Untitled
Transcript
Untitled
NAKLADNIK EDITORE PUBLISHER Adris grupa d.d. Obala Vladimira Nazora 1, 52210 Rovinj tel.: 052/ 801 312 fax: 052/ 813 587 e-mail: [email protected] www.adris.hr ZA NAKLADNIKA EDIZIONE A CURRA DI FOR THE PUBLISHER Predrag D. GrubiÊ LIKOVNI POSTAV IZLOÆBE ESPOSIZIONE A CURA DI AUTHOR OF THE EXHIBITION Igor ZidiÊ PRIJEVOD NA TALIJANSKI TRADUZIONE IN ITALIANO ITALIAN TRANSLATION SPES, Zagreb PRIJEVOD NA ENGLESKI TRADUZIONE IN INGLESE ENGLISH TRANSLATION dr. Graham McMaster FOTOGRAFIJE FOTOGRAFIE PHOTOGRAPHY Goran VraniÊ OBLIKOVANJE PROGETTO GRAFICO DESIGN Antun ZidiÊ Sting design, Zagreb FOTOLITI I TISAK FOTOLITO E TIPOGRAFIA PREPRRESS AND PRINT Art studio AzinoviÊ, Zagreb NAKLADA EDIZIONE EDITION 2000˝ Zagreb, 2007. naslovnica / copertina / cover Autoportret sa stalkom, (detalj) Autoritratto con cavalletto, (particolare) Self-Portrait with Easel, (detail) 1958 korice 2-3 2-3 Izloæba je pripremljena u suradnji s Modernom galerijom, Zagreb. Esposizione è realizzata in collaborazione con Galleria Moderna, Zagabria. Exhibition is organized in collaboration with Modern Gallery, Zagreb. 28/03/2007, 05:56 Ljubo IVAN»I∆ (Split 1925 - Zagreb 2003) Galerija Adris Obala Vladimira Nazora 1 Rovinj • Rovigno 05 travnja / aprile / april 03 lipnja / giugno / june 2007 1 ljubo 1 28/03/2007, 13:43 2 ljubo 2 28/03/2007, 13:51 SLIKAR S TRNOVOM KRUNOM Ogled o Ljubi IvanËiÊu Igor ZidiÊ Kada se, u proljeÊe 1954. godine, predstavio u Zagrebu svojom prvom samostalnom izloæbom, IvanËiÊ je veÊ bio gotov slikar - “…l’artista gia fatto” (to su rijeËi kojima Êe Ferruccio Ferrazzi, rimski profesor Vjekoslava ParaÊa, ohrabriti IvanËiÊeva splitskog uËitelja). Doista: IvanËiÊev je svijet veÊ popisan - djelomice i opisan - gotovo svi su njegovi motivi i gotovo svi temati naznaËeni, njegova je izvanredna tehniËka sprema evidentirana, njegova su poticajna vrela zamijeÊena, paleta - za godine unaprijed - definirana. Vidi se, kroz prva izloæena djela, da Êe jednaku pozornost posveÊivati tradiciji kao i modernitetu; Tintorettu kao i Picassu. Nisam, meu tolikima, njih spomenuo sluËajno. Zapaæa se, da i u “lektiri” naginje teπkima: Grünewaldu, starome Tizianu, Caravaggiu, Riberi, Rembrandtu, Goyi… Isto je s modernima od Rouaulta do Carrà i Sironija, od VidoviÊa, Hoppera i Bacona do mladog Buffeta. Razabire se dalmatinska zaviËajnost; velika simbolska snaga noÊi, Sunca (pomamnog i priguπenog), krπÊanska snaga vode (πto se burka i diæe iz podsvijesti) - on se tada smatrao ateistom, agnostikom - πireÊi se, u nebrojenim pojavnostima, svijetom slike, πirinom i visinom kadra, kao more, kao kiπa, kao lokva, kao gutljaj spasa, kao suza u oku. Zatim, moæda, najtajanstveniji u svojem simbolizmu, uznemirujuÊi “lik” zida, prepreke, opne. Tematoloπki i ikonografski - kroz sva lica i krajolike, vedute i mrtve prirode, aktove i (auto)portrete - on se iskazuje kao slikar patnje: trpljenja i odolijevanja. Za prvoga mu je nastupa dvadeset i devet godina. Ne moæe se reÊi da je premlad; barem ne u zemlji u kojoj je RaËiÊ izgubljen u 23., Steiner u 24., KraljeviÊ u 28., PlanËiÊ u 30. godini æivota. Ali IvanËiÊa je, viπe nego ikoga od tih prethodnika, usporavala bolest; neπto sliËno proπao je tek ©ebalj. Ima on, u tome posveÊenom krugu mladiÊa, i neπto svoje, osobito, po Ëemu se razlikuje, pa Ëak i odskaËe: nema u njega djetinjih uradaka, djela koja traæe popust na mladost, pogled pun razumijevanja i blagonaklona opraπtanja; nema vrloga poËetniπtva koje obeÊava…Od (javnoga) poËetka njegova slika nije obeÊanje, nego djelo. Ne primjeÊuju se u njima vjeæbaËevi usponi i padovi. Taj je dio sebe - a tko ga nije imao? - odradio meu zidovima svog ateliejera, sahranio u tiπini. ©to je preπlo prag zrelo je i dovrπeno: ne traæi preinake, prepravljanja; ponajmanje mu je do usklaivanja s treptajima paunova repa. Uostalom, da nije 3 ljubo 3 28/03/2007, 13:51 Branka 1954 4 ljubo 4 28/03/2007, 13:43 te ozbiljnosti, koja ga prati od prvih koraka, svi bi ti podaci o godinama i prvome samostalnom nastupu bili samo trivijalna graa. Ozbiljnost, meutim, ukazuje na pojavu rasnog, vanserijskog slikara, kojega sloæen, dvoznaËan jezik isprva ne biva tumaËen kao dvostruk, nego se - rasjeËen - Ëita i obrazlaæe na dva opreËna naËina: a) kao neotradicionalistiËki ili b) kao kriptomodernistiËki. No nitko od simplicistiËkih tumaËa ne osporava njegovu izraæajnu uvjerljivost, ne poriËe njegovu oblikovnu potenciju. Ima, doduπe, stiπanih prijepora o sadræajima njegovih slika. Nije li se prevelika moÊ - nekritiËki, zar ne - odveÊ zduπno bacila na istraæivanje mortalnog, drugim rijeËima: onoga πto je iza iskustva, pa prema tome - i s onu stranu spoznaje? Golem se slikarski potencijal troπi, dakle, nesvrhovito. Tu i tamo Ëula se - sve do u kasne πezdesete - bojaæljiva, konformistiËka primjedba, posve u skladu s projektiranim druπtvom optimizma, koje slikara okruæuje: “Zaπto tako mraËno? »emu toliko crnila, Ëemu toliko tjeskobe i socijalne skepse?” Prvotni slikarevi razlozi nisu ni bili druπtvovne naravi. On je æivio i disao, kroz godine, u skladu s druπtvom za koje se, skupa sa svojom braÊom, borio. On nije bio socijalni otpadnik, marginalac, Ëlan grupe poraæenih, nego pojedinac iz pobjedniËkog tabora. Zapravo: umorni, rezignirani pobjednik. Razlozi njegove drame - kao i razlozi sloma njegova poleta - bijahu posve osobni. (To je pedesetih moglo dostajati da se, u nekim oËima, uveÊa njegova odgovornost, Ëak njegova krivnja.) Iz godine u godinu, iz mjeseca u mjesec πuljala se smrt kroz njegovu kuÊu i nikakav ideoloπki ni politiËki zagrljaj nije mogao uËiniti nevidljivim straπne rane njegove obitelji. Bio je djeËak kad mu je umrla majka. Godine 1941. umre mu, netom roena od pomajke, sestra Zlata. Onda mu je u PuËiπÊu, gdje je briæan otac sklonio djecu iz okupiranoga Splita - zapaljena od talijanskih vojnika - izgorjela kuÊa sa svime πto su u njoj imali. Potom poËne kriæni put brata mu Ante po talijanskim logorima. Uskoro - izmuËena glau i boleπÊπu - umre Ljubina sestra Franka, najmlaa u obitelji koja se dramatiËno smanjuje. Stigne i vijest da mu je brat Zvonko, u nastojanju da za obitelj, u Slavoniji, kupi neπto hrane, ubijen - na povratku - kao ærtva neznanih pljaËkaπa. Zatim mu Ëetnici u Crnoj Gori, kao partizanskog borca, zakolju brata Vjeku, s kojim je bio vrlo blizak. U sijeËnju 1944. Nijemci zaposjednu BraË, neke æitelje pobiju, a joπ viπe ljudi otjeraju kao roblje na kopno, u njemaËke logore. U jednome od njih, onome u Zenici, umre od tifusa, u srpnju 1944, Ante IvanËiÊ st., Ljubin otac. Na smrtopisu IvanËiÊevih ostalo je da se joπ upiπe godina 1950. kada je brat Ante (zvani Bogo) napokon sklopio umorne oËi: nikad se nije oporavio od tuberkuloze i robijanja u logorima. Jedno su se vrijeme Ljubo i Bogo, kao na smrt bolesni mladiÊi, gledali na Brestovcu iz bolniËkih kreveta. Neizgovoreno pitanje s usana obojice: “HoÊe li itko preæivjeti?” dobilo je, najposlije, odgovor: izdræao je slikar. Æivot se, dakle, onkraj svih iluzija ispunjao crnilom, koje je naviralo kao plimni val. U mladome æivotu jednoga Ëovjeka bilo ih je toliko da su mogli nahraniti i deset slikara tjeskobe i rezignacije nad ranjivim ljudskim biÊem. Muka u IvanËiÊa nije nikad bila traæena ni hinjena: ona je iz njegova biÊa samosvojno - gdjekad i nekontrolirano - izvirala i to je, sreÊom kritika brzo uoËila. Tako je, naime, bilo moguÊe da ga, ni pola godine poslije njegova prvog samostalnog 5 ljubo 5 28/03/2007, 13:43 Na obali / Sulla costa / On the Shore 1956 6 ljubo 6 28/03/2007, 13:43 Limuni / Lemoni / Lemons 1958 7 ljubo 7 28/03/2007, 13:43 Dvije figure / Due figure / Two Figures 1957 8 ljubo 8 28/03/2007, 13:43 nastupa, domaÊi izbornici veÊ uvrste u reprezentativnu izloæbu modernog slikarstva (60 Tableau de la Peinture Moderne Yougoslave, odnosno: Modern Maler aus Jugoslawien: 60 Werke jugoslawischer Künstler, koja je 1954/1955. obiπla niz odrediπta u Francuskoj, ©vicarskoj i NjemaËkoj, a veÊ poËetkom 1955. da ga izaberu meu slikare koji Êe, na I. mediteranskom bijenalu u Aleksandriji, predstavljati Jugoslaviju. Taj mu je nastup donio i II. nagradu za slikarstvo. Nema dvojbe, da je bilo viπe nego znakovito to πto je meunarodni æiri registrirao dojmljivost njegove crnine i πto su je ocijenili - kako je i trebalo - kao egzistencijalno slikarstvo, a ne kao privatno crnilo; o slikarevu æivotu ocjenitelji ionako, nisu znali niπta. ©to je to prvo prepoznavanje slikara u stranome svijetu zapravo kazivalo? Rekao bih da je elaboracija osobnih traumatskih iskustava - a o njima je, jamaËno, bila rijeË - otkrila u rasteru crteæa i u reljefu materije naËin kako Êe iskustvo jednog Ëovjeka predoËiti kao potencijalnu sudbinu svih ljudi. IvanËiÊ nije pred drugima oplakivao samoga sebe; i u obranu njegove samozatajnosti dostatno je reÊi da se ni jednim ikoniËkim detaljem, ni jednom naracijskom vijugom ne otkriva ni jedan dio njegove osobne priËe. Kada se, od zgode do zgode, takva intencija i pojavi, slikar je potisne u opÊa mjesta slikarstva: u boju-neboju, u nakupinu pigmenta, u opalescentni sjaj materije, u ritmiËko izmjenjivanje - arza i teza - reljefa i lazure, u crtaËevu bodlju (a ona se nikad ne upuπta u deskripcije, nego - vazda - u evokaciju.) Zato crta krene pa se - posve neoËekivano - i prekine, “izgubi”, prepuπtajuÊi maπti promatraËa da je nastavi, ili njegovu senzornom aparatu da je “osjeti”, da joj anticipira (moguÊi) tijek, da je pretpostavi (predodredi). Boja-neboja je preteæno crna i bijela, gvalja je, u pravilu, neproniËna, lazure su prozirne, duboke, kao pogled u bunar. Dok na materiËke nakupine odnekle pada svjetlost, u lazurama ona æivi, iz njih nastaje. Likovi, koji se - crteæom - sloæe, posve su opÊeniti: kuÊa, grad, ulica, riba, Ëovjek. ©to je, u tome kontekstu, precizno, πto izgovara specifiËan, ivanËiÊevski sentimiento tragico de la vida? To su okus, boja i tvarnost patnje koja proæima sve: ljudska biÊa predoËena na slikama, ribe izvuËene iz mora, kuÊe - kutije ili grobnice - urbani ili goli krajolik; patnje, koja iz svoga humanog doæivljajnog srediπta, preplavljuje svu Prirodu i prenosi se na svjetlost, na kamen, na stabla, na predmete mrtvih priroda. Ona je koncentrirana u mrlji, u reljefu, u crti: vidljive oku, ali i ruci. DjelomiËna zrnatost njegove epiderme, ugrebenost njegove crte, smjenjivanje bljeskova svjetla s grudama mraka, govori da je slikanje, baπ kao i æivot, stalna borba, nezaustavljivo troπenje. Govorilo se i razglabalo o IvanËiÊevim motivima kao medijima transmisije njegovih “crnih sadræaja”. Treba reÊi, da se s godinama, njegov registar proπirio: da je stvorio i niz djela trijumfirajuÊeg svjetla, ali da mu je, kad je zahvaÊao iz dubine biÊa, i bijelina bivala crna te da je snagu svoga osjeÊaja mogao prenijeti u svaku pojavu, biÊe ili stvar. Ima u njega mnogo slika koje bismo - posve razloæno mogli opisati kao tragiËne krajolike (onako kao πto su majstori proπlosti umjeli stvoriti herojske predjele), pa lijep broj portreta koji moæemo nazvati tragiËnim portretima; a tek aktova! Ljudsko je tijelo, kroz bezbrojne moguÊnosti strukturacije, slaganja i razlaganja, zatim kontekstualizacije i dekontekstualizacije, konstrukcije (geometrizacije) i destrukcije (enformelizacije), pokrivanja i razotkrivanja, osobito pogodno za iskazivanje drame æivota. 