasak, Sapo i Sepo su {}u}ureni me|u xakovima. G. Tepan mirno razgovara sa svojom `enom. Ona mu odgovara tako|e mirnim tonom. Wihov dijalog se ne ~uje od bombi. G|a Tepan odlazi do korpe i vadi ki{obran. Otvara ga. Tepanovi su zajedno ispod ki{obrana kao 24 1 – Jedan vojnik izmoli O~ena{, a drugi Zdravo, Marijo (Prim. prev.) da pada ki{a. Stoje. Izgledaju kao da se polako klate, naizmeni~no osloweni na jednu pa na drugu nogu, dok razgovaraju o svojim temama. Bombardovawe se nastavqa. Avioni se udaqavaju. Ti{ina. G. Tepan pru`a ruku van ki{obrana da bi se uverio da vi{e ni{ta ne pada s neba. G. TEPAN: (svojoj `eni) Mo`e{ sada da zatvori{ ki{obran. G|a Tepan ga poslu{a. Oboje odlaze do sina i nekoliko puta ga ne`no lupnu ki{obranom po zadwici. Mo`ete da iza|ete. Bombardovawe je zavr{eno. Sapo i Sepo izlaze iz skrovi{ta. SAPO: Ni{ta vam se nije desilo? G. TEPAN: A {ta bi ti da se desi tvom ocu? (Ponosno.) Meni bombice… S leve strane ulaze dvojica vojnika Crvenog krsta. Dr`e nosila. PRVI BOLNI^AR: Ima li mrtvih? SAPO: Ne. Ovde nema. PRVI BOLNI^AR: Jeste li sigurni da ste dobro pogledali? SAPO: Siguran. PRVI BOLNI^AR: I uop{te nema le{eva? SAPO: Ka`em vam da nema. PRVI BOLNI^AR: Nema ni povre|enih? SAPO: Ne. DRUGI BOLNI^AR: Nadrqali smo! (Sapu, ubedqivim tonom.) Pogledajte dobro svuda naokolo, mo`da }ete na}i neki le{. PRVI BOLNI^AR: Nemoj da insistira{. Ve} su ti rekli da nema nikoga. DRUGI BOLNI^AR: Do|avola! SAPO: Mnogo mi je `ao. Verujte da nije namerno. PRVI BOLNI^AR: Hajde, ~ove~e, nemoj da gwavi{ gospodina. G. TEPAN: (predusretqivo) Bi}e nam drago da vam pomognemo. Stojimo vam na usluzi. DRUGI BOLNI^AR: Dobro, ako ovako nastavimo, vide}e{ {ta }e nam re}i kapetan. G. TEPAN: Ali, u ~emu je problem? PRVI BOLNI^AR: Jednostavno, ostalima su ve} ruke otpale od preno{ewa le{eva i rawenih, a mi jo{ ni{ta nismo prona{li. A nije da nismo tra`ili… 25 G. TEPAN: To je stvarno problem. (Sapu.) Jesi li siguran da ovde nema mrtvih? SAPO: Pa naravno da sam siguran, tata. G. TEPAN: Jesi li pogledao ispod xakova? SAPO: Da, tata. G. TEPAN: (veoma ozlovoqen) Ja mislim da ti ne `eli{ da pomogne{ ovoj gospodi. Vidi kako su fini. Zar te nije sramota? PRVI BOLNI^AR: Nemojte tako, ~ove~e. Ostavite momka na miru. Nadajmo se da }emo imati vi{e sre}e i da su u drugom rovu svi izginuli. G. TEPAN: Ne mogu vam opisati koliko bih to voleo. G\A TEPAN: I meni bi bilo drago. Ne mo`ete zamisliti koliko cenim kada qudi vole svoj posao. G. TEPAN: (srdito, svima) Dakle, {ta }emo? Ho}emo li da pomognemo ovoj gospodi ili ne}emo? SAPO: Kad bi od mene zavisilo, to bi ve} bila gotova stvar. SEPO: Tako|e. G: TEPAN: Ali, da vidimo, zar nijedan od vas dvojice nije ~ak ni povre|en? SAPO: (posti|eno) Ne, ja nisam. G. TEPAN: (Sepu) A vi? SEPO: (posti|eno) Ni ja. Nikada nisam imao sre}u da… G\A TEPAN: (zadovoqno) Sad sam se setila! Jutros sam posekla prst kada sam sekla luk! Jel’ se to ra~una? G. TEPAN: Savr{eno! (Odu{evqeno.) Neka te odmah odnesu. PRVI BOLNI^AR: Ne. Gospo|e ne dolaze u obzir. G. TEPAN: Pa, {ta je, tu je. PRVI BOLNI^AR: Nema veze. DRUGI BOLNI^AR: Mo`da }emo sve nadoknaditi u drugom rovu. Krenu napoqe. G. TEPAN: Ne brinite, ako na|emo nekog mrtvaca, sa~uva}emo vam ga. Budite spokojni, ne}emo ga dati nikom drugom. DRUGI BOLNI^AR: Mnogo vam hvala, gospodine. G. TEPAN: Ni{ta, prijatequ. Taman posla… Vojni bolni~ari ih pozdravqaju i sve ~etvoroim otpozdravqaju. Bolni~ari izlaze. 26 G\A TEPAN: Zato volim da izlazim nedeqom na front. Uvek sretnemo simpati~ne qude. (Pauza.) A vi, za{to ste me|u neprijateqima? SEPO: Ne znam {ta bih vam odgovorio. Nisam vam ja ba{ mnogo obrazovan. G\A TEPAN: Jeste li neprijateq od ro|ewa, ili ste to kasnije postali? SEPO: Ne znam. Ka`em vam da ne znam. G. TEPAN: Pa dobro, onda nam recite kako ste dospeli u rat? SEPO: Bio sam jednog dana kod ku}e, popravqao maj~inu peglu, kada je do{ao neki gospodin i rekao mi: „Jeste li vi Sepo?“ „Jesam.“ „Rekli su mi da treba da po|e{ u rat.“ A ja sam ga onda pitao: „Ali kakav rat?“ A on mi je odgovorio: „Ba{ si glup, zar ne ~ita{ novine?“ Ja sam mu rekao da ~itam, ali ne ~itam o ratu… SAPO: Isto, isto to se i meni desilo. G. TEPAN: Da, isto su tako i po tebe do{li. G\A TEPAN: Ne, nije bilo isto, ti tog dana nisi popravqao peglu ve} kola. G. TEPAN: Mislim na onaj drugi deo. (Sepu.) Nastavite. [ta je posle bilo? SEPO: Rekao sam mu da imam devojku, i da }e woj biti veoma dosadno ako ne bude i{la sa mnom u bioskop nedeqom. Odgovorio mi je da to za devojku nije va`no. SAPO: Isto, sve isto se i meni dogodilo. SEPO: Onda je si{ao moj otac i rekao da ja ne mogu u rat jer nemam kowa. SAPO: Isto to je rekao i moj otac. SEPO: Ali gospodin je rekao da mi ne treba kow, i ja sam ga pitao da li mogu da povedem devojku, a on mi je rekao da ne mogu. Onda sam ga pitao da li mogu da povedem tetku da mi ~etvrtkom pravi puding, jer to mnogo volim da jedem. G\A TEPAN: (shvata da je ne{to zaboravila) Joj, puding! SEPO: I opet mi je rekao da ne mogu. SAPO: Isto i meni. SEPO: I od tada sam skoro uvek sam u ovom rovu. G\A TEPAN: Ja mislim da biste ti i gospodin zatvorenik, po{to ste tako blizu i po{to vam je tako dosadno, mogli svako popodne da se na|ete i da se igrate zajedno. SAPO: Joj, mama, ne. On je neprijateq. G. TEPAN: U redu je, ~ove~e, ne pla{i se. SAPO: Kad bi samo znao {ta nam je general pri~ao o neprijateqima. G\A TEPAN: [ta je rekao general? SAPO: Pa, rekao nam je da su neprijateqi veoma lo{i, veoma, veoma lo{i. Ka`e da kad uhvate zarobqenika stave mu komadi}e stakla u cipele da se povredi kad hoda. G\A TEPAN: Kakva strahota! Ba{ su nevaqali! G. TEPAN: (Sepu, qutito) A zar vas nije sramota da pripadate takvoj vojsci kriminalaca? 27 28 SEPO: Ja nisam ni{ta uradio. Ja se nisam nikome zamerio. G\A TEPAN: Nije trebalo da ga odve`emo; mo`da }e nam staviti komadi}e stakla u cipele ako ne budemo pazili. SEPO: Ne budite takvi prema meni. G. TEPAN: A kakvi da budemo? To me quti. Znam {ta da uradim: oti}i }u kod kapetana i tra`i}u da mi dozvoli da i ja idem u rat. SAPO: Ne}e ti dozvoliti. Previ{e si star. G. TEPAN: Onda }u kupiti kowa i ma~, i do}i }u da se borim za svoj ra~un. G\A TEPAN: Odli~no. Da sam mu{ko, i ja bih to uradila. SEPO: Gospo|o, ne budite takvi prema meni. Osim toga, re}i }u vam da je i nama na{ general isto to rekao o vama. G\A TEPAN: Kako se usudio tako da la`e? SAPO: Ali, ba{ sve isto? SEPO: Ba{ isto. G. TEPAN: Da vam to nije govorio isti ~ovek? G\A TEPAN: Ali ako je isti, barem je mogao da promeni red re~i. Nije ba{ lepo da vam svi govore iste stvari. G. TEPAN: (Sepu, mewaju}i ton) Mo`e jo{ jedna ~a{a? G\A TEPAN: Nadam se da vam se dopao na{ ru~ak… G. TEPAN: Barem je bio boqi od onog pro{le nedeqe. SEPO: [ta se desilo? G. TEPAN: Pa iza{li smo na front, postavili ru~ak na }ebe i ~im smo se okrenuli, do{la je jedna krava i pojela nam svu hranu. ^ak i salvete. SEPO: Kakva krava! Sram je bilo! G. TEPAN: Da, ali onda smo mi, da se osvetimo, pojeli kravu. (Smeju se.) SAPO: (Sepu) Pa, barem vi{e niste bili gladni… G. TEPAN: @iveli! (Piju.) G\A TEPAN: (Sepu) A kako vam je u rovu? Kako se zabavqate? SEPO: Ja se zabavqam tako {to pravim krpeno cve}e. Mnogo mi je dosadno. G\A TEPAN: A {ta radite s tim cve}em? SEPO: Ranije sam ga slao devojci. Ali jednog dana mi je rekla da je ve} napunila staklenik i podrum krpenim cve}em i, ako nemam ni{ta protiv, da joj {aqem ne{to drugo, jer ne zna {ta }e s tolikim cve}em. G\A TEPAN: I {ta ste vi uradili? SEPO: Poku{ao sam da nau~im ne{to drugo, ali nisam mogao. I tako sam nastavio da pravim krpeno cve}e da mi br`e pro|e vreme. G\A TEPAN: I bacate ga? SEPO: Ne. Sada sam mu na{ao dobru namenu: dam po jedan cvet za svakog druga koji pogine. I znam da, koliko god da napravim, ne}e biti previ{e. G. TEPAN: Pa, na{li ste dobro re{ewe. SEPO: (stidqivo) Da. SAPO: A ja se zabavqam tako {to pletem xempere. G\A TEPAN: Nego, ka`ite vi meni da li se svi vojnici dosa|uju tako kao vi? SAPO: Zavisi od toga {ta rade da se razonode. SAPO: Kod mene je ista pri~a. G. TEPAN: Onda bismo mogli da uradimo jednu stvar: da zaustavimo rat. SEPO: Kako? G. TEPAN: Vrlo jednostavno. Ti ka`i svim vojnicima na{e vojske da neprijateqski vojnici vi{e ne `ele da ratuju, a vi recite isto to svojim prijateqima. I svako od vas }e se vratiti svojoj ku}i. SAPO: Strava! G\A TEPAN: I onda }ete lepo mo}i da popravite peglu. SAPO: Kako nam ranije nije pala na pamet tako dobra ideja, da zavr{imo sa ovom gwava`om od rata? G\A TEPAN: Takve ideje mogu pasti na pamet samo tvom ocu. Ne zaboravi da on ima fakultet i da je filatelista. SEPO: Slu{ajte, ali ako tako zaustavimo rat, {ta }e biti s generalima i narednicima? G\A TEPAN: Da}emo im vite{ku opremu da budu mirni. SEPO: Odli~na ideja. G. TEPAN: Vidi{ kako je lako? Sve je sre|eno. SEPO: Uspeh je zagarantovan. SAPO: Moji prijateqi }e biti prezadovoqni. G\A TEPAN: [ta mislite da to proslavimo tako {to }emo zaplesati stari dobri pasodoble? SEPO: Odli~na ideja. SAPO: Da, pusti plo~u, mama. G|a Tepan pu{ta plo~u. I{ekivawe. Ni{ta se ne ~uje. G\A TEPAN: (Odlazi do gramofona.) A, zabunila sam se. Umesto plo~e sam pustila kapu. Pu{ta plo~u. ^uje se pasodoble. Ple{u, veseli, Sapo sa Sepom, G|a Tepan sa svojim mu`em. Zvoni vojni telefon. Niko od wih ~etvoro ga ne ~uje. Nastavqaju zdu{no da ple{u. Telefon ponovo zvoni. Ples se nastavqa. Po~iwe nova bitka, tutwe bombe, ~uju se pucwi i mitraqeska 29 paqba. Oni ni na {ta ne obra}aju pa`wu, nastavqaju razdragano da ple{u. Mitraqeski rafal ih sve pokosi. Padaju na pod, mrtvi. O~igledno je jedan metak okrznuo gramofon: muzika se ponavqa i ponavqa, uvek na istom mestu. Neko vreme se ~uje izgrebana plo~a, koja }e nastaviti da svira do kraja komada. Sa leve strane ulaze dvojica bolni~ara. Dr`e prazna nosila. Smesta pada ZAVESA Bojana Kova~evi} Petrovi} PIKNIK I RANO POZORI[TE FERNANDA ARABALA Fernando Arabal (Arrabal) jedan je od najizvo|enijih {pan skih dramskih pisaca u istoriji {panskog pozori{ta, dobitnik zna~ajnih nagrada za kwi`evno stvarala{tvo, romanopisac, ese jista, scenarista, slikar, {ahista, uticajan i kontroverzan umet nik koji je ve} vi{e od {est decenija prisutan na svetskim tea tarskim scenama, ukqu~uju}i i na{e. Neo~ekivan uspeh postigao je ve} na po~etku karijere, komadom Piknik (Pic-Nic) zapo~etim 1952. u [paniji, koju je ubrzo napustio, a dovr{enim 1961. godine u Francuskoj, u kojoj se nastanio, takore}i zauv ek. „En su original creación dramática confluyen el humor de Mihura, el postizmo, el surrealismo, el teat ro del absurdo y el teatro de la crueldad“2 (Chozas, 2007:447). Osnove Arabalovog dramskog stvarala{tva utemeqene su ve} u periodu wegovog ranog pozori{ta, pedesetih godina XX veka. Komad Piknik prvi put je izveden u Srbiji 1968. godine pod nazivom Piknik na frontu u Narodnom pozori{tu u Pirotu, a ukupno je na ovda{we teatarske scene postavqen sedam puta3. BIOGRAFSKE BELE[KE Fernando Arabal ro|en je 1932. godine u mestu Meliqa na jugu [panije. Wegov otac, oficir {panske vojske, uhap{en je jula 1936. na po~etku [panskog gra|anskog rata jer nije `eleo da u~estvuje u dr`avnom udaru. Osu|en je na smrtnu kaznu, koja je kasnije preina ~ena u 30 godina zatvora, ali je ubrzo mentalno oboleo pa su ga pre bacili u bolnicu u Burgos, odakle je 1942. godine pobegao i porodica ga vi{e nikada nije videla. Nakon nekoliko godina provedenih u 30 2 – „U wegovom originalnom dramskom stvarala{tvu objediweni su Mijurin humor, postizam, nadrealizam, teatar apsurda i teatar surovosti.” 3 – Ovaj komad izveden je i nekoliko puta van pozori{nih institucija, ali to nije bio predmet na{eg istra`ivawa. gradi}u Sijudad Rodrigo, Arabalova majka dobila je posao u Burgo su, prestonici nacionalisti~ke [panije i zvani~nom prebivali {tu generala Franka. Porodica se 1940. preselila u Madrid, gde Fernando pobe|uje na konkursu za natprose~no talentovanu decu i dobija stipendiju za {kolovawe, ali ga je vi{e zanimao pikarski `ivot na ulicama Madrida. ^asove pripremnog kursa za upis u Voj nu {kolu zamenio je odlascima u bios kop, a nakon zavr{ene [kole za izradu i proizvodwu papira u Baskiji preselio se 1951. u Valen siju, gde je dobio posao u Fabrici papira. Veruje se da je tamo napi sao prvu verziju drame Piknik, iako se taj rani rukopis znatno raz likuje od objavqene verzije. Kada je, 1955. godine, bio na petoj godini studija prava, dobio je tromese~nu stipendiju za Pariz, ali je bio prinu|en da produ`i boravak jer je oboleo od tuberkuloze. Wegov fiziolo{ki egzil s vremenom }e postati wegova moralna odluka. Tokom prvih pariskih godina napisao je, pored ostalog, Tricikl (El triciclo), Lavirint (El laberinto) i najzna~ajnije delo svog ranog po zori{ta – Grobqe automobila (El cementerio de automóviles). Godine 1958. prvi i jedini put za `ivota Fransiska Franka (Fran cisco Franco) Arabal je prisustvovao premijeri svog komada u Madri du, kada je pozori{na trupa Dido postavila na scenu teatra Bellas Ar tes delo Qudi na triciklu (Los hombres del triciclo). Naredne godine je prvi put u Francuskoj izveden jedan wegov komad – Piknik – odnosno prema francuskom prevodu Piknik na frontu (Pique-Nique en Cam pagne). Godine 1962. sa Hodorovskim (Jodorowski), Sternbergom i jo{ nekolicinom prijateqa Arabal osniva Pani~ni pokret (Movimiento Pánico) sa aluzijom na boga Pana i po~iwe da objavquje „pani~ne tek stove“ i „pani~ne pri~e“ u francuskim i {panskim ~asopisima. To je ujedno bio period wegovog najitenzivnijeg stvarala{tva, pra}enog vi{etomnim zbirkama wegovih dramskih tekstova, kada su mu dela izvo|ena {irom sveta i kada je intenzivno putovao, govorio na kon ferencijama, u~estvovao u protestima protiv Frankovog re`ima, pisao romane i snimao filmove. Nakon Frankove smrti, 1976. godi ne ministar spoqnih poslova [panije Hose Marija de Areilsa (José Mar´ a de Areilza) objavio je da je Arabal jedan od {estoro [panaca ko jima je zabrawen povratak u domovinu. Ovaj ukaz je poni{ten naredne godine i tada su Arabalova dela, posle dve decenije, ponovo po~ela da se izvode na scenama {panskih pozori{ta. Ovaj ekscentri~ni umet nik do sada je napisao oko 200 pozori{nih komada, trinaest romana, osamdeset kwiga poezije i vi{e dela u kojima se bavio esejistikom i {ahovskim problemima. Dobitnik je brojnih nagrada – za prozu, poeziju, dramu i esej – od kojih izdvajamo Nagradu Francuske aka demije za pozori{no stvarala{tvo (1993), Nacionalnu nagradu za kwi`evnost (2000), Nacion alnu nagradu za pozori{te (2001) i Na cionalnu nagradu za dramsku kwi`evnost (2003). 31 U jednom od brojnih intervjua koje je uradila sa Fernandom Arabalom, francuska hispanistkiwa i wujor{ka profesorka Mari-Liz Gazarjan-Gotje (Marie-Lise Gazarian-Gautier) u tema tu posve}enom pedesetogodi{wici Arabalovog dolaska u Pariz, napisala je: „Su obra es una teatralización de la vida y su vida se asmeja a una obra de teat ro“4 (Gazarian-Gautier, 2006:20). 5 RANO POZORI[TE I POSTIZAM Arabal je po~eo da se bavi pozori{tem kada je re`im Fran siska Franka, uspostavqen nakon [panskog gra|anskog rata, uveliko zahvatio sve dru{tvene klase, grupe i sektore. U perio du zna~ajnih promena u frankisti~kom politi~kom sistemu, iz me|u 1952. i 1959. godine, kada su autori koji mu se nisu priklo nili prvo marginalizovani, a potom i „prokleti“, Arabal je na pisao ve}i broj dela, me|u kojima su i prve verzije drama Piknik i Tricikl, kao i nacrt komada Grobqe automobila. „As´, pues, la sociogénesis de los autores marginados – y muy especialmente de Arrabal – se explicar´ a como la materiali zación de una conciencia de ruptura con el sistema apare cida en un sector de la pequeña burgues´a española como resultado del final de la guerra civil.“6 (Berenguer 1977:36) Taj raskid sa sistemom neizbe`no je doveo do egzila, u po ~etku formalnog a kasnije i politi~kog, {to je u [paniji pono vo probudilo interesovawe za avangardne pokrete (naro~ito za estetiku nadrealizma i Kafkino delo). Da bi izrazio struktu ru (sopstvenog) egzila, Arabal je prona{ao savr{enu (estetsku) formu: ceremoniju. Dakle, u svojim ranim pozori{nim komadi ma Arabal je pomo}u jezika i gestova stvorio ~itav ceremonijal ~iji obredi }e dati smisao lutawima wegovih likova, koji te`e o~ajni~koj i nemogu}oj komunikaciji sa nadmo}nom i svemo}nom stvarno{}u – sistemom (prema Berenguer 1977: 38). U toj nemogu} nosti komunikacije i poimawa spoqa{we stvarnosti, tragedija je neizbe`na. Dakle, Arabalovo rano pozori{te predo~ava auto rovu viziju sveta sitne bur`oazije – sektora pobe|enog u [pan skom gra|anskom ratu – i oslikava wen raskid sa sistemom. Prvi stvarala~ki period Fernanda Arabala (1952–1957) istori~ar {panske kwi`evnosti Santos Sans Viqanueva (Santos 32 4 – „Wegovo delo je teatralizacija `ivota, a wegov `ivot je nalik pozori{nom komadu.“ 5 – Pojedini analiti~ari Arabalovog dela, na ~elu sa A. Berengerom, prvu fazu Arabalovog dramskog stvarala{tva nazivaju „prvo pozori{te“ (primer teatro). Za vi{e informacija po gledati A. Berenguer: L’exil et la cérémonie – Le premier théatre d’Arrabal. Par´s 10/18, 1977. 6 – „Dakle, sociogeneza marginalizovanih autora – a naro~ito Arabala – mogla bi da se protu ma~i kao materijalizacija svesti raskida sa sistemom koja se pojavila u sektoru {panske sitne bur`oazije kao rezultat zavr{etka gra|anskog rata.“ Sanz Villanueva) naziva „pozori{tem egzila i ceremonije“ (teatro de exilio y ceremonia). Po wemu, taj period obuhvata prvih osam Arabalovih drama: Pic-nic, El triciclo, Fando y Lis, Ceremonia por un negro asesinado, El laberinto, Los dos verdugos, Oración i El ce menterio de automóviles. „Este primer teat ro presenta universos circulares espacial mente cerrados en los que, rodead os de objetos degradados, se mueven – en un tiempo presente, y por ende sin perspec tiva – personajes de lenguaj e infantil u reacciones total mente ajenas a las que corresponden al supuesto mundo ´re al´del sistema social en que sobreviven.“7 (Sanz Villanueva, 1994:284) Ovaj period stvarala{tva Fernanda Arabala tako|e se ve zuje za postizam, marginalni pokret ~iji naziv je sa`etak re ~i „postnadrealizam“ odnosno „-izam koji je do{ao nakon svih -izama“ – svih prethodnih avangardnih pokreta – zahvaquju}i kojem je pisac (dosta kasno) pokazao interesovawe za nadreali zam. Pokret je ozvani~en januar a 1945. godine kada su Eduardo ]i}aro (Chicharro), Karlos Edmundo de Ori (Carlos de Ory) i Silvano Sernesi objavili Postisti~ki manifest u prvom i jedinom broju ~asopisa Postizam (Postismo), koji je odmah po tom zabrawen. Arabal nikada nije pripadao ovom pokretu, ali estetika wegovog dela nadahnuta je odnosom postista prema pod svesti, ma{ti, spoqa{wem svetu i ose}aju za lepotu. Strogo kon trolisane, tehni~ki precizne norme li{ene svih predrasuda pri nagonu ma{te, svojstvene pripadnicima postizma, te osoben jezik, humor i „infantilni“ likovi glavna su odlika arabalov ske estetike s kraja pedesetih i po~etka {ezdesetih godina. PIKNIK Dramu Piknik (Pic-Nic) Fernando Arabal pisao je i doteri vao ~itavu deceniju. Prva verzija ove jedno~inke nastala je ka da je Arabal imao dvadeset godina, 1952. Prvobitni naziv komada bio je Vojnici (Los soldados), a pod kona~nim nazivom objavqen je 1961. u drugom tomu autorovih drama. Prvo kriti~ko izdawe po javilo se 1977. u [paniji, a urednik i autor opse`nog predgovora bio je Anhel Berenger (Ángel Berenguer, 1943), profesor {panske kwi`evnosti na Sorboni, u Wujorku, Bostonu i Alkali de Enares, koji je doktorirao na dramskom opusu Fernanda Arabala. U prvoj 7 – „Arabalovo prvo pozori{te predstavqa prostorno ome|en cirkularni univerzum u kojem se, okru`eni degradiranim predmetima, kre}u – u sada{wem vremenu i bez perspektive – liko vi koji govore infantilnim jezikom i ~ije reakcije su potpuno strane onima koje bi odgova rale tobo`wem ’stvarnom’ svetu dru{tvenog sistema u kojem pre`ivqavaju.“ 33 verziji komada, koja je po stilskim karakteristikama bli`a „ge neraciji realista“, pojavquju se samo ~etiri lika: gospodin i go spo|a Tepan (~ije prezime aludira na prezime Arabalove majke: Teran) i dva vojnika, ~ija imena su druga~ija. Za prvo, francusko izdawe pod nazivom Pique-Nique en campagne, autor mewa imena vojnika u Sapo (Zapo) i Sepo (Zepo), skra}uje scene i dodaje liko ve i situacije. Delo je objavqeno u ~asopisu Les Lettres Nouvelles 1958, a praizvedbu je imalo na francuskom jeziku, 25. aprila 1959, u re`iji @an-Marija Seroa (Jean-Marie Serrau). ^itavu deceniju kasnije, Arabal je za francusko izdawe svojih drama8 uneo nove izmene. Premda je sva svoja dela, izuzev nekoliko zbirki pesama, napisao na {panskom jeziku, 1954. godine je upoznao svoju budu- }u suprugu, Lus Moro (Luce Moreau), koja je ve}inu wegovih drama prevela na francuski jezik, a prva je bila upravo Piknik. Rade}i na verzijama ovog komada, Arabal je zapravo te`io da zanemari tehniku „generacije realista“ svojstvenu {panskom pozori{tu nakon Gra|anskog rata. Tako|e je nastojao da pojed nostavi situacije i dijaloge, a da komad ne izgubi na bogatstvu i logici, i da izbegne svaku sli~nost sa stvarnim likovima, doga |ajima, toponimima i jezi~kim aluzijama. Tema neuklapawa iz op{tenih likova u odre|enu sredinu sveprisutna je u Arabalo vom „prvom pozori{tu“: „En Pic-Nic, Arrabal establece ya la relación de sus personajes con la ’otra sociedad’, con el ’sistema’. Se trata, pues, a partir de esta obra, de evidenciar el sistema de relaciones problemá ticas existente entre el individuo y su entorno social. En la ob ra el autor inicia largo camino que le conducir´ a a la denuncia de una sociedad decapitada.“9 (Berenguer, 1977:62/63) Ambijent u koji autor sme{ta radwu je bojno poqe, u jeku rata. Sapo je sam na frontu i upla{en, a slobodno vreme ispuwava tako {to – {trika. Nare|ewa koja dobija telefonom do wega takore- }i ne dopiru, on jedino `eli ne~ije dru{tvo, pa makar to bila i koza. Za razliku od tipi~nog teat ra apsurda, Arabal od samog po ~etka postavqa svoja pravila igre. U trenutku kada se na Sapovom „radnom mestu“ iznenada pojavquju wegovi roditeqi s namerom da provedu nedeqno popodne sa sinom, Arabal povla~i liniju izme|u verovatnog i mogu}eg. Uskoro dolazi i neprijateqski vojnik, Se po, za kojeg se ispostavqa da je poput Sapovog odraza u ogledalu i da ih razlikuje jedino boja uniforme. S obzirom na te okolnosti, 34 8 – Thèatre 2, Christian Bourgois, Paris 1968. 9 – „Ve} u drami Piknik Arabal uspostavqa odnos svojih likova sa ’drugim dru{tvom’, sa ’si stemom’. Zapravo, po~ev{i od ovog dela, autor predo~ava sistem problemati~nih odnosa iz me|u pojedinca i wegovog dru{tvenog okru`enja. U ovom komadu pisac zapo~inje dug put koji }e ga voditi ka prozivanju obezglavqenog dru{tva.“ zarobqenik Sepo na kraju prijateqski obeduje s porodicom Tepan. Dva lika koja je Arabal dodao u kasnijoj verziji komada jesu voj ni bolni~ari koji uporno tragaju za mrtvima i povre|enima ka ko bi ih odneli na nosilima i time ispunili svoju du`nost. Wih dvojica su jedini koji }e ostvariti zamisao i ostati nepovre|eni u ovom komadu. Gospodin i gospo|a Tepan poma`u Sapu i Sepu da uvide apsurnost ratnog sukoba i predla`u im da „prekinu rat“. Zadovoqni zbog takve odluke, s velikim olak{awem wih ~etvoro zaple{u, i zaboravqaju na stvarnost oko sebe, na ~iwenicu da wi hovom odlukom rat nije zavr{en. Trenutak pre mitraqeske paqbe zazvoni telefon, ali ga oni ne ~uju. Svi ginu, u vazduhu ostaje je dino muzika, a na scenu dolaze dvojica bolni~ara da kona~no oba ve svoj zadatak. Arabalovu posebnu viziju stvarnosti ~ine rat (ni jedan od glavnih likova nije svestan svoje funkcije u ratu, za koji im nije pru`ena mogu}nost ne/pristanka), porodica (degradacija porodi~nih odnosa i kriza u porodici kao instituciji), pojedi nac (sistem gu{i svaku mogu}nost pojedinca da uti~e na sopstvenu sudbinu) i smrt (kao jedini ishod za ta bi}a s margine). Nakon detaqne analize likova, A. Berenger dolazi do zakqu~ ka da je protagonista drame gospodin Tepan, a imena vojnika – Sapo i Sepo – dovodi u vezu sa {panskim re~ima cepo10 i cero11. S druge strane, Irmgard Z. Anderson u tekstu From Tweedledum and Twe edledee to Zapo and Zepo12 isti~e da se Sapo i Sepo razlikuju sa mo po neznatnom detaqu u imenu, ba{ kao i neobi~ni blizanci13 iz kwige Alisa u zemqi ~uda, te da je Piknik arabalovska adaptacija poglavqa o wima u kwizi Luisa Kerola (Lewis Carroll). Zanimqiv je podatak da je 1970. godine u [paniji po~ela da izlazi serija sli kovnica ameri~kog pisca Arnolda Lobela pod nazivom Sapo14 y Se po, ~iji originalan naslov je Frog and Toad. Glavni lik je visoka dru`equbiva `aba zelene boje, dok je wegov najboqi drug oni`a zdepasta `abica sme|e boje, {to direktno asocira na „protivnike“ sa bojnog poqa. Mo`emo pretpostaviti da su likovi iz Piknika, s obzirom na ~iwenicu da je taj komad objavqen ranije, poslu`ili kao nadahnu}e za {panski prevod omiqenih de~jih likova. Centralni lik u drami, gospodin Tepan, povezan je sa svim likovima, a naro~ito harmoni~an odnos ima sa svojim sinom. Sapo je problemati~an lik, s obzirom na odnos prema ostalim likovima i sa stvarno{}u, i predstavqa jezgro autorovog poi 10 – U izgovoru: sepo – klada, paw. 11 – U izgovoru: sero – nula, ni{tavno. 12 – Romance Notes 15 (2), pp. 217–220. Fernando Arrabal’s indebtedness to TLG. University of North Carolina, Chapel Hill, 1973. 13 – Wihova imena se u srpskim prevodima pojavquju kao Diladi i Dilada odnosno Nije [ija i Nego Vrat. 14 – Na {panskom: krasta~a. 35 gravawa sa verovatnim i mogu}im, pomo}u kojeg Arabal stvara posebnu atmosferu na sceni. Tre}i lik po zna~aju u ovom komadu je neprijateq Sepo, usamqen i o~ajan poput svog „brata blizan ca“. Lik majke odlikuju ne`nost i strogo}a, kao i „velika qu bav prema bitkama“ koju neguje od detiwstva, dok u bolni~arima prepoznajemo efikasnu pripadnost sistemu, jedinu pravu vezu sa ratom. Mo`emo re}i da ovim komadom Arabal nastoji da izrazi odnos izme|u grupe sa~iwene od nekoliko pojedinaca i sistema ~ije funkcion isawe ne razumeju, a zbog kojeg su se na{li u spe cifi~noj – ratnoj – situaciji. Tog „recepta“ }e se dr`ati i u bu du}im komadima, a pola veka kasnije }e izjaviti: „Para m´ el teatro sigue siendo una ceremonia: es un ban quete sacr´lego y sagrado, erótico y m´stico, que abarcar´a todas las facetas de la vida, incluyendo la muerte, en el que el humor y la poes´a, la fascinación y el pánico ser´ an uno“15 (Arrabal, 2000:23) PIKNIK (NA FRONTU) NA POZORI[NIM SCENAMA U SRBIJI Najuspe{niji i najizvo|eniji Arabalov komad Piknik pra izvedbu na srpskom jeziku imao je 4. aprila 1968. u Narodnom po zori{tu u Pirotu. Re`iju je potpisao Marislav Radisavqevi}, scenogafiju Boris ^er{kov, autor kostima bila je Biqana Kr sti}, izbor muzike na~inio je Radisav Dimitrijevi}, a uloge su tuma~ili Mladen Nedeqkovi} (Zapo, vojnik), Stojanka Grozda novi} (G|a Tepan), Radisav Dimitrijevi} (G. Tepan) i Stojanka Miti} (Zepo16, neprijateqski vojnik). Osam meseci kasnije, 10. decembra 1968. ista autorska eki pa – uz napomenu da je Radisav Dimitrijevi} sada potpisan kao autor maski i igara – predstavu je premijerno izvela u Narodnom pozori{tu u Ni{u. Zapa je ponovo igrao Mladen Nedeqkovi}, Radislav Dimitrijevi} bio je Zepo, Evgenija Vugdeli} tuma~ila je ulogu gospo|e Tepan, a Dobrosav Vu~kovi} gospodina Tepana. Zanimqivo je da u ovim izvedbama nema vojnih bolni~ara, {to nas navodi na pomisao da je kori{}ena neka od prvih verzija Arabalovog teksta. Predstave su izvedene pod nazivom Piknik na frontu, prema francuskoj verziji komada. Ovde vaqa napomenuti da je 1973. godine snimqen 40-minut ni televizijski film Piknik na frontu u re`iji Vladimira 36 15 – „Pozori{te je za mene i daqe ceremonija, svetogrdni i sveti, eroti~ni i misti~ni banket koji obuh vata sve aspekte `ivota, ukqu~uju}i i smrt, u kojem humor i poezija, op~iwenost i panika, postaju jedno.“ 16 – Podatak je preuzet iz kwige Pozori{ni `ivot u Srbiji 1944–1986 dr Petra Volka. Mom~ilovi}a, u kojoj je Ivica Vidovi} tuma~io ulogu Zapa, Ni kola Kole Angelovski bio je Zepo, Rade Markovi} i Renata Ul manski bili su gospodin i gospo|a Tepan, a kao bolni~ari poja vili su se Vlasta Velisavqevi} i Miwa Vojvodi}. Naredno pozori{no premijerno izvo|ewe, ovoga puta na ma |arskom jeziku i pod nazivom Tábori piknik, zabele`eno je 23. ma ja 1982. u Novosadskom pozori{tu. Tekst je na ma|arski preveo Lazar Bajomi Endre, rediteq predstave bio je Radoslav Dori}, scenografiju je osmislio Du{an Risti}, a kostime Branka Pe trovi}. U predstavi su igrali Lászlo Földi (Zapo), Árpád Faragó (Tepan ur), Mátyás Pásthy (Zepo), Ibi Romhányi (Tepanne), Lászlo Törteli (Elso szanitec) i Nándor Szilágyi (Második szanitécz). Marislav Radisavqevi} ponovio je re`iju ovog Arabalovog komada 1992. godine u Gradskom pozori{tu u Svetozarevu, a go dinu dana kasnije Piknik na frontu izveden je u Narodnom po zori{tu „To{a Jovanovi}“ u Zrewaninu. Re`iju, scenografiju i dizajn kostima potpisao je Ivica Klemenc, a uloge su tuma~ili Jovan Tora~ki (Zapo), Mirko Panteli} (Zepo), Selimir To{i} (G. Tepan), Neda Arneri} k. g. (G|a Tepan), Miloje Ivanovi} i Dragan \or|evi} (bolni~ari). Premijera je bila 12. novembra 1993. Iste sezone Piknik na frontu postavqen je na scenu Narod nog pozori{ta u Leskovcu, u re`iji Dragana Mi}alovi}a. U ovoj postavci, ~ija je premijera odr`ana 9. marta 1994, akteri su bili Predrag Gazibara Smiqkovi} (Zapo), \or|e Tomi} (Zepo), Mirjana Qubi} (G|a Tepan) i Bogoqub Miti}/ Dragan Mi}alovi} (G. Tepan) Andra{ Urban re`irao je za sada posledwu verziju Piknika na frontu u suboti~kom pozori{tu „Kostolawi De`e“ u sezoni 2001/2002, na ma|arskom jeziku. Zapo je bio Zoltan Molnar, Zepo Ferenc Katko, Gospodin Tepan Arpad ^ernik, uloga Gospo|e Te pan poverena je Ferencu Peteru, a u rediteqevoj adaptaciji ume sto vojnih bolni~ara pojavquju se bolni~arke, Suzana Vukovi} i Imelda Vere{. Scenografiju je osimislio Atila Uri, a kostime Aleksandra Pe{i}. Fernando Arabal postao je mnogo ranije poznat i izvo|en u Sr biji nego u svojoj domovini. Tek nakon Frankove smrti, [panija je po~ela da otkriva sve {to je bilo zabraweno: Vaqe Inklana (ValleInclán), Garsija Lorku (Garc´a Lorca), Brehta (Brecht), Olbija (Al bee), Petera Vajsa (Weiss), Buera Vaqeha (Vallejo), Alfonsa Sastrea, Fernanda Arabala. Francuska je tada ve} uveliko bila Arabalo vo kona~no odredi{te, zemqa u kojoj je mogao slobodno da `ivi i stvara. Ipak, wegovo delo nikada nije izgubilo {panskog duendea, dobrog duha wegove kreat ivnosti. „Natural y bestial, melancólico y corporal, el teat ro de Arrabal es auténticamente español (...)”17 (Cana 17 – „Prirodno i divqe, setno i telesno, Arabalovo pozori{te je autenti~no {pansko.“ 37 vaggio, 1995:332), a svedok wegove originalnosti je ve} pola veka i ovda{wa pozori{na publika, pred kojom su, osim Piknika, izve deni i komadi Fando i Lis, Na redu je [panija, Grobqe automobi la, Qubavno pismo, ^ekaj me na nebu qubavi moja i Dali-Pikaso. BIBLIOGRAFIJA Arabal, Fernando. Pic-Nic, El Triciclo, El Laberinto (edición de Ángel Berenguer). Madrid: Cátedra, 1977 (2000). Berenguer, Ángel. „Introducción“ en Pic-Nic, El Triciclo, El La berinto (edición de Ángel Berenguer). Madrid: Cátedra, 1977 (2000). Arabal, Fernando. El cementerio de automóviles / El Arquitecto y el Emperador de Asiria (edición de Diana Taylor). Madrid: Cáte dra (Letras Hispánicas), 2000. Antolog´ a del teatro español (edición Mercedes Chozas). Ma drid: Espasa Calpe (Austral Teat ro), 2007. Sanz Villanueva, Santos. Historia de la literatura española 6/2 (literatura actual). Barcelona: Ariel, 1994. Canavaggio, Jean. Historia de la literatura española, tomo VI, El siglo XX (Edición española a cargo de Rosa Navarro Durán). Barce lona: Ariel, 1995. Fernando Arrabal – 50 años de exilio definitivo in La Ratonera – revista asturian a de teatro No. 16. Gijón, 2006. Gazarian-Gautier, Marie-Lise. „Fernando Arrabal: ¿genio o santo?“ in La Ratonera – revista asturiana de teatro No. 16. Gijón, 2006. pp. 16–21. De Toro, Alfonso y Wilfried Floeck (eds.). Teatro español con temporáneo – autores y tendencias. Kassel: Edition Reichenberger, 1995. Berenguer, Angel. „El primer teatro de Fernando Arrabal“ in Historia y cr´ tica de la literatura española (coord. por Francisco Ri co) Vol 8, Tomo 1, (Época contemporánea, 1939–1975 / coord. por Domingo Ynduráin), pp. 632–638. Garc´a Ruiz, Victor y Gregorio Torres Nebrera (directores). Hi storia y antolog´ a del teatro español de posguerra (1940–1975), Vol. IV: 1956–1960. Madrid: Fundamentos, 2004. Volk, Petar. Pozori{ni `ivot u Srbiji 1944–1986. Beo grad: Institut za pozori{te, film, radio i televiziju Fakulte ta dramskih umetnosti, 1990. Godi{wak pozori{ta Srbije 1981/1982, Novi Sad: Steriji no pozorje, 1983. Godi{wak pozori{ta Srbije 1992/1993 i 1993/1994, Novi Sad: Sterijino pozorje, 1995. 38 SAVREMENA IRANSKA POEZIJA Prevela s persijskog i napisala bele{ke o piscima Jelena Mandi} [eida Mohammadi MOJE RUKE PONOVO DRHTE – MONOLOG Kada nebo navu~e svoj zastor preko svoda, i kada dosadna ki{a pada, i kada mojoj ru`i~astoj lutki nedostaje sunce... Pomisao na tebe me gu{i. Kada {oqa ~aja na stolu poput vrane zuri u mene moje grlo po~ne da ispu{ta krike ~asovnik crnog kquna sve do jutra ~asovnik crnog kquna sve do jutra ~asovnik... Telefon poludi zbog ti{ine, i ja se rastu`im zbog tebe. Mirisi napuste ku}u. Sre}a nestane. Dok se prqav ve{ i daqe okre}e i okre}e... Maj~ine srebrne ka{ike lagano se pomeraju i zveckaju u kuhiwi. Neispeglane ko{uqe preba~ene su preko kaktusa. Obuvam tvoje prqave ~arape i ple{em 39 u tvojim crnim prugastim pantalonama. Ku}a se okre}e oko ve{ ma{ine, oko moje glave. Prqavo posu|e poigrava na kuhiwskom podu. Vi~em na saksije cve}a i duvam sve}ice. Sre}an mi ro|endan! Udaram po pisa}oj ma{ini i obliva me hladan znoj tvojih ruku. Mewam kanale da bih umirila svoje nate~ene o~i. Mrzim ru`i~asti lak koji sam na{la na klaviru. ^asovnik crnog kquna sve do jutra ^asovnik crnog kquna sve do jutra ~asovnik... Sada `ute padine platana i auto-put 118... ne pribli`avaj mi se. Jagode, poput tvojih izliva qubavi, teraju me na povra}awe, Ovog meseca, tog meseca, po~ela sam da te mrzim. Mrzim te. [EIDA MOHAMMADI – jedna od najzna~ajnijih savremenih iranskih pesnikiwa, ro|ena je u Teheranu. Diplomirala je persijski jezik i kwi`evnost, objavila je tri zbirke poezije, a wena tre}a kwiga, Prikazi vo|ewa qubavi, objavqena je 2007. Wene pesme su prevedene na mnoge jezike, ukqu~uju}i engleski, francuski, turski, kurdski i {vedski. Persis Karim U SLAVU VELIKIH NOSEVA Ja sam jedina od ~etiri sestre koja nije oti{la pod no`. Oduprla sam se prekliwawima moje tetke i sestara da postanem „lep{a“, „vi{e nalik sebi.“ Odlu~ila sam da zadr`im svoju gospodstvenu surlu i da ne smawujem wenu veli~inu. 40 Prija mi, pretpostavqam, poreklo mog oca, svih onih qudi koji `ive u su{nim, toplim predelima Mediterana, na visokim pustiwskim visoravnima, i koji se rashla|uju pomo}u nazo-termo-regulacije. Moj biv{i de~ko, Jevrejin, imao je obi~aj da ka`e: „kako gojimi uop{te uspevaju da di{u kroz onakve naprave?“ Na dan mog ven~awa moj mu`, tako|e Jevrejin i poprili~no obdaren u tom predelu lica, na kraju svog bra~nog zaveta rekao je „nisam siguran u qubav, ali zato sam siguran: ako budemo imali dete, on ili ona }e imati ba{ veliki nos.“ Kada mu nosom golicam lice, on se svaki put izmakne, {trecne se na wegovu hladno}u. Suprotno ustaqenom verovawu, nos nema samo estetsku vrednost – on meri i spoqa{wu temperaturu. I jo{ jedna stvar koju sam shvatila u vezi sa nosom – ~ulo mirisa je jedno neprocenqivo ~ulo, mo`da dar. Zamislite samo na~ine na koje bi se ono moglo izo{triti: jasmin, pita sa jabukama, {afran, limun, ru`a mogli bi imati ja~i miris, u zavisnosti od polo`aja i ugla tog mesnatog uzvi{ewa. Priznajem da nemam nau~ne dokaze o tome, ali zaista se pitam {ta se dogodi kada osoba promeni stvari koje su jo{ od ro|ewa bile deo we. Cela industrija proizi{la je iz nastojawa `ena u Iranu da opona{aju plavokose filmske zvezde sa malim nosevima zaboravqaju}i na sopstvenu o~aravaju}u lepotu koja se razvijala hiqadama godina da bi je potom nipoda{tavao neko ko je nametnuo da su najlep{e `ene one koje su obrijane, po~upanih obrva, utegnute, ise~ene, izbodene i pod{i{ane. Za mene je nos kao veliko umetni~ko delo koje ~eka da bude otkriveno. Poput onih kraqeva i wihovih ogromnih noseva oslikanih na zidovima hramova, papirusu, pe}inama, raznobojnim majanskim piktogramima kao {to je Popol Vuh. Nos je bio simbol plemstva i vite{tva. Svaki kraq koji je imao mali nos smatran je slaba{nim i nemo}nim. Ovih dana dobijam mno{tvo mejlova u kojima se nudi uve}awe penisa. Ali to je ne{to skriveno, vidqivo samo 41 u spava}oj sobi za vreme predigre. Nos je jasan pokazateq ne~ije obdarenosti – mapa qudskog lica. Prou~avam noseve qudi kako bih otkrila wihovo poreklo – kada se zagledam, shvatim koliko se ono zapravo razlikuje. PERSIS KARIM – ro|ena je u San Francisku. Wen otac je bio poreklom Iranac, a wena majka je bila Francuskiwa. Karim je odrasla u Kaliforniji. Nakon diplomirawa, zainteresovala se za svoje iransko nasle|e, po~ela je da u~i persijski jezik, a kasnije se prikqu~ila grupi iranskih aktivista (doseqenika) koji su otvoreno kritikovali dru{tveno-politi~ka zbivawa u Iranu za vreme Islamske revolucije i Prvog zalivskog rata. Karim je urednica dva zbornika savremene iranske poezije i proze, Let Me Tell You Where I’ve Been: New Writing by Women of the Iranian Diaspora (2006) i A World Between: Poems, Short Stories and Essays by Iranian-Americans (1999). Tako|e, osniva~ je Udru`ewa iransko-ameri~kih pisaca, predaje engleski jezik i komparativnu kwi`evnost na Univerzitetu u San Hoseu, Kalifornija. Granaz Mousavi MASKIRNE UNIFORME Viku pra{wave dece smewuju zvuci flauta. Za decu u uskim ulicama pi{toq ~ine dva spojena prsta, a umreti zna~i za`muriti i vaqati se u blatu. Sutra }e improvizovani pi{toqi biti ostavqeni i zaboravqeni na palubama brodova od papira, i maskirne uniforme, nekada prevelike za decu {irom sveta, bi}e im taman. GRANAZ MOUSAVI – ro|ena je u Teheranu. Objavila je ~etiri zbirke pesama, trenutno je na doktorskim studijama filmske re`ije. Jedan od wenih najpoznatijih filmova je Moj Teheran na prodaju (2009), u kome istra`uje andergraund umetni~ku scenu Teherana. @ivi i radi u Sidneju, u Australiji. Reza Baraheni [AH I HOSEINZADE 42 [ah je dao sva ovla{}ewa Hoseinzadeu jednom je pokupio nas {estoricu vezanih o~iju ubacili su nas u kamion sat pre svitawa odveli su nas iz grada zatim vratili u grad izgledalo je kao da sawamo da putujemo iz jednog mesta u drugo zatim su nas izbacili iz kamiona i vezali za {est gvozdenih stubova zatim smo ~uli dobro poznat glas i naredbu: mirno! priprema! ni{ani! pali! sva {estorica smo se upi{ali u ga}e! skinuli su nam povez Hoseinzade i Azudi stajali su u }o{ku i umirali od smeha! mislim na Doktora Hoseinzadea i Doktora Azudija! REZA BARAHENI je ro|en u Tabrizu. Predavao je engleski jezik i kwi`evnost na Univerzitetu u Teheranu. Bio je deo pokreta za za{titu qudskih prava i ravnopravnost `ena u Iranu, zbog ~ega je dobio otkaz. Nakon toga, dr`ao je ~asove kreativnog pisawa i kwi`evne teorije, najpre u ku}i svojih prijateqa, a potom u podrumu svoje ku}e. Zbog svog azerskog porekla ~esto je bio zatvaran i mu~en za vreme autoritarne vlade {aha Reze Pahlavija, ali i nakon Islamske revolucije i uspostavqawa jo{ okrutnijeg teokratskog re`ima ajatolaha Homeinija. Bio je primoran da napusti Iran (1996) i preseli se u Ameriku, gde je sara|ivao sa Arturom Milerom, Alenom Ginzbergom, Kurtom Vonegatom, Filipom Rotom i mnogim drugim pesnicima i piscima. Objavio je preko pedeset kwiga poezije, proze i kwi`evne kritike. Trenutno `ivi i radi u Kanadi. [ams Langerudi PESMA 25 / BELE[KE ZA DRVENOG SLAVUJA Sloboda govora je ugu{ena ~ak ni da{ak vetra ne mo`e da sa mrtvih i wihovih crnih trepavica pobedonosno oduva mrave i travu. Sloboda govora je ugu{ena mu~enici ne progovaraju. 43 Sloboda govora je ugu{ena stojite u redu za hleb i nemate pravo glasa. PESMA 36 / BA[TOVAN PAKLA Zakasnio si, Mojsije! Vreme ~uda je pro{lo Daj svoj {tap ^arliju ^aplinu Pa da se malo nasmejemo MOHAMMAD [AMS LANGERUDI je ro|en u Langerudu. Wegova porodica se prezivala Gilani da bi kasnije wegov otac promenio prezime u [ams. Objavio je nekoliko zbirki poezije, dva romana i ~etvorotomnu antologiju savremene persijske poezije, Analiti~ka istorija savremene persijske poezije (1998). Trenutno `ivi i radi u Teheranu. Jelena Mandi} 44 Rolf Enger POSLAO ME JE TVOJ OTAC Prevela s norve{kog Marija Popin ]ori} Po~elo je senkom iza kqu~aon ice. Zatim je preraslo u ose}aj da je neko sve vreme u mojoj sobi. Kasnije sam po~eo da ose}am ne ~iji dah za vratom dok sam sedeo za pisa}im stolom. Postepeno je on jednostavno izrastao, ni iz ~ega, zgu{wavao se kao oblak gasa, postajao sve jasniji i jasniji u konturama, ukazivao se... Stalno ga zapitkujem: – Ko si ti? Za{to ne prestane{ da ovako ide{ za mnom, za {to se ne vrati{ tamo odakle si do{ao? Ali on ne odgovara kada ga to pitam. Nikad mu ne ~ujem korake na stepenicama kada dolazi, ni ti ikada ~ujem da se vrata za wim zatvaraju kad odlazi. Ona su, ipak, dobro zatvorena i mo`da zakqu~ana kad ustanem da prove rim. Mo`e li prolaziti kroz zidove? S po~etka se dr`ao u pozadini, stajao bi tako u jednom uglu sobe i posmatrao me, bez ijedne re~i. Povremeno bi se ~uo wegov uzdah, to je bilo sve. Onda je postepeno postajao sve odva`niji i uporniji. Nakon samo nedequ dana istupio je iz svog ugla i po~eo da se me{a u moje stvari. – Skromnost je vrlina – rekao je. Nagnuo bi mi se nad rame i skoro ~eprkao po mom mastilu dok pi{em. Kada bih seo za pisa}u ma{inu, odmah bi se i on tu na{ao i spustio prst na tipku za korekturu. Kad se vratim iz kupovine u gradu, po pravilu stoji pored vrata i ~eka. Zapravo, ne mogu se setiti nijednog izuzetka od ovog pravila. Kupio bih mo`da malo hrane, nekoliko kwiga i par LP-plo ~a. Po~iwe da pretura po mojim kesama i insistira na tome da prebrojim novac koji mi je preostao u nov~aniku. – Ti si budala koja novac tro{i na nepotrebne stvari – re kao bi. Zatim bi me dugo posmatrao, gotovo o~inski, i rezignirano vrteo glavom. 45 Neretko imam `equ da se provozam u svom novom automobilu. To je ne{to {to radim zbog toga {to se za volanom dobro ose}am. Vaqda je to ose}aj da ne~im vladam... I tada mi je glava bistra i mogu da razmislim o stvarima. To je izuzetan auto! Ali izgleda da ni u kolima vi{e nemam mira. Vozim tek ne kih par stotina metara, kad se on pojavi na zadwem sedi{tu i po~ne da se ceri i lako me tap{e po ramenu. Prvo }uti, dok ja mo zgam kako on uop{te ulazi u moj zakqu~ani automobil bez kqu ~eva. Ali ne pro|e mnogo pre nego {to po~ne da se bavi mojom vo `wom. – Nisi video onog pe{aka? Za dlaku! – ka`e, ili boqe re~e no: urla mi u uvo. – Opet si u{ao u pogre{nu traku... Jesi li slep, ili {ta? Ov de je zabraweno polukru`no! E sad mora{ da se sabere{, vozi{ kao neka baba! Tako on nastavqa. U beskraj. Postajem uznemiren i qut. Zna da sam malo nesiguran kada treba da preteknem kamione s prikolicama. Kad se na drumu zaglavim iza neke takve stonoge, navali na mene kao kobac: – Ne mo`e{ tako da ostane{ i gwavi{. Zar ne vidi{ da iza tebe ima mnogo onih koji ho}e da preti~u? Usporava{ saobra}aj, to ti radi{! Wegova presuda je nemilosrdna: ja sam beznade`an voza~. Ose}am da vi{e ba{ ni~im ne upravqam... I tako on gwavi i gwavi, sve dok pritisak ne postane preve lik, i ja rizikujem, gotovo zatvaram o~i i oprobavam sre}u. Za tim pritiskam pedalu gasa sna`no i skre}em ulevo, dok sve vre me mislim kako ovog puta... ovog puta ne}e dobro pro}i. Sekunde su duge i trepere. Vu~em se kao pu` pored beskrajne prikolice. Motor zavija. I ja se na jedvite jade ubacujem u odgovaraju}u tra ku tik ispred automobila koji mi dolazi u susret. Uzdi{em sa olak{awem, ali to ne zna~i da mi ruke malo ne drhte, dok ih ner vozno preme{tam na volanu. Neprijatna situacija. U odnosu na wega poni`avaju}a. Opet je pobedio, naveo me je upravo tamo gde je hteo. Kada vidi kako me obuz ima `arko rumenilo stida, kao da se dobro zabavqa. – He, he – dopire od wega. Jedino tako ume da se smeje. – Ba{ si vozio – uzvikuje – he, he. 46 On je napast. Optere}ewe je imati ga stalno za petama. Naravno da mogu o{tro da razgovaram sa wim, a to sam i ra dio. ^ak vi{e puta. Molio sam ga da ode, da iz mog `ivota ide do|avola. Ali kad ja to ka`em, pravi se kao da ne ~uje, pogle da me snishodqivo sa izrazom lica koji pita „ne{to si rekao“. Nema svrhe. Hladan je kao led. Nepokolebqiv. To je ono {to me iscrpquje, {to me obeshrabruje i ~ini malodu{nim; ta wegova ravnodu{nost prema svemu {to ja mislim, to wegovo pomawkawe sposobnosti u`ivqavawa, ta wegova tvrdokorna taktika koja se zasniva na tome da me potpuno ignori{e. – Ali, bar mi reci odakle si do{ao – ka`em ja. Za~udo, odgovara mi na ovo pitawe. Da li to ne{to zna~i, to {to je izabrao da odgovori upravo na ovo pitawe? – Ovamo me je poslao tvoj otac – odgovara on. – Moj otac... stari mesar? Ne shvatam... Moj otac je odavno umro. Ali on sada }uti i pqeska po jednoj muvi koja mu je na po dlaktici. Zatim se udaqava i na gramofonu pu{ta plo~u za koju zna da je ne volim. U posledwe vreme je po~eo da me uznemirava i tokom no}nog odmora. De{ava se da se usred no}i probudim od hladno}e i usta novim da mi je jorgan smotan u klupko oko stopala. Mora da on to radi. Verovatno se u{uwa u sobu tokom no}i, pa`qivo skine pre kriva~ sa mene, iskqu~i panelni radijator i ostavi me da tako le`im, dok ne po~nem da se smrzavam i ne probudim se. U drugim prilikama, a to je jo{ gore, ule}e u moju sobu, usred no}i, prave}i u`asnu buku. Naglo me podigne iz kreveta i krene da igra sa mnom po dnevnoj sobi sve dok se sasvim ne razbudim. A onda mi je nemogu}e da ponovo zaspim. Jedne no}i me je iscrpeo igrom, i ja tako sedim zadihan u na slowa~i, a on ka`e: – Ti vozovi o kojima pi{e{... Ti pi{e{ o smrti, jesi li to znao? Zar nisi ~itao {ta ka`e tuma~ewe snova u psihoanali zi?... Da putovawa vozom simbolizuju smrt... – Ali to uop{te nije ono {to ja ho}u. Ja ne mislim tako. Glas mi zvu~i o~ajni~ki. Wega to oraspolo`uje. On se smeje. – He, he... he, he. Jedan mlad par kora~a parkom ruku podruku. Ona je plavokosa, hod joj je lak i gibak. On nije mnogo vi{i od we, ali le|a su mu uspravna, a koraci mirni. Wih dvoje kora ~aju u ritmu. S vremena na vreme on nagiwe glavu ka woj. Usta mu se u osme hu pomeraju, a ona mu klima glavom i smeje se. On je uhvati ~vr{}e za ruku i odvodi me|u stabla. Koraci su im jo{ uvek u ritmu. Jedna belo okre~ena klupa se vidi, a iza we gusta leja cve}a. 47 Mladi par se sme{ta na klupi, i wih dvoje se zbijaju jedno uz drugo. Wena glava je na wegovom ramenu. U wegovim rukama wene. Jeste, o sebi govorim u tre}em licu. Zbog ~ega to radim? Mi slim da mora biti zato {to `elim da to malo od sebe odgurnem, da nekako posmatram sa odstojawa. Jer ono {to se tog dana desilo u parku jeste da je on do{ao klate}i se u hodu. Gwavator... Mada, desilo, a zapravo je to bilo planirano. Seo je na slobodno mesto pored we na klupi. Zatim se nagnuo ka woj, sna`no je privukao k sebi i po~eo da joj {apu}e na uvo. Tako su sedeli neko vreme. Ja sam sedeo i cupkao u mestu. Po vremeno bi podizali pogled ka meni. Tu sam ja bio vi{ak. [apu tao joj je na uvo i osmehivao se malo prezrivo. Ona je slu{ala i sme{ila se blago zbuwena, s vremena na vreme bi zagrizla dowu usnu. Nije se moglo lako znati da li je to radila u nedoumici, ili je to bilo zato {to je htela da prigu{i smeh. Ne znam {ta je on rekao. Znam samo da su moja milovawa sada u`urbana, kao da me wen dodir pe~e... – Skromnost je vrlina – on obi~no ka`e. Da ustanem i udarim ga? Da! Ulazim mu u vidokrug i podi`em pesnicu kako bih ga udario. Ali on stoji tamo, jednako miran. Ne odstupa ni korak, u za{titu ne podi`e ~ak ni prst. Ne polazi mi za rukom da ga udarim. Sla bost mi obuzima telo. On ume da me pogodi tamo gde sam slab. – Trebalo je da udari{ – ka`e – to bi ti prijalo. – Ko si ti? Vi~em. On sada govori. Sada, kada sam se umirio i zatvorio u sebe. On obja{wava. – Zar ne vidi{... zar nisam isti kao ti – ka`e on – po na~inu na koji govorim, po hodu kao guska, sa istaknutom zadwicom, nos, o~i... Morali bismo biti u rodu, ne misli{ li? Ne odgovaram, bacam se na krevet i jastukom prekrivam glavu. – Ali nisam ti brat, nisam ti ro|ak, ni daqi ro|ak... Guram prste u u{i. Ne mogu vi{e da izdr`im. On je nadmo}an. 48 ROLF ENGER (Rolf Enger), ro|en je 1960. u obalskom gradi}u Mos, i `ivi u Bergenu. Pisac je i novinar. U vreme objavqivawa de bitantske pri~e Poslao me je tvoj otac (1984) studirao je kwi`ev nost na Univerzitetu u Bergenu. Zajedno sa jo{ jednim piscem 1988. godine objavquje prepev francuske poez ije. Prvu zbirku novela objavquje 1989, a zatim sle di vi{e zbirki, kao i romana. Dobitnik je Nagrade „Hilmar Orud“ (1989), koju dodequje Nedeqa literature u Sarpsborgu, a 2000. godine je, zajedno sa jo{ jednim scenaristom, nominovan za Nagradu „Aman da“ za kratak film „Plava Java“. Pri~u Poslao me je tvoj otac objavila je izdava~ka ku}a Asche houg u okviru zbirke debitantskih literarnih tekstova, a Mostovi je objavquju uz saglasnost autora. Marija Popin ]ori} 49 Tune [jernli SVI SU POKAZIVALI NA MENE Prevela s norve{kog Marija Popin ]ori} Zveckawe fla{a o staklo. Veseli, glasni qudi zbijeni na dvadeset pet kvadratnih metara garsowere u Ulici Parkvejen. Gust dim. Neko je otvorio prozor, za trenutak je sobom prostru jala hladna zima Osla – pre nego {to je onaj kome je promaja uda rila direktno u vrat, zahtevao da se prozor zatvori. Osetio sam kako mi znoj klizi niz le|a dok sam sedeo na prestolu jedine sto lice sa drvenim naslonom, na par metara iznad onih koji su do bili mesto na sofi. Osmehivao sam se kao op~iwen. Poku{avao sam da mewam iz raze lica: zainteresovano se sme{io, prijateqski, znala~ki, bi vao ironi~no nasmejan, srda~no nasmejan, sve po potrebi... I tako dva sata. Usta su mi se uko~ila u horizontalnu, bolnu liniju. Do |avola, gde je Hilde? Zbog ~ega me je uop{te molila da do|em? 50 – Po~iwe mi prehlada – kukao sam joj preko telefona, ali je ona rekla da je to ~ista glupost i da su u ovo vreme svi prehla |eni, a da }e biti premalo mu{karaca ako se ja ne pojavim, i da treba da do|em u pola osam. Nisam mogao da na|em vi{e opravda wa. Poslu{an kao pred krizmu, pojavio sam se sa zaka{wewem ne du`im od jednog sata. – Stigao si, Martine – rekla je Hilde i odlu~no me gurnula u krug nepoznatih lica. Naslepo sam klimao glavom u svim pravci ma. I – Svi pozdravite Martina – komandovala je ona pre nego {to me je smestila u nesre}nu stolicu i nestala kako bi se pobrinula za picu ili salatu ili {pagete, ili {ta god da je to bilo. – Onda, ~ime se bavi{ – upitala je lepa, tamnokosa devojka koja je sedela na sofi. – Studira{, ili... Takva pitawa su ne{to najgore {to znam. Mogao sam da ka `em, da, istoriju, a mogao sam da ka`em norve{ki, i sociologiju i nema~ki, ali za{to bih joj pri~ao da sam se vrteo tamo-amo, od jednog predmeta do drugog, i da sam uzeo kredit u ~etvrtom seme stru bez ijednog zavr{enog ispita. I za{to bih joj ispri~ao da sam upravo izgubio honorarni posao no}nog ~uvara u jednom ho telu zbog toga {to sam popio nekoliko piva i zaspao na recepci ji, a neko je iskoristio priliku da zabode nos u kasu. – Istoriju – rekao sam, i to je bilo to. Posle toga sam usta otvarao samo da bih pio crno vino. Po~eo sam da ose}am kako moje }utawe svetli kao neonska reklama sa postoqa na oblakoderu. Ali {ta je onda trebalo da ka`em? S moje leve strane bio je jedan neobrijani filozof koji se spremao da ubere aplauz za svoja promi{qawa o @ivotu i Smrti i @ivotu posle Smrti i Maloj Vasion i i Velikoj Vasioni i – Bog, nadam se, zna – o ~emu sve. Dodu{e, ja ba{ nisam neki stru~wak za metafiziku, pa sam ga pustio da nastavi. Fragmenti diskusije brujali su mi u desnom uhu. ^ovek pored mene je sedeo delimi~no le|ima okrenut ka meni, pa sam morao da se nagnem daleko, u stra {no neprijatan polo`aj, kako bih razabrao o ~emu se pri~a. Argu menti su leteli kroz vazduh kao pingpong loptice, bap, fiju, bop, jedan-jedan, dva-jedan, dva-dva. Brzo sam ponovo uvukao glavu. Kad bih samo mogao da se setim ne~eg {to bih rekao. Ne~eg pametnog. Ali nisam znao {ta bi to trebalo da bude. U svakom slu~aju, najboqe je bilo dr`ati jezik za zubima. Nikad se ne zna {ta mo`e iza}i iz usta ako ~ovek rizikuje da ih otvori. Tako je to sa mnom, odjednom mi se slova zbrkaju i nastanu ~udne re~i o kojima nikad nisam razmi{qao. Kao pre neki dan, kada sam sam stajao u redu u kantini, i kada je na mene do{ao red, a ja jo{ nisam odlu~io {ta da uzmem, dok su se iza mene razdra`eno gurkali, a ja o~ajni~ki tra`io zemi~ ke sa namazom, a onda sam gospo|u iza pulta upitao glasno i ja sno da li imaju MALO JEBANE ZEMI^KE1, a ona je pocrvenela, dok su se drugi smejali, a meni ni{ta nije bilo jasno, a onda sam shvatio i momentalno po~eo da se znojim, tako da su mi se stakla nao~ara zamaglila, pa sam morao naslepo da se od{uwam iz re da, ni{ta ne kupiv{i. Malo jebane zemi~ke. Gospode Bo`e. Cela kantina je, naravno, shvatila da je pro{lo vi{e od sedam meseci od posledweg puta... nije mogu}e. Dakle, najboqe je bilo dr`ati jezik za zubima. Pored toga, sad mi je sused diskutant sasvim okrenuo le|a. Gutao sam prili~nu koli~inu crnog vina, prebacivao jednu nogu preko druge, i obrnu to. Iznova sam punio ~a{u. Kad bih samo mogao da kontroli{em lice. Diskretno sam poku{avao da skupim usta, onda zinuo, zatim pu}io usne, gimnasticirao prokletim mi{i}ima lica, ali mi je 1 – Do izmene zna~ewa je do{lo usled permutacije u slogovima. (Prim. prev.) 51 za rukom po{lo samo nekoliko trzaja pre nego {to je neki mali |avo ispod oba uha formirao uglove usana u taj isti tupavi kez. Dve devojke su odjednom dobile napade smeha. Crni ponor u stomaku. Da li su se meni smejale? Devojke su grcale od smeha ko ji je zarazno prelazio na druge, ~emu su se smejali, vaqda ne me ni? Netremice sam gledao na drugu stranu. Ako se meni smeju, ne `elim to da znam. Pretvaraj se kao da se ni{ta ne doga|a, to je bio moto mog oca i dobar savet kada su me zadirkivali u de~a~ kim danima. Ako te gurkaju, pravi se da to nije ni{ta, ako ti se prika~i wih dvadesetoro i skandira tvoje ime, ako te sateraju u }o{ak i POKAZUJU na tebe, ako te ve`u za stub, ako ti otvore {lic i izvade ti ga, i dozovu devojke da do|u i vide, pravi se kao da se ni{ta ne doga|a. Gledaj na drugu stranu i zakop~aj pantalo ne, de~ko, onda }e misliti da si ti neko. Krajwe sam se naprezao kako bih se pretvarao da se ni{ta ne doga|a, dok sam istovremeno poku{avao da shvatim {ta je ta ko zabavno. Bilo je ne{to sa... zar nije... a, pobogu, da, tu pri~u sam ranije ~uo. Vic koji uop{te nije imao nikakve veze sa mnom. Olak{awe je bilo ogromno. Usta su mi bila izvijena kao u ludaka, pogledajte, i ja se smejem, ali ostali su se ve} ismejali i zapo~eli nove razgovore. Ja sam i daqe sedeo i bez smisla motao po rukama kutiju {ibica. U meni je ne{to lupalo i treskalo. Vidi{. Nema{ ~ega da se pla{i{. @iveo, stari prijatequ, i opusti se, za ime boga. Zbog ~ega ne mogu jednostavno da se opustim? Zapravo sam to pitao jednog psihologa. Ne uspevam da se opustim, gospodine Specija listo, da li vi mislite da to mo`e biti ne{to ozbiqno? Umesto da odgovori on je po~eo meni da postavqa pitawa. ON je MENI postavqao pitawa, zar nije on stru~wak, on je taj koji treba da odgovara, a ne ja, do|avola. – ^ega se pla{i{? O~i urezane u lice. Da li je mogao da gleda u ono duboko u me ni, da li imam sramne tajne o kojima ni{ta ne znam, da li su se time wegove o~i nasla|ivale? Sve je to bilo krajwe neprijatno, na sofi od ve{ta~ke ko`e znojila mi se zadwica. – [ta misli{ da je najgore {to se mo`e dogoditi? Najgore? Najgore je bilo to {to }e, kad ustanem, videti fleku od znoja na mojim pantalonama. Nisam to mogao da ka`em, pa sam }utao do kraja termina. Psiholog je uzdahnuo i zakazao novi ter min. Nisam se pojavio. 52 Tri sata. Gde je Hilde? Zar ona nije doma}ica, da li je uop {te bila ovde ve~eras? Koja je svrha bila pozvati me ovamo? U ~emu je smisao mog boravka ovde? Pa, mo`e{ da ide{, pomislio sam. Za{to ne idem? Kada }u po}i? Ali takav postupak mora se isplanirati. Bi}u prinu|en da prona|em opravdawe; bolesna majka ili sutra{we te{ke, ali, ah, tako neizostavne obaveze, ili izmi{qena devojka koja ~ezne, a ja bih, naravno, najradije ostao na `urci, ali tako je to kad su tu drugi prema kojima mora{ imati obzira, i dovi|ewa, hvala za dru`ewe. Prestravqen, shvatio sam da }u morati da odr`im ~itav govor kako bih se izvukao. Pa onda }e biti lak{e ako ne kako odem u toal et, i posle nestanem neprime}eno, ali u svakom slu~aju moram ustati, a moglo bi biti upadqivo tako naglo se po di}i posle tri uzastopna sata. Ostao sam da sedim. Sedeo sam u svojoj usamqeni~koj zatvore ni~koj kuli, na svom pijedestalu od drvene stolice i zurio, sada tu gaqivo se osmehuju}i, u qude oko sebe, ili boqe re~eno ispod sebe. Vrtelo mi se u glavi ali sam se gr~evito dr`ao ~a{e sa cr nim vinom. \avolska `urka. Idiot sam {to ne idem svojim putem. Sipao sam u sebe jednu ~a{u za drugom. Bar mogu da se napijem. Diskutant sa moje desne strane i filozof sa leve otpo~eli su razgovor ispod moje brade. U~tivo sam se pribio uz naslon sto lice i posmatrao jedno filozofovo uvo. Za~u|en, video sam da je neobi~no veliko, da li ga je koristio za hvatawe signala iz Onostranog, da li je mo`da u ovom trenutku primao tajne poruke? Zurio sam fasciniran. Filozof mi je prosuo {pagete sa sosom od paradajza na koleno. \avo neka nosi sve prasce filozofe sa velikim u{ima, odjednom sam dobio luda~ki poriv da mu u{ne kanale zapu{im {pagetima, mogao bih mu ih odse}i i servirati lepo ukra{ene na poslu`avniku, to bih mogao. Puweno Bolowez Uvo Filozofa. To bi ga moralo zaus taviti jednom zauvek. Filo zof se premestio do lepe brinete na sofi. Zar se ukazalo slobod no mesto pored we, za{to ja to nisam video? Trebalo je da ja tamo sedim. Onda bih mogao da uzmem devojku podruku, sa svima se lepo pozdravim i odem ku}i i jebem celu no}. Da sam imao voqu. Ali nisam je, dakle, imao. Zurio sam u ~a{u. Prazna. Gde je nestalo vino, da li je i wega uzeo filozof? Pa nisam popio obe fla{e. Mora da je neko sa krio fla{u. Kad bi samo soba mogla da bude mirna, pa da mogu da potra`im ispod stola. Pogledao sam dole, i pod mi je muwevitom brzinom krenuo u susret. U slede}em trenutku le`im sa stolicom na sebi. Da li je stolica sela na MENE, ho}e li naplatiti za sve debele i te{ke, {picaste i okrugle, {iroke i uske zadwice koje su je mu~ile go dinama, da li }u JA to platiti? Kotrqamo se, ja dole, stolica go re, stolica dole, ja gore. Svaki put kad poverujem da sam se oslo 53 bodio, zaka~i mi se jedna noga stolice za rukav od jakne ili za nogavicu, ili kragnu. Gubim nao~are. Stolica {kripi. Batrgam se. Jedna noga stolice se olabavquje. Stolica popu{ta. Trijumf; ha, dolijao sam ti, |avolska stolice. Ti{ina mi para u{i. Da li me svi gledaju, da li vreme stoji, a Kosmos prestaje da di{e? Da li je Ono Najgore sada? Padao sam, tra`io sam ne{to za {ta bih se pridr`ao, pro na{ao sam ~ar{av i u krilo mi je pala pepeqara. Preplavio me je gromoglasan talas smeha. Otplutao sam u jednom mehuru, dole do vrtoglavog crnog ponora. Hildin glas: „Alo, Martine, {ta to RADI[?“, vikala je Hilde. Odakle se ona odjednom pojavila? – Ne brini, bila je stara ta stolica – doviknula je, skupila opu{ke i prona{la moje nao~are. ]u{nula ih je na mesto. – On skoro da ne vidi ni{ta bez nao~ ara – dobacila je i ne stala. On. Taj. To. To tamo. Bio sam patuqak. Sedeo sam na podu. ^ekao sam da ponovo po stanem nevidqiv. Ako budem sedeo sasvim mirno, mislio sam, ako budem sasvim mirno sedeo, uskoro }e pro}i. Zaboravi}e me ako sedim sasvim mirno. Iza ~ela po~elo je da mi odzvawa zvono, pridru`ilo mu se vi{e zvona; ding-dong budalo, deng-dang tikvane, pevala su i rit mi~no udarala u unutra{wosti moje glave. Ako se zvuk probije kroz moje u{i, svi }e mo}i da ga ~uju. Prestravqeno sam pogledao oko sebe. Ni{ta nije na to ukazivalo. Jo{ uvek. S najve}om usred sre|eno{}u sam se pridigao, le|a pravih kao lewir, glave ukru- }ene na ramenima. Jedan nekontrolisan pokret, i prouzrokova}u izdajni~ko odzvawawe. Polako, kao katoli~ki sve{tenik, i{u wao sam se iz sobe. Niko me nije dozivao da se vratim. 54 Napoqu je bilo hladno i bquzgavo. Stajao sam i duboko udi sao, zvona su utihnula. Po~eo sam da hodam. Ispalo je jedno sta klo iz nao~ara, stavio sam ga u xep od kaputa. Da bih jasno video, morao sam da za`murim na jedno oko. Ubrzo sam odustao. Posma trao sam svet polovinom nao~ ara. Sve je postalo iskrivqeno i nejasno. Bez kontura. Kona~no sam ose}ao da sam se obreo u odgo varaju}em krajoliku, mo`da bi trebalo da nastavim da `ivim sa jednim staklom nao~ara. Jedno drvo mi se pribli`ilo, zaustavio sam se i dugo mokrio na wega. Koraci u lapavici, jedna prilika s rukama u velikim ru kavicama sa po jednim prstom pro{la je pored mene. Ponovo sam za~kiqio na oko bez stakla. Devojka sa sme|om kosom. Ona lepa. – Zdravo – rekao sam trgnuv{i se. Uzvratila mi je za~u|enim pogledom. – Ja sam onaj koji je pao. Sa stolice – objasnio sam. – Aha – klimnula je glavom. Nastavili smo da hodamo Dvor skim parkom. Ne{to silovito je raslo u meni. – Pitam se – rekao sam – zbog ~ega se niste odmah smejali. Kad sam pao. Sa stolice. – [ta? – upitala je ona. – Za{to se niste smejali, niste se smejali dok nisam sru{io pepeqaru, a mogli ste pre toga da se smejete – usta su mi jurila, nisu se mogla zaustaviti. – Pa se pitam – nastavila su ona – da li je bilo kao u crtanom filmu. Kad Paju Patka u glavu pogodi hrpa velikih sne`nih grudvi, bang, bang, bang (demonstrirao sam), a onda ga sasvim na kraju pogodi najmawa grudva od svih, pling, i upravo tada posta ne najzabavnije. I tako se pitam da li je bilo isto sa mnom. – [ta to? – upita ona. – Kao sa Pajom Patkom – ponovio sam, netremice je posmatra ju}i jednim okom. – Ne razumem na {ta misli{ – rekla je ona nervozno i nasta vila da hoda. Ja sam se spoticao za wom. – Lepa je bila `urka – rekao sam. – [teta je oti}i ve} sada, ali uskoro imam ispit. Imam ispit sutra. – Kako da ne – rekla je ona. Sasvim sam eksplodirao. [ta ona misli, do{la je ovde da mi ka`e „kako da ne“. Pa niko nema ispit subotom u januaru. Osim toga, ona nema nikakvo pravo da zahteva razumna obja{wewa, zar je uop{te potrebno davati bilo kakvo obja{wewe za jednu o~i glednu ~iwenicu, oti{ao sam kad sam oti{ao, zar ne, to vaqda nije zlo~in, bilo je ve} dovoqno kasno, i za{to je ona oti{la ako je bilo tako rano. Devojka je grizla rukavicu. Izgledala je upla{eno. – O’ladi – rekla je i ubrzala hod. Odjednom sam se osetio sasvim iznemoglim. Kora~ali smo }ute}i. ^uo se samo bat na{ih brzih koraka, ~etiri stopala u ujedna~enom ritmu. Prestao sam da razmi{qam. Dobro je. Odma rao sam glavu u ti{ini. Prolazilo mi je kroz glavu: Sad sam razgoli}en. Sad sam blizu. Mogla bi da me dodirne, ako `eli. – Slu{aj – rekao sam i okrenuo se prema woj. – Do|avola, {ta ti umi{qa{ – viknula je ona i naglo odsko ~ila. Bili smo na kraju Ulice Karla Johana, ona je otr~ala pre ma @elezni~kom trgu i podzemnoj `eleznici. 55 Ostao sam da stojim i gledam za wom. Da li sam dugo tako stajao? Jedan prili~no krupan tip me je zgrabio za rukav i zatra`io mi cigaru. Rekao sam mu da ide do|a vola, dao mu preos tale cigarete i jo{ jednom ga poslao do|avola. TUNE [JERNLI (Tone Kjærnli), ro|ena je 1954. u Oslu, i `ivi u op{tini Nesoden, nedaleko od Osla, gde radi u osnovnoj {koli. Po obrazovawu je nastavnik drame i teatra, i vi{e godina je radila sa amaterskim pozori{tima. U vreme objavqivawa debitantske pri~e Svi su pokazivali na mene (1984) bila je student na Institutu za dra mu, film i pozori{te u Trondhejmu. Kao pisac za decu i omladinu debituje romanom Kysse, sa Hei di 1991. godine i do danas je objavila vi{e pri~a i romana. Godine 2007. nominovana je za nagradu norve{kog Ministarstva za kulturu, a 2009. za nagradu koju omladina dodequje za najboqu kwigu za mlade. Pri~u Svi su pokazivali na mene objavila je izdava~ka ku}a Aschehoug u okviru zbirke debitantskih literarnih tekstova, a Mo stovi je objavquju uz saglasnost autora. Marija Popin ]ori} 56 Gaston Leru ZLATNA SEKIRA Prevela s francuskog Jelena Vitezovi} Ima tome ve} dosta godina, bio sam u malom odmarali{tu Ger zau, na obalama Lucernskog jezera, svega nekoliko kilometara uda qenom od Lucerna. U nameri da zavr{im neki posao, bio sam od lu~io da jesen provedem tamo, u spokoju tog {armantnog sela ~iji se stari za{iqeni krovovi ogledaju u romanti~nim talasima po kojima je klizila barka Viqema Tela. U to vreme, posle sezone, tu risti su ve} bili oti{li, i svi oni u`asni Tatareni, koji su do {li iz Nema~ke sa svojim {tapovima za planinarewe, obojcima i okruglim {e{irima, obavezno ukra{enim malim perom, vratili su se svojim kriglama piva, kiselom kupusu i „krupnim brigama“, ostavqaju}i nam napokon slobodnu zemqu izme|u planina Pila tusa, Mitena i Rigija. Za trpezarijskim stolom bi se na{lo najvi{e petoro-{estoro gostiju, koji su se lepo slagali, a kada bi palo ve~e, prepri~avali bi gde su se {etali tog dana ili bi pomalo svirali. Jedna stara da ma, uvek umotana u crni veo, koja se, u malom hotelu {to je brujao prepun gostiju, nikada nikome ni re~ju nije obratila, i koja nam je uvek delovala kao oli~ewe tuge, pokazala se kao prvoklasna pi janistkiwa, i nije se dala moliti, svirala nam je [opena, a iznad svega jednu [umanovu uspavanku, u koju je unosila tako bo`anstve nu emociju da nam je nagonila suze na o~i. Svi smo joj bili toliko zahvalni na tim lepim satima koje nam je pru`ila da smo se, kada je do{lo vreme polaska, pred samu zimu, udru`ili kako bismo joj kupili ne{to za uspomenu na vreme provedeno u Gerzauu. Jednog od nas, koji je po danu odlazio u Lucern, odredili smo da kupi poklon. On se uve~e vratio sa zlatnim bro{em u vidu male sekire. Me|utim, ni te ve~eri, niti one slede}e, nismo videli staru damu. Ostali gosti su oti{li, pa su ostavili zlatnu sekiricu kod mene. Prtqag stare dame je i daqe bio u hotelu i ja sam svakog tre nutka o~ekivao da vidim kako se vratila, a umirio me je i vla 57 58 snik hotela, koji mi je rekao da je putnica imala obi~aj da povre meno tako nestane te da nema nikakvog razloga za brigu. I zais ta, dan uo~i mog odlaska, dok sam obilazio jezero po po sledwi put i zastao na nekoliko koraka od kapelice Viqema Tela, video sam kako se na pragu svetili{ta pojavquje stara dama. Nikada kao tada nisam bio toliko pogo|en neizmernom tugom na wenom licu, izbrazdanom krupnim suzama, i nikada ranije ni sam tako jasno prime}ivao jo{ uvek vidqive tragove wene neka da{we lepote. Ugledala me je, spustila veo, i krenula ka obali. Me|utim, nisam oklevao da joj se pridru`im i, pozdraviv{i je, preneo sam joj `aqewe ostalih putnika. Napokon, kako sam poneo wen poklon sa sobom, dao sam joj kutijicu sa zlatnom sekirom. Otvorila ju je sa ne`nim i odsutnim osmehom, ali kad je opa zila predmet u woj, neobuzdano je zadrhtala, ustuknula podaqe od mene, kao da sam je ne~im upla{io, i, na moje zaprepa{}ewe, bacila sekiru u jezero! Jo{ sam bio zgranut tim neshvatqivim postupkom kada me je, jecaju}i, zamolila za opro{taj. Tamo, u toj osami, bila je jedna klupa. Seli smo na wu. I, nakon {to se malo po`alila na kle tu sudbinu, {to nisam razumeo, evo kakvu mi je neobi~nu pri~u ispri~ala, mra~nu pri~u koju mi je poverila i koju nikada ne}u zaboraviti! Jer uistinu ne znam da je iko imao u`asniju sudbinu od stare dame sa crnim velom, koja nam je tako ose}ajno svirala [umanovu uspavanku. – Sve }u vam ispri~ati – rekla mi je – jer }u napustiti zauvek ovu zemqu, koju sam `elela jo{ jednom da vidim po posledwi put. I onda }ete shvatiti za{to sam bacila u jezero onu zlatnu seki ricu. Ro|ena sam u @enevi, gospodine, u uglednoj porodici. Bili smo bogati, ali nesmotreni potezi na berzi uni{tili su mog oca, i on je umro zbog toga. Sa osamnaest godina bila sam veoma lepa, ali bez miraza. Moja majka je o~ajavala, zabrinuta da nikada ne- }u uspeti da se udam. Me|utim, `elela je da se pobrine za mene pre nego {to se pridru`i mom ocu. Imala sam dvadeset ~etiri godine kada se pojavila prili ka, koju su svi smatrali neo~ekivanom. Jedan mladi} iz oblasti Brajzgau, koji je svako leto provodio u [vajcarskoj, i koga smo upoznale u jednom kazinu u Evijanu, zaqubio se u mene i ja u we ga. Herbert Gutman je bio jedan velik, ne`an de~ak, jednostavan i dobar. Delovalo je da ima i dobro srce i vedar duh. @iveo je uglavnom lagodno, mada nije bio bogat. Wegov otac se bavio tr govinom i davao mu je malu apana`u kako bi proputovao svet pre nego {to ga nasledi. Trebalo je da odemo svi zajedno da posetimo starog Gutmana na wegovom imawu u Totnauu, u srcu [varcvalda, kada je lo{e zdravqe moje majke znatno ubrzalo doga|aje. Nemaju}i vi{e snage da putuje, majka se `urno vratila u @e evu, gde se kod vlasti iz Totnaua raspitala o mladom Herbertu i n wegovoj porodici, i saznala sve najlep{e o wima. Wegov otac je ot po~eo kao skromni drvose~a, potom je napustio zemqu i vratio se nakon {to je stekao malo bogatstvo bave}i se „drvnim poslovima“. To je, u svakom slu~aju, bilo sve {to se o wemu znalo u Totnauu. Vi{e od toga nije bilo potrebno mojoj majci, te je po`urila sa svim formalnostima koje su prethodile mojoj udaji, osam dana pre svoje smrti. Umrla je u miru i, kako je govorila, „spokojna u pogledu moje sudbine“. Mu` me je obasuo brigom i wegova postojana dobrota mi je po mogla da prevazi|em bol od tako surovog isku{ewa. Pre nego {to smo se zaputili do wegovog oca, proveli smo nedequ dana ovde, u Gerzauu. Potom smo, na moje veliko iznena|ewe, krenuli na dugo putovawe, a da wegovog oca uop{te nismo videli. Moja tuga bi se polako razvejala da nisam, malo-pomalo, kako su dani protica li, primetila, gotovo sa strahom, da moj mu` postaje sve mra~ni ji i mra~niji. To me je zapawilo vi{e nego {to se opisati mo`e zato {to mi je Herbert u Evijanu delovao kao ~ovek veoma prijatne i otvorene naravi. Zar da otkrijem da je sva tada{wa veselost bila la`na i da je skrivala duboku tugu? Avaj! uzdisaji koje nije obuzdavao kada je verovao da je sam i wegov povremeno nemiran, isprekidan san nisu mi ostavqali nade, te sam odlu~ila da ga propitam o to me. Na prve re~i koje sam se usudila da mu uputim na tu temu od govorio mi je prasnuv{i u smeh, nazvav{i me blesavom glavicom i strastveno me zagrliv{i, a sve to me je samo dodatno ubedilo da je re~ o nekoj veom a bolnoj tajni. Nisam mogla sakriti od sebe ~iwenicu da je u Herbertovom pona{awu bilo ne~eg poprili~no nalik na kajawe. Pa ipak, za klela bih se da on nije bio sposoban da u~ini ne{to – ne}u re- }i nisko ili podlo – nego ~ak ni nepo{teno. U me|uvremenu, kob koja me je progonila zadala nam je novi udarac u liku mog svekra, o ~ijoj smrti su nas obavestili dok smo bili u [kotskoj. Vest o wegovoj smrti neopisivo je pogodila mog mu`a. Proveo je celu no} ne prozboriv{i ni re~i, bez plakawa, kao da i ne ~uje ne `ne re~i utehe kojima sam sada ja poku{avala da vratim hra brost wemu. Delovao je slomqeno. Naposletku, u prvoj svetlosti zore, ustao je iz foteqe u koju je bio klonuo, okrenuo se ka meni, u`asnog lica, opusto{enog nadqudskim bolom, i rekao mi srce paraju}im tonom: – Krenimo, Elizabet, treba se vratiti. Treba se vratiti! Te posledwe re~i koje je izgovorio, ponajvi{e zbog tona ko jim ih je izgovorio, imale su neko zna~ewe koje nisam razumeva 59 60 la! Bilo je tako prirodno da se vrati u zemqu svog oca u ovakvom trenutku a ja nisam uspevala da pojmim za{to je delovalo kao da se bori protiv te nu`de da se vrati. Od toga dana Herbert se pot puno promenio, postao je nesnosno }utqiv i vi{e no jednom sam ga zatekla kako o~ajni~ki pla~e. Bol prouz rokovan gubitkom voqenog oca nije mogao objasni ti svu grozotu prilika u kojima smo se na{li, jer nema ni~eg u`asnijeg na svetu od tajne, duboke tajne koja se uvla~i izme|u dva bi}a koja se obo`avaju kako bi ih iznenada udaqila jedno od drugog u najne`nijim trenucima, navode}i ih da se pogledaju, iz gubqeni u nerazumevawu. Stigli smo u Totnau, taman na vreme da se pomolimo na pot puno sve`em grobu. Taj mali grad na obroncima [varcvalda, koji se uzdi`e nedaleko od Helentala, bio je turoban i u wemu nije bi lo dru{tva za mene. Ku}a starog Gutmana, u koju smo se smestili, nalazila se na obodu {ume. Bila je to jedna tmurna, osamqena brvnara, a jedini gost nam je bio stari lokalni sajxija, za kog se pri~alo da je bogat, i koji je bio prijateq starog Gutmana, te je povremeno svra}ao, u vreme ru~ka ili ve~ere, u nadi da }emo ga pozvati da nam se pridru`i. Uop{te mi se nije dopadao taj proizvo|a~ kukavica, zelena{, koji jeste bio bogat, ali je bio jo{ vi{e pohlepan i nesposoban i za najmawu do brotu. Ni Herbert nije nimalo voleo Franca Basklera, ali je, po {tuju}i uspomenu na svoga oca, nastavqao da ga prima. Baskler, koji sâm nije imao dece, nebrojeno puta je obe}ao sta rom Gutmanu da }e sve ostaviti u nasledstvo wegovom sinu. Jednog dana, Herbert mi je pri~ao o tome sa tako iskrenim ga|ewem da sam i tu imala prilike da ocenim kako je wegovo srce plemenito: – Zar bi ti bilo drago – rekao mi je – da nasledi{ tog starog ximriju, koji je bogatstvo stekao tako {to je uni{tio sve sirote ~asovni~are Helentala? – Naravno da ne! – odgovorila sam mu. – Tvoj otac nam je osta vio ne{to imovine i ono {to ti po{teno zaradi{ bi}e nam do voqno za `ivot, ~ak i ako nam nebo podari dete. Tek {to sam izgovorila tu re~enicu, moj Herbert je pobledeo kao smrt. Zagrlila sam ga, jer sam pomislila da }e mu pozliti, ali krv mu se vrati u lice i on sna`no uzviknu: – Da, da, samo je to bitno, imati mirnu savest! I pobe`e kao da je poludeo. Ponekad je bivao odsutan dan-dva, zbog trgovine koja se sa stojala, rekao mi je, od kupovine drva na veliko pre se~e, koje je daqe prodavao preduzima~ima. Nije radio sam, nego je ostavqao drugima zadatak da od drveta naprave `elezni~ke pragove, ako je materijal bio lo{iji, ili pak {ipove i jarbole za brodove, ako je bio kvalitetniji. Samo, trebalo je razumeti se u drvo. A on je to znawe stekao od oca. Nikada me nije vodio sa sobom na ta svoja putovawa. Ostavqao me je samu u ku}i sa jednom starom slu`av kom, koja me je neprijateqski do~ekala i od koje sam se skrivala kako bih plakala, jer nisam bila sre}na. Herbert je, u to sam bi la sigurna, ne{to skrivao od mene, ne{to o ~emu je neprestano razmi{qao, te ni ja nisam mogla prestati da razmi{qam o tome – iako nisam znala o ~emu se radi. A potom, bojala sam se one velike {ume! Bojala sam se i slu `avke! Bojala sam se i starog Basklera! ^ak i one stare brvnare! Bila je ogromna, sa mnogo stepeni{ta na sve strane, koja su vodila u hodnike u koje se nisam usu|ivala da zalazim. Posebno se izdva jala jedna sobica, na kraju jednog od tih hodnika, u koju sam dva-tri puta videla svog mu`a kako ulazi, ali ~iji prag ja nikada nisam pre{la. Nikada nisam pro{la ispred uvek zatvorenih vrata te sobice a da nisam zadrhtala. Iza tih vrata Herbert se povla~io, govorio mi je, kako bi svodio ra~une i sre|ivao kwige, ali iza tih vrata sam ga tako|e ~ula kako jeca, potpuno sam, sa svojom tajnom. Jedne no}i, dok sam se uzalud trudila da zaspim – moj mu` je bio oti{ao na jedno od tih svojih putovawa – pa`wu su mi privu kli tihi zvuci ispod mog prozora, koji sam ostavila od{krinut, zbog velike vru}ine. Oprezno sam ustala. Nebo je bilo potpuno crno i veliki oblaci su sakrivali zvezde. Jedva sam uspela da nazrem krupne, prete}e obrise najbli`eg drve}a koje je okru`i valo na{ dom. Mogla sam jasno videti svog mu`a i slu`avku tek kada su pro{li ispod mog prozora, veoma oprezno, idu}i po trav waku kako ne bih ~ula bat wihovih koraka. Zajedno su nosili, dr`e}i svako po jednu ru~ku, neku vrstu duga~kog kov~ega, pri li~no uzanog, koji nikada ranije nisam videla. U{li su u ku}u i nisam ih ni ~ula ni videla du`e od deset minuta. Moja teskoba je prevazilazila sve {to se zamisliti mo`e. Za{to su se krili od mene? Kako to da nisam ~ula da je stigao ma li kabriol et u kojem se vozio Herbert? U tom trenutku, u~inilo mi se da u daqini ~ujem wi{tawe. Pojavila se slu`avka, pre{la preko travwaka, izgubila se u no}i, i odmah potom vratila s na {om kobilom, ispregnutom, koju je terala po mekanoj zemqi. Ko liko predostro`nosti da me ne probude! Bilo mi je sve ~udnije i ~udnije {to Herbert ne ulazi u na{u sobu, kao {to je ~inio uvek kada bi se vratio po no}i. Stoga sam na brzinu obukla ku}nu haqinu i po~ela da tumaram po senkama hodnika. Noge su me same odvele ka onoj sobici koja me je toliko pla{ila. Nisam jo{ ni u{la u mali hodnik koji je vodio do we kada sam za~ula svog mu`a kako zapoveda, prigu{enim i grubim glasom, slu`avki koja se upravo vra}ala: 61 62 – Vode! Donesi mi vode! Tople vode, razume{ li! Ovo ne}e da se skine! Zastala sam i zadr`ala dah. Jo{ gore, nisam vi{e mogla da di{em. Gu{ila sam se, predose}ala sam da }e nas zadesiti neka u`asna nesre}a. Iznenada, ponovo me je trgao glas mog mu`a, koji je govorio: – Ah! Napokon! Gotovo!... Skinulo se!... Slu`avka i on su jo{ malo razgovarali tihim glasom a onda sam za~ula Herbertove korake. To mi je povratilo snagu i otr ~ala sam da se zatvorim u svoju sobu. Uskoro je pokucao, ja sam se pravila da sam spavala te da se upravo budim; najzad, otvorih mu. Imala sam sve}u u ruci, ali mi je ispala kada sam mu videla li ce, koje je bilo stra{no. – [ta ti je? – upitao me je mirno. – Jo{ uvek sawa{? Idi lezi onda. Htela sam da ponovo upalim svetlo, ali on me je spre~io, pa sam se bacila u krevet. Provela sam grozomornu no}. Herbert se vrteo i prevrtao pored mene, uzdisao i oka nije sklopio. Nije mi rekao ni re~i. U zoru je ustao, poqubio mi ~elo ledenim usnama i oti{ao. Kada sam si{la, slu`avka mi je pre nela da mi je poru~io kako mora da bude odsutan jo{ dva dana. U osam ujutru, saznala sam od radnika koji su i{li za Noj {tat da je stari Baskler prona|en ubijen u jednoj kolibici koju je posedovao u Helentalu, gde je povremeno provodio no} kada bi zbog svojih zelena{kih poslova bio primoran da se dugo zadr`i kod seqaka. Basklera su udarili sekirom u glavu tako sna`no da su je rascepili nadvoje, „pravi posao drvose~e“. Vratila sam se ku}i pridr`avaju}i se za zidove. I ponovo sam se uputila ka onoj kobnoj sobici. Ne mogu re}i {ta mi je ta~no pro lazilo kroz glavu, ali ose}ala sam potrebu da vidim {ta je iza tih vrata, nakon sino}nih re~i i izraza koji sam videla na Herberto vom licu. Tada me je opazila slu`avka i zlobno mi doviknula: – Daqe od tih vrata, dobro znate da vam je gospodin Herbert zabranio da ih dirate. A i ba{ }e vam biti od koristi, hajte, kada budete saznali {ta je iza wih!... I ~ula sam je kako se udaqava uz demonski smeh. Pala sam u krevet sa groznicom. Bila sam bolesna petnaest dana i Herbert me je negovao s maj~inskom predano{}u. Povero vala sam kako je sve to bio ru`an san i u tim trenucima mi je bi lo dovoqno da pogledam wegovo dobro lice i uverim se da nisam bila prisebna kada sam mogla poverovati da sam videla i ~ula sve te neobi~nosti. Uostalom, ubica starog Basklera je bio uhap {en. Bio je to jedan drvose~a iz Bergena, kome je stari lihvar previ{e „pu{tao krv“, pa se on osvetio pustiv{i krv wemu. Taj drvose~a, po imenu Matis Miler, nastavqao je da tvrdi da je nevin, ali, iako nisu na{li ni kapi krvi na wemu niti na wegovoj ode}i, i mada je wegova sekira bila skoro kao nova, pro na{li su, izgledalo je, dovoqno dokaza za wegovu krivicu da ne izbegne kaznu. Na{a situac ija se nije nimalo izmenila, kako smo mogli o~ekivati, posle smrti starog Basklera: i Herbert je uzalud i{ ~ekivao testament koji nije postojao. Na moje veliko ~u|ewe, mog mu`a je to veoma pogodilo, i jed nog dana, kada sam ga propitivala o tome, odgovorio mi je, veoma iznervirano: – U redu, da! Mnogo sam ra~unao na taj testament, ako ba{ ho- }e{ da zna{, mnogo! I dok mi je to govorio, iznenada je izgledao toliko zlo da mi se pred o~ima ponovo pojavio wegov u`asni izraz lica od one ta janstvene no}i i od tada me vi{e nije napu{tao. Bio je kao neka maska, uvek spremna da mi se navu~e preko Herbertovog lica, ~ak i onda kada je bilo prirodno ne`no i tu`no. Kada je otpo~elo su |ewe Matisu Mileru u Frajburgu, okomila sam se na novine. Jedna re~enica koju je advokat izgovorio progonila me je danono}no: – Sve dok ne prona|ete sekiru kojom je zadat udarac i ode- }u, sigurno umrqanu krvqu, koju je ubica nosio kada je napao Ba sklera, ne}ete mo}i da osudite Matisa Milera. Pa ipak, Matis Miler je bio osu|en na smrt i moram re}i da je ta vest neobi~no uznemirila mog mu`a. Sawao je Matisa Mile ra svake no}i. Pla{io me je, a i moje primisli su me u`asavale. Ah! Bilo mi je potrebno da znam! @elela sam da znam! Za{to li je rekao: – Ovo ne}e da se skine! Kakvim se to poslom bavio, te no}i, u onoj tajanstvenoj sobici? Jedne no}i, kriom ice sam ustala i ukrala mu kqu~eve!... i krenula sam kroz hodnike… Oti{la sam u kuhiwu po svetiqku… Stigla sam, cvoko}u}i zubima, do zabrawenih vrata… Otvorila sam ih… smesta sam ugledala kov~eg… duguqasti kov~eg koji me je toliko zaintrigirao… Bio je zakqu~an, ali nije mi bilo te{ko da prona|em wegov kqu~i} u sve`wu… i podigla sam poklopac… kleknula sam kako bih boqe videla… i od onoga {to sam ugleda la oteo mi se u`asnuti krik… Tu je bila ode}a umrqana krvqu i sekira jo{ uvek umrqana r|om nakon udarca!... *** Kako sam uspela da pre`ivim tih nekoliko sedmica koje su prethodile pogubqewu onog nesre}nika, pored ovog ~oveka, nakon onoga {to sam videla? 63 64 Bojala sam se da me ne ubije!... Kako ga moje pona{awe, moj strah nisu nagnali da posumwa? Izgleda da je wegov um, u tom trenutku, bio sav zaokupqen jednom grozotom, barem isto toliko u`asnom kao {to je bila moja. Pomisao na Matisa Milera nije ga napu{tala! Kako bi joj se otrgao, nesumwivo, sada je odlazio i zatvarao se u onu sobicu i povremeno bih ~ula grdne udarce koji su se razlegali po daskama i zidovima, kao da se sekirom borio protiv seni i prikaza koji su ga napadali. Potom se zbilo ne{to ~udno, {to mi je u prvi mah delovalo sasvim neobja{wivo: ~etrdeset osam sati pre no {to je Miler trebalo da bude pogubqen, Herbert je iznenada postao miran, mrtva~ki miran, miran kao statua. Dva dana pre tog datuma, uve~e, rekao mi je: – Elizabet, sutra rano ujutru odlazim, imam da obavim va`an posao u okolini Frajburga! Bi}u odsutan mo`da dva dana, ne brini se. U Frajburgu je trebalo da bude pogubqewe i iznenada sam zakqu~ila kako je taj Herbertov spokoj poticao od ~iwenice da je doneo veliku odluku. I{ao je da se preda. Ta pomisao me je toliko uspokojila da sam, prvi put nakon ve} dugog niza no}i, spavala ~vrstim snom. Dan je bio prili~no odmakao kada sam se probudila. Do tada je moj mu` ve} bio oti{ao. Na brzinu sam se obukla i, ne rekav{i ni{ta slu`avki, odjurila u Totnau. Tamo sam unajmila kola da me odvezu u Frajburg, gde sam stigla u smiraj dana. Odjurila sam do Palate pravde i prva osoba koju sam primetila bio je moj mu`, koji je upravo ulazio u zgradu. Ostala sam tamo, prikovana u mestu, i kada nisam videla Herberta da izlazi, bila sam ube|ena da se prijavio i da su ga priveli na licu mesta, da bude na raspolagawu sudiji. Zatvor je u to vreme bio odmah pored Palate pravde. Kru`ila sam oko wega u o~ajawu. Celu no} sam lutala ulicama, vra}aju}i se neprekidno do te turobne gra|evine, i ve} su po~iwali da probijaju prvi zraci zore kada sam primetila dva ~oveka u crnim redengotima kako se pewu stepeni{tem palate. Pojurila sam ka wima i rekla im da bih `elela {to pre da vidim javnog tu`ioca, jer imam ne{to veoma bitno da mu saop{tim u vezi sa Basklerovim ubistvom. Jedan od te gospode bio je upravo javni tu`ilac. Zamolio me je da po|em za wim i uveo me u svoju kancelariju. Tamo sam se predstavila i pitala ga da li je prethodnog dana moj mu` do{ao kod wega. On mi je odgovorio da ga je, zaista, video. I kako je nakon toga u}utao, bacila sam se na kolena prekliwu}i ga da mi se smiluje i ka`e mi da li je Herbert priznao svoj zlo~in. Delovao je zapaweno, podigao me je i ispitao. Malo-pomalo, ispri~ala sam mu svoj `ivot, onako kako sam ga i vama ispri~ala, i naposletku mu prenela kakav sam u`as otkrila u onoj sobici u ku}i u Totnauu. Zavr{ila sam zaklev{i mu se da nikada ne bih dopustila da nevin ~ovek bude pogubqen i, da se moj mu` nije sam predao, ja ne bih oklevala da o svemu obavestim vlasti. Naposletku sam ga zamolila, kao posebnu milost, da mi dopusti da vidim svog mu`a. – I vide}ete ga, gospo|o – rekao mi je – molim vas, po|ite za mnom. Poveo me je sa sobom, vi{e mrtvu nego `ivu, proveo me kroz hodnike i uz neke stepenike. Poseo me je pred malim prozorom s re{etkama koji se nadnosio nad jednom velikom salom, i ostavio me tamo, zamoliv{i me da budem strpqiva. I drugi qudi su uskoro do{li do tog malog prozora i po~eli da gledaju u veliku salu, ne govore}i ni re~i. Postupila sam kao i oni. Bila sam kao prikovana za re{etke i imala sam sna`an ose}aj da }u prisustvovati ne~emu ~udovi{nom. Sala se lagano ispuwavala brojnim qudima, sve vreme u grobnoj ti{ini. Dan je, malo-pomalo, bacao sve jasnije svetlo na prizor. U sredini sale se jasno video krupan komad drveta, i neko iza mene izgovori: – Xelatski paw. Dakle, pogubi}e Milera! Hladan znoj je po~eo da mi se sliva niz slepoo~nice, i ne znam kako to da se nisam istog trenutka onesvestila. Jedna vrata se otvori{e i pojavi se povorka, na ~ijem je ~elu i{ao osu|enik, koji je sav drhtao ispod ko{uqe sa dubokim izrezom, ogoqenog vrata. Ruke su mu bile vezane iza le|a i pridr`avala su ga dva stra`ara. Jedan sve{tenik mu je ne{to promrmqao u uho. Tada je nesre}nik progovorio i drthavim re~ima priznao svoj zlo~in, tra`e}i opro{taj od Boga i od qudi; jedan sudija je prihvatio to priznawe i pro~itao presudu; potom su dva stra`ara bacila osu|enika na kolena i polo`ila mu glavu na paw. Matis Miler ve} vi{e nije davao znake `ivota kada sam videla kako se odvaja od zida, gde je do tada stajao u senci, jedan ~ovek golih ruku, sa sekirom na ramenu. ^ovek je dodirnuo glavu osu|enika, udaqio stra`are pokretom ruke, podigao sekiru i jednim silovitim potezom je spustio. Glava se otkotrqala. On je podi`e, zgrabiv{i je za kosu, i ispravi se. Kako sam mogla prisustvovati takvom u`asu do kraja? A ipak, nisam mogla da odvojim o~i od tog krvavog prizora, kao da 65 sam imala jo{ ne{to da vidim... i zaista i jesam videla... videla sam kada se ~ovek uspravio i podigao glavu, dr`e}i u ruci svoj ogavni trofej... Kriknula sam, slomqeno: – Herberte! I onesvestila sam se. Gospodine, sada znate sve: bila sam se udala za xelata. Sekira koju sam otkrila u onoj sobici bila je xelatska sekira, krvava ode}a – odelo xelata! Umalo sam poludela kod jedne stare ro|ake kod koje sam se ve} slede}eg dana sklonila, i ne znam kako to da sam jo{ na ovom svetu. [to se mog mu`a ti~e, koji nije mogao da me preboli, jer me je voleo vi{e no i{ta na svetu, na{li su ga, dva meseca kasnije, obe{enog u na{oj sobi. Primila sam wegove posledwe re~i: „Oprosti mi, Elizabet“, pisao mi je. „Oprobao sam se u svim zanatima. Odsvuda bi me oterali kada bi saznali ~ime se bavi moj otac. Morao sam jo{ u mladim godinama da se pomirim sa tim nasle|em. Razume{ li sada za{to se posao xelata prenosi sa oca na sina? Ro|en sam kao ~estit ~ovek. Jedini zlo~in koji sam ikada u `ivotu po~inio bio je taj {to sam ti sve zatajio. Ali voleo sam te, Elizabet, zbogom!“ Dama u crnom je ve} bila daleko a ja sam i daqe tupo zurio u mesto u jezeru kuda je bacila malenu zlatnu sekiru. GASTON LUJ ALFRED LERU (6. maj 1868–15. april 1927) bio je francuski novinar, dopisnik i pisac detektivskih romana i pripovedaka. Ro|en i odrastao u Normandiji, zavr{io je pravo u Parizu, ali se kratko bavio tim poslom. Pisao je izve{taje sa suda za Maten, i tako skupio materijal za mnoga svoja potowa dela, i bio je dopisnik iz raznih krajeva Evrope. Poseban ugled stekao je nizom ~lanaka koje je napisao o doga|ajima tokom Prve ruske revolucije 1905. godine. Svoj prvi roman napisao je dok je bio dopisnik iz [panije i Maroka i objavio ga je u nastavcima u Matenu, pod naslovom Dvostruki `ivot Teofrasta Longea. Po povratku u Francusku pi{e Misteriju `ute sobe, pravo remek-delo krimi-literature, koje je ujedno nadahnulo nadrealiste i donelo mu veliku popularnost. Bio je veoma plodan i uspe{an pisac, i me|u wegove najboqe romane spadaju Parfem dame u crnom, Okrvavqena lutka, Ukleta foteqa, i, u svetu naj~uveniji – Fantom iz Opere. Godine 1918. je, sa nekolicinom prijateqa, osnovao filmsku kompaniju Sosijete de sineroman, i bio je producent i scenarista prve ~etiri produkcije ove kompanije, koje je ujedno objavio u Matenu kao feqtone. Jelena Vitezovi} 66 Stiven Spender PESME Preveo sa engleskog Nikola @ivanovi} [TOPERICA I VOJNI^KA MAPA [toperica i vojni~ka mapa. U pet je ~ovek pao na zemqu Sat je odleteo sa wegovog zgloba Kao mesec odbijen od zemqe [to obele`ava manevarsko vreme Na plimama promene pod wim. Sve pod stablima masline. [toperica i vojni~ka mapa. Stajao je verno na svom mestu Od svojih `ivih saboraca odvojen Pregradom metaka Koja je raskriqivala daqine Wegove posledwe samo}e. Sve pod stablima masline. [toperica i vojni~ka mapa. Kosti su name{tene u pet Pod bezvremeno{}u meseca; Ali onaj koji nastavqa da `ivi Nosi u svom srcu zauvek Prostor razdovojen mecima. Sve pod stablima masline. ULTIMA RATIO REGNUM Pu{ke speluju krajwu razumnost novca Slovima olova na prole}noj padini. Ali de~ak koji le`i mrtav pod stablima masline Bio je previ{e mlad i previ{e glup 67 Da bi ga primetilo wihovo va`no oko. Poqupcu je bio boqa meta. Dok je `iveo, visoke fabri~ke sirene nikada ga nisu prizvale. Niti su se staklena vrata restorana ikada obrnula da ga propuste. Ime mu se nikada nije pojavilo u novinama. Svet je odr`ao svoj tradicionalni zid Oko mrtvih sa wihovim zlatom potonulim duboko kao u bunar. Dok je wegov `ivot, nedodirqiv kao glasina o berzi, plovio napoqu. O tako lako je zbacio kapu Jednoga dana kada je lahor bacao latice sa drve}a. Zid bez cve}a nabujao pu{kama, Bes mitraqeza brzo je kosio trave; Zastave i li{}e padali su iz ruku i sa grana; Kapa od tvida trunula je u koprivama. Razmotrite wegov `ivot koji je bio bezvredan U pogledu zaposlewa, hotelskih kwiga gostiju, novinskih ~lanaka. Razmotrite. Jedan metak od deset hiqada ubija ~oveka. Pitajte se. Da li je toliki tro{ak opravdan Za smrt nekoga tako mladog i tako glupog [to le`i pod stablima masline, O svete, O smrti? DETIWSTVO Drago mi je {to sam te susreo na rubu Tvog varvarskog detiwstva U kakvoj ~istoti zadovoqstva Plesao si sam kao seqak Samo radi zadovoqstva lupkawa nogama! Kako su, sme{tene u svoje pe{~ane ~a{ice, Tvoje ~iste, istinite, prozirne o~i Sijale sa crnog smrznutog pejza`a Tih sivo obu~enih {kolaraca! 68 Kako je tvoja stidqiva ruka ponudila Potpunu velikodu{nost, Nepatvorenog, neopomenutog, neustra{ivog poverewa U svetu ostarelom u gvozdenoj mr`wi! Drago mi je da mogu da zabele`im Prvog i kona~nog tebe, Tvoju neotu|ivu du{u. Mada }e Ona izbledeti kao {to osmeh bledi Ili svetlost koja pada sa lica I smewuju je neke mrgodnije preokupacije. Ovo se de{ava svuda i uvek: Radosti nedostaje razloga za radost, Voqewu biti voqen, A istini bespredmetne istrajne usamqenosti. Kad postanu stariji, Nek postanu {to su bili Nekada u detiwstvu, U svetu varqivih kompromisa. Detiwstvo, svoj sopstveni cvet, Izbija iz trave bez razloga Osim neba tog godi{weg doba. Ali odraslim `eqama treba ciqeva I wihov ukus kvari jezik I prirodna potreba se rasipa U zadovoqstvu koje zadovoqava Krivotvorenu potrebu. Ipak sve molitve su na strani kocke Koja daje snagu prirodnosti, Tako da se ne molim ni za {ta novo, Molim se samo, posle takvog znawa, Da }e{ imati snage da bude{ ti. A ja }u zapamtiti Tebe koji }e{, budu}i mla|i, Verovatno zaboraviti. SVITAWE U zoru je le`ala tako da joj je profil iz tog ugla, Kada spava, izgledao kao isklesano lice an|ela. Kosa joj je bila harfa, ruka lahora ju je pratila I svirala, uz bele oblake jastuka. I onda se u rumenilu probudila, i wene o~i koje su se otvorile Plivale su u plavetnilu kroz weno ru`i~asto meso koje je svawivalo. 69 Sa rose wenih usana, kap jedne re~i Delovala je kao prvi od izvora: promrmqav{i „Dragi“ u mojim u{ima pesma prve ptice. „Moj san postaje moj san“, re~e, „postaje istina. Probudila sam se tebi iz svoga sna o tebi.“ Oh, moj sopstveni probu|eni san usudio se da prisvoji Odva`nost wenog sna. Na{i snovi To~ili su se jedan drugom u naru~je, kao potoci. POSMATRA]E SOKOLA Posmatra}e sokola ravnodu{nim okom Ili `ale}i ga; Niti }e se na orlove {to su ga pla{ili toliko, sada Mr{titi wegovo ~elo; Oru`je koje qudi koriste, kamen, pra}ku i luk sa jakom tetivom On ne}e znati. Aristokrata, izvanrednih instikata, Blisko povezan sa smr}u, Kora~ao je ogromnim oblakom, zamalo dobio Rat na suncu; Do sada kad, kao Ikaru nasred namr{tenog okeana, Ruke, krila nisu prona|eni. NEPRESTANO MISLIM Neprestano mislim na one {to su bili zaista veliki. Koji su, jo{ u utrobi, pamtili istoriju du{e Kroz hodnike svetla gde su ~asovi sunca Beskrajni i raspevani. ^ija je divna ambicija Bila da wihove usne, jo{ dodirnute vatrom, Govore o Duhu od glave do pete obu~enom u pesmu. I koji su sa Prole}nih grana nagomilali @eqe {to padaju preko wihovih tela kao behar. 70 [to je dragoceno, nikada se ne}e zaboraviti Su{tinska slast krvi istekla iz bezvremenih izvora Koja je probila put kroz stene u svetovima pre na{e zemqe. Nikada da porekne svoje zadovoqstvo u jednostavnoj svetlosti jutra Niti svoj ozbiqni ve~erwi zahtev za qubav. Nikada da ne dozvoli da bukom i maglom saobra}aj Postepeno ugu{i cvetawe duha. Blizu snega, blizu sunca, na najvi{im poqima Vidi kako su ova imena slavqena u talasawu trave I parobrodima belog oblaka I {apatima vetra u nebu koje oslu{kuje. Imena onih koji su se u svom `ivotu borili za `ivot Koji su u srcima nosili centar vatre. Ro|eni od sunca kratko su putovali ka suncu, I ostavili u `ivopisnom vazduhu potpise svoje ~asti. TRE]EGA DANA Prvog letweg dana le`ao sam u dolini Iznad stena nebo je zape~atilo moje o~i listom Trava mi je lizala ko`u. Cve}e mi je vezivalo nozdrve Mirisnim pamu~nim nitima. Tlo je pozivalo Moje ruke i noge da porastu nani`e i dobiju korewe. P~ele i skakavci su bubwali unaokolo Pr{tawa `e|i dizala su se iz suvog kamewa A mravi su preuredili moje neprekidne misli Po druga~ijim obrascima od uobi~ajnih. Onda se plavi vetar spustio iz vazduha A sunce se poravnalo sa zemqom dok nisam postao drvo Blistavo braon koje po~iwe da se izvija. Drugog letweg dana popeo sam se kroz veliki [ator {ume korewem prikucan za planinski obronak. Moj put je bio prese~en velikim brojem drve}a. Ovde tama le`i ispod listova u ratu Protiv svetlosti, koja povremeno probija Rascepqena kopqa kroz nekoliko pukotina I baca bele {titove koji zve~e na tlo. Ti{ina je bila za{ivena najtawim iglicama borova A pesma ptica ugu{ena iza `ivice Moja stopala su postala te{ka kao pawevi Ispio sam sav vazduh {ume. Moj mozak je postao }ilibar pun mrtvih muva. Tre}ega letweg dana isko~io sam iz {ume U ~udo bele sne`ne plime. Sâm sa divqim {aputavim to~kom sunca, 71 Koji meqe semewe tajne svetlosti na smrznutim poqima, Svaki teret je spao sa mene, {uma sa mojih le|a, Dolina je i{~eznula u zbuwuju}im vizijama Vi|enim kroz drowke oblaka koji lebde. Iznad sne`nog poqa jedna stena nasuprot nebu Izvajana od ~iste ti{ine gola melodija Kao violina kada melodija napusti instrument I ~isti zvuk leti kroz kapije uva I celo nebo poplavi lokva jednoga uma. BANDERE DALEKOVODA Tajna ovih brda bio je kamen, i od kamena Kolibe {to se tu nalaze I ru{evne staze Koje su naletale na iznenadna skrivena sela Sada su preko ovih malih brda, napravili sjajni Betonski put, crne dalekovode, Bandere, te stubove Gole kao nage divovke bez tajni. Dolina koju uve~e prekriva brokat I stabla kestena Obi~nog porekla, zelena Ismejani su kao sasu{eno korito potoka. Ali daleko iznad a daleko koliko pogled otkriva Kao bi~evi besa Sa opasno{}u muwinog bleska Juri budu}nosti brza perspektiva. Ovo spre~ava na{u smaragdnu zemqu da svoju stazu prati S proro{tvom tako bogatim Sawa gradove Gde }e ~esto oblaci nagiwati svoje labu|e bele vratove. OBLICI SMRTI 72 Oblici smrti progawaju `ivot, Neuroza pomra~uje svaki u posebnoj senci: Neuzvra}ena qubav koja ne re{ava Ne~iju potrebu da postane telo drugoga U crnu nevidqivost je odevena: Pohlepa za imawem Gomila solitere preko rebara koja di{u: Iluzija brzine diktatora Se~a sopstvene stabqike: Iz daqine, posmatramo najboqe od nas – ^ija je najve}a `udwa bila da umru za svet. Ambicija je moja smrt. Taj ravni tanki plamen Koji hranim, koji zasa|uje moju senku. Ovo spre~ava qubav I nudi qubav toga {to si voqen ili voli{. [aqivo samozaboravno pijanstvo Mrzi, zahteva da se izgrade Robovske piramide. Ko mo`e da spre~i Industriju wegove smrti, koja dok on spava Ru{i wegove kule? I u opu{tenosti skriva Snove o revoluciji, ro|ewu smrti? Tako|e laste jesewim instinktom Te{e nas svojom iscrpqeno{}u bez napora U velikom nenavo|enom letu ka wihovom potpunom jugu. Tamo na mojim imaginarnim piramidama se stane Ali zarad zadovoqstva, ~itave wihove prinude. Ne u~i me da volim, ve} mi umiri o~i; Ne spasavaj me od smrti, spasi me od govora. PESMA Posle rvawa, kada su se na{e usne Poqubile da izle~e rane, I kada su obe strane zadobile pobedu, potpisan je mir I na moje goru}e telo ti navu~e Zahvalnim rukama sjajne nabore Platna {to se prote`e od glave do pete, Nevidqive crte lica sam nosio, Pritiskaju}i ga uz svoju ruku Da tu dodirnem i omiri{em tvoje telo. QUDSKO STAWE Ovo je jedna od Qudskih ma{ina Tako uobi~ajna u ovim sivim ravnicama – 73 Ipak ugra|en u meso Ovaj jedan par mojih o~iju Sadr`i svemir koji vidi; Wegova odra`ena mnogostrukost Upakovana je u {upqe telo Gde odra`avam mno{tvo, u mom jednom. Uli~ni saobra}aj Urla mi kroz glavu, a u genitalijama Wihov nero|eni London. I ako Ja bude uni{teno, Slika razbijena, Moj opa`eni, iznajmqeni svet }e odleteti U eksploziji kad padne posledwa presuda stroga Do kraja neba, Do boje u du`ici oka. Otvaraju}i se, moje o~i ka`u „Neka bude svetlost“ Sklapaju}i se, zatvaraju me u kov~eg. Da izvedem brujawe svog dana, Kao svet, uklawam druge Zvezde sa svog neba. Sve osim jedne zvezde, mog sunca, Mog `enstvenog saputnika, Koja kru`i oko mene, ~ije svetle o~i Obasjavaju moj profil Dok drugi profil le`i u no}i. Moje telo se nazire kraj mene blizu kao svet Kraj sveta. Trepavice su Trske koje oivi~avaju jezero Koje spre~avaju ulazak meseca. Daqine, pr{qenovi, kosa, ko`a, mora. Sve je ono {to jeste, ni{ta nije mapa. Ono {to je u unutra{wosti moje utrobe i mozga, Izvori i vulkani, Ukqu~uje mogu}nost razvitka U nepredvidqivu budu}nost, Punu izuma, otkri}a, promena, gubitaka. 74 Niko ne mo`e da prati moju pro{lost Na dijagramu linija koje presecaju jedna drugu, Nijedno penkalo ne puni patent Kao mene krvavi potok moje majke. Moja istorija je moje poreklo Ispisano venama po mom telu: To je detiwstvo koga se ne se}am vi{e Izgovoreno re~ima koje pogre{no izgovaram: U kaligrafiji kostiju Pre`ivqavam istu skrivenu misao Koje se moji roditeqi ne se}aju vi{e. Lica drugih su poput zvezda Pot~iwena zakonima simetrije. Zurim u wih kao u staklo, I vidim spoqa{wa lica stakla, Moju sopstvenu masku od stakla koja zuri, Pra}enu linijama odraza. O~i, trepavice, usne, nozdrve, obrve. Daleke budu}nosti kre}u se na kablovima Pri~vr{}ene na wihovim nepokretnim likovima. O zakonodav~e, sedobradi o~e, O legendarni junaci, {to plovite snovima Tre`e}i zemqu kad na svetu ima Samo mora i zora, o kapitenu golih kolena u mojoj prvoj {koli, O pobednici istorije, qutiti ili ne`ni predstavnici Tela kao instrumenta koji se~e mustre na vremenu, o qubavi Koja okru`uje{ moj `ivot qubi~astim nebom, Nemogu}e mi je da u|em U nedosti`ni spokoj Wega koji je uvek u pravu a suparnik mi je, Onih koji se pewu uz bre`uqak korakom gipkim i spretnim Onih koji u ideolo{koj borbi ne behu pobe|eni We ~ije je lako voqewe u~inilo da procveta Zabrawena i izobli~ena mo} sveta. Nemogu} je da se zamisli, nemogu} da se po`eli Ulaz u wihovo simboli~ko bi}e – Smrt mene i mog gledi{ta, i bi}e Da sam postao kamen; Ovde sam ba~en na kolena u pokornosti U moje pravo, sopstveno, i jedino bi}e Kao u tvr|avu moje posledwe slabosti. 75 OPRO[TAJ OD MOG STUDENTA Za na{ opro{taj, si{li smo do {etali{ta Oko jezera. Stajao si tamo, gledaju}i gore ka Belim ~apqama koje su se gnezdile u visokim granama. A ja, izdvojen, stajao sam bez re~i, tra`e}i Slike kojima }u zapamiti ovaj trenutak. Prvo, pomislio sam, to mora biti onaj bor Koji se, rase~ene kore, pewe uspravno Unakrst linijama talasa iza wega. Drugo, tvoje lice, bronzani medaqon, Gr~ki ili rimski, naspram jezera. Mo`da je Belini Iskopao iz antike takvu sliku Dvadesetogodi{weg Tritona kako se podi`e iz {koqke Naspram pozadine talasa na vetru. Ili Sera, vekovima kasnije, u profilu De~aka na odmoru, naspram Sene. A onda si se okrenuo ka meni i rekao Sa pogledom, tre}a stvar koja treba da se zapamti: „Ve} si oti{ao, misli su ti daleko odavde Tri hiqade miqa daleko, Tamo gde }e{ biti sutra. A ja Ovde, se}aju}i se dana{weg dana.“ Onda je deset godina pro{lo dok, danas, pi{em ove redove. FUSNOTA NA MARKSOVOM POGLAVQU; „RADNI DAN“ „^uh da ~etiri puta ~etiri je osam „I da kraq je ~ovek {to ima sva zlata:“ „Na{ kraq je kraqica a wen sin princeza „A London se zove wihova palata.“ „^uh da ~ovek zvani Bog, koji je pseto, „Stvori svet sa nama,“ „^uo sam da re{en „Pustio je potop, svi se podavi{e „Sem jednog ~oveka, koji ptica be{e.“ 76 „Svi su qudi mo`da mrtvi, mi smo ptice „Vrag koji je dobar kavez mesto neba „Dade nam, rudaru kavez – jamu, nama „Oxak da se pewe svako, kako treba.“ – O cvrku}u}i glasovi Dece {to puze na kolenima Kroz bele{ke Plavih kwiga, Istorijskih kwiga, Na dowim marginama najispuwenijih stranica, Vi ste ptice doba bez pesama Mlada kao najmla|i bogovi, nagra|ena Detiwstvom koje zauvek ostaje. Zakr`qali duhovi u magli Izatkani po celoj zemqi U sme|e tapiserije, Vi~ete me|u to~kovima i beskrajnim danima Va{im obna`enim i svetim majkama Sa kai{evima oko strukova Za kamionima za vu~u du` puta. U smiraj dana ponad ovih gradova ^esto vas vidim kako se naslawate na oblake Trenutno razgrnuti kao zavesa, Otkrivate mirno oko koje ~eka Iznad tragi~nog oka koje ne zna ni{ta. STIVEN SPENDER (1909–1995), engleski pesnik, romansijer i esejista. Pripada „pesnicima tridesetih“ zajedno sa Vistanom Hjuom Odnom, Luisom Meknisom i Sesilom Dej Luisom. Ro|en je u Kensingtonu, a {kolovao se u Londonu i Oksfordu. U Oksfordu je upoznao Odna i Meknisa i zajedno sa Meknisom 1929. izdavao Oxford Poetry. Posle studija boravio je nekoliko godina u Nema~koj i putovao po Evropi. Bio je u [paniji za vreme [panskog gra|anskog rata. Za politi~ki razvitak samog Spendera a i cele grupe zanimqivi su wegovi napisi-studije Napredniji od liberalizma (1937); @ivot i pesnik (1942). Najzna~ajnije zbirke pesama su mu: Pesme (1933); Be~ (1934); Mirni centar (1939); Pesme posve}enosti (1974); Ivica bi}a (1949) i Sabrane pesme (1955). Prevodio je Rilkea. Spenderove najva`nije teme su dru{tvena nepravda i klasna borba. Nikola @ivanovi} 77 Etgar Keret PET PRI^A Prevela sa engleskog Mila Gavrilovi} ZDRAV PO^ETAK 78 Otkako ga je kona~no napustila, svake no}i je spavao na ne kom drugom mestu: na kau~u, u foteqi u dnevnoj sobi, na krpari na terasi, kao neki {ugavi besku}nik. Ujutru je obavezno i{ao nekud na doru~ak. ^ak i zatvorenici imaju pravo da jednom dnev no {etaju po dvori{tu, zar ne? U kafeu su mu uvek davali sto za dvoje i sme{tali ga naspram prazne stolice. Uvek. ^ak i kada bi ga konobar izri~ito upitao da li je sâm. Drugi qudi su obi~no sedeli u parovima ili utroje, smejali se, jeli jedni drugima iz tawira, ili se otimali oko ra~una, dok je Miron sedeo sam sam cat i jeo svoj Zdrav po~etak – ce|enu pomoranxu, musli sa medom, dupli espreso bez kofeina sa toplim obranim mlekom sa strane. Naravno da bi bilo boqe kad bi neko sedeo naspram wega, neko s kim bi se smejao i s kim bi se otimao oko ra~una; voleo bi i on da tutne pare konobarici i ka`e, „Ne uzimajte od wega! Matori, sta ni. Batali! Ja ~astim“. No nije imao s kim to da radi, a sto puta mu je bilo lak{e da doru~kuje sâm u kafeu nego da ostane kod ku}e. Mnogo vremena je provodio tako {to je posmatrao qude za drugim stolovima. Prislu{kivao je razgovore, ~itao sportski dodatak ili, s nekom odsutnom zabrinuto{}u, proveravao sko kove i padove izraelskih akcija na Volstritu. Ponekad bi neko pri{ao i zatra`io deo novina koji je pro~itao, a on bi klimnuo glavom i poku{ao da se osmehne. Jednom je ~ak nekoj seksi mladoj mami s bebom u kolicima pokazao naslov o silovawu u predgra|u i rekao: „U kakvom jezivom svetu treba da odgajamo decu.“ Mislio je da bi takva izjava mogla da podstakne razgovor, ne{to kao, eto, dele istu sudbinu, ali seksi mama ga je samo o{inula pogledom i bez re~i uzela dodatak Zdrav `ivot. Onda je jednog ~etvrtka neki debeo, znojav tip u{ao u kafe i osmehnuo mu se. Miron je bio zate~en. Posledwa osoba koja mu se osmehnula bila je Majan, pet meseci pre nego {to ga je napustila, a osmeh joj je bio krajwe sarkasti~an, dok je osmeh ovog debelog bio ne `an, gotovo saose}ajan. Debeli mu rukom jasno stavi do znawa da bi `eleo da sedne, a Miron bez oklevawa klimnu glavom. Debeli sede. „Rubene“, re~e, „Izvini {to kasnim. Znam da smo se dogovo rili u deset, ali imao sam frku sa }erkicom.“ Mironu pro|e kroz glavu kako bi mo`da trebalo da ka`e de belom da on nije Ruben, ali umesto toga uhvati sebe gde gleda na sat i govori: „[ta je deset minuta? Jaka stvar.“ Zatim su obojica }utali nekoliko trenutaka, pa Miron upi ta da li je mala dobro. Debeli re~e da jeste, nego je krenula u novi vrti}, i svaki put kad je odvede pravi scenu i ne pu{ta ga da ode. „Ma, pusti sad to“, naprasno prekide pri~u o }erki. „Ima{ dovoqno svojih muka, samo ti jo{ ja falim. Hajde da pre|emo na posao.“ Miron duboko udahnu. „Vidi“, re~e debeli. „Petsto je mnogo. Daj mi za ~etiristo. U stvari, daj za ~etiristo deset i uzimam {eststo komada.“ „^eti risto osamdeset“, re~e Miron. „^etiristo osamdeset. I to samo ako uzme{ hiqadu.“ „Razumi me“, re~e debeli. „Tr`i{te je puklo, recesija i ta srawa. Sino} je u vestima bilo kako qudi jedu iz kontejnera. Ako nastavi{ da me stiska{, mora}u da dignem cene. Ne}u vi{e biti konkurentan.“ „Ne sekiraj se“, re~e mu Miron. „Na tri ~oveka koji jedu iz kontejnera dolazi jedan koji vozi mercedes.“ Iz nekog razloga ova re~enica zasmeja debelog. „Rekli su mi da si zajeban“, promrmqa uz osmeh. „Ja sam isti kao ti“, usprotivi se Miron. „Samo se trudim da opstanem.“ Debeli obrisa svoj znojavi dlan o ko{uqu, a onda ga pru`i. „^etiristo {ezdeset“, re~e. „^etiristo {ezdeset, i uzimam hiqadu.“ Kada je video da Miron ne reag uje, dodade: „^etiristo {ezde set, hiqadu komada i do|em ti uslugu. A ti, Rubene, odli~no zna{ da u na{em poslu usluga vredi vi{e od para.“ Ova posledwa re~enica je Mironu bila dovoqna da mu pru `i ruku. Prvi put u `ivotu mu neko duguje uslugu. Neko ko misli da je on Ruben, ali to nije va`no. Dok su se posle jela otimali oko ra~una, neki prijatan ose}aj prostruja Mironu kroz stomak. Preduhitrio je debelog za deli} sekunde i tutnuo nov~anicu ko nobarici u ruku. Od tog dana sve se odvijalo gotovo rutinski. Miron bi seo, naru~io ne{to i merkao svakoga ko ulazi u kafe, a ako bi ta oso ba po~ela upitno da tra`i sto, Miron bi brzo mahnuo i pozvao je da mu se pridru`i. 79 80 „Ne bih voleo da zavr{imo na sudu“, re~e mu }elavi tip sa debelim obrvama. „Ne bih ni ja“, prizna Miron. „Uvek je boqe da sredimo stvar kô qudi.“ „Samo da zna{ da ne radim no}ne smene“, odlu~no }e izblaj hana silikonska plavu{a. „[ta ti umi{qa{? Da }e sve ostale da rade no}ne smene, sa mo ti ne}e{?“, odbrusi Miron. „Gabi me je zamolio da vam ka`em da mu je `ao“, re~e tip sa trulim zubima i zadahom iz usta. „Ako mu je zaista `ao“, uzvrati Miron, „neka do|e i li~no mi to ka`e. Bez posrednika!“ „U mejlu si zvu~ao vi{i“, prenemagala se mr{ava ri|okosa devojka. „A ti si u mejlu zvu~ala mawe izbirqiva“, odbrusi joj Miron. I nekako bi uvek ispalo dobro na kraju. Dogovorio se sa ]e- lavim, Silikonska Usna je pristala da zamoli sestru da joj pri ~uva dete kako bi mogla da odradi jednu no}nu smenu nedeqno, Zadah je obe}ao da }e ga Gabi pozvati telefonom, a Crvenokosa i Miron su se slo`ili da ba{ i nisu jedno za drugo. Nekada bi oni platili, nekada on. Samo kad je bio sa crvenokosom svako je platio svoj ra~un. Sve je bilo potpuno fascinantno, i ako bi se dogodilo da tokom celog prepodneva niko ne sedne za wegov sto, Miron bi bio razo~aran. Sre}om, to se nije de{avalo ~esto. Pro{lo je gotovo mesec dana od znojavog debelog tipa, kad u|e jedan ro{avi. Uprkos ro{avom licu i ~iwenici da je izgledao najmawe deset godina stariji od Mirona, bio je to zgodan i izra zito harizmati~an tip. ^im je seo za Mironov sto, rekao je: „Bio sam siguran da se ne}e{ pojaviti.