9 ljubo 9 28/03/2007, 13:43 Upravo ljudskim tijelom oblikovao je IvanËiÊ svoju verziju zemaljskoga Pakla. Golo nas tijelo vraÊa u biblijske prapoËetke: kad spoznaju svoju golost Adam i Eva veÊ su u znoju borbe za opstanak. Prvi njihov potomak, Kajin, ubija iz zavisti brata svojega Abela; nama to kazuje da je meu dvama prvoroencima na Zemlji jedan bio ubojica, a drugi ærtva, odnosno da od ubojice (smrtonoπe) Kajina poËinje loza roenih Zemljana. Iz Slave Ocu naviru u sjeÊanje molitvene rijeËi: Kako bijaπe na poËetku, tako i sada i vazda, i u vijeke vijekova. Amen. Zaista: πto bijaπe na poËetku? Izgubljeni raj, a potom brat protiv brata, Ëovjek protiv Ëovjeka. IvanËiÊevi aktovi - poloæajem, spolnim obiljeæjima, izloæenoπÊu - potiËu mnoga pitanja. Ako o neËemu nema dvojbe to je zakljuËak da na njegovim slikama nema Kaina. Neovisno o tome slika li muπkarca ili æenu, on se posveÊuje usudu Abela. Tijelo na zemlji. Ispruæeno. Gdjekad, nekim joπ znakom svjedoËi æivot. Drugda je oËit znamen smrti. Boje voska ili zemlje, nepokretno, skresanih udova (Figure, 1997; Figura u interieuru, 1957; Tri figure, 1958; Figura u interieuru, 1961). Ima situacija u kojima æestoki pokreti, naglo zaustavljeni, svjedoËe o samrtnom grËu: funkciju prostora s onu stranu svijeta viπe nuæno ne ispunja crnilo noÊi; sada se, rafinirana, javlja bjelina, boleÊiva kamiliËna bjelina prostora koji upija tek izletjelu duπu (BolniËki triptih, 1978). Zemlji ostaju zgrËena ljudska tijela, napeta ili istegnuta silovitim skraÊenjima - dinamiËnom perspektivom! - i ponekim morbidnim detaljem: kao πto je ono voÊe (na srediπnjoj slici triptiha) ponueno smrti. Nekad nas æenski aktovi zbune svojim zdruæivanjem æivotnog i smrtnog: na obla se bedra ili nabrekao trbuh, na πiroku zdjelicu ili bujne grudi nadoveæu batrljci ruku ili potkoljenica, vrat koji se lomi, glava koja pada. Je li to problem nedosljednosti stila - kako se nekoÊ Ëinilo Gamulinu - ili su u pitanju dvostruki sadræaji? Rekao bih, uvaæavajuÊi slikarevo æivotno iskustvo i svoju strukovnu praksu, da je rijeË o intendirano bastardnim sadræajima u kojima ono æivo pomaæe da se istakne mortalnost mrtvoga, a ono mrtvo da potencira vitalnost (joπ) æivoga. Putovanje kroz opus, vodi ka zakljuËku da intenzivno æivimo vrijeme umiranja. Na kraju ovih razmatranja joπ jedno pitanje: treba li osporavati mrtvost njegovih mrvih priroda? Djelo konzistentnog autora moralo bi, kroz sve svoje æanrovske inaËice, kazivati isto. Pa i kazuje: paradoksom svojih dvostrukih sadræaja njegove se mrtve sardelice, odsjeËenih glava i iπËupane utrobe, krijese ljepotom slikarske materije i tako - mrtve - æive. Na sliËan naËin æivi i sve drugo πto je, inaËe, mrtvo. Limuni u staklenoj zdjeli, pepeljara puna opuπaka, predmeti iz stare kuhinje (Komin II, 1961), tiganj i riblja draËa na tanjuru. Snaga je evokacije u IvanËiÊa iznimna: evocirani predmeti rekreiraju situacije, prizore, a probuene slike davnine ili, barem, proπlosti pokrenu emocije. Tada postane moguÊe æivjeti paralelne æivote, biti tu i ondje, sada i nekoÊ. CrnoÊa staroga tignja ono je πto ga Ëini proπlosnim, dotrajalim. Ali (slikarska) crna materija toga proπlosnog u njemu, opipljiva, gruba, oblika koji mimetiËki sriËe neku realnu formu, Ëini da ga tvarnost zadaje stvarnosti, joπ toËnije: sadaπnjosti. Dakako, da to nije 10 ljubo 10 28/03/2007, 13:43 Riba Il pesce Fish 1960 razmetljiva nizozemska barokna mrtvoprirodna orgija - a moæda bi trebalo reÊi: kaotiËnost obilja i obijesti - Mediteranu strana i posve neduhovna. (Usp. primjerice IvanËiÊeve Mole, 1966. s Kuhinjskim stolom Fransa Snydersa iz münchenske Stare pinakoteke). Kad apostrofiramo humor koji se prigodice javi u IvanËiÊevim slikama pomiπljamo, gotovo iskljuËivo, na njegove portete, toËnije autoportrete. Zanimljivo je, kako u tome æanru, viπe nego u ikojem drugom, dolazi do neobiËnih pretakanja æivotnih sadræaja u likovni realitet. Ne postoji, primjerice, pejzaæ i njegova uvrnuta slika; mrtva priroda ne podrazumijeva nuæno postojanje neke vlastite (mrtvoprirodne) anti-slike; tako je s figuralnom kompozicijom, animalistiËkim prizorima, marinama, interieurima; to ne vrijedi jedino za (auto)portrete, kojima se uvijek Ëita lice i naliËje. Ako je lice ozbiljno ili tragiËno - naliËje Êe biti humorno, groteskno ili galæenjaËko. Koliko god to apsurdno zvuËalo groteska se i tragedija dodiruju: nije nezamislivo…Najmanje je poznat, kad se sve zbroji, IvanËiÊ kao karikaturist; a crtao je karikature godinama, uglavnom za sastanaka profesorskog vijeÊa, na Akademiji, uveËer pred televizorom, ili na ljetovanju. Nije, pritom, razotkrivao samo druge; otkrivao je da mu treba i Ëasak opuπtanja, igre; da mu je do zajedljive rugalice kao i do bezbriæne πale. SamokritiËna se ruka brzo zaustavljala i - skrupulozan kakav je bio - s olakπanjem se vraÊao svome liku i naliËju. PostiÊi portretnu sliËnost - a to znaËi sliËnost fiziËku i psiholoπku - pokuπavao je, 11 ljubo 11 28/03/2007, 13:43 »empresi / Cipressi / Cypresses 1956 12 ljubo 12 28/03/2007, 13:43 Ulica u kiπi Via sotto la pioggia Street in the Rain 1956 oteæavajuÊi koliko god je mogao, dodatnim zahtjevima, svoj posao. Cijeli portret ali s pola glave, portret osobe kroz portret naoËala i sliËno; autoportret zijevajuÊeg, autoportret u hropcu, autoportret urastao u druge - pomijeπan s muπkim ili æenskim modelima - itd. itd. Mnoæina autoportreta, koju biljeæi njegovo djelo, naznaËuje da je u pitanju joπ neπto: tu je rijeË o dubokom osjeÊaju samoÊe. Slikar se Êuti kao izopÊenik i ne preostaje mu drugo, nego da se bavi zadnjom svojom njivom. To je, takoer, indikator da komunikacija s drugima zapinje, da iz svakog dijela svake slike progovara tek slikarev Ego. *** Nevjernik ili vjernik, IvanËiÊ je cijeloga æivota nosio svoj kriæ. SjeÊam se, bilo je davno, prije viπe od Ëetvrt stoljeÊa, razgovarali smo uz stari, nezgrapni magnetofon; ne znam ni sam kako smo se u razgovoru dotakli vjere. “Nisam vjernik” - govori Ljubo, polako, oklijevajuÊi - “Nisam bio vjernik. Zaπto se æivot tako poigrao s nama? Moja mater, moj pokojni otac, moja dobra braÊa, moje neduæne 13 ljubo 13 28/03/2007, 13:43 sestre… πto su Bogu skrivili? Umiru mnogi neduæni… znam, naravno,… ali mi ka’ da smo bili izabrane ærtve…Ako Boga ima - pitalo je moje ditinje srce - zaπto ne kaæe: ’Dosta!‘…Zaπto mi ne da neki znak, dobru vijest koji smo bili zasluπili… Muka, kad predugo traje ili je odveÊ æestoka, otupi nam æivce, umrtvi nas: slabije Ëujemo, slabije vidimo - i tek smo polumrtvi kako-tako zaπtiÊeni. »oviku nije dano da podnese previπe svitla ni previπe mraka. Zamrla nam Êutila dadu prosjeËno podnoπljivu, saæetu miru obavijesti, u stvari: svita. Tko time upravlja? Bio sam svjestan da to nije proces u kojemu ja planiram ili odluËujem. Jednoga sam se dana upustio u razgovor sa sestrom Ankom. Nije imala svoga skloniπta kao πto sam ga ja imao u slikarstvu; nije imala - tako mi se Ëinilo - niπta u Ëemu bi se mogla skrasit, utopit svoju muku, primirit svoja sjeÊanja. - Varaπ se - rekla mi je. - Svakoga dana, sate i sate, govorin s Bogom. Naπla san mir. - Di je tvoj Bog bija, kad je naπ Bogo umira…i svi drugi… - Ne budi nezahvalan! OÊeπ li ti to meni reÊ da bo’je pamtiπ kako je on bidan umra, ven’ kako si ti priæivija, je li? A kako si osta æiv? SriÊa, a? Providnost te spasila…Moga si veÊ nauËit da u æivotu nima sriÊe… I bila bi nastavila da je nisam prekinuo: - Dobro, dobro. Pridajen se… Poslije, kad sam ostao sam, poËelo me muËit: kako mi moje bezvjerje pomaæe? Nikako. Da se umirim - poËnem slikat. A πta je to? Preseljavanje svoga jada na okolicu; na bilu kartu, na platno? »ekaj malo! Da se ne zaletin: moæda je to samo stiπavanje uzrujanja, pretvaranje negativne u pozitivnu energiju… Ali Anku je njezin Bog Ëuvao. I sve nas u njezinu srcu: æive i mrtve. »esto mislim o tome kako je Ëovjek s vjerom sretniji, jaËi. I, naravno, manje sam. Moj se problem s Bogom na svoj naËin rijeπio kad sam o Isusu Kristu poËeo razmiπljat kao o svetom Ëoviku. Otac mu je bio radnik, marangun… Zaπto je on smaknut? Zaπto onako muËen? Onda sam ga povezao sa svojim Vjekom… Ah, Bog nije preveÊ sentimentalan. Umirilo me, ipak, kad sam shvatio da nije ni prema svojima… Onda sam pomislio, neÊeπ virovat na veliËanstvene piramide u Egiptu. Koliki su te gradnje platili æivotom! Zbog toga bismo ta djela mogli i prezreti, a mi im se i danas divimo. Izmeu smrti tih robova i gigantskih radova na izgradnji tih Ëudâ postoji, dabome, jasna veza; ali izmeu njihove pogibije i same forme piramida veÊ ne razabireπ tako oËitu, tako neupitnu vezu. Ima neke razlike izmeu posla koji ubija i konaËne forme, koja nadahnjuje. Kad je sve bilo zavrπeno, vjerujem, da se i u oku nekog izmuËenog, darovitog roba moglo razabrati strahopoπtovanje prema Djelu”. U to je vrijeme, IvanËiÊ veÊ dugo traæio formu koja Êe sintetizirati njegovo iskustvo Pasije. Bio ga je naπao, na impresivan naËin, joπ 1962 (Dvije figure). LeæeÊa se (gola) figura pretvorila u sruπeni kriæ, a druga uspravna podsjeÊala je æivo na Kristovo raspeÊe. ©to reÊi? Taj je iznalazak, u taj Ëas, oËito bio preuranjen. Slikar ga nije prepoznao; zakljuËujem da se znak kriæa u figuri raskriljenih ruku oblikovao nesvjesno, kao sretna identifikacija ljudskog lika i sudbine zapisane u kriæu. Koju godinu potom (Dvije figure, 1966) poloæaj dvaju povezanih aktova upuÊuje na konvergiranje tjelesnih “trupaca” koordinatnome odnosu: jedan je lik veÊ zauzeo vertikalnu 14 ljubo 14 28/03/2007, 13:43 poziciju, drugi je joπ bio koso poloæen; prilagoavao se, polako, obvezatnoj horizontali. Vrlo je zanimljiva, izvan ove igre tijelima, bila jedna mrtva priroda (OsjeÊanje stvari, 1968). Crn, upravo golgotski crn zid ispunio je - po visini i πirini - kadar slike. Povrπina je crnim letvicama podijeljena u 4 polja: dva “prazna” i dva u kojima krijese tragovi, ostaci, “osjeÊanja” nekih stvari. U tome, dakle, ansamblu neodreeno mrtvoga ili neodreeno iπËezavajuÊeg, jedinim orijentirom ostaju one letvice sloæene ukriæ. One su ne samo likovna, vizualna, nego i taktilna stvarnost. Sedamdesetih se borba za kriæ kao univerzalni znamen kraja (ali i katarze) proπirila na veÊi broj slika, skica, crteæa i skulptura. PoËelo je s gvaπem Slikar i model (1970) gdje se prvi put - koliko sam mogao ustanoviti - vertikalni lik slikarev ukriæuje s horizontalom akta na slici iza njegovih lea. (Zanimljiv detalj: slikar time iskazuje spoznaju da su on i njegova slika jedno te isto; koliko je njegov Ego vjerodostojan, toliko Êe biti vjerodostojna njegova umjetnost.) To Êe se iznaπaπÊe ponoviti, s istim reperkusijama, u viπe navrata (Slikar, diptih, 1975; Slikar pred bijelim zidom, 1975; vrlo eksplicitno u skulpturi Kriæ, 1976; potom u Slikaru, 1979). Volio bih upozoriti na joπ jedno poloæeno “raspeÊe”, pod nazivom »ovjek i ribe (1974), jer je koncentrat nesvjesnoga htijenja u toj slici dosegnuo vrhunac. Izduæen, “gotiËki” ispijen lik, utopljen u crninu, gotovo dodiruje drveni pladanj, daπËicu s ribama. Je li to gol (mrtav) ribar, sluËajni stradalnik ili stradali izletnik, ili je slikana riba (ikhthys) - akronim za Isusa Krista, Boæjega sina i Spasitelja - mrtvoga dovodila u vezu s krπÊanskim sadræajem uz pomoÊ “ideogramske ploËice”? U godinama Domovinskog rata (1991-1995), pod pritiskom svakodnevnih stradanja, njegova se muka obnovila. Tada mu viπe nije trebala priËa kroz koju bi obavio transfer sadræaja svoga biÊa. Umjesto ljudi s ribama i slikara pred platnom pojavio se u nekoliko (pravih) RaspeÊa razgovjetno imenovani junak Patnje (…) (Odlomci, 2007) 15 ljubo 15 28/03/2007, 13:43 16 ljubo 16 28/03/2007, 13:43 IL PITORE CON LA CORONA DI SPINE Saggio su Ljubo IvanËiÊ Igor ZidiÊ Quando, nella primavera del 1954, si presentò a Zagabria con la sua prima mostra personale, IvanËiÊ era un pittore già fatto - “…l’artista già fatto” (sono le parole con le quali Ferruccio Ferrazzi, professore romano di Vjekoslav ParaÊ, incoraggiò il maestro spalatino di IvanËiÊ). Il mondo di IvanËiÊ era già catalogato - in parte anche descritto - quasi tutti i suoi motivi e quasi tutti i suoi temi erano espressi, la sua eccezionale preparazione tecnica era evidenziata, le sue fonti d’impulso erano note, la tavolozza - anni in anticipo - definita. Si vede, attraverso le prime opere esposte, che dedicherà la medesima attenzione tanto alla tradizione, quanto alla modernità; tanto a Tintoretto, quanto a Picasso. E menziono questi due, tra i tanti possibili illustri modelli, non a caso. S’avverte quella sua propensione, anche nella “lettura”, verso il greve: verso Grünewald, Tiziano della maturità, Caravaggio, Ribera, Rembrandt, Goya… Lo stesso vale anche nei confronti dei moderni, da Rouault a Carrà e Sironi, da VidoviÊ, Hopper e Bacon al giovane Buffet. S’intravede la sua origine dalmata; la grande forza simbolica della notte, del Sole (furente e smorzato), la forza cristiana dell’acqua (che s’agita e viene su dal subcosciente) - egli allora si dichiarava ateo, agnostico - espandendosi, in un’infinità di fenomeni, con il mondo dell’immagine, con la larghezza e l’altezza del quadro, come il mare, come la pioggia, come una pozza, come un sorso di salvezza, come una lacrima nell’occhio. E poi, forse, la cosa più misteriosa nel suo simbolismo, la “figura” inquietante del muro, dell’ostacolo, della membrana. Sotto l’aspetto tematico ed iconografico - attraverso tutti i volti ed i paesaggi, le vedute e le nature morte, i nudi e gli autoritratti/ritratti - egli si profila come pittore della sofferenza: del patimento e della sopportazione. Aveva ventinove anni quando si presentò per la prima volta in pubblico. Non si può dire che fosse troppo giovane: almeno in un paese nel quale RaËiÊ morì a 23 anni, Steiner a 24, KraljeviÊ a 28 e PlanËiÊ a 30. In IvanËiÊ, tuttavia, più che in qualsiasi altro suo predecessore, questo ritardo è da imputare alla malattia; qualcosa di simile passò soltanto ©ebalj. Egli possiede, in questo sacro circolo di giovani, anche qualcosa di suo, di particolare, grazie al quale si distingue, »ovjek i ribe L’uomo e i pesci Man and Fish 1957 spicca persino: non v’è traccia in lui d’opere infantili, opere imploranti benevolenza in nome della giovinezza, uno sguardo pieno di comprensione e d’indulgente perdono; non c’è traccia dell’abile principiante che promette… Sin dall’esordio (pubblico), i suoi quadri non sono promessa, 17 ljubo 17 28/03/2007, 13:43 Autoportret sa stalkom Autoritratto con cavalletto Self-Portrait with Easel 1958 18 ljubo 18 28/03/2007, 13:43 ma opere. Non s’avvertono in loro gli alti ed i bassi del praticante. Questa parte di sé - e chi non l’ha avuta? - l’assolse tra le pareti del suo atelier, la tumulò in silenzio. Ciò che oltrepassava la soglia, era già maturo e finito: non cercava modificazioni, aggiustamenti; ancor meno gli interessava l’armonizzazione con i fremiti della ruota del pavone. E d’altronde, se non fosse stato così serio, di una serietà che lo accompagnò sin dai primi passi, tutti questi dati sugli anni e sul suo esordio in pubblico con una mostra personale sarebbero soltanto materiale triviale. La serietà, tuttavia, rivela la presenza di un pittore di razza, straordinario, il cui linguaggio complesso, duplice, non veniva interpretato, al principio, come doppio, ma veniva letto - scisso - ed interpretato in due modi antitetici: a) come neotradizionalista, o b) come criptomodernista. Tuttavia, nessuno degli interpreti semplicistici non mise in dubbio la sua credibilità espressiva, né negò la sua potenza creativa. Ci furono, per la verità, anche dispute attenuate sui contenuti dei suoi quadri. Non s’è sperperata una forza troppo grande - acritico, non è vero? - al fine di una speculazione eccessiva del mortale? In altre parole: di ciò che è oltre l’esperienza, e quindi - anche oltre la conoscenza. Si consuma l’enorme potenziale del pittore, dunque, inutilmente. Qua e là si sentivano - sino al tramonto degli anni ’60 - obiezioni titubanti, conformistiche, completamente in sintonia con la proiettata società dell’ottimismo, che circondava il pittore: “Perché è così oscuro? Perché tanto nero, perché tanta angoscia e scetticismo sociale?”. Le prime ragioni del pittore non avevano neanche una natura sociale. Egli era vissuto ed aveva respirato, lungo gli anni, in armonia con la società per la quale, assieme ai suoi fratelli, aveva combattuto. Non fu mai un rifiuto della società, un emarginato, né fece mai parte del gruppo degli sconfitti; egli era un singolo che stava dalla parte dei vincitori. Più propriamente: un vincitore stanco, rassegnato. Le ragioni del suo dramma - così come le ragioni del crollo del suo slancio - erano totalmente personali. (Cosa che, negli anni ’50, poteva essere sufficiente, agli occhi di qualcuno, ad aumentare la sua responsabilità, addirittura la sua colpevolezza) Di anno in anno, di mese in mese, la morte s’insinuò nella sua casa, e nessun abbraccio ideologico né politico poté rendere invisibili le terribili ferite subite dalla sua famiglia. Era un ragazzino quando morì sua madre. Nel 1941 fu la volta di Zlata, la sua sorellastra appena nata dalla sua matrigna. Poi a PuËiπÊe, dove suo padre si premurò di mettere al riparo i propri figli dal pericolo di una Spalato occupata ed incendiata dai soldati italiani, andò in fiamme la loro casa con tutto ciò che possedevano. Dopodichè iniziò la via crucis di suo fratello Ante per i campi di concentramento italiani. Di lì a poco - sfinita per la fame e la malattia - morirà sua sorella Franka, la più giovane di una numerosa famiglia che stava riducendosi drammaticamente. Nel frattempo, giunge anche la notizia che suo fratello Zvonko, nel tentativo di acquistare in Slavonia un po’ di cibo per la famiglia, era stato ucciso - al ritorno - vittima di banditi ignoti. Poi nel Montenegro, i _etnici sgozzano suo fratello Vjeko, allora combattente partigiano, al quale era molto legato. Nel gennaio del 1944 i Tedeschi occupano BraË, sterminano alcuni abitanti e ne deportano tantissimi sulla terraferma, nei campi di lavoro tedeschi. In uno di essi, quello di Zenica, morirà di tifo, nel luglio 1944, Ante IvanËiÊ senior, ovvero il padre di Ljubo. Alla “necrografia” degli IvanËiÊ non ci resta altro che aggiungere l’anno 1950, quando suo fratello Ante (detto Bogo) chiuse finalmente