“ „Zar se nismo dogovorili da se na|emo?“, upita Miron. „Jesmo“, re~e ro{avi uz tugaqiv osmeh, „ali po{to sam onoli ko urlao na tebe preko telefona, mislio sam da si se utrowao.“ „Ipak, evo me“, re~e Miron, malo provokativno. „@ao mi je {to sam vikao na tebe“, izviwavao se tip. „Bio sam besan. Ali stojim iza svega {to sam rekao – kapira{? Sada bih te qubazno zamolio da prestane{ da se vi|a{ sa wom.“ „Ali ja je volim“, re~e Miron prigu{enim glasom. „Ponekad mora{ da se odrekne{ ne~eg {to voli{“, re~e ro {avi. „Poslu{aj malo starijeg od sebe. Ponekad mora{ da odu stane{.“ „@ao mi je“, re~e Miron, „ali ne mogu.“ „Mo`e{“, odgovori tip. „Mo`e{ i odusta}e{. Nema drugog na~ina. Obojica je volimo, ali ja sam joj ipak mu` i ne}u dozvo liti da mi rasturi{ porodicu. Jasno?“ Miron odmahnu glavom i re~e: „Nema{ pojma na {ta je moj `ivot li~io proteklih godinu dana. Pakao. ^ak ne ni pakao, ne go jedna obi~na gomiletina ni~ega. A kada toliko dugo `ivi{ i nema{ ni{ta a onda se odjednom pojavi ne{to, ne mo`e{ tek tako da mu ka`e{ zbogom. Razume{ me, zar ne? Znam da me razume{.“ Mu` je grizao dowu usnu. „Ako se jo{ jednom bude{ video sa wom“, re~e, „ubi}u te. Ne zajebavam se. Ubi}u te.“ „Pa ubij me“, Miron slegnu ramenima. „Ne pla{im se. Iona ko }emo svi umreti na kraju.“ Mu` se nagnu preko stola i raspali Mirona po gubici. Prvi put u `ivotu ga je neko tako sna`no udario; Miron oseti kako mu se vreo talas bola razliva po licu i {iri u svim pravcima. Tre nutak kasnije na{ao se na podu, a mu` je stajao nad wim. „Odve{}u je odavde“, vikao je mu` i {utirao Mirona u sto mak i rebra. „Odve{}u je negde daleko, u drugu zemqu, ne}e{ zna ti gde je. Ne}e{ je vi{e nikad videti, jel’ ti jasno, govno jedno smrdqivo?“ Dva konobara su sko~ila na mu`a i nekako uspela da ga odvo je od Mirona. Jedan je doviknuo {ankeru da zove policiju. Lica priqubqenog uz ledene plo~ice, Miron je gledao mu`a kako iz lazi iz kafea. Drugi konobar je ~u~nuo i upitao ga da li je dobro. Miron poku{a da odgovori. „Ho}ete li da pozovem hitnu?“ – upita konobar. Miron pro {aputa da ne}e. „Da li ste sigurni?“ – insistirao je konobar. „Usna vam kr vari.“ Miron polako klimnu glavom i zatvori o~i. Iz sve snage se trudio da zamisli sebe sa tom `enom. Onom koju vi{e nikada ne- }e videti. Trudio se, i za trenutak je gotovo uspeo. Telo mu je drh talo od bola. Ose}ao se `ivim. KREATIVNO PISAWE Prva pri~a koju je Maja napisala govorila je o svetu u kom se qudi ne razmno`avaju ve} podvajaju. U tom svetu svako mo`e da se, u bilo kom trenutku, pretvori u dve osobe upola mla|e od sebe. Neki qudi odlu~e da to obave dok su mladi: na primer, osamnae stogodi{wak mo`e da se pretvori u dva devetogodi{waka. Neki pak sa~ekaju da se prvo profesionalno i finansijski ostvare, pa to obave tek u sredwim godinama. Majina junakiwa je bila nepod vojiva. Napunila je osamdeset godina i, uprkos stalnom pritisku koji je trpela od svog okru`ewa, odlu~uje da ipak ostane nepod vojena. Na kraju pri~e umire. 81 82 Pri~a je bila dobra, ako izuzmemo kraj. Taj deo je prili~no depresivan, mislio je Avijad. Depresivan i predvidiv. Me|utim, u {koli kreativnog pisawa, koju je poha|ala, Maja je dobila sil ne pohvale upravo za kraj. Predava~ – navodno neki poznati pi sac, iako Avijad nije nikada ~uo za wega – rekao joj je da u tom ba nalnom kraju ima ne~eg {to poga|a pravo u du{u, ili kako se ve} prosrao. Avijad je primetio koliko Maji zna~i taj kompliment. Bila je veoma uzbu|ena dok mu je govorila o tome. Citirala je pi {~eve re~i kao da citira stihove iz Biblije. Iako joj je isprva predlagao da promeni kraj, Avijad ipak ustuknu i re~e da je sve stvar ukusa i da se on i ne razum e ba{ najboqe u te stvari. Ideja da se upi{e u {kolu kreativnog pisawa potekla je od wene majke. Ova je rekla da }erka wene prijateqice poha|a takvu {kolu i da je odu{evqena. I Avijad je smatrao da bi Maji pri jalo da malo iza|e iz ku}e i na|e neku zanimaciju. On je mogao da zaokupqa misli poslom, ali ona nakon spontanog poba~aja nije nijednom iza{la iz ku}e. Kad god bi se vratio s posla zatekao bi je kako sedi na kau~ u u dnevnoj sobi. Nije ni ~itala, ni gledala TV, nije ~ak ni plakala. U po~etku se ne}kala u vezi sa {kolom, ali Avijad je znao kako da je nagovori. „Idi na jedan ~as, probaj“, rekao je, „kao dete u letwi kamp“. Kasnije je shvatio da je bilo prili~no bezos e}ajno s wegove strane da pomiwe dete kao primer nakon onoga {to im se dogodilo dva meseca ranije. Me|utim, Maja se osmehnula i rekla kako je letwi kamp ba{ ono {to joj treba. Druga pri~a koju je napisala govorila je o svetu u kom mo`e{ da vidi{ samo one qude koje voli{. Glavni protagonista je o`e weni mu{karac koji voli svoju `enu. Jednog dana ona se sudarila sa wim u predsobqu, pa mu je ~a{a ispala iz ruke i razbila se o pod. Nekoliko dana pre toga sela je na wega dok je dremao u fote qi. Oba puta se vadila: ne{to se zamislila; nije gledala gde seda. Me|utim, mu` je posumwao da ga ona vi{e ne voli. Da bi proverio svoju teoriju, odlu~io je da uradi ne{to ekstremno: obrijao je sa mo levi brk. Vratio se ku}i sa jednim brkom i buketom narcisa. @ena mu se zahvalila za cve}e i osmehnula. Mogao je da oseti ka ko je zadr`ala dah dok je poku{avala da ga poqubi. Maja je pri~u naslovila „Jedan brk“, a Avijadu je ispri~ala kako su neki qudi u {koli plakali dok ju je ~itala naglas. Avijad je samo rekao „Vau“ i poqubio je u ~elo. Te no}i su se zaka~ili oko neke glupo sti. Zaboravila je da mu prenese poruku, ili tako ne{to, i on se izdrao na wu. Bio je kriv, i na kraju se izvinio. „Imao sam jeziv dan na poslu“, rekao je i pomazio je po butini u `eqi da se iskupi za svoj ispad. „Da li mi opra{ta{?“ Oprostila mu je. Instruktor kreat ivnog pisawa je objavio jedan roman i zbir ku kratkih pri~a. Nisu to bili bestseleri, ali obe kwige su do bile nekoliko dobrih kritika. Tako mu je barem rekla prodava ~ica u kwi`ari pored wegove firme. Roman je bio debeo, {eststo dvadeset ~etiri strane. Avijad je kupio zbirku pri~a. Dr`ao ju je na svom kancelarijskom stolu i trudio se da pomalo ~ita za vreme pauze. Radwa svake pri~e odvijala se u drugoj zemqi. To mu je bio neki fazon. Na pole|ini je pisalo da je autor godinama ra dio kao turisti~ki vodi~ na Kubi i u Africi i da su putovawa u velikoj meri uticala na wegovo pisawe. Tu je stajala i wegova mala crno-bela fotka. Sme{kao se samozadovoqno, izgledao je kao neko ko je sre}an jer je to {to jeste. Pisac je rekao Maji, a ona je to ispri~ala Avijadu, da }e odmah po zavr{etku {kole po slati wene pri~e svom uredniku. I da izdava~i u posledwe vreme o~ajni~ki tra`e nove talentovane pisce, ali da, uprkos tome, ne treba bogzna ~emu da se nada. Wena tre}a pri~a je imala duhovit po~etak. Govorila je o `eni koja je rodila ma~ku. Glavni junak je bio mu` koji je sum wao da ma~ka nije wegova. Debeli, ri|i ma~or, koji je spavao na poklopcu kontejnera ba{ ispod prozora wihove spava}e sobe, gledao je mu`a nadmeno svaki put kada bi ovaj si{ao da baci sme- }e. Na kraju je do{lo do `estokog okr{aja izme|u mu`a i ma~ora. Mu` ga je ga|ao kamenom, a ma~or mu je uzvratio ujedima i ogre botinama. Povre|eni mu` i `ena sa ma~etom na sisi po|o{e za jedno u dom zdravqa da mu` primi vakcinu protiv besnila. Mu` se ose}ao poni`eno, rane su ga jako bolele i jedva se kontrolisao da ne zapla~e u ~ekaon ici. Osetiv{i wegov bol, ma~e se izmigo qilo iz maj~inog naru~ja, pre{lo kod wega i po~elo da ga li`e ne`no po licu, uz jedno mazno „mijau“. „Jesi li ~uo?“, upita ga su pruga razne`eno. „Rekao je ’tata’. U tom trenutku mu` nije uspeo da zadr`i suze. Dok je to ~itao, i Avijad se jedva uzdr`ao da ne pusti suzu. Maja mu re~e da je pri~u po~ela da pi{e jo{ pre nego {to je saznala da je ponovo trudna. „Zar to nije ~udno?“, upita, „da mozak jo{ nije znao, a podsvest jeste?“ Slede}eg utorka, kad je trebalo da je pokupi posle {kole, Avijad je do{ao pola sata ranije, parkirao auto i oti{ao da je potra`i. Maja se iznenadila kad ga je ugledala u u~ionici, a on je insistirao da ga upozna sa piscem. Pisac je bazdio na pomadu. Mlitavo se rukovao sa Avijadom i rekao mu da je sigurno poseban ~im ga je Maja izabrala za mu`a. Tri nedeqe kasnije i Avijad se upisao na po~etni kurs krea tivnog pisawa. Nije ni{ta pomiwao Maji, i da bi se dodatno osi gurao, rekao je sekretarici da joj, ako ga bude zvala, ka`e da je na va`nom sastanku i da ga ne sme prekidati. Grupa se uglavnom sa stojala od starijih `ena, koje su ga gledale popreko. Instruktor ka je bila suvowava i nosila je maramu, a `ene u grupi su {u{ka 83 le o tome kako `ivi na okupiranoj teritoriji i ima rak. Zadala im je ve`bu iz automatskog pisawa. „Pi{ite sve {to vam padne na pamet“, re~e. „Ne razmi{qajte, samo pi{ite“. Avijad je po ku{ao da ne razmi{qa. Bilo je veoma te{ko. Bakute oko wega su pisale brzo i nervozno, kao |aci koji `ure da zavr{e pismeni pre nego {to im nastavnik ka`e da zatvore ve`banke. Nakon ne koliko minuta i sam je po~eo da pi{e. Napisao je pri~u o ribi koja je bezbri`no plivala u moru sve dok je zla ve{tica nije pretvorila u ~oveka. Riba nije mogla da se pomiri s tim u {ta se pretvorila i odlu~ila je da progawa ve {ticu sve dok je ova ponovo ne pretvori u ribu. Po{to je bio izu zetno brza i preduzimqiva riba, glavni junak je uspeo da se tokom jurwave za ve{ticom i o`eni, pa ~ak i da osnuje firmu koja se ba vila uvozom plastike sa Dalekog Istoka. Zahvaquju}i ogromnom znawu koje je stekao dok je bio riba i plivao preko sedam mora, firmu je brzo razvio i na{ao nove investitore. U me|uvremenu je zla ve{tica, umorna od zla koje je ~inila tokom mnogih godi na, odlu~ila da potra`i sve qude i stvorewa {to ih je za~arala, da im se izvini i vrati ih u pre|a{we stawe. Tako je oti{la i na sastanak sa ribom koju je pretvorila u ~oveka. Ribina sekretari ca zamoli ve{ticu da sa~eka dok direktor ne zavr{i sastanak na skajpu sa partnerima iz Tajvana. U ovoj fazi svog `ivota riba se jedva se}ala da je zapravo riba, a wena kompanija je kontrolisala pola sveta. Ve{tica je ~ekala nekoliko sati i, kad je shvatila da se sastanak ne}e zavr{iti u dogledno vreme, uzjahala je svoju me tlu i odletela. Riba je poslovala sve boqe i boqe, sve dok jednog dana, ve} prili~no ostarela, nije pogledala kroz prozor jedne od desetina poslovnih zgrada na obali koje je mudro kupila dok su cene nekretnina bile znatno ni`e i ugledala more. Odjednom se prisetila da je riba. Dodu{e, riba-tajkun koja je kontrolisala veliki broj }erki-kompanija na svetskim berzama, ali ipak riba. Riba koja godinama nije okusila morsku so. Kad je instruktorka primetila da je Avijad spustio olovku na sto, pogledala ga je upitno. „Nemam kraj“, pro{aputa Avijad pravdaju}i se, ali tiho, da ne bi uznemirio starije gospo|e, koje su jo{ pisale. MYSTIQUE 84 ^ovek koji je znao {ta nameravam da ka`em sedeo je pored mene u avionu i glupavo se sme{kao. Najvi{e me je iritiralo to {to nije bio ni pronicqiv ni intuitivan a ipak je uspevao da, sekund pre mene, izgovori sve ono {to sam upravo nameravao da ka`em. „Da li imate Guerlain-ov Mystique?“, upitao je stjuardesu sekund pre nego {to sam ja zaus tio, a ona mu uputi blistavo beo osmeh i re~e da je ostala jo{ jedna bo~ica, posledwa. „Moja `ena je luda za tim parfemom. Kao da je zavisna od wega. Ako se slu~aj no vratim iz inostranstva bez Mystique-a iz fri-{opa, ka`e ka ko je vi{e ne volim. Ako se usudim da do|em ku}i bez makar jedne bo~ice, nadrqao sam.“ To je bila re~enica koju sam planirao da izgovorim, ali ~ovek koji je znao {ta nameravam da ka`em ukrao ju je i ne trep nuv{i. ^im su to~kovi avion a dotakli pistu, ukqu~io je mobil ni, sekund pre mene, i pozvao `enu. „Sleteo sam“, javio joj je. „Iz vini. Znam da je trebalo da se vratim ju~e. Let je bio otkazan. Ne veruje{ mi? Proveri ako ho}e{. Pitaj Erika. Znam da mi ne veruje{. Sada }u ti poslati wegov broj.“ I ja imam agenta Erika koji bi bio spreman da sla`e za mene. Avion se parkirao na izlaz, a on je i daqe bio na telefonu i davao iste odgovore koje bih i ja davao. Mrtav hladan, kao pa pagaj. Kao papagaj u svetu u kom vreme te~e unazad – ponavqa ono {to tek treba da bude izgovoreno umesto onoga {to je ve} izgovo reno. Odgovori su mu bili sjajni, s obzirom na situaciju u kojoj se nalazio. A situacija mu nije bila nimalo sjajna. A bogami, nije ni moja. Moja `ena se ne javqa na telefon, ali dok sam slu{ao tog ~oveka koji je znao {ta nameravam da ka`em, izgubio sam voqu da joj se javim. Dok sam ga slu{ao, shvatio sam da sam tako duboko zaglibio da ~ak i kad bih uspeo da se izvu~em, to vi{e ne bi bilo to. Ona mi nikad ne bi oprostila, niti bi mi ikad vi{e verova la. U to sam siguran. Svako moje naredno putovawe bi se pretvo rilo u pakao, a period izme|u dva putovawa da ne pomiwem. A on je pri~ao i pri~ao, izgovarao sve one re~enice koje sam smislio a nisam stigao da izgovorim. Iz wega je samo teklo, kao iz sla vine. Ubrzavao je tempo, mewao intonaciju, kao nepliva~ koji se koprca ne bi li se nekako odr`ao na povr{ini. Qudi su po~eli da izlaze. On ustade sa sedi{ta, ne prekidaju}i razgovor, poku pi slobodnom rukom svoj laptop i uputi se ka izlazu. Mirno sam posmatrao kako zaboravqa kesicu koju je ubacio u kasetu iznad na{ih sedi{ta. Posmatrao sam i nisam rekao ni re~. Sedeo sam. Avion se postepeno praznio. Na kraju smo ostali samo ja i jed na debela ortodoksna sa ~oporom dece. Ustao sam i mrtav hladan otvorio kasetu, izvadio kesicu iz fri-{opa, kao da je moja. Unu tra su se nalazili ra~un i bo~ica Guerlain-ovog Mystique-a. Mo ja `ena je luda za tim parfemom. Kao da je zavisna od wega. Ako se slu~ajno vratim iz inostranstva bez Mystique-a iz fri-{opa, ka`e kako je vi{e ne volim. Ako se usudim da do|em ku}i bez ma kar jedne bo~ice, nadrqao sam. 85 RASKOP^AVAWE 86 Sve je po~elo od poqupca. Gotovo uvek po~iwe od poqupca. Ela i Ciki su le`ali goli u krevetu, spojeni samo jezicima, kad ona odjednom oseti ubod. „Da li sam te povredio?“, upita Ciki i, kad je ona odmahnula glavom, brzo dodade: „Krvari{.“ Zaista je krvarila, iz usta. „Joj, izvini“, re~e on i po~e da jurca po kuhi wi kao mahnit – izvadio je led iz zamrziva~a i olupao ga o rad nu plo~u. „Dr`i“, re~e i drhtavom rukom joj pru`i malo leda, „stavi ovo na usnu. Zaus tavi}e krvarewe.“ Ciki je uvek bio dobar u tim stvarima. U vojsci je bio bolni~ar. A bio je i ovla{}eni turisti~ki vodi~. „Izvini, molim te“, nastavio je, vidno pre bledeo, „verovatno sam te ugrizao. Mislim, u plamenu strasti“. „Ne_a ueze“, sme{kala mu se dr`e}i led na dowoj usni. „Nije ni {ta _ilo.“ [to je, naravno, bila la`. Ipak je ne{to _ilo. Ne de {ava se svakog dana da te neko s kim `ivi{ raskrvari, a onda sla`e da te je ujeo, iako si ti jasno osetila ubod. Nisu se qubili nekoliko dana nakon toga, zbog wene rane. Usne su veoma osetqiv deo tela. Kasnije, kad je rana zarasla, qu bili su se vrlo oprezno. Ose}ala je da on ne{to krije. I zaista, jedne no}i je iskoristila to {to je spavao otvorenih usta, laga no je gurnula prst ispod wegovog jezika i napipala rajsfer{lus. Malecki rajsfer{lus. Ali kad ga je povukla, wen Ciki se otvo rio kao ostriga, a unutra je le`ao Jirgen. Jirgen je, za razliku od Cikija, imao jare}u bradicu, pedantno oblikovane zulufe i neobrezan penis. Ela ga je gledala kako spava, a onda je tiho i po lako spakovala Ciki-omota~ i sakrila ga u kuhiwski ormari} iza kante, tamo gde su dr`ali rezervne kese za sme}e. @ivot sa Jirgenom nije bio pesma. Seks je bio fenomenalan, ali Jirgen je mnogo pio, a kad bi se napio, obi~no je pravio scene i dospevao u razne neprijatne situacije. Povrh toga, nepresta no joj je nabijao ose}aj krivice {to je zbog we napustio Evropu i doselio se ovamo. Kad god bi se u zemqi de{avalo ne{to lo{e, nebitno da li u stvarnom `ivotu ili na televiziji, uvek bi joj go vorio „Eto kakva je tvoja zemqa“, a po{to nije ba{ najboqe znao hebrejski, to „tvoja“ je zvu~alo ba{ optu`iva~ki. Weni rodite qi ga nisu voleli. Majka, koja je mnogo volela Cikija, uvek je za Jirgena govorila goj. Otac ga je redovno pitao za posao, na {ta bi se Jirgen podrugqivo nasmejao i odgovorio: „Gosn [viro, posao je kao brkovi – odavno nije u modi.“, {to nikome nije bilo sme{no, a ponajmawe Elinom ocu, koji je jo{ uvek nosio brkove. Jirgen ju je, na kraju, ipak ostavio. Vratio se u Diseldorf da se bavi muzikom i da `ivi od socijalne pomo}i. U ovoj zemqi nikad ne bi uspeo kao peva~, jer je imao lo{ izgovor. Qudi su ovde puni pred rasuda. Ne vole Nemce. Ela mu ni{ta nije rekla, ali je u dubini du{e ose}ala da sa tom svojom uvrnutom muzikom i ki~ tekstovima ne}e daleko dogurati. I woj je posvetio jednu pesmu. Nosila je naziv „Bogiwa“ i opisivala kako se wih dvoje seksaju na lukobranu, a kad ona svr{i, to je „kao kad se talas razbije o stenu“ – ovo je citat. A onda je jedne ve~eri, {est meseci po{to je Jirgen oti{ao, tra`ila kesu za sme}e i prona{la Ciki-omota~. Mo`da sam po gre{ila {to sam otvorila taj rajsfer{lus, pomislila je. Mogu- }e. Kod tih stvari nikad nisi na~isto. Iste ve~eri, dok je prala zube, setila se onog poqupca i uboda. Isprala je usta velikom ko li~inom vode i pogledala u ogledalo. Ostao joj je o`iqak, a kad je pogledala izbliza, primetila je ispod jezika mali rajsfer{lus. Boja`qivo ga je pipnula. Poku{ala je da zamisli kako izgleda iznutra, pa se ponadala, ali i upla{ila – da slu~ajno nema pege po rukama, ili suvu ko`u. Mo`da ima tetova`u, pomislila je. Neku ru`u, na primer. Oduv ek je `elela da tetovira ru`u, ali se nije usu|ivala. Pla{ila se da bi je stra{no bolelo. LIST Otkako sam se vratio u Izrael, sve mi izgleda nekako druga ~ije. Sumorno, tu`no, isprazno. ^ak i ru~kovi sa Arijem, koji su me obi~no radovali, postali su mi strahovito zamorni. On }e se uskoro o`eniti tom svojom Nesijom; danas }e mi saop{titi veli ku vest, a ja }u se, naravno, silno iznenaditi, kao da mi zrikavi Ofer nije odao tu tajnu pre nekoliko dana. Re}i }e mi kako vo li Nesiju i gleda}e me pravo u o~i. „Ovaj put“, re}i }e to svojim uverqivim baritonom, „ovaj put je prava stvar.“ Dogovorili smo se da se na|emo u ribqem restoranu na pla `i. Privreda je u recesiji, pa su cene dnevnih menija smejurija; srozali su ih maksimalno kako bi privukli qude. Ari ka`e da je recesija dobra za nas, jer smo – iako to jo{ uvek ne shvatamo – bo gati. Recesija je, obja{wava Ari, lo{a za siroma{ne. Ma kakvi lo{a – ona je za wih smrt. Ali za bogate? Za wih je ona kao bonus miqe za redovne putnike. Sve ono {to ina~e radi{ mo`e{ da digne{ na vi{i nivo, i to besplatno. O~as posla zameni{ cr venu nalepnicu Xonija Vokera crnom, a umesto ~etiri dana sa polupansionom dobije{ celu nedequ – ugostiteqi i agencije }e u~initi sve ne bi li namamili qude, ne bi li ih nekako privu kli. „Ne podnosim ovu zemqu“, ka`em mu dok ~ekamo jelovnik. „Oti{ao bih odavde zauv ek da nije tog posla.“ „[ta lupa{“, ka`e Ari dok di`e nogu u sandali na stolicu pored sebe. „Gde jo{ na svetu postoji ovakva pla`a?“ 87 88 „U Francuskoj“, ka`em, „u Tajlandu, Brazilu, Australiji, na Karibima…“ „Dobro, dobro, idi onda“, prekide me prezrivo. „Ru~aj, popij espreso i putuj!“ „Rekao sam da bih oti{ao“, nagla{avam, „da nemam ovde bi znis…“ „Biznis!“ – Ari prasnu u smeh. – „Biznis“ – re~e i mahnu ko nobarici da donese jelovnik. Konobarica prilazi i deklamuje nam dnevni meni, a Ari je gleda nezainteresovano, pogledom mu{karca zaqubqenog u drugu `enu. „A za glavno jelo“, ka`e konobarica i osmehuje se prirod no, neodoqivo, „imamo karpa~o od tune sa maslacem i biberom, list na podlozi od tofu sira u terijaki sosu i ribu koja govori, sa soqu i limunom.“ „Ja }u list“, odlu~no }e Ari. „[ta je to ri ba koja govori“, pitam. „To vam je sirova riba, slu`imo je blago usoqenu, bez za~ina… „I {ta, ona govori?“ – prekidam je. „Toplo preporu~ujem list“, nastavqa konobarica, potvrdno klimnuv{i glavom. „Nisam probala ovu {to govori.“ Tek {to smo dobili predjelo, Ari mi saop{ti da }e se o`e niti Nesijom, ili NASDAQ, kako voli da je zove. Smislio joj je taj nadimak dok je elektronska berza NASDAQ jo{ bila u usponu i nije se potrudio da ga u me|uvremenu promeni. „^estitam“, ka `em. „Ba{ mi je drago.“ „A tek meni“, re~e Ari, uroniv{i jo{ du bqe u stolicu. „Stvarno mi je drago. Ni{ta nam ne fali u `ivo tu, zar ne? Ja imam NASDAQ, ti… trenutno sâm, boca ovog dobrog belog vina, klima-ure|aj, more.“ Riba je stigla petnaestak minuta kasnije. Ako bi se moglo ve rovati Ariju, list je bio izvrstan. A riba koja govori je }uta la. „Ok, ne govori, pa {ta?“, brecnu se Ari. „Daj, nemoj molim te da pravi{ scenu, stvarno nemam `ivaca za to.“ Kad je video da ma{em konobarici, predlo`i mi: „Probaj jedan zalogaj – ako ne vaqa, ti vrati. Ali barem prvo probaj.“ Konobarica prilazi sa istim onim neodoqivim osmehom. „Ova riba“, ka`em joj. „Da?“, upita i izvi svoj ionako dug vrat. „Ne govori.“ Konobarica se za kikota i stade brzo da obja{wava. „Jelo se zove Riba koja govori da bi bilo jasno o kojoj vrsti ribe je re~, a ova koju slu`imo zai sta mo`e da govori, ali to {to mo`e ne zna~i da }e progovoriti kad god to neko po`eli.“ „Ne razumem“, zaustih. „Nema tu {ta da se razume“, odbrusi mi. „Ovo je restoran, a ne karaoke klub. Ako vam se ne svi|a, rado }u vam doneti drugo jelo. Znate {ta? U sva kom slu~aju }u vam doneti ne{to drugo…“ „Ali ja ne `elim ni{ta drugo“, nastavio sam tvrdoglavo, „`elim da ova riba progovori.“ „Sve je u redu“, ume{a se Ari, „ne morate da donosite ni{ta dru go, sve je odli~no, zaista.“ Konobarica i tre}i put blesnu istim onim osmehom i ode. Tada Ari re~e: „^ove~e, ja se `enim. Kapi ra{? @enim se `enom svog `ivota. Ovaj put…“ i tu zastade na trenutak, „ovaj put je prava stvar. Ovo je slavqe, razume{, za{to lepo ne jede{ sa mnom, jebote, bez drame oko ribe i bez nagva`da wa o ovoj dr`avi. Zar ne mo`e{ da se raduje{, da bude{ sre}an zbog svog ortaka?“ „Sre}an sam zbog tebe“, ka`em, „najiskrenije.“ „Pa onda jedi tu glupu ribu“, molio je. „Ne}u“, rekao sam i odmah se ispravio. „Ne jo{.“ „Sada jedi, sada“, navaqivao je, „dok se nije ohladila, ili je vrati. Samo nemoj to da mi radi{. Ne `elim ovu ribu na stolu, i tebe koji }uti{…“ „Ona ne mo`e da se ohladi“, obja{wavao sam mu, „sirova je. A ja ne moram da }utim. Mo`emo da razgovaramo…“ „Okej“, re~e Ari, „zaboravi“, i besno ustade od stola. „Ionako sam izgubio apetit“. Ma{io se za nov~anik, ali zaustavio sam ga. „Ja ~astim“, rekao sam ne di`u}i se, „za tvoje ven~awe.“ „Ma jebi se“, prosikta Ari, ali ipak vrati nov~anik u xep. „Za{to se ja uop{te trudim da ti govorim o qubavi? Ti si obi~an derpe. U stvari ne, nisi ~ak ni peder – ti si aseksu alan…“ „Ari…“, poku{ao sam da ga prekinem. „Znam“, re~e Ari dr`e}i prst u vazduhu, „znam da }u za`aliti zbog ovog {to sam rekao. Ali to {to }u za`aliti ne zna~i da to nije istina.“ „Ma zel tov“, rekoh, poku{avaju}i da mu udelim jedan od onih kono bari~inih prirodnih osmeha, na {ta mi on samo odmahnu rukom napola u stilu „ba{ me briga“, a napola „zbogom“, i ode. „Da li je sve u redu“, gestikulirala je konobarica iz daqi ne. Klimnuo sam glavom. „Da donesem ra~un?“, nastavila je svoju pantomimu. Opet klimnuh glavom. Posmatrao sam more kroz pro zor – bilo je tmurno ali veoma mo}no. Pogledao sam ribu u tawi ru – le`ala je na stomaku zatvorenih o~iju, a telo joj se dizalo i spu{talo dok je disala. Nisam znao da li sedim u delu za pu{a~e, ali ipak sam zapalio cigaretu, jednu od onih prijatnih, „za po sle“. Nisam ni bio gladan. Ovde je ba{ fino – puca pogled na mo re – {teta samo {to, umesto sve`eg vazduha, imaju staklo i kli ma-ure|aj. Mogao sam ovako satima da sedim i da buqim u more. „Idi“, pro{aputa riba, ne otvaraju}i o~i. „Sedi u taksi, odvezi se do aerodroma i hvataj prvi avion, nebitno kuda.“ „Ali ne mogu tek tako da odem“, obja{wavao sam jasnim, uravnote`enim glasom. „Ovde imam obaveze, posao.“ Riba je u}utala, pa sam i ja. Gotovo ceo minut kasnije re~e: „Nema veze, zaboravi. U bedaku sam.“ Nisu mi ura~unali ribu. Ponudili su mi desert na ra~un ku- }e, a kad sam odbio, umawili su mi ceh za ~etrdeset pet {ekela. „@ao mi je…“, re~e konobarica i brzo dodade: „[to vam se nije svidela.“ I sekund kasnije pojasni: „Riba.“ „Ne, ne“, branio sam se dok sam zvao taksi sa mobilnog. „Riba je bila izvrsna. Zaista. Jako vam je lepo ovde.“ 89 ETGAR KERET (Tel Aviv, 1967), majstor kratke forme i jedan od najpoznatijih savremenih izraelskih kwi`evnika. Wegove kwige su bestseleri u Izraelu, a zanimqiv je i podatak da se najvi{e kradu po kwi`arama i da su naj~itanije u zatvorima. Po wegovim pri~a ma je snimqeno pedesetak filmova. Etgar Keret je jedini izraelski autor ~ije su kwige objavqene u Palestini. Poznat je i kao filmski i televizijski scenarista. Film „Meduze“, koji je re`irao zajedno sa svojom suprugom [irom Gefen, osvojio je Zlatnu kameru na festi valu u Kanu. Etgar Keret je preveden sa hebrejskog ili engleskog na vi{e od 30 jezika u ~etrdesetak zemaqa. Ovo je prvi prevod wegovih pri~a na srp ski. Sve pri~e su preuzete iz kwige Suddenly a Knock on the Door (2012), osim pri~e List koja je preuzeta iz kwige The Nimrod Flipout (2006). Zahvaqujem se Etgaru Keretu i Nili Koen iz Instituta za pre vo|ewe hebrejske kwi`evnosti na dozvoli za objavqivawe prevoda. Mila Gavrilovi} 90 Ginter Gras LEVORUKI Preveo s nema~kog Aleksandar @ivkovi} Erih me posmatra. A ni ja ne skidam pogled s wega. Oboji ca dr`imo oru`je u ruci. Stvar je re{ena: upotrebi}emo ga da povredimo jedan drugog. Napuwene pi{toqe, prethodno dugo is probavane na ve`bama, a onda i pa`qivo o~i{}ene, dr`imo pred sobom, postepeno greju}i wihov hladan metal. Sa te udaqenosti pi{toq deluje sasvim bezazleno. Zar se tako ne dr`i i penkalo, ili te`ak kqu~ koji izmamquje vrisak neke prepla{ene tete u crnim rukavicama od ve{ta~ke ko`e? Nipo{to se ne smem pre pustiti pomisli da bi Erihovo oru`je moglo biti jalovo, beza zleno poput igra~ke. Tako|e znam da Erih ni na tren ne dovodi u pitawe ozbiqnost mog oru`ja. Pre skoro pola sata rastavili smo pi{toqe, o~istili ih, ponovo sastavili, napunili i otko ~ili. Mi nismo sawari. Za mesto ove neizbe`ne radwe odredili smo Erihovu vikendicu. Kako je ta jednospratna gra|evina uda qena vi{e od sat vremena hoda od najbli`e `elezni~ke stani ce, takore}i odse~ena od ostatka sveta, pretpostavili smo da }e svako ne`eqeno uvo, u pravom smislu te re~i, ostati daleko od pucweva. Dnevnu sobu smo preuredili, a slike, na kojima su pre te`no prikazane scene lova na divqa~ i mrtva priroda, skinuli sa zidova. Naime, pucwevi i nisu nameweni stolicama, ula{te nim komodama i slikama sa bogatim ramovima. Tako|e, ne `eli mo da pogodimo ogledalo ili da okrznemo porcelan. Oru`je smo uperili samo jedan u drugog. Obojica smo levoruki. Znamo se jo{ iz saveza. Vidite, mi, `iteqi ovog grada, koji imamo taj telesni nedostatak, osnovali smo savez. Redovno se sastajemo i poku{avamo da uve`bamo na{u drugu, na`alost, nespretnu ruku. Neko vreme nam je jedan desno ruki dobrovoqac dr`ao ~asove. Ali on vi{e ne dolazi. Gospoda iz saveza kritikovala su wegov metod i nepokolebqivo verovala da se ~lanovi saveza moraju podu~ avati sopstvenim snagama. Ta ko smo zajedno i bez pritiska igrali dru{tvene igre koje su bi le osmi{qene posebno za nas, kako bismo se izve{tili: Desnom 91 92 rukom proturali smo konac kroz iglu, zalivali cve}e, otvarali vrata, zakop~avali pantalone. U na{em statutu je stajalo: Ne- }emo se smiriti sve dok nam desna ruka ne bude kao leva. Ma koliko lepo i mo}no zvu~ala, ova deviza je ipak samo ~ista besmislica. Tako ne}emo nikada uspeti. Ekstremna grupa cija na{eg saveza dugo se ve} zala`e da se ta re~enica izbri{e i umesto we napi{e: @elimo da budemo ponosni na svoju levu ruku, umesto {to se stidimo uro|enog talenta. Ipak, ni ova parola nije sasvim ta~na, ve} su nas samo wen patos, kao i odre|ena velikodu{nost ose}awa, naveli da odabe remo te re~i. Erih i ja smo pripadali ekstremnom krilu i znali smo dobro koliko je duboko ukorewen na{ stid. Roditeqska ku}a, {kola, i, kasnije, vreme provedeno u vojsci nisu doprineli tome da nau~imo kako da dostojanstveno podnesemo tu bezna~ajnu oso benost – bezna~ajnu u odnosu na druge, u~estalije nedostatke. Sve je po~elo sa pru`awem ruke jo{ u detiwstvu. Te tetke, stri~evi, maj~ine prijateqice, o~eve kolege, te stra{ne, nikako zanemar qive porodi~ne fotografije koje zamra~uju vidike jednog de tiwstva. A ruka je morala da se pru`i svima: „Ne, ne tu nevaqalu ruku, daj onu hrabru. Ho}e{ li pru`iti pravu ru~icu, dobru ru ~icu, pametnu, ve{tu, jedinu istinsku, desnu ru~icu!“ Kada sam imao {esnaest godina, prvi put sam uhvatio devoj ku za ruku: „Ah, pa ti si levoruk!“, rekla je razo~arano i izvukla mi ruku iz bluze. Takva se}awa ostaju, pa ~ak i kad bismo ovo na ~elo, koje smo osmislili Erih i ja, zapisali u kwigu, time bismo samo poku{ali da imenujemo verovatno nedosti`an ideal. Erih je sada spojio usne i skupio o~i. Ja sam uradio isto. Mi {i}i na obrazu pulsirali su, ~elo nam se zateglo, a nos skupio. Erih je s tim svojim crtama li~io na poznatog filmskog glumca iz avanturisti~kih filmova. Ako smem da primetim, i meni je svojstvena ta fatalna sli~nost sa sumwivim junakom s filmskog platna. Verovatno smo izgledali vrlo gnevno. Ali ja sam sre}an {to nas niko ne posmatra. Da li bi uop{te taj ne`eqeni o~e vidac pretpostavio da dvojica mu{karaca, nadasve romanti~ne prirode, `ele da se sukobe? Pomislio bi da obojica imaju razboj ni~ku nevestu ili je jedan drugom naneo zlo. Zavada izme|u po rodica koja traje ve} generacijama unazad, pitawe ~asti, krvava igra na `ivot i smrt. Tako se gledaju samo neprijateqi. Pogle dajte samo te uske, bezbojne usne, te jogunaste noseve? Kako samo kqu~aju od besa i mr`we, `eqni smrti. Mi smo prijateqi. Iako su na{a zanimawa razli~ita – Erih je upravnik odeqewa u na{em skladi{tu, a ja dobro zara|ujem kao precizni mehani~ar – ipak imamo mnogo zajedni~kih intereso vawa, koja, kad treba, produ`avaju vek jednog prijateqstva. Erih je ~lan saveza du`e nego ja. Dobro se se}am dana kada sam, stidqi vo i previ{e sve~ano obu~en, u{ao u lokal u koji jednostrani stalno svra}aju. Erih mi je pri{ao, pokazao na moju garderobu i upitao, posmatraju}i me mudro i bez suvi{ne znati`eqe: „Vi si gurno kod nas? Ne stidite se. Mi smo tu da vam pomognemo.“ Ka`em „jednostrani“ jer se zvani~no tako zovemo. Me|u tim, i to ime mi deluje, kao i veliki deo statuta, neprikladno. Ime ne izra`ava dovoqno jasno {ta je to {to nas spaja i ~ini jakim. Svakako bi bilo boqe da nam je ime kra}e, recimo „Le vi“, ili zvu~nije, „Leva bra}a“. Ono bi odavalo, za{to moramo da se odreknemo takve titule. Ni{ta ne bi bilo ta~nije, a uz to ni uvredqivije, da se upore|ujemo sa onim jadnim qudima, kojima je priroda uskratila jedinu qudsku mogu}nost zarad qubavi. [ta vi{e, mi smo izme{ano dru{tvo, i usu|ujem se da ka`em, da se na{e dame ne mogu meriti ni po lepoti, ni po {armu niti dobrom pona{awu sa pojedinim de{wakiwama, ~ak bi se pa`qivim upo re|ivawem dobila slika koja bi od zabrinutih sve{tenika iz propovedaonice tra`ila spas svoje zajednice: „Eh, kad biste svi bili levoruki!“ Ah, to pogubno ime saveza. ^ak i na{ prvi predsedavaju}i, jedan visoki slu`benik gradske uprave i katastra, koji previ {e patrijarhalno misli i, na`alost, tako i dela, mora katkad priznati da mi ne potvr|ujemo da levoj strani ne{to fali, da mi nismo ni jednostrani, niti tako mislimo, ose}amo i delamo. Zasigurno su ulogu imali i politi~ki razlozi, kada smo pre do~ili boqe predloge i nazvali se onako kako nikada ne bismo smeli da se zovemo. Nakon {to su kqu~ni ~lanovi parlamenta nagiwali i jednoj i drugoj strani, pa su stolice u svojim ku}ama namestili tako da sâm wihov raspored odaje politi~ku situaciju u na{oj otaxbini, postao je obi~aj da se svim spisima i govori ma u kojima se re~ levo javqa vi{e od jedanput pripi{e opasna radikalnost. U tom smislu mo`emo biti mirni. Ako ijedan savez na{eg grada mo`e da iza|e nakraj s ne~im bez politi~kih ambi cija i ako mo`e da `ivi samo za uzajamno pomagawe i dru`equ bivost, onda je to na{. I da bismo svakoj sumwi o eroti~noj iz opa~enosti jednom i za svagda otupili o{tricu, napomenuo bih uzgred, da sam me|u redovima svoje grupacije prona{ao i svoju verenicu. ^im se oslobodi stan za nas, ven~a}emo se. Ako jednog dana bude nestala senka koja mi je padala na du{u pri svakom su sretu sa `enskim polom, onda }u samo Moniki mo}i da zahvalim na tom dobro~instvu. Zahvaquju}i na{oj qubavi, ne samo {to smo savladali po znate probleme, opisane u mnogim kwigama, ve} smo prevazi{li i fizi~ku patwu i ~ak je idealizovali, kako bismo uspeli da se 93 94 dovedemo do male sre}e. Nakon {to smo u prvoj shvatqivoj zbrci poku{ali da koristimo desnu ruku i uvideli koliko je neose tqiva ta na{a obamrla strana, milovali smo se onoliko ve{to koliko nam je Bog to omogu}io. Ne `elim da odam previ{e i zato se nadam da ne}u biti nesmotren ako ovde nagovestim da je Moni kina mila ruka ta koja mi daje snagu da izdr`im i odr`im svoje obe}awe. Odmah nakon prvog odlaska u bioskop – kada sam, na`a lost, morao da popustim i povinujem se nespretnosti svoje osobe nosti – morao sam da se obave`em da }u po{tovati weno devi~an stvo sve dok na desni domali prst ne stavimo prstewe. Pritom se u ju`nim, katoli~kim zemqama to zlatno bra~no obele`je nosi na levoj ruci. U tim sun~anim predelima, naime, jo{ uvek srce nadvladava neum oqivi razum. Mo`da da bi protestovale u `en skom stilu i poku{ale da doka`u u kom obliku su `ene uop{te spremne da argumentuju stvari kada se ~ini da su ugro`eni wi hovi interesi, mla|e dame na{eg saveza izvezle su u besanim no- }ima zelenim nitima natpis: Srce kuca levo. Monika i ja smo o tom trenutku razmene prstewa toliko puta razgovarali i iznova dolazili do istog ishoda: Ne mo`emo priu {titi sebi da pred neuk im, neretko i zlonamernim, svetom bude mo tako dugo vereni, da se ne ven~amo i ne delimo i velike i male stvari. Monika ~esto pla~e zbog te pri~e o prstewu. Ma koliko da se radujemo na{em danu, uvek }e blaga senka `alosti padati na sve poklone, bogato postavqene trpeze i prigodne sve~anosti. Erih je ponovo pokazao svoje dobro, normalno lice. I ja sam popustio, mada sam jo{ ose}ao tu borbu mi{i}a u predelu vili ce, dok su mi slepoo~nice i daqe pulsirale. Ne, sasvim je sigur no da nam takve grimase nimalo ne pristaju. Pogledi nam se su sreto{e mirnije, a zato i hrabrije. Ni{anili smo. Ni ja ni on ne gubimo iz vida odre|enu ruku onog drugog. Sasvim sam siguran da ne}u proma{iti. A i na Eriha se mogu osloniti. Odve} dugo smo ve`bali i koristili svaki slobodan trenutak u napu{tenoj {qunkovitoj jami na obodu grada, da bismo danas, kada toliko to ga treba da bude odlu~eno, zakazali. To se grani~i sa sadizmom, povika}ete, ali ne, to je samosa ka}ewe. Verujte mi, svi ovi argumenti ve} su nam dugo poznati. Ne, ne postoji zlo~in zbog kog sebi nismo prebacivali. Nije nam prvi put da stojimo u ovoj preur e|enoj sobi. ^etiri puta smo se gledali ovako naoru`ani, i ~etiri puta smo, prestravqeni sop stvenim namerama, odlagali pi{toqe. Tek danas nam je sve postalo jasno. Posledwi ishodi li~ne prirode, a i u `ivotu saveza, davali su nam za pravo da to uradi mo. Nakon dugotrajne sumwe da smo doveli u pitawe sam savez i voqu ekstremnog krila, posegnusmo kona~no za oru`jem. Ma kako `alosno to bilo, ne mo`emo vi{e sudelovati u wemu. Savest zah teva da se uzdr`imo od navika drugova iz saveza. Dok se sekta{e we {irilo, redovi najrazumnijih bili su pro`eti sawarima, pa ~ak i fanaticima. Ovi desno su melanholi~no gledali, a levi su se zavetovali. S nevericom sam slu{ao kako se politi~ke parole ore od stola do stola, a odbojni kult zakivawa eksera levom ru kom, {to je bilo va`no za zavet, odvijao se tako {to bi sednica po~iwala da li~i na kakvu orgiju u kojoj va`i da se `ustrim i opsednutim zakivawem upada u ekstazu. Pa iako niko to glasno ne izgovara, i {to se po kratkom postupku izbacuju oni koji su, o~i to, podlegli poroku, jedno se ne mo`e pore}i: svaka nedosti`na i meni nepojmqiva qubav me|u istopolnima de{avala se i me|u na{im pristalicama. A {to je najgore, trpeo je i moj odnos sa Monikom. ^esto je provodila vreme sa svojom prijateqicom, jed nim labilnim i }udqivim bi}em. ^esto mi je prebacivala popu stqivost i nedostatak hrabrosti u razgovoru o prstewu, da nisam mogao verovati da i daqe postoji bliskost me|u nama, da je to ona ista Monika, koju sam, sada sve re|e, dr`ao u naru~ju. Erih i ja smo sada probali da usaglasimo disawe. [to smo ravnomernije disali, to smo postajali sigurniji da na{im ~inom upravqa ose}awe dobrote. Nemojte misliti da je to samo citat iz Biblije koji nas savetuje da otklonimo svaku srxbu. To je vi{e goru}a, neprestana `eqa da se dobije podrobna slika, da se doku ~e pitawa koja se vitlaju oko mene, da li je na{a sudbina nepro menqiva ili je imamo u {aci i mo`emo li da se ume{amo i damo na{em `ivotu normalan pravac? Bez glupavih zabrana, stega i ostalih trikova. @elimo ~estitim putem da iznova po~nemo slo bodnim izborom, da ne budemo vi{e odvojeni od svake prose~no sti, i da budemo sre}ne ruke. Sada nam se disawe usaglasilo. Bez prethodne najave, zapu casmo u isto vreme. Erih je pogodio, a ni ja wega nisam razo~a- rao. Svako je, prema o~ekivawima, pokidao najva`niju tetivu, pa su pi{toqi, usled nedostatka snage da ostanu u ruci, sami pali na tlo, kako svaki slede}i pucaw ne bi bio suvi{an. Nasmejav{i se, otpo~eli smo svoj veliki ogled, i stavili zavoje, osloweni sa mo na desnu ruku. GINTER GRAS, nema~ki pisac, ro|en je 1927. godine u Gdawsku, u Poqskoj. Sa devetnaest godina `eleo je da postane vajar, te se zi me 1946/47 uputio na akademiju u Diseldorfu. Po{to je, usled ne dostatka ugqa, Akademija bila zatvorena, morao je da sa~eka slede- }u godinu da bi studirao. U me|uvremenu radio je kao kamenorezac i pravio nadgrobne spomenike. Nakon studija i nekoliko prvih izlo `bi, po~eo je da se bavi pisawem i to najpre kratke proze, pesama i komada za pozori{te koji, prema wegovim re~ima, spadaju u teatar 95 apsurda. Umetni~ki proboj do`iveo je svojim najzna~ajnijim delom „Limeni dobo{“ 1959. godine. Nakon toga usledila su dela „Ma~ka i mi{“ (1961) i „Pse}e godine“ (1963). U romanima „Dnevnik jednog pu `a“, „Izmi{qotina ili kako Nemci izum iru“ i „Pri qu{tewu luka“ primetni su autobiografski delovi. Posledwi roman „Grimove re ~i“ objavio je 2010. godine. Dobio je Nobelovu nagradu za kwi`evnost 1999. godine. Kao veliki pristalica Socijaldemokratske partije Nema~ke, bio je politi~ki aktivan, te su mnoga wegova dela politi~ ki obojena. Bio je ~lan Grupe 47, koja je okupqala talentovane mla de posleratne pisce sa nema~kog govornog podru~ja. Od 1985. godine `iveo je, sa suprugom Ute, u selu Belendorf kraj Libeka. Pored ku}e nalazi se wegov ateqe, u kom je crtao i vajao. Svoja dela pisao je sto je}i, najpre rukom, a zatim ih je prekucavao na svojoj pisa}oj ma{ini marke Oliveti. Pu{io je lulu i voleo je da pije rakiju. Preminuo je u aprilu 2015. godine u svojoj 87. godini. Bio je levoruk. Aleksandar @ivkovi} 96 Xon ^iver ^EDNA KLARISA Prevela sa engleskog Milica Maravi} Ve~erwi brod za Vinard Hejvn bio je natovaren. Uskoro }e upozoravaju}i zvi`duk odvojiti ovcu od stada – tako je mislio Bakster – a ostrvqane od turista, koji lutaju ulicama Vuds Hola. Wegov automobil, kao i svi drugi ~iji su voza~i imali kartu za trajekt, bio je parkiran blizu pristani{ta. Bakster je, pu{e}i, seo na predwi branik. Buka i pokreti u maloj luci ukazivali su na to da je prole}e pro{lo i da su obale Vest [opa, preko puta Sa unda, trenutno bile letwe obale. Ali vreme i putovawe uop{te ni su ostavili posledice na Bakstera. Ka{wewe ga je gwavilo i iri tiralo. Kada je neko pozvao wegovo ime, ustao je sa olak{awem. Bila je to stara gospo|a Rajan. Zvala ga je iz pra{wavog kara vana i oti{ao je da razgovara s wom. „Znala sam“, rekla je. „Zna la sam da }u ovde sresti nekoga iz Holi Kouva. Ose}ala sam to. Putovali smo od devet ujutro. Izvan Vor~estera smo imali pro blema s ko~nicama. Sada me brine da li }e gospo|a Talbot o~i stiti ku}u. Tra`ila je sedamdeset pet dolara samo da je otvori pro{log leta i rekla sam joj da ne}u mo}i opet to da platim. Ne bih bila iznena|ena da je bacila sva moja pisma. O, mrzim da se posle putovawa vratim u prqavu ku}u, ali ako bude ba{ u`asna, o~isti}emo je sami. Zar ne, Klarisa?“, upitala je, okre}u}i se mladoj `eni koja je sedela pored we na predwem sedi{tu. „O, iz vinite, Bakstere!“, uzviknula je. „Niste upoznali Klarisu, zar ne? To je Bobova `ena, Klarisa Rajan.“ Baksterova prva misao bila je da takva devojka ne treba da se vozi u pra{wavom karavanu, ve} u ne~emu mnogo boqem. Bila je mlada. Pretpostavio je da ima oko dvadeset pet godina. Crvene kose, krupnih grudi, vitka i troma, delovala je kao da pripada razli~itoj vrsti od one u koju su spadale stara gospo|a Rajan i wene odve} direktne }erke krupnih kostiju. „Devojke iz Kejp Ko uda nemaju ~e{qeve. One se ~e{qaju kostima od bakalara“, rekao je za sebe, ali Klarisina kosa bila je doterana. Wene gole ruke bile su savr{eno bele. ^inilo se da su joj Vuds Hol i aktivno 97 98 sti na pristani{tu dosadni i da nije zainteresovana za ostrvska ogovarawa gospo|e Rajan. Zapalila je cigaretu. U pauzi monologa starije dame Bakster se obratio wenoj sna ji. „Kada se Bob vra}a, gospo|ice Rajan?“, upitao je. „On uop{te ne dolazi“, rekla je prelepa Klarisa. „On je u Francuskoj. On je...“ „Oti{ao je tamo zbog posla sa vladom“, upala je u re~ sta ra gospo|a Rajan, kao da wena snaja nije mogla da mu poveri ovo jednostavno obja{wewe. „On radi na tom stra{no zanimqivom projektu. Ne}e se vratiti do jeseni. Ja putujem u inostranstvo i ostavqam Klarisu samu. Naravno“, dodala je glasno, „verujem da }e ona zavoleti ostrvo. Svi ga vole. O~ekujem da }e i daqe imati mnogo posla. O~ekujem da }e...“ Prekinuo ju je zvuk sirene sa trajekta. Bakster je rekao zbo gom. Jedan po jedan, automobili su se uspiwali na palubu, i brod je zaplovio povrh jata riba u vodi od kopna do turisti~kog odma rali{ta. Bakster je pio pivo u putni~koj kabini i gledao Kla risu i staru gospo|u Rajan, koja je sedela na palubi. Po{to nika da ranije nije video Klarisu, pretpostavio je da su se ona i Bob Rajan ven~ali tokom prethodne zime. Nije mu bilo jasno kako je ta lepota zavr{ila sa Rajanovima, porodicom strastvenih ama tera-geologa i posmatra~a ptica. „Mi smo svi veoma odu{evqeni pticama i stenama“, govorili su kada bi se upoznavali sa stran cima. Wihova ku}ica bila je na nekoliko kilometara od prve slede}e i, kao {to je gospo|a Rajan ~esto govorila, „bila je skle pana od ambara 1922. godine.“ Plovili su, planinarili, plivali u velikim morskim talasima i organizovali izlete na Katihank i Tarpolin Kouv. Bakster je pomislio kako preteruju s kultom zdravog tela, ali i to da nije trebalo da ostavqaju Klarisu sa mu u ku}ici. Vetar je duvao u pramenove crvene kose preko wenog obraza. Wene duge noge bile su prekr{tene. Kad je trajekt u{ao u luku, ustala je i krenula prema palubi nasuprot svetlom, slanom vetru i Bakster, koji se ravnodu{no vratio na ostrvo, osetio je da je leto po~elo. Znao je da mora biti oprezan ako poku{a da dobije neku in formaciju o Klarisi Rajan. Bio je prihva}en u Holi Kouvu zato {to je tamo letovao celog `ivota. Mogao bi da deluje ugodno jer je dobro izgledao, ali wegova dva razvoda, promiskuitet, wegov tvrdi~luk i izgled latinskog zavodnika izazivali su neprija tan ose}aj kod suseda. Saznao je da se Klarisa udala za Boba Raja na u novembru i da je iz ^ikaga. ^uo je da qudi ka`u da je prelepa i glupa. To je bilo sve {to je saznao o woj. Tra`io je Klarisu po teniskim terenima i pla`ama. Nije je video. Bio je nekoliko puta na pla`i najbli`oj ku}ici Raja novih. Nije je bilo ni tamo. Kada je nakratko posetio ostrvo, do bio je od gospo|e Rajan pismo kojim ga poziva na ~aj. Ina~e se ne bi odazvao takvom pozivu, ali tog poslepodneva je `eqno vozio prema ku}ici Rajanovih. Kasnio je. Automobili ve}ine wegovih prijateqa i suseda bili su na parkingu gospo|e Rajan. Wihove glasove vetar je nosio kroz otvorene prozore u ba{ti, gde su cva le doma}i~ine ru`e puzavice. „Dobro mi do{ao!“, vikala je go spo|a Rajan dok je prelazio trem. „Ovo je moja opro{tajna `urka. Idem u Norve{ku.“ Povela ga je u pretrpanu sobu. Klarisa je sedela iza {oqa za ~aj. Nasuprot zidu iza wenih le|a nalazila se staklena vitrina u kojoj su ~uvani geolo{ki uzorci Rajanovih. Wene ruke bile su gole. Bakster ih je posma trao dok mu je sipala ~aj. „Vru}e? Hladno? Limuna? Mleka?“, iz gledalo je da je to sve {to je imala da ka`e, ali wena crvena kosa i bele ruke dominirale su tim delom sobe. Bakster je jeo sendvi~. Nagnuo se ka stolu. „Jesi li ikada pre bila na ostrvu, Klarisa?“, pitao je. „Jesam.“ „Ide{ li na pla`u u Holi Kouv u?“ „Predaleko je.“ „Moramo se odvesti tamo jednog jutra“, rekao je Bakster, „kad tvoja svekrva otputuje. Ja obi~no kre}em oko jedanaest.“ „Pa, hvala ti“, Klarisa je oborila pogled svojih zelenih o~iju. Delovalo je da joj je neprijatno, i misao na koju bi ona mo gla biti osetqiva razgalila je Bakstera. „Pa, hvala ti“, ponovi la je, „ali ja imam vlastiti auto i – pa, ne znam, ne....“ „O ~emu vas dvoje razgovarate?“, upitala je gospo|a Rajan, stu paju}i izme|u wih i sme{e}i se neobu z dano. Trudila se da ubla`i naglo uplitawe u wihov razgovor. „Znam da nije geol ogija“, nasta vila je, „i znam da nisu ptice, i znam da ne mogu biti ni kwige ni muzika, jer sve to Klarisa ne voli, zar ne, Klarisa? Hajde sa mnom, Bakstere“, i odvela ga je na drugi kraj sobe i po~ela da mu pri~a o uzgajawu ovaca. Kada se razgovor zavr{io, `urka je ve} bila pri kraju. Klarisina stolica stajala je prazna. Nije je bilo u sobi. Zastav{i na vratima da se zahvali gospo|i Rajan i da se oprosti, Bakster je rekao kako se nada da ona ne}e odmah u Evropu. „Oh, ali ja idem“, rekla je gospo|a Rajan, „kre}em na kopno brodom koji polazi u {est i putujem iz Bostona sutra u podne.“ U pola jedanaest slede}eg jutra, Bakster se odvezao do ku}ice Rajanovih. Vrata mu je otvorila gospo|a Talbot, me{tanka koja je pomagala Rajanovima oko doma}instva. Rekla je da je mla|a go spo|a kod ku}e i pustila ga unutra. Klarisa je si{la niz stepe nice. Izgledala je lep{e nego ikada, uprkos tome {to je delovala kao da joj je neprijatno {to vidi Bakstera. Prihvatila je wegov 99 100 poziv za plivawe, ali nije izgledala ba{ odu{evqeno. „Oh, u re du“, rekla je. Kada je ponovo si{la, nosila je ogrta~ preko kupa}eg kostima i {e{ir {irokog oboda. Voze}i je u pravcu Holi Kouva, upitao ju je kakvi su joj planovi za leto. Bila je suzdr`ana. Delovala je zabrinuto i kao da joj nije do razgovora. Kada je parkirao automo bil, krenuli su jedno pored drugog preko dina do pla`e, gde se ona spustila na pesak i zatvorila o~i. Nekoliko Baksterovih prija teqa i kom{ija navratilo je kod wih da ubije vreme, ali Bakster je primetio da se niko od wih nije predugo zadr`ao. Klarisina nepristupa~nost ote`avala je razgovor, ali on nije mario za to. Oti{ao je da pliva. Klarisa je ostala na pesku, umotana u ogrta~. Kada je iza{ao iz vode, legao je pored we. Gledao je svoje kom{ije i wihovu decu. Vreme je bilo vedro. @ene su pocrnele. Sve su bile udate i, za razliku od Klarise, majke, ali uprkos su rovostima braka i ra|awa ostale su lepe, `ivahne i zadovoqne. Dok im se Bakster divio, Klarisa je ustala i skinula ogrta~. Tu je bilo ne{to drugo, {to mu je oduzelo dah. Deo neodoqivo sti Klarisine lepote bio je u belini wene ko`e a deo u tome {to je, za razliku od drugih `ena koje su delovale komotno u kupa}im kostimima, ona izgledala kao da je poni`ena i posramqena {to nosi tako malo ode}e. Kora~ala je ka vodi kao da je bila gola. Kad je prvi put osetila vodu, zastala je po{to, opet za razliku od drugih, nije volela hladnu vodu. Uhva}ena na trenutak izme |u golotiwe i hladno}e, Klarisa je u{la i otplivala nekoliko metara. Iza{la je iz vode, `urno se umotala u ogrta~ i legla na pesak. Onda je zapo~ela razgovor, prvi put tog jutra – prvi put u Baksterovom `ivotu – i to toplo i ose}ajno. „Zna{, kamewe na onom vrhu je mnogo poraslo otkad sam tamo bila posledwi put“, rekla je. „Molim?“, pitao je Bakster. „Kamewe na vrhu“, rekla je, „poraslo je mnogo.“ „Kamewe ne raste“, rekao je Bakster. „O, da, raste“, rekla je, „nisi to znao? Kamewe raste. Ima je dan kamen u ba{ti moje svekrve koji je za nekoliko posledwih godina porastao za stopu.“ „Nisam znao da kamewe raste“, rekao je Bakster. „Da, da, raste“, rekla je. Zevnula je i zatvorila o~i. Delovalo je da }e zaspati. Kad je ponovo otvorila o~i, upitala je Bakstera koliko je sati. „Dvanaest“, rekao je. „Moram ku}i“, rekla je, „o~ekujem goste.“ Bakster nije imao {ta da ka`e na to. Odvezao ju je ku}i. To kom vo`we ponovo je postala nepristupa~na i, kada ju je upitao da li ho}e ponovo s wim na pla`u, odbila je. Bio je topao, vedar dan i ve}ina vrata ostrvskih ku}a bila su otvorena, ali kad se Klarisa oprostila od Bakstera, zatvorila mu je vrata pred nosom. Bakster je sutradan iz po{te, osim novina, dobio i Klarisi no pismo, ali kad ju je pozvao telefonom, gospo|a Talbot je rekla da je gospo|a Rajan zauzeta. Te sedmice je bio na dve `urke do zore kojima je Klarisa mogla da prisustvuje, ali nije bila ni na jed noj. U subotu uve~e oti{ao je na ples u ambaru, i kasno uve~e – dok su igrali uz „Jezersku damu“ – primetio je Klarisu kako sedi na spram zida. Bila je odve} upadqivi {eboj – mnogo lep{a od ma koje `ene na plesu, ali kao da je lepotom uznemiravala mu{karce. ^im je bio u prilici, Bakster je prestao da igra i oti{ao do we. Sedela je na sanduku. To je bilo prvo na {ta se po`alila. „Ovde nema ni gde da se sedne“, rekla je. „Zar ne `eli{ da ple{e{?“, upitao je. „O, ja volim da ple{em“, rekla je, “ mogla bih da ple{em celu no}, ali ne mislim da je ovo ples“, trgnula se na zvuk violine i klavira. „Do{la sam sa Hortonovima. Rekli su mi da }e se ovde plesati, ali ne i da }e to biti ova vrsta plesa. Ne volim sve to preskakawe i cupkawe.“ „Da li su ti gosti oti{li?“, upitao je. „Koji gosti?“ „Rekla si mi da si o~ekivala goste u utorak, kada smo bili na pla`i.“ „Nemogu}e da sam rekla kako }e do}i u utorak“, kazala je. „Dolaze sutra.“ „Mogu li te odbaciti ku}i?“, pitao je Bakster. „Mo`e{.“ Dovezao je automobil do ambara i ukqu~io radio. U{la je i sna`no zalupila vrata. Vozio je sporednim putevima, i kad je do speo do ku}ice Rajanovih, iskqu~io je svetlo. Zagledao se u wene ruke. Skupila ih je na svojoj ta{ni. „Hvala ti puno“, rekla je. „Bilo mi je u`asno tamo, spasao si mi `ivot. Pretpostavqam da je stvar samo u tome {to ne razum em ovo mesto. Uvek sam imala go milu partnera za ples, a sad sam sedela na tom sanduku skoro sat vremena i niko mi se nije ni obratio. Spasao si mi `ivot.“ „Divna si, Klarisa“, rekao je Bakster. „Pa“, rekla je Klarisa i uzdahnula, „to je samo moja spoqa {wost. Niko me stvarno ne poznaje.“ To je to, mislio je Bakster, kada bi samo mogao da prilagodi laskawe wenom do`ivqaju sebe, ne bi joj ostalo previ{e skru pula. Pitao se da li Klarisa sebe vidi kao glumicu, pliva~i cu preko Laman{a, naslednicu? U letwoj no}i nagove{taji wene 101 102 slabosti bili su tako o~igledni i nesmotreni da je Bakster bio uveren u krhkost wene ~ednosti. „Mislim da ja znam kakva si ti zapravo“, rekao je Bakster „O, ne, ne zna{“, rekla je Klarisa. „Niko to ne zna.“ Na radiju se ~ula neka muzika za zaqubqene iz hotela „Bo ston“. Kalendarski je jo{ teklo rano leto, ali po mirno}i i ve li~ini tamnog drve}a, delovalo je da je mnogo poznije. Bakster je zagrlio Klarisu i poqubio je u usta. Silovito ga je odgurnula i otvorila vrata. „O, sad si sve po kvario“, rekla je izlaze}i iz auta. „Sve si pokvario. Znam o ~emu si razmi{qao. Znam {ta si mislio sve vreme.“ Zatvorila je vra ta i obratila mu se kroz prozor. „Nemoj vi{e dolaziti ovamo, Bakstere“, rekla je. „Sutra ujutro mi sti`u drugarice iz Wujor ka i do kraja leta }u biti previ{e zauzeta da bih se videla s to bom. Laku no}.“ Bakster je bio svestan da je mogao samo sebe da krivi; napra vio je preurawen potez. Nije trebalo da to uradi. Oti{ao je u kre vet tu`an i qut na samog sebe, zbog ~ega je lo{e spavao. Bio je de presivan kad se probudio, a zvuk morske ki{e koja je dopirala sa severoistoka produbio je tu depresiju jo{ vi{e. Ponovo je legao u krevet i slu{ao ki{u i zapquskivawe talasa. Oluja }e izme niti ostrvo. Pla`e }e opusteti. Fioke }e se zatvoriti. Neo~eki vano je ustao iz kreveta, oti{ao do telefona i pozvao aerodrom. Rekli su mu kako avion iz Wujorka ne mo`e da sleti i da tog dana ne o~ekuju nijedan avion. Oluja mu je i{la direktno u korist. U pono} se odvezao na selo i kupio nedeqne novine i kutiju bombo na. Slatki{ je bio za Klarisu, ali nije `urio da joj ga dâ. Ona bi pripremila led, iznela pe{kire i isplanirala pik nik, ali sad kad je dolazak wenih prijateqica odlo`en, predvi|e ni `ivahan dan postao je ki{ovit i prazan. Naravno da je imala na~ina da savlada razo~arawe, ali sude}i po plesu u ambaru, Bak ster je osetio da je izgubqena bez mu`a ili svekrve, i da je na ostrvu samo nekoliko qudi, ako ih ima i toliko, koji bi slu~ajno mogli da je posete ili pozovu na pi}e. Verovatno bi na kraju dana provedenog uz radio i zvuk ki{e bila gostoqubiva prema svakom, pa i Bakste ru. Ali znao je da je sve dok su snage usamqenosti i dosade na wegovoj strani, boqe da sa~eka. Najboqe bi bilo da do|e malo pre mraka, pa je tako i u~inio. S kutijom bombona se dovezao do Rajanovih. Prozo ri ku}ice bili su osvetqeni. Klarisa je otvorila vrata. „Hteo sam da po`elim dobrodo{licu tvojim prijateqima na ostrvo“, rekao je Bakster. „Ja...“ „Nisu do{li,“ rekla je. „Avion nije mogao da sleti. Vratili su se u Wujork. Telefonirali su mi. Planirala sam divnu pose tu. Sad se sve promenilo.“ „@ao mi je, Klarisa“, rekao je Bakster. „Kupio sam ti po klon.“ „Oh!“, uzela je kutiju bombona. „Kakva divna kutija! Kakav divan poklon! Kako....“ Weno lice i glas bili su, na minut, naiv ni i popustqivi, a onda je video kako ih snaga otpora mewa. „Nije trebalo to da uradi{,“ kazala je. „Mogu li u}i?