i propri occhi stanchi sul mondo: mai si riprese dalla tubercolosi e dalla prigionia nei campi di 19 ljubo 19 28/03/2007, 13:43 20 ljubo 20 28/03/2007, 13:43 21 ljubo 21 28/03/2007, 13:43 concentramento. Per un certo periodo Ljubo e Bogo, giovani gravemente ammalati, s’erano guardati ciascuno dal proprio letto d’ospedale a Brestovac. La domanda inespressa sulle labbra di entrambi: “Sopravvivrà qualcuno?” ricevette, infine, una risposta: a sopravvivere fu il pittore. La vita, dunque, nonostante tutte le illusioni, si riempì di nero, che andava gonfiandosi come una marea. Nella giovane vita di un uomo ce n’erano così tante che avrebbero potuto nutrire anche dieci pittori dell’ansia e della rassegnazione sulla vulnerabilità dell’essere umano. La sofferenza in IvanËiÊ non è mai stata cercata, né voluta: essa è sgorgata dal suo essere autonomamente - talvolta incontrollatamente - e questo, per fortuna, la critica l’ha saputo rapidamente notare. E così fu possibile che, neanche sei mesi dopo la sua prima mostra personale, i selettori nostrani lo includessero nella mostra rappresentativa della pittura moderna (60 Tableau de la Peinture Moderne Yougoslave, ovvero: Modern Maler aus Jugoslawien: 60 Werke jugoslawischer Künstler), che, nel 1954/1955, fu ospitata in una serie di località in Francia, Svizzera e Germania, e che lo scegliessero, all’inizio del 1955, tra i pittori che avrebbero dovuto rappresentare la Jugoslavia alla I biennale del Mediterraneo, tenutasi ad Alessandria d’Egitto. Questa sua partecipazione gli fece guadagnare il 2º premio per la pittura. È certa la rilevanza del fatto che la giuria internazionale aveva registrato la forza del suo nero e che l’aveva giudicata giustamente - come pittura esistenziale, e non come nero privato; della vita del pittore, d’altro canto, i giurati non sapevano nulla. Che cosa poteva significare, in realtà, questo primo riconoscimento internazionale del pittore? Direi che l’elaborazione delle esperienze traumatiche personali - perché di questo, certamente, si trattava - aveva scoperto, nel raster dei disegni e nel rilievo della materia, il modo con cui rappresentare l’esperienza di un uomo come destino potenziale di tutti gli uomini. IvanËiÊ non s’è mai compianto davanti agli altri; ed a difesa della sua umiltà è sufficiente dire che né mai con un dettaglio iconico, né con una voluta narrativa, rivelò il benché minimo frammento della sua storia personale. E quando, qua e là, capitava che quest’intenzione si manifestasse, il pittore la respingeva nei luoghi comuni della pittura: nel colore-non colore, in un grumo di pigmento, nella lucentezza opalescente della materia, nell’alternarsi ritmico - d’arsi e tesi - del rilievo e della vernice trasparente, nella matita pungente del disegnatore (ed essa non s’avventura mai in descrizioni, ma - sempre - in evocazioni). È per questo che la linea inizia e poi - inaspettatamente - s’interrompe, “si perde”, lasciando alla fantasia dell’osservatore il compito di continuarla, o al suo apparato sensoriale di “sentirla”, di anticiparne la (possibile) traiettoria, di presumerla (predeterminarla). Colore-non colore sono, soprattutto, nero e bianco; il grumo è, di regola, impenetrabile; le vernici sono trasparenti, profonde, come uno sguardo in un pozzo. E mentre nei grumi di materia la luce si spegne, nelle vernici essa vive, da esse nasce. Le figure che si compongono col disegno, sono assolutamente generiche: una casa, una città, una via, un pesce, un uomo. Che cosa è preciso, in questo contesto? Che cosa esprime quello specifico sentimiento tragico de la vida di IvanËiÊ? Sono il sapore, il colore e la materialità della sofferenza che pervade tutto: gli esseri umani rappresentati nei quadri, i pesci estratti dal mare, le case - scatole o tombe - paesaggi urbani o spogli; della sofferenza che, dal suo vissuto umano, inonda tutta la Natura e si trasmette alla luce, alla pietra, agli alberi, agli oggetti delle nature morte. Essa è concentrata 22 ljubo 22 28/03/2007, 13:43 Bor u kiπi Pino sotto la pioggia Pine in Rain 1967 strana / pagina / page 20 - 21 Kiπa II / La pioggia II / Rain II 1960 23 ljubo 23 28/03/2007, 13:43 Nebo / Il cielo / Sky 1964 24 ljubo 24 28/03/2007, 13:43 nella macchia, nel rilievo, nella linea: visibile all’occhio, ma anche alla mano. La parziale granulosità della sua epidermide, l’incisività delle sue linee, l’alternanza dei lampi di luce con i grumi di buio, ci dicono che la pittura, proprio come la vita, è una lotta continua, un consumarsi irrefrenabile. S’è parlato e discusso sui motivi di IvanËiÊ come mezzi di trasmissione dei suoi “contenuti bui”. Occorre dire che, col passare degli anni, il suo registro s’è allargato: che ha creato una serie d’opere di luce trionfante, ma che anche il suo bianco, estratto dal profondo dell’essere, diventava nero e che la forza del suo sentire poteva trasferirla ad ogni fenomeno, essere o cosa. C’è in lui una gran quantità di quadri che potremmo - del tutto ragionevolmente descrivere come paesaggi tragici (così come i maestri del passato erano soliti creare paesaggi eroici), ed un bel numero di ritratti che possiamo chiamare ritratti tragici; per non parlare dei nudi! Il corpo umano, attraverso infinite possibilità di strutturazione, di composizione e decomposizione, e poi di contestualizzazione ma anche di decontestualizzazione, geometrizzazione e distruzione (informalizzazione), celamenti e svelamenti, è particolarmente adatto ad esprimere i drammi della vita. Proprio col corpo umano, IvanËiÊ diede forma alla propria versione dell’Inferno terrestre. Il corpo nudo ci riporta ai primordi biblici: quando hanno coscienza della loro nudità, Adamo ed Eva sono già impegnati allo spasimo nella lotta per la sopravvivenza. Il loro primo discendente, Caino, uccide per invidia suo fratello Abele; ciò ci dice che tra i due primogeniti sulla Terra, uno era il carnefice, l’altro la vittima, ovvero che dal carnefice (portatore di morte) Caino inizia la genia dei Terrestri. Dal Gloria Patris riaffiorano alla mente le seguenti parole di preghiera: Com’era nel principio, ora e sempre nei secoli dei secoli. Amen. Davvero: che cosa accadde all’inizio? Il paradiso perduto, e poi fratello contro fratello, uomo contro uomo. I nudi di IvanËiÊ - per posizione, peculiarità sessuali, esposizione - stimolano tante domande. Se su qualcosa si può esser certi, è che nei suoi quadri non c’è Caino. Indipendentemente dal fatto che ritragga un uomo o una donna, egli si dedica al destino d’Adamo. Un corpo sulla terra. Disteso. Talvolta, con un qualche segno testimonia un barlume di vita. Altrove è simbolo evidente di morte. Del colore della cera o della terra, con gli arti mozzati immobili (Figure, 1997; Figura in un interno, 1957; Tre figure, 1958; Figura in un interno, 1961). Ci sono situazioni in cui movimenti violenti, bruscamente interrotti, testimoniano dello spasimo mortale: il nero della notte, nell’altro mondo, non ricopre più necessariamente la funzione dello spazio; ora, raffinata, come fuoriuscente dal colloquio con i moribondi, appare la bianchezza, una bianchezza sensibile di camomilla che caratterizza lo spazio e che assorbe l’anima appena volata via (Trittico d’ospedale, 1978). Alla terra restano corpi umani contratti, tesi o stirati mediante violenti accorciamenti - prospettiva dinamica! - e mediante qualche dettaglio morboso: come quel frutto (nel quadro centrale del trittico) offerto alla morte. Talvolta i nudi femminili ci lasciano esterrefatti con quel metter insieme il vivo ed il morto: alle cosce affusolate o al ventre prominente, ai larghi fianchi o ai seni prosperosi si collegano moncherini di braccio o di gamba, un collo che si spezza, una testa che cade. È un problema di coerenza di stile - come una volta parve a Gamulin 25 ljubo 25 28/03/2007, 13:43 Æenski akt / Nudo di donna / Female Nude 1966 26 ljubo 26 28/03/2007, 13:43 - o siamo in presenza di duplici contenuti? Direi, considerando l’esperienza di vita del pittore e la sua prassi professionale, che si tratta di contenuti volutamente imbastarditi, nei quali ciò che è vivo aiuta ad evidenziare la mortalità di ciò che è morto, e ciò che è morto potenzia la vitalità di ciò che è (ancora) vivo. Il viaggio attraverso l’opera conduce alla conclusione che viviamo intensamente il tempo del morire. Alla fine di queste considerazioni, s’impone un’altra domanda: è da contestare la mortalità delle sue nature morte? L’opera di un autore consistente dovrebbe, attraverso tutte le sue variazioni, affermare la medesima cosa. E l’afferma: col paradosso dei suoi contenuti duplici, le sue sardine morte, con le teste mozzate e le interiora asportate, sfolgorano per la bellezza della materia pittorica e così - morte quali sono - vivono. Similmente vive anche tutto ciò che è, in realtà, morto. I limoni nel piatto di vetro, il portacenere pieno di cicche, gli oggetti della vecchia cucina (Komin II, 1961), il tegame e la spina del pesce sul piatto. La forza dell’evocazione in IvanËiÊ è straordinaria: gli oggetti evocati creano situazioni, scene, e le risvegliate immagini della notte dei tempi o, almeno, del passato, muovono le emozioni. Allora diventa possibile vivere vite parallele, essere qui e altrove, ora ed allora. È il nero a rendere passato, logoro il vecchio tegame. Ma la materia (pittorica) nera di quel che c’è di passato in esso, dalla forma tangibile, rozza, che mimeticamente esprime una qualche forma reale, fa in modo che la materialità dia vita alla realtà, o meglio: al presente. Non si tratta certo dell’orgia della natura morta olandese, barocca ed ostentatrice - e, forse, si dovrebbe dire: del caos dell’abbondanza e della sfrenatezza - al Mediterraneo estraneo e assolutamente privo di spiritualità. (Cfr., ad esempio, le Mole di IvanËiÊ (1966) con il Tavolo da cucina di Frans