“, pitao je. „Pa, ne znam“, rekla je. „Ne mo`e{ ako si mislio samo da se di{.“ „Mo`emo da igramo karte.“ „Ne umem“, rekla je. „Nau~i}u te.“ „Ne, Bakstere, treba da ide{. Ti jednostavno ne razume{ ka kva sam ja `ena. Ceo dan pi{em pismo Bobu. Napisala sam mu da si me sino} poqubio. Ne mogu te pustiti unutra.“ Zatvorila je vrata. Iz Klarisinog izraza lica kad joj je dao kutiju bombona, Bak ster je zakqu~io da ona voli da dobija poklone. Znao je da bi neka jeftina zlatna narukvica ili ~ak buket cve}a poslu`ili svrsi. Ali kao krajwe {krt ~ovek, dok ne bi video jasnu korist od po klona, nije mogao da se natera da ga kupi. Odlu~io je da sa~eka. Oluja je besnela ceo ponedeqak i u utorak. Prestala je u uto rak uve~e i do srede posle podne teniski tereni bili su suvi pa je Bakster igrao tenis do kasno. Kada se istu{irao i presvukao, svratio je na koktel-`urku da popije pi}e. Tamo je jedna od wego vih susetki, udata `ena sa ~etvoro dece, sela pored wega i zapo ~ela uop{ten razgovor o prirodi qubavi u braku. Bio je to razgovor pun pogleda i aluzija, kakav je Bakster vo dio mnogo puta, i otprilike je znao {ta obe}ava. Susetka je bila jedna od lepih majki kojima se Bakster divio na pla`i. Kosa joj je bila sme|a, ruke tanke i preplanule, a zubi lepi i pravilni. Ali dok je naizgled bio duboko koncentrisan na wene misli o qu bavi, nametnula mu se slika bele Klarise, pa je prekinuo razgo vor i napustio `urku. Odvezao se kod Rajanovih. Iz daqine, imawe je delovalo napu{teno. Ku}a i ba{ta bile su savr{eno mirne. Pokucao je, a zatim pozvonio. Klarisa mu se obratila s prozora na spratu. „Zdravo, Bakstere“, rekla je. „Do{ao sam da se oprostimo, Klarisa“, rekao je Bakster. Ni je mogao da smisli ni{ta boqe. „O, dragi“, rekla je, „sa~ekaj samo minut. Si}i }u.“ „Odlazim, Klarisa“, rekao je Bakster kad je otvorila vrata. „Do{ao sam da ti ka`em zbogom.“ „Kuda }e{?“ 103 104 „Ne znam“, rekao je tu`no. „Pa, u|i onda“, rekla je oklevaju}i. „U|i na minut. Ovo je posledwi put da te vidim, zar ne? Izvini zbog nereda. Gospodin Talbot se razboleo u ponedeqak i gospo|a Talbot je morala da ga odvede u bolnicu na kopnu, pa nije imao ko da mi pomogne. Bila sam potpuno sama.“ Povela ga je do dnevne sobe i sela. Bila je lep{a nego ikada. Pri~ala je o problemima koji su nastali zbog odlaska gospo|e Talbot. Vatra u pe}i koja greje vodu se ugasila. U kuhiwi je mi{. Ne radi odvodna cev kade. Ona ne mo`e da upali automobil. U tihoj ku}i Bakster je ~uo zvuk kapawa vode i otkucaje sata. Na staklu koje je ~uvalo geolo{ke uzorke videlo se kako napoqu nebo bledi. Ku}ica je bila blizu vode i mogao je ~uti {um talasa. Primetio je ove pojedinosti bez emocija i sa jedinim ciqem. Kad je Klarisa prestala da pri~a o gospo|i Talbot, sa~ekao je ceo mi nut pre nego {to je progovorio. „Sunce je u tvojoj kosi,“ rekao je. „[ta?“ „Sunce je u tvojoj kosi. To je prelepa boja.“ „Pa, nije toliko lepa koliko je bila“, rekla je. „Kosa kao moja tamni. Ali ja je ne}u farbati. Mislim da `ena ne treba da farba kosu.“ „Ti si tako inteligentna“, promrqao je. „Nije vaqda da to misli{?“, pitala je Klarisa. „Da mislim {ta?“, pitao je Bakster. „Da sam inteligentna.“ „O, mislim“, rekao je. „Inteligentna si. Prelepa si. Nikada ne}u zaboraviti no} kad sam te upoznao na brodu. Nisam `eleo da do|em na ostrvo. Planirao sam da odem sa Zapada.“ „Ja ne mogu biti inteligentna“, rekla je Klarisa oja|eno. „Mo ra da sam glupa. Svekrva ka`e da sam glupa, Bob ka`e da sam glupa, ~ak i gospo|a Talbot ka`e da sam glupa, i...“, po~ela je da pla~e. Oti{la je do ogledala i obrisala o~i. Bakster ju je pratio. Za grlio ju je. „Nemoj da me grli{“, rekla je, vi{e u o~ajawu nego u qutwi. „Niko me ne uzima za ozbiqno dok me ne zagrli.“ Ponovo je sela i Bakster je seo kraj we. „Ali ti nisi glupa, Klarisa“, rekao je. „Ima{ sjajnu inteligenciju, sjajan um. ^esto sam mislio o tome. ^esto sam ose}ao da mora da ima{ puno zanimqivih mi{qewa.“ „To je zabavno“, rekla je, „jer ja stvarno imam puno mi{qewa. Naravno, nikad se ne usu|ujem da ih iznosim, a Bob i svekrva mi nikad ne daju da govorim. Uvek me prekidaju, kao da me se stide. Ali ja imam mi{qewa. Ho}u re}i, mislim da smo svi kao zup~a nici u to~ku. Shvatila sam da smo kao zup~anici u to~ku. Da li ti misli{ da smo kao zup~anici u to~ku?“ „O, da“, rekao je. „Da, mislim!“ „Mislim da smo kao zup~anici u to~ku“, rekla je. „Na pri mer, da li ti misli{ da `ena treba da radi? Dosta sam o tome razmi{qala. Moje mi{qewe je da udata `ena ne treba da radi. Mislim, osim ako nisu mnogo bogati, ali ~ak i tada, mislim da je mu{karac taj koji treba da radi puno radno vreme. Da li ti mi sli{ da `ena treba da radi?“ „A {ta ti misli{?“, pitao je on. „Jako me zanima {ta ti mi sli{.“ „Pa, po mom mi{qewu“, rekla je boja`qivo, „~ovek treba da brine samo o svom `ivotu. Ja ne mislim da posao ili odlasci u crkvu mogu da promene ne{to, kao ni bilo kakva dijeta. Ja ne ma rim za moderne dijete. Imamo prijateqa koji za svaki obrok jede sto pedeset grama mesa. Na stolu dr`i vagu i meri meso. Zato mu sto izgleda u`asno a ja ne vidim kakva je korist od toga. Ja ku pujem ono {to je razumno. Ako je {unka razumna, kupujem {unku. Ako je jagwetina razumna, kupujem jagwetinu. Zar ne misli{ da je to inteligentno?“ „Mislim da je to veom a inteligentno.“ „A napredno obrazovawe,“ rekla je. „Nemam dobro mi{qewe o naprednom obrazovawu. Kada idemo kod Hauardsovih na ve~eru, deca voze tricikle oko stola sve vreme, i moje mi{qewe je da ona to u~e u naprednim {kolama, i da deci treba re}i {ta je dobro, a {ta ne.“ Nije bilo sunca koje je obasjavalo wenu kosu, ali i daqe je bilo dovoqno svetla u sobi da Bakster vidi kako joj je lice, kada je istresla iz sebe svoja razmi{qawa, ispuweno bojom i kako su joj se zenice ra{irile. Bakster je pa`qivo slu{ao i znao je da ona samo `eli da bude shva}ena kao ne{to {to nije – da je jadna devojka izgubqena. „Veoma si inteligentna“, rekao bi joj tu i ta mo. „Tako si inteligentna.“ Bilo je tako lako. XON ^IVER (1912 –1982), ameri~ki romansijer i pripoveda~ koji je zaslu`io nadimak „^ehov predgra|a“ i nepobitno uticao na poetiku Rejmonda Karvera i, samim tim, wegovih brojnih sledbeni ka. Za `ivota je objavio devet kwiga kratkih pri~a („Na~in na koji neki qudi `ive“, „Ogromni radio i druge pri~e“, „Neki qudi, mesta i stvari koji se ne}e pojaviti u mom slede}em romanu“ , „Svet jabuka“...) i pet romana (za „Vep{ot Hronikl“ je dobio Nacion alnu kwi`ev nu nagradu za prozu). Za izbor kratkih pri~a, „Pri~e Xona ^ivera“ iz 1979. godine, dobio je Pulicerovu nagradu za prozu i Nacion al nu kwi`evnu nagradu kritike. Godine 1982, {est nedeqa pred smrt, oven~an je i Nacionalnom medaqom za kwi`evnost. Iako je ^iver je dan od najzna~ajnijih pisaca kratke proze dvadesetog veka, nijedna wegova kwiga pri~a jo{ nije prevedena na srpski jezik. Milica Maravi} 105 Sajmon Armitix PESME Preveo sa engleskog Goran Mari} URLIK Iza|osmo napoqe u {kolsko dvori{te zajedno, ja i taj dje~ak ~ijeg se imena i lica ja ne sje}am. Isprobavali smo domet qudskog glasa: on je imao da urli~e koliko ga grlo nosi, a ja da podignem ruku sa druge strane da obznanim da je zvuk dopro do mene. On zazva tamo iza parka – podigoh ruku. Van doma{aja moga oka urliknuo je tamo sa kraja ceste iz podno`ja brda, pa onda tamo iza kapije Fretvelove farme – podigoh ruku. Napustio je na{e selo, postao mrtvacem pre dvadeset godina sa rupom od metka u gorwem nepcu usta, u zapadnoj Australiji. Dje~a~e sa imenom i licem kojih se vi{e ne sje}am, mo`e{ da prestane{ da vi~e{, ja te jo{ uvijek ~ujem. PARABOLA O MRTVOM MAGARCU 106 Uputstva su stigla preporu~enom po{tom U zasebnim kovertama: Prvo mapa Da ozna~i mjesto, A onda i formulari i markice za nadoknadu {tete Prepla}eni bjehu kopa~i raka i grobova: [esnaest hiqada Da zakopa{ sviwu Ili prokopa{ jamu za psa ili ponija Ali mawe da ukopa{ ~ovjeka nego magarca Jeftinije upola Za `drebicu [to uginu sa sva ~etiri mala kopita u utrobi svojoj Nego za `drebicu [to le`i nepomi~no pokraj mrtvoro|enog `drebeta A dio slu`be je nalagao da se odazovemo i Tamo gdje se vlasnik nije znao I tako napunili smo ~uturice, potrpali se u kombi I pohrlili u novi poduhvat. Sjeveru okrenut, mrtav je pao u tri sata U krugu livadske trave, nisko poko{ene Gdje ga metalni lanac Na drvenom stubu Zaustavi dok je kaskaju}i lagano Obmotavao sebe u savr{eno opisanom krugu. Potkopasmo odmah pored wega Kroz utabanu bijelu zemqu. Sat napornog kopawa i ve} smo stajali u dva metra dubokoj raki – a onda vrijeme se izmjeni: Gromovi po~e{e nebo da ujedaju Muwe stado{e da nebom sjevaju Ki{om bremenit oblak iznad nas se prolomi Iskopana raka kao kada vodom se napuni. I gacali smo za trenutak jo{ Opkopavali i lopatali dok se voda postojano uspiwala A onda izvukli se u strahu od davqewa Dok su nam usta suvo stewala Gore podbo~eni o sigurno tlo Odmjeravali smo ovu ragu biblijsku: Nos i wu{ku, zube, o~nu jagodicu, zadwicu, Ple}a, bokove, ramena Sve marinirano u uqu od ki{e Jezik kao jeguqa, rtewa~a od ki~me Prqav konopac sa~iwen od repa 107 Korov od grive mu sive. Onda smo ga prevrnuli i lenger s wega odgurnuli Om~u mu sapetu sa vrata razvezali U raku ga skotrqali i zatrpavati zapo~eli. Ali ~ak i sa magarcem unutra, i jo{ voda i zemqa Nisu bili dovoqni da rupu poravnaju Poslije svega {to se u glinu sapralo Dok je ki{a u mlazovima lila, a nebo se bilo nabralo Pa tako na~esmo zemqu nanovo za drugu raku Da bismo zatrpali prvu. To nam se namah pri~ini Kao ne{to {to po~iwe a nikad se svr{iti ne mo`e: Magarac zakopan u jednom grobu le`i Do wega, novom, tek zapo~etom grobu na{e pitawe te`i [ta ukopati u tu prazninu? Nigdje na vidiku nijedne kosti Naposlijetku Kombi je verglao ali se upaliti nije dao Tako da Odbauqasmo ku}i Po mraku Bez ve~ere Bez zarade. STROFA I STIH Ispra}eni bjehu dole do vode da ~ekaju. Onda jedan gore sa obale pijte – re~e, te pijahu, neki od wih dlanove priqubi{e, vodu uzimaju}i kao {to to bogovi ~ine, a neki od wih kle~ahu, vodu lo~u}i kano psine. I oni {to na koqena pado{e, pa na sve ~etiri {to ostado{e, oni bijahu za kaznu u stranu odvedeni jer kidi{u nisko kao zvijeri, ali ponajvi{e jer qubqahu vlastite usne na odrazu vode jezerske. Svi skupa krivi bjehu i svi zajedno, i{ibani. Posred lica. A oni drugi, spa{eni bijahu i darovani ogledalcima i {oqicama – nagrada za generacije {to }e do}i. 108 Ovdje zavr{ava nauk prvi. IZGUBQENO PISMO DAVNO PO^IV[EG XADA FRAJA Rasani se. I u mojoj glavi, iz ~istog nehaja bosonoga hodaj, gola od le`aja prema danu ovom, i tada zastani se. Miruj. Zora }e razbiti svoje jaje u zdjelu jutra. i on ja{u}i zlata bruj. I, Ja sam u kolibi. Ja radim na tome: a plus b plus c, to je on, ja, ti. To je tri. Pa ova rupa, ova me|a sunce preta~e svjetlost u me iza mojih le|a. Ma neka. Evo ti umjesto aplauza grlica {to polije}u klepet krila i, za kraj, krvi rijeka. Pazar, vidi, nijedan ~ovo kao ja, su{ta suprotnost Swe{kova: gar. Ja baratam crnom tom pra{inom i tvoje ime u svoje rame urezujem ~akijom: Lori Ti kod prozora sad 109 obna`ena. Potcijenio sam ga, ni slutio nisam da par ste vi. Tvoj – to on je zasigurno. Sunce }e danima nedeqama, mjesecima, godinama lu~iti znoj. Ta je ura. Barem jednom, zbog mene, za-misli se, raz-misli ponovo, budi ba{, budi neka druga ovog puta. Moja cura. ROBINSONOVA DO@IVOTNA KAZNA 110 Ustajawe ranom zorom sa pustog bra~nog kreveta, tu{irawe, podizawe roletni sa prozora, jo{ jedno svitawe kao operacija na otvorenom srcu, sila`ewe nevoqno niz stepenice do kuhiwe, pristavi vodu, prelistaj novine, rezultati, obavje{tewa, zgrabi jaknu, ve} si napoqu, kwi{ki moqac razgleda izloge u skupoj ulici, plati to ~ekom ili karticom, vidi ~ovu tamo kako skida suvoza~evo sjedalo sa svoga srebrenog motocikla, a onda ga ostavqa tu kao da je de~ja cipelica sretni se sa prijateqem, zapo~ni novo poznanstvo, naru~i pi}e, pojedi ne{to, razgledaj izloge al’ ne kupuj, na{timaj tu gitaru, skini pa zasviraj novu stvar, uzmi taj auto na probnu vo`wu, kupi benzin ili naftu, plati ~ekom ili karticom, nazovi ve} jednom, napi{i tu razglednicu, naru~i ve~eru da dostave u sedam sati, dotad pijuckaj ~ist xin, zakqu~aj se, ~itaj mal~ice, prelistaj neko od tih starih izdawa, umori se i smori se i spavaj kao medo, no{en we`nim talasima snova, ali ustani, opet, ranom zorom. ODA SIROMA[TVU Ponovo si u blizini a, u stvari, tu si ve} odavno, godinama. Privuci stolicu. Prepoznao bih tu sjenku bilo gdje, tu siluetu bez lica, taj oblik. Pa dobro, budi moj gost. @ivjet }emo kô frendovi – bok uz bok, kao sijamski bliznaci, po {avu xepa spojeni. Poku{avao sam dugo da ti okrenem le|a. Pro{le zime kad si donijela gripu, trebalo je da vrata zalupim, ali ja te pustih unutra. Ne~ista krv. Ponovo je hladno; pri|i bli`e vatri, na svjetlost da te jasno vidim. Hajde da pobrojimo sve na~ine na koje si me kiwila: nedeqe i nedeqe kad si me ostavqala u vlazi, mraku, crvenilu izrabqenog, ili bez posla. Nedjeqe i nedjeqe hqeba bez putera, po~inka bez objeda. A onaj put kad sam propao kroz Skofildove ko{are i skr{io obe noge, a Skofild cicija odbio da dâ dvije da{~ice da zavijem polomqene ko{~ice. Trinaest nedeqa sje|ah tamo dok kosti ne zarasto{e. [ta mo`e siromah da radi nego da ~eka? I ~eka. Kako to da si prionula ba{ uz mene? Idi obi|i kraqicu, nasloni se na doktora ili dekana dahni za vrat wima – op{tinara pritisni, masona ili menaxera, idi dole u London, ako nikog drugog nema, ti na|i romanopisca pa mu krv ispijaj kao pijavica. Ali kad ponovo promislim, ostani tu. Svako treba nekoga dovoqno blizu sebi da bi mogao da ga s le|a zbode. Robert Frost tako zbori. Uostalom, radije bih da te kraji~kom oka pratim 111 nego da ~ekam da mi se prika~i{ svaki put, u svakoj ulici, u svakom gradi}u. Sjedi. Ka`em, sjedi tu. TI SI DIVNA zato {to si i{la na ~asove klasi~ne muzike. A ja sam gad zato {to me klavirske `ice asociraju na davqenikov pomodreli vrat. Ti si divna jer zastane{ da pro~ita{ oglase poredane u prozorima agencije za odlutale ma~ke i nestale pse. Ja sam gad zbog onog {to napravih sa velikim kamenom i {tapom onoj hobotnici u akvarijumu. Ti si divna, jer za tebe qubaznost je instiktivna nikako marketin{ka kampawa. Ja sam gad jer o~aj je nemogu}e skriti. Gadan kao on. Divna kao wena. Divna kao Venera. Gadan kao on. Divna kao ona. Gadan kao Mars. Ti si divna jer vjeruje{ u slu~ajnost i snagu misli. Ja sam gad jer sam dokazao da je Bog matemati~ki nemogu}. Ti si divna jer vi{e voli{ doma}u supu od one iz kesice. Ja sam gad jer jednom, na zabavi, poslije ve~ere, branio sam aristokratiju, a nisam ~ak ni bio pijan. Ti si divna jer i ne zna{ kako da rukuje{ daqinskim upravqa~em za TV. Ja sam gad jer gledam vijesti po vascijeli dan. 112 Ti si divna zato {to zapla~e{ i na vjen~awima i na sahranama. Ja sam gad jer djecu smatram uqezima iz drugog svijeta. Ti si divna jer izgleda{ lijepo u bilo kojoj haqini, ~ak i crvenoj. Ja sam gad jer u kupovinu idem samo kad poderem majicu. Ti si divna jer kad si se ti rodila, tad jo{ neotkrivene planete pore|ahu se na ogradu tvoga kreveca i polo`i{e darove gravitacije i svjetlosti kraj tvojih maju{nih stopala. Ja sam gad zbog onog kad rekoh da je „qubav na prvi pogled“ samo drugo ime za „gre{ka u koracima“ i da je najve}i qudski ideal – zluradost. Gadan kao on. Divna kao wena. Divna kao Venera. Gadan kao on. Divna kao ona. Gadan kao Mars. Ti si divna jer nikad nisi vidjela iznutra perionicu auta. Ja sam gad jer uvijek tra`im da mi daju ra~un. Ti si divna jer {aqe{ svoje stare cipele kao pomo} u zemqe tre}eg svijeta. Ja sam gad jer jo{ nisam zaboravio telefone biv{ih cura ni godinu kad se [ubert rodio. Ti si divna jer si ~ak sponzorisala rijetku vrstu papagaja u na{em zoolo{kom vrtu. Ja sam gad jer kad ja zijevnem to je kao kad usporeno pada {atra u cirkusu nakon predstave. Gadan kao on. Divna kao wena. Divna kao Venera. Gadan kao on. Divna kao ona. Gadan kao Mars. Ti si divna jer si u stawu da poka`e{ prstom na ~ovjeka u uniformi i da se pritom nasmije{. Ja sam gad jer u svom prija{wem `ivotu bio sam dou{nik. 113 Ti si divna jer svaki dan pije{ litar vode i jede{ vo}e. Ja sam gad jer se sla`em sa onim ko re~e: „Obrok bez mesa je kao zgodna `ena bez jednog oka“. Ti si divna jer ti ne vidi{ qubav kao nadmetawe i zato zna{ da podnese{ poraz. Ja sam gad jer sam jednom poqubio FIFA kup i pru`io ga daqe u gomilu. Ti si tako divna sa tim cvijetom udjenutim u otvor dugmeta na tvome xemperu. Ja sam gad jer ne porekoh da je najja~a `ena na svijetu ustvari mu{karac preobu~en u haqinu. Ti si divna jer nikako ne bi mogla `ivjeti na ostrvu u svetioniku. Ja sam gad jer pravim sjene na zidu pomo}u trika sa ukr{tenim prstima ispred velike sijalice, tako da kapetani brodova koji tonu, jedino vide, u{i zeca, ili oko lisice, ili kopita crnog kowa u galopu. Gadan kao on. Divna kao wena. Divna kao Venera. Gadan kao on. Divna kao ona. Gadan kao Mars. Gadan kao on. Divna kao wena. Divna kao Venera. Gadan kao on. Divna kao ona. Gadan kao Mars. SVI ZA JEDNOG 114 Kako to da moj mozak ne}e da me ostavi na miru? Cijeli dan sjedi na naslonu foteqe ~upkaju}i sijede vlasi kao misli iz moje lobawe, ~vokaju}i moje uho xepnim ~e{qem. Uve~e kad treba da radim, da pozavr{avam stvari, devet sati, moj mozak stoji sa kaputom u ruci u hodniku. Furaj. Vozimo do na{eg paba, on pije, pa ja, wegov posilni, moram da vozim nazad ku}i. Odlazim u ranu zoru u svom xipu – moj mozak se vozi dr`e}i se za suvoza~evo vawsko ogledalo, kuca na prozor moje vikendice, tra`i qude jer mu se ide u no}ni klub. Zov gomile – moj mozak mora da se prikqu~i. Dr`i se po strani u po~etku, smijuqi se po svome, slede}i minut – otpo~iwe s pjesmom. [ta daqe? Odlazi s najqep{om od najqep{ih – to je sve. Pravo sa bala plovi na valu. Glavni frajer. @ivota maher. Ukr{tenim dlanovima projektuje sjenke po sobnim zidovima. Recituje „Albert i Leon“ na francuskom, dok na glavi dubi i ispija piva tonu. Slede}eg jutra dok `va}e tost i ispija aspirin moj mozak prolijeva gorke suze kajawa na astal. „Zar ne mo`emo postati bli`i?“ Pogledam svoj ~etvrtasti mozak u lice, dreknem: mozgu, na|i sebi familiju i prijateqe da te vole; mozgu, otvori u banci visoki kamatni ra~un o~i da bode; po~asti se tompusom; podmetni jastu~e pod svoje dupe. U tome je vic. Ispadam napoqe kroz ulazna vrata. Moj mozak, u papu~ama i ogrta~u tr~i u ba{tu i hvata me za rukav, izgovara {to je re~eno hiqadu puta do sada. Iz daqine, mora da izgleda kao ~udna scena: dva ~ovjeka iste veli~ine, u raskoraku na prvi pogled, u stvari, spojeni istom rukom ispru`enom, jedan vodi drugog nazad u svoju ku}u. SAJMON ARMITIX, ro|en 1963. godine u Hudersfildu, Engleska. Pi{e poeziju, prozu i eseje. Prvu kwigu poezije Zoom! objavio 1989. god. Armitix pi{e originalnu i inventivnu poeziju koja obuhvata {irok dijapazon tema – od svakodnevice do nadrealizma, od rada u ba{ti do politike, od modernog ~ovjeka zarobqenog me|u neboderima do „~ovjeka sa lopticom za golf umjesto srca“. U jednom intervjuu, 115 Armitix ka`e da mu je Ted Hjuz bio rana inspiracija. Kriti~ari ga pak povezuju s V.H. Odnom, Polom Maldunom, Filipom Larkinom i ameri~kim pesnicima Frenkom O’Harom i malo poznatim Veldonom Kizom. Pesme objavqene u ovom broju Mostova uzete su iz kwige The Shout: izabrana poezija Sajmona Armitixa. Goran Mati} 116 Horhe Ibargvengoitija RAZGOVORI S BLUMZBERIJEM Preveo sa {panskog Igor Marojevi} – Ko je bio Blumzberi? – pitala je slikarka jednog gospodina koji je, sude}i po zlim jezicima, bio agent CIA. – [ta je radio Blumzberi u Meksiku? Da li je ta~no da je bio agent CIA? – Za{to me to pitate? – Zato {to ste vi agent CIA i sigurno ste upu}eni. – Vidite – rekao je gospodin veom a hladnokrvno. – Pretposta vqam da CIA bira agente me|u osobama koje su dovoqno diskret ne da sakriju da rade za CIA. Naime, da sam ja agent CIA, nikada vam ne bih rekao da to i jesam. Bilo kako bilo, po{to nisam, re- }i }u vam upravo to: da nisam. Ako bih vam kazao da je Blumzberi bio agent CIA ili da to nije bio, otkrio bih da sam agent CIA, {to bi bilo u suprotnosti s diskrecijom obaveznom za agenta CIA. S druge strane, po{to nisam agent CIA, ne znam da li je Blumzberi bio agent CIA ili to nije bio... – Jasno kô dan! – rekla mi je slikarka kad smo se razdvojili od pretpostavqenog agenta CIA. – Blumzberi je bio agent CIA. – Za{to? – Zato {to se ovaj ~ovek otkrio kada je rekao da su agenti CIA diskretne osobe. Svi znamo da su obi~na gomila imbecila. S druge strane, da je ovaj agent CIA a da Blumzberi to nije bio, ovaj bi rekao da je bio, jer to za Blumzberija pri~a ~itav Meksi ko. Ali po{to su kolege, mora da ~uva wegovu tajnu; zato je po~eo da naglaba: „Da jesam, ali po{to nisam...“ Ovo se dogodilo pre godinu dana. Blumzberija sam upoznao pre tri godine i ve} tada je po~iwao da biva sumwiv. Pre mesec dana dobio sam wegovo pismo koje se zavr{avalo re~ima „Nisam agent CIA!“, {to je re~enica, kako smo videli, svojstvena agentima CIA. Tako da je re~ o starom problemu koji jo{ nije re{en. Ali po{to spirala misli ne vodi nikuda, poku{a}u da se prisetim svojih raz govora sa Blumzberijem i da ih opi{em, pa neka svako izvu~e sop stveni zakqu~ak. 117 118 Jedne no}i, u prole}e 1963. godine, u moju ku}u je do{ao Pepe Romanof da me obavesti kako Erminio Rendon, poznati teatrolog i filatelista, `eli da me upozna sa (obratiti posebnu pa`wu) jednim engleskim izdava~em koji je ~itao moja dela i koji `udi da me upozna. Prevideo sam da je vrlo neobi~no to {to iko `eli da me upozna pa smo isplanirali da kod mene svi zajedno ru~amo ri`oto s pastrmkom i puding za desert. Kroz glavu mi je pro{la slika neke vrste Tomasa Sterna Eliota koji jede ri`oto u trpe zariji moje ku}e. Me|utim, ispalo je druga~ije, jer je Erminiju Rendonu za taj dan iskrsao veom a zna~ajan ru~ak pa je vi{e voleo da sa engle skim izdava~em do|e oko pet posle podne. Umesto ri`ota i pu dinga planirao sam da budu servirani sto grama sira rokfor i paté de foie gras iz konzervice i kupio sam dve fla{e pi}a. Znao sam da }e sastanak iza}i na ~istu propast. Ta~no u pet posle podne tog dana na mojim vratima su se, no se}i po fla{u bakardija, pojavili Erminio Rendon i mladi Ku duri, obu~ eni na engleski na~in; mlada scenografkiwa Xoan Te lefunken i Blumzberi, koji svakako nije imao ni{ta od Tomasa Sterna Eliot a. Bio je premlad za izdava~a a odve} je dobro iz gledao da bi ulivao poverewe; taj plavu{an imao je veoma sve tle o~i, koje su sa prili~no neum esnim izrazom gledale pravo u lice, kao da `eli da poru~i onom kog posmatra: Go ahead, baby! Umesto sivog odela oksford i {e{ira bilikok, {to sam zami{qao da nosi, do{ao je u prili~no izno{enoj jakni gamuza, ko{uqi na cveti}e, neispeglanim pantalonama i tenisicama. U ustima je dr`ao lulu a u ruci kwige. Upoznaju}i nas, Erminio je rekao: – @elim da te upoznam s gospodinom... – nije rekao ime – koga smo Xoan i ja podstakli da ~ita tvoje kwige – kroz glavu mi je pro {la slika Erminija Rendona i Xoan Telefunken kako „podsti~u“ tog gospodina da ~ita moje kwige. – @udi da te upozna. – Zadovoqstvo mi je – rekao je Blumzberi kroz zube, jer je me |u wima dr`ao lulu, i pru`io mi ruku. Zatim smo Erminio, Xoan Telefunken, mladi Kuduri i ja u{li u kuhiwu da pripremimo pi}e. Blumzberi je ostao u dnev nom boravku da razgleda name{taj. – Ko je ovaj tip? – pitao sam Erminija. – Pozori{ni rediteq. – Zar ne be{e izdava~? Me|utim, nije mi odgovorio, jer je u tom trenutku oti{ao da pozdravi moju tetku, koja je upravo u{la u ku}u. Pri{ao sam Xoani Telefunken. – Ko je ovaj tip? – Nemam pojma. – ^ime se bavi? – Ni to ne znam. – Za{to si onda u wegovom dru{tvu? – Zato {to sam wegova sekretarica. Upoznala sam ga jer je tra`io ku}u, a ja imam agenciju za nekretnine. Predlo`io mi je da budem wegova sekretarica i pristala sam. Oti{ao sam kod Blumzberija. – [ta pijete? – pitao sam ga. – Ne pijem – odgovorio mi je. Smrznuo sam se. I, zaista, nije pio. To je bila jedna od wego vih najgorih mana. Seli smo u ba{tu i poveli razgovor koji }e se ispostaviti kao groteskan. Erminio Rendon je ogovarao dve-tri osobe koje niko od nas nije poznavao, a moja majka i tetka pri~ale su sa Xoan Telefun ken o „telefunkenovicama“, wenim babatetkama i o tome kako su bi le wihove drugarice, tamo u vremenima don Porfirija. Ja sam pitao Blumzberija koja moja dela je ~itao i rekao mi je da nije nijedno. Tu se ume{ala moja tetka i po~ela da pri~a o Ru de la Pe i porodi~nom putovawu u Evropu 1907. godine. Sre}om, mladi Ku duri nije ni progovorio. Nastoje}i da razjasnim zbrku, ubrzo sam otkrio da Blumzbe ri nije bio ni izdava~, ni pozori{ni rediteq, ni Englez, nego ameri~ki pisac. Kako sam to ustanovio? Tako {to mi je on to re kao. I to vrlo opu{teno, kao da nikada nije rekao ni{ta drugo. S druge strane, odavao je utisak da `eli da se povu~e, jer je na~inio dva me|usobno nepovezana iskaza, {to mi je delovalo najre~itije mogu}e. Kad sam mu rekao: – A ja mislio da ste Englez. On je odgovorio: – Dobro... moja `ena je Engleskiwa. A kad mu je moja majka rekla: – Mnogo me podse}ate na jednog na{eg prijateqa iz Venecije. On je odgovorio: – Moj stariji sin je ro|en u Veneciji. „On je prevarant“, rekao sam u sebi. Uz sve to, do{ao je Pepe Romanof, koji je pre toga bio na auk ciji, jer je `iveo od toga: od organizovawa aukcija. Blumzberi se mnogo zainteresovao za aukcije i zapisao vreme i datume kad se odvijaju. Dok je zapisivao u svoju bele`nicu, pomislio sam: „Ako nema{ novca za cipele, ho}e{ li ga imati da ide{ na aukcije?“ To sam mu i rekao, ne stoga {to imam ne{to li~no protiv tenisi ca nego upravo zbog suprotnog: ja nosim espadrile i nemam para da idem na aukcije. 119 120 – Treba mi name{taj – rekao je Blumzberi – jer mi je ostao u Brazilu. „Pri~aj to majci“, pomislio sam i odlu~io da iz fri`idera ne vadim ni paté de foie gras ni sir rokfor. Kako bih rasturio skup, }utao sam na onaj na~in koji, kad ga doma}in primeni, zna~i „idite ve} jednom“. Erminio Rendon je to shvatio doslovno. – Pa, poka`i gospodinu svoja dela, kad ih nije ~itao – rekao mi je poput vlasnice seoske javne ku}e. Dok smo se Blumzberi i ja peli u moju sobu, razmi{qao sam: „Za{to ovaj prevarant `eli da vidi moja dela? Ali {ta gubim ako mu ih poka`em?“ Dok sam vadio rukopise, Blumzberi je bacio pogled na sobu i pitao me na te~nom {panskom: – Jesi li ~uo za ~asopis Encounters? Dok sam, ne podi`u}i pogled, odgovarao da jesam, pomislio sam koliko je, s obzirom na to da je u mojoj sobi gomila ~asopisa Encounters, wegovo pitawe idiotsko. – Ja sam dopisnik Encountersa – rekao je. Nisam mu poverovao, kao {to mu nisam poverovao da ima nov ca da ide na aukcije, ili da ima name{taj u Brazilu. Tako je do bro govorio {panski da sam po~eo da sumwam da je Amerikanac, a bio sam gotovo siguran da nije pisac. Na par~etu papira zapisao je: „Blumzberi, Ulica kamelije broj 9, kvart San Anhel.“ Niti sam mu poverovao da se tako zove, niti da mu je to adresa. Pre nego {to smo napustili sobu, pitao sam ga – priznajem, prili~no glupo – da li `eli u kupatilo. Ali pitawe sam mu posta vio na francuskom. Ispostavilo se da je wegov francuski mnogo boqi od mog jer mi je odgovorio ne{to vrlo duhovito, budu}i da se grohotom nasmejao i da ga nisam razumeo. Po{to se nisam usudio da mu ka`em da nisam razumeo, morao sam da se smejem ne~emu za {ta nisam znao da li je uvreda ili „nepristojna ponuda“ koju sam smehom pre}utno prihvatao. To me je vrlo oneraspolo`ilo. Kada su Erminio Rendon i mladi Kuduri oti{li mustangom a Blumzberi i Xoan Telefunken sitroenom, Pepe Romanof, koji je ostao jo{ malo kod mene, pitao me je u vezi sa Blumzberijem: – Misli{ li isto {to i ja? – on je mislio ono {to misli o svakom `ivom: da je homoseksualac. – Ne znam – rekao sam mu. Kao {to sam i predvideo, sastanak je iza{ao na propast. Kroz dva-tri dana Blumzberi mi je doneo primerak ~asopisa Sveske u kojem se nalazio wegov tekst. Ili, boqe re~eno: tekst pri pisan nekom ko je nosio prezime koje je Blumzberi zapisao uz adresu, naime: Blumzberi. Na taj na~in je nameravao da doka`e da je pisac. Ali najva`nije u tome jeste da je me|u stranicama ~asopisa bio ~ek na kojem je pisalo: „Platiti: N. Blumzberiju. Po nalogu Kon gresa za slobodu kulture. Iznos: dve hiqade i dve stotine dolara.“ Umesto da ka`em „~im ga pla}aju ovako dobro, on je ~astan ~ovek“, sebi sam rekao: „Ovo je neka zamka. Za{to je morao ovde da ostavi ~ek, prave}i se da ga je zaboravio? Da bih saznao da je povezan s tim kongresom?“ S druge strane, moram priznati da nikada nisam ~uo za Kon gres za slobodu kulture. ^ek je nosio neku parisku adresu i, kao i sve {to sadr`i re~ „sloboda“, odavao utisak institucije koja se bori protiv ne~ega. Da li je to neka kapitalisti~ka organi zacija koja se bori protiv komunisti~kog ugwetavawa, ili neka komunisti~ka organizacija koja se bori protiv kapitalisti~kog ugwetavawa? Toliko o ~eku. [to se ti~e ~asopisa Sveske, koji nikada ni sam ~itao, delovao je odlu~no antikomunisti~ki. Ali kad sam ga podrobno pro~itao, po~eo sam da slutim da je u pitawu ne{to sa svim opre~no; naime, naizgled antikomunisti~ki ~asopis koji ure|uju komunisti kako bi srozali ugled antikomunista. Blumzberijev tekst govorio je o Edmundu Vilsonu. Ali zar Vilson nije bio levi~ar? I, pre svega: zar Blumzberi nije bio prevarant? Sutradan je kod mene do{ao Pepe Romanof. Promenio je mi {qewe: – ^uje{, zar nije tvoj drug ~astan ~ovek? Jer mi je upao na aukciju i poneo stvari u vrednosti od tri hiqade pezosa. Rekao mi je da }e mi platiti slede}e sedmice, ali i sam zna{ kako tu stoje stvari, ne mogu da radim na veresiju. – Razgovaraj sa Erminiom Rendonom. Neka ti Blumzberi na pi{e bankovnu menicu, neka garant bude Erminio i novac }e{ dobiti natrag – posavetovao sam Pepea. Wegov odgovor me je zapawio. Erminio Rendon je prvi put vi deo Blumzberija na vratima moje ku}e. Kontakt je ostvaren po sredstvom Xoane Telefunken koja, kao {to smo videli, niti je znala ko je Blumzberi, niti ~ime se bavi, ni za{to mu je potrebna sekretarica. Ute{io sam Pepea pomiwu}i mu ~ek na dve hiqade i dve stoti ne dolara. Kada je oti{ao, odlu~io sam da napravim malu istragu. Otvorio sam Mape Meksika i locirao Ulicu kamelije, paralelnu sa Ulicom pobuwenika. Donde sam stigao brzo i lako. Bila je to lepa i tiha ulica, sa velikim drve}em i velikim ku}ama. „Ovi stranci uvek `ive u najboqim ku}ama“, rekao sam u sebi. Zastao sam ispred prve. Nosila je broj sedamsto i ne{to. Da bih stigao do devetke, morao sam da pe{a~im do kraja ulice. 121 Pe{a~e}i, mewao sam mi{qewe jer je ulica izgledala sve gore dok nije po~ela da se, prakti~no, raspada. Bio sam zapawen kad sam stigao do broja trinaest. Nisam mogao da verujem o~ima; u slede}em bloku nalazila se samo jedna ru{evna ku}a koja je u svoje vreme bila `uta. U spoqa{wem dvori{tu video sam demon tirani ford 36, dva mr{ava psa, decu kako se igraju i dve `ene koje su prostirale ve{. Kroz glavu mi je pro{lo nekoliko slika iz Blumzberijevog going native `ivota. „@ena Engleskiwa, my foot!“, rekao sam u sebi. A glasno, sta rijoj od dve `ene, misle}i da je ta{ta ~oveka nad kojim sam spro vodio istragu: – Ne `ivi li ovde gospodin Blumzberi? – Koji gospodin? Shvatio sam da nikada nije ~ula prezime svog zeta. – Amerikanac, plavu{an~i}, velik, pomalo crven u licu, ~ija su kola tako|e velika i crvena. – Ne, gospodine, ovde ne `ivi nikakav Amerikanac. Dok sam se vra}ao ku}i, pomislio sam: „Rekoh ja da je on prevarant.“ 122 Ovo je bila najni`a ta~ka na{eg odnosa, jer nekoliko dana nakon moje istrage u Ulici kamelije, osumwi~eni je do{ao kod mene ku}i i odveo me je u svoju, koja je bila dobra, velika i bez na me{taja. Nalazila se u Ulici kamelija, a ne u Ulici kamelije. Tamo me je upoznao sa svojom `enom, zaista Engleskiwom, i ~etvo ro dece od krvi i mesa i pokazao mi roman koji je trenutno pi sao. Rekao je da je stipendista Kongresa za slobodu kulture i da se wegova misija sastoji u upoznavawu ovda{wih intelektualaca i razmatrawu na~ina da im pomogne. – Zakqu~io sam da je jedino {to se mo`e u~initi s vama, dati vam novac. Postali smo dobri prijateqi. Blumzberi je video ~itav svet ili mi je bar odavao takav uti sak. Savr{eno je govorio pet jezika, ili je makar tako smatrao. Pona{ao se samouvereno, poput me{avine renesansnog princa i ameri~kog milion era iz dvadesetog veka. Po{to na nesre}u nije bio ni jedno ni drugo, a kako nam je jedina zajedni~ka ta~ka bila izvesna imbecilnost da budemo u kontaktu sa meksi~kim inte lektualcima, na{e tako dobro prijateqstvo prakti~no se sasto jalo iz niza poraza. Jer poraz je bio kada sam, sede}i za wegovim stolom i videv{i beli luk tamo gde nikad nisam video beli luk – unutar arti~oke – zagrizao. ^udom nisam povratio. Poraz je bio i to {to sam mu, kad mu je bio potreban neko ko bi preveo we gov roman na {panski, preporu~io Frenka Klaga, koji nije znao {panski. Poraz je bio i to {to sam mu, kad me je pitao koje mek si~ko vino je dobro, preporu~io jedno ~iju marku je najboqe pre- }utati, doneo mu fla{u koju smo otvorili i {to smo ga probali. Ispostavilo se kao ekstremno kiselo. Blumzberi je bio vrhunski lingvista i, kao takav, vi{e je voleo da se napravi lud nego da prihvati da ne poznaje zna~ewe neke re~i. Ponekad bih ga pitao, na primer: „Zna{ li {ta zna~i ’zvekan’?“, i on bi odgovorio: „Da“, ali mu se po izrazu lica vi delo da nije razum eo. Mnogo me je to zabavqalo. Zahvaquju}i toj Blumzberijevoj bizarnosti, wegov roman je katastrofalno pre veden. Iako smo mu svi govorili da taj prevod ne vaqa, tvrdio je da je izvrstan, ali ga je na kraju bacio u |ubre. S druge strane, ja nisam bio vrhunski lingvista pa je do{lo do niza sitnijih pora za kao, na primer, onog dana kada smo ceo sat razgovarali o tome kako je one of the girls bolesna. Kona~no sam shvatio da je bolesna jedna od wegovih k}erki i da je devoj~ica toliko zavolela jednu od bebisiterki da je ova do{la s porodicom iz Tekskoka da je svi vide i da je ~ak vode sa sobom jer se nisu slagali s terapijom koju joj je prepisao lekar. – Ali to je apsurdno! – prokomentarisao sam. Tada se ispostavilo da je zapravo bolesna bila jedna od bebi siterki i da su weni uku}ani imali pravo da je vode gde god `ele. Kada sam bra~nom paru objasnio da sam bio razumeo da je one of the girls jedna od wihovih k}erki, Blumzberijeva `ena mi je uvre|eno rekla: – But we have only one daughter! Na {ta sam odgovorio: – A kako bih to znao ako nikada nisam video polne oznake va {eg najmaweg deteta? – You’re drunk – rekao je Blumzberi. Mnogo sam se uvredio, ali nisam rekao ni{ta. Me|utim, navedeni su mawi porazi, jer bilo je onih zaista krupnih: kao na primer u vezi sa Meksi~kim ~asopisom za kwi `evnost, do kojeg je do{lo na slede}i na~in: on mi je rekao da ga veoma interesuje ta publikacija a ja, koji sam u woj bio urednik a ina~e, na kraju krajeva, dobar latinoameri~ki intelektualac, is pri~ao sam redakciji da „postoji jedan vrlo zna~ajan Amerikanac koji }e nam dati pare za ~asopis“. Kako bismo ga impresionirali, napravili smo monstruoz an sastanak kojem su prisustvovali svi urednici, `ivi i mrtvi, i niz osoba koje nikada nisu imale nika kve veze sa ~asopisom. Pro~itan je materijal za novi broj, naime dve pri~e tre}erazredne spisateqice i tri-~etiri jezive pesme i sve je bilo odobreno za objavqivawe a da niko nije imao ni najmawe zamerke, a kamoli rekao da tu ne{to smrdi. Posle sastanka oti 123 124 {li smo na pi}e u Sep u Ulicu Sonore, gde je Blumzberi rekao da su mu svi iz ~asopisa koje je video vrlo antipati~ni, a oni su misli li: „Ko zna {ta ho}e ovaj jenki?“ Kroz nekoliko meseci pozvao me je telefonom i rekao mi da }e Kongres za slobodu kulture pomo}i ~asopisu posredstvom pla}enog oglasa za Sveske. Trebalo je da nam plate za {est meseci. Razumeo sam da je u pitawu hiqadu i petsto pezosa mese~no, a on mi je rekao da se radi o hiqadu i pet stotina pezosa za pola godine. Stvar je u tome {to sam qudima iz ~asopisa ispri~ao da }e nam Blumzberi dati devet hiqada pezosa. Bili smo na vrhuncu euforije jer bi doti~ni iznos sredio sve na{e nov~a ne probleme, postoje}e i budu}e. Kada se sve ra{~istilo, u~inilo nam se da su Sveske nedostojne da budu reklamirane u tako dobrom ~asopisu, {to smo i rekli Blumzberiju, a on se vrlo uznemirio. U me|uvremenu na{a administracija primila je od Svezaka petsto pezosa predujma i potro{ila ih. Ni dan-danas ne znam da li je pet sto pezosa vra}eno, ili je oglas objavqen, ili je Meksi~ki ~asopis za kwi`evnost Sveskama ukrao pet stotina pezosa. Znam samo da se Blumzberi vi{e nije petqao sa meksi~kim ~asopisima. Iz tog poraza proiza{ao je drugi, jo{ gori jer je trajao du`e i morali smo da ga trpimo dok se nije okon~ao. Wegov naziv je Poraz u Halapi, do kojeg je do{lo na slede}i na~in: one no}i kada smo oti {li u Sep u Ulici Sonore, govorilo se o tome kako }e pozori{na trupa Univerziteta Halape izvesti Mandragoru. Po{to su mnogi od nas pozvani na premijeru a datum nam nije odgovarao, odlu~ili smo da zamenimo karte za nastup od naredne sedmice i da odvedemo Blumzberija kako bi upoznao i intelektualce iz meksi~ke dr`ave Verakruz. Te no}i za stolom najavili smo putovawe dvadesetak oso ba; me|utim, u Halapu smo stigli jedino Blumzberi, wegova `ena, Frenk Klag i ja. Za{to ostali nisu po{li? Jer ih nije intereso valo da idu u Halapu niti da gledaju Mandragoru, mada su to mogli i ranije re}i. Poraz je po~eo kada se Blumzberiju i wegovoj `eni nije svidela kafa koju smo popili usput, u gradu Puebli. Odonda su doga|aji bili sve gori. Blumzberi je postao nestrpqiv jer nije mo gao da brzo na|e Kapelu Device od rozarijuma u Pueb li, razbesneo se jer za sitroen nije bilo mesta na parkingu hotela Salmones u Halapi a sve je poslao do|avola kada su intelektualci koji je tre balo da budu tamo nestali jer su bili crveni i nisu `eleli da ima ju nikakve veze sa predstavnikom gringo{kog imperijalizma. Dok smo u hotelskom restoranu jeli {kampe iz konzerve, Blumzberi nije mogao vi{e da se suzdr`i pa je eksplodirao: – Gde su ti intelektualci koje je trebalo da upoznamo!? Osmotrio sam ga psuju}i ga u sebi, jer sam morao da se pola sa ta blamiram wegovom krivicom, zivkaju}i telefonom i govore}i: „U hotelu sam Salmones s jednim ameri~kim piscem, veoma je zani mqiv, `eli da te upozna... itd.“ Ali niko nije `eleo da upozna Ame rikance. Naravno da nisu tako rekli; rekli su da imaju posetu. Po{to Blumzberijevi nisu pili, oti{li su na sijestu; u me |uvremenu, Frenk Klag i ja oti{li smo u jedan lokal, gde smo ogo varali odsutni par. Posle smo im priredili prqav trik koji su podneli zaista sportski. Sastojao se u tome {to smo ih naterali da jedu tamales1, bez viqu{ke i tawira, u mra~noj unutra{wosti sitroena. Bila je to moja uteha. Do povratka u Meksiko Siti smo se pomirili, ali pre toga smo proveli dva paklena dana. Novi poraz dogodio se kada je David Ruse do{ao da pi{e o Agrar noj reformi i PRI-ju2. Blumzberi je priredio ve~eru na koju je po zvao nekoliko „informanata“ kako bi se Ruse uputio u stawe stvari. Stvar je u tome {to se najzna~ajnijem od „informanata“ desilo isto {to i meni: oti{ao je da tra`i Blumzberijev dom u Ulicu kamelije umesto u Ulicu kamelija. Kada je otkucalo za pola devet uve~e, po~e li su telefonski pozivi. „Gospoda su iza{la jo{ pre sat vremena“, tvrdila je „informantova“ ku}na pomo}nica. Na op{tu saglasnost prisutnih, Blumzberi je ludovao: „Kakav nedostatak vaspitawa! Ti qudi vi{e nikada ne}e do}i u moju ku}u!“ Kada su „informant“ i we gova `ena napokon stigli, zatekli su nas usta punih suflea i pra znih tawira. Svi su bili lo{e voqe: doma}ini su se ose}ali krivim a mi, zvanice, kao imbecili. U takvom raspolo`ewu, pre{li smo u trpezariju i bilo je veoma te{ko uspostaviti konverzaciju. Meni je pripala uloga straight man-a i obaveza da „informantu“ postavqam pitawa poput: „Iz ~ega se sastoji ehido3?“ Blumzberi je bio prijateq sa svim osobama koje su pomenu te u razgovoru: sa Solom Belouo m, Robertom Lovelom, Roxerom [atikom, Horheom Luisom Borhesom, Xekom Tompsonom itd. Iz vanredno je kad me|u prijateqima vlada dobar odnos, ali ako je ve} tako, boqe im je da pi{u pisamca poru~uju}i: „Dragi Sole: {aqem ti jednog vrlo zanimqivog meksi~kog pisca.“ A ako toga nema, odmah se sumwa da ne poznaju Sola ili da potcewuju sago vornika zato {to je Meksikanac. S druge strane, Blumzberi je bio u dobrim odnosima sa Kongresom za slobodu kwi`evnosti, Farfi eld Foundation-om, Rockefeller Foundation-om itd., naime imao je sve uslove da ga smatramo Deda Mrazom. Blumzberi nikada nije rekao da je to. I kad smo oti{li s Ruseom u Takito, Ruse je pla tio ve~eru a Blumzberi mi je kazao: 1 – Dimqeno jelo koje se sastoji iz iseckanog mesa i paprika, kao i kukuruzne mase, sve to umo tano u tkivo suncokreta. (Prim. prev.) 2 – PRI: Partido revolucionario institucional (Revolucionarno institucionalna partija), na vla sti u Meksiku neprekidno od 1929. do 1982, a i trenutno ima vlast. (Prim. prev.) 3 – U Meksiku ehido (šp. ejido od lat. exitum) zna~i zemqu kolektiva koja se koristi za poqo privredu, a ~ije zasebne parcele pripadaju pojedinim ~lanovima zajednice. Ovaj sistem ras podele dobara zasnovan je na razumevawu na~ina `ivota acte~kih zajednica i španskih sredwovekovnih ehidosa. (Prim. prev.) 125 126 – Plati ti marija~ima a ja }u ti vratiti kasnije. Nije dobro da stranci pla}aju marija~ima jer ovi im tra`e vi{e novca. I, platio sam marija~ima dvadeset pezosa koje sam izvadio iz xepa i koje vi{e nisam video. Blumzberi se pona{ao na na~ine koji su se me|usobno suprot stavqali. Skinuo bi cipele i stavio noge u izgu`vanim ~arapa ma na sto u dnevnoj sobi, ali kad bi pre{ao u trpezariju dr`ao se kao Lord Fontleroj. Me|utim, kada smo jednom sedeli za stolom posle obroka, pred prisutnim gospo|ama rekao mi je: – Ne ~e{kaj testise. Me|utim, ove pojedinosti, koje bi mogle razjasniti sklop od re|ene osobe, beskorisne su kad treba otkriti wegovu misiju. Koja je bila Blumzberijeva misija u Meksiku? Za{to je do {ao? Jednog dana mi je rekao: „Neki lik okolo pri~a da sam do{ao ovde da kupujem latinoameri~ke intelektualce.“ Oti{ao sam da vidim tog lika i rekao mu: „^ove~e, nemoj to da pri~a{!“ Ali ni lik, ni ja nikada nismo otkrili da li to nije trebalo govoriti zato {to je posredi bila la` jer Blumzberi nije do{ao da kupu je latinoam eri~ke intelektualce, ili to nije trebalo govoriti upravo zbog toga {to se Blumzberijeva misija sastojala u kupova wu latinoameri~kih intelektualaca, i o tome je trebalo komuni cirati }utke. Neko }e mi re}i da se ne zna da je Blumzberi ikoga kupio ili isplatio, ali to mo`e biti obja{weno na dva na~ina: da Blumzberi nije ni imao nameru da kupuje intelektualce, ili ako ho}ete, da jeste ali da u Meksiku nije na{ao nijednog od wih dostojnog kupovine. Remek-delo me|u Blumzberijevim gre{kama dogodilo se na dan kada je na ru~ak pozvao grupu latinoameri~kih i ameri~ kih proznih pisaca, pesnika, izdava~a i urednika u kojoj smo se nalazili, pored ostalih, Emir Rodriges Monegal, Hoakin DijesKanedo, Maks Aub, Karlos Fuentes, Hajme Garsija Teres, Norman Podhorec, Xejson Ep{tajn i tako daqe. Dok smo pili aperitiv, bacio je bombu: – Sjediwene Dr`ave }e napasti Kubu ovog juna. Svi smo bili zapaweni. Pili smo aperitiv u ku}i individue koja je imala informaciju o takvoj nepravdi! Bilo kako bilo, to se dogodilo 1964. Naime, do nepravde, in vazije na Kubu, nije do{lo. Blumzberijevo predvi|awe bilo je po gre{no. Ali zbog ~ega ga je izneo? Jer nije znao da ne}e biti in vazije pa je govorio samo da bi govorio? Ili je znao da ne}e biti invazije pa nam je to rekao kako bismo svi prisutni, kad saznamo da je pogre{io, pomislili da nije bio upu}en i da, sledstveno, ni je bio agent CIA? HORHE IBARGVENGONTIJA (1928–1983), jedan je od najinova tivnijih meksi~kih proznih pisaca dvadesetog veka, uprkos o{troj konkurenciji (Huan Rulfo, Maks Aub, Agustin Jawes, Karlos Fuen tes, Huan Hose Ariol a...). Objavio je sedam romana od kojih je tri do bilo filmsku adaptaciju: „Ubijte lava“ (Maten al león), „Ruin e koje vidi{“, (Estas ruinas que ves) i „Dva zlo~ina“ (Dos crímenes), ina~e jedino wegovo delo objavqeno na srpskom jeziku („Plato“, 2003; prev. Izabela Beqi}). Na filmu je, u re`iji Luisa Estrade – i to kao jed no od najhumoristi~nijih dela meksi~ke kinematografije dvadesetog veka – zavr{ila i naslovna celina jedine wegove zbirke pri~a „Za kon Erodovih“ (La ley de Herodes, 1967), koja, kao i wegovi romani, nudi do paroksizma groteske i crnog humora izvedene likove korum piranih meksi~kih politi~ara. U doti~nu kwigu spada i pripovest Razgovori s Blumzberijem a glavni junak u one wegove junake kakvi su mogli uticati na zna~ajne savremene svetske prozaike u kreirawu grotesknih i originalnih likova potpuno nespojivih osobina, poput Bosanca i Amerikanca Aleksandra Hemona, Izraelca Etgara Kere ta, Belgijanca Bernarda Kirinija... Ugledni savremeni meksi~ki te oreti~ar kwi`evnosti i kwi`evni kriti~ar Kristofer Dominges Mikael napisao je da je Horhe Ibargvengoit ija „..od svog tragi~no prekinutog dela4 na~inio korozivnu odbranu sarkasti~nog humora i antiistorijske ironije.“ Igor Marojevi} 4 – Autor je zajedno sa još sto osamdeset putnika – me|u kojima su bili izvanredni peruanski romanopisac Manuel Skorsa i bra~ni par sa~iwen od argentinsko-kolumbijske spisateqi ce i istori~arke umetnosti Marte Trane i urugvajskog kwi`evnog kriti~ara Anhela Rame, koji su putovali sa Ibargvengontijom u Kolumbiju, na prvi Susret hispanoam eri~kih kul tura – stradao prilikom aterirawa aviona na madridski aerodrom 27. novembra 1983. Va zdušno plovilo poletelo je iz Pariza, u kojem je autor ve} neko vreme `iveo. (Prim. prev.) 127 Marin Preda KOW Preveo s rumunskog \ura Mio~ inovi} I 128 Florja Gjorge je imao gomilu poslova, ali je odlu~io da pre svega obavi jedan, o kom je razmi{qao jo{ prethodnog dana, i to u zoru, pre nego {to iza|e sunce i udari vru}ina. Ustao je ranije nego obi~no. Po{to je pojeo nekoliko zalogaja ka~amaka sa sirom, oti{ao je u kowu{nicu i po~eo da pretura po lancima i remewu, zatim ih je ostavio, uzeo ular i pri{ao kowu koji je nepomi~an spavao pokraj jasli. Stavio mu je ular na glavu, odvezao ga i pola ko odveo na sredinu dvori{ta. Od mno{tva zvezda na no}nom nebu sada je jo{ samo nekoliko plavi~astih svetlucalo. Pod hladnim, vedrim nebom nad bregovima i visokim bagrewem na rubu sela vladala je ti{ina. Kow je bio visok i star, s kovrxavom dlakom na stomaku i ko`om prekrivenom `uqevima. Jedva je hodao, a glava mu je visila klate}i se poput kakve stare kofe. Na sredini dvori{ta stao je kao skamewen, a kada ga je ~ovek povukao za uzde, ceo wegov skelet se po~e klimati i `ivotiwa s mukom na~ini nekoliko koraka. Sve `ile i kosti mu u gr~u izbi{e na zglobo vima i kroz rebra ne bi li ga nekako odr`ale na nogama. Florja Gjorge stade pokraj wega i po~e da se smeje gledaju}i ga kako se sav iskrivio i ne mo`e da hoda. Pri|e mu bli`e, pomazi ga po ~elu, a zatim krenu s wim prema dvori{noj kapiji. Na uzbrdici su ponovo stali. Kow odjednom frknu i zaka{qa se razbacuju}i bale na sve strane. „Rago jedna,“ re~e ~ovek i opet po~e da se smeje „pa zar po me ni da slini{! Dobro de! Ej, hajde!“ Sasvim polako vodio ga je sredinom druma. Kow je gazio tro mo klate}i telom, a wegove kosti su, sa svakim wegovim korakom, izvirivale kao da }e mu pocepati ko`u. „Hajde, matori... hajde, zelenu travu da pase{...“ Pored jednog bunara kow stade. ^ovek se u trenu namr{ti. Stajao je tako pognute glave, bez osmeha, vi{e ne gledaju}i u ko wa. U trenutku oseti vrtoglavicu, kao od duvana, i celog ga pro`e neprijatan ose}aj koji ga prestravi. To potraja vrlo kratko i ve} slede}eg trenutka ~ovekova ruka izvu~e bi~ i zavitla wime kroz vazduh: „\iii!“ Ali kow se nije ni pomakao. „Ho}e{ vodu da pije{!... Eh! ... Ajde, da}u ti vode...“ Florja Gjorge pri|e bunaru, ispusti uzde i uze kofu. U dva poteza posla je na dno bunara, potopi je, pa je isto tako izvu~e i prosu u korito. Zabaci kofu jo{ jednom. Kow izdu`i vrat, za gwuri glavu i po~e da pije. Na wegovom vratu videlo se kako mu gutqaji silaze niz grlo i bu~no se spu{taju u stomak. U jutarwoj ti{ini, ~ovek i kow su stajali jedan pokraj dru goga, tihi i pomirqivi, i posle nekog vremena kow uzdahnu, zgr ~i jednu nogu i namesti se kao da }e ostati tu, kraj korita. Florja Gjorge ga uhvati za uzde i povu~e: „Hajde, uhvati}e me podne, a imam posla preko glave... \iii!... E jesi vragolast... Da ne bi mo`da da te ponesem na le|ima!?“ II Kada im je preos talo jo{ samo nekoliko ku}a do izlaza iz sela, mrak se ve} bio potpuno razi{ao. Florja Gjorge vukao je ko wa za uzde u `eqi da {to pre stignu do obli`weg mesta u ~ijem pravcu je sve vreme zabrinuto gledao. Na kraju sela nalazila se jedna niska ku}a od dasaka pokrivena crepom, sa duga~kom stre hom prema putu. Imala je na prozorima velike {alone okovane uzdu` i popreko debelim i neobi~no duga~kim {ipkama. Florja Gjorge stade pred ku}u i po~e da doziva: „Ilijeee! ]oraviii!“ Kow stade i raskre~i noge uzaludno poku{avaju}i da o ne{to po~e{e glavu. ^ovek se nije obazirao na kowa ve} je nezadovoqno bacao pogled preko dvori{ta iz kog mu niko nije odgovarao. „Hej, Ilijeee! ]oraviii!“, povika ponovo, a zatim tiho, za sebe: „[ta li ovaj Ciganin radi ako jo{ nije ustao!?“ Ba{ tada za~u se neki `enski glas. „Ko je?“ „Probudi Iliju“, odgovori Florja Gjorge. „[ta }e ti on? Nije kod ku}e.“ „Nego gde je? Imam neka posla s wim, da mi ne{to dâ iz kova~ nice.“ „Nije kod ku}e, oti{ao je jo{ sino} da kupi potkovice.... i zakqu~ao kova~nicu.“ 129 Kad je to ~uo, namr{ti se po drugi put i dugo ostade nepomi ~an, misle}i na ne{to odre|eno {to ga je onespokojavalo i naro ~ito zbuwivalo. „Ne mari“, re~e, „vide}u ja ve}... Da, da.. vide}u ja kad stigne mo tamo...“ „Do ru~ka }e se ve} vratiti“, odgovori glas iz dvori{ta, „Ta da }e{ ga na}i.“ „Ne,“ odgovori Florja Gjorge „trebao mi je sada, ujutru. Ali nije bitno... nije bitno... vide}u ja!...“ ^ovek nekako neodlu~no po|e daqe od te ku}e sa {alonima i sada je do{ao do potoka i u{ao u wega. I daqe su i{li veoma sporo. „Potkovice! Ma {ta je sad s tim! Wen mu` je kova~ ve} go dinama, a ona ka`e potkovice! ... Ha! Potkovice. \avo ti ih od neo, te potkovice! Glupa~o!... \iii!... Ajde, ajde, `drebac!“ re~e Florja Gjorge na obali potoka, kad je kow zastao u vodi mlate}i repom. Selo je po~iwalo da se budi. ^uo se nekakav {um koji je jedva dopirao do u{iju, lagani {apati koji su lepr{ali i nestajali nerastuma~eni. Vani, u poqu, vazduh se beleo kao platno i osve tqavao beskrajno prostranstvo. Uz no} iza sebe, zaprege su pro micale, spu{tale se u potok a zatim odlazile uzbrdo. Nekoliko ih je tako pro{lo pored Florje Gjorgea, koji je sada i sam i{ao uzbrdo. III Jedna od tih zaprega zaustavi se pored wih dvojice. 130 „’bro jutro, Florja“, pozdravi ~ovek, pridi`u}i se sa sedi {ta. „’bro jutro!“ „Kud si kog vraga po{ao s tom drtinom?“ „Ma idem... Daj mi cigaru“, odgovori Florja Gjorge. „Nemam vatre, Florja! To jest imam, ali te{ko kre{e.“ „Ne mari. Imam ja. Ima{ li jo{ da ore{?“ upita Florja Gjorge pustiv{i `ivotiwin ular. „Imam jo{ jedan komadi}, tu kod Stancije. Ali... te{ko se ore, majku mu... Izvaquje, razum e{.... izvaquje plug neke kamen ~ine... razume{!“ „Da, znam... Ki{a, Argire, kad nema ki{e!... Dr`i, upali“, re~e Florja Gjorge pru`aju}i ovom drugom krpu sa ~ijeg se kraja izvijao dim. Zatim zapali i on, pa se pu}kaju}i sa`e i podi`e uzde sa zemqe. „E, ajde, uzdravqe!“ re~e onaj sa zapregom i po|e. „Uzdravqe!“ Istim putem krene i on, pewu}i se s kowem prema livadi. @ivotiwa ga je pratila zanose}i se ispru`enog vrata, ko ra~aju}i sporo i lewo. Ali posle izvesnog vremena ~ovek i kow napusti{e put koji se pru`ao nagore, zaokrenu{e iza jednog ka menoloma crvene boje i stigo{e do neke {iroke i duboke usekli ne, ispucale po ivicama od slivawa vode i sasvim pokrivene ze lenim gustim busewem izme{anim s kamen~i}ima i izbledelim kostima strvina. Buka spoqa nije dopirala. Zaustavqala se kao da je gutaju udubqewa u kamenim zidovima. Florja Gjorge tu zastade. Stade i kow, ispru`i vrat u stranu i, pipaju}i usnama, poku{a da zahva ti nekoliko vlati trave koje su rasle usred neke balege. „Da, jeste, jeste“ promrmqa onako, gledaju}i du` pruge, zatim se okrete prema kowu, koji je uporno poku{avao da dograbi busen trave. „Pusti to! Mrdni... Hajde!“ Povu~e uzde, ali kow ne htede da pusti zeleni busen trave i presavi vrat za wim. „Ej!... Uhvati}e me podne... \iii...“ I cimnu ga za uzde. Spu{tali su se u procep i na jednom mestu Florja Gjorge se zaustavi. U tom trenutku, preko visokog grebena bagremova koji su se jedva videli u pravcu sela, zraci sunca probi{e se i napu ni{e svojom crvenom svetlo{}u ceo procep. IV ^ovek kao da se odjednom zabezeknuo. Upla{eno pogleda oko sebe, zastade na tren ~e{u}i se po glavi, zatim ostavi uzde i iz vu~e iz torbe jedan konopac koji obmota kowu oko vrata. Po|e ne koliko koraka unazad, dr`e}i u ruci konopac i sagnu se do ze mqe. Podi`e iz trave jednu belu kowsku nogu, debelu i otvrdlu od suvo}e, i isproba je, zamahuju}i rukom da vidi koliko je spretan. Stade pred kowa i, kad je podigao ruku, vazduh zazvi`da. Na tren, preko ~ovekovog lica prelete nekakva surova crta. @ivotiwa se sna`no trgnu – ne{to po~e da igra u woj – i naglo se uspra vi ma{u}i glavom od straha. Tada se ne{to sli~no probudi i u ~oveku. Povu~e se unazad, gledaju}i u `ivotiwu koju je nesvesno razdra`io i, kao zahva}en panikom, stegnu konopac i udari od se~no pravo u ~elo zaprepa{}ene `ivotiwe. Zatim udari pono vo, pa opet, bez prestanka, ujedno cimaju}i konopac. Propev{i se jo{ jedanput na zadwe noge, kow htede da se otme, ali se prevrnu i ispru`i te{ko di{u}i. Kad ga vide na zemqi, ispru`enog i 131 velikog, kako te{ko di{e, ~ovek oseti nekakav dug i nepriro dan huk, kao da se u wemu samom ne{to razbilo i raspar~alo, kao taraba koju je oduvao vetar, kao da su mu iz glave i srca izlete le neke ptice a za wima ostao zvi`duk. Uzdahnu duboko i obrisa ~elo obliveno znojem. Okrete kosku u ruci i smirenih pokreta po~e ponovo da udara, od tog trenutka gluv kao da cepa drva, vi{e se ne obaziru}i ni na {ta. @ivotiwa vi{e nije disala. Bilo joj je razbijeno jedno oko koje je iscurelo na zemqu kao `umance od jajeta. Udarao je svuda, promi{qeno, i kada je kowska glava bila oblivena krvqu, uko~ena i staklasta, Florja Gjorge je udari jo{ nekoliko puta. Na kraju baci kost, sa`e se dole i po~e da tra`i mesto odakle bi mogao da mu odere ko`u. Uzjaha na wega i po~e vu}i obema rukama. Katkad se nagiwao vrlo blizu glave, grabio je napregnuto svojim rukama, nagiwao se preko le|a i vukao sve dok mu nisu izbile vene na slepoo~nicama. Preko brda, u poqu, ~obani su i{li uzbrdo za ovcama zvi`de}i i gone}i prutovima ovnove. Odozgo su se videli ~ovek i kow, koji kao da se jo{ uvek bore. Jedan glas u~ini da Florja Gjorge podigne glavu upla{en. „Hej, vidi, auuu...