Snyders della Vecchia pinacoteca di Monaco). Quando apostrofiamo l’umorismo che, occasionalmente, si manifesta nei quadri di IvanËiÊ, pensiamo, quasi esclusivamente, ai suoi ritratti, o meglio autoritratti. È interessante come in questo genere, più che in qualsiasi altro, si giunga ad insolite trasposizioni di contenuti vitali nella realtà pittorica. Non esiste, ad esempio, il paesaggio e la sua immagine distorta; la natura morta non sottintende necessariamente l’esistenza di qualche personale anti-quadro (della natura morta); e così è anche per la composizione figurativa, le scene animalistiche, le marine, gli interni; ciò non vale soltanto per i ritratti/autoritratti, dei quali è possibile leggere sempre il dritto ed il rovescio. Se il dritto è serio e tragico - il rovescio sarà ironico, grottesco o maramaldo. Per quanto assurdo possa sembrare, il grottesco ed il tragico si toccano: non è impensabile… Tutto sommato, l’ IvanËiÊ caricaturista è senz’altro il meno conosciuto; eppure disegnò caricature per anni, più spesso durante le riunioni del consiglio dei professori, all’Accademia o durante le vacanze estive. Nell’occasione non svelava soltanto gli altri; svelava di aver bisogno di un attimo d’abbandono, di gioco; d’avere a cuore sia i lazzi pungenti, sia gli scherzi più spensierati. La mano autocritica si fermò presto e - scrupoloso com’era - ritornò con sollievo al suo dritto ed al suo rovescio. Tentava di raggiungere una somiglianza ritrattistica - e dunque una somiglianza fisica e psicologica - complicando il proprio lavoro quanto più poteva con sempre nuove pretese. L’intero ritratto o un ritratto di mezza testa, il ritratto di una persona attraverso il ritratto degli occhiali e simili; l’autoritratto nell’atto di sbadigliare, l’autoritratto nel rantolo, l’autoritratto incarnatosi in altri - mischiato con modelli maschili e femminili - eccetera, eccetera. 27 ljubo 27 28/03/2007, 13:43 Æenski akt u crnom Nudo di donna in nero Female Nude in Black 1969 28 ljubo 28 28/03/2007, 13:43 Æena Una donna Woman 1970 La pluralità d’autoritratti, che caratterizza la sua opera, ci fa comprendere che c’è sotto ancora qualcosa: si tratta qui di un profondo senso di solitudine. Il pittore si sente come uno scomunicato e non gli rimane altro che occuparsi di quel che gli resta. Ciò indica anche che la comunicazione con gli altri s’inceppa, e che da ogni singola parte dei suoi quadri parla soltanto l’Ego del pittore. *** Miscredente o credente che fosse, IvanËiÊ ha portato la propria croce per tutta la sua vita. Mi ricordo quando, più di un quarto di secolo fa, chiacchierammo davanti ad un vecchio, scalcinato magnetofono; non so neppure io come, discorrendo, siamo giunti a parlare della fede. “Non sono credente” - dice Ljubo, lentamente, titubando - “Non ero credente. Perché la vita s’è presa gioco di noi in questo modo così terribile? Mia madre, il mio padre defunto, i miei buoni fratelli, le mie sorelle innocenti…che hanno fatto di male? Muoiono tanti innocenti…lo so, certo, ma sembrava che noi fossimo delle vittime predestinate … Se Dio esiste - si chiedeva 29 ljubo 29 28/03/2007, 13:43 il mio cuore di bambino - perché non dice: ‘Basta!’ … Perché non mi dà un segno qualsiasi, una buona notizia che meritavamo …La sofferenza, quando dura troppo a lungo o è troppo intensa, ci rende insensibili al dolore, ci rende ottusi: sentiamo più debolmente, vediamo più debolmente - e così siamo in qualche modo protetti. L’uomo non è per natura in grado di sopportare una luce troppo intensa o un buio troppo oscuro. I nostri sensi intorpiditi ci danno la quantità media sopportabile, ridotta, di messaggi: in realtà, del mondo e del mondano. Da chi dipende tutto ciò? Ero cosciente del fatto che non si trattava di un processo nel quale potevo pianificare o decidere. Un giorno mi sono avventurato in un colloquio con mia sorella Anka. Lei non godeva di quel rifugio nella pittura di cui godevo io; non aveva - così mi sembrava - niente in cui trovare conforto, dissolvere la propria sofferenza, quietare i suoi vivi ricordi. - Ti sbagli - mi disse. - Ogni giorno, per ore ed ore, io parlo con Dio. - Di un po’, dov’era il tuo Dio quando il nostro Bogo moriva … e con lui tutti gli altri… - Ingrato che sei! Vuoi dirmi che ricordi meglio com’è morto quel poveretto, di come sei sopravvissuto tu, non è vero? E com’è che sei rimasto vivo? Fortuna, ah? La Provvidenza t’ha salvato… Dovresti aver imparato che nella vita non c’è posto per la fortuna… Ed avrebbe continuato se non l’avessi interrotta: Va bene, va bene. M’arrendo… Più tardi, quando rimasi da solo, c’era qualcosa che iniziava a rodermi dentro: in che modo m’aiuta la mia miscredenza? In nessun modo. Per calmarmi - inizio a dipingere. E che cos’è questo dipingere? Trasferire la propria disperazione all’ambiente circostante; su un foglio di carta bianco, su una tela? Aspetta un momento! Non arriviamo a conclusioni affrettate: forse si tratta soltanto di un modo per smorzare il nervosismo, per trasformare l’energia negativa in positiva… Eppure Anka era protetta dal suo Dio. E tutti noi nel suo cuore: vivi e morti. Spesso penso al fatto che l’uomo che crede è più felice, più forte. E, naturalmente, meno solo. Il mio problema con Dio s’è in un certo senso risolto, quando ho iniziato a pensare a Gesù Cristo come al Dio fatto uomo. Suo padre era un lavoratore, un falegname… Perché è stato giustiziato? Perché ha sopportato tutte quelle pene? Allora l’ho collegato con il mio Vjeko… Ah, Dio non è poi così sentimentale. M’ha tranquillizzato il fatto che non lo sia stato neanche verso i suoi cari…” Poi ho pensato alle grandiose piramidi d’Egitto. Quanti hanno pagato con la propria vita la loro costruzione! Per questo motivo quelle opere potrebbero suscitare in noi un sentimento di disprezzo, e invece suscitano in noi ammirazione. Tra la morte di quegli schiavi e le opere gigantesche per la realizzazione di quelle meraviglie esiste, eccome se esiste, un chiaro nesso; tra le loro morti e la forma stessa delle piramidi, invece, non è facile discernere un nesso così chiaro. Ci sono alcune differenze tra il lavoro che ammazza e la forma finale, che è fonte d’ispirazione. Quand’era tutto finito, sono convinto che anche negli occhi d’alcuni schiavi allo stremo delle forze poteva leggersi un motto di profondo rispetto per l’Opera”. Allora IvanËiÊ già da tempo cercava la forma che avrebbe sintetizzato la sua esperienza della Passione. La trovò, incredibilmente, addirittura nel 1962 (Due figure). La figura (nuda) distesa s’è trasformata in croce abbattuta, mentre la seconda, in piedi, richiamava alla mente la crocifissione di Cristo. Che dire? Quell’invenzione, in quel momento, era evidentemente 30 ljubo 30 28/03/2007, 13:43 prematura. Il pittore non la riconobbe; ne deduco che il segno della croce nella figura dalle braccia aperte avesse preso forma inconsapevolmente, come una sorta di felice identificazione della figura umana e del destino scritto nella croce. Qualche anno più tardi (Due figure, 1966), la posizione dei due nudi collegati ci rimanda alla convergenza “dei tronchi” in un rapporto di coordinate: una figura aveva già assunto la posizione verticale, l’altra era ancora in posizione obliqua; cercava d’adattarsi, lentamente, alla posizione orizzontale obbligata. Molto interessante, aldilà di questo gioco di corpi, era una natura morta (Il senso delle cose, 1968). Un muro nero, di un nero “Golgota”, riempiva - in altezza e larghezza - il quadro. La superficie era suddivisa mediante listelli neri in quattro campi: due campi “vuoti” e due nei quali sfavillavano tracce, resti, “il senso” di certe cose. In questo insieme, dunque, di morto indefinito o d’evanescente indefinito, come unico punto d’orientamento restano quei listelli composti a croce. Essi sono non solo realtà figurativa, visiva, ma anche tattile. Negli anni ’70, la lotta per la croce come simbolo della fine (ma anche della catarsi) s’estende ad un gran numero di quadri, schizzi, disegni e sculture. Iniziò tutto con il guazzo Il pittore ed il modello (1970), dove per la prima volta - per quanto sia riuscito ad appurare - la figura verticale del pittore s’incrocia col nudo orizzontale nel quadro dietro le sue spalle (Interessante dettaglio: il pittore con ciò esprime la consapevolezza che lui ed il suo quadro la stessa cosa; tanto è il suo Ego credibile, quanto è credibile anche la sua arte.) Quest’invenzione si ripeterà, con le medesime ripercussioni, in diverse occasioni (Il pittore, dittico, 1975; Il pittore di fronte ad un muro bianco, 1975; molto esplicito anche nella scultura Croce, 1976; e poi ne Il pittore, 1979). Desidererei segnalare un’altra “crocifissione” adagiata, dal titolo L’uomo ed i pesci (1974), perché il concentrato di volontà incosciente in questo quadro ha raggiunto l’apice. La figura allungata, “goticamente” smunta, intrisa di nero, quasi tocca il vassoio di legno, la tavoletta con i pesci. Si tratta di un pescatore (morto) nudo, un povero sventurato accidentale o un gitante colpito da una disgrazia, o è il pesce raffigurato (ikhthys) - acronimo di Gesù Cristo, Figlio di Dio e Salvatore - ad aver messo in relazione il morto con il contenuto cristiano, con l’aiuto della “tavoletta ideogrammatica”? Negli anni della Guerra per la Patria (1991 - 1995), sotto il peso delle morti quotidiane, il suo patimento s’è rinnovato. Non aveva più bisogno di una storia attraverso la quale effettuare il transfer del contenuto del proprio essere. Al posto di uomini con pesci e pittori davanti ad una tela, è apparsa in alcune (vere) Crocifissioni la figura chiaramente denominata eroe della Sofferenza (…) (Frammenti, 2007) 31 ljubo 31 28/03/2007, 13:43 32 ljubo 32 28/03/2007, 13:43 PAINTER WITH A CROWN OF THORNS An essay on Ljubo IvanËiÊ Igor ZidiÊ When in spring he made his debut in