“ odjeknu ne~iji povik u procepu. „Neki ta mo dere kowa!“ 132 MARIN PREDA jedan je od najzna~ajnijih posleratnih rumun skih pisaca. Bio je novelista, romansijer, pisac, komunisti~ki po slanik u Velikoj narodnoj skup{tini i akademik. Ro|en 1922. u selu Sili{tea Gume{ti u seoskoj porodici sa mnogo dece, poha|ao je naj pre {kolu u svom rodnom selu, a zatim {kole u Abrudu i u mestu Kri stur Odorhej. Preselio se u Bukure{t 1941, gde je postao korektor u dnevniku Vreme (Timpul). U aprilu 1942, u svojoj dvadesetoj, debituje sa skicom P rlitu’ („Oprqeni“), objavqenoj u Vremenu, na stranici za kwi`evnost, Popasuri (Predasi). Za wom slede Strigoaic , S lcâmul, Calul, Noaptea, La câmp (Vampirica, Bagrem, Kow, No}, U poqu). Pri povetka Kow napisana je 1943. i ~itana u kwi`evnom kru`oku Eu|e na Lovineskua, Sbur torul (Leta~). Svrstana je u wegovu prvu zbirku pripovedaka objavqenu 1948, Întâlnirea din p mânturi (Susret me|u zemqama). Izme|u 1943. i 1945. slu`io je vojsku, gde je na{ao inspi raciju za neke svoje kasnije radove. Godine 1945. zaposlio se kao lek tor u novinama România liber (Slobodna Rumunija), a po~ev od 1952. radio je kao lektor i urednik ~asopisa za kulturu Viat,a româneasc (Rumunski `ivot). Za svoj roman Moromet,ii (Porodica Moromete) 1965. je dobio najpresti`niju Dr`avnu nagradu za kwi`evnost. Sa svojom drugom suprugom, Etom Veksler, 1965. na rumunski prevodi ro man Albera Kamija Kuga. Sa Nikolajeom Ganeom 1970. na rumunski prevodi roman F. M. Dostojevskog Zli dusi. Godine 1968. izabran je za potpredsednika Saveza pisaca, a 1970. postaje direktor izdava~ke ku}e Cartea româneasc (Rumunska kwiga), koju vodi sve do svoje smr ti. Godine 1980. u svojoj mati~noj izdava~koj ku}i objavquje svoj po sledwi roman, Najvoqeniji Zemqanin (Cel mai iubit dintre p mânte ni), vi|en kao o{tra kritika na ra~un komunizma. Nakon nekoliko kratkih nedeqa na tr`i{tu, roman je povu~en iz svih javnih, uni verzitetskih i {kolskih biblioteka i svih kwi`ara. Nedugo zatim, 16. maja 1980. Marin Preda umire u odeqewu za pisce dvorca Mogo {oaja. Wegov brat Saje, smatra da ga je ubila Sekuritatea, ali dokazi iz dosijea Nacionalnog saveta za prou~avawe arhiva Sekuritatee su nestali. Wegova porodica uverena je da je wegova nagla smrt povezana sa objavqivawem romana Najvoqeniji Zemqanin i da je do we do{lo pod mra~nim okolnostima. Prema pravno-medicinskom izve{taju „smrt Marina Prede bila je nasilna i do we je do{lo putem mehani~ kog prekidawa disajnih puteva mekim predmetom, mo`da jastukom, u stawu alkoholne kome“. Marin Preda sahrawen je u Aleji pisaca, na grobqu Belu u Bukure{tu. \ura Mio~inovi} 133 Nagib Mahfuz ODJECI JEDNE AUTOBIOGRAFIJE Preveo sa arapskog Miroslav B. Mitrovi} BISER U snu me je posetila jedna prilika, pru`ila ruku u kojoj je bila kutija od slonova~e i rekla: – Primi poklon. Kada sam se probudio, zatekao sam na jastuku kutiju. Otvorio sam je zbuwen i u woj na{ao biser veli~ine le{nika. S vremena na vreme pokazujem kutiju nekom prijatequ ili znalcu i pitam: – [ta misli{ o ovom nesvakida{wem biseru? On bi odmahnuo glavom i rekao smeju}i se: – Koji biser? Pa kutija je prazna. Iznena|en sam {to se pori~e stvarnost koja je pred mojim o~ima. Do dan-danas nisam na{ao nekoga ko bi mi poverovao. Ipak, o~aj nije prokr~io put do mog srca. KAJAWE Pored mene je pro{la zanosna lepotica wi{u}i kukovima i uzdi{u}i, ali nisam se osvrnuo za wom. U tim su{nim vreme nima u`ivao sam u zadovoqstvu uzdr`avawa i izbegavawa ovoze maqskih izazova. U jednoj no}i obasjanoj ble{tavom mese~inom popustih svo jim prirodnim nagonima i jurnuh za zanosnom lepoticom, upla {en da }u biti ukoren zbog ranijeg pona{awa. Me|utim ona me do~eka sa osmehom i re~e: – U`ivaj u svojoj sudbini jer ja prihvatam kajawe. @IVOTNA PRILIKA 134 Pri{ao sam joj dok je sedela pod suncobranom i posmatrala svog unuka kako gradi dvorac od peska na obali Sredozemnog mo ra. Srda~no smo se pozdravili i ja sam seo pored we – dve smirene sede glave u hladu starosti. Iznenada se nasmejala i rekla: – Nema svrhe ustezati se u godinama poput na{ih, zato mi do voli da ti ispri~am jednu staru pri~u. I po~ela je da kazuje svoju pri~u, a ja sam je pratio zapawen do kraja. Kada je zavr{ila, rekao sam: – @ivotna prilika je izmakla, kakva {teta! NA OBALI Zatekoh se na uzanom delu koji razdvaja more od pustiwe. Ose}awe usamqenosti bilo je na ivici straha. U jednom trenut ku moj zbuwen pogled nai{ao je na `enu koja nije bila ni daleko ni blizu. Nisam mogao jasno da razaznam wen izgled i crte lica, me|utim, obuze me nada da }u otkriti neke bliske veze ili ranije poznanstvo. Krenuo sam prema woj, no udaqenost izme|u nas ni je se smawivala i nije bilo nade da }u sti}i do we. Pozvao sam je koriste}i razna imena i veliki broj nadimaka, ali ona se nije osvrnula. Do{la je no} i sva bi}a su i{~ezla, ali ja nisam pre stajao da pogledom tra`im, krstarim i zovem. SMEH Stojim nad rakom i upirem opro{tajni pogled u telo voqene osobe koje pripremaju za posledwi po~inak. Do mene dopire wen prodoran smeh koji pristi`e iz krasne pro{losti. Gledam oko sebe, ali ni{ta ne vidim, osim smrknutih lica o`alo{}enih. Na povratku grobqanskom stazom jedan prijateq {apnu mi na uvo: – [ta misli{ na trenutak predaha u kafani? Poziv pro`ima moju du{u drhtajem zadovoqstva. I noge mi `ivahno grabe prema mestu gde se sedi, pije ledena voda i miri sna kafa i pletu pri~e onih koji }e slediti ve} oti{le. @IVA FOTOGRAFIJA Ova stara fotografija okupila je ~lanove moje porodice... A na ovoj su zajedno prijateqi iz pro{lih vremena. Dugo sam po smatrao obe dok nisam utonuo u se}awa... Sva lica su blistala, bila opu{tena i govorila o `ivotu. Nije bilo ni najmawe nago vesti ne~eg skrivenog u nevidqivom. I evo, svi oni su ve} pomr li i niko nije ostao. Pa ko mo`e tvrditi da je sre}a bila `iva stvarnost, a ne san i umi{qaj? MILIM1 Kao dete zatekoh se na drumu zbuwen. U ruci mi jedan milim, ali zaboravio sam {ta je majka nalo`ila da kupim. Poku{ao sam 1 – Milim: hiqaditi deo egipatske funte (zvani~ne valute u Egiptu) danas bez ikakve trgova~ke vrednosti. 135 da se prisetim, ali nisam uspeo. Me|utim, bilo je sigurno da ono po {ta sam po{ao nije bilo skupqe od jednog milima. GLAS IZ GROBA Rekao je {ejh2 Abd Rabih at-Taih: I{ao sam stazom kroz gro bqe vra}aju}i se sa jedne pijanke, kad mi dopre glas iz groba koji upita: Za{to si prestao da nas pose}uje{ i razgovara{ sa nama? Odgovorih mu: – Vi ni o ~emu drugom ne razgovarate osim o smrti i mrtvima, a to mi je ve} dosadilo. ZABORAV Ko je ovaj starac {to svako jutro napu{ta ku}u da bi se pro {etao koliko mu snaga dopu{ta? To je {ejh, u~iteq arapskog, u penziji ve} vi{e od dvadeset godina. Kad god ga sustigne nemo}, spusti se na plo~nik ili kameni zid vrta neke ku}e, oslawaju}i se o {tap i otiru}i znoj krajem {iroke gilbabe3. Ceo kvart ga poznaje i qudi ga vole, me|utim, retko ga ko po zdravqa zbog posustalog pam}ewa i oslabqenih ~ula. A {to se wega ti~e, zaboravio je i svoju porodicu, i susede, i u~enike, i gramati~ka pravila. POUKA Sedeo sam u {atoru ~ekaju}i da krene sprovod. Nad nama su lebdele uspomene tih davnih vremena. I do{li su qudi iz tih vremena hodaju}i jedan za drugim. Ze mqa se tresla kad god neko od wih zakora~i. Danas su to starci, izgubqeni, malo ko ih se se}a. A do{li su i wihovi naslednici i zemqa se povijala pod te`inom wihovih nogu. Wihovi nepokole bqivi pogledi kazuju da su gospodari i zemqe i vremena. Kona~no, ukazao se mrtva~ki sanduk na ramenima i svi su krenuli i produ`ili hod. @UDWA Rekao je {ejh Abd Rabih at-Taih: – @udwa koju sam prepatio isplela je od mog `ivota utu~e nost pritajenu u nostalgiji. 136 2 – [ejh: starac, u~iteq, poglavica, poglavica dervi{a. Po~asna titula za zna~ajne li~nosti i svete qude u islamskim dru{tvima. 3 – Gilbaba: {iroka ko{uqa, haqina GLUPOST Rekao je {ejh Abd Rabih at-Taih: – Nema glupqeg ~oveka od glupog vernika, osim glupog never nika. PESMA Rekao je {ejh Abd Rabih at-Taih: – Pesma je razgovor zaqubqenih srca. SADA Rekao je {ejh Abd Rabih at-Taih: – Sada{wost je svetlo {to treperi izme|u dve tmine. DUG Rekao je {ejh Abd Rabih at-Taih: – @ivot je mu~an dug. Bog je milostiv prema onom koji ga pod miri. OPRA[TAWE Rekao je {ejh Abd Rabih at-Taih: – Mo}niji od mo}nih je onaj koji pra{ta. VRT Rekao je {ejh Abd Rabih at-Taih: – Oh, kako je za um krasan predah u vrtu punom ru`a! OPOMENA Rekao je {ejh Abd Rabih at-Taih: – Kada smrt zadesi drugog, opomiwe nas da mi i daqe u`iva mo u milinama postojawa. OAZA Rekao je {ejh Abd Rabih at-Taih: – Oaza u pustiwi je nada zalutalom. NAGIB MAHFUZ (1911–2006), jedan od najuticajnijih pisaca u arapskom svetu i jedini arapski pisac koji je dobio Nobelovu nagra du. Ro|en je u Kairu, kao najmla|e od {estoro dece, u porodici rela tivno stabilnog imovinskog stawa. Studirao je filozofiju na Ka irskom univerzitetu, a prvi roman objavio je 1939. U decenijama koje 137 slede napisao je preko 60 kwiga, od istorijskih drama do dugih ro mana zapletenih struktura o `ivotu u savremenom Egiptu. Istrajno neobi~an tokom celog `ivota, napisao je i na stotine kratkih pri~a, filmskih scenarija, novinskih kolumni, eseja. Posle serije romana koji su za temu imali `ivot faraona, Mah fuz je zapawio ~itaoce mamutskom trilogijom ~iji romani („Bain alkasrain“, „Kasr a{-{auk“ i „As-Sukarija“, 1956–57) prate `ivotne puteve nekoliko porodica sredwe klase od 1919. do 1952. godine. Tom periodu pripadaju ~uveni romani sa socijalnim temama poput „Zukak al-Madak“ (Sokak al-Madak) i „Bidaja va nihaja“ (Po~etak i kraj) – koji se obi~no ubrajaju u Mahfuzov „real isti~ni period“. Kasnije prihvata kontemplativan pristup, kome se dodequje atribut „inte lektualnog perioda“, a u romanima kao „Al-Lis val kilab“ (Lopov i psi) dodaje filozofsku dimenziju. Objavqivawe romana „Avlad ha retna“ (Deca kvarta Gabalavi, 1959) uzburkalo je verske krugove i delo je bilo dugo zabraweno i u Egiptu i u arapskom svetu. Najve}i doprinos Nagiba Mahfuza arapskoj kwi`evnosti bio je u konsolidaciji i ja~awu arapskog romana. Bio je prvi arapski pisac koji se potpuno posvetio formi, koriste}i roman – koji ina~e nije bio odoma}en na Bliskom istoku – da iska`e nade i snove egipatskog naroda, urawaju}i u drevnu pro{lost i daju}i poleta sada{wosti. Wegovi kwi`evni junaci postali su poznati diqem arapskog sveta – i to kako preko kwige tako i preko filmova snimqenih na osnovu wegovih romana. Autoritativni dru{tveni istori~ar kairske sredwe klase pre lomnih i burnih vremena nove egipatske istorije, javna li~nost samo u meri u kojoj je pre svega dru{tveno bi}e, Mahfuza je ve} prili~no slavnog 1994. no`em ubo u vrat relegiozni fanatik – verovatno kao odgovor na wegovo dr`awe u vezi sa „Satanskim stihovima“ S. Ru{ dija. Napadom mu je ozbiqno onesposobqena desna ruka – zbog ~ega vi {e nije mogao da dr`i pero. Nastavio je da stvara „verbalno“ uz po mo} asistenta (mada je priznao da vi{e nije u stawu da stvara velike romane, ve} mawe fragmente). Nobelovu nagradu za kwi`evnost dobio je 1988. godine. Umro je u Kairu 2006. godine, bole{qiv i skoro slep, u 94. godini. „Odjeci jedne autobiografije“ objavqeni su 1994, kada je autor imao 82 godine. Nije u pitawu autobiografija u pravom smislu te re ~i, ve} mozaik od 223 autobiografskih viweta, razmi{qawa, alego rija, se}awa iz detiwstva, snova i vizija, izreka i bisera sufijskih na~ela i neobi~nih misli, kroz koje autor do~arava da su nedoumice starosti, smrti i `ivota prolaznog karaktera. Polovina zbirke je posve}ena aforisti~kim izrekama i iskustvima {ejha Abdu Rabiha at-Taiha, imaginarne li~nosti iz sveta sufijskih mudraca, koji se pojavquje kao Mahfuzov izma{tani portparol. Kratki prozni pasa`i objavqeni u ovom broju „Mostova“ uzeti su iz istoimene zbirke. Miroslav B. Mitrovi} 138 Ana Pivkovska PESME Prevela s poqskog Sne`ana \ukanovi} CVET SE RASPADA Cvet se raspada, trule mu latice, stabqiku pokriva crna zemqa. Vreme prolazi, ali jednoga dana sti}i }e te su{tina ove zagonetke. A gde }e{ ti biti? Pod zemqom, u vazduhu? Mo`da }e{ biti ki{a, gran~ica, ptica, mlad list ili {tapi} kojim vadim ko{ticu iz vi{we? TAPISERIJA Ri|e `ivotiwe, more ri|e trave I ri|a meko}a pod{i{ane vune. Ri|i Don Kihot {ale radi zarobqen u nemogu}oj pozi. Ri|i okr{aji. Krv na o{trici ma~a. Crvena vuna. Vetrewa~e nestaju u plamenu koji ne doti~e bi}a iz ma{te. [tavi{e, crvena nit sudbine ih ispuwava. RUSIJA Ostareli o~evi. Neposlu{na deca. Izgubqen imetak. Zalo`ena srebrnina. Na Kurskoj stanici odrpani prosjak gla~a zar|ali nov~i} da se cakli poput ogledala. ^udim se. Gor~inom odi{u biqke u Rusiji. Zapawena sam. Gorko se ovde rascvetava juni. Prejako miri{e, ~ak je i mese~ev grb okrugli, pe~eni, glazirani kola~. 139 Prostor se roji kao osiwe gnezdo I vreme ovde te~e nekim drugim tempom. Kao da neko ~isti bo`i}nog {arana, Ali ne od krqu{ti, ve} od sredi{we kosti. Moskva, juni 1995. LAMENT NAD PRO[LIM LETOM Stajala je tako na strani smrti. Tu – jedno mokro stopalo na podu fen za kosu, pe{kir oko bokova, drugo stopalo u vodi, pravo sa kupawa, usred leta – u smrt. Jo{ jednom je pro{la rukom Kroz zamr{enu kosu. ^aj se hladio u sobi, nameravala je da prostre rubqe: svetloplavo ni{ta, satkano od finih svilenih niti. Leto. Vrelo, drhtavo jutro. Dan je obe}avao polet i radost. Iza zida je sin glasno viknuo da je {tene gurnulo wu{kicu u mleko. Crvena haqina u `urbi preba~ena preko stolice upijala je sun~eve zrake. Plovi preko sobe muzika iz orguqa Johana Sebastijana kao `ena ili neobi~na pernata `ivotiwa. Dan je nosio radost. Nije mogla ni{ta. ^ak ni da ispusti krik. Strah i lupawe srca kao pred bitku ili put. Ali za{to se bez priprema i pozdrava prepustila gubitku vazduha kao smehu? Mali drveni krst iznad ogledala. Trenutak nepa`we. Iza zida se igrao de~ak sa psom. KROZ PROZOR 140 Ka`e{ pao je sneg. A napoqu uop{te nema snega. Ja ka`em mrtvo je li{}e, a ti cve}e je u ba{ti. Ka`e{ led je na jezeru. A led je samo u tvojoj ma{ti. Ali kako meriti hladno}u: kao puls posle bega? Ka`e{ budi mi lepa, mudra, razodevena. A ne kao pla~ni vrabac iz sene. Poka`i mi suve o~i i smej se za mene. Uplakana `ena uvek je poni`ena. Ka`em {ta }e se dogoditi, {ta }e sa mnom biti, kad se moja lepa glava povije nisko? kad mi bude previ{e mra~no, hladno, sklisko? ho}e{ li uvek, ho}e{ li sigurno sa mnom sniti? Ni{ta nije sigurno sem ki{e pod nebeskim svodom. Jedino u nesigurnost se mo`emo pouzdati. Ali ~ime }u se iskupiti, kome izjadati kad budem stala gola i bosa pred majkom prirodom? A sad se ponovo crveno i zeleno prepli}u mo}no i toplo je, tako toplo, vrelo i blisko. A mo`da ne}e{ do}i, moje doba no}no? Mo`da nikad ne}e biti previ{e hladno ni sklisko? Mo`da }u istr~ati a nigde se ne}u popeti. Kazaqka }e stati, lampa }e se pu{iti od dima. Moje }e srce zakazati, i {al }e me sapeti previ{e jako. U sivoj no}i siva pantomima. Ti ka`e{ sneg. A napoqu ni trunke snega. Tako je, qubavi, hladno je, sne`no i belo. Vejalo je, zasipalo, i sve se pomelo – od smeha. Mog i tvog. Ali jo{ smo od brega daleko. Trag klizaqki vodi gde je krti led i daqe mokar. Al’ Led je suv ka`e{ ti. REKA MOSKVA Ovde je nedavno beli Rus pucao sebi u glavu. A ti {to sve zna{ odgovori mi na pitawe za{to to rade samo beli? Smatram da je to fundamentalna, ontolo{ka nepravda. Z. Herbert, Bijaric, 1986. Trag klizaqki, rukavica, re~ni vir pod ledom. Sino} – aerodrom, sneg u plavom svetlu, kontura krila boinga nejasna poput kraja sveta. 141 Neko se smejao, a neko je psovao taj lepqivi sneg. Putnici naizgled slu~ajni a opet zloslutno svojeglavi, sleva – mu{ka melanholija, zvonak glas i dubok dekolte devojke zdesna – odjednom tako prisni, doma}i, gotovo srodnici, dok avion kru`i iznad aerodroma ve} smo ko zna gde u mislima. Upisani na list papira znanci }e ostati s nama. Trudim se da pro~itam wihove `ivote iz svega nekoliko poteza: Ona – mo`da manekenka, de~je mr{ava, gotovo tinejxerka, s malo naduvanim usnama, previ{e senzualna, i bore. Dve. Ali vidqive ~ak i pri ovom svetlu. Noge ispru`ene ukoso presecaju preuski prolaz. Vrlo lepe, iako kolena, ponovo, de~je {iqata. [ta taj grad radi s wom, i ona s tim gradom neprijatnim, preglasnim, s knedlom od leda u grkqanu, s nedovr{enim, neposlatim, zapravo jo{ nenapisanim pismom ku}i. Sigurno se ne}e vratiti. On, s laptopom, i stalno naru~uje sok od paradajza. Ni{ta drugo ne pije. Povremeno pogleda ka woj preko ~udnih hijeroglifa na ekranu svog sveta i ne slute}i da kraj sveta li~no sedi kraj wega. Da je upravo okrenula ne samo glavu ve} celokupan svetski poredak. Gde }e se sastati? Ne znam. Mo`da na klizali{tu. Ili dole, pored reke Moskve, putova}e bli`e jedno drugom dok se ne ukrste tragovi wihovih klizaqki, tra~nice sudbine, oba puta i sazve`|a, sve samo ne usamqenost, prerana smrt i praznina du{e. Led pod klizaqkama za{kripa, pu~e i propade. Moskva, januar 2001. TEK ONAKO 142 Sunce posle ki{e. Zar|ali oluci, mokra kosina crvenih krovova, zelena trule` uzanih nadstre{nica. Ri|e fleke od sunca kao topli ma~i}i le`e pod stepeni{tem. Devojka vozi srebrni bicikl, blistaju joj mokre vlasi, mokre daske na mostu, ko je ona, kuda ide, i zbog ~ega? I peva li od radosti ili tek onako? Wen glas isparava. Silazi s bicikla, otvara kapiju, dovikuje ne{to, mladi} tr~i niz stepenice. Ve} se qube, mokra jakna sklizne dole, bicikl pada na travu. Sun~ev zrak se zavla~i u wenu kosu. Miluje joj trepavice. Dan je vreo. Sve mu opra{ta osim jednog: jedanput je pro{ao pored we kao da je ne vidi. Zrnce energije s lo{im predznakom. oktobar 1999. JEDNOG LEPOG DANA Jednog lepog dana, tako mlada kao na toj slici od pre pet godina (sada se stari sporije), sede}i na brezinom pawu, obe}avam da ne}u dozvoliti se}awu (a ni tebi) da me zapawi – spremna sam i na li~ni rat. Krik ptica, jeka avgusta – ve} su odavno zamrli i re~i pozdrava hrle na usta prili~no qutite, priznajem, ali ve} je {est sati, i sumrak obavija na{u verandu. Pas kru`i po ba{ti tragom ma~ke, koja pak dugo zuri u kreju: sivo nevina{ce s plavom {arom na oba krila kao da ju je Dali dotakao svojom ki~icom – ~iste zemaqske boje: plavetne `ile, sme|i i crveni tonovi jeseni. Bes prolazi, probu|ena usred no}i ka`em da si mi ti naprosto sve, kao ~ovek. Odavde kroz prozor vidim sobu, tebe, u tebi jesen i pitam se da li }e{ mi posvetiti malo pa`we u tome {to pi{e{; i vetar nosi li{}e kao {to }e doneti vest o tvojoj smrti. oktobar 2000. ANA PIVKOVSKA (Anna Piwkowska, 1963), poqska pesnikiwa, esejista i kriti~ar, diplomirani polonista Var{avskog univerziteta. Objavila je sedam kwiga poezije: „Skicenblok“ (Szkicownik 1989), „Senka na zidu“ (Cień na ścianie, 1990), „Pesme i soneti“ (Wiersze i sonety, 1992), „Mana“ (Skaza, 1996), „Samo tri puta“ (Tylko trzy drogi, 2000), „Po“ (2002), i izbor poezije „Plavi xemper“ (Niebieski sweter, 2004). Wene pesme su objavqene u mnogim vode}im poqskim kwi`evnim ~asopisima, a prevedene su na ruski, nema~ki, engleski, italijanski, 143 {panski i slovena~ki jezik. Tako|e pi{e i stihove za muzi~ke kompozicije, napisala je re~i za Prolog opere Ma}eja Kamjewskog „Ozarena beda“ (Nędza uszczęśliwiona), kao i tekst na muziku za film Barbare Sas „Kao narkotik“ (Jak narkotyk, 1999). Ona je stru~wak za rusku akmeisti~ku poeziju, posebno za Anu Ahmatovu, ~ijim stopama je proputovala Rusiju i Ukrajinu istra`uju}i weno kwi`evno delo. Godine 2003. pojavila se wena kwiga eseja o Ani Ahmatovoj „Ahmatova, odnosno `ena“ (Akhmatova, czyli kobieta), a 2007. kwiga „Trag klizaqki“ („Ślad liżwy“) zasnovana na doga|ajima iz `ivota austrijskog pesnika Georga Trakla. Mada je debitovala 1989. godine i generacijski pripada bruLion eri, Ana Pivkovska nipo{to nije deo svog literarnog okru`ewa iz ’90-ih, zbog ~ega je dugo bila nepravdeno marginalizovana. U wenoj poeziji qubav uvek zauzima centralno mesto, i to posebno `enska qubav. Wene pesme su pro`ete tradicijom i simbolizmom, ali isto tako poseduju i prefiwene jezi~ke mehanizme (neki od wih se, na`alost, izgube u prevodu) i neo~ekivanu rimu, suptilne izraze i jasnu simboliku. Dobitnica je nekoliko kwi`evnih nagrada, pored ostalih Nagrade „Georg Trakl“ (1995), Nagrade fondacije Ko{}elski (2002) i Nagrade var{avske kwi`evne premijere (2003). Sne`ana \ukanovi} 144 Sintija Ozik [AL Preveo sa engleskog Alen Be{i} Stela, hladna, hladna, paklena hladno}a. Kako su i{li dru movima, Roza je nosila Magdu, privijenu na svoje bolne grudi, umo tanu u {al. Ponekad je Stela nosila Magdu. Ali je bila qubomorna na wu. Ta mr{uqava ~etrnaes togodi{wakiwa, odve} sitna, sa ma ju{nim grudima, `elela je da bude umotana u {al, skrivena, usnu la, uquqkana koracima, detence, okruglasto odoj~e u naru~ju. Mag da bi uzela Rozinu bradavicu u usta, ali Roza nije zastajala, nikad, pokretna kolevka. Nije imala dovoqno mleka; Magda je ponekad si sala vazduh; a onda je vri{tala. Stela je bila mrtva gladna. Kole na joj behu izrasline na {tapovima, laktovi pile}e kosti. Roza nije ose}ala glad; ose}ala se lako, ne poput nekoga ko kora~a, ve} poput nekoga u nesvesti, u transu, kog je obuzeo neka kav napad, nekoga ko je ve} an|eo {to lebdi, budan i svevide}i, ali u vazduhu, ne tamo dole, na drumu. Kao da se klatarila na vr hovima prstiju. Pogledala je u Magdino lice kroz prorez u {alu: veverica u gnezdu, sigurna, koju niko ne mo`e dosegnuti u toj ku- }ici od nabora {ala. To lice, okruglo, xepno ogledalce od li ca: ali ne tmurne puti kao Rozino, tamne poput kolere, bilo je to posve druga~ije lice, nebeski plavih o~iju, mekane paperjaste kosice, `ute kao zvezda pri{ivena na Rozin kaput. Pomislio bi ~ovek da je jedno od wihove dece. Lebde}i tako, Roza je zami{qala da }e dati Magdu u nekom od sela. Mogla bi na trenutak da iskora~i iz kolone i gurne Magdu u ruke prve `ene pored puta. Ali ukoliko bi iskora~ila iz kolone, mogli bi zapucati. Pa ~ak i da uspe na~as da istupi iz kolone i tutne zave`qaj nekoj neznanki, da li bi ga ta `ena uzela? Mogla bi da se iznenadi, ili upla{i; mogla bi da ispusti {al, i Magda bi ispala, udarila glavom o cestu i umrla. Svojom okruglom gla vicom. Tako dobro dete, prestala je i da vri{ti, i sad je sisala tek da oseti ukus presahle bradavice. Ve{t stisak maju{nih desni. Vr{ak zubi}a {tr~ao joj je iz dowe vilice, tako blistav, patuqa sti nadgrobni spomenik od belog mermera svetlucao se tamo. Magda 145 146 je, ne bune}i se, odustala od Rozinih bradavica, prvo leve, potom i desne; obe su bile ispucale, bez kapi mleka. Presahli provodni kanal, uga{en vulkan, slepo oko, ledeni otvor, stoga je Magda uze la okrajak {ala i sisala ga. Cuclala ga je i cuclala, natapaju}i vlakna pquva~kom. [al je bio ukusan, platneno mleko. Be{e to ~aroban {al, mogao je da hrani odoj~e tri dana i tri no}i. Magda nije umrla, ostala je `iva, mada je bila veoma mirna. Iz usta joj se ose}ao neobi~an miris, na cimet i bademe. O~i su joj bile stalno otvorene, kao da je zaboravila da trep}e ili drema, i Roza je, a ponekad i Stela, prou~avala wihovo plavetnilo. Vu kle su se tegobno po drumu, korak po korak, i prou~avale Magdino lice. „Arijevka“, rekla je Stela, kao struna istawenim glasom; i Roza pomisli kako Stela zuri u Magdu poput mlade qudo`derke. I tad, kad je Stela izgovorila: „Arijevka“, Rozi to zazvu~a kao da je zapravo rekla: „Hajde da je pro`deremo.“ Ali Magda je po`ivela dok nije i prohodala. @ivela je toli ko dugo, mada nije ba{ dobro hodala, delimi~no zbog toga {to je imala samo petnaest meseci, a delimi~no i zato {to joj vretena ste no`ice nisu mogle pridr`avati debeli stomak. Bio je debeo od vazduha, naduven i zaobqen. Roza je gotovo svu svoju hranu davala Magdi, Stela ni{ta; Stela je bila izgladnela, i sama dete u razvo ju, ali koje se nije dovoqno razvijalo. Stela nije imala menstrua ciju. Roza nije imala menstruaciju. I Roza je bila izgladnela, ali i nije; nau~ila je od Magde kako da se zasiti sisaju}i prst. Nala zile su se na mestu bez samilosti, u Rozi se zatrla svaka samilost, gledala je Steline kosti bez samilosti. Bila je uverena da Stela ~eka da Magda umre pa da zarije zube u wena malena bedra. Roza je znala da }e Magda uskoro umreti; trebalo je da ve} bude mrtva, ali bila je zakopana duboko u tom ~arobnom {alu, i gre{kom su je smatrali drhtavom humkom Rozinih grudi; Roza je privijala {al uza se kao da samo sebe pokriva. Niko joj ga nije oduzeo. Magda je bila nema. Nikad nije plakala. Roza ju je krila u baraci, ispod {ala, mada je znala da }e je neko jednog dana prija viti; ili }e jednog dana neko, ne nu`no Stela, ukrasti Magdu da je pojede. Kad je Magda prohodala, Roza je znala da }e uskoro umreti, ne{to }e se dogoditi. Pla{ila se da zaspi; spavala bi prebaciv {i bedro preko Magdinog tela; pla{ila se da }e je tako ugu{iti. Ali Roza je sve vi{e gubila na te`ini; Roza i Stela su se polako pretvarale u vazduh. Magda je bila mirna, ali o~i joj behu zastra{uju}e `ive, po put plavih tigrova. Vrebala je. Ponekad se smejala – li~ilo je na smeh, ali kako je to bilo mogu}e? Magda nikad nije ~ula da se neko smeje. Pa ipak, Magda se smejala svom {alu kad bi mu vetar poduhvatio krajeve, odvratan vetar prepun crnog truwa, od kojeg su Steli i Rozi suzile o~i. Magdine su o~i uvek bile bistre i bez suza. Vrebala je kao tigrica. ^uvala je svoj {al. Niko osim Roze nije smeo da ga dodirne. Ni Steli to nije bilo dozvoqeno. [al je bio Magdino ~edo, wen qubimac, wena sestrica. Kad je htela da se primiri, umotala bi se wime i cuclala neki od krajeva. A onda je Stela uzela {al i izazvala Magdinu smrt. Stela je kasnije rekla: „Bilo mi je hladno.“ I kasnije joj je uvek bilo hladno, uvek. Hladno}a joj se uvu kla u srce: Roza je shvatila da je Stelino srce hladno. Magda je trapala na no`icama nalik na olovke, {vrqaju}i tamo-amo, u potrazi za {alom; olov~ice se pokoleba{e na vratima barake, gde je po~iwalo svetlo. Roza je ugleda i potr~a za wom. Ali Mag da je ve} bila na poligonu ispred barake, na jakom svetlu. Tu se obavqala prozivka. Svakog jutra Roza je morala da sakrije Magdu ispod {ala uza zid barake i da iza|e i stoji napoqu sa Stelom i stotinama drugih, ponekad satima, dok je Magda, ostavqena, }u- tala ispod {ala, cuclaju}i wegov kraji~ak. Magda nikada nije pu{tala glasa od sebe, pa stoga nije ni umrla. Roza je znala da }e Magda danas umreti, a u isti mah radosna vrelina prostruji joj dlanovima, prsti su joj goreli, bila je zapawena, grozni~a va; obasjana sun~evim svetlom, klate}i se na no`icama nalik na olovke, Magda je tulila. Jo{ otkako su Rozine bradavice presu {ile, otkako je posledwi put vriskala na drumu, Magda nije ni glasa ispustila; Magda je bila nema. Roza je bila uverena da joj ne{to nije u redu s glasnim `icama, du{nikom, grkqanom; Mag da je bila defektna, bez glasa; mo`da je bila gluva; mo`da ne{to s wenom pame}u nije bilo u redu; Magda je bila nemu{ta. ^ak i smeh koji je provalio iz we kad je vetar pro`et pepelom napra vio klovna od Magdinog {ala be{e tek {i{tavo cerewe. ^ak i kad bi je va{ke, u kosi i po telu, izludele toliko da bi podivqa la kao jedan od onih velikih pacova {to su u svitawe harali ba rakom u potrazi za strvinama, ona bi se trqala i ~e{ala i baca kala i grizla i vaqala bez cmizdrewa. Ali sada se iz Magdinih usta cedilo duga~ko lepqivo u`e vapaja. „Maaaa...“ Be{e to prvi glasan zvuk koji je Magda ispustila iz grla ot kako su Rozine bradavice presu{ile. „Maaaa... aaa!“ Ponovo! Magda se teturala po zbornom mestu obasjanom pogi beqnom sun~evom svetlo{}u, drqaju}i po tlu na kukavno maju {nim, krivim cevanicama. Roza je shvatila. Shvatila je da Magda `ali za izgubqenim {alom, shvatila je da }e Magda umreti. Bujica zapovedi zatutwa u Rozinim bradavicama: kreni, zgrabi, donesi! Ali nije znala gde pre da se dene, po Magdu ili po {al. Ako isko~i 147 148 na poligon za prozivku da zgrabi Magdu, tuqewe ne}e prestati, jer Magda i daqe ne}e imati {al; ali ako otr~i u baraku da prona|e {al, i ako ga na|e, i ako krene prema Magdi dr`e}i ga i ma{u}i wime, onda }e uspeti da je domami nazad, i Magda }e ga staviti u usta i opet zanemeti. Roza je kro~ila u tamu. Lako je na{la {al. Stela se bila sklup~ala pod wim i, onako ko{~ata, spavala. Roza istrgnu {al i izleti van – mogla je da leti, bila je tek vazduh. Sun~eva toplota `agorila je o nekom drugom `ivotu, `ivotu leptirova u leto. Sve tlost be{e blaga, ne`na. Sa one strane metalne ograde, u daqini, videle su se zelene livade pro{arane masla~cima i tamnim qu bi~icama; iza wih, jo{ daqe, bezazleni qiqani, visoki, podi zali su svoje naranxaste ~a{ke. U barakama su koristili izraze „cve}e“, „ki{a“ za izmet, za debele pletenice govana i smrdqivi kestewasti vodopad koji se sporo cedio sa gorwih le`ajeva, vow pome{an sa oporim, masnim dimom koji se Rozi lepio za ko`u. Zastala je na trenutak na obodu zbornog mesta. Ponekad se ~ini lo da struja u `i~anoj ogradi bruji; mada je i Stela rekla da im se to samo pri~iwava, ali Roza je zaista ~ula zvukove u `icama: hrapave tu`ne glasove. [to je stajala daqe od ograde, to je jasnije ~ula glasove koji su se rojili oko we. @alobni glasovi `amorili su tako ubedqivo, tako strasno da je bilo nemogu}e posumwati da su utvare. Glasovi su joj rekli da podigne {al, visoko; glasovi su joj rekli da ma{e wime, da mlati, da ga razvije kao zastavu. Roza je podigla, mahala, mlatila, razvila. Daleko, veoma daleko, Magda be{e presavijena preko svog nadutog stomaka, ispru`enih ruku nalik na {tapi}e. Bila je visoko, podignuta, preko ne~ijeg rame na. Ali to rame koje je nosilo Magdu nije i{lo prema Rozi i {alu, udaqavalo se, ta~kica Magde i{~ezavala je sve daqe u zadimqe noj daqini. Ponad ramena bleskao je {lem. Svetlost je doticala {lem i pretvarala ga u iskri~avu kupu. Pod {lemom, crno telo nalik na domino i crne ~izme grabili su ka elektri~noj ogradi. Elektri~ni glasovi po~e{e da uzbu|eno ~avrqaju. „Maam aa, ma aa-maaa“, `amorili su uglas. Kako je samo daleko bila Magda od Roze sada, preko celog zbornog mesta, iza desetak baraka, skroz na drugoj strani! Maju{na poput no}ne leptirice. Najednom, Magda zapliva kroz vazduh. Cela Magda se uznese. Izgledala je poput leptira koji dodiruje srebrnu lozu. I u tre nutku kad su Magdina paperjasta okrugla glava i wene olovke od no`ica i balon od stomaka i iskrivqene ruke pqusnuli o ogra du, metalni glasovi pomamno zare`a{e, nagone}i Rozu da potr~i i tr~i do mesta gde se Magda skqokala pored elektri~ne ograde; ali Roza ih, naravno, nije poslu{ala. Samo je stajala, jer da je potr~a la zapucali bi, i da je poku{ala da podigne pru}e Magdinog tela zapucali bi, i da je dopustila da joj iz grla provali vu~je cviqewe koje se sada uspiwalo lestvama wenog kostura, zapucali bi; stoga je uzela Magdin {al i natisnula ga u usta, gurala ga je i gurala, sve dok nije progutala vu~je cviqewe i osetila cimet i badem iz dubine Magdine pquva~ke; i Roza je ispijala Magdin {al sve dok se nije osu{io. SINTIJA OZIK (Cynthia Ozick; 1928, Wujork, SAD), ameri~ka spisateqica jevrejskog porekla. Diplomirala je na Wujor{kom uni verzitetu, a postdiplomske studije iz engleske kwi`evnosti zavr {ila je na Dr`avnom univerzitetu Ohaja. Od {tampawa wene prve pripovetke „[al“, 1980. godine u Wujorkeru, nijedna se antologija savremene novele u SAD ne {tampa bez te pripovesti. Sintija Ozik je plodna spisateqica i do sada je, objavila {est zbirki pripovedaka, pored ostalih: Paganski rabin i druge pri~e (The Pagan Rabbi and Other Stories, 1971), Krvoproli}e i tri novele (Bloodshed and Three Novellas, 1976), [al (The Shawl, 1989), Diktirawe: Kvartet (Dicta tion: A Quartet, 2008), kao i {est romana, me|u kojima su Qudo`derska galaksija (The Cannibal Galaxy, 1983), Mesija u Stokholmu (The Mes siah of Stockholm, 1987; na srpskom jeziku objavqen u prevodu Zorana Minderovi}a 1999. godine, u izdawu „Rada“, u okviru edicije „Re~ i misao“), Naslednik sveta u nastajawu (Heir to the Glimmering World, 2004) i Strana tela (Foreign Bodies, 2010). Pored toga, Sintija Ozik je i autorka nekoliko uticajnih kwiga eseja i ogleda, kao {to su, re cimo, Metafora i pam}ewe (Metaphor & Memory, 1989) i Prepirka i {kripac (Quarrel & Quandary, 2000). Dobitnica je mnogih nagrada, pored ostalih i Nagrade za kwi`evnost Ameri~ke Akademije (1973). 149 Georg Forster BORAVAK U LUCI O-AJTEPIJEHA NA MALENOM POLUOSTRVU O-TAHITI Prevela s nema~kog Aleksandra Bajazetov U osvit narednog dana ponovo smo oti{li na kopno i ponovo krenuli ka istoku. [to smo se vi{e pribli`avali isto~nom vr {ku luke Ajtepijeha, to se ravnica vi{e {irila; nasadi hlebnog i kokosovog drveta, pisanga1 i drugog rastiwa, kom su se ve} vide li nagove{taji budu}e berbe, bivali su sve ve}i i lep{i. U tom kraju bilo je i vi{e ku}a, a mnoge od wih izgledale su nam ured nije i novije od onih kod sidri{ta. U jednoj takvoj, koja je imala zidove od trske, ugledali smo velike bale tkanine i povelik broj navlaka za {titove, koje su visile s krova na unutra{woj strani. Sve je to, kao i sama ku}a, pripadalo kraqu Aheatui. Nastavili smo da hodamo jo{ oko dve miqe kroz najprijatnije {ume i nasa de hlebnog drveta i videli kako se qudi svuda vra}aju dnevnim poslovima, a naro~ito smo ~uli tka~e kako marqivo udaraju. Me |utim, ne treba pomisliti da ove qude nevoqa i nema{tina pri siqavaju da neprestano rade: jer gde god da smo do{li, po pravilu bi se oko nas odmah okupila velika gomila koja bi nas pratila po ceo dan, i to ponekad tako istrajno da bi neki od wih zabora vili i da ru~aju. Ipak, nisu nas pratili ba{ bez ikakve name re. Ukupno uzev, wihovo je dr`awe svakako bilo prostosrda~no, blagonaklono i predusretqivo, ali su koristili svaku priliku da ukradu ovu ili onu sitnicu, i u tome su bili i te kako spret ni. Kad bismo im uputili qubazan pogled ili im se nasme{ili, neki od wih pomislili bi da je to dobar ~as da iskoriste na{u blagonaklonost, pa bi nam uputili jedno mole}ivo Tayo, poe! To zna~i „Prijatequ, jedan koral~i}!“ Udovoqili im mi ili ne, to nikad nije uticalo na wihovo dr`awe, ve} su ostajali jednako dobre voqe i blagonakloni kao i dotad. Ako bi odve} ~esto iz ra`avali tu molbu, mi bismo stali da se sprdamo i da wihovo detiwasto moqakawe ponavqamo istim tonom, na {ta bi ~itava gomila prasnula u glasan smeh. Me|u sobom su uglavnom govori li veom a glasno, i neretko smo upravo mi bili predmet wihovog 150 1 – Banane; Forster svuda koristi „pisang“, malajsku re~ za bananu. razgovora. Svakom prido{lici koji bi uve}ao broj na{ih pra tilaca odmah bi rekli na{a imena, svedena na ono malo vokala i mek{ih konsonanata koji su odgovarali wihovom govoru; potom bi svakom ispri~ali {ta smo radili ili {ta smo rekli tog ju tra. Prva molba se uglavnom sastojala u tome da ispalimo jedan hitac iz pu{ke, a mi bismo to u~inili pod uslovom da nam po ka`u kakvu pticu kao metu. Ali tad bismo se na{li u neprili ci, po{to su nam uglavnom pokazivali ptice koje su od nas bile udaqene ~etiri-pet stotina koraka. Nisu znali da dejstvo na{ih pu{aka dopire samo do odre|ene daqine, a kako nije bilo mudro da ih uputimo u tu tajnu, uglavnom smo se pretvarali da ne vidi mo pticu, sve dok joj se, pod tim izgovorom, ne bismo pribli`ili toliko da smo je i mogli pogoditi. Od prvog pucwa uvek bi se jako prepali; neki bi odmah pali na zemqu, neki bi otr~ali na dvade setak koraka, sve dok im mi usrdnim re~ima ne bismo ubla`ili strah ili dok wihovi ne{to sr~aniji zemqaci ne bi doneli po go|enu pticu. S vremenom su se onda navikli na to, i mada bi se i daqe trgli od svakog pucwa, izliva straha vi{e nije bilo. Koliko god da su nas svuda do~ekivali prijateqski, ipak su se svuda trudili da sklone sviwe od nas; a ako bismo upitali za wih, qudi bi ili bili zbuweni ili bi rekli da ih nemaju ili bi nas uveravali da sviwe pripadaju Aheatui. Tako smo i mi pro cenili da je boqe da se ne trudimo oko toga, i mada smo u gotovo svakoj kolibi nalazili dovoqno skrivenih sviwa, pravili smo se da ih ne vidimo ili da nam do wih nije ni stalo. Tako je i po verewe ovih qudi raslo. Po{to smo pre{li vi{e miqa, seli smo na nekoliko veli kih kamenova koji su ~inili neku vrstu poplo~anog uzvi{ewa ispred jedne kolibe i zamolili stanare da nam, za gotovu isplatu u koralima, nabave nekoliko plodova hlebnog drveta i kokosovih oraha. Oni su to drage voqe u~inili, izneli nam {to su imali i za tili ~as nam postavili doru~ak. Da bismo s mirom mogli u`i vati u wemu, zamolili smo na{e brojne pratioce da sednu malo daqe kako ne bi mogli da se dokopaju pu{aka ili drugih predme ta koje smo morali odlo`iti kako bismo mogli da jedemo. Ti do bri qudi potrudili su se da nam zakusku prirede {to obilatije i lep{e; u toj su nam nameri izneli qusku kokosovog oraha punu ribica koje oni, po{to ih ostave da odstoje u rasolu, jedu sirove. Mi smo ih probali i utvrdili da nisu nimalo neukusne, ali kako nismo bili navikli na takvu sirovu hranu, tu smo poslasticu, kao i preostalo vo}e, razdelili me|u onim na{im pratiocima koji su nam bili najprijazniji. Kad smo, posle doru~ka, hteli da krenemo daqe prema brdi ma, Indijanci su stali da nas ube|uju da ipak radije ostanemo u 151 152 ravnici. Ali nama je odmah bilo jasno da su tu molbu izneli samo iz lewosti, kako bi sebe po{tedeli muke verawa po brdovitom kraju, pa smo, kako nam nije bilo mnogo stalo do pratwe, i pored sveg wihovog navaqivawa po{li daqe, na {ta je najve}i deo na {ih pratilaca ostao da gleda za nama, dok su se ostali razi{li svak svojim putem. Samo je nekolicina wih, verovatno mawe ko motna od ostalih, ostala s nama i ponudila se da nam poka`e put. Poveli su nas uzbrdo du` jedne raseline, gde smo ugledali neko liko novih divqih biqaka i mno{tvo malenih lastavica koje su {mugnule preko potoka {to je hu~ao {qunkovitim koritom. Prate}i uzbrdo wegovu vijugavu putawu, stigli smo do jedne oko mite litice, obrasle raznim miomirisnim `buwem, s koje se kristalno bistar stub vode obru{avao u mirno, prozirno jezer ce, s dra`esnom obalom rasko{no ukra{enom raznobojnim cve- }em. Bio je to jedan od najlep{ih prizora koje sam ikad video u `ivotu. Nema pesnika koji bi mogao dovoqno lepo da ga opi{e. Gledali smo odoz go na plodnu obra|enu i nastawenu ravnicu i preko we na {iroko plavo more! Drve}e, koje je {irilo gusto olistalo grawe prema jezercetu, pru`alo nam je senovitu sve`i nu, a s vode je dopirao prijatan povetarac, koji je jo{ vi{e ubla `avao dnevnu jaru. Tu smo legli na mekanu travu kako bismo, uz sve~ano jednoli~an {um vodopada povremeno prekidan zovom ptica, opisali biqke koje smo prikupili, pre nego {to uvenu. Na{i pratioci Tahi}ani tako|e su polegali pod `buwe i posma trali nas u ti{ini i s pa`wom. Mogli smo ceo dan da provedemo u ovoj dra`esnoj osami, ali na{ poziv nije dopu{tao dokolicu; i tako smo se onda, ~im smo sve zapisali, morali zadovoqiti time da jo{ jednom osmotrimo taj romanti~ni kraj i lagano se uputili natrag u dolinu. Tu smo nai{li na veliku gomilu Indijanaca ko ji su pratili gospodu Hoxisa (Hodges) i Grindala (Grindall), pa smo im se i mi pridru`ili. Gospodin Hoxis je svoju lisnicu s crte`ima poverio jednom mom~i}u neobi~no skladne gra|e koji mu je bio naro~ito privr`en. ^ini mi se da nije bilo znaka na klonosti koji bi mu pri~inio ve}u radost od takvog javnog svedo ~anstva o ukazanom mu poverewu, ili se makar ~inilo da je veoma ponosan na to {to pred svim svojim zemqacima sme da ide s nama s lisnicom pod mi{kom. Uostalom, i drugi Indijanci su danas bili, sve u svemu, otvoreniji i srda~niji nego ina~e, mo`da zato {to su se svi ose}ali po~astvovanim povlasticom ukazanom wi hovom zemqaku, a mo`da i zato {to im je bilo drago {to su se go spoda Hoxis i Grindal tako nehajno ume{ala me|u wih, jer wih dvojica, naime, nisu pri sebi imala nikakvo oru`je. U toj miro qubivoj povorci stigli smo tako i do prostrane kolibe u kojoj se bila okupila jedna mnogobrojna porodica. Jedan starac, iz ~ijih su o~iju izbijali mir i spokoj, le`ao je na ~istoj prostirci, a glava mu je mirovala na stoli~ici koja mu je slu`ila kao uzgla vqe. U wegovom je stasu bilo ne~eg veoma dostojanstvenog. Srebr nasta kosa slivala se u krupnim uvojcima, a na prsima mu je le `ala gusta brada, bela kao sneg. O~i su mu bile `ive, a puni obra zi odisali su zdravqem. Bora, koje su kod nas odlika starosti, imao je malo, jer jad, brige i nesre}a od kojih mi tako rano osta rimo ovom su sre}nom narodu, kako se ~ini, bili sasvim nepozna ti. Nekoliko dece, verovatno wegovi unuci, i po obi~ajima ove zemqe sasvim nagi, igrali su se sa starcem, a wegovi su pokreti, pogled i lice jasno pokazivali kako jednostavan `ivot mo`e o~uvati razum i punu snagu i u poodmakloj starosti. Nekoliko stasitih mu{karaca i neizve{ta~enih devojaka sedeli su oko wega, a kad smo mi u{li, ~inilo se da je celo to dru{tvo, posle seoski skromnog obroka, bilo u prisnom razgovoru. Pozvali su nas da sednemo kraj wih na prostirke, a mi se nismo dali dvaput moliti. Izgleda da nikad nisu videli Evropqane izbliza, pa su odmah s najve}om znati`eqom po~eli da zagledaju na{u ode}u i oru`je, ali im wihova priro|ena nestalna narav nije dopu{tala da se kod jednog predmeta zadr`e du`e od kojeg trenutka. Divili su se na{oj boji, stiskali nam ruke i nisu mogli da shvate za{to na wima nema punktura i za{to nemamo duga~ke nokte. Uporno su nas pitali kako se zovemo i sa u`ivawem i vi{e puta ponavqali na{a imena. Ali u skladu s indijanskim nare~jem, ta su imena bila tako iskrivqena da bi ih i profesionalni etimolozi samo s mukom mogli odgonetnuti. „Forster“ je preina~en u „Matara“, „Hoxis“ u „Oreo“, „Grindal“ u „Terino“, „[parman“ u „Pamani“, a „Xorx“ u „Teori“. Gostoqubivost na koju smo nailazili u svakoj kolibi ni ovde nije mawkala; iznosili su nam kokosov orah i e-vih2 da nam utole `e|, a onaj starac je uz to naredio da nam we gova porodica prika`e svoj talenat za muziku. Jedan od mladi}a duvao je iz nozdrva u frulu od bambusove trske s tri rupice, a je dan drugi je pevao uz to. Muzika, mislim i na svirawe i na peva we, bila je tek jednoli~no smewivawe tri ili ~etiri razli~ita tona koji su, u intervalima, bili negde na pola puta izme|u na {ih polutonova i ~etvrttonova. Ina~e se u woj nije mogao raza znati ni trag melodije, a jednako se malo mogao primetiti i ma kar kakav takt, tako da se od svega ~ulo samo uspavquju}e bruja we. Tako ta muzika, dodu{e, nije mogla vre|ati sluh nesazvu~jem, ali to je kod we ujedno i bilo najboqe, jer umilna za slu{awe ni je bila. ^udno je kako su predstave o harmoniji i milozvu~ju tako razli~ite od jednog naroda do drugog, iako je qubav prema muzici rasprostrawena kod svih naroda ovog sveta. – U toj smo kolibi 2 – Na jednom drugom mestu Forster tu vo}ku naziva „vrstom tahi}anske jabuke“. 153 154 videli otelovqewe istinske narodske sre}e, a gospodin Hoxis nije se mogao uzdr`ati a da ne sa~ini nekoliko crte`a tog tako retkog prizora, i oni }e budu}im pokolewima preneti upe~atqi vu predstavu o tim scenama, koje se boqe mogu osetiti nego {to se mogu izraziti re~ima. O~i svih Indijanaca bile su uprte u Ho xisa koji crta, ali kako su veliki bili wihovo ~u|ewe i zado voqstvo kad su ustanovili da izme|u wegovih crte`a i crta lica nekih prisutnih zemqaka postoji upadqiva sli~nost! Iako smo se, otkako smo ovde, dobrano potrudili da nau~imo jezik, nismo u tome daleko odmakli, pa smo ostali uskra}eni za zadovoqstvo koje bi nam razgovor sa ovim sre}nim qudima zacelo priredio. Mogli smo da se izra`avamo samo pojedina~nim re~ima i nemom pantomimom. Ali ~ak je i to bilo dovoqno da oraspolo`imo ove dobre qude, a na{a radoznalost i `eqa da im se dopadnemo pri jala im je bar koliko i spremnost da nas slu`e i podu~avaju. Sta rac zbog nas nije promenio polo`aj. I ne podi`u}i glavu s uzgla vqa, upu}ivao nam je razna mala pitawa: na primer, kako se zove erih, ili zapovednik, broda, kako se zove zemqa iz koje smo do {li, koliko }emo ostati, da li smo poveli `ene sa sobom, i tome sli~no. ^inilo se, dodu{e, da su ga wegovi zemqaci ve} obavesti li o svemu tome, ali on je od nas hteo da ~uje potvrdu wihovih re ~i, ili je prosto samo hteo da nas zabavqa. Odgovarali smo na wegova pitawa {to smo boqe mogli, razdelili nekoliko korala, nov~i}a i drugih sitnica me|u ~lanovima wegove porodice, i po tom po{li daqe. Tako smo pe{ice mogli obi}i celo ostrvo. Zahva quju}i gostoqubivosti stanara svake kolibe u koju smo svratili, mogli smo se pouzdati u to da }emo svuda dobiti potrebno okrepqe we, a i put je svuda bio prohodan, jer ravnica izme|u brda i mora ide oko celog ostrva bez prekida; zemqi{te je u tom uskom pojasu sasvim ravno, a put na mnogim mestima obrastao finom travom. Nismo morali strahovati ni od kakvih opasnih `ivotiwa, ~ak ni komarci nisu zujali oko nas. [ume hlebnog drveta pru`ale su pri jatnu senku i na podnevnom suncu, a `egu je, pored toga, ubla`avao sve` povetarac s mora. No, kako su `iteqi ovog ostrva navikli da se odmaraju tokom podnevnih sati, tako su i sad jedan za drugim ne stali u grmqu, i samo je mali broj wih ostao s nama. Po{to smo pre{li jo{ otprilike dve miqe u pravcu jugozapada, na{li smo se na obali mora, koje ovde dobrano zadire u obalu i tvori malen za liv. Svud oko nas bile su planta`e, a nasred jednog proplanka nai {li smo na marai, ili grobnicu, sagra|enu od tri reda ili stepe nika naslaganog kamewa. Svaki je nivo bio visok mo`da ~etiri i po stope i svi su bili obrasli travom, paprati i sitnim grmqem. Ispred maraij a, na strani koja gleda prema unutra{wosti ostrva, bio je zid od ~vrsto naslaganog kamewa, visok oko tri stope, a iza wega, u pravcu te gra|evine, bile su dve ili tri usamqene kokosove palme i nekoliko mladica kazuarine, koje su sa svojim tu`no obe {enim granama ~itavom prizoru davale sve~ano setan izgled. Ne daleko od ovog maraij a, koji je bio opasan gustim `buwem, ugledali smo jednu kolibicu (tupapau), a ispod we bilo je nekakvo mrtvo te lo, prekriveno komadom bele tkanine koja je sa strane padala u du gim naborima. Ovde su mlade kokosove palme i pisanzi nicali iz zemqe, a svud unaokolo cvetala je dracena. Pored te kolibe stajala je jedna druga, u woj zalihe hrane za bo`anstvo (Eatua), a nedaleko od we uzdizao se jedan stub s kog je visila ptica uvijena u asure. U toj posledwoj kolibi, koja se nalazila na uzvi{ewu, ugledali smo jednu `enu kako sedi turobno zami{qena. Kad smo se pribli`ili, ona je ustala i mahnula da joj ne prilazimo. Iz daqine smo joj po nudili neku sitnicu kao dar, ali ona nije htela da je uzme, pa smo mi od na{ih pratilaca Indijanaca saznali da ta osoba spada uz marai, da je ono mrtvo telo telo `ene, a da je `ena koju smo ugledali verovatno zaposlena oko pogrebnog ceremonijala. Nismo je, dakle, uznemiravali, ve} smo krenuli natrag ~im je gospodin Hoxis zavr{io crte` tog mesta. Bilo je u tom prizoru ne~eg veli~anstvenog {to bi po svemu moglo dati povoda razmi {qawima o religiji. Na povratku ka obali, ka mestu na kom smo se obi~no iskrcavali, a sve~eri ponovo vra}ali na brod, pro{li smo pored jedne prostrane ku}e, podignute na najprijatnijem polo `aju pod nekoliko niskih kokosovih palmi ~ije su kro{we bile prepune plodova. Tu smo za u`inu, u zamenu za nekoliko korala, pazarili silnu sitnu pr`enu ribu; drugi pak iz na{eg dru{tva, kojima nije bilo do jela, okupali su se u moru i potom se, umesto u svojoj uobi~ajenoj ode}i, pojavili odeveni na tahi}anski na ~in u ahaue od ovda{we tkanine, {to je qude okupqene oko nas veoma oraspolo`ilo. Odavde nas je put vodio daqe obalom, pored jednog drugog maraija, sasvim nalik onom prethodnom, a iza wega nai{li smo na veom a lepu ku}u u kojoj je ispru`en le`ao jedan veoma debeo ~ovek i len~ario na najnemarniji na~in, glave oslo wene o drveno uzglavqe. Ispred wega poslovale su dve slu{kiwe i pripravqale mu neku poslasticu. Usitwavale su ne{to ploda hlebnog drveta i pisange u povelikom drvenom koritu, dolivale vodu i dodavale malo uskislog testa od ploda hlebnog drveta, koje se zove mahei, sve dok se ~itava me{avina nije razredila u na pitak. Alatka kojom su spravqale tu smesu bila je avanov tu~ak od crnog ugla~anog kamena koji je mogao biti neka vrsta bazal ta. Potom je pored wega sela jedna `ena i stala da mu trpa u usta par~i}e velike pr`ene ribe i plodove hlebnog drveta, a on je to oblaporno progutao. Jasno se videlo da se taj ~ovek ne stara ni o ~emu osim o sopstvenom stomaku, i bio je, uop{te, oli~ewe kraj 155 we flegmati~ne tuposti. Jedva da nas je udostojio pogleda iz kra ji~ka oka, a jednoslo`ne re~i koje bi, usred zalogaja, povremeno pu{tao bile su samo nare|ewa upu}ena wegovim qudima da ne za borave da ga hrane dok gledaju u nas. Ogromno zadovoqstvo koje smo osetili na svim dosada{wim obilascima ostrva, a naro~ito danas, bilo je nemalo oslabqeno pogledom na ovog otmenog ~oveka i wegovim dr`awem. Dotad smo se uquqkivali u prijatnu nadu da smo kona~no otkrili kraji~ak Zemqe u kom je ceo jedan na rod dostigao izvestan stepen civilizovanosti i pri tom umeo da o~uva kakvu-takvu skromnu ravnote`u me|u svojim qudima, te da svi stale`i dele mawe-vi{e istu hranu, ista zadovoqstva, isti posao i isti mir. Me|utim, kako je ta lepa iluzija nestala pri pogledu na ovog tromog nezajaza, koji je `ivot provodio u najve- }oj besposlici, bez ikakve koristi po qudsko dru{tvo, ba{ kako to ~ine i oni privilegovani paraziti u kultivisanim zemqama koji se tove ma{}u i izobiqem zemqe dok weni marqiviji gra |ani gladuju u znoju lica svoga. Troma bujnost ovog ostrvqanina donekle je nalikovala luksuzu koji je u Indiji i drugim isto~ nim zemqama tako rasprostrawen me|u velika{ima uop{te i ko je ser Xon Mandevil (Mandeville) u svojim putopisima iz Azije komentari{e s opravdanom indignacijom.3 (...) Kad je Tuahau4 ispri~ao istoriju dr`ave, uzeli smo u ruke kartu O-Tahitija u bakrorezu, na~iwenu za putopis kapetana Ku ka o prethodnom putovawu, i pokazali mu je, ne objasniv{i mu {ta je to. Ali on je bio suvi{e iskusan moreplovac da to ne bi odmah i sam prozreo. Presre}an {to vidi sliku svoje domovine, odmah nam je vrhom prsta pokazao sve whennuae, ili okruge, i naveo im ime na onim redosledom kojim su ispisani na karti. Kad je do{ao do okruga O-Whai-urua, ne{to ju`nije od na{eg sada{weg sidri{ta, povukao nas je za ruku da pa`qivo pogledamo na kartu i ispri~ao nam da je upravo u tu luku pre izvesnog vremena do{ao jedan brod, koji je on sve vreme zvao Pahie no Peppe, i da je tu usidren proveo pet dana; posada broda je od ostrvqana dobila deset sviwa, a jedan mornar koji je pobegao s broda jo{ uvek je na ostrvu. Pretpostavili smo da je to morao biti kakav {panski brod, po{to nije nimalo ne verovatno da su [panci, zbog u~estalog prisustva Engleza, ponovo po~eli da obra}aju pa`wu na ovo ostrvo, koje je upravo wihova na cija verovatno prva i otkrila, pa su se mo`da i zabrinuli, budu}i da u susednoj ju`noj Americi imaju tako prostrane posede. Koliko god to ~udno zvu~alo, ~ak i samo ime Peppe potvr|ivalo je na{u 156 3 – „Forster nije mogao znati da je taj ~ovek bio ograni~en strogim tabuom, rasprostrawenim u svim poline`anskim kulturama, koji mu je zabrawivao da dira hranu rukama“ (Goldstein, str. 101; v. dole). 4 – Stari poznanik kapetana Kuka, koji je ovog pratio tokom obilaska ostrva na prvom putovawu. pretpostavku. Istina, ono se od Espanna, od kojeg je, kako smo pret postavqali, izvedeno, razlikuje kao nebo od zemqe. Ali ve} nam je bilo poznato da stanovnici Tahitija strana imena sakate jo{ gore nego {to to ~ine Englezi i Francuzi. Kako bismo malo razjasni li celu stvar, postavili smo Tuahauu jo{ nekoliko pitawa o tom brodu, ali nismo uspeli da doznamo ni{ta vi{e osim da je odbegli mornar stalno kod Aheatue i da mu je savetovao da nam ne da svi we. Kakve god sebi~ne ili bigotne, zanesewa~ke namere taj ~ovek imao, izgleda da je to ipak bio najdobronamerniji i najboqi savet koji je mogao dati svom za{titniku. Najsigurniji na~in da bogat stvo svojih podanika sa~uva u zemqi, a sviwe su svakako spadale u bogatstvo, i najboqi na~in da spre~i da se u tom sre}nom narodu jave novi prohtevi nesumwivo se sastojao u tome da nas {to pre pri voli da odemo, a najboqe sredstvo za tu svrhu bilo je da nam uskrati okrepqewe, koje nam je bilo najpotrebnije. Sasvim ozbiqno, bilo bi po`eqno da se kontakt Evropqana sa `iteqima ostrvä u ju`nim morima prekine {to pre, pre nego {to iskvareni obi~aji civili zovanih naroda zaraze ove nedu`ne qude, koji ovde `ive sre}no u svom neznawu i prostodu{nosti. No, tu`na je istina da ~ovekoqu bqe i politi~ki sistemi Evrope ne stoje u me|usobnom skladu! Izvor: „Aufenthalt im Haven O-Aitepieha auf der kleinen HalbInsel O-Tahiti – Ankern in Matavai-Bay“, u: Georg Forster, Reise um die Welt, herausgegeben und mit einem Nachwort von Gerhard Steiner, Insel Verlag, Frankfurt/Main 1987, str. 267–281. Aleksandra Bajazetov GEORG FORSTER, PUTNIK IZME\U SVETOVA Johan Georg Adam Forster imao je sumwivu sre}u da `ivi u vreme u kom nepoznati pravci jo{ nisu bili svi potro{eni i u kom je i obi~an mornar mogao biti prvi Evropqanin koji je kro ~io na neko mesto. Kao „crna ovca klasike“,5 putnik ~ije su puto pise cenili i {ira publika i Gete (Goethe) i Viland (Wieland), ovaj prosve}eni etnolog avant la lettre pao je posle smrti u skoro potpuni zaborav. Donekle kao i Alfreda Rasela Volasa (Walla ce), nesujetnog oca teorije evolucije, i Forstera je pratilo ne sa mo prokletstvo niskog porekla nego i hendikep koji egalitarna politi~ka ube|ewa donose u dru{tvu koje svoj temeq i opstanak vidi u institucion alizovawu razlika. 5 – Tako pi{e na koricama kwige Ulriha Encensbergera Georg Forster, putnik oko sveta i revolucionar (Ulrich Enzensberger, Georg Forster. Weltumsegler und Revolutionär, Verlag Kla us Wagenbach, Berlin, 1979). 