Zagreb with his first solo show, IvanËiÊ was a finished painter - “l’artista gia fatto” (words with which Ferruccio Ferrazzi, Roman teacher of Vjekoslav ParaÊ was to encourage IvanËiÊ’s teacher from Split). Indeed: IvanËiÊ’s world was already inventoried - partially described as well - almost all his motifs and subjects were set forth, his extraordinary technical accomplishment had been proved, his sources of inspiration noted, his palette - years in advance - well defined. It could be seen from his first exhibited works that he was going to pay as much heed to tradition as to modernity; to Tintoretto as to Picasso. I have not mentioned them fortuitously. It can be observed that in his reading he was inclined to the heavies: to Grunewald, the older Titian, Caravaggio, Ribera, Rembrandt, Goya and Courbet… It was the same with the moderns, from Rouault to Carrà and Sironi, from VidoviÊ, Hopper and Bacon to young Buffet. The Dalmatian local presence can be distinguished; the great symbolic power of night, of the sun (the frenzied and the muted), the Christian strength of water (rising, in its turbulene, from the subconscious) - although he then thought of himself as agnostic or atheist - expanding, in countless forms of appearance, in the world of the painting, the breadth and height of the frame, as sea, as rain, as puddle, as a drop of salvation, as a tear in the eye. Then, perhaps, the most mysterious in his symbolism, the unsettling figure of the wall, the obstacle, the membrane. In terms of subject and iconography, through all the faces and landscapes, views and still lifes, nudes and self-portraits, he comes across as painter of suffering: of endurance and resistance. When he made his debut, he was twenty-nine. It cannot be said that he was too young. Not, at least, in the country in which RaËiÊ was lost at 23, Steiner at 24, KraljeviÊ at 28 and PlanËiÊ at 30. But more than any of these predecessors, IvanËiÊ was hindered by sickness; only ©ebalj perhaps went through something similar. And in that consecrated circle of youths, he had something of his own, something special, that distinguishes him, picks him out: there are no childish works, works that seek concessions for youth, a look full of understanding and wellintentioned forgiveness; there is no worthy and promising first fumbling… From the (public) Slikar sa æenskom figurom Pittore con figura femminile Painter with Female Figure 1977 beginning, his painting is no promise, but the work itself. There is nothing of the rise and fall of painting exercises to be seen in him. This part of himself, and who has not had it, was worked out among the walls of his studio, and buried in silence. Whatever passed the threshold is ripe and 33 ljubo 33 28/03/2007, 13:43 »ovjek i ribe L’uomo e i pesci Man and Fish 1974 34 ljubo 34 28/03/2007, 13:43 35 ljubo 35 28/03/2007, 13:43 completed; it does not seek changes and corrections; the least he is concerned about is harmonising the shimmering of the peacock’s tail. And then, if it were not for that seriousness that accompanied him from the first few steps, all these data about years and his first one-man show would be just trivialities. Seriousness, however, indicates the appearance of a pedigree, one-of-a-kind painter, whose complex and ambiguous language was at first not understood as ambivalence but rather, chopped in two, was read and expounded in two contradictory ways: a) as neo-traditionalist and b) as crypto-modernist. But none of these simplistic interpreters denied his expressive persuasiveness, challenged his formal power. There were, it is true, muted disputes about the contents of his paintings. Hadn’t perhaps too much power - uncritically, right? - been devoted too eagerly to the exploration of the mortal, in other words, of what is beyond experience, and hence, beyond knowledge? This enormous painterly potential was, then, being used to no purpose. One heard here and there, right until the late sixties, the timid and conformist complaint, completely at one with the projected society of optimism that surrounded the painter: “Well, why so much gloom? Why so much darkness, so much anxiety and social scepticism?” The painter’s original reasons were not of a social nature. He lived and breathed, over the years, in line with the society for which, with his brothers, he had fought. He was not a refusenik, a drop-out, a man of the margins, a member of a defeated group, but an individual, from the victors’ camp. Indeed, a tired a resigned victor. The reasons for his drama - and the reasons for the sagging of his verve, were entirely personal. (In the fifties this could have been in some people’s eyes to increase his responsibility, his guilt even.) From year to year, month to month, death slunk through his house, and no political embrace could make the terrible wounds to his family invisible. He was just a boy when his mother died. In 1941, the sister, Zlata, to which his adopted mother had just given birth, died; Then in PuËiπÊe, where a solicitous father had sent the children to safety from occupied Split, the house was burned down by the Italian soldiers, together with everyone in it. Then the dreadful journey of his brother Ante around the Italian camps started. Soon, worn out by famine and sickness, Ljubo’s sister Franka died, the youngest in a family that had shrunk so drastically. Then came the news that his brother Zvonko had been shot on his way back from Slavonia, where he had attempted to buy food for the family, by unknown looters. Then in Montenegro, the Chetniks slaughtered his brother Vjeko, with whom he had been very close, for being a Partisan fighter. In January 1944, the Germans occupied BraË, killed some of the inhabitants, and drove even more of them to the mainland as slaves to the German work camps. In one of them, in Zenica, Ljubo’s father, Ante IvanËiÊ Sr., died of typhus in July 1944. Still to be written in the calendar of deaths of the IvanËiÊes was the year 1950, when his brother Ante, called Bogo, at length closed his weary eyes, never having recovered from the internment and his tuberculosis. At one time, Ljubo and Bogo, both of them young men who were on their death beds, looked at Brestovac from their hospital beds. The unuttered question on both their lips: “Is anyone going to make it” got, at last, an answer: the painter endured. Life, then, beyond all illusions, was filled with blackness, welling up like a tidal wave. In the young life of one man, there was so much of it that it could have fed ten painters with anxiety and resignation as to the fate of the vulnerable human being. This deep trouble was never either 36 ljubo 36 28/03/2007, 13:43 OsjeÊanje stvari Il senso delle cose Feeling of Things 1968 sought or feigned in IvanËiÊ; it came up from his being wilfully, sometimes uncontrollably, and that, luckily, was soon noticed by the reviewers. And so it was possible that not a half year after his first solo show, the domestic selectors were already putting him into a national showcase of modern painting (60 Tableau de la Peinture Moderne Yougoslave or Modern Maler aus Jugoslawien: 60 Werke jugoslawischer Künstler) that in 1954-1955 went around a number of venues in France, Switzerland and Germany; at the beginning of 1955 he was chosen to be among the painters who were to represent Yugoslavia at the 1st Mediterranean Biennial in Alexandria. This brought him the second prize for painting. There is no doubt, it was extremely significant that the international jury registered the poignancy of his blackness and that they registered it - as was right - as existential painting, and not a private darkness; about the painter’s private life, the adjudicators, of course, knew nothing. What did this first recognition of the painter in the outside world actually say? I would think that the elaboration of personal traumatic experiences, for it must have been about them after all, revealed in the grid of drawings and in the relief of the material a manner in which the experience of a single man could be represented as the potential fate of all men. IvanËiÊ did not mourn for himself in front of others; in defence of his self-abnegation it is enough to say that not 37 ljubo 37 28/03/2007, 13:43 Figure pred vratima Figure davanti alla porta Figures before Door 1976 in a single iconic detail, not in a single narrative convolution does he reveal a single part of his personal story. When, from time to time, such an intention might appear, the painter repressed it into the loci communi of art: into colour or not colour, into an agglomeration of pigment, into the opalescent gleam of matter, into rhythmic alternation, arsis and thesis, relief and wash, into the draughtsman’s pointedness, and he never embarked on description but always evocation. And so the line starts off and then, entirely unexpectedly, it stops, is lost, leaving it to the imagination of the observer to continue it, to the viewer’s sensory equipment to feel it, to anticipate the possible course, to assume or predetermine it. Colour-non-colour is mainly black and white, the clot is on the whole impenetrable, the lakes are transparent, and deep, like looking into a well. When the light falls upon the agglomerations of material, it lives in the washes, arises from them. The figures that are composed in the drawing are quite ordinary: a house, city, a street, a fish, a man. What is, in this context, or precisely, what is it that speaks the specific IvanËiÊ sentimiento tragico de la vida? This is the taste, the colour and the substantiality of the suffering that suffuses it all: the human beings presented in the pictures, the fish drawn from the sea, the houses - boxes or tombs - urban or bare landscape; suffering, that from its human experiential centre floods the whole of nature