157 Ro|en je 1754. u Nasenhubenu (Mokri dvor), nedaleko od Gdaw ska, gde je wegov otac, vi{e ekscentri~ni u~ewak nego teolog, do bio parohiju. Nije se {kolovao: podu~avali su ga otac i putova wa. Forster }e kasnije povremeno, dodu{e, prokliwati prazni ne u znawu koje mu je dalo wegovo nekonvencionalno obrazovawe, ali }e uvek braniti va`nost neposrednog iskustva u odnosu na teoriju i sisteme. Ve} 1765, jedva desetogodi{wak, Forster }e s ocem krenuti na jednogodi{we putovawe, po nalogu carice Katarine II. Stari ji Forster dobio je, naime, zadatak da napi{e izve{taj o `ivotu nema~kih iseqenika u kolonijama na Volgi. Izve{taj je bio ne povoqan, putovawe finansijski fijasko, pa su otac i sin pre {li u Englesku, zemqu iz koje su Forsterovi nekoliko generaci ja ranije oti{li u Nema~ku. [est godina u Londonu bi}e za mladog Forstera obele`eno prevo|ewem pod o~evim nadzorom i s prevo|ewem neraskidivo povezanom nema{tinom. Forster prevodi Lomonosova s ruskog na engleski, a s francuskog Bugenvilovo (Bougainville) Putova we oko sveta, i tu se upoznaje s rajem na zemqi koji }e nekoliko godina potom i sam obi}i. U Engleskoj Forster sti~e i kakvotakvo formalno obrazovawe i ve`ba se u crtawu. Stariji For ster pak u~lawuje se u Royal Society, Kraqevsko nau~no dru{tvo, i tako se zati~e na pravom mestu u pravo vreme: Xejms Kuk (Co ok) priprema se za drugo putovawe oko sveta, a ser Xozef Benks (Banks), koji je trebalo da putuje s Kukom kao hroni~ar, zavadi- }e se s wim jer ovaj odbija da iza|e u susret Benksovoj potrebi za komforom. Tako mladi Forster kre}e na put, bezmalo kao komad o~evog prtqaga, i bi}e na brodu Resolution („Odlu~nost“), zajedno sa 117 ~lanova posade, od 13. jula 1772. do 30. jula 1775. Odlomak koji Mostovi objavquju deli} su obimnog izve{ta ja Put oko sveta, koji }e Forster napisati najpre na engleskom i objaviti 1777. godine, a potom prevesti i na nema~ki (mada ne sasvim sam), i kojem }e prilo`iti brojne crte`e biqnog i `ivo tiwskog sveta.6 Svestan zadatka da „otkri}a o ~ovekovoj istori ji i prirodoslovqu uop{te zabele`i ne obaziru}i se na proiz voqne sisteme, ve} samo u skladu sa op{tim na~elima ~ovekoqu bqa“ (str. 11f, kurziv dodat), Forster sin, polaze}i od bele`aka Forstera oca, sastavqa svoj izve{taj sa izra`enom spisateq skom samosve{}u: „u ovom prosve}enom veku niko vi{e ne veruje bajkama“ – uostalom, „ono {to se zbivalo tokom na{eg putovawa toliko je raznoliko i va`no da mu nisu potrebni nikakvi izmi 158 6 – Te crte`e }e Rajnhold Forster, Georgov otac, u ve~itoj materijalnoj oskudici kasnije pro dati nikom drugom nego ser Xozefu Benksu. Tako Forsterovi crte`i najpre nestaju od o~iju javnosti. Godine 1780. Geteovom pomo}u jedan svitak kupi}e vojvoda od Gote, ali to ne}e bit no popraviti finansijsku situaciju. {qeni dodaci“ (str. 14). Ipak, Forster osim nau~ne („Nisam hteo da budem elegantan. Moj je ciq bio da budem jasan i razumqiv“) gaji i kwi`evnu ambiciju da „umesto trome i dosadne sa~ini pit ku pripovest“ (str. 18): „Povremeno sam slu{ao svoje srce i re~ prepu{tao ose}awima; nisam li{en qudskih slabosti, pa moji ~itaoc i moraju znati koje je boje staklo kroz koje sam gledao. U svakom slu~aju, znam da ono nije bilo mra~no i mutno. Svi narodi Zemqe pola`u jednako pravo na moju dobru voqu. (...) Moja hvala i moja pokuda nezavisne su od nacionalnih predrasuda“ (str. 18). U nedavno objavqenoj biografiji Georg Forster. Izme|u slobode i sile prirode7 Jirgen Gold{tajn pokazuje (i nigde ne problematizuje) direktnu vezu koju Forster, „ujedno i prirodo slovac i revolucion ar“, uspostavqa izme|u istorije prirode i istorije dru{tva i koja je osnov wegovog zahteva za politi~kom revolucijom: „inspirisan onim {to je tokom putovawa oko sveta video i iskusio u prirodi, povratnik je kod ku}e hteo da ostva ri nov politi~ki poredak, poredak koji mu se ~inio prirodnim“ (Goldstein, str. 10). Me|utim, u Evropi }e ga najpre do~ekati sta ra, poznata prinuda: posle Engleske i Francuske, Forster 1778. prelazi u Nema~ku, u Kasel, gde preuzima katedru za istori ju prirode, zajedno s Lihtenbergom (Lichtenberg)8 prire|uje Ge tingenski nau~ni i kwi`evni almanah i 1784. prihvata poziv na Katedru za prirodne nauke u Vilwusu, {to }e shvatiti kao „kaznu za putovawe oko sveta“.9 Naredne godine `eni se Terezom Hajne (Heyne),10 a 1788. preuzima posao bibliotekara na univer zitetu u Majncu i sve vi{e pati od fizi~kih i emotivnih posle dica putovawa oko sveta – jer zais ta, {ta svet jo{ mo`e ponuditi nekom ko ga je obi{ao ve} u dvadeset prvoj godini? Forster `udi za kretawem koje verovatno vi{e ne bi ni mogao izdr`ati: „Moju ma{tu ni{ta vi{e ne mo`e da razvedri.“11 Francuska revolucija zate}i }e ga upravo u Majncu. Naredne, 1790. godine Forster }e s Aleksandrom fon Humboltom (von Hum boldt) po}i na put niz Rajnu, a u putopisu Pogledi s Dowe Rajne, iz Brabanta, Flandrije, Holandije, Engleske i Francuske iz apri la, maja i juna 1790. jasno }e izneti svoje uverewe u neminovnost revolucionarne politi~ke promene, u kojoj vidi bezmalo organsku silu. 7 – Jürgen Goldstein, Georg Forster. Zwischen Freiheit und Naturgewalt, Matthes & Seitz, Berlin, 2015. 8 – V. Mostovi, br. 151, str. 54–75. 9 – Iz dnevni~kih zabele{ki; citirano prema Goldstein, str. 108. 10 – Tereza Hajne razvi}e se u spisateqicu, od 1816. ure|iva}e Umetni~ki list izdava~ke ku- }e Kota, a 1829. priredi}e i objaviti Forsterovu prepisku: „^ini se da je sad do{ao tre nutak u kom se se}awe na Forstera sme obnoviti“ (kurziv dodat; citirano prema: Carola Hilmes, Georg Forster und Therese Huber: Eine Ehe in Briefen, http://www.goethezeitportal.de/ fileadmin/PDF/db/wiss/epoche/hilmes_forster_huber.pdf). 11 – Iz dnevni~kih zabele{ki; citirano prema: Goldstein, str. 109. 159 U ratovima koji prate revolucionarnu pometwu u Francu skoj Majnc oktobra 1792. pada pod okupaciju francuskog genera la Kistena (Custine). Forster se pridru`uje jakobinskom klubu prve republike na nema~kom tlu i krajem marta 1793. odlazi u Pariz kao ~lan delegacije koja pred Narodnom skup{tinom tre ba da podnese zahtev za pripajawe Republike u Majncu Francu skoj. Me|utim, Majnc je u tom trenutku ve} pod opsadom pruskih trupa,12 kapitulira}e jula 1793, a Forster se u wega vi{e ne}e vratiti. Wegova `ena, ve} uveliko u drugoj vezi, i deca potra`i}e uto~i{te u Strazburu, a Forster }e, siroma{an, depresivan i bolestan, sa sve mawim brojem prijateqa i sve ve}im razo~a rawem u revoluciju zbog koje ih je izgubio, pratiti kako teror u Francuskoj uzima maha. Umire u Parizu 10. januara 1794. Nemogu}e je i nepravi~no dati samo kratak prikaz onog {to je stalo u 40 godina Forsterovog `ivota. Ako u svet i jeste krenuo mlad,13 to ne zna~i da je krenuo bez ikakvog `ivotnog iskustva, a slede}e re~i ne treba olako otpisivati kao puki mladena~ki so cijal-romantizam: „Bojim se, na`alost, da je `iteqima ju`nih mora poznanstvo s nama i te kako na{kodilo; i mislim da su naj boqe pro{li upravo oni narodi koji su se uvek dr`ali podaqe od nas i koji iz zabrinutosti i nepoverewa nikad nisu dopustili na{im pomorcima da im se odve} pribli`e“.14 Ovde govori neko ko mo`da i ne prozire novi svet u koji je tek kro~io, ali ko zato ta~no zna {ta odre|uje svet iz kojeg je po{ao. Getingen,15 avgusta 2015. 160 12 – U woj u~estvuje i Gete, koji }e 1820–1822 o tome napisati fiktivni dnevnik Opsada Majnca. 13 – „ Ein unbeschriebenes Blatt“, ka`e Gold{tajn (Goldstein, str. 16), bukvalno: „neispisan list“, ~ovek bez iskustva. 14 – Reise um die Welt, str. 208. 15 – U Etnografskom institutu u Getingenu nalazi se Kukova i Forsterova zbirka etnograf skog materijala prikupqenog u ju`nim morima, koja broji oko 500 eksponata. Janis Makrijanis SE]AWA Preveo s gr~kog Dejan Acovi} PROLOG Bra}o ~itaoc i! Po{to sam podlegao ovoj slabosti da vas opteretim svojom ne uko{}u (ako ovo {to pi{em ugleda svetlost dana; kad sam boravio u Argosu dvadeset i {estog februar a 1829, palo mi je na um da is pratim bitke i druge doga|aje u na{oj zemqi), ka`em vam da nemate pravo na mi{qewe da li ste za ili protiv ukoliko ne pro~itate ovo. Ja nisam u~en i ne mogu da pratim jasan redosled u svom pisa wu. I (. . .)1 tada }e i ~italac biti prosvetqen. U izvr{avawu ovog zadatka da zabele`im sve neda}e koje su se navalile na na{u zemqu i veru zbog na{e ludosti i sebi~nosti, na{ih sve{tenika, na{ih politi~ara, i nas u vojsci, i budu}i i sâm na mukama zbog svega to ga, po{to smo veliku {tetu u~inili na{oj zemqi i mnogo nevinog naroda je pomrlo i jo{ umire, bele`im gre{ke svih do dana dana {weg, jer se jo{ nismo dovoqno `rtvovali vrlini i patriotizmu i nalazimo se u nesre}nom razdoru propasti u lice. Zapisuju}i ove uzroke i okolnosti u kojima smo svi doveli na{u zemqu do propa sti, ja, koji imam ulogu u ovoj zemqi i dru{tvu, pi{em s najve}im ogor~ewem protiv odgovornih. Ne ose}am li~nu mr`wu spram wih, moja qubav prema otaxbini ra|a to ogor~ewe te nisam mogao da pi {em malo zasla|enije. Krio sam ovaj rukopis dok sam prolazio kroz razne nesre}ne okolnosti. Sada kada sam ga izneo na videlo, pro~itao sam sve, pi{u}i do meseca aprila 1850; dok sam ga ~itao, video sam da nisam dao prijatnu sliku nijednog pojedinca. To je pr vo. Drugo, na mnogim mestima ponavqam isto (jer nisam u~en i imam slabo pam}ewe pa ne mogu da dr`im sve u redu). I tre}e, pregledao sam ono {to sam zabele`io o Koletisu2, predsedniku vlade, koji je 1 – O{te}en rukopis; na nekoliko mesta u tekstu. 2 – Janis Koletis (1773–1847), va`na li~nost gr~kog ustanka i ranog perioda kraqevstva; studirao medicinu u Italiji i bio lekar Muktar-pa{e, sina Ali-pa{e iz Jawine. Imao zna~ajnu ulogu u pobuni od 3. septembra 1843. koja je primorala kraqa Otona da donese ustav. Smatra se da je za~etnik tzv. Velike ideje, koja je ~inila okosnicu gr~ke spoqne politike do po~etka XX veka. Makrijanisov negativan stav, nakon po~etne naklonosti, jeste, pored ostalog, poslednica novo nastalih politi~kih okolnosti koje su uklawale u~esnike ustanka iz politi~kog `ivota. 161 po~inio te{ka sagre{ewa protiv svoje zemqe i vere i saboraca, ~asnih qudi, i koji je prolio toliko nevine krvi svojih zemqaka i koji je doneo patwe svojoj nesre}noj zemqi; ~ak i danas, kada ga ne ma, ove se patwe nastavqaju u rukama wegovih u~enika i kompawo na koji nama upravqaju; i wegovog bezvrednog Parlamenta i drugih qudi te sorte koji nisu ubacili ni sitan nov~i} u blagajnu a dove li su celu dr`avu u stawe nesre}e i pometwe. Veliki ~opor pasa dr`ao nas je u blokadi vi{e od tri meseca3, oteo sve na{e brodove, uni{tio na{u trgovinu i pogazio na{u zastavu, i narod na ostr vima umire od gladi, i oni koji su nekada imali sopstvene brodove vuku se po ulicama liju}i gorke suze. Sve ove strahote i mno`i na drugih, delo su Koletisa i wegove dru`ine, kada je odlu~eno da budemo pod ovim ustrojstvom i ovakvim wegovim saradnicima. Od ovoga mi stradamo i samo Bog zna kakva nas stradawa jo{ ~ekaju. A sve ovo je zbog wegovih sumanutih namera i sebi~nosti, zbog wih je oboren Ustav od tre}eg septembra – koji se starao o na{oj veri i drugome {to je potrebno za spasewe na{e zemqe – imali smo ga na hartiji, i umesto da nam bude koristan on se ispostavio pogubnim. Svi drugi o kojima pi{em od samog po~etka pravi su sveci u pore |ewu sa ovim qudima i wihovim sada{wim dru`benicima, iako su wihove pre|a{we gre{ke porodile ove kasnije neda}e. O svemu tome ja ovde pi{em. Po{to sam smrtan, mogu umreti, i moja }e deca, ili neko drugi, mo`da prepisati ove stranice i izne ti ih na svetlo, qude o kojima pi{em sa ogor~ewem, svaki postupak wihov i puno ime, na lep{i na~in bez grdwe; sve ovo na korist budu}im nara{tajima zarad poduke kako se s najve}om vrlinom `rtvuje za zemqu i veru, tako da mogu `iveti kao qudska bi}a u ovoj zemqi i dr`ati se ove vere. Jer bez truda podnetog za zemqu i bez ~uvawa vere – narod ne mo`e postojati. Mora se ~uvati da ga ne zavede sebi~nost. Ako posrne, na}i }e se na ivici ponora, kao {to se nama desilo: sva koga dana bli`i smo ponoru. Stoga, kada ovaj rukopis iza|e na sve tlost, neka ga ceweni ~itaoci pro~itaju celog, od po~etka do kraja, i tada }e svaki od wih imati pravo na svoj sud, bilo za, bilo protiv. UVOD Argos, 26. februar, 1829. Vlada predsednika Kapodistrijasa4 imenovala me je za glavnog zapovednika sa izvr{nom vla{}u na Peloponezu i u Sparti. Moje 162 3 – Blokada Pireja, iza koje je stajao lord Palmerston, zbog za{tite interesa privatnog kapitala. 4 – Janis Kapodistrijas (1776–1831), gr~ki dr`avnik, rodom sa Krfa. Bio je upraviteq Jonskih ostrva, pod vla{}u Turaka i ruskom za{titom; povezao se sa izbeglicama sa Krfa i usvojio wihove oslobodila~ke ideje. U diplomatsku slu`bu ruskog cara Aleksandra I stupa 1809. Odr `avao je veze sa tajnom organizacijom Heterija i pomagao gr~ki oslobodila~ki pokret. Naci onalna skup{tina izabrala ga je 1827. za predsednika vlade; wegova li~na diktatura izazvala je niz pobuna, a sukob sa mo}nom porodicom Mavrokordatos donela mu je smrt u atentatu. je sedi{te ovde u Argosu. Sedim i op{tim sa Vladom i zvani~ni cima i zapovednicima oblasti i, kada treba, obilazim ove obla sti da odr`im mir; najve}i deo vremena izvr{avam svoje du`nosti ovde. Da ne bih i{ao po kafanama i sli~nim mestima, na {ta ni sam navikao (slabo sam pisao, po{to nikada nisam i{ao u~itequ, {to }u kasnije objasniti, jer nisam imao ~ime), zamolio sam jednog prijateqa, potom i drugog, da me podu~e ovde u Argosu, gde sedim dokon. Tako, po{to sam proveo mesec-dva u~e}i slova koja vidi te ovde, zamislio sam da napi{em pri~u o svom `ivotu; sve {to sam ~inio u detiwstvu i u zajednici kada sam stasao, i sve {to sam u~inio za svoju zemqu kada sam se prikqu~io tajnoj Heteriji5 za borbu za na{u slobodu, i sve {to sam video i saznao da se desilo tokom Ustanka, i sve u ~emu sam li~no u~estvovao najboqe {to sam znao vr{e}i svoju du`nost koliko sam bio sposoban. Nije trebalo da se ja, nepismen, latim tog zadatka i opteretim cewene ~itaoce i velike i mudre qude u zajednici, da ih izla`em tegobi i gubqewu dragocenog vremena na ovome. Ali po{to sam, budu}i samo qudsko bi}e, podlegao tom isku{ewu, molim za opro{taj za teret koji }u vam nametnuti. Ako sam ~astan ~ovek, pisa}u istinu, kako se {ta doga|alo tako }u opisivati. Svi vi ~itaoci obavezni ste da prvo ispitate moje vladawe, kako sam se dr`ao u zajednici i Ustanku; ako sam se vladao ~asno, poklonite poverewe i mojem pisawu; ako je moje vladawe bilo ne~asno, ne verujte ni re~. I sazna}ete da sam se vladao ~asno, i videti proverene dokaze i svedo~ewa od po~etka do kraja iz raznih izvora, od Vladinih zvani~nika i mnogih drugih, od moje sabra}e boraca kojima me je Bog smatrao dostojnim za vo|u, od boqih od mene u Ustanku i pretpostavqenih u svim du`nosti ma koje su mi bile poverene. Sa osamnaest qudi po{ao sam u Usta nak; hiqadu i ~etiri stotine Bog mi je dodelio u zapovedni{tvo. Nikada nismo na~inili mrqu na letopisu na{e zemqe; nema toga ni u Vladi, ni u oblasnim upravama, niti me|u pojedincima, bilo da smo se borili u Rumeliji6, na Peloponezu, ostrvima, u Sparti, nema ni najmawe optu`be protiv nas. Na ovim }ete stranicama vi deti dovoqne dokaze zahvalnosti qudi na svim tim mestima i oni se mogu videti svuda u dr`avi i Vladinim arhivima. Dok sam bio na ~elu tih qudi koje mi je Bog poverio, zaticali smo svakojaka razarawa i pohare u na{oj zemqi, od po~etka do kraja; ali, slava 5 – Naziv za dru{tvo, udru`ewe, koji postoji jo{ od Homera. Pod uticajem ideja Francuske re volucije takva udru`ewa se osnivaju sa ciqem osloba|awa od turske vlasti; prvu heteriju osnovao je Rigas Velestinlis, Riga od Fere, 1795; ona se raspala nakon wegovog pogubqewa u Beogradu 1798. Φιλική Εταιρεία osnovana je 1814. u Odesi i imala je za ciq pripremawe oru`a nog ustanka protiv turske vlasti; s wom je i Kara|or|e bio u tesnim vezama. 6 – Rumelija je ime koje se od XV veka koristilo u Osmanskom carstvu da ozna~i wegov zapadni (balkanski) deo, u odnosu na isto~ni (anadolski) deo. Naziv Rumelija ozna~ava „zemqu Ri mqana“ Rum ili, kako su Turci Osmanlije zvali ostatak Vizantije, koju su na Balkanu sme nili i delom preuzeli weno nasle|e, u Evropi. 163 je svetom bo`jem imenu, On nikada nije dozvolio da se osramotimo. Zemqa duguje zahvalnost vaqanim, plemenitim i istaknutim pa triotima, mojim saborcima koje sam vodio u Ustanku. Mi smo do prineli koliko smo mogli onda kada je to zemqi trebalo. Vrlina i patriotizam koje su ovi vaqani patrioti ispoqili pripadaju wima, ne meni. Takva vrlina nikada nije bila moja, nije ni danas; i u boju i u sada{woj slu`bi ti su qudi boqi od mene. I sada su u slu`bi pod mojim zapovedni{tvom hrabri i plemeniti ~asnici iz Misolongija, sa svojim vo|om, plemenitim i hrabrim Mitrosom Delijorgisom, zapovednikom garnizona tokom opsade Misolongi ja7. Tu su hrabri i istaknuti ostrvqani i Pelopone`ani, dobri borci; tu su qudi iz Rumelije. Tu su vaqani i rodoqubivi doma- }ini i ~asnici iz Atine, saborci sa atinskog Akropoqa8 i drugih bitaka. Vrlina tih vaqanih patriot a, zahvaquju}i pre svega bo` joj milosti, spre~ila nas je da u~inimo bilo {ta na {tetu zemqe. Va{e gospodstvo, ceweni ~itaoci, ako `elite da saznate istinu, ispitajte sve ovo da uvidite da li je istinito ili la`no. Jedno vas molim, ceweni ~itaoci: nemojte iznositi nikakav sud, ni za ni protiv, ako ne pro~itate celu kwigu; ukoliko to u~inite, ima}ete pravo da donesete sud kakav vam voqa, za ili protiv. Kada je celu pro~itate, od po~etka do kraja, mo`ete suditi onima koji su done li neda}e na{oj zemqi i uzrokovali gra|anski rat zbog sopstve nih interesa i sebi~nosti: oni su odgovorni za pro{le i sada{we patwe na{e nesre}ne zemqe i na{ih ~asnih boraca. Zapisa}u go lu istinu i to ~initi bez strasti. Ali istina je gorka i nije ugod na onima koji su nam zlo ~inili: jer `elimo ono pogre{no i tera mo svoje interese i jo{ `elimo da nas zovu vaqanim patriotima. A to ne biva. Niti }u sakrivati istinu, niti dopustiti da ostane skriveno da je na{a zemqa propatila, obe{~a{}ena i zbog svega toga na dnu, svi smo kao divqe zveri. Istorijske kwige kaza}e nam uzrok ovih zala, novine }e ih nabrajati svakodnevno. Moje re~i nemaju zna~aja; obrazovani qudi, ne prosti nepismewaci, treba da pi{u o ovim stvarima da bi ih na{i mladi mogli sagledati i da bi budu}i nara{taji stekli vi{e vrline i patriotizma. Za svakog ~oveka wegova zemqa i vera jesu sve, i mora da se `rtvuje kako bi on sam i wegovi sunarodnici mogli `iveti kao ~asni qudi u za jednici. Tada se nazivaju narodima, kada su pro`eti patriotskim ose}awem. U suprotnom su patvorina naroda i teret zemqi. Ova zemqa pripada svima i svakome od nas, i delo je borbe i najmaweg i najslabijeg gra|anina: jer i on ima udela u ovoj zemqi i wenoj ve 164 7 – U zapadnoj Gr~koj, na severnoj strani Patraskog zaliva; zna~ajno upori{te ustanka, dva pu ta se na{lo pod opsadom turske vojske. 8 – Tokom napada na Atinu koji je izvr{io Ibrahim-pa{a 1826, Makrijanis je zapovedao odbra nom Akropoqa i bio te{ko rawen. ri. Ne treba ~ovek da bude lew i da ovo zanemari. Obrazovan ~ovek treba da objavi istinu kao obrazovan ~ovek; i prost ~ovek mora u~initi isto. Jer zemqa nema ru~ku kojom bi je neko digao na ple}a, ni mo}an ni nemo}an; kada je ~ovek previ{e slab za delo i ne mo`e sam da ponese teret, on zove druge u pomo}; tada neka sebi ne daje pravo da ka`e ja nego mi. Svi smo podmetnuli ple}a, ne samo jedan. Na{i vladari, na{e vo|e, postali su i doma}i i stranci, ni~ega im nije dovoqno. Bili siroma{ni, postali bogati. Ovde na Peloponezu ]amil-beg i ostali Turci bili su veoma bogati. Kolo kotronis9, wegovi ro|aci i prijateqi postali su bogati od zemqe, radwi, mlinova, ku}a, vinograda i drugih dobara koja su pripada la Turcima. Kada su Kolokotronis i wegovi kompawoni do{li sa Zakintosa, nisu imali ni pedaq zemqe. A pogledaj {ta sada pose duju. Isto je i u Rumeliji: porodice Guras i Marmuris, Kricotis, Grivas, Staikos, Cavelas i mnoge druge. A {ta tra`e od naroda? Jo{ miliona za svoje velike zasluge. I nikada se ne}e zadovoqiti, sa zakonima i klikama za dobro otaxbine, samo na tome rade. Na{a je zemqa vi{e propatila i vi{e izgubila vaqanih qudi od wiho vih zakona i dobra nego u boju s Turcima. Oterali smo sopstveni narod da `ivi u pe}inama sa divqim zverima. Opusto{ili smo sela i postali po{ast sveta. Sve ovo dalo mi je povoda da pod starost nau~im da pi{em da bih mogao sve zabele`iti. I ja sam bio jedan od wih. Neka ne ko drugi pi{e ono {to zna o meni. [to se mene ti~e, kaza}u golu istinu. Imao sam svog udela i `ivim u ovoj zemqi s mojom decom. Mladi} sam bio i ostario sam pre vremena u strahotama koje su zadesile otaxbinu. Nosim pet rana na telu iz raznih bitaka i iz wih sam iza{ao kao pola ~oveka. Najve}i deo vremena nosim bo lesni~ku odoru zbog svega toga. Slavim Boga {to mi nije oduzeo `ivot i zahvalan sam svojoj zemqi {to me je po~astvovala una pre|ewima i odr`ava moj polo`aj i okolnosti u rangu generala. @ivim kao qudsko bi}e s bo`jim blagoslovom i bez trunke gri`e savesti nikoga ne li{iv{i ni pedqa zemqe. GLAVA PRVA Rodio sam se u oblasti Lidorikija10, u selu po imenu Avoriti. Selo – pet ~atmara – jeste na tri sata od Lidorikija. Moji roditeqi su bili veoma siroma{ni, a wihovo je siroma{tvo bilo posledica 9–T eodoros Kolokotronis (1770–1843), vo|a ustanka na Peloponezu; u~esnik u mnogim bitkama, uni{tio je najve}u tursku vojnu formaciju poslatu da ugu{i ustanak koju je vodio Dramali Mahmud-pa{a. Hap{en zbog nepokornosti gr~koj centralnoj vlasti, osu|ivan na smrt i po milovan, bio je ~lan Dr`avnog saveta. 10 – U planinskoj oblasti Fokide, u severnoj Gr~koj; selo Avoros postoji i danas. 165 otima~ine tamo{wih Turaka i Albanaca Ali-pa{e11. Moji rodite qi su bili siroma{ni a porodica nam je bila brojna. Jo{ dok me je nosila u stomaku, moja majka je jednom oti{la u {umu po drva. Po {to je natovarila drva na ple}a i tra`ila put nazad u tom zaba~e nom predelu savladali su je napori i ona me je rodila. Sasvim sama, sirota iscrpqena `ena na{la se u opasnosti. Sama se porodila i sredila, potom je poslagala nekoliko oblica, stavila ne{to trave, tu me ostavila i vratila se u selo. Malo potom, ubijena su tri ~oveka iz na{e ku}e, i moj je otac poginuo. Ali-pa{ini Turci hteli su da nas odvedu u robqe. Jedne no}i cela porodica je sa ro|acima po{la u Livadiju12 u nadi da }e se tamo nastaniti. Morali su da pre|u preko mosta u Lidorikiju zvanog Uzani jer nije bilo drugog na~ina da se pre|e reka. Turci su tu stra`arili i zarobqavali svakog ko je poku{ao da pre|e. Osam naest dana moj se narod potucao po {umi jedu}i `ir, i ja sam ga jeo u maj~inom mleku. Ne mogav{i vi{e da podnose glad, odlu~ili su da pre|u most. Po{to sam bio nejako dete koje mo`e zaplakati i ugroziti sve, od lu~ili su da me ostave: ostavili su me u {umi zvanoj Crvena {uma i krenuli ka mostu. Tada se moja majka pokajala i rekla: Na{ greh protiv deteta bi}e na{a propast, idite tamo i ~ekajte..., ja }u doneti svoje dete. Ako budemo imali sre}e i ne zapla~e, pre- }i }emo... Moja majka i Bog su nas spasli. Moja majka i ro|aci su mi ispri~ali sve ovo. Kada smo svi stigli u Livadiju, ugledni qudi su nas pomagali dok nismo stali na noge, sagradili ku}e i imawe. Navr{io sam sedam godina. Dali su me jednom ~oveku da radim za stotinu para na godinu, slede}e godine za pet gro{a. Radio sam mnoge poslove a onda su `eleli da mi dodele neke poni`avaju}e ku- }anske obaveze i da ~uvam decu. To je bila moja smrt! Odbio sam to radim i dobio batine i od doma}ina i od ro|aka. Umakao sam i poku pio sa sobom jo{ neke momke i oti{li smo u Tebu. Ali po{to nisam imao sre}e, moji ro|aci su do{li za nama i vratili nas nazad u Li vadiju kod istog doma}ina. Proveo sam dosta vremena rade}i taj po sao. Naposletku sam, da bih ga se ratosiqao, jer mi moje ~astoqubqe nije davalo mira ni dawu ni no}u, po~eo da tu~em decu i da ih lupam po glavi, udariv{i ~ak i sopstvenu majku, i oti{ao potom u plani ne. Napokon su se zamorili i pustili me, takore}i upropa{}enog. 166 11 – Ali-pa{a iz Jawine (1744–1822), albanski feudalac iz Tepelene. Hajdu~ijom je stekao bo gatstvo kao surov i sposoban vojskovo|a. Slu`bu u turskoj vojsci prihvatio je iz li~nih interesa, pretvoriv{i potom Jawinu u sredi{te vlastitog pa{aluka; borio se protiv al banskih feudalaca i centralne turske vlasti; odr`avao je veze sa Rusima, Englezima – wegovo gostoprimstvo u`ivao je i Bajron – i Francuzima; nije uspeo u nameri da ujedini Albance u borbi protiv centralne vlasti i postane nezavisni vladar Albanije i dela Gr~ ke; poginuo je u borbi sa snagama sultana Mahmuda II. Wegov sukob sa sultanom jedna je od okolnosti kojom su se okoristili gr~ki ustanici. 12 – U centralnoj Gr~koj, 130 km severno od Atine. Kada sam napunio ~etrnaest godina oti{ao sam u Desfinu13 kod jednog zemqaka. Wegov je brat bio kod Ali-pa{e, slu`io je kao zaptija u Desfini. Proveo sam dan s wim. Bio je praznik Sve tog Jovana i oti{li smo na pana|ur. Dao mi je svoju pu{ku i re kao da mu je pridr`im. @eleo sam da opalim i ona je pukla. Tada me je on pred svim tim qudima prebio namrtvo. Nisu batine bo lele toliko koliko sramota od qudi. Svi su jeli i pili a ja sam plakao. Ne nalaze}i kome bih se po`alio i opravdao, mislio sam da je pogodno da se obratim Svetom Jovanu, po{to sam u wegovoj ku}i pretrpeo takvo poni`ewe i nemilost. Te no}i oti{ao sam u crkvu, zabravio vrata, prostro se po podu i gorko ridao: [ta mi se to dogodilo? Jesam li magare da me tako tuku? Zamolio sam ga da mi da lepo oru`je, srebra i vre}u novca, a ja }u wemu na~i niti veliko srebrno kandilo. Posle dosta ridawa svetac i ja smo postigli dogovor. Ubrzo posle toga, brat mog doma}ina pisao je iz Jawine da mu treba sluga. Poslali su mene; bila je 1811. Ali-pa {a ga je o`enio u Arti14. Ostao je neko vreme u Arti; Ali-pa{a je poslao po wega po{to ga je voleo i dr`ao ga za li~nog sekretara. Bio je vaqan ~ovek po imenu Tanasis Lidorikis. Hteo je da me zadr`i u svojoj ku}i, ali sam ja odbio. Re~e mi: Osta}e{, makar na silu! Nisam mogao da mu umaknem, po{to je bio mo}an. Pri stao sam pod uslovom da ne budem sluga. Radi}u za va{u ku}u, ali tako|e ho}u da upoznam stanovnike, da uzajmim novac od wih i zapo~nem trgovinu: jer go sam i moram da kupim ne{to ode}e. (Bio je tvrdica i nije mi davao ni{ta). To je prvo {to smo dogo vorili, rekao sam mu. Drugo, oko kupovine za doma}instvo: neka tvoja `ena upravqa novcem i ra~unima – ona je pismena; ona }e mi davati novac za kupovinu. Kada donesem robu, neka je izmeri i neka plati {ta ko{ta. Isto vredi i za sve drugo {to kupim. Ne}u da ka`e{ kako te varam, po{to me sada vidi{ golog a su tra }e{ me zate}i sa ode}om i pomisli}e{ da sam lopov. Spo razumeli smo se tako kako sam kazao i ostao sam kod wega i radio za wega deset godina. Ukupno mi je platio ~etiri stotine gro{a. Zatra`io sam pozajmicu i on mi je pozajmio novac sa kamatom od dvadeset posto na godinu. Na~inili smo ugovor koji i danas ~uvam. Toliko je u~inio za mene. Pred wegovom ku}om bio je trg na kom su se okupqali istak nuti gradski qudi i trgovci u letwe ve~eri i sedeli sve do pola no}i. Uredio sam to mesto i obezbe|ivao im sve {to su `eleli, uga|ao im. Upoznao sam ih sve, i seos ke kmetove. Zamolio sam te trgovce i kmetove za pozajmicu i oni su mi pozajmili pet ili {est hiqada gro{a. U to vreme sam imao kapital od dvadeset i ~etiri 13 – U Fokidi, na obroncima planine Kirfis. 14 – Severozapadna Gr~ka, oblast Epira, anti~ka Ambrakija. 167 gro{a. Sporazumeo sam se sa seqanima da im unapred platim za wihov ovas u zimu, a da mi ga isporu~e u leto na gumnu. Kupovao sam ovas za ~etiri gro{a po vre}i, uzimao ga na gumnu i prodavao ga za {esnaest; bila je nesta{ica te godine. Zaradio sam novac. U zimu slede}e godine kupovao sam kukuruz za jedanaest gro{a po vre}i; uzimao ga na gumnu i prodavao u Arti za trideset i tri. U Arti je vladala kuga i bila je nesta{ica hleba. Tada sam na~i nio posrebrenu pu{ku, pi{toqe i drugo oru`je, i lepo kandilo. Naoru`an i lepo odeven, odneo sam kandilo mom patronu, dobro ~initequ i pravom prijatequ – Svetom Jovanu. Kandilo jo{ po stoji, na wemu je urezano moje ime. Klekao sam pred wim i plakao iz dubine du{e, se}aju}i se svih neda}a kroz koje sam pro{ao. Kasnije sam zapo~eo posao; Grci i Turci u oblasti dr`ali su me za svog blagajnika, bo`ijom milo{}u postao sam imu}an; kupio sam ku}u i ne{to imetka, imao sam novca u rukama i sve`aw du `ni~kih zapisa od drugih, koje jo{ ~uvam, ukupno nekih ~etrde set hiqada gro{a. I moj }emer bio je pun. Imao sam {to sam hteo i nisam zavisio ni od koga. Proveo sam deset godina u Arti i stekao mnogo prijateqa. Imao sam jednog prijateqa koji je bio sakelarije a potom postao ekonom15. Bio mi je blizak prijateq, po{to sam se dru`io samo sa boqima od sebe. On me je voleo vi{e od sopstvene dece, dan i no} nisam izbijao iz wegove ku}e, jer samo je jedan zid delio wegovu ku}u i moju, koju sam kupio od jednog nesre}nog veli ka{a. Moj prijateq bio je veoma pametan ekonom, nije bilo takvog u Arti; imao je ~etiri sina. Jedan od wih studirao je u Evropi, blizak prijateq i qubimac Kapodistrijasov. Momak je {tedeo no vac i tra`io je od Kapodistrijasa dozvolu da ode na studije medi cine. Zauzeti smo osloba|ewem Gr~ke, rekao mu je Kapodistrijas, kada se to okon~a, ne}e{ morati da studira{ medicinu. Ali ako se to ne desi, posla}u ti novaca iz Rusije da ide{ na studije. Ta da }u ti pisati i sre{}emo se. De~ak je do{ao u Artu, obavestio svog oca o ovome i pre{ao na Krf. Posle nekog vremena Kapodi strijas mu je pisao i oni su se sreli. Kapodistrijas ga je uveo u taj no dru{tvo za osloba|awe na{e zemqe. Po{to je Ali-pa{a bio veoma mo}an pa je kupio Pargu i po~i nio mnoga nepo~instva, optu`ili su ga za gomilu zlo~ina kako bi ga zavadili sa sultanom. Potrudili su se veoma u tim optu`bama te je razdor izme|u wega i sultana postajao sve ve}i. Momak je do{ao u Artu, polo`io zakletvu kod oca i vratio se. Wegov otac je i mene `eleo da uvede u tajnu. Krene da me zakune pa se predomisli; tako je u~inio nekoliko puta. Tada sam se izdrao na wega: Da li ti je neko rekao da sam nedostojan tvoje ku}e pa te je stid da mi ka`e{? Pa bi}u nedostojan ako ikada vi{e pre|em tvoj prag! Ustao sam i oti 168 15 – Obi~no |akon po ~inu; starao se o prihodima i rashodima manastira. {ao. Pop me je zvao ali se nisam osvrtao. Nekoliko dana je pro{lo, do{ao je kod mene, i opet; ali ja nisam odlazio k wemu. Posle nekoliko wegovih poseta rekao sam mu sa suzama u o~i ma: Kako mo`e{ tako da misli{ o meni, kada sam ti kao sin? On je tako|e plakao i prekliwao me da po|em s wim, re~e da vi{e ne dolazim, ako sam i daqe uvre|en. Izneo je ikone, zakleo me i po~eo da me uvodi u tajnu. Po{to je nastavio sa ceremonijom, zakleo sam se da nikome ne}u odati tajnu. Ali sam zatra`io da mi da neko vreme – osam dana – da vidim da li sam dostojan te tajne i da li mogu da budem od koristi, uzmem ili ostavim, kao da ni{ta ne znam o tome. Promi {qao sam o svemu, o ubijawu, opasnostima, borbama – izdr`a}u sve za slobodu moje zemqe i moje vere. Oti{ao sam i rekao mu: Dostojan sam! Poqubio sam mu ruku, polo`io zakletvu. Zamolio sam ga da mi ne otkriva znake uvo|ewa u tajno dru{tvo: mlad sam, mo`e mi pone stati hrabrosti, mogu se sa`aliti na sopstveni `ivot, otkriti taj nu i ugroziti svoju zemqu. Slo`ili smo se oko toga, rekao mi je da u tom poslu ne}u ste}i novca ... i da ne smem izig rati wegovo poverewe; mo`da }u dobiti priznawe za svoja dela, i to treba da smatram bogat stvom. Usli{iv{i `eqe blagoslovenog popa, moje zemqe, i moje ve re, Bog mi do dana dana{weg nije dozvolio da se osramotim. Pro{ao sam kroz strahote, zadobio rane i rizikovao `ivot, ali dobro sam: Bog tako ho}e. Rekao sam prijatequ: Sve }e biti kako vaqa, iako je Ali-pa{a veoma mo}an; od wega nam preti opasnost, jer zapovedni ci su pod wegovom rukom. Objasnio mi je kako stvari stoje i uskoro, 1820, bo`ja je voqa, Ali-pa{a je pod opsadom sa svih strana. Posve}en u tajnu, napustio sam zemqaka i oti{ao svojoj ku}i da radim za svoju zemqu i veru, da radim naporno, kao i uvek, da me ne bi zvala lopovom i razbojnikom nego detetom a ja wu majkom. Sultan je imenovao Hur{id-pa{u za glavnog zapovednika i poslao ga sa drugim pa{ama da napadnu Ali-pa{u. Jawina i Arta bile su pune Turaka, Albanaca, razbojnika i ubica; oteli su silom neko liko gr~kih `ena, ukqu~iv i slu{kiwu mog zemqaka. Tako|e su hteli da otmu i wegovu `enu: bila je veoma lepa, i pa{a iz Arte, po imenu Hasan-pa{a, zao ~ovek, po{ao je po wu; on je zajedno sa izve snim Baba-pa{om, otimao od qudi imetak i ~ast. Ovaj Baba-pa{a zarobio je mene i mog zemqaka i bacio nas u tamnicu. Hteo je da nas pogubi, ali zahvaquju}i velikom mitu koji je moj zemqak ponudio, spasli smo se. Po{to smo se izbavi li, rekoh mu da treba da odemo u rodni kraj, Lidoriki; tamo }emo biti sigurni. Nije hteo da me slu{a. Slu{ao je samo `ene i zbog toga je grdno propatio. Zato sam ga ostavio. Kasnije, kada se na {ao smrti u o~i u rukama Hasan-pa{e, uspeo je da sam umakne dok je porodicu ostavio u Arti. Hasan-pa{a je hteo wegovu `enu; ona je bila nose}a, pa je ~ekao da se porodi pre nego {to je uzme. 169 Bilo je mnogo Turaka u Arti, Prevezi, Suliju i drugim delo vima Epira pod Ali-pa{om, ukqu~iv i Jawinu. Sultanove veli ke snage bile su svuda, dr`ale su Grke u velikoj stisci po{to su im oduzeli oru`je; Turci su `eleli veliki magacin u Arti gde je bio barut, olovo i kremen. Ovaj magacin je ~uvao vaqan ~ovek, moj blizak prijateq s kojim sam poslovao. Zvao se Jorgakis Korakis, ro|ak hrabrih i vaqanih patriota Zosimada. Po{to sam znao da je ~astan ~ovek, pitao sam Ekonoma, pokojnog Goga Bakolasa i Skarmicosa (hrabri qudi i patrioti koji su se prikqu~ili taj nom dru{tvu) da uvedemo Korakisa; oni su odbili iz straha da bi mogao odati tajnu. Uop{te nismo imali municije u tim oblasti ma, a sve je pod opsadom; kre}emo u ustanak bez municije, najve- }i broj pu{aka utegnut je konopcima. Sâm sam doneo odluku i bez pitawa zakleo vaqanog patriotu. Ispraznili smo ~itav magacin i uzeli barut, olovo i kremen. Obojica smo u ku}ama imali skro vita mesta gde smo to sakrili, ostavqaju}i ne{to malo u maga cinu. Bo`anska milost, slava je wena, zaslepila je Turke i nisu nas smotrili dok smo sve to sakrivali. Potom smo nezaboravni Korakis (kasnije je poginuo) i ja tajno uspeli da nabavimo jo{ oru`ja, koje smo krili tamo gde i barut i na tavanima na{ih ku- }a. Snabdevali smo oru`jem one na jonskim ostrvima i druge, da ju}i im municiju i... zapovednicima kada je bilo potrebno. Po{to je Hur{id-pa{a napustio Peloponez, gde je prethodno boravio, da bi se borio protiv Ali-pa{e, poveo je svu svoju vojsku, ostaviv{i mali broj qudi na Peloponezu. Preostali Turci po~eli su da podozrevaju kako Grci sa Peloponeza spremaju ustanak. Isto podozrewe izbilo je i u Rumeliji. Govorili smo im da se ni{ta ne de{ava, nego je gr~ka raja u Rumeliji postala prili~no besna zbog velikog broja Turaka koji su zbog Ali-pa{e preplavili ~itav kraj; pqa~ka i kuluk opusto{ili su oblast. Tako smo ih umirivali. Cela je Rumelija, u stvari, opusto{ena, naro~ito Jawina i Arta, i sva su mesta tamo skoro u potpunosti razorena. Turci sa Peloponeza pisa li su Hur{id-pa{i o svojim sumwama na Grke i tra`ili da ne{to preduzme. U to vreme bili smo okru`eni Turcima sa svih strana i nismo imali na~ina da saznamo {ta se doga|a. Tada su Ekonom iz Arte, zatim Gogos i Skarmicos smislili da me po{aqu u Patras16, kao trgovca. Odatle je trebalo da pre|em u isto~nu Gr~ku, da se na |em sa Dijakosom17 i pitam {ta se doga|a te da mu ka`em da krene u napad na te krajeve; potom da razgovaram sa Panurgijasom i drugim zapovednicima i da im prenesem da i oni krenu u napad. Isto je tre balo da u~ine i Pelopone`ani; tako }e se neki od Turaka koji su nas opsedali povu}i pa }emo mo}i da krenemo u napad s na{e strane. 170 16 – Va`na luka i trgova~ko sredi{te na severnom Peloponezu. 17 – Atanasios Dijakos (1788–1821), „\akon“, jedan od vo|a ustanka i gr~ki narodni heroj. Meseca marta 1821. poneo sam ne{to novca i pre{ao u Pa tras. Prido{lica iz Rumelije u~inio je podozrive Turke sum wi~avim; bilo je opasno po mene. U ruskom konzulatu, gde je Vla sopulos bio konzul, Grci su po~eli da mi postavqaju nerazumna pitawa. Odseo sam u takozvanom Tatarakisovom hanu. Qudi iz Ja wine i Arte tako|e su tu odseli. Oti{ao sam u konzulat i ispri ~ao {ta se doga|a u Rumeliji. Tako|e sam ispri~ao o obrtu sre}e Ali-pa{e; u gradu Jawini veliki broj wegovih boraca istr~ao je iz tvr|ave da se bori protiv sultanovih snaga i pobijen je. Cvet wegove vojske bio je pose~en. Qudi iz Patrasa nisu mi poverova li ni re~ nadaju}i se da }e Ali-pa{a biti pobednik i da }e ih on osloboditi; taj tiranin podi}i }e Gr~ku i oslobodi}e na{u zemqu! Ako on pobedi, od nas ne}e ostati ni{ta! Po{to sam im ovo ispri~ao, a oni mi nisu poverovali, oti{ao sam do velike tr`nice da kupim neku robu: hteo sam da uklonim svaku sumwu dok se budem raspitivao i saznavao {ta se doga|a. Kada sam u{ao u tr`nicu, trgovac mi re~e: Kupi {to `eli{ i plati {to ti du{a tra`i. Po{to sam kupio {to sam hteo, odveo me je svojoj ku}i na ve~eru i na konak. Vidi, re~e mi. Na~inio je tajni znak Heterije; tada sam mu rekao da ima poverewa u mene i to da me sa kelarije koji me je uveo nije nau~ io tajnim znakovima. Ispri~ao sam mu sve {to znam o Rumeliji a on mi je rekao sve o Peloponezu. Pitao sam ga da li se kasni i da li su izvr{ili pripreme. Turci su postali podozrivi, re~e on, nema ni deset dana ka ko su tra`ili zajam, pozajmio sam im stotinu i pedeset hiqa da gro{a da bih ih umirio. Ali ne smemo otezati. Kakve ste pripreme izvr{ili, upitah, ako je tako? Poslali smo novca Kolokotronisu na Zakintos, re~e on, do{ao je sa nekih trideset qudi i sada su u Maniju. Jedino smo to u~inili. Ali sav ovaj novac, ove gomile koje vidim ovde (bilo je pet ili {est ~inovnika koji su pisali). Za{to ga ne po{aqete tamo gde mo`e da bude od koristi, ne samo vama nego i celoj zemqi? On mi re~e: Misli{ da se gr~ka stvar mo`e odlo`iti? Ve ~eras }emo zaspati sa Turcima a probudi}emo se sa Grcima! Vi veliki qudi znate velike stvari, odgovorih ja. Ja sam mali, znam malo. ^inite ono {to vam Bog nala`e. Oti{ao sam u krevet. U zoru sam krenuo da kupim preos talo. Turski zaptija ~uo je da sam tu i svuda me je tra`io. Umesto mene uhapsio je jednog od Varnakiotisovih qudi. Po{to ga je ispitao vi deo je da nije onaj koga tra`i. Nije ovaj, re~e zaptija, to je drugi momak. Do{ao je ovde kao {pijun. Uhvatite ga i dovedite k meni da ga obesim; da}u mu ono po {ta je do{ao. O ovome su Varnakiotisovi qudi pri~ali u hanu a qudi iz Arte su mi to preneli. Oti{ao sam u 171 ruski konzulat, objasnio svoj polo`aj i pitao mogu li da budem pod ruskom za{titom. Konzul je odbio da me za{titi. U ovakvim vreme nima, re~e on, i sam je u opasnosti. Nagovorio sam ga da me zadr`i do ve~eri, nameren da odem kad se smrkne. Zakqu~ali su me u jednu sobu, i niko nije dolazio. Morao sam da pi{am: be{e jedna rupa u podu i ja sam pi{ao u wu. Tada je do{ao sluga i izvikao se na mene. Ja sam samo ~ovek, nisam mogao vi{e da izdr`im, rekoh ja. Slu ga me je upitao odakle sam. Kada sam rekao da sam iz Rumelije, on re~e da je iz Vrahorija. Pitao sam ga da li zna Konstantina Jera karisa (on je bio prisutan dok me je konzul ispitivao), i zamolio ga da mu prenese da do|e da se vidimo. Ju~e je ovde bio i Odiseas18, re~e sluga. Oti{ao je. Idi i obavesti Jerakarisa, rekoh. Oti{ao je kod wega i re kao mu. Jerakaris je do{ao kod mene. Ve~eras me odvedi, rekoh mu, tamo gde je Odiseas; ~u}e{ do sta novosti koje sam do{ao da mu saop{tim. On po`ele da ih prvo wemu ispri~am. Zakleo sam se, rekoh, ne mogu da ka`em ni kom drugom. Jerakaris je oti{ao. Po~elo je da se smrkava. Stado{e da me pritiskaju da smesta napustim konzulat. Pripasao sam pi{toqe i jatagan za pojas, pomolio se i rekao momku da mi donese malo ra kije, koju sam iskapio da se ohrabrim kako bih iza{ao napoqe s jataganom, po{to sam bio prestravqen. Ispred konzulata se nala zila stra`a – Turci koji su radili za konzula, i drugi Turci. Sa znali su da sam tu i ~ekali da iza|em kako bi me uhapsili. Bio sam re{en da im ne padnem `iv u ruke; mogu me mu~iti, voqa mi mo`e popustiti i mogao bih da odam neku tajnu; radije }u poginuti. Dok sam se spremao da iza|em, jedan sa Kefalonije u|e i re~e: Jesi li ti onaj {to je bio unutra? Ima ovde dosta qudi, odgovorih, koga tra`i{? Ko te {aqe? Jerakaris, odgovori on. Da, ja sam taj, rekoh mu. Da se damo na posao, re~e. Turci paze na vrata, rekoh. Pre sko~i}u ba{tenski zid. Ti idi okolo i pazi na mesto gde }u si- }i. A posle }emo zajedno, po{to ne znam ove sokake. Oti{ao je. Sko~io sam sa zida, bio je visok, umalo da se ubijem sopstvenim oru`jem. Strah je ~inio da tr~im brzo. Krenuli smo ka moru. Rekoh mu da treba da idemo kroz vinograde i on se slo`io; u zgradi tro{arine bilo je Turaka koji bi nas mogli uhvatiti. Re kao sam mu da }u se sakriti u jendeku dok on ne dozove ~amac, po{to je Odiseas bio na brodu. Kada sam rekao da }u se sakriti, on re~e: 172 18 – O diseas Andrucos (1788–1825), junak ustanka; ro|en na ostrvu Itaka, kao wegov anti~ki imewak. Kakva ste vi govna pla{qiva! ... Od svoje senke se pla{ite! Po sramio sam se i po{ao za wim. Kada je dozivao ~amac, Turci su nas ugledali i po{li ka nama. Bo`jom milo{}u ~amac je stigao. Obra tio sam se qudima, usko~ili smo i oni su nas poveli na brod. Tada su Turci nahrupili. Momci sa broda su zapucali iz svog oru`ja. Potom su me odveli kod Odiseasa, ispri~ao sam mu sve {to se doga|a. Tako|e sam mu kazao da }u i}i da se vidim sa Dijakosom i ostalima. Rekao je da je ve} govorio s wima i da se spremaju da udare. Imao je oru`je i municiju da odnese Kseromeronu u Za vicu. Re~e kako treba da odemo zajedno tamo. Zavr{io sam ovde, rekao sam mu, treba da uzmem svoju pu{ku, koja je ostala u hanu. Prene}u sve {to si mi rekao. Te no}i je oti{ao. Dva dana kasnije pukla je pu{ka u Patrasu. Turci su zauzeli tvr|avu, a Grci obalu. Poveo sam neku desetinu momaka sa broda i oti{li smo na obalu naoru`ani. Gomila qudi tiskala se oko zgrade tro{arine, a more je vrvelo od dece i `ena do gu{e u vo di. Tada sam video svog prijateqa trgovca. Jednom rukom vodio je `enu, drugom decu, ni{ta mu od velikog bogatstva nije preostalo. To je onaj {to je hteo da se probudi me|u Grcima. Veliki qudi ~ine velike gre{ke, a mali qudi male. Poveo sam ih na brod i gledao da ih ute{im. Po{to sam tu ostao jo{ jedan dan, oti{ao sam do Mi solongija. Tamo je pristao brod iz Trsta te sam kupio ne{to belih sve}a, ruma, uqa i duvana, da ponesem u Artu i prodam kako Turci ne bi posumwali. Napunio sam kaik i pri{ao sa spoqa{we strane Vasiladija u obli`wu luku zvanu Vukentro. U zoru na Cveti, dok je jo{ bio mrak (vreme je bilo lo{e), videli smo kako gore mnoge vatre u Patrasu na drugoj strani, ~uli topove i pu{ke. Oko podne va je pristao Vlasopulos sa jo{ kaika nakrcanih qudima. Kada sam upitao, rekli su mi da je Jusuf-pa{a u Patrasu, razorio je grad i proterao stanovni{tvo. Oti{ao sam odatle na Veliki petak. Stigao sam u Prevezu i prodao sve}e, rum i duvan po visokoj ceni. U no} na Veliku subotu, dok je svawivala Uskr{wa nedeqa, oti{ao sam u Artu, na{ao se s na{im qudima i rekao im {ta se doga|a. Odvedeni su vode}i qudi iz Patrasa kod Hur{id-pa{e. Potom su uhapsili i mene kao po buwenika protiv sultana, po{to sam bio u Moreji19, i odveli me u tvr|avu u Arti. Stavili su mi negve na noge i podvrgli me drugim mukama da me nateraju na izdaju. Sedamdeset i pet dana mu~ewa. Odveli su dvadeset i {estoricu qudi na ve{awe, a samo je mene Bog spasao. Ostali su bili iz Vonice i drugih mesta i bili su obe{e ni na tr`nici. Po{to su `eleli da me jo{ ispituju i saznaju gde dr `im novac, odveli su me sa strati{ta kod pa{e, koji me je pitao gde ja i moj zemqak dr`imo novac. Vratili su me u tvr|avu, namerava19 – Drugi naziv za Peloponez. 173 j u}i da me ubiju kasnije, i bacili u tamnicu. Tu je bilo stotinu osam deset qudi. Bilo je tu komada ubu|alog hleba i praznili su se po we mu po{to nije bilo drugog mesta. Sva ta trule` i smrad ~inili su stra{nu du{egupku, nije bilo stra{nije na zemqi. Pritiskali smo nos uz kqu~aonicu da udahnemo malo vazduha. Nastavili su da me tu ku i podvrgavaju bezbrojnim mukama; skoro su me ubili. Od batina mi je telo omlitavelo i bilo puno gnojavih podliva, na korak od smrti. Obe}ao sam izvesnu sumu novca jednom Albancu da mi dopusti da odem do lekara, uzmem neki lek i da mu donesem novac. Jedan Tur~in pra tio me je do ku}e. Dok smo i{li, zastajkivao sam, previjao se i je~ao. Tur~in, bo`je gove~e, mora da je mislio da ispu{tam du{u; nije imao pojma koliko sam povre|en. U{ao sam u ku}u i legao kao na samrtnu postequ. Do{ao je lekar. Smi{qao sam kako da umaknem Tur~inu. Dao sam mu novaca govore}i: Uzmi (kri{om i brzo). Albanac mi je re kao da odnese{ wemu, nikom drugom. Dao sam i wemu neku stotinu gro {a, govore}i: Odnesi ga potajno u tvr|avu pa se vrati; za to vreme lekar }e pripremiti lek; potom }emo se vratiti zajedno, ne}u da idem sam, strah me je od Turaka. ^im je zamakao, dao sam se na posao. Iskrao sam se napoqe i oti{ao u konak jednog od Ali-pa{inih ro |aka, wegovo ime je bilo Smail-beg iz Konice, Bog neka se smiluje wegovoj du{i. Sa`alio se ~im me je video. Rekao sam mu kroz kakve patwe sam pro{ao i pitao da li mo`e da me za{titi. Pobi}u se sa Turcima iz Konje ako je potrebno, ali te ne}u iz dati, rekao je. Smesta mi je dao oru`je i poveo me sa svojim askerima u Komboti. Tamo se nalazila turska ordija, na tri sata od Arte. Nakon {to smo tu proveli nekoliko dana, siromah se te{ko raz boleo. Po{to je bio moj dobro~initeq, pazio sam ga boqe nego sopstve nog roditeqa. Da sam hteo, mogao sam da pobegnem; na{i su bili na ~etvrt sata odatle. Rekao sam svom dobro~initequ da ga ne}u izneve riti i ostaviti u bolesti. Onako bolestan, vratio se sa mnom u Artu, gde }u ga negovati dok ne povrati snagu, a tako|e sam hteo da poku{am da spasem `enu drugog mog dobro~initeqa, mog zemqaka, ~iji sam hleb jeo tolike godine; Turci su hteli da je u~ine Turkiwom. Zbog ova dva moja dobro~initeqa vratio sam se nazad u pogibeq usred Arte. Po{to smo stigli u Artu, pa{e i svi albanski seraskeri do{li su da vide bega. Rekao sam begu za `enu mog zemqaka, koju je Hasan-pa{a hteo da otme. Govorio je pa{ama i ostalima i zapovednicima Albanaca: Pa{e i begovi, propali smo! Propali! Ovaj rat ne vodimo sa Moskovitima, ni sa Englezima niti Francuzima. O gr~ku raju smo se ogre{ili, napali smo wezin imetak i ~ast. Mrko nas gleda i ustaje na oru`je. A sultan20, magarac, ne zna {ta se de{ava, oni oko wega ga obmawuju. A ovo }e biti po~etak propasti na{eg car 174 20 – Mahmud II (1785–1839), sin sultana Abdul Hamida i jedne Francuskiwe; suo~en sa ogromnim problemima u carstvu sprovodio je reforme i poku{ao da oja~a centralnu vlast, ukidaju}i, pored ostalog, i jani~are. stva. Grdno pla}amo da na|emo nekog izdajnika. Ali nema toga ko }e odati tajnu da li se Grci bore sami ili uz velike sile. Zato ar~imo novac, tamni~imo, ubijamo, a istinu ne znamo. Po{to im je rekao i druge stvari, beg naposletku re~e da sul tan {aqe najpokvarenije me|u pa{ama koji pusto{e zemqu i oti maju `ene. Oni }e oti}i svojim ku}ama a mi }emo ostati ovde. Potom im je govorio o `eni mog zemqaka i kako pa{a `eli da je uzme. Tada su se svi jednoglasno slo`ili da je izbave iz zato~e ni{tva; odveli su je u engleski konzulat i stavili pod za{titu. Po{to sam spasao `enu svog drugog dobro~initeqa, siroti beg bio je skrhan jakom groznicom i oti{ao sam po lekara. Turci su me tra`ili jer sam im umakao iz tamnice a pa{a je saznao da sam radio na spasavawu `ene. Hteli su da me zarobe i obese. Kad sam po{ao po lekara, Turci su me zasko~ili. Ali bio sam br`i i umakao sam. Progonili su me do begovog konaka; pojavili su se na{i qudi; do{lo je do borbe i spasen sam. Po{to se beg oporavio, zatra`io sam wegov blagoslov i rekao da odlazim. Nije hteo da me pusti. Da sam hteo, rekoh mu, mogao sam da pobegnem iz Kombotija. Ali nisam, zbog svoje ~asti. Kada je vi deo da nemam nameru da ostanem, dao mi je blagoslov i rekao da po ru~im zapovednicima u Peti i drugde da se s qudima vaqano ophode da bi sve bilo kako treba. Jer Turci su po~inili mnoga zlodela te im je pretila propast. Neka vode ra~una o pravdi, re~e on, da bi se ovo svr{ilo kako vaqa i mi Turci na{li mira. Na{e carstvo sada je prokleto u o~ima Boga, po{to smo otpali od Wegove pravde. Poqubio sam mu ruku i krenuo. Pru`io mi je ne{to novca i ja mu rekoh: Dragi moj be`e, ne `elim tvoj novac, ima{ dosta tro{kova za svoj narod. Dao mi je oru`je i zapovedio mi da se dr`im kako vaqa i da idem Gogosu, koji je po{ten i dobar ~ovek i wegov prijateq. Re~e mi da ka`em zapovednicima da ne ulaze u Artu, po{to tu ima mnogo Turaka i mogli bi izginuti; treba da dr`e Turke pod opsadom i oni }e sami oti}i po{to nemaju namirnica. Zamolio sam ga da se stara o `eni mog zemqaka i oti{ao, po~etkom avgusta 1821. Dejan Acovi} O SE]AWIMA GENERALA MAKRIJANISA Ovako po~iwu Se}awa generala Janisa Makrijanisa (1797– 1864; pravo ime Janis Trijandafilos; apelativ Makrijanis duguje svojoj visini). Rame uz rame sa Gogosom Bakolasom, Jorgosom Kun duriotisom, ~uvenim Nikitarasom i mnogim drugim, pro{ao je si 175 176 to i re{eto gr~kog ustanka. Nizale su se bitke i rane – od Stavrosa i Pete, preko Misolongija i Peloponeza do atinskog Akropoqa. U pauzama borbi sa Turcima Grci su znali da se obra~unavaju me|u sobno, zbog raznih uzroka; poro|ajne muke nove dr`ave bile su te {ke, interesi raznoliki, a sam general prolazi kroz sve to, kako sam ka`e, nikada se ne osramotiv{i i ~iste savesti. U oslobo|enom delu zemqe, pod premijerskom palicom Kapo distrijasa, Koletisa i drugih, obavqao je vojne i politi~ke du `nosti, napreduju}i u slu`bi do ~ina generala. Postepeno me|u saborcima, politi~arima i novim du`nosnicima dolazi do suko ba; prvake ustanka trebalo je „uglaviti“ u novi sistem uprave i po kornosti, qudima koji su do tada slu{ali autoritet samo svoje po rodice i ~asti nametan je autoritet centralne uprave. Razume se da stari ratnik nije odobravao takav razvoj, me|utim, uvek je bio na strani „konstitucionalista“, bore}i se za upravu koja je bazirana na pozitivnom pravu, a ne na voqi pojedinca. Pun entuzijazma po zdravio je dolazak Otona Bavarskog 1832. na presto Gr~ke; danas je na{a otaxbina ponovo ro|ena, pi{e u Se}awima. Bavarska uprava brzo je od Makrijanisa stvorila nezadovoqnika i on se, nakratko, povla~i iz aktivne politike. Kritikuju}i, kao ~lan gradskog ve}a Atine, Otonovu nespremnost da donese ustav, pozivao ga je da vlada putem ustavnih zakona i u skladu sa `rtvama koje je otaxbina podnela. U to je vreme bio stavqen i u ku}ni pritvor. Sve je eska liralo pobunom od 3. septembra 1843; Makrijanis i wegovi istomi {qenici postigli su dono{ewe prvog Ustava zemqe. Potom biva izabran za predstavnika Atine u Narodnoj skup{tini. Po{to je rad na Se}awima obustavio sa 1850. godinom, o preo stalom delu wegovog `ivota doznajemo iz drugih izvora. Borio se protiv konstantnog degradirawa u~esnika ustanka i na kraju bio optu`en za zaveru protiv kraqa. Bio je osu|en na smrt, nakon na me{tene optu`be, koju je podneo Kicos Cavelas, prema Vidal-Na keu, li~ni neprijateq Makrijanisov. Kazna je potom preina~ena u do`ivotnu robiju a zatim ponovo smawivana. Zaslugom istaknu tih pojedinaca i izbijawem Krimskog rata oslobo|en je iz tamni ce u kojoj mu je bilo naru{eno zdravqe, patio je i od halucinacija. Oktobra 1862. izbila je pobuna i kraq Oton je proteran. Makrija nisu su vra}eni ~asti i polo`aj; ponovo je bio predstavnik Atine u Narodnoj skup{tini, koja je imala funkciju ustavotvorne. Umro je 27. aprila 1864. Makrijanisova Se}awa – Απομνημονεύματ – imaju sasvim po sebno mesto u korpusu gr~ke kwi`evnosti novog doba. To je stra sno, romanti~arsko i subjektivno svedo~anstvo o jednom nemir nom razdobqu, takva, dodu{e, nikada nisu nedostajala u Gr~koj, i ~oveku u wemu. ^vrsta ruka koja je dr`ala jatagan i pu{ku pod uzela se pera i poku{ala da oslika prilike i qude koji su u~e stvovali u doga|ajima od nemerqive va`nosti za dr`avu Gr~ku kakvu danas poznajemo. Sama generalova strast, povremena neo bjektivnost i neodmerenost u prikazu te postojani nacionalni romantizam doprinose op{tem tonalitetu teksta koji, na sre}u, nije pro{ao kroz kwi`evnu adaptaciju i lekturu. Istorija, op {ta i li~na, data je u svojevrsnom „sirovom“ stawu i napisana na narodnom, demotskom, jeziku, modernoj vernakularnoj formi koja se prirodno razvila iz starogr~kog21. Iako zvu~i kao op{te mesto, Makrijanisova Se}awa pravi su majdan raznorodnih poda taka, istorijskih, etnolo{kih i lingvisti~kih. Na kraju je, kako to vaqda uvek biva, jo{ od Tukidida i Cezara, hroni~ar i istori ~ar sasvim potisnuo ratnika i politi~ara. Drugi Makrijanisov tekst, koji ni izbliza nije toliko ~itan i tuma~en kao Se}awa, Vizije i ~uda, Οράματα και θάματα, objavqen tek 1983, svedo~anstvo je jedne izmu~ene du{e koja je, izgubiv{i sagovornike me|u qudi ma, zapodenula razgovor sa Bogom, Bogorodicom i svecima. Mukotrpan posao de{ifrovawa Makrijanisovog te{ko ~itqi vog rukopisa obavio je Janis Vlahojanis 1907, kada se pojavilo prvo {tampano izdawe, premda su neki delovi rukopisa bili objavqeni u atinskim novinama Akropolis 1904. Herojska atmosfera teksta brzo je nai{la na dobar prijem, uz pohvale Spiridona Lambrosa, Kostisa Palamasa i drugih. Nema~ka okupacija Gr~ke reaktual izo vala je Makrijanisa; Jorgos Teotokas pi{e ~lanak o generalu, a po towi nobelovac Jorgos Seferis 1943. godine dr`i predavawe o Ma krijanisu i smatra ga, uz Papadijamandisa, velikanom gr~ke proze. Od mnogobrojnih savremenih izdawa kao izvornik za ovaj prevod poslu`ilo je slede}e: Απομνημονεύματα Μακρυγιάννη, Εκδόσεις ΒΕΡΓΙΝΑ, 2001. 21 – Izbegavaju}i zala`ewe u veoma slo`eni gr~ki jezi~ki problem, napomenimo samo da je demotskom jeziku nasuprot stajala artificijelna arhai~na katarevusa, koja je bila slu `beni standard sve do 1976. 177 Fredrik Xejmson MODERNOST U JEDNINI REGRESIJE SADA[WEG DOBA Prevela sa engleskog Ivana Maksi} U ~itavoj postmoderni, sve donedavno, uvek se ~inilo da po stoji odre|eno na~elno slagawe, odre|eni pre}utni konsenzus, o onim odlikama modernosti koje vi{e nisu po`eqne. Asketizam modernog, na primer, ili wegov falocentrizam (ne{to sam mawe siguran da je ujedno to ikada bio i logocentrizam); autoritarnost, pa ~ak povremeno i represivnost modernog; teleologija moderni sti~ke estetike i wenog pobedni~kog razvoja od novog do najnovi jeg; minimalizam koji je i sam bio modernisti~ki; kult genija ili vizionara; neprijatni zahtevi koji su se postavqali publici ili javnosti – sve ove stvari, koje su naravno isprepletane i ~esto su jednostavno aspekti ili razli~iti vidovi jedne drugih, sistema ti~no su i u vi{e navrata navodili teoreti~ari. Me|utim, usred svih ovih zdravih pojava gnu{awa i zgra `avawa, koje se uistinu daju porediti sa zvukom lomqewa pro zora i starog name{taja koji se izbacuje kroz wega, po~iwemo u posledwih nekoliko godina da pratimo fenomene druga~ije vr ste, a koji ukazuju na povratak na novo uspostavqawe svih vrsta starih stvari, pre no na wihovo potpuno ukidawe. Tako je jedno od velikih dostignu}a postmodernog doba – „teorija“ ili teorij ski diskurs, s jedne strane, i Rortijeva Filozofija i ogledalo prirode (Philosophy and the Mirror of Nature), s druge strane (za jedno sa Burdijeovom kritikom disciplina) – zasigurno diskre ditovala „filozofiju“ u tradicionalnom disciplinarnom smi slu i pospe{ila mno{tvo novih vrsta mi{qewa i novih vrsta konceptualnog pisawa. Ipak, sada postajemo svedoci povratka tradicionalne filozofije {irom sveta, po~ev od wenih drev nih oblasti, kao {to je to etika;1mo`e li metafizika onda biti 178 1 – Smatra se da se u proteklih nekoliko godina otvorilo mnogo vi{e novih mesta za etiku na ameri~kim filozofskim univerzitetima nego {to je to slu~aj sa bilo kojom drugom granom filozofije. Me|utim, novi problemi u prirodnim naukama (klonirawe, genetika) koji ta mesta ~esto reflektuju su, smatram, politi~ke, a ne eti~ke prirode, i u svakom slu~aju su odve} va`na pitawa da bi se poverila filozofima (sa izuzetkom nove uzbudqive politi~ke etike Alena Badjua). daleko, pitamo se (postoje razmatrawa u sklopu filozofije pri rode u Novo doba koja na to ukazuju), ako ne i sama teologija (~ije je podrivawe obe}ala negativna teologija)? Tako se i politi~ka filozofija ponovo pojavquje, povla~e- }i za sobom sve one drevne teme ustava i prava gra|ana, civilnog dru{tva i parlamentarnog predstavqawa, odgovornosti i gra |anskih osobina, {to su sve bile vru}e teme kasnog osamnaestog veka upravo u onoj meri u kojoj to nisu na{e teme danas.2 Izgle da kao da ni{ta nismo nau~ili iz upravo pomenutih izazova re volucionarnog veka, u kojem su se sukobili tradicionalno bur `oasko shvatawe dr`ave sa gorkim protivre~nostima klasnog i kolektivnog dru{tvenog bi}a. Zbog toga {to su svi ovi stari ji koncepti sami po sebi konstituisali tako mnogo reakcija na istorijsku situaciju koja se znatno razlikuje od dana{we – pre lazak iz feudalizma u kapitalizam – a koji bi bilo uvredqivo izjedna~iti sa nekim pretpostavqenim prelaskom iz komunizma u demokratiju (koji je u svakom slu~aju, mogli bismo re}i, mawe tranzicija a vi{e konceptualno skliznu}e iz ekonomske misli ka politi~koj). Uz sve ovo, nekada{wa politi~ka ekonomija tetura se, poput senke, i pru`a nam ~udesan nov razvoj, zapravo ponovno otkri}e tr`i{ta, ne{to podjednako uzbudqivo kao ponovno otkri}e to~ ka: ovde neka svako prosudi sam za sebe, ali mene niko ne}e ube diti da postoji bilo {ta uzbudqivo u misli Miltona Fridmana, Hajeka ili Popera na{eg doba. Zatim, prisutno je odre|eno ve{ta~ko o`ivqavawe estetike, discipline za koju smo bili uvereni da ju je modernizam i izumeo i dekonstruisao u isti mah, tako {to su razli~iti modernisti~ ki vidovi uzvi{ene forme brisali esteti~ka pitawa istom br zinom kojom su se ona po~ela pomaqati. Danas pak qudi ponovo po~iwu da se vra}aju temi lepote, centralnom predmetu estetike ~ija se bur`oaska pobuda mo`e pratiti u wenoj udvojenoj krajwoj ta~ki: trivijalizaciji ~iste dekorativnosti i prijem~ivosti, s jedne strane, i sentimentalnog idealizma raznih ideologija koje je esteti~ki opravdavaju, s druge strane. Ono {to se (isto tako oduv ek) poistove}uje sa istorijom ideja te{ko mo`e da se nosi sa intelektualnim regresijama ovog tipa, koje se ~esto mogu mnogo ubedqivije pravdati politi~kim previ rawima i institucionalnim procesima. 2 – Nekada{wa politi~ka filozofija se uvek zasnivala na konceptu qudske prirode, prema kojoj je psiholo{ka pobuda (strah za Hobsa ili Spinozu, „vera“ za savremene tr`i{ne ide ologe) temeq ra|awa kolektiviteta; novija politi~ka teorija (recimo Ernesto Laklau) se zasniva na reprezentaciji i ozna~iteqima a ne na psihologiji. 179 Poraz marksizma (ako je on stvarno pora`en) stavio je na pro veru tok mnogo savremenijih teorija koje su iz wega proistekle, problematiku marksizma kao takvog (~ak i kada je ona dolazila zaobilazno, kroz Sartrov egzistencijalizam i fenomenologiju). U me|uvremenu, profesionalizacija (i sve ve}a privatiza cija) univerziteta mo`e objasniti ponovno sistemsko suzbijawe energije teorije kao takve, sa wenim podjednako aberantnim re zultatima i anarhisti~kim ciqevima. Ali upravo se zbog toga ovakve reinstitucionalizacije i wihove regresije mogu jedva na brojati kao konsekvence postmodernosti, ujedno sa poznatom re torikom decentriranog i aleatorijskog, rizomskog, heterogenog i razgranatog. Nezamislivo je da je upravo ovo @an-Fransoa Liotar imao na umu kada je slavio izme{tawe „velikih narativa“ istori je putem vi{estrukih jezi~kih igara postmoderne3, koje su sigur no podrazumevale smi{qawe novih jezi~kih igara a ne ve{ta~ko o`ivqavawe onih koje su deo akademske bliske pro{losti. Me|utim, pogre{no je misliti da Liotarova postmodernost – neka nesistematska „stvarnost“ koja se me{a sa nasumi~nom koegzistencijom nepomirqivih ni~eanskih sada{wosti vre mena – ili bilo {ta drugo, predstavqa odbacivawe pro{losti, weno potpuno prepu{tawe zaboravu. Naprotiv, ono {to se zai sta odbacuje, zajedno sa takozvanim „velikim narativima“, jesu mawe zna~ajni, filozofski, kwi`evni narativi i drugi vidovi istoriografije. Ovaj posledwi primer }e se, zajedno sa istorij skim romanima u postmodernizmu,4 pojaviti u novom obliku u vi du provizornih i jednokratnih kanona, plejade tekstualnih veza podlo`nih rasturawu i izme{tawu u isti mah. Za Liotara, kao i za Deleza, filozofe pro{losti trebalo je ponovo izmisliti i ponovo napisati wihova dela u postsavremenom izrazu (kako je to Delez i u~inio sa Ni~eom i Kantom, Hjumom i Lajbnicom), kroz poznati slogan koji je evocirao „bradatog Hegela i uredno obri janog Marksa“.5 Zapravo, kao Delez, i Liotar je po mnogo ~emu bio su{tin ski modernista, strastveno predan provali istinskog, radikal nog i, usudi}emo se re}i, autenti~nog Novog: to je predanost koja kona~no odre|uje politiku obojice (razli~itih onoliko koliko to mogu biti) kao estetiku. Zbog toga se Liotarovo veliko pre 180 3 – Videti Liotarovo Postmoderno stawe. Xonatan Arak je Liotarove opozicije preina~io u „visoke pri~e“ nasuprot „belim la`ima“. Sigurno je zna~ajno i Bewaminovo anticipira we: „Istorijske konstrukcije mogu se uporediti sa institucijama vojske, koje primoravaju svakodnevni `ivot da se odvija u kasarnama. U pore|ewu s tim, anegdota je kao uli~na tu~a ili pobuna. (W. Bewamin, Projekat arkade, izdawe Cambridge, Mass.: Harvard, 1999; ili Suhrkamp, 1983, S la, 3) 4 – Videti moju kwigu Postmodernizam, ili Kulturna logika poznog kapitalizma (citirano je originalno izdawe London: Verso, 1991, 366–9.) 5 – @il Delez, Razlika i ponavqawe (izdawe Paris, PUF, 1968, str. 4) ventivno suzbijawe takozvanih velikih narativa (upu}enih ko munizmu i francuskom republikanizmu) ispostavilo ni{ta vi {e kona~nim od Zalivskog rata (koji je on tako|e podr`avao). Da bi o~uvao veru u estetiku modernizma skrivenu unutar prividne politi~ke postmodernosti (nalik Valteru Bewaminu i wegovoj sme`uranoj teologiji pod automatom aktivizma6), Liotar je pre uzeo du`nost ponovnog smi{qawa jednog od najstarijih modela temporalnosti u kwigama, naime cikli~nu temporalnost, koja bi sama mogla dati legitimitet upravo ne~uvenoj poziciji po kojoj postmodernizam ne sledi, ve} pre prethodi, pravom modernizmu kao takvom, ~iji povratak priprema.7 Ni u kom slu~aju nije mogao imati na umu ove vrste povrataka koje sam nabrojao. Ipak, wegova zabuna ukazuje na dva mogu}a zakqu~ka. Prvi ima veze sa tim {to postmodernizam zavisi od su{tinski moder nisti~kih kategorija novog, te se ne mo`e u potpunosti iskore niti i udaqiti od „novog“ bez obzira na svoju retoriku. Ovo zbi qa nije mala niti bezna~ajna kontradiktornost postmoderni zma, koji nije sposoban da se li{i vrhunske vrednosti inovacije (uprkos nestanku stila i smrti subjekta), ako ni zbog ~ega drugog, onda zato {to muzeji i umetni~ke galerije te{ko mogu da opstanu bez tog uslova. Na taj na~in novi feti{ zvani Razlika po~iwe da se preklapa sa starim feti{om zvanim Novo, ~ak i ako nemaju dodirnih ta~aka. Drugi zakqu~ak koji se mo`e izvu}i jeste da je lak{e odba citi istorijske narative (i wihovog „sme`uranog patuqka“, te leologiju) nego funkcion isati bez wih. Ve} sam negde zakqu~io da je Liotarova teor ija o smrti velikih narativa i sama jedan veliki narativ.8 Na drugom planu, uzdizawe poetskog jezika No ve kritike (pretpostavimo da je to su{tinski nenarativno) iz nad ostalih, naj~e{}e narativnih formi diskursa ispostavqa se opravdanim od strane istorijskog velikog narativa {to je ne{to kao konzervativna „filozofija istorije“, jedinstvo sen zibiliteta starog engleskog zemqoradni~kog poretka slobodnog seqa{tva (Eliot, Livis) koji je bio slomqen od strane revoluci onarnog Romantizma (sada ponovno identifikovanog kao Prosve titeqstvo i oli~enog u pesnicima poput [elija). Ovaj sekundar ni narativ nije neki puki sporedni ideolo{ki dodatak. Voleo bih da napravim druga~iji zakqu~ak, a to je da je samo odbijawe i odbacivawe narativa prizvalo neki vid vra}awa potisnutog narativa i da uprkos wemu poku{ava da opravda svoju pozici 6 – Valter Bewamin, Teze o istoriji, u Iluminacijama (izdawe New York: Schocken, 1968). 7 – @. F. Liot ar, Odgovor na pitawe – {ta je postmoderna? u Le Postmoderne expliqué aux en fants (Paris: Seuil, 1986, str. 29–33). 8 – Videti moj „Uvod“ za Liotarovo Postmoderno stawe. 181 ju anti-narativa pomo}u jo{ jednog narativa, argumenta koji bi trebalo da bude dobro zata{kan.9 Ali umesto poku{aja da se ovom principu pru`i neka ontolo{ka formulacija, pre bih je pre oblikovao u metodolo{ki oblik, kao jedan predlog za tra`ewe skrivenih ideolo{kih narativa koji deluju u svim naizgled ne narativnim konceptima, naro~ito onda kada su usmereni protiv samih narativa. Ukoliko je ovaj predlog jo{ uvek previ{e uop {ten i apstraktan, predlo`i}u u onome {to sledi konkretniji i podrobniji opis u kontekstu dana{wice (prva maksima od ~eti ri koliko }e ih biti). Me|utim, sada je vreme da se vratimo tom kontekstu i da raz motrimo neka krajwa ponavqawa ili reinovacije zastarelog u pravoj postmodernosti, vra}awe koje je nesumwivo najve}i od svih paradoksa jer dokazuje da je u pitawu koncept modernosti kao takve, za koji smo naivno pretpostavili da je odavno preva zi|en. On se u stvari vra}a {irom sveta, i doslovno je neizbe`an u politi~kim raspravama od Latinske Amerike do Kine, da ne pomiwemo zemqe biv{eg Drugog sveta. Me|utim, tobo`wa pobe da Zapada uporno se slavila eksplicitno postmodernisti~kim terminima, kao {to su to prevazila`ewe starih modernisti~ kih utopijskih i proizvodnih vrednosti, kao „kraj“ ideologije i istorije, nominalisti~ke dokse posebnog i Razlike, svejedno da li se ove stvari artikuli{u u levi~arskim ili desni~arskim diskursima (zapravo je poricawe bilo koje distinkcije izme|u levog i desnog sr` „postmodernisti~ke“ retorike). ^emu bi on da slu`io povratak slogana „modernost“, nakon korenitog ukla wawa svega modernog sa svih polica i iz svih izloga, wegovog povla~ewa iz medija, poslu{ne demodernifikacije svega osim nekolicine xangrizavih i samoproklamovanih metuzalemskih intelektualaca? Bi}e da je ipak postmoderna stvar, po~iwemo da sumwamo, ovo ponovno izbijawe jezika jedne starije modernosti: jer to zasigurno nije rezultat bilo kog iskrenog filolo{kog i istoriografskog zanimawa za na{u blisku pro{lost. Ovde se pre radi o ponovnom kovawu modernog, wegovom novom pakovawu, wegovoj ogomnoj produkciji za obnovqene rasprodaje intelektu alnog tr`i{ta, od najve}ih imena u sociologiji do salonskih rasprava u svim dru{tvenim naukama (i u nekim umetnostima). Zapravo ima mnogo razloga zbog kojih bi se ovo de{avalo, premda ih samo mali broj opravdava. Postmodernost je izgleda postala relativno ozlogla{ena zamisao u standardnim disci plinama kada neke od wenih najneugodnijih konsekvenci kao {to 182 9 – Stoga bih `eleo da ispravim svoja zapa`awa u kwizi Marksizam i forma (Princeton: Prin ceton University Press, 1971, str. 332–3) gde iznosim da anti- ili aistoricizam maskira jedan dubqi operativni i ideolo{ki istorijski narativ ili „filozofiju istorije“. su – nove teorije poznog kapitalizma, feminizam, pribli`ava we takozvanom „relativizmu“ i konstruktima dru{tvene stvar nosti – postanu vidqivije. ^ak i ako ne verujemo periodizaci jama po sebi, koncept modernizma, koji poti~e jo{ od vremena osniva~a sociologije – a sa kojim upravo sociologija kao poqe izu~avawa ima dodirnih ta~aka – deluje dovoqno akademski i za po{tovawe. Postoje pak zna~ajniji motivi, zna~ajnije prednosti, a one se uglavnom nalaze, ako mogu tako to da nazovem, u novom globalnom tr`i{tu, pod tim mislim i na globalno tr`i{te ideja. Jedna od neizbe`nih dimenzija koncepta modernosti jeste modernizacija ({to je re~ koja je skovana kasnije, posle Drugog svetskog rata). Modernost je uvek bila povezana sa tehnologijom (makar u „mo derno doba“), a samim tim u krajwoj liniji i sa progresom. Me |utim, Prvi svetski rat zadao je vrlo jak udarac ideologijama progresa, naro~ito onim koje su vezane za tehnologiju; i u svakom slu~aju su bur`oas ki mislioc i i sami imali ozbiqnih samoo sporavawa i sumwi u progres, po~ev od kasnog devetnaestog veka pa do danas. Teorija modernizacije nakon Drugog svetskog rata pru`ila je bur`oas koj ideji progresa odre|eni zagrobni `ivot, dok su modernost i modernizacija imale potpuno druga~ije ver zije u socijalisti~kim zemqama u staqinisti~kom obe}awu da }e se i}i u korak sa Zapadom i wegovom industrijom. Gorqivo negirawe staqinisti~kih vidova modernizacije, me|utim, koje se strategijski povezivalo sa op{tom tvrdwom da su marksizam i socijalizam bile po samoj svojoj prirodi lo{e „prometejske“ ideologije, ne bi trebalo da zamagli paralelno diskreditovawe zapadwa~kih vidova modernizacije koje vr{e ekolo{ki pokre ti, neke vrste feminizma i niz levi~arskih kritika progresa i industrijalizacije. Te{ko je pak zamisliti kako neko mo`e osmisliti privla~an politi~ki program ako veruje u „kraj isto rije“ i iskqu~uje dimenzije budu}nosti i radikalnu promenu (da ne pomiwemo „progres“) iz svog politi~kog mi{qewa. O`ivqavawe koncepta modernosti je jedan poku{aj da se re {i taj problem: u situaciji gde se modernizacija, socijalizam, industrijalizacija (posebno nekada{wa, prete~a kompjuteriza cije, te{ka industrija), prometejstvo, i „silovawe prirode“ ge neralno diskredituju jo{ uvek se mo`e pretpostaviti da tako zvane nerazvijene zemqe mo`da `ele da se raduju pukoj „moderno sti“ po sebi. Zanemaruje se ~iwenica da su sve odr`ive zemqe na svetu danas ve} odavno moderne u svakom mogu}em smislu, po~ev od tehnolo{kog: ono {to se potpoma`e je iluzija da Zapad ima ne{to {to niko drugi ne poseduje – ali za ~im bi sve zemqe tre balo da `ude. To misterioz no ne{to onda mo`e da se prekrsti u 183 „modernost“ a o tome naduga~ko pri~aju oni koji su pozvani da to neupitno prodaju. @eleo bih da dam jednu savremenu ilustraciju ove nove po lemi~ke upotrebe termina „moderno“ i zabune u koju nas on uvo di. U nedavnom prise}awu na svoju sudbinu u novoj [rederovoj administraciji u Nema~koj, Oskar Lafonten se `ali na svuda prisutno nazivawe wegovih ekonomskih savetnika u toj vladi „modernizatorima“: Re~ „modernizacija“ i „modernost“ degradirane su na pomodne koncepte pod koje se mo`e podvesti bilo {ta. Ukoliko poku{amo da razumemo {ta to qudi koje danas zovu „modernizatorima“ pod vode pod termin „modernost“, nalazimo da je to jedva ne{to drugo do ekonomsko i socijalno prilago|avawe pretpostavqenim ograni~e wima globalnog tr`i{ta. Koncept modernosti sveden je na ~isto ekonomske i tehni~ke kategorije. Recimo, anglosaksonski svet nema pravnu za{titu protiv otpu{tawa, tako da ako `elimo da budemo moderni, trebalo bi i mi da se odreknemo svojih mera za{tite na tom poqu. U mnogim zemqama je dru{tvena mera bezbednosti ozbiq no smawena, pa ako `elimo da budemo moderni i mi je moramo dra sti~no smawiti. U mnogim zemqama su takse za biznismene toliko umawene kako preduz etnici ne bi napustili tu zemqu i oti{li ne gde drugde, pa i mi moramo biti moderni i isto tako smawiti na{e takse. Modernost je jednostavno postala re~ koja ozna~ava povino vawe ovakvim ekonomskim ograni~ewima. Pitawe kako `elimo da `ivimo zajedno i kakav to oblik dru{tva `elimo postalo je potpu no nemoderno pitawe i ono se vi{e uop{te ne postavqa.10 U tom kontekstu uvo|ewe pojma „moderno“ deo je su{tinske politi~ke diskurzivne borbe (kao {to je to, u nekom drugom kon tekstu, uspeh u uvo|ewu razlike izme|u „reformista“ i „ekstre mista“). Ako se pozicije slobodnog tr`i{ta mogu sistemati~no identifikovati sa moderno{}u a u vi{e navrata se poimaju kao reprezenti onog {to je moderno, onda su qudi koji zastupaju ide ju slobodnog tr`i{ta izvojevali najva`niju pobedu koja daleko nadma{uje stare ideol o{ke pobede. Nazvati je medijskom pobe dom zna~ilo bi potceniti izvesno preme{tawe politi~ke borbe u okvire jezika i terminologije danas. Su{tina je da oni koji za stupaju suprotnu poziciju terminolo{ki nemaju gde da odu. Pro tivnici slobodnog tr`i{ta, kao {to su socijalisti, mogu samo biti svrstani u negativnu ili li{avaju}u kategoriju nemoder nog, tradicionalisti~kog, ili ~ak, u krajwoj liniji, po{to se ja 184 10 – Oskar Lafonten, Das Herz schlägt links (Econ, 1999). (prevod I. M.) sno opiru progresu i modernosti, mogu biti nazvani konzervativ cima. Jasno je iz Lafontenovih jadikovki da ne samo da je izgubio ovu su{tinski diskurzivnu borbu ve} da zapravo nikad nije ni bio svestan wene prevashodno fundamentalne prirode i uloga. Toliko o politi~koj dinamici re~i „moderno“, koja je o`i vela {irom sveta i koja se sistemati~no koristi na ovaj na~in. @eleo bih i da naglasim konceptualnu i filozofsku nepoveza nost u ovom o`ivqavawu. Ono {to se naj~e{}e misli u polemika ma protiv socijalizma i marksizma (ako ne i protiv svih oblika levi~arskog liberalizma) jeste da su ove pozicije zastarele jer se jo{ uvek vezuju za osnovne paradigme modernizma. Me|utim, modernizam se ovde shvata kao neko staromodno carstvo plani rawa odozgo, bez obzira na to da li u dr`avni{tvu, ekonomiji ili estetici, kao mesto centralizovane mo}i koje je potpuno su protstavqeno vrednostima decentralizacije i aleatornog koje karakteri{u svaki nov postmoderni sistem. Dakle, qudi poput Lafontena nisu moderni jer su oni jo{ uvek modernisti; moder nizam je zapravo sam po sebi nemoderan; „modernost“ je me|utim u novom pozitivnom smislu koji se odobrava – dobar jer je postmo deran. Za{to onda ne bismo koristili tu re~? O~igledan odgovor – odve} teor eti~an i vrlo malo popula ran, da prefiks „post“ automatski izaziva nelagodu, zbuwenost i ironi~na propitivawa – razlog koji, verujem, maskira neke dubqe razloge, koji se najboqe mogu istra`ivati prou~avawem dela naj uticajnijeg savremenog ideol oga „modernosti“, Entonija Gidensa: dela koje je `ivot zapo~elo upravo kao kritika te modernosti a za vr{ilo se kao weno slavqewe. U Posledicama modernosti, Gidens stavqa ta~ku na svoje flertovawe sa postmodernim, i obja{wava za{to smatra da je celishodno tako postupiti (trebalo bi da je ja sno da poput mnogih drugih on „postmoderno doba“ do`ivqava kao nihilisti~ku i relativisti~ku vrstu filozofije za koju su se ve zali, pre svega, qudi poput Liotara). Evo wegovog komentara: Nije dovoqno samo izmisliti nove termine, kao {to su post moderna i sli~no. Umesto toga, trebalo bi da boqe pogledamo pri rodu samog moderniteta, koja se, zbog ta~no odre|enih razloga, do sada slabo razumevala u dru{tvenim naukama. Pre nego ulazak u period postmoderne, mi se kre}emo ka jednom periodu u kojem su po sledice moderniteta radikalizovane i univerzalnije su nego {to su bile ranije. Izvan modernosti, rekao bih, vidimo konture no vog i druga~ijeg poretka, koji je „postmoderan“; ali ovo je prili~no razli~ito od onoga {to danas mnogi nazivaju „postmodernom“.11 11 – Entoni Gidens, Posledice modernosti (Palo Alto: Stanford University Press, 1990), str. 3, prevod: I. M. 185 Wegov predlog }e onda biti prekr{ten u „radikalizovanu modernost“, koja sigurno ne zvu~i mnogo druga~ije od Haberma sove odli~ne formule nedovr{ene modernosti, „modernosti kao nedovr{enog projekta“. Ali Habermasova formula ostaje kori sno dvozna~na, i dopu{ta da pomi{qamo na mogu}nost da je mo dernost nedovr{ena jer je sredwa klasa nikad nije mogla dovr {iti kao {to nije mogao ni wen ekonomski sistem. Me|utim, Gi dens `eli da poku{amo da u~inimo upravo slede}e: posve}enost Tre}eg puta slobodnom tr`i{tu pravi sprdwu od socijalisti~ kih fraza kojima bi povremeno `eleo da se slu`i. Dodao bih da se makar u jednom sla`em s wim – dok je modernost predstavqala niz pitawa i odgovora koji su bili karakteristi~ni za situa ciju nepotpune ili delimi~ne modernizacije, postmodernost po sti`e to isto te`e}i ka mnogo dovr{enijoj modernizaciji, {to se mo`e sumirati kroz dva dostignu}a: industrijalizacija po qoprivrede, odnosno, uni{tavawe svih tradicionalnih seqa~ kih farmi, i kolonizacija i komercijalizacija Nesvesnog, ili, drugim re~ima, mas-kultura i kulturna industrija. Kako onda ideologije „modernosti“ u dana{wem smislu uspe vaju da razlikuju svoj proizvod – informacionu revoluciju i globalizovanu modernost slobodnog tr`i{ta – od odvratne stare modernosti a da se ne ukqu~uju u postavqawe ozbiqnih politi~ kih i ekonomskih, sistemskih pitawa koje koncept postmoder nizma ne mo`e da izbegne? Odgovor je jednostavan: to je druga mo dernost ili smewivawe modernosti.12 Sad ve} svi znaju formulu: to zna~i da mo`e postojati jedna modernost za svakog, druga~ija od standardnog hegemonijskog anglosaksonskog modela. Sve {to vam se ne dopada kod tog modela, ukqu~uju}i i podre|eni polo`aj u koji vas stavqa, bri{e se uverewem i „kulturnim“ konceptom da mo`ete oblikovati svoju modernost na druga~iji na~in, pa ta ko postoji latinoam eri~ka modernost, indijska, afri~ka i tako daqe. Ili mo`ete slediti Semjuela Hantingtona i sve ovo preo blikovati kroz su{tinski religiozne varijetete kulture: gr~ ka ili ruska ortodoksna modernost, konfu~ijanska modernost i tako daqe unedogled.13Me|utim, to zna~i prenebregnuti drugo su{tinsko zna~ewe modernosti a to je {irom sveta rasprostra 186 12 – Moramo, ipak, napraviti jasnu razliku izme|u obmawuju}ih vizija istinskih kulturnih razllika (nasuprot diznifikovanim kulturnim inovacijama koje ni~u {irom sveta u postmoderno doba), i jednog potpuno drugog koncepta koji imenuje alternativni istorij ski put ka modernosti (ili kapitalizmu) u svim zemqama sveta. Radi se o tome (a mnogi od nas veruju da je taj stav delio i Marks, a da je „Engleska“ bila samo jedan od tih puteva a ne normativni model) da su svi putevi koji vode u kapitalizam jedinstveni i „posebni“, sticaj okolnosti i predodre|eni jedinstvenom nacionalnom situac ijom. Videti odeqak Tranzi cioni modeli, 31. 13 – Semjuel Hantington, Sukob civilizacija i preob likovawe svetskog poretka (izdawe New York: Simon and Schuster, 1996). weni kapitalizam. Standardizacija koju projektuje kapitali sti~ka globalizacija u ovoj tre}oj ili kasnoj fazi sistema baca znatnu sumwu na sve ove pobo`ne nade u kulturnu raznovrsnost u svetu budu}nosti koji je kolonizovan univerzalnim tr`i{nim poretkom. Iako verujem da jedino zadovoqavaju}e semanti~ko zna~ewe modernosti le`i u povezanosti sa kapitalizmom (ipak }u izdvo jiti i drugi na~in upotrebe ove re~i, {to mislim da je korisno i podjednako dramati~no a ~emu se su{tinski ne mo`e prigovo riti), pro{ireni esej koji sledi }e govoriti o tome na posve dru ga~iji i nenormativni na~in. Recimo, da skratim, da }e ovo biti formalna analiza upotrebe re~i „modernost“ koja eksplicitno odbacuje bio kakvu pretpostavku da postoji neka ispravna upo treba re~i koju treba otkriti, konceptualizovati i sugerisati. To je put koji }e nas voditi do poznatog koncepta u sferi este tike, modernizma, gde }emo na}i analogne dvozna~nosti. Ali }e nas modernizam zauzvrat, neo~ekivano, povesti u svoju neposred nu istoriju i doga|awa, tako da }e se esej zavr{iti, nikako u ne kom alarmantnom postmodernom tonu, kako bi se moglo o~ekiva ti, ve} pre sa konceptom specifi~nog istorijskog perioda koji bih `eleo nazvati kasnim modernizmom. Stoga je ovaj projekat jedna ideolo{ka analiza, a ne toliko analiza koncepta, odnosno re~i. Ono {to konstitutivno frustrira u jednoj ovakvoj analizi jeste {to, kao kad poku{avate da vidite prozorsko staklo u ko je gledate iako gledate kroz wega, morate u isto vreme potvrditi postojawe predmeta negiraju}i zna~aj termina koji ozna~ava to postojawe. Mo`da bi bilo boqe priznati da su koncepti koji se grupi{u oko re~i „moderno“ podjednako neizbe`ni koliko su i neprihvatqivi. FREDRIK XEJMSON (Fredrick Jameson, 1934), ameri~ki je kwi `evni kriti~ar i marksisti~ki politi~ki teoreti~ar, ali i o{tar kriti~ar savremenog kapitalizma. Wegove najpoznatije kwige su: „Postmodernizam: kulturna logika poznog kapitalizma“, „Politi~ ko nesvesno“, i „Marksizam i forma“. Bio je u~enik Eriha Auerbaha. Godine 1969. osnovao je Marksisti~ku kwi`evnu grupu. U svojim is tra`ivawima bavi se aktuelnim dru{tvenim i kulturnim tendenci jama, sa posebnim fokusom na uticaj strukturalizma i postmoderni zma na savremeni svet. Nakon objavqenih prevoda: „Marksizam i forma“, Nolit 1974; „U tamnici jezika: kriti~ki prikaz strukturalizma i ruskog for malizma“, Stvarnost, Zagreb 1978; „Postmodernizam, ili kulturna logika poznog kapitalizma“, Tre}i program, 1985; „Postmodernizam u kasnom kapitalizmu“, 1995, donosimo uvodni deo eseja Modernost u jedinini, premijerno preveden na srpski jezik. Koncept modernosti i modernizma jedan je od najkontroverznijih i kao takav predmet je mnogih rasprava u savremenoj filozofiji i kulturnoj teoriji. Fre 187 drik Xejmson u ovoj kwizi razmatra te pojmove i problematiku na sve` i inovativan na~in. Postaje jasno da je nestajawe alternativa kapitalizmu odigralo izvesnu ulogu u univerzalnom poku{aju da se o`ivi „modernost“ kao dru{tveni ideal. Paradoksi ovog koncepta ilustruju wegovu istoriju i daju pravila za zaobila`ewe izvesnih zloupotreba ovog termina. S druge strane, istra`ivawa ponu|ena u ovoj kwizi poma`u nam da objasnimo na{e dana{we politi~ke i umetni~ke prilike. Ivana Maksi} 188 Majkl Hofman [PICASTI BISKVIT UZGREDNE MISLI O JEDNOM GRE[NOM ZANATU Prevela sa engleskog Arijana Bo`ovi} Malo je pesnika koji imaju toliko sre}e ili dara da svoj `ivot ispune poezijom. Mislim na one poput E{berija, Brodskog, Teda Hjuza, Leza Marija. Reklo bi se da takvi pi{u ili su pisali pesme takore}i svakog dana, isto kao {to prozni pisci pi{u romane. Onaj datum, recimo, ispod Mandeq{tamove pesme. Ili pesme Silvije Plat. U pitawu je snaga dara, mera muzinog pritiska izra`ena u funtama sile po kvadratnom in~u povr{ine. Hini je, tako|e, blizak tom dru{tvu. Mi ostali pravimo kompromise, radimo jo{ pone{to „sa strane“, uglavnom za katedrom, re|e u drugim nesrodnim oblastima, „zapo{qavamo se“ u „stvarnom svetu“. Posao je neprijateq poezije, wen uspe{an, povla{}eni suparnik (posao je sve, pesma ni{ta; kome treba pesma, a kome ne treba posao?), ali u isti mah mo`e biti i plodno tlo za poeziju. Bar se ja tako nadam, dok prevodim. * Susreti sa izuzetnim prevodiocima. Da za ovu priliku skujem novu frazu. Prvi je bio Ralf Manhajm (prevodilac Grasa i Handkea, tada kao i sada, dvojice najistaknutijih nema~kih pisaca, ali tako|e i Brehta, Selina, Danila Ki{a i jo{ mnogih drugih – Mein Kampf, koga zanima?), koji me je pozvao na pi}e u svoj pariski stan. Rodom iz ^ikaga, ako dobro pamtim, i pripadnik velike generacije ameri~kih prevodilaca stasale kroz rat. Godine 1980, 1982, tu negde. [est po podne. Mornarska ura za prvu kapqicu. Kucam na vrata, do~ekuje me Ralf sa svojom {armantnom suprugom, o kojoj se stara otkad je pre`ivela mo`dani udar. Ose}am nekakvu sponu s wim: neuobi~ajeno, „tanko“ pisawe na{ih prezimena, on u svom ima samo jedno „n“, ja samo jedno „f“ na istom mestu, a pritom je ta~no pedeset godina stariji od mene, ro|en 1907. Razgovaramo o nezgodnom Handkeu, koji tako|e `ivi u Parizu, a s kojim, veli Ralf – u galantnoj preradi nema~kog idioma (koji postoji samo u odri~nom obliku) – „ist gut Kirschen essen“, sasvim lepo mo`e{ podeliti zdelu tre{awa, {to }e re}i 189 190 da je dru`equbiv, velikodu{an i opu{ten igra~. Sumwi~av sam, ali to su wegove re~i, i mo`da }e se na kraju pokazati da je u pravu. (Dosta godina kasnije, u poseti sam kod prijateqa u Parizu. Veoma je kasno, dugo posle ve~ere, kad neko pokuca na vrata, i ukazuje se Peter Handke, koji uvek i svuda ide pe{ice, nenajavqen, sa {e{irom punim gqiva koje je negde usput nabrao. Na licu mesta ih spremamo i jedemo, a mene iznena|uje Handke, koji je preplanuo, sna`an, qubazan, ima ~vrst stisak ruke, i prise}am se tre{awa, i bra~nog para Manhajm.) Ja pijem pivo, wih dvoje viski. Ralf je upravo stigao iz svoje kancelarije u drugoj zgradi. Utisak, dakle, da je re~ o redovnom poslu, da ~ovek ima radno vreme, ura|eno ostavqa iza zakqu~anih vrata i vra}a se ku}i. Ne dozvoqava da mu posao nezaja`qivo izobli~i i preplavi `ivot. Pada mi na pamet, ako je to uop{te pamet, moj otac koji radi kod ku}e, diktiraju}i – povrh svega – mojoj majci, u prostoriji koja kod nas izigrava dnevnu sobu. Wegovo pisawe je svuda, ispuwava etar, ispuwava na{ porodi~ni prostor, vlada na{im `ivotima poput nacionalne ekonomije. Zatim Josif Brodski, ne{to kasnije tokom osamdesetih, u stanu jednog prijateqa u Tafnel Parku. Espreso i vekija romawa u naizgled suvi{noj, besprekorno ~istoj kuhiwi. (Pisao je jednom prilikom o Odenovoj „pravoj biblioteci od kuhiwe“ u Kirh{tetenu, ali rekao bih da se za wega samog i u wegovom `ivotu glavna radwa odigravala, da tako ka`emo, u pravoj kuhiwi ove ili one biblioteke. Kako je govorio, „sloboda je biblioteka“; ne i kuhiwa). „Obrezane“ cigarete. Uve`bani prsti ~apkaju vrh filtera, ~upkaju vlakna, odbacuju ih, vra}aju filter. Tek je onda pu{ewe zdravo. Trenutno prevodi Kavafija, koga obo`ava. Taj klasicizam, istoriju, anonimnost. Na ruski. Radi na ruskoj portabl pisa}oj ma{ini koju je dovukao iz Wujorka. Sa gr~kog na }irilicu. U bur`ujskom severnom Londonu. Bizaran, konradovski fenomen. Prevodilac kao bacil. Mo`da jo{ jedan. Redak (za mene) skup prevodilaca u centru Wujorka, mo`da sve~ana dodela nagrada, ne se}am se. Ispunili smo parter nekog pozori{ta, ose}amo se nesvakida{we ushi}eno, kao skup misionara, ili {pijuna kad dobiju slobodan dan. Optimisti~no. Pravedni~ki. U isti mah puni sebe i me|u svojima, unter uns. Samo mi – Sinn Féin. Efekat izletni~kog autobusa. Da stvar bude jo{ boqa/gora, do{ao je Pol Oster da nam odr`i slovo. Onda se pronosi glas da je me|u nama i Gregori Rabasa, tamo napred malo udesno. Sitna, pogrbqena prilika ustaje, ~ini naklon. Sa pozornice, snop svetlosti nastoji da ga uhvati, u~ini ga plasti~nijim. Ne verujem da bih ga prepoznao na ulici. Prvi prevodilac koga sam uop{te bio svestan, ~itao sam wegovog Markesa sa dvadeset godina, dok sam obijao prag wegovog londonskog izdava~a. (Se}ate se kako ga je Markes hvalio, kao „najboqeg la- tinoameri~kog pisca na engleskom jeziku“?) Tanki u{iqeni br~i} i, mo`da? Bradica ispod dowe usne? Sumwam u sebe, pre }e biti da izmi{qam, ekstrapoliram, literarizujem. Aplaudiramo kao ludi. Takvi su heroji jednog tajnog, pa bogme i gre{nog zanata. * Prevodim jer nastojim da stvorim ne{to {to }e imati vrednost i te`inu. Kad sam prvi put dr`ao u rukama svoju prvu kwigu poezije (minimum ~etrdeset osam stranica, po propisima Britanske biblioteke, zajedno sa uvodom i pogovorom), imao sam utisak da }e mi odleteti. Da bih nadoknadio mawak kwi`evnosti u vlastitom `ivotu. Moja bandoglava verzija kartezijanstva: traduco, ergo sum. Bandoglava jer prevodilac nema bivstvo, ne sme se ni videti ni ~uti, mora biti (zev) veran, mora biti (dvostruki zev) staklo na izlogu. Pa znate {ta, Kerrang!!!1 * Mnogi prevodioci, ako ne i ve}ina wih, koriste jedan nau~eni jezik, ponekad i dva-tri, i svoj vlastiti, a upravo ovim potowim, prema Kristoferu Logu2, moraju vladati vi{e nego dobro. (Nikad nisam imao poverewa u one {to prevode u oba smera: nije li to nekako nehigijenski, kao da pijete vodu iz kade?) Ovo u wihov rad unosi dozu neostra{}enosti, beli mantil, pinceta, hauba za ventilaciju. Ali meni su oba jezika „moji vlastiti“: nema~ki, moj takozvani materwi jezik, i engleski, koji i ne pamtim da sam nau~io sa ~etiri godine, i na kom sam po~eo da ~itam i pi{em. Oba su pro`ivqeni jezici, primalni: prvi je povezan s porodicom i prvim imenovawima, a danas opet, sa drugarstvom i qubavqu; drugi sa decenijama – nadam se – neupadqive i uspe{ne asimilacije u Engleskoj. Kojeg bih se mogao odre}i? @iveo sam sre}no i bilingvalno negde do dvadeset pete godine, kada sam, iz ekonomske nu`nosti, po~eo da prevodim. Usagla{avawe izme|u moja dva jezika je unutarwi proces, name{tawe slomqene kosti, kalemqewe, vidawe rane. ^ak bi se moglo re}i da je nema~ki u meni poput otvorene rane, koja se smiruje i lagano iscequje primenom engleskog. Prevo|ewe kao psihostati~ka nu`nost. Gledajte, ni traga od lomova u mom `ivotu, od gubitka Edena, gubitka detiwe sigurnosti, diskontinuiteta, ozlede, pokidanih veza, ni traga od izgona. Engleski, dakle, kao zavoj, kao udlaga, melem. * Pri kraju mog prevoda romana moga oca Tuma~ filmova3, sme{tenog u jednu nema~ku varo{icu tokom 1930-ih i 1940-ih, a 1 – Kerrang! – ime britanskog hevi-metal ~asopisa, onomatopeja za gitarski rif. (Sve fusnote su prevodio~eve.) 2 – Christopher Logue (1926–2011), britanski pesnik i glumac, poznat po smelom i inventivnom prepevu Homerove Ilijade. 3 – Gert Hofmann (1931–1993), Der Kinoerzähler, 1990. 191 u kojem otac govori o svom dedi, mom pradedi, mo`ete pro~itati slede}e: Ako bi kogod na ulici sreo Deku, s tim umetni~kim {e{irom, kojim „{titi onu tvrdu tintaru od tu|ih ideja“ (Baka), sada vi{e ne bi rekao: Dobar dan, her Hofmane! Rekao bi: Hajl Hitler! Ili: Kakav pakleni dan! Da, ovo mi je ontolo{ki i humoristi~ki va`no, kwiga je porodi~na, junak se zove Hofman, i sa svima se tu poistove}ujem, jer svi su oni deo mene: ta{ti matorac (qubiteq {e{ira, kao i ja), jezi~ava Baka, de~ak {to bi svima da ugodi – no i mimo toga, iskazivawe te istorije, weno odoma}ivawe u engleskom, pru`a mi ogromno zadovoqstvo. I gde je ovde pogre{na nota, prekr{aj, ako je samo pitawe slu~aja da li }ete izre}i Teri-Tomasovo „Kakav pakleni dan!“4 ili ono duboko gnusno „Hajl Hitler!“ Moglo se to i vama dogoditi, glasi neizre~ena poruka, i jo{: gledajte, ja s ovim zbijam {ale, te najzad: odakle vam pomisao da sam razli~it. Ja ne{to u sebi sklapam i sabiram, u sebi i u svojoj istoriji. Otuda – premda niko, naravno, ne voli negativne prikaze – moja izuzetno lo{a (~ini mi se) reakcija na gre{ke (omakne se i meni, da) i pokude ~italaca ili kriti~ara. Ometaju me takve stvari u isceqewu, u pletewu spojeva, oporavku od bolesti. ^upaju mi zavoj, grubo otvaraju ranu, ili srce. Ne dirajte moje krugove, pomi{qam. * Prevo|ewe je proizvodwa re~i, na stotine hiqada re~i, sada ve} na milione. Dra`e su mi kratke kwige, lew sam, pesnik, obi~no mi je i jedna stranica dovoqna. No ipak, provla~ile su mi se i duga~ke kwige, prolazile kroz mene. Radecki mar{ oko 140.000 re~i. Dva du`a romana Hansa Falade, svaki po dvesta hiqada. Faladine pripovetke, novih sto hiqada. Ernst Jinger 130.000, a kad se tome doda jo{ nekoliko kwiga o ratu – kako li sam u to zapao? – ~etiristo hiqada, glatko. [ezdeset kwiga, milioni i milioni re~i, poput miliona i miliona brojeva, poput π, nestvarnog broja. ^im primetim da sam po~eo da se ponavqam (… 3141592 …), zari~em se u sebi, to }e biti kraj. * Sve je to pomutwa industrijskih razmera, najezda decibela na poetski „glas tih i tanak“5, prevelik napor za moje bedne snage, padam u amok poput `goqe od ~etrdeset kila koji se dohvatio federa za razvijawe grudnog ko{a. U duhu Ni~ea/Jingera, ako me ne ubije, to }e me oja~ati. Opet, otkuda je to poteklo? Iz odanosti ocu 192 4 – Terry-Thomas (1911–1990), scensko ime engleskog komi~ara upam}enog po ulozi praznoglavog dendija. Naslov wegovog filma What a Scorcher! (1949) postao je omiqena letwa parola britanskih tabloida. 5 – Prva kwiga o carevima, 19:12., prev. \. Dani~i}. romansijeru: proza. Iz moje nema~ke prirode: Tüchtigkeit, neumorna proizvodwa, vredno}a, marqivost. Iz nezadovoqstva vlastitim sporim, rasplinutim, kroz prozor zagledanim metodima: zadaci koji zahtevaju celog ~oveka, u neprekidnom sledu. Iz `eqe da stvorim vi{e – i te`ih – kwiga: prevo|ewe. A s takvim sklonostima, {ta zaneseni Narcis preuzima na sebe? – Pa muke Herkulove, {ta drugo! * Ako tra`ite nekoga da brine o va{im re~enicama, ko je boqi od pesnika – ili {ta? Ako tra`ite nekoga da vam {timuje – predano {timuje – dikciju, da unese melodiju u va{u prozu, prikop~a po~etak sa zavr{etkom, uglavi zavr{etak koji }e ista}i po~etak, da provu~e zeleni fitiq kroz sivilo zavisnih re~enica – pesnik. Ako tra`ite prozu u kojoj ima dostojanstva, iznena|ewa, reda, `ivih detaqa. Upravo zato Tom Polin svoju kwigu varni~avih slobodnih prevoda Put za Inver otvara vlastitom verzijom uvodnih redaka iz Kamijeve Kuge. Proza. Dobro, do izvesne mere. * A sredstva, alati? E, to ve} mo`e biti sve i sva{ta. Povremeno, kad mi se dopadne neki nema~ki izraz – pogotovu ako dotle za wega nisam ~uo, {to mi ukazuje da ni me|u izvornim govornicima nije uobi~ajen – ostavqam ga takvog kakav jeste. Kad je ve} redak u nema~kom, za{to ne bi bio nov u engleskom? U Faladinom romanu Svako umire sam, nalazimo slede}e: „Glumac Maks Hartizen imao je, kao {to ga je rado podse}ao wegov prijateq i advokat Tol, prili~no putera na glavi iz prednacisti~kih dana.“ Postoji na ovom mestu fusnota, ali ne moja: ja ni{ta ne bih obja{wavao. Imati putera na glavi – pa zar nije divan izraz?! Ili pak ovo, iz jednog novijeg romana, Sedam godina autora Petera [tama, scena u kojoj dvojica arhitekata razmewuju savete o tome kako se pravi karijera: „Berlin ti je pravi Eldorado, rekao je, ako ostavi{ iole pristojan utisak, bez muke }e{ zaraditi zlatan nos.“ Ni{ta lak{e nego re}i „nafatirati se“ ili zgrnuti „gomilu/brdo“ para, ali nisam to hteo: zlatan nos – kakva savr{ena slika jaza izme|u bogatih i ostalih: ta beskorisna, takore}i sifilisti~na izraslina! – prizor mi je bio neodoqiv. Dakle, pone{to iz nema~kog ostaje kako jeste – ali de{ava se i suprotno. Ima tu stvari napabir~enih iz svih zakutaka engleskog. Jednom mi je neko rekao da mu ne{to u mom Vasermanu6 zvu~i australijski (satima sam tragao, ali to mesto nisam prona{ao, mada pamtim kako sam poku{ao da upotrebim „eski“, od „eskimo“, australijski naziv torbe za hla|ewe, i kako mi to nisu dozvolili). Jedan drugi izraz – „rebnuti“7, ~uo sam od poznanika, 6 – Jakob Wassermann (1873-1934). 7 – A kick in the slats – (am. sleng) doslovno: udarac u pre~ke; izraz se koristi u prenesenom zna~ewu. 193 dr`avnog ~inovnika rodom iz Dablina. Ovo je prevo|ewe, ako ne ba{ kao autobiografija, onda mo`da kao „autografija“: izvr}em xepove, u [vitersovom stilu8, autobuska karta, ise~ak iz novina, paklica pquga, stranica istrgnuta iz dnevnika. Nisu ove re~i samo re~i; to su re~i s kojima sam se smucao po svetu; one su odraz mog istrajnog bavqewa Louelom, Brodskim, Bi{opovom, Malkomom Laurijem; re~i koje su pro{le sito i re{eto, habale se i bledele, dobile meko}u, pa i istoriju, mo`da ne vidqivu za svakog ~itaoca, ali zato opipqivu, za neke. Koristim engleski i ameri~ki mawe-vi{e nasumi~no; nekad sam verovao da znam razliku, zami{qao ~ak da se mogu po voqi prebacivati s jednog na drugi, sada vi{e nisam siguran. Da li re}i hauba ili poklopac motora? Gepek ili prtqa`nik? U kom se izrazu tra`i biskvit, a u kom kola~? Da li ~ekamo da padne nov~i}, ili druga cipela?9 Je li ovo sitni~avo od mene ili pre sitni~arski?10 Neizbe`no, i u sve ve}oj meri – {to je skop~ano s mojim `ivotom i lektirom, kao i s mojim poslodavcima u Londonu i Wujorku – mnogo toga mi navire izme{ano, u stilu koji bi se mogao nazvati „univerzalnoprovincijskim“. Pretopqen, bastardni engleski ({to je, uveren sam, istinski duh i prirodna te`wa ovog jezika). Nalazim da je najtvr|a koska (i najmawe simpatico) ono {to je autenti~no, ograni~eno i lokalno (ali koji bi prevod dobro le`ao na takvim temeqima: svaki je po sebi antiteza prevo|ewa). Sve {to je izra`ajno mora biti mogu}e. @estoko se borim za britanske izraze u svojim ameri~kim prevodima (recimo, kupovina „na nikad-nikad“, za kredit koji nikad ne}ete uspeti da otplatite – a zacelo bi i ameri~ka privreda boqe pro{la da je neko primio k znawu to {aqivo upozorewe o opasnostima preteranog zadu`ivawa!), kao {to i engleske ~itaoce rado upoznajem sa ameri~kim izrazima. Osam de~a~kih godina u Edinburgu – mislio sam da nikakvog traga nisu ostavile na meni – provaquje sa zaka{wewem u haoti~noj masi {kotizama: po{ti}11, male{no12, vrqav13, polo`ajnik14. (Najvi{e je time dobio/izgubio pesnik Durs Grinbajn; ukoliko sam to radio smi{qeno Êuop{te nisam siguranË, mo`da sam `eleo da mapiram provincijalizme, 194 8 – Kurt Schwitters (1887-1948), nema~ki dadaista, autor kola`a od svakodnevnih i odba~enih predmeta. 9 – Britanski idiom The penny drops, ozna~ava trenutak kad nekome ne{to sine, ili klikne, poput nov~i}a uba~enog u automat. U ameri~kom, Wait for the other shoe to drop, ~ovek mu~en nesanicom ~uje kako sused sa gorweg sprata baca cipelu na pod, i onda napeto i{~ekuje da padne i druga, odnosno da se stvar dovede do kraja. U oba izraza glagol to drop podrazumeva i zvu~ni efekat pada. 10 – Pernickety/persnickety – britanska i ameri~ka varijanta istog prideva. 11 – Postie – ({k./br. sleng) po{tar. 12 – Wee – (orig. {k.) malo, mal~ice. 13 – Agley – ({k.) nakrivo, razroko. 14 – First-footer – u [kotskoj i severnoj Engleskoj, prvi gost o Novoj godini koji uku}anima donosi sre}u. saksonske naspram {kotskih, jednu osamnaestovekovnu prestonicu naspram druge, wegovo drezdensko detiwstvo naspram moga u samozvanoj „Severnoj Atini“.) Upli}u se podjednako i re~i koje sam koristio u sopstvenim pesmama, „bazawe“ i jo{ neke. A nije muka samo u tome {to prevo|ewe – kako sam ranije mislio i govorio – iscrpquje sve va{e re~i, jo{ je zlo}udnije od toga, pre nalik na neutronsku bombu: iscrpquje sve moje re~i. Dakle, jo{ jednom, kad uhvatim sebe kako se ponavqam, ili uo~im izvesnu predvidqivost i manirizme u izrazu – bez dobrog oslonca u izvorniku – prizvuke dendijevskog, komi~nog ili setnog registra, u~estalu pojavu 888888 recimo, to }e mi biti znak da stavim ta~ku. * Ali u tome i jeste problem: ~ije biste re~i koristili, ako ne svoje? Pozivaju}i se na Bifona, Volas Stivens je rekao: „Sopstveni stil ~ovek ne mo`e da bira.“ Za{to ovo ne bi va`ilo za prevodioca isto kao i za NN-a, pisca? Zar neko zami{qa da izvorniku prilazite s re~nikom, kako biste obavili pedeset ili sto hiqada hermeti~ki odeqenih transakcija, prevode}i, u biti, naslepo, i na nekakav jezik koji ne samo da nije va{ nego nije ni~iji? Je li to onda kwiga? Svaka re~ istrgnuta iz svog omota od asocijacija? Ne vidim kako bi se li~ni vokabular, li~na gramatika i li~ni ritam – bar tamo gde postoje, kod svakog ko je dostigao taj stupaw razvitka – uop{te mogli iskqu~iti. Na ~okoladama stoji upozorewe da mogu sadr`ati tragove kikirikija; pa za{to ne i na prevodima? U tom slu~aju, me|utim, ne samo „povremeno objavquje modernu poeziju“ nego i „voli pank“ ili „rano upoznao Dikensova dela“ ili ~ak „~ita Gardijan“ ili „prati Dau Xons“ ili „obo`avalac P. G. Vudhausa“. (Da, dragi ~itao~e, sve sam to ja.) Ali svi smo kontaminirani. Gajim divqewe mada ne i preveliko po{tovawe prema qudima koji prevode sa istorijskim leksikonom pri ruci, a kako prevod neke stare kwige „garantovano“ ne bi sadr`ao nijednu re~ koja nije postojala – pa makar to bilo i u drugom jeziku – u vreme kad je delo pisano. Ingeniozno, da; disciplinovano, aha; ima rezona, svakako; ali ceo postupak je isuvi{e mehani~ki. Sve i ako se slu`ite vokabularom iz osamnaestog veka, mali su izgledi da }ete sro~iti makar jednu re~enicu koja bi zadovoqila merila te epohe. (Ima razlike izme|u pijaniste i klavir-{timera.) S druge strane, kako vas ~ita va{ ~italac u dvadeset prvom veku – da li se unosi du{om osamnaestovekovnog paroha? Ili mo`da koristi nuk? * @elim da prevod bude do`ivqaj, `elim da, kao prevodilac, ostavim trag. Priznajem da bi oba ciqa mogla delovati neuobi~ajeno, pa i nedopustivo. Svestan sam da moja predstava o sebi kao piscu sen~i, ili ~ak zamagquje, moju predstavu o sebi kao 195 prevodiocu (ako ni{ta drugo, ne treba mi tu|a kwiga da bih se oglasio: ja sam, ako ho}ete, trbuhozbor~ev trbuhozborac). Prevo|ewe neke kwige za mene je drugi oblik ili produ`etak (mno`ilac!) pisawa eseja ili pesme. Jedan prijateq izdava~ bio je tako qubazan da sa mnom podeli sawariju o svetu u kom se kwige ne bi raspoznavale po piscu, ve} po prevodiocu (koji je, na kraju krajeva, i smislio re~i na stranici): dakle Pevijer/Volohonska, a ne Tolstoj; Mi~el, a ne Rilke; Lidija Dejvis, a ne Prust.15 A gde je tu vernost, re}i }ete, gde je ta~nost, samozatajnost, slu`ewe vi{em ciqu? Za mene, slu`ewe vi{em ciqu zna~i da pi{em najboqe i najzanimqivije {to mogu; da u punom opsegu koristim sve mogu}e varijante engleskog, razli~ite registre, poluzaboravqene re~i, glasovne trikove, neo~ekivana pritezawa i labavqewa u gramatici. (Slu`im svojim izvornicima, kako ja to vidim, ali isto tako nastojim da slu`im engleskom jeziku, pa otud i uvezeni izrazi, raznorazni „pronalasci“, dendizmi i kolizije.) Je`im se na isprazne i pacerske prozne pasa`e, kli{ee, nepreciznosti, pa ~ak, iskreno re~eno, i na najobi~niju inertnost. (Verovatno bi mi najte`e palo da prevodim kwigu u kojoj likovi neizostavno nekud „odlaze“, i neizostavno ne{to „ka`u“: to bi me gu{ilo – kao {to ve} i jeste.) Dejvid Belos, u pitkoj ali vanredno zanimqivoj kwizi Je li vam to riba u uhu?16, napomiwe da je prevod po prirodi stvari sklon da sklizne u neki moyen jezik, budu}i da kre{e krajnosti iz izvornika, te`i ka prihvatqivom, utvr|enom, centralnom, ka neizuzetnom i nespornom. Ja svojim krajnostima ne zavirujem u poreklo – jesu li moje ili pripadaju mojim autorima, ali `elim da krajnosti opstanu. Vi{e piksela. Visoka rezolucija ~etvrtog ili petog decimalnog mesta, tako sam to jednom nazvao. Ovo se o~ekuje od poezije: svedenost, silina, drama. Prava re~, pravi izraz ili re~enica – a time, sledstveno, i ne{to {to niste pokupili od nekog drugog. Da, prevodilac je putnik, vozi se u srazmernoj bezbednosti (i zaslu`enoj neudobnosti), vozilom koje dobija na gotovo, ali meni je ipak dra`i putnik spreman da zaja{e bob – preobra}eni sprinter, neko ko u najmawu ruku ula`e sopstvene kosti, ose}aj ravnote`e i brzinu reakcija u svoj rad. * I tako jedan nezahvalni ~italac nalazi za shodno da se po`ali: „Prevodilac koristi re~i koje retko vi|amo u kwigama i gramatika mu je povremeno nezgrapna“ (iskaz postaje sve urnebesniji {to ga du`e posmatram: dirqivo uvre|en, nepogre{ivo 196 15 – Richard Pevear and Larissa Volokhonsky; Stephen Mitchell; Lydia Davis – istaknuti savremeni ameri~ki prevodioci. 16 – David Bellos, Is That A Fish in Your Ear? Translation and the Meaning of Everything, 2011. potkaziva~ki ton; veli~anstven – imitatorski nezgrapan – {tucaj na pola puta, ne{to kao kopulativni gaf; apsurdna natuknica da smo u govoru slobodni da koristimo vi{e re~i Êtj. da pisani engleski podle`e nekom gotovo francuskom re`imu uzdr`anog vokabularaË; sivkasta mala re~enica iz koje namiguju dva potuqena priloga). Jedan me kriti~ar opisuje kao „obi~no pouzdanog“ ({to bih u izvesnim raspolo`ewima smatrao uvredom), a zatim gun|a zbog toga {to koristim „nimalo elegantne nazovire~i“ poput „~antrawa“17 (nesuvislog zanovetawa) i „zrikca“18 (od zrikav, o~igledno) – obe mi deluju ne samo savr{eno nego i savr{eno prikladno (i otkad to postoji sveva`e}i edikt o eleganciji, ili o upotrebi naju~estalijih izraza?) – te uzgred saop{tava kako bi radije (na nevi|eno) ~itao osamdeset godina stare verzije mojih prethodnika, tandema sa ~arobnim imenima Sider i Iden Pol19, dostojnim praoca i pramajke na Bostonskoj ~ajanci: mo`da bi trebalo da ga kaznim zabranom pristupa svim mojim ostalim, „obi~no pouzdanim“, prevodima? Romansijerka A. S. Bajat sa~inila je mali spisak re~i koje se, po wenoj oceni, nisu smele pojaviti u mom prevodu posledweg romana Jozefa Rota Kapucinska grobnica (prvi put objavqenog 1938): „donekud“20, „skockan“21, „{piclov“22, „{lognut“23, „isprdak“24 i (ovo mi ve} deluje okrutno) „mali}“25. Radwa romana obuhvata godine pre, za vreme i posle Prvog svetskog rata; samo prvi od termina koje navodi Bajatova pripada vremenu „pre“, svi ostali dolaze „posle potopa“, {to mi se ~ini zna~ajnim. ^etiri puta sam slegnuo ramenima. Mal~ice sam nakrivio glavu kod „{piclova“, mog ameri~kog kola~i}a – da su me Englezi ponudili „{picastim biskvitom“26, mo`da bih se wime i poslu`io – ali jedino zbog ~ega sam posko~io kao oparen bila je re~ „{lognut“, vulgarizam koji ina~e ne spada u moj govorni repertoar, o pisawu da i ne govorim, ili sam bar tako mislio. Kad sam proverio kod Rota, ispostavilo se da to izgovara lik po imenu Fon [tetenhajm, niskorodni {ibicar – fon {ibicar – ina~e opisan kao „pruski prostak“. Ni to mi, dakle – posezawe za re~ju koju li~no ne koristim – ne deluje pogre{no. 17 – Chuntering – onomatopeja, o~igledno. 18 – Squinny – {kiqava, razroka osoba. 19 – Cedar and Eden Paul – prevodila~ki bra~ni par aktivan u Velikoj Britaniji izme|u dva svetska rata. 20 – A ways – (am.) do nekoga mesta, donekle. U Engleskoj se ova negramati~ka fraza javqa samo u dijalektu. 21 – Gussied up – (sleng) nalickan, ude{en. 22 – Sharp cookie – (am. sleng) o{trouman tip, premazanko; doslovno: o{tar ili {picast kola~i}. 23 – Gobsmacked – (br. sleng) zaprepa{}en; doslovno: udaren po gubici. 24 – Sprog – (br. sleng) dete, mladunac, potomak. 25 – Pinkie – (orig. {k.) mali prst; re~ potekla iz de~jeg tepawa, standardna u ameri~kom engleskom. 26 – Englezi isto pecivo zovu biscuit, {to je u Americi termin za poga~icu. 197 Ono {to je svima pomenutima zajedni~ko, ako mene pitate, jeste neuroti~no nestrpqewe prema samoj ideji o postojawu prevodioca. U wihovoj limuzini, kako je oni zami{qaju, postoji samo jedan volan, a za wim sedi autor (zapravo su posredi duple komande). Takvi kriti~ari i ~itaoci s vremena na vreme, i mimo svoje voqe, pro~itaju i poneki prevod, ali sa izvesnim zlim predose}awem, gotovo kao da ve} imaju spreman prigovor ili protestnu notu. Paleta wihovih o~ekivawa u potpunosti je negativna: nemogu}e je zamisliti da bi takve qude ne{to zabavilo, dirnulo, impresioniralo, ili iznenadilo, u bilo kom prevodu. („U prevodu?!“, ~ujem ih ve} kako pitaju, gotovo kao Ledi Breknel kad uzvikne: „U putnoj torbi?!“27) Ba{ naprotiv: zlo i naopako ako prevod slu~ajno iza|e na videlo, otkrije se kao posrednik. Usledi}e samo negodovawe. Wihova srxba bi}e u`asan prizor. Prevod je mogu} – i podno{qiv, kako izgleda – jedino pod uslovom da ostane krotak, krpast, predvidqiv, pomalo staromodan. Du`an je, sve u svemu, da jasno isti~e svoje nedostatke. Za mene bi, me|utim, sedewe nad ne~im profesionalno razo~aravaju}im, nu`no osu|enim na neuspeh, ve~ito polupraznim, bilo tra}ewe `ivota (koji, ko zna, mo`da ve} i ovako tra}im). Da, nemogu} posao, ali ba{ na tom mestu mi stupamo na scenu, na{e mape kre}u od ru{evina Vavilonske kule. To {to sam prevodilac neke kwige ne zna~i, rekao bih, da se moram odre}i finesa, u`ivawa, inicijative, ili ~ak provokacije. Hans Magnus Encensberger – koji jednu svoju zbirku posve}uje prevodiocima, „uzvi{enim amalima“ poezije (kakav bizaran i bo`anstven sudar re~i u tom „uzvi{eni amali“!) – svakako nam `eli dobar provod. Ili pak mora uvek biti kao kod Poupa: „a deset niskih re~i pu`e kroz jedan bqutavi stih“? * Ne{to jednostavno o metodu. Nekad sam imao obi~aj da prvu verziju pi{em rukom, uglavnom no}u; onda bih, sutradan, proveravao re~i u re~niku (kao za pakost, zna~ewa su mi gotovo uvek bila poznata, ali tada sam jo{ ose}ao potrebu za potvrdom: oni {to ne proveravaju re~i obi~no ih i ne znaju), da bih zatim prekucao napisano; po podne bih odlazio na plivawe, a po no}i grubo – ili grubijanski – skicirao slede}ih nekoliko stranica. Kad bih stigao do kraja rukopisa, napravio bih fotokopije listova u velikom formatu (A3), i onda po wima {arao, rade}i iskqu~ivo – ili gotovo iskqu~ivo – na engleskom. Programi za obradu teksta uveliko su uprostili i objedinili sve te faze. Ostala mi je, me|utim, navika da kakvu-takvu prvu verziju uradim {to br`e mogu, odlo`im nema~ki tekst, i onda prepravqam, do 198 27 – Replika iz drame Oskara Vajlda Va`no je zvati se Ernest, nakon {to Ledi Breknel sazna da je udvara~ wene k}eri naho~e, prona|eno u putnoj torbi na `elezni~koj stanici. iznemoglosti. Deset puta, dvadeset puta – i vi{e. Ako uspem nekog da nagovorim da slu{a, volim da kwigu ~itam naglas. Iznova ~itam svoje stare prevode, davno objavqene i davno i{~ezle iz kwi`ara. Uvi|am da bi mi izvornik ponegde mogao izma}i, ali u celini gledano, nemam utisak da je to ~esta pojava: svi moji instinkti – ~ak i pri brzom radu – ostaju ta~ni i verni. Znam da u ovom ~lanku govorim o razlici, o igri i neodgovornosti, ali beskrajno sam bri`qiv i predan radnik. [tavi{e, rad usredsre|en i ograni~en na engleski ima jednu prednost: ne dopu{ta da prevod upadne u svojevrsno lingvisti~ko povuci-potegni. Nema tu nikakvih poro|ajnih muka, samo dosta brzo i ~isto razdvajawe, nakon ~ega engleski shvata da je prepu{ten sam sebi, kao {to i mora da bude. (^ini se o~iglednim, ali vaqa ponoviti: ja prevodim za ~itaoce koji ne razumeju nema~ki, a ne za one koji imaju tu sumwivu sre}u da wime vladaju.) Kad god sam prevodio poeziju, a bavim se time posledwih desetak godina, prisustvo ili pretwa paralelnog teksta uvla~ili su me u beskona~ne pregovore sa nema~kim; nisam siguran da je to uvek bilo u korist prevoda, ali verovatno se i ne mo`e izbe}i. Pesma-prevod ponekad li~i na ufa~lovan le{ nekog insekta uhva}enog u paukovu mre`u, odve} revnosno zamotan, privezan stotinama niti za stvora koji samo ~eka wegovu smrt da bi ga smazao: ne ba{ ugodan ose}aj, nimalo preporu~qiv. * S vremenom sam stekao vi{e samopouzdawa, pa i vi{e simpatija za samog sebe. Nisam siguran da su ovo dobre osobine, ali ~ini mi se da je takav sled doga|aja neizbe`an. Tokom karijere, lekar, broker ili pilot zacelo prelaze isti put. Donekle je stvar u {irokom iskustvu, donekle u dugotrajnom bavqewu odre|enim autorima ili epohama – dvadesete i tridesete godine; [tam, Rot, Falada, moj otac – tek, sve me je to dovelo do stanovi{ta da „tako ja to radim“, pa ~ak i „takav utisak `elim da proizvedem, i time }ete morati da se zadovoqite“. Ni{ta tako ne iscrpquje kao odbrana vlastitog stava, mada ni tu nisam od raskida kad me izazovu. Ne predajem se lako u odbrani svog ose}aja za re~i, znam da mi nedostaje strpqewa – ne volim zakerala – a povrh svega, ima u meni ne~ega hirovitog i nepredvidqivog. To vam je {to vam je. Ne bih `eleo da se ovo shvati kao uop{teno pravdawe crtama karaktera, ali mislim da u mom slu~aju verovatno mo`e da pro|e. MAJKL HOFMAN (1957, Frajburg, Zapadna Nema~ka), pesnik, prevodilac i kriti~ar nema~kog porekla, odrastao je u Velikoj Britaniji i pi{e na engleskom jeziku. Diplomirao je englesku kwi`evnost i klasi~ne jezike na Univerzitetu u Kembrixu. Objavio je {est zbirki poezije, dve zbirke eseja i vi{e od {ezdeset kwiga 199 prevoda poezije i proze sa nema~kog na engleski, me|u kojima su dela Gotfrida Bena, Ernsta Jingera, Franca Kafke, Jozefa Rota, Gintera Ajha, Tomasa Bernharda, Herte Miler, Vima Vendersa. Dobitnik je britanskih nagrada za poeziju Chlomodaley 1984. i Geoffrey Faber Memorial 1988, kao i dvostruki laureat prevodila~kih nagrada Schlegel-Tieck (1988, 1993) i Oxford-Wiedenfeld Prize (2004, 2007). Ostala priznawa za prevode: PENN Translation Prize 1999, Helen and Kurt Wolf Prize 2000, Thornton Wilder Prize 2012. Redovno pi{e kriti~ke prikaze za ~asopise London Review of Books, Poetry i New York Review of Books. Trenutno predaje poeziju i prevo|ewe na Univerzitetu u Floridi. 