and is transferred to the light, the stone, the trees, the objects of the still lifes. It is concentrated in the blotch, the relief, the line; visible to the eye and to the hand too. The partial graininess of its epidermis, the scratching in of the line, the alternation of flashes of light with clots of dark, tell that painting, like life, is a constant fight, endless depletion. People have discussed, 38 ljubo 38 28/03/2007, 13:43 expatiated on, IvanËiÊ’s motifs as media for the transmission of his “black contents”. It should be said that with the years his register expanded; that he created a series of works of triumphal light, and that, when he scooped from the depths of his being, the white too would be black, and that he could transfer the power of his feeling into every form, being and thing. There are many pictures in him that we could, with good reason, describe as tragic landscapes (just as the masters of the past were wont to create their heroic regions), and a good number of portraits that we can call tragic portraits. And then the nudes! The human body, through the countless possibilities of structuration, putting together and taking apart, and then of contextualisation and of decontextualisation, geometry and destruction (in the style of Informel), covering and uncovering, particularly apt for the exposition of drama. It was actually with the human body that IvanËiÊ shaped his own version of an earthly Inferno. the naked body returns us to the biblical very beginnings: when they knew their own nakedness, Adam and Eve were already fighting for survival in the sweat of their brow. Their first-born, Cain, killed his brother Abel out of envy; out of the two first-born on earth, one was a killer and the other a victim, in other words that it was from the murderer Cain that the line of earthlings began. From Glory to the Father the words of the prayer well up into the memory: As it was in the beginning is now and ever shall be world without end, amen. But indeed: what was there at the beginning? Lost paradise, brother against brother, man against man. IvanËiÊ’s nudes - in position, sexual characteristics, exposure - set off many a question. If there is one thing that it is undoubted, though, it is that among the pictures there is no Cain. Irrespective of whether he is painting man or woman, he dedicates himself to the fate of Abel. Body on the earth. Extended. Sometimes it will give some sign of life. Elsewhere a clear emblem of death. Colours of wax or earth, motionless lopped limbs (Figures, 1997; Figures in an Interior, 1957; Three Figures, 1958; Figure in Interior, 1961). There are situations in which fierce portraits, suddenly brought to a stop, tell of the death agony: the function of the space beyond the world is no longer necessarily filled with the black of night; now, refined, as if from conversation with the dying, comes white, a sickly camomile whiteness of space that absorbs the just flown spirit (Hospital Triptych, 1978). The earth is left the spasmodic human bodies, tautened or elongated with violent abridgements - with a dynamic perspective - and with the occasional morbid detail: like that fruit (in the central picture of the triptych) offered to death. Sometimes the female nudes confuse us with their ability to combine the vital and the mortal: the rounded hip and the swelling belly, the broad pelvis and the abundant breast gives way to the stump of arm or calf, a broken neck, a falling head. Is this a problem of inconsistency in style - as it seemed once to Gamulin - or is it a duality of content that is at issue? I would say, with respect to the painter’s experience of life and his practice in his discipline, that we are dealing here with a deliberately bastard content, in which the live helps to bring out the mortality of the dead, and the dead heightens the vitality of the still living. A journey through the oeuvre leads to the conclusion that we live the time of dying intensively. 39 ljubo 39 28/03/2007, 13:43 Autoportret s figurama Autoritratto con figure Self-Portrait with Figures 1982 At the end of these reflections, one more question: is it necessary to contest the deadness of his natures mortes? The work of a consistent author should, through all the variations in genre, demonstrate the same thing. And it says: with the paradox of the duality of content, his dead sardines, heads cut off and guts ripped out, shine with the beauty of their painted matter and thus - dead - live. In a similar manner everything else that is, otherwise, dead, also lives. The lemons 40 ljubo 40 28/03/2007, 13:43 Akt s draperijama Nudo con tendaggi Nude with Drapery 1981 in the glass bowl, the ashtray full of butts, the objects from the old kitchen (Chimney II), the griddle and the small fish bones on the plate. The power of evocation in IvanËiÊ is enormous: the evoked objects recreate situations, scenes, and the awakened images of ancient times or of at least the past set off the motions. Then it becomes possible to live parallel lives, to be both here and there, now and once upon a time. The blackness of the old griddle that makes it past, worn out. But the painterly black matter of that pastness of it, palpable and rough, of the form that that mimetically spells out some real form, makes the materiality of it set the reality, or more precisely, the presentness. Of course, this is no profligate still-life orgy of the Flemish Baroque - and perhaps the chaotic abundance and wantonness - foreign to the Mediterranean and entirely nonspiritual. (Compare for example IvanËiÊ’s Sunfish, 1966, with the Kitchen Table of Frans Snyders in the Munich Old Pinacotheca). When we address the humour that will from time to time show up in IvanËiÊ’s paintings we will think almost exclusively of his portraits, or more exactly of his self-portraits. It is interesting that in this genre more than any other there are uncommon transfusions of vital contents into the visual reality. There is no, for example, landscape that has its inverse image; the still life does not imply the necessary existence of some own (still-life) anti-image; so it is with the figural composition, the animal scenes, the seascapes, the interiors; this only does not hold for the selfportraits, of which the obverse and reverse are always to be read. If the obverse is serious or 41 ljubo 41 28/03/2007, 13:43 tragic, the reverse will be humorous, grotesque or gallows-humorous. However absurd it might seem, the grotesque and the tragic come together, it is not inconceivable. Least known of all, when everything is added up, is IvanËiÊ as caricaturist; and yet he drew caricatures for years, mainly from meetings of the faculty, at the Academy and on holiday. And he did not reveal just the others; he discovered that he needed a moment of relaxation and fun; that he cared about mordant mockery and carefree jokes. The self-critical hand, however, soon stopped in its tracks and - scrupulous the way he was - returned with relief to his own obverse and reverse. He attempted to achieve portrait likeness - which means a physical and psychological likeness while making his own job extra difficult by added requirements. The whole portrait, but with only half a head; a portrait of a person through a portrait of spectacles and so on; a self-portrait yawning; a self-portrait in a death rattle; a self-portrait grown into others - mixed with male and female models, and so on. 42 ljubo 42 28/03/2007, 13:43 The multiplicity of self-portraits that his work records means that there was something else at issue: here there is a deep feeling of loneliness at work. The painter feels an outcast and he has nothing else but to deal with the last level of all. This is also an indicator that communication with others sticks, that from every work, it is actually the painter’s Ego that is speaking out. *** Believer or unbeliever, IvanËiÊ was to bear his cross the whole of his life. I recall, long ago, more than a quarter of a century, we were talking over an ancient and awkward tape recorder; I can’t remember myself how we go onto the topic of religion. “I don’t believe,” said Ljubo, slowly, hesitantly, “I didn’t believe. Why did life play such terrible tricks with us. My mother, my late father, my good brothers, my innocent sisters… what had they don wrong? Many innocent people die… I know, of course, but it was as if we had been picked out to be victims… If there was a God, said my childish heart, why didn’t he say: It’s enough. Why didn’t he give me some sign, some good news that we had deserved… Torture, when it lasts too long or is too intense, blunts our nerves, deadens us; we hear and see weaker, and to that extent we are to a degree protected. It isn’t given to man to bear too much light or too much dark. Our numbed senses give an averagely tolerable and reduced scale of information, in fact: of the world and the worldly. Who governs this? I was aware that this was not a process in which I was planning or deciding. One day I got into a conversation with my sister Anka. She Djevojka s maËkom Fanciulla con gatto Girl with Cat 1989 had no refuge in painting, the way I had; she did not have, it seemed to me, anything at all in which she could settle, dissolve her troubles, calm her vivid memories. “You’re wrong,” she said to me. “Every day, hour after hour, I talk with God.” “Where was that God of yours when our Bogo was dying… and all the others?” “You’re so ungrateful! Do you want to tell me that you can remember better the way the poor fellow died than the way you stayed alive, huh? And how did you stay alive? Just luck, was it? Providence saved you… You could have learned that there’s no luck in life.” And she would have gone on had I not interrupted her: “Fine, fine, I give up.” Afterwards, when I was left alone, it