200 Milica Marki} PRONA\ENO U PREVODU – FESTIVAL PREVODILA^KE UMETNOSTI U GDAWSKU O dragocenim saznawima do kojih dolazimo iz tu|e prakse, o tome koliko toga mo`emo da nau~ imo iz iskustava drugih zemaqa kada je u pitawu strategija negovawa umetnosti kwi`evnog pre vo|ewa – svedo~e nedavno zavr{eni susreti kwi`evnih prevodi laca u Gdawsku (9–11.aprila) na kojima sam, kao srpski prevodi lac Olge Tokar~uk, imala prilike da u~estvujem. Festival pod nazivom „Prona|eno u prevodu“ ustanovqen je kao povod za okupqawe najboqih pisaca, kwi`evnih prevodila ca, kriti~ara i ~italaca iz cele Poqske. Razgovori, panel disku sije otvorene za {iroku publiku, umetni~ki performansi, preda vawa, radionice – odr`avali su se na vi{e lokacija – u gdawskom [ekspirovskom teatru, u sedi{tu Instituta za kulturu grada Gdawska, i na Gdawskom univerzitetu. Dok je okosnica prvih su sreta (2013) bio prostor skandinavskih jezika, ovog puta central no mesto je imao engleski jezik, to jest anglojezi~na kwi`evnost. Autorke programa, Magda Hejdel, Ur{ula Kropivjec i Justina ^ehovska, priznate i istaknute prevoditeqke, ali i aktivne de latnice u sferi promocije prevoda, zahvaquju}i razli~itim svo jim iskustvima, druga~ijim interesovawima i specijalizacijama – stvorile su koncepciju koja se na zanimqiv i vi{esmislen na ~in odnosi na pojavu kwi`evnog prevoda. Gdawski prevodila~ki susreti otvorili su {iroku perspek tivu kwi`evnosti kao razgovora o svetu i dinamici u wemu. Po red kwi`evnih tema, predmet zanimawa bili su i multikultural nost, politika, sociol ogija, antropologija. Diskusije su se vodi le u okvirima pitawa bogate globalne kulturne pojave, o jezi~kom prostoru kao susretawu, sticawu i zajedni~kom `ivotu me|usob no ~esto udaqenih kultura, o tome kako te udaqene kulture treba razum eti, kako ih u prevodu razlikovati, omogu}iti im da praved no koegzistiraju. Program susreta je, tako|e, sna`no promovisao platformu o prevodu kao ~inioc u izgradwe odnosa me|u qudima, kulturama i vrstama umetnosti. 201 202 Fokus na anglojezi~nu kwi`evnost bio je i povod da se spe cijalno za ovu priliku objavi antologija britanskih pesnikiwa pod naslovom „Pesnikiwe sa ostrva“, u kojoj su pesme, Lavinije Grinlou, Monize Alvi, Xeki Kej, Gvinet Luis, Alis Osvald, Rut Pedel, Xo [apkot i Rozmari Tonks – objavqene u prevodu vrsnih poqskih prevodilaca Je`ija Jarwevi~a i Magde Hejdel. Ova pu blikacija bila je namewena u~esnicima festivala, i kao takva predstavqala je integralni deo promotivnog materijala. Svest o tome da kwi`evni prevod oboga}uje doma}u kulturu, pro{iruje shvatawe sveta i qudi, inicira nove stilove, potvrdi la je tokom ovih susreta da dobar prevod nije tehni~ko poznava we jezika, nego pre svega empatija prema sredini koja je omogu}ila kulturnom delu da nastane, i olak{ala mu da deluje u promewenim uslovima. U tako shva}enom procesu prevo|ewa nastaje simbioti~ ka veza koja donosi zadovoqstvo svim anga`ovanim u~esnicima. Program je dugo i pa`qivo pripreman, pa se zato i wegov sa dr`aj pokazao kao bogato koncipiran. Pored predavawa kao {to su „Prevodi, kao krv, spasavaju `ivot (teksta)“ Marte Gibiwske, „Prevod: `ivot posle `ivota“ Dariju{a ^aje i Vjeslava Ju{~aka, odr`ane su panel diskusije o poqskoj kwi`evnosti na angloje zi~kom tr`i{tu i o postkolonijalnoj kwi`evnosti na poqskom jeziku. Oblast pozori{ne umetnosti tako|e je bila dodirnuta kroz razgovore o prevodima [ekspira na poqski jezik, budu}i da je sa vremena anglojezi~na dramaturgija veoma prisutna na poqskim scenama. Bilo je re~i o pozori{nim adaptacijama kwi`evnih de la, o specifi~nosti prevo|ewa za pozori{te, o tome za{to pozo ri{tu trebaju stalno novi prevodi klasike, i o svemu tome razma tralo se u krugu prevodilaca, re`isera, dramaturga i glumaca. Zna~ajno je pomenuti i temu koja je doprinos osvrtu na va`no pitawe materijalnog polo`aja prevodioca, inicijativi koja sve do~i o aktivnom tragawu za optimalnim re{ewem u ekonomskopravnom segmentu koji treba da obezbedi ostvarivawe prava pre vodioca. U tom smislu predmet diskusije bio je i projekat modela ugovora izme|u prevodioc a i izdava~a, sa osvrtom na uzore (proto tipove) iz drugih zemaqa. Mnoge evropske zemqe, naime, poseduju model ugovora izme|u prevodioca i izdava~a, i na takav model mo raju se pozivati obe strane prilikom sastavqawa ugovora za pre vod kwige. Takav ugovor predvi|a obavezne minimalne stavke za prevodioca i uslove kori{}ewa prevoda. Udru`ewe kwi`evnih prevodilaca Poqske izradilo je sli~an ugovor koji je predsta vqen Poqskoj komori za kwige. Gosti iz inostranstva iznosili su iskustva iz svojih zemaqa, doprinose}i tako stvarawu novih re{ewa prilikom pregovarawa u toj neobi~no va`noj stvari. Sve~an ton ovim susretima dala je spektakularna dodela Na grade „Tadeu{ Boj @elewski“ za prevodila~ko stvarala{tvo. Nagradu je inicirao Institut za kulturu grada Gdawska, a dode quje je gradona~elnik Gdawska, i ona predstavqa izraz prizna wa za zaslugu i majstorsko ume}e prevodiocu lepe kwi`evnosti. Wen ciq je da podvu~e ono {to prevod kao umetnost zaslu`uje – svoj nezavisan polo`aj. Profesija prevodioca zavre|uje po{to vawe, kako u sferi presti`a, tako i finansijski, zbog ~ega na grada ima i finansijsku dimenziju (pored statuete, laureat do bija i nov~anu nagradu u visini od 50.000 zlota). Treba pomenuti da je pokroviteq ove nagrade, Tadeu{ Boj @elewski, genijalni prevodilac francuske kwi`evnosti, slovio za „[ekspira pre voda“. Svojevrsni vizuelno-muzi~ki hepening doprineo je sve~a nom tonu centralnog doga|aja susreta, a dobitnica nagrade bila je Marina Ohab, prevoditeqka francuske kwi`evnosti. Zanimqiv integralni deo programa bio je ciklus perfor mansa pod naslovom „Telo u prevo|ewu“, inspirisan stvarala {tvom Julije Fjedor~uk, Olge Tokar~uk, Ignacija Karpovi~a. Nastup Olge Tokar~uk i wenih prevodilaca (pored mene, tu su bili Jana Unuk iz Slovenije, Jan Henrik Svan iz [vedske, Xeni fer Kroft iz Argentine, Ostap [liviwski iz Ukrajine) odr`an je prve ve~eri Festivala u [ekspirovskom teatru. Govore}i o od nosu pisac – prevodilac, prevodu kao intimnoj konfrontaciji sa originalnim tekstom, o nivoima komunikacije koja je neophodna za nastajawe dobrog prevoda, o tome da li se prednost daje ta~nosti ili pak li~noj slobodi, posebnu pa`wu imao je rad na prevodu we nog najnovijeg dela, monumentalnog istorijskog romana „Kwige Ja kovqeve“, o kojoj se u Poqskoj ve} du`e vreme govori kao o ozbiq nom kandidatu za Nobelovu nagradu. Naro~ito se pritom ima u vidu ~iwenica da je ^eslav Milo{, kada je ve} slobodno, nakon ’89 godine, dolazio u Poqsku, predvi|ao da }e narednu Nobelovu nagradu dobiti istaknuti stvaralac poqskog katoli~kog romana. Sama Olga Tokar~uk s negodovawem prihvata ovakve prognoze, ob ja{wavaju}i kako vi{e voli da se uhvati uko{tac sa negativnom recenzijom nego da komentari{e ovakva predvi|awa. Posledweg dana festivala u [ekspirovskom teatru odr`an je panel pod nazivom „Vi{ejezi~ni poqski jezik“ u kom su, pored Olge Tokar~uk, u~estvovali istaknuti savremeni poqski pisci Ignaci Karpovi~, Julija Fjedor~uk, [~epan Tvardoh. Zna~ajno je pomenuti da se naporedo sa gdawskim prevodila~ kim susretima odr`ava i i festival „Evropski pesnik slobode“, iniciran nastojawima Gdawska da postane evropska prestonica kulture 2016. godine. Moto kandidature je „Sloboda kulture, kul tura slobode“, a ciq nagrade je promocija pesni~kih pojava koje 203 se bave slobodom kao su{tinskom temom savremenog doba – dobit nica ove nagrade 2014.godine bila je hrvatska pesnikiwa Dorota Jagi}, koju je na poqski prevela Malgo`ata Vje`bicka, nekada {wa ata{e za kulturu Ambasade Republike Poqske u Beogradu. Najzad, jo{ jedan projekat koji je zavredeo naro~itu pa`wu, a to je kwiga intervjua sa prevodiocima-u~esnicima Festivala. Dva mlada pisca, novinara, urednika – kwi`evna delatnika u naj{i rem smislu – K{i{tof ]e{lik i G`ego` K{imjanovski, tokom trajawa susreta vodili su duge i iscrpne razgovore sa prevodioci ma, u `eqi da poka`u kako izgleda prevod s poqskog jezika na stra ni jezik, kakva je recepcija poqske kwi`evnosti u inostranstvu, kakav je uticaj prevodioca na tu recepciju, kako se oblikuju kwi `evni kanon i kwi`evne mode. Inicijativa za objavqivawe ovakve kwige izraz je `eqe da se poka`e kako takav vi{estrani pogled na pitawe prevoda mo`e da poka`e druga~ije lice poqske kwi`evno sti. Planirano je da kwiga iza|e iz {tampe 2016. godine. Izuzetno sun~ano vreme koje je ulep{avalo prostor oko Nep tunove fontane na Dugom trgu, Marijacke ulice pune tezgi s }ili barskim nakitom, grifonske ornamente na `ivopisnim fasadama zgrada, kao i {etali{te uz reku Motlavu – samo su dodatno ople menili dominantan utisak koji zasigurno do`ivi svako od nas kome se uka`e prilika da zakora~i u prostore kulturno integri sanog sveta: dobri obi~aji institucija kulture koji za nas ostaju nedosti`an san. Kulturna politika koja u tako velikom obimu da je podr{ku prevodila~kim u~incima, mo`e da odlikuje samo onu zajednicu koja ima duboku svest o tome da bez {iroke prevodila~ ke kulture nema ni dobre nacionalne kwi`evnosti. 204 Horst-Jirgen Gerik DOSTOJEVSKI I NEMA^KA1 U ^AST SVETLANE GAJER Preveo s nema~kog Filip Grbi} Po{tovani gospodine rektore, uva`eni dekani, draga doktorko Gajer, dame i gospodo, Dostojevski i Nema~ka – to je velika tema. A ta tema je, kao {to smo upravo ~uli, u na{em XXI veku, dobila jedan sasvim po seban naglasak i to zahvaquju}i Svetlani Gajer, kojoj dugujemo novi nema~ki prevod pet velikih romana Dostojevskog. Novi pod strek za ~itawe Dostojevskog: Zlo~in i kazna, Idiot, Zli dusi, Mladi}, Bra}a Karamazovi. Rene Velek, osniva~ uporedne nauke o kwi`evnosti na Uni verzitetu Jejl, primetio je 1962. godine da ni u jednoj drugoj ze mqi, izuz ev Rusije, Dostojevski nije bio tako intenzivno tuma ~en i istra`ivan kao u Nema~koj.2 Ova tvrdwa, dodu{e, pretpo stavqa evropsko-ameri~ki kulturni prostor kao horizont koji nam je poznat. Ali u me|uvremenu smo saznali da u Japanu, kao ni u jednoj drugoj zemqi u svetu, postoji veoma mnogo razli~itih prevoda Dostojevskog. Radi se o ~iwenici koja zaslu`uje pa`wu, jer Japanci nisu hri{}ani, a Dostojevski kod nas va`i za hri{}anskog pisca3. Ideologija wegovog stvarala{tva o~igledno ne igra odlu~u ju}u ulogu u pogledu wegovog stvarnog delovawa na ~itaoce. To va `i i za uticaj Dostojevskog u okviru nema~kog govornog podru~ja. Postavqa se pitawe u kojoj meri je Dostojevski uop{te hri{}an ski pisac. Na kraju krajeva, wega je cenio Fridrih Ni~e, koji je 1 – Sve~ani govor koji je povodom dodele po~asnog doktorata Filozofskog fakulteta Univer ziteta Albert-Ludvig u Frajburgu Svetlani Gajer odr`an 10. jula 2007. godine u Velikoj sali doma Zur Lieben Hand. 2 – Up. René Wellek: Introduction. A Sketch of the History of Dostoevsky Criticism. In: Dostoevsky. A Collection of Critical Essays. Edited by René Wellek. Englewood Cliffs, N. J.: Prentice-Hall 1962, S. 8.:„The Germans have produced by far the largest body of Dostoevsky interpretations and scholarship outside Russia.“ („Nemci su proizveli daleko najve}i broj tuma~ewa i studija posve}enih Dostojevskom izvan Rusije,“ prim. prev.) 3 – Godine 2005. na ruskom se pojavila kwiga Tojofuse Kino{ite o uticaju Dostojevskog na moder nu japansku kwi`evnost pod naslovom: Антропология и поэтика творчества Ф. М. Достоевского, Санкт-Петербург, Серебряный век, 2005. Вд.: Достоевский и японская литература, S. 133–201. 205 na jednom mestu rekao: Dostojevski je „jedini psiholog od kog sam ne{to nau~io.“ Ni~e Dostojevskog ubraja u „najlep{e sre}ne slu ~ajeve“ u svom `ivotu. To stoji u Sumraku idola iz 1888. godine.4 Ni~e koji se raduje. To je veoma sumwivo. Dostojevski kao psiholog? Iako sâm Dostojevski na jednom mestu ka`e: „Naziva ju me psihologom: to je pogre{no. Ja sam samo realista u vi{em smislu, to jest, opisujem sve dubine qudske du{e“5. Me|utim, Dostojevski na taj na~in nije razgrani~io reali ste od psihologa, ve} je odredio psihologe realisti~ki, a reali ste psiholo{ki. Jer tema pet velikih romana Dostojevskog jeste „inteligibilni“ ~ovek u Kantovom i [ilerovom smislu: ~ovek koga u wegovoj slobodi ne odre|uju ni nasle|e, ni okru`ewe. Da kle, ne ~ovek naturalizma, kao kod Emila Zole. Dostojevskom je, kao piscu, po{la za rukom jedna velika stvar: on je uspeo da nam predo~i inteligibilnog ~oveka, koga po definiciji mo`e opaziti samo duhovno oko, i to tako uverqi vo kao da je empirijski dat. I po tome je on „realista u vi{em smislu“: kao psiholog moralne li~nosti za ~ije postupke ne va`e olak{avaju}e okolnosti. Samo generaciju kasnije Anton ^ehov slika jedino „empirij skog“ ~oveka. Krivica i ne~ista savest gube svoju pripoveda~ku vrednost. Svuda gospodari svakodnevica6. Nasuprot tome, svet Do stojevskog ne poznaje svakodnevicu. To zaslu`uje poseban osvrt. Najpre o pojedinostima koje se odnose na Dostojevskog u Ne ma~koj. Po~nimo sasvim konkretno: sa wegovim boravcima na ne ma~kom tlu, koji su bili obele`eni besparicom, epilepsijom i strasnim kockawem. Dostojevski je 1862. godine, u svojoj ~etrde set prvoj godini, prvi put otputovao u inostranstvo. Berlin, Drezden, Vizbaden, Frankfurt, Hajdelberg, BadenBaden, Keln, Majnc – zatim [vajcarska i Italija. I jedan me|u izlet: Pariz, London i ponovo nazad, u Pariz. Me|utim, Dostojevski se na Zapadu nije ose}ao kao kod ku}e. Wegov odnos prema savremenoj Nema~koj ostao je odre|en resan timanom. Potowi boravci na nema~kom tlu u tom pogledu nisu ni{ta promenili. Uglavnom se uzimaju u obzir samo dosetke Dostojevskog o ne ma~kom mentalitetu iz wegovog romana Kockar, iz 1866. godine, jedinog romana u kome Nema~ka predstavqa pozornicu radwe: 206 4 – Friedrich Nietzsche: Sämtliche Werke. Kritische Studienausgabe in 15 Bänden. Herausgegeben von Giorgio Colli und Mazzino Montinari. München, Berlin/New York: dtv- de Gruyter 1980, Bd. 6, S. 147. 5 – Ф. М. Достоевский, Полное собрание сочинений в 30 томах, Ленинград: Наука, 1972–1990, Bd.27, S. 65. 6 – O razlici u pogledu antropolo{kih premisa izme|u Dostojevskog i ^ehova, up.: Horst-Jürgen Gerigk: Dostojewskij und Tschechow: Vom intelligiblen zum empirischen Menschen. In: Geschic hte und Vorgeschichte der modernen Subjektivität. Herausgegeben von Reto Luzius Fetz, Roland Hagenbüchle, Peter Schulz. 2 Bde. Berlin und New York: de Gruyter 1998 (= European Cultures. Studies in Literature and Arts; Vol. 11.), Bd. 2, S. 965–978. „Baron je bio suvowav, visok. Lice, tipi~no za Nemce, is ko{eno i izbrazdano hiqadama sitnih bora; s nao~arima; oko ~etrdeset pet godina. Noge mu po~iwu gotovo direktno iz grudi; odlika rase. Ponosan kao paun. Pomalo nespretan. Ima ne~eg ov novskog u izrazu lica, {to na karakteristi~an na~in zamewuje izraz zami{qenosti“.7 Tako, prema Dostojevskom, izgleda tipi~an Nemac. Od 1869. do 1871. godine on `ivi uglavnom u Drezdenu, nakratko u Bad Homburgu i Vizbadenu. Na kraju, od 1874. do 1879. godine, ~etiri puta boravi na le~ewu u Bad Emsu, gde pi{e delove oba svoja po sledwa romana.8 I ovde, u Bad Emsu, godine 1971. udahnut je `ivot Me|unarod nom dru{tvu Dostojevskog, u ~ijem sam osnivawu i ja, kao mladi docent, u~estvovao. Sovjetski teoreti~ari kwi`evnosti nisu mo gli da 1971. godine u~estvuju u osnivawu Dru{tva, i to u Zapadnoj Nema~koj, jer Dostojevski nije bio samo osvedo~eni neprijateq komunizma, nego i socijalizma, zbog ~ega je nu`no predstavqao trn u oku sovjetskoj strahovladi. Ali ne `elim da skre}em sa teme. Dostojevski u Nema~koj: tre balo bi da je nakon mog dosada{weg izlagawa sasvim jasno da Dosto jevski ni u jednoj drugoj zemqi, osim u Rusiji, nije tako ~esto i tako dugo boravio kao u Nema~koj. Dodu{e, ovde se nikada nije odoma}io. Sasvim suprotno od svog omra`enog rivala, Ivana Turgeweva, koji je 1869. godine za nema~ko izdawe svog romana O~evi i deca pripre mio predgovor napisan na nema~kom jeziku, u kome stoji: „Suvi{e mnogo dugujem Nema~koj da je ne bih voleo i po{to vao kao svoju drugu domovinu“.9 Dostojevski nikada ne bi izjavio tako ne{to. Pa ipak, wegov odnos prema Nema~koj time nije do kraja razja{wen. Jer: Dosto jevski u Nema~koj – to je jedno. Ali: Nema~ka u Dostojevskom – to je ne{to sasvim drugo. Ukratko, on se kao pisac naprosto odu{e vqavao [ilerom i Hofmanom. Od [ilera je preuzeo antropolo {ku premisu, a od Hofmana pre svega motiv dvojnika. U pet ve likih romana Dostojevskog Ja-rascep odvija se u subjektu. Ugro 7 – Ф. М. Достоевский, op.cit. Bd.5: Игрок, S. 234 8 – Up. sa zbirkom Karle Hil{er iz wene monografije Dostojewski in Deutschland, Frank furt am Main und Leipzig: Insel 1999, S. 285–286. O {irem kontekstu vd. Летопись жизни и творчества Ф.М. Достоевского 1821–1881. 3 Bde, Sankt-Peterburg: Gumanitarnoe Agentstvo „Академический Проект“ 1993–1995. 9 – Up. Ivan S. Turgenev, Предисловие к немецкому переводу „Отцов и детей“. В.: Тургенев, Полное собрание сочинений и писем в 28 томах. Сочинения в 15 томах. Tom 15. Moskva – Leningrad: Na uka, 1968, S. 101. 207 `avawe li~nosti od strane „tu|eg“ identiteta koji nastoji da je zaposedne predstavqa stalnu temu kod Dostojevskog. Raskoqni kovu je ovo stawe stvari ~ak upisano u ime. Rusko raskol zna~i „rascep“. U svom ranom romanu Dvojnik Dostojevski se poslu`io romanti~nom predstavom o „stvarnom susretu sa sobom“. Goqat kin susre}e samog sebe od krvi i mesa, i u sopstvenom odrazu u ogledalu vidi uspe{nog neprijateqa. Ono {to povezuje [ilera i Hofmana u wihovom dubokom i traj nom uticaju na Dostojevskog jeste shvatawe po kome ono istinski eg zemplarno u ~ovekovom bi}u ne treba tra`iti u normalnom i uzor nom, nego u za~udnom, nakaradnom, ukratko: u abnormalnom.10 Kod [ilera je zlo~inac paradigma ~oveka, a kod Hofmana je to ludak: „U ~itavoj istoriji ~ove~anstva nijedno poglavqe nije tako pou~no za srce i duh poput anala qudske izvitoperenosti. Svaki veliki zlo~in stavqao je u pokret podjednako veliku snagu.“11 Tako po~iwe [ilerova pri~a o Zlo~incu zbog izgubqene ~asti povezuju}i na taj provokativan na~in spoznaju i interesovawe. Hofman, u Serapion ovoj bra}i ka`e (kroz usta Kipranina): „Izvesna ludost, izvesna poreme}enost je tako duboko sra sla s ~ovekovom prirodom, da se ona i ne mo`e upoznati druk~ije osim putem bri`qivog izu~ avawa ludaka i poreme}enih“.12 Prili~no `alosno shvatawe „~ovekove prirode“. I ovde, kao kod [ilera, odbacivawe moralista ima kqu~ni zna~aj. Ne treba zaboraviti da je Dostojevski jo{ kao mladi}, zajedno sa svojim bratom Mihailom, preveo na ruski [ilerove Razbojnike. U najpopularnijem od svih romana Dostojevskog, Zlo~inu i kazni, groznica Raskoqnikova pre zlo~ina, kao i wegov fizi~ 208 10 – O vezi izme|u [ilera i E. T. A. Hofmana vd. Lothar Pikulik: Psychologie und Ästhetik des Mor des bei Schiller, in: Der „Mord“. Darstellung und Deut ung in den Wissenschaften und Künsten. Herausgegeben von Diet rich von Engelhardt und Manfred Oehmichen. Lübeck: Schmidt-Römhild 2007 ( = Research in Legal Medicine; Vol. 35), S. 111–129. Prema Pikuliku, [iler stoji „na pragu epohe koja se izborila za novi odnos prema stvarnosti, odnos u kom se istina ne tra`i u normalnom, nego u abnormalnom“. (S. 113) Pikulik u tom kontekstu nije pomenuo Dostojev skog. O [ilerovom zanimawu za kriminologiju vd. tako|e komentar Hajnca Milera-Dica, stru~waka za krivi~no pravo, povodom prvobitne verzije Zlo~inca zbog izgubqene ~asti, koja se pojavila 1786. godine pod naslovom Zlo~inac zbog podlosti – istinita pri~a. Fri edrich Schiller: Verbrecher aus Infamie (1786). Mit Kommentaren von Heinz Müller-Dietz und Martin Huber. Berlin: Berliner Wissenschaftsverlag 2006 (= Juristische Zeitgeschichte, Abteil ung 6: Recht in der Kunst — Kunst im Recht; Bd. 24). 11 – Up. Friedrich Schiller: Sämtliche Werke, 5 Bde., Darmstadt: Wissenschaftliche Buchgesellschaft, 9. Aufl. 1993, Bd.5, S. 13. 12 – Up. E. T. A. Hoffmann: Die Serapions-Brüder. München: Winkler 1963, S. 764. ki slom sa vi{ednevnim odsustvom nakon zlo~ina, predstavqaju savr{enu ilustraciju onoga {to je [iler u svom radu O odnosu `ivotiwske prirode ~ovekove sa wegovim razumom (iz 1780. go dine), programski ustanovio: „Strahota koja obuz ima ~oveka spremnog da po~ini zlo~i na~ko delo, ili ~oveka koji ga je upravo po~inio, nije ni{ta dru go do u`as koji potresa grozni~avog13 (...). No}ne jaktacije onih koje izjeda r|ava savest, pra}ene grzomornim lupawem srca, jesu istinske groznice koje podsti~u saglasje ma{ine sa du{om“.14 Raskoqnikovqeve du{evne patwe ne mogu se dovesti do pojma boqe nego {to je to [iler uradio na ovom mestu. Raskoqnikov je zaista „grozni~av“. Po mom mi{qewu, ovu re~ bi svakako treba lo ponovo uvesti u jezi~ku upotrebu. Me|utim, opsesivno interesovawe za psihopatologiju pre stupnika Dostojevski nije samo kwi`evno nasledio od [ilera i Hofmana nego je ono proizi{lo i iz biografskih okolnosti. Malopre sam pomenuo da je Dostojevski tek u ~etrdeset prvoj godini `ivota prvi put putovao u inostranstvo, u Zapadnu Evro pu. Ali pre toga, u dvadeset osmoj godini, on je krenuo na jedno sa svim druga~ije putovawe, nedobrovoqno putovawe posebne vrste: u Sibir, u kaznenu koloniju u Tobolsku, a zatim u Omsku, gde je proveo ~itave ~etiri godine kao politi~ki zatvorenik. I to zbog svog u~e{}a u jednom revolucion arnom kru`oku u Peterburgu. U toj tu|ini, koja se prostirala daleko od svih formi gra|anskog `ivota, pre`iveo je pakao. U wegovom fikcionalizovanom izve {taju sa robije pod nazivom Zapisi iz mrtvog doma stoji: „U tamnici nas je bilo oko dve stotine pedeset qudi – broj sko ro stalan“. I: „Mo`e se re}i da nije bilo zlo~ina koji ovde nije bio zastupqen“.15 Nakon ovog li~nog iskustva s nepokajanim te{kim prestupni cima, Dostojevski ostaje zaokupqen problemom kog vi{e ne}e mo}i da se otarasi: ~etiri od pet wegovih velikih romana imaju za sre di{wu temu „grozan ~in ubistva“. Samo u wegovom pretposledwem romanu, pod nazivom Mladi}, postoji namera da se po~ini ubistvo glavnog `enskog lika i ta namera se, igrom slu~aja, ne ostvaruje. Mo`emo re}i da je Dostojevski kao pisac – kriminolog. U Zlo~inu i kazni poetika Dostojevskog, recept za pet veli kih romana, u potpunosti biva realizovana. Naslov predstavqa 13 – Nem. – Febrizitant (prim. prev.) 14 – Up.�Schiller, Sämtliche Werke, op. cit. Bd. 5, S. 310. 15 – Up.�Ф. М. Достоевский, op.cit., Bd. 4: Записки из Мёртвого дома, S. 10. 209 jednu obuhvatnu problemsku formulu. Dostojevski ima ~etrdeset pet godina. Od sada pa nadaqe sedam faktora uticaja obja{wa va metod wegovog duhovnog stvarala{tva. To su slede}i faktori: zlo~in, seksualnost, bolest, religija i politika kao tematska podru~ja. Radi se o smi{qenoj me{avini koja se, pri bli`em is pitivawu, ti~e ~etiri fakulteta: pravnog, medicinskog, teolo {kog i filozofskog. Nau~na istorija uticaja Dostojevskog deli se tako na ova ~etiri fakulteta. Ali tu treba dodati jo{ dva faktora uticaja: humor i pri poveda~ku tehniku. Svi romani Dostojevskog sadr`e upadqivo komi~ne elemente. Tomas Man je ~ak rekao: „Jer, pored svega, ovaj razapeti ~ovek je bio veliko spadalo“. Prema Tomasu Manu, obe le`je Dostojevskog je „veselost duha“ (Ni~eov izraz).16 I, kona~no, kao sedmi faktor uticaja treba pomenuti i pri poveda~ku tehniku Dostojevskog koja je do te mere maliciozna, bu du}i da ~itaocu stalno ne{to pokazuje, dok mu istovremeno ne{to drugo uskra}uje. Protok informacija je kontrolisan, ograni~en i to doprinosi wegovoj dramati~nosti. Dostojevski preplavquje ~itaoca preuveli~anim odeqcima ~iji kontekst sam mora da raz lu~i. Odatle vodi direktna linija ka filmovima Dejvida Lin~a – uzmimo u obzir samo Lost Highway i Mulholland Drive.17 Ova „makijavelisti~ka poetika“, kako bih `eleo da je nazo vem, odre|uje pet velikih romana Dostojevskog koji su bili obja vqeni izme|u 1866. i 1880. godine. To su slede}i romani: Zlo~in i kazna, Idiot, Zli dusi, Mladi} i Bra}a Karamazovi. Wihovom {irewu u Nema~koj na odlu~uju}i na~in je dopri nelo prvo nema~ko izdawe celokupnih dela Dostojevskog, koje je objavio Piper-Ferlag. Ovo izdawe u dvadeset i dva toma pojavilo se izme|u 1906. i 1919. godine u izdava~koj ku}i Piper u Minhe nu. Dela je prevela E. K. Rasin, {to je bio pseudonim Elizabet Kerik, ~ija je sestra Lusi bila udata za Artura Melera van den Bruka, prire|iva~a tog izdawa koji je 1925. godine izvr{io sa moubistvo. Elizabet Kerik, alijas E. K. Rasin, rodila se 1886. godine u estonskom gradu Pjarnu, studirala je u Tartuu filozo fiju i istoriju kwi`evnosti, a umrla je, potpuno povu~ena, 1966. godine, u osamdesetoj godini `ivota u Minhenu. Wen prevod u Piperovom izdawu polo`io je temeq za recepciju Dostojevskog 210 16 – Thomas Mann: Dostojewski --- mit Maßen. In. Th. Mann, Essays, Bd. 6. Meine Zeit 1945–1955. Herausgegeben, von Hermann Kurzke und Stephan Stachorski. Frankfurt am Main: S. Fischer 1997, S. 14–32. 17 – Up. Horst-Jürgen Gerigk: Rituale der Seele. Real itat als verwirklichte Innerlichkeit in der erzählenden Prosa des 19. Jahrhunderts, mit einem Ausblick auf den Hollywood-Film. In: Su bjekt und Metaphysik. Konrad Cramer zu Ehren aus Anlass sein es 65. Geburtstags. Herausgege ben von Jürgen Stolzenberg. Göttingen: Vandenhoeck & Ruprecht 2002, S.99–118. u nema~kom govornom podru~ju. Tek nakon smrti Elizabet Kerik izdava~ je obelodanio wen pseudonim.18 U svojim se}awima na Marburg dvadesetih godina Hans-Ge org Gadamer je napisao: „Crveni Piper-tomovi romana Dostojevskog plamteli su na svakom pisa}em stolu“.19 Kao {to znamo, na pisa}em stolu Martina Hajdegera u Marbur gu stajale su slike Dostojevskog i Paskala. U svom predavawu o Ni ~eu iz 1940. godine, Martin Hajdeger je op{irno citirao komenta re Dostojevskog povodom wegovog Govora o Pu{kinu.20 Da, Hajdeger je u jednom pismu iz 1920. godine svojoj `eni priznao da mu je „tek sa Dostojevskim postalo istinski jasno“ da ve}ina qudi „`ivi u pukim odnosima“ – li{eni „zavi~aja“, „livada“ i „poqa“.21 Ali bilo je tako|e i negativnih sudova. Pre svega kod Zig munda Frojda i Ser Galahada. U svom eseju pod nazivom Dosto jevski i oceubistvo iz 1928. godine, Frojd pi{e: „Dostojevski je propustio priliku da postane u~iteq i oslo bodilac qudi, on se pridru`io wihovim tamni~arima; kulturna budu}nost ~ove~anstva mu ne}e biti previ{e zahvalna.“22 Berta Ek{tajn-Diner, borbeno nastrojena dama iz Austrije, ozna~ila je idealnog ~oveka Dostojevskog naprosto kao nesposob nog za `ivot. Ona je 1925. godine pod pseudonimom Ser Galahad primetila: „Dok mu nerve preplavquje otrov epilepsije, Dostojevski po mra~enog uma pi{e Jevan|eqe o Sve~oveku, sa penom na ustima i gr~em u mozgu.“23 Takve ocene, me|utim, nisu mogle nimalo da naude op{tem odu {evqewu koje je izazvao Dostojevski. Takve ocene su predstavqa 18 – Up. Christoph Garstka: Arthur Moeller van den Bruck und die erste deutsche Gesamtausgabe der Werke Dostojewskijs im Piper-Verlag 1906–1919. Frankfurt am Main: Peter Lang 1998 (= Heidelberger Publikationen zur Slavistik. B. Literaturwissenschaftliche Reihe, Bd. 9). 19 – Up. Gadamer-Lesebuch. ed. Jean Grondin. Tübingen: Mohr/Siebeck 1997 (= UTB; 1972), S. 4. 20 – Up.� Martin Heidegger: Nietzsche. Der europäische Nihilismus. In: Heidegger, Gesamtausgabe, II. Abteilung: Vorlesungen 1923–1944. Bd. 48. Frankfurt am Main: Klostermann 1989, S. 1–2. Up. Hajdegerov citat iz Dostojevskog sa originalom: Ф. М. Достоевский, op. cit, Bd. 26, S. 129–130. 21 – Up.� „Mein liebes Seelchen!“ Briefe Martin Heid eggers an sein e Frau Elfride 1915–1970. Hera usgegeben und kommentiert von Gertrud Heidegger. München: Deutsche Verlags-Anstalt 2005, S. 106. 22 – Up.�Sigmund Freud: Studienausgabe, ed. Alexander Mitscherlich u. a. 10 Bde. Frankfurt am Ma in: S. Fischer 2000, Bd. 10, S. 271–272. 23 – Up.�Sir Galahad: Idiotenführer durch die russische Literatur. München: Albert Langen 1925, S. 36. „Posve}eno ki~mi sveta“ – ovo upozorewe je autorka stavila na po~etak svoje kwige koja va`i za otvoreno antirusku. 211 le kuriozitet.24 Uzgred budi re~eno, pravi ~italac Dostojevskog te{ko da }e ~itati ono {to se pi{e o Dostojevskom. Osim uko liko se ne radi o biografiji.25 Anonimni ~italac Dostojevskog, kome uop{te nije stalo do bele`ewa i objavqivawa svojih lite rarnih utisaka i koji mo`da ~ak i ne deli te utiske sa bilo kim, osim eventualno sa svojom devojkom, predstavqa istinski funda ment za {irewe uticaja. Estetsko iskustvo koje `eli da ostane po strani. A to zna~i: Dostojevski se sasvim lepo snalazi bez bilo kakvih istra`ivawa o wemu, ali ne i bez dobrih prevoda. Istra`ivawe o Dostojevskom stvara zaseban misaoni pro stor koji jedva da komunicira sa nepreglednim mno{tvom ~ita laca. Uzgred budi re~eno, u posledwih deset godina se {irom sveta pojavilo ne{to vi{e od sedam hiqada ~lanaka i kwiga o Dostojevskom.26 To je prava arena za „u~ewake“, od kojih ve}ina, na`alost, moram to priznati, uop{te nema izvorni odnos prema svojim primarnim predmetima, romanima Dostojevskog. Nema~ka filologija posve}ena Dostojevskom nastala je tek nakon 1945. godine, ukoreniv{i se tokom posledwih pedeset go dina na katedri za slavistiku.27 Kao {to je malo~as pomenuto, tu tako|e treba ubrojati i radove pravnika, teologa, filozofa, lekara, kao i istori~ara medicine. Posebno treba izdvojiti te meqan rad epileptologa Ditera Janca pod nazivom Zum Konflikt von Kreativität und Krankheit: Dostojewskijs Epilepsie.28 Uticaj Dostojevskog na pisce nema~kog govornog podru~ja je sa svim druga pri~a. Herman Hese, [tefan Cvajg i Tomas Man su Do stojevskom posvetili ~itave eseje. Pa ipak, Frank Tis je bio jedini koji je o Dostojevskom napisao celu kwigu od 339 strana pod naslo vom Real ismus am Rande der Transzendenz (1971)29. Me|utim, niko od wih se nije bavio finesama koje se ti~u tehnike pripovedawa. 212 24 – Nasuprot tome, jedan sasvim {armantan napad na Dostojesvkog nudi pozori{ni komad Idi oti Karamazovi, koji su osmislila dva Amerikanca – Kristofer Djureng i Albert Inau rato. S tim u vezi up. Horst-Jürgen Gerigk: Die Brüder Karamasow im Fadenkreuz der Parodie. In: Gerigk, Die Russen in Amerika. Dostojewskij, Tostoj, Turgenjew und Tschechow in ihrer Bedeutung für die Literatur der USA. Hürtgenwald: Guido Pressler 1995, S. 230–239. 25 – Su{tinski je va`no pomenuti da su biografije centrirane u druga~ijem „svetskom vreme nu“ u odnosu na umetni~ka dela autora. Iako autorov `ivot pru`a razja{wewa toga ka ko je on dospeo do svojih tema, ipak ne postoji direktan put koji bi vodio od psihologije stvarala{tva do tuma~ewa dela. O obele`jima razli~itih „svetskih vremena“, u pogledu na Dostojevskog, vd. Horst-Jürgen Gerigk: Das Russland-Bild in den fünf großen Romanen Do stojewskijs. In: Zeitperspektiven. Studien zu Kultur und Gesellschaft, herausgegeben von Uta Gerhardt. Wiesbaden und Stuttgart: Franz Steiner 2003, S. 49–79. 26 – Up. ve~ito „Current Bibliography“ in: Dostoevsky Studies. The Journal of the Internation al Dostoevsky Society. New Series, Vols. 2–11 (1998–2007), Attempto-Verlag, Dischingerweg 5, D-72070 Tübingen. 27 – Up.�Horst-Jürgen Gerigk: Dostojewskij, der „vertrackte Russe“. Die Geschichte seiner Wirkung im deutschen Sprachraum vom Fin de siècle bis heute. Tübingen: Attempto Verlag 2000. 28 – Vd. Dostoevsky Studies, New Series, 10 (2006), S. 125–140. 29 – Up. Frank Thieß: Dostojewski. Realismus am Rande der Transzendenz, Stuttgart: Seewald 1971. [teta. Zanatske tajne o~ito nisu za javnost. Ali zato, gde god da po gledate, vidite odu{evqewe. Hugo fon Hofmanstal je u jednom pre davawu iz 1907. godine pod nazivom Der Dichter und diese Zeit izrekao ni{ta mawe nego himnu u kojoj je glorifikovao ~itawe: „Ali svima onima koji su ikada pro~itali stotinak stra nica Dostojevskog, ili su pro`iveli lik Otilije iz Izbora po srodnosti, ili pesmu [tefana Georgea ili Getea, svima wima ne deluje nimalo ~udno kada im o ovom do`ivqaju govorim kao o re ligioznom, mo`da jedinom religioz nom do`ivqaju koji im traj no ostaje u svesti. Ali taj do`ivqaj je nerazlu~iv i neopisiv.“30 ^itawe kao pobo`nost, poezija kao „op~iwenost“. Alfred Deblin je u svom eseju pod nazivom Es ist Zeit! iz 1917. godine pri metio: „Ono {to su Tolstoj i Dostojevski napisali i ostavili za sobom – po mom ose}aju vi{estruko nadilazi celokupnu klasiku ostalih naroda; po `estini i dubini ose}awa, po duhovnim pro dorima i jednostavnosti predo~avawa, u to sam ve} godinama ube |en, sa wima nije mogao da se nosi nijedan Nemac, nijedan Fran cuz ili Englez, kao i nijedan Skandinavac u posledwih stotinu godina.“31 Pada u o~i da pohvala kolega ne stoji u vezi ni sa jednim od re|enim umetni~kim pravcem ili politi~kim opredeqewem. Franc Kafka je svom prijatequ Maksu Brodu, prema wegovom svedo~ewu, ~itao „glasno, van sebe od odu{evqewa“ po~etak pe te glave Mladi}a Dostojevskog: „paradoksalni plan junaka da se bezuslovno obogati“.32 Prema Ernstu Jingeru, Dostojevski je umeo da ispri~a ne{to {to izaziva nemir: to je kao da kora~amo „usred no}i po tu|oj ku}i“, ne znaju}i „da li }emo prona}i izlaz odatle“, jer sve doga|a je, ukqu~uju}i i „slike zaslepquju}e jasno}e“, posmatramo „kao kroz procep“.33 Ovi citati u dovoqnoj meri ~ine o~iglednom raz liku u pogledu li~nosti pisaca koji su iznosili stavove o Dosto jevskom. Sasvim je drugo pitawe ono koje poku{ava da razmotri uticaj Dostojevskog na kwi`evne prakse pisaca sa nema~kog go vornog podru~ja. Uglavnom imamo posla samo sa srodnom temati kom, ali ne i sa poetologijom. 30 – Up.� Hugo von Hofmannsthal: Ausgewählte Werke in zwei Bänden. Herausgegeben von Rudolf Hirsch. Frankfurt am Main: S. Fischer 1957, Bd. 2, S. 462. 31 – Up.�Alfred Döblin: Schriften zur Politik und Gesellschaft. Olten und Freiburg im Breisgau: Wal ter-Verlag 1972, S. 28. 32 – Up.�Max Brod: Über Franz Kafka. Frankfurt am Main: Fischer Taschenbuch 1977, S. 344. 33 – Up.�Ernst Jünger: Das Abenteuerliche Herz. Zweite Fassung. Figuren und Capriccios. In: Jünger, Werke, 18 Bde., Stuttgart: Klett-Cotta 1978f. Bd. 9, S. 241–242. 213 Tako je, recimo, Herman Hese napisao svog Demijana svesno inspirisan Mladi}em Dostojevskog. Gerhart Hauptman gradi svoj roman Budala u Hristu Emanuel Kvint ugledaju}i se nedvosmi sleno na Idiot a Dostojevskog.34 Zli dusi Hajmita fon Doderera ve} samim svojim naslovom otvoreno sugeri{u pore|ewe sa isto imenim romanom Dostojevskog. Dok Afera Mauricijus Jakoba Va sermana sa svojim prikazom kontroverznog sudskog procesa neiz be`no podse}a na Bra}u Karamazove. Mno{tvo aluzija, koje tek treba da budu sistematizovane, dopu{ta nam da priznamo ~iwenicu da Dostojevski ve} vi{e od sto godina pripada jezgru na{e kolektivne kwi`evne svesti. To zna~i: sredi{we situacije iz pet velikih romana Dostojevskog predstavqaju petrifikovani uticaj u smislu Ervina Kopena.35 U mnogostrukim posredovawima one `ive kao tvrdo jezgro kwi`ev ne svesti na{eg vremena, one su „tu“ – i za sve one koji poznaju Do stojevskog samo iz druge ruke. Tako nas usamqenost ubice nakon izvr{enog zlo~ina odmah podse}a na Raskoqnikova. Ali dela Dostojevskog tako|e `ive i na sceni, filmu i te leviziji, kao i u likovnim umetnostima – i to ne samo unutar ne ma~kog govornog podru~ja. Tu, bez ikakve sumwe, nemamo posla sa mo sa „{irokim poqem“ ve} sa naj{irim poqima. Tako dolazim do kraja svog izlagawa. Ne zaboravimo da, upr kos posrednom prisustvu majstora iz Rusije, temeq wegovog utica ja ostaju wegovi tekstovi. Za nas Nemce – nema~ki prevodi! I kao {to smo se malo~as pozivali na prvo nema~ko izdawe celokupnih dela koje je objavio Piper-Ferlag po~etkom XX veka, tako mo`emo re}i da na mesto tog izdawa danas, na po~etku XXI veka, barem kad je re~ o pet velikih romana, zahvaquju}i Egon Aman Ferlagu, do lazi novo nema~ko izdawe: u prevodu Svetlane Gajer. HORST-JIRGEN GERIK ro|en je 1937. godine u Berlinu. Od 1974. godine predaje rusku kwi`evnost i op{tu nauku o kwi`evno sti na Univerzitetu u Hajdelbergu. Izme|u 1998. i 2004. godine bio je predsednik Me|unarodnog dru{tva Dostojevskog. Godine 2008. postaje dopisni ~lan Akademije nauka u Getingenu. Wegove oblasti intere sovawa se kre}u od ruske, ameri~ke i nema~ke kwi`evnosti, preko holivudskog filma, sve do istorije estetike od Kanta do Hajdegera. Studirao je slavistiku, filozofiju i anglistiku/amerikanistiku, uglavnom u Hajdelbergu. Ovde je doktorirao kod Dimitrija ^i`ev skog 1964. godine sa tezom Versuch über Dostoevskijs „Jüngling“, a ha 214 34 – Up.�Horst-Jürgen Gerigk: Gerhart Hauptmanns „Der Narr in Christo Emanuel Quint“ und Do stojewskijs „Idiot“. Notizen zu einem poetologischen Vergleich. In: New Zeal and Slavonic Jour nal, 37 (2003), S. 23–28. 35 – Up.�Erwin Koppen: Hat die Vergleichende Literaturwissenschaft eine eigene Theor ie? In: Horst Rüdiger (Hrsg.), Zur Theorie der Vergleichenden Literaturwissenschaft. Berlin und New York: de Gruyter 1971, S. 53–54. bilitirao je 1971. godine sa tezom Entwurf einer Theorie des litera rischen Gebildes na novom filolo{kom fakultetu za oblast „ruska kwi`evnost i op{ta nauka o kwi`evnosti“. Prethodno je, izme|u 1966. i 1968. godine bio stipendista nema~ke nau~ne zajednice. Filip Grbi} 215 AKTIVNOSTI UKPS MAJ – SEPTEMBAR 2015. Maj – Dodeqena je Nagrada „Branko Jeli}“ za 2015. godinu. @iri ove nagrade, koju, povodom Molijerovih dana, za najboqi prevod sa francuskog jezika dodequju Francuski kulturni cen tar, UKPS i Izdava~ka kwi`arnica Zorana Stojanovi}a, u sa stavu dr Jelena Novakovi}, Aleksandra Grubor i @ivojin KaraPe{i}, ove godine nagradu u kategoriji „zreli doprinosi“ dode lio je Oliveri Petroni} za prevod romana Do vi|ewa tamo gore Pjera Lemetra, u izdawu „^arobne kwige“ iz Beograda, dok je u kategoriji „prva ogledawa“ nagradu poneo Sreten Stojanovi} za prevod kwige Studije o Galileju Aleksandra Koirea, objavqe noj u Izdava~koj kwi`arnici Zorana Stojanovi}a iz Sremskih Karlovaca. @iri je ove godine pohvalio Vladimira D. Jankovi- }a za prevod romana Praznik u komi Frederika Begbedea u izda wu „Booke“ iz Beog rada. 216 28. – 31. maj – Odr`ani su jubilarni 40. Me|unarodni beo gradski prevodila~ki susreti. Na ovogodi{wim susretima, pod jedinstvenom temom Kwi`evni prevodioci pred izazovima dana {weg sveta, pod sloganom Ploviti i prevoditi se mora, u~e stvovalo je trideset ~etvoro gostiju iz Bosne i Hercegovine, Bu garske, Velike Britanije, Italije, Ma|arske, Makedonije, Ne ma~ke, Poqske, Rusije, Slovenije, Srbije, Ukrajine i Francuske. Pisac-gost bila je Vida Ogwenovi}. Prevodioci wenih dela iz raznih zemaqa imali su priliku da se susretnu s wom i da razme ne iskustva izme|u sebe. ^etrdeseta godi{wica Susreta obele `ena je na okruglom stolu pod nazivom Susreti pre ~etrdeset godina, susreti ~etrdeset godina kasnije, gde su gosti i ~lanovi Udru`ewa imali priliku da se podsete Susreta kojima su prisu stvovali u posledwe ~etiri decenije. O savremenim problemi ma kwi`evnog prevodila{tva govorilo se drugog dana Susreta, u okviru okruglog stola pod nazivom Kwi`evni prevodioci u po divqaloj produkciji, a ovogodi{we okupqawe zavr{eno je raz govorom o budu}nosti prevodila~ke profesije, kao i o jednoj od mogu}ih perspektiva kwige uop{te – o elektronskom izdava{tvu i autorskim pravima – za informativnim okruglim stolom pod nazivom Budu}nost je stigla. Vesna Stamenkovi} 217 ALEKSANDAR @IVKOVI] (Nirnberg, 1988) diplomirao je i zavr{io master studije na Filolo{kom fakultetu u Beog radu na Katedri za nema~ki jezik i kwi`evnost. Radio je kao prevodilacsaradnik za izdava~ku ku}u „Klett“. Objavqivao je prevode u nau~nim ~asopisima „Sveske“ (Pan~evo) i „Koraci“ (Kragujevac). Od apri la 2014. saradnik je magazina „Politikin zabavnik“, gde objavquje prevode i tekstove. Radi kao profesor nema~kog jezika u Beogradu. ALEKSANDRA BAJAZETOV (1969), prevodi prozu i esejistiku s nema~kog i engleskog. Dobitnica je nagrade „Milo{ \uri}“ za pre vod dela Alaid e Asman Rad na nacionalnom pam}ewu (2002). Va`ni ji prevodi: Hana Arent, Izvori totalitarizma III; Helmut Dubil, Niko nije oslobo|en istorije; Alaida Asman, Rad na nacion alnom pam}ewu; Dejvid Kristal, Smrt jezika; F. D. [lajermaher, O raz li~itim metodima prevo|ewa; Inka Paraj, Krotiteqka senki; Nil Grifits, Patrqak; Tawa Petrovi}, Yuropa (na nema~ki); Ar no [mit (u pripremi), Levijatan. Raseqenici. Jezerski pejza` s Pokahontas. 218 ALEN BE[I] (1975, Biha}, Bosna i Hercegovina), diplomirao je na Odseku za srpsku kwi`evnost i jezik Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Objavio je ~etiri kwige poezije: U filigranu rez („Kwi`ev na omladina Srbije“, Beograd, 1999), Na~in dima (NB „Stefan Pr voven~ani“, Kraqevo, 2004), Golo srce (NB „Stefan Prvoven~ani“, Kraqevo, 2012) i Hronika sitnica: izabrane pjesme (JU „Ratkovi} eve ve~eri poezije“, Bijelo Poqe), kao i dve kwige izabranih kwi `evnih kritika i eseja: Lavirinti ~itawa („Agora“, Zrewanin, 2006) i Neponovqivi obrazac („Slu`beni glasnik“, Beog rad, 2012). Preveo je sa engleskog jezika kwige Xin Ris, Xamejke Kinkejd, Eni Pru, Xona Faulsa, Xona Ralstona Sola, Brusa ^etvina, Dere ka Volkota... Za prevod romana Lepotica Xojs Kerol Outs („Agora“, 2010) dobio je Nagradu Dru{tva kwi`evnika Vojvodine za prevod godine (2011), a za Golo srce nagrade „Branko Miqkovi}“ i „Risto Ratkovi}“ (2013). Pesme su mu prevo|ene na nema~ki, engleski, francuski, ruski i makedonski jezik. ^lan je Srpskog kwi`evnog dru{tva i Udru`e wa kwi`evnih prevodilaca Srbije. Od 2007. godine radi kao ured nik ~asopisa za kwi`evnost i teoriju „Poqa“, a od 2012. i kao ured nik izdava~ke delatnosti Kulturnog centra Novog Sada. @ivi u Novom Sadu. ARIJANA BO@OVI] diplomirala je na beogradskom Odse ku za anglistiku. Prevela je romane X. M. Kucija, Ijana Makjuan a, Forda Medoksa Forda, Penelopi Ficxerald, Xona Banvila i Xenet Vinterson; pri~e Tomasa de Kvinsija i Lidije Dejvis; pesme V. H. Odena, Adrijen Ri~ i V. G. Zebalda; eseje Tonija Xata, X. M. Kucija i Dejvida Fostera Volasa. Za prevode dva romana Ijana Makjuan a, Iskupqewe i Subota, dobila nagrade „Milo{ \uri}“ 2003. i „Mi hailo \or|evi}“ 2007. BOJANA KOVA^EVI] PETROVI] (Zrewanin, 1971), hispa nista, asistent na Odseku za romanistiku Filozofskog fakulteta u Novom Sadu i doktorand-saradnik Filolo{kog fakulteta u Beog ra du. Bavi se istra`ivawima iz savremene hispanoameri~ke kwi`ev nosti, hispanske drame, primewene traduktologije i metodike nasta ve kwi`evnosti. Prevela je, pored ostalog, dela Karlosa Fuentesa, Marija Vargasa Qose, Ernesta Sabata, Eduarda Mendose, Soe Valdes i priredila dvotomnu Antologiju hispanoam eri~ke pri~e HH(I) ve ka „Ve~ita smrt od qubavi ja~a“. ^lan je UKPS od 2011. godine. DEJAN ACOVI], klasi~ni filolog, bibliotekar, kwi`evni prevodilac, ~lan UKPS. Prevodi sa gr~kog i latinskog, engleskog i francuskog jezika. Poqa interesovawa: izvori za anti~ku i sred wovekovnu istoriju, putopis, klasi~na anti~ka i sredwovekovna kwi`evnost, engleska, francuska i savremena gr~ka kwi`evnost. \URA MIO^INOVI] (1979), diplomirao na Filolo{kom fa kultetu Univerziteta u Beogradu, na Grupi za rumunski jezik i kwi `evnost 2004. Nakon toga, 2006, zavr{ava master studije iz isto rijskog i savremenog rumunskog jezika na Filolo{kom fakultetu Zapadnog univerziteta u Temi{varu, u Rumuniji, s temom „Stilske i jezi~ke osobine dela Jona Luke Kara|alea u svetlosti prevodi la~kih problema“. Od 2002. prevodi s rumunskog na srpski. Najpre na fakultetu, a potom i za Kwi`evnu op{tinu Vr{ac i kwi`ev ni ~asopis „Kovine“. U ediciji KOV-a Nesanica objavquje prevod kwige E`ena Joneska Groteskni i tragi~ni `ivot Viktora Igoa (2006), potom Izgubqeno pismo Jona Luke Kara|alea (2008), O bole stima filozofa. Sior an Marte Petreu (2008), Jonesko u o~evoj ze mqi Marte Petreu (2011). U „Kovinama“ objavquje i brojne prevode kra}ih tekstova vi{e i mawe poznatih rumunskih pisaca – E`ena Joneska, Katalina Gombo{a, Nikolaja [tajnharta, Marina Sore skua, Jona Luke Kara|alea, Gabrijele Georgi{or. Prevodi i sa en 219 gleskog (David Garnett, Lady into Fox, roman, ~eka se objavqivawe). @ivi i radi u Beogradu. GORAN MARI], ro|en 1964. godine u Bugojnu, u BiH. Prevo di poeziju i prozu sa engleskog i na engleski jezik. Od 1994. godi ne `ivi u Kanadi, gde je objavqivao prevode u kwi`evnom ~aospisu The Malahat Review. IGOR MAROJEVI] ro|en je 1968. u Vrbasu. Diplomirao je srp ski jezik i kwi`evnost na Filolo{kom fakultetu u Beog radu. Pro zni je i dramski pisac, esejista i prevodilac sa {panskog i kata lonskog jezika. Prvi je prevodilac kultnog ~ileanskog autora Roberta Bolawa na neki od ju`noslovenskih jezika (prevodio~ev izbor Bolawovih pri~a Isprave za ples, Svetovi 2002, romani Udaqena zvezda, Sve tovi 2004, ^ile no}u, Laguna 2008. i 2666, Laguna 2011). U wegove zna~ajnije prevode sa {panskog jezika spadaju i romani Zatvoreno poqe Maksa Auba, Laguna 2010. i Slepi suncokreti Alberta Men desa, Svetovi 2005. i zbirka pri~a Samoub istva za primer Enrikea Vila Matasa, Alexandria Press 2004. a u prevode sa katalonskog Sivi dnevnik \osepa Pla, Alexandria Press 2005, kwiga pri~a Svet naj boqi od svih Kima Monzoa, Laguna 2008. i roman Ulica kamelija Merse Rudurede, Laguna 2009. Objavio je novelu Obmana Boga (1997), romane Dvadeset i ~eti ri zida (1998), @ega (2004, Nagrada „Stevan Pe{i}“ i Nagrada Fon da „Borislav Peki}“), [nit (2007), Parter (2009) i Maj~ina ru ka (2011), zbirke pri~a Traga~i (2001) i Mediterani (2006) i kwigu eseja Kroz glavu (2012, Nagrada „Desimir To{i}“). Izvo|ene su we gove drame Nomadi (2004), koju je napisao na {panskom, i Bar sam svoj ~ovek (2009), Tvr|ava Evropa (2008) – autorski prevod komada Nomadi na srpski – i Radovan 2013. (2013), predstava po motivima wegove istoimene drame. Po wegovom prvom romanu Dvadeset ~eti ri zida (2003) igrana je istoimena predstava. Wegova dela, odlomci iz romana, pri~e i eseji prevedeni su na 15 jezika. ^lan je Srpskog i Katalonskog PEN centra. @ivi u Zemunu. 220 IVANA MAKSI] ro|ena je 1984. u Kragujevcu. Osnovne i ma ster studije iz engleske kwi`evnosti i jezika zavr{ila na Filo zofskom fakultetu u Novom Sadu. Objavila je poemu O telo tvori me (Matica srpska, 2011). Sa engleskog jezika prevodila je poetske i prozne tekstove nekoliko desetina autora (Bob Kaufman, Edri jen Ri~, En Sekston, Trejsi Grinel, Robert Krili, Hilda Morli, Ej mi King, Edmund Berigen, Levi Lehto, Noel Kokot, Dejvid Mi~el, Harold Pinter, Xastin Marks, Xudi Gran i mnogi drugi), eseje kao i stru~ne tekstove : Les Marej, Robert Dankan, Deniz Levertov; sa ra|ivala je sa velikim brojem kwi`evnih ~asopisa (Poqa, Agon, Koraci, Severni bunker, Gradina, Ulaznica, Kwi`evni magazin). Priredila je nekoliko temata o ameri~koj savremenoj poeziji (te mat o pesni~koj {koli Blekmauntin i wenim predstavnicima; te mat o Edvardu Estlinu Kamingzu) i u~estvovala kao prevodilac u prire|ivawu antologija i zbornika pesni{tva u zemqi i region u (Wujor{ka poezija 21. veka, Peti talas, Ni{, 2011; Urezi, Naklada Druga pri~a, Zagreb, 2010). Weni prevodi poezije i proze na engle ski jezik predstavqeni su na nekoliko internacionalnih festiva la i u publikacijama: u Sloveniji, Rumuniji, Italiji. JELENA MANDI] ro|ena je 1986. Diplomirala je na Odseku za anglistiku Filozofskog fakulteta u Novom Sadu (kwi`evno usme rewe). Zavr{ila je master studije iz engleskog jezika i kwi`ev nosti na Filolo{kom fakultetu u Beog radu. Trenutno je na tre}oj godini doktorskih studija jezika i kwi`evnosti na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Pi{e poeziju i kratku prozu. JELENA VITEZOVI] (1984), diplomirala je italijanski je zik i kwi`evnost na Filolo{kom fakultetu u Beogradu, gde je od branila i master rad na temu Pet pesnikiwa petrarkizma. Pre vodi sa italijanskog, engleskog, latinskog i francuskog, kao i na italijanski i engleski. Prevodila je eseje Umberta Eka i Xona Sa derlenda, pri~e Morisa Leblana, Xona Irvinga i Vilkija Kolinsa, kao i Istoriju Engleske Xejn Ostin. Aktivno se bavi prevo|ewem nau~nih radova, kako iz kwi`evne teorije, tako i iz drugih huma nisti~kih oblasti. MARIJA POPIN ]ORI], ro|ena 1964, prevodi prvenstveno sa norve{kog jezika. ^lan Udru`ewa kwi`evnih prevodilaca Sr bije, kao i Udru`ewa nau~nih i stru~nih prevodilaca Srbije. Od 1996. godine je sudski prevodilac za norve{ki jezik. Najva`niji prevodi: Henrik Angel, Sinovi crnih gora, BMG, 2001, Nina Karin Monsen, ^ovek koji voli. Osoba i etika, Izdava~ka kwi`arnica Zorana Stojanovi}a, 2006, Ivo de Figueiredo, Henrik Ibzen. ^ovek, 2008, kao i Ivo de Figueiredo, Henrik Ibzen. Maska, 2011, obe u iz dawu Izdava~ke kwi`arnice Zorana Stojanovi}a, i Gabi Glajhman, Eliksir besmrtnosti, Sezam Book, 2014. MILA GAVRILOVI] (1980), diplomirala je na Filolo{kom fakultetu Univerziteta u Beogradu, na Katedri za poqski jezik i kwi`evnost. Od 2001. godine objavquje prevode dela mladih poqskih pro zaista i pesnika – Adama Videmana, Tadeu{a Pjura, Dareka Foksa, Eve Zonenberg, K{i{tofa Siv~ika, Ma}eja Meleckog i dr. – u ~aso pisima u Srbiji i regionu. Prevela je zbirku pri~a Nata{e Gerke Sve pa{tete sveta (Plato, 2002) i zbirku pri~a-reporta`a Margo Rejmer Bukure{t. Pra{ina i krv (Levo krilo, 2015). Sa poqskog i engleskog prevodi kwige i ~asopise za decu, ali i druge radove iz oblasti humanistike. @ivi u Beogradu. 221 MILICA MARAVI], ro|ena je 1993. Studira arhitekturu na Beog radskom univerzitetu. Pri~a Xona ^ivera ^edna Klarisa, koju „Mostovi“ donose u ovom broju, wen je prvi prevod. MILICA MARKI] (1966, Beograd), prevodi kwi`evnost sa poqskog jezika. Diplomirala je na Katedri za polonistiku Filo lo{kog fakulteta u Beogradu 1991. godine. Radila u izdava~kim ku}ama „Nolit“ i „Clio“. Prevodi poqsku prozu, poeziju i esejistiku. Najzna~ajniji prevodi: Dnevna ku}a no}na ku}a Olge Tokar~uk; U pustiwi i pra{umi Henrika Sjenkjevi~a; Qubav i odgovornost Karola Vojtile; Na putu za Babadag And`eja Stasjuka; Beguni Olge Tokar~uk; Pornografija Vitolda Gombrovi~a. MIROSLAV B. MITROVI] (1948, Beog rad), diplomirani ara bista. U srpskim listovima i periodici, kao i u listovima biv{ih jugoslovenskih republika objavio je veliki broj prevoda dela iz klasi~ne i savremene arapske kwi`evnosti. Sa arapskog je preveo kwigu „Pri~e iz na{eg kvarta“ Nagiba Mahfuza (Samizdat B 92, 2008), autor je separata „Izbor iz savre mene sirijske kwi`evnosti za decu“ (1989), „^arolije izdanaka pu stiwe“ (arapska kratka pri~a, 2013), „Zapisi sa obala Nila“ (egi patska kratka pri~a, 2014). Zastupqen sa prevodima u antologijama „^arobni vrt“ (antologija svetske umetni~ke bajke, 1999) i „Tawir pun re~i“ (majstori savremene svetske pri~e, 2012). MIROSLAVA SMIQANI] SPASI], prevodilac iz Beograda. Uz neke prozne naslove, prvenstveno zainteresovana za humanisti ku (Istorija jevrejskog naroda, @ena i mo} kroz istoriju, Poslovna etika, Kako preurediti savremeni svet, Zatvarawe ameri~kog uma, Porok savr{enosti, Srpski sanovnik). Dugogodi{wi organizator me|unarodne delatnosti UKPS i urednik Prevodila~kog salona. NIKOLA @IVANOVI] (1979) prevodi poeziju sa engleskog. Zavr{io je op{tu kwi`evnost i teoriju kwi`evnosti. Objavio je kwige pesama Astapovo (2009) i Carmina Galli (2014). 222 SNE@ANA \UKANOVI] ro|ena je 1964. godine u Beogradu. Diplomirala je na Katedri za polonistiku Filolo{kog fakulte ta u Beogradu. Od 1994. godine radi kao stalni sudski prevodilac za poqski jezik, a od 2003. profesionalno se bavi lekturom. Kao kwi`evni prevodilac debitovala je 2012. godine u ~asopisu „Mo stovi“. U me|uvremenu prevela je s poqskog Xepni atlas `ena Sil vije Hutwik (B&S/Plato 2013), za koji je autorka dobila Nagradu „Politikin paso{“ za 2008. godinu i Pansion Pjotra Paziwskog (Akademska kwiga 2013), za koji je autor dobio nagradu „Politikin paso{“ za 2009. godinu i Nagradu Evropske unije za kwi`evnost za 2012. godinu. FILIP GRBI] ro|en je 1984. godine u Beogradu. Diplomirao filozofiju na Filozofskom fakultetu Beogradskog univerziteta. Radi kao bibliotekar u Ugostiteqsko-turisti~koj {koli u Beogra du. Prevodi sa ruskog, engleskog i nema~kog jezika. 223 CIP - Katalogizacija u publikaciji Narodna biblioteka Srbije, Beograd 82 MOSTOVI : ~asopis za prevodnu kwi`evnost / glavni urednik Du{ko Paunkovi}. - God. 1, br. 1 (1970). - Beograd (Francuska 7) : Udru`ewe kwi`evnih prevodilaca Srbije , 1970- (Beograd : Zuhra). - 24 cm Tromese~no ISSN 0350-6525 = Mostovi (Beograd) COBISS . SR-ID 621583