started to bother me: how was my lack of belief helping me? No way. To calm down, I started painting. And what is that. It’s just shifting my misery over onto the surroundings, to white paper, to canvas. Hold on a bit. Not to go to fast. Perhaps it was just calming down my upset, turning negative into positive energy. But Anka was looked after by her God. And all of us in her heart: the living and the dead. I often think that man is happier and stronger if he has religion. And of course, less alone. My problem with God, I settled it in my way when I started thinking of Christ as the god-in-man. His father was a worker, a chippy. Why was he executed? Why with all that agony? Then I linked him with my Vjeko. Oh, God is not so very soft-hearted. It calmed me down when I realised he wasn’t to his own either. Then I thought of the grand pyramids in Egypt, how many lives those buildings cost. We could despise the buildings for this, and yet we still marvel at them. Between the deaths of these slaves 43 ljubo 43 28/03/2007, 13:43 Autoportret (Podbraeni) Autoritratto (Col doppio mento) Self-Portrait (Podbraeni) 1984 44 ljubo 44 28/03/2007, 13:43 and the gigantic works on the building of these marvels there is of course a clear link; but between their fates and the form of the pyramid itself you cannot see such a clear and such an indubitable link. There is some difference between the work that kills and the ultimate form, which inspires. When it was all over, I believe, that some sort of awe for the work could have been discerned even in the eyes of some of those worn out slaves”. At that time IvanËiÊ had long been seeking a form to synthesise his experience of the Passion. He had found it, in an impressive way, as early as 1962 (Two Figures). The reclining (nude) figure turned into a toppled cross, and the second, upright, vividly recalled Christ’s crucifixion. What does this mean? This discovery, at this time, was clearly premature. The painter did not recognise it; I conclude that the sign of the cross in the figure with crossed arms was formed unconsciously, as a fortuitous identification of the human figure and fate inscribed in the cross. A year or so later (Two Figures, 1966) the position of the two connected nudes suggests the convergence of “bodies” in a coordinate relationship: one figure has already assumed the vertical position, while the other is diagonally disposed; adjusted, slowly, to the obligatory horizontal. A still life outside of this lay of bodies was very interesting - The Feeling of Things (1968). The black, Golgotha-dark wall has filled the height and width of the composition. The surface is divided with black laths into four fields; two are void and two in which the traces, the remains, the feelings of some things glint out. In this ensemble, then, of some undefined dead or undefined fading away, the only guideline is in those laths arranged crosswise. They are not just a visual but a tactile reality. In the seventies the battle for the cross as emblem of the end (and a catharsis) expanded to cover a fairly large number of paintings, sketches, drawings and sculptures. It started with the gouache Painter and Model (1970) where for the first time - as far as I have been able to establish - the vertical figure of the painter is crossed with the horizontal nude on the painting behind his back. (One interesting detail: the painter here expresses his knowledge that he and his picture are one and the same; to the extent that his Ego is credible, so is his art.) These discovery was to be repeated, with the same repercussions, several times (Painter, diptych, 1975; Painter in front of White Wall, 1975; very explicitly in the sculpture Cross, 1976; then in Painter, 1979). I would like to refer to one more deposed “crucifixion” named Man and Fish (1974), because the concentration of unconscious desire reached its peak in this painting. The elongated Gothic, drawn figure, dissolved into the black, almost touches the wooden platter, the board with the fish. Is this naked, dead, fisherman, an accidental victim or a tripper suffering an accident, or has the painted fish (ikhthys) acronym for Jesus Christ, God’s Son is Saviour - made a connection between the dead with the Christian content with the assistance of the ideogram tablet. In the years of the Homeland War (1991-1995), under the pressures of the everyday sufferings and losses, his pain was renewed. Then he no longer needed a story through which to carry out the transfer of the contents of his being. Instead of people with fish and painter in front of canvas, the cogently named hero of suffering appeared in several genuine Crucifixions. (Fragments, 2007) 45 ljubo 45 28/03/2007, 13:43 KATALOG IZLOÆENIH DJELA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. Branka, 1954. ulje/papir na mediapanu, 490x500 mm sign. l. gornji k.: Lj IVAN»I∆ 54 Privatno vlasniπtvo, Zagreb Ulica u kiπi, 1956. ulje/papir na lesonitu, 420x524 mm sign. l. donji k.: Lj. IVAN»I∆ 56 Privatno vlasniπtvo, Zagreb »empresi, 1956. ulje/papir na lesonitu, 506x700 mm 56 sign. d. dolje: IVAN»I∆ Lj Moderna galerija, Zagreb Inv. br. MG 4048 Na obali, 1956. ulje/papir na mediapanu, 490x635 mm sign. d. dolje: Lj. IVAN»I∆ 56 Privatno vlasniπtvo, Zagreb Dvije figure, 1957. ulje/papir na mediapanu, 518x647 mm sign. l. dolje: IVAN»I∆ Lj. Privatno vlasniπtvo, Zagreb »ovjek i ribe, 1957. ulje/papir na lesonitu, 1490x970 mm sign. nema Moderna galerija, Zagreb Inv. br. MG 2346 Limuni, 1958 ulje/papir na lesonitu, 473x413 mm sign. l. gore: IVAN»I∆ d. donji k.: IVAN»I∆ 57 Privatno vlasniπtvo, Zagreb Autoportret sa stalkom, 1958. ulje/papir na lesonitu, 685x534 mm sign. l. gornji k.: I. Lj. 58 Moderna galerija, Zagreb Inv. br. MG 2363 Riba, 1960. ulje/papir na mediapanu, 490x630 mm sign. d. gornji k.: Lj. IVAN»I∆ 60 Privatno vlasniπtvo, Zagreb 10. Kiπa II, 1960. ulje/papir na lesonitu, 1000x1500 mm sign. l. sa str.: IVAN»I∆ Lj. 60 Matica hrvatska, Zagreb 11. Nebo, 1964. ulje/papir na lesonitu, 910x1170 mm sign. d. gornji k.: IVAN»I∆ 64 Zbirka umjetnina Mirko AzinoviÊ, Zagreb 12. Æenski akt, 1966. ulje/papir na lesonitu, 900x1200 mm sign. d. gore: Lj IVAN»I∆ 66 Zbirka umjetnina Mirko AzinoviÊ, Zagreb 13. Bor u kiπi, 1967. ulje/papir na lesonitu, 535x693 mm sign. d. sredina: IVAN»I∆ Lj. Moderna galerija, Zagreb Inv. br. MG 3987 14. Okerasti akt, 1968. ulje/papir na mediapanu, 800x1440 mm sign. d. dolje: Lj. IVAN»I∆ Privatno vlasniπtvo, Zagreb 15. OsjeÊanje stvari, 1968. ulje/papir na lesonitu, 980x1185 mm sign. d. sredina: IVAN»I∆ Lj 68 Privatno vlasniπtvo, Zagreb 16. Æenski akt u crnom, 1969. ulje/papir na lesonitu, 910x1175 mm sign. d. gornji k.: IVAN»I∆ 69 Privatno vlasniπtvo, Zagreb 17. Æena, 1970. ulje/papir na lesonitu, 530x670 mm sign. l. donji k.: IVAN»I∆ 70 Moderna galerija, Zagreb Inv. br. 4051 sign. sred. dolje: Lj. IVAN»I∆ Privatno vlasniπtvo, Zagreb 20. Slikar sa æenskom figurom, 1977. ulje/papir na mediapanu, 500x300 mm sign. d. donji k.: Lj. IVAN»I∆ 77 Privatno vlasniπtvo, Zagreb 21. Autoportret pred crnom pozadinom, 1977. ulje/papir na lesonitu, 435x350 mm sign. d. gornji k.: IVAN»I∆ 77. Privatno vlasniπtvo, Zagreb 22. Akt s draperijama, 1981. ulje/papir na mediapanu, 860x1140 mm sign. d. gornji k.: Lj. IVAN»I∆ Privatno vlasniπtvo, Zagreb 23. Autoportret s figurama, 1982. ulje/papir na mediapanu, 1150x910 mm sign. d. donji k.: Lj IVAN»I∆ Privatno vlasniπtvo, Zagreb 24. Autoportret (Podbraeni), 1984. ulje/papir na lesonitu, 405x555 mm sign. d. gornji k.: Lj. IVAN»I∆ 84 Privatno vlasniπtvo, Zagreb 25. Djevojka s maËkom, 1989. ulje/papir na mediapanu, 720x1160 mm sign. l. donji k.: Lj. IVAN»I∆ Privatno vlasniπtvo, Zagreb 26. Æenski akt, 1991. ulje/papir na mediapanu, 940x1615 mm sign. d. dolje: Lj. IVAN»I∆ Privatno vlasniπtvo, Zagreb 18. »ovjek i ribe, 1974. ulje/papir na lesonitu, 1268x2355 mm sign. nema Moderna galerija, Zagreb Inv. br. MG 3430 19. Figure pred vratima, 1976. ulje/papir na mediapanu, 680x945 mm 46 ljubo 46 28/03/2007, 13:43 ELENCO DELLE OPERE ESPOSTE 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. senza firma Galleria d’arte moderna, Zagabria Inv. nº MG 3430 Branka, 1954 olio/carta su pannello mdf, 490x500 mm firma nell’angolo sup. sin.: Lj IVAN»I∆ 54 Proprietà privata, Zagabria 10. La pioggia II, 1960 olio/carta su pannello truciolare, 1000x1500 mm firma sul lato sin.: IVAN»I∆ Lj. 60 “Matica hrvatska”, Zagabria Via sotto la pioggia, 1956 olio/carta su pannello truciolare, 420x524 mm firma nell’angolo inf. sin.: Lj. IVAN»I∆ 56 Proprietà privata, Zagabria 11. Il cielo, 1964 olio/carta su pannello truciolare, 910x1170 mm firma nell’angolo inf. dx.: IVAN»I∆ 64 Collezione d’opere d’arte “Mirko AzinoviÊ”, Zagabria Cipressi, 1956 olio/carta su pannello truciolare, 506x700 mm 56 firma in basso a dx.: IVAN»I∆ Lj Galleria d’arte moderna, Zagabria Inv. nº MG 4048 Sulla costa, 1956 olio/carta su pannello mdf, 490x635 mm firma in basso a dx.: Lj. IVAN»I∆ 56 Proprietà privata, Zagabria Due figure, 1957 olio/carta su pannello mdf, 518x647 mm firma in basso a sin.: IVAN»I∆ Lj. Proprietà privata, Zagabria L’uomo e i pesci, 1957 olio/carta su pannello truciolare, 1490x970 mm senza firma Galleria d’arte moderna, Zagabria Inv. nº MG 2346 Limoni, 1958 olio/carta su pannello truciolare, 473x413 mm firma in alto a sin.: IVAN»I∆ nell’angolo inf. dx.: IVAN»I∆ 57 Proprietà privata, Zagabria Autoritratto con cavalletto, 1958 olio/carta su pannello truciolare, 685x534 mm firma nell’angolo sup. sin.: I. Lj. 58 Galleria d’arte moderna, Zagabria Inv. nº MG 2363 Il pesce, 1960 olio/carta su pannello mdf, 490x630 mm firma nell’angolo inf. dx.: Lj. IVAN»I∆ 60 Proprietà privata, Zagabria 12. Nudo di donna, 1966 olio/carta su pannello truciolare, 900x1200 mm firma in alto a dx.: Lj IVAN»I∆ 66 Collezione d’opere d’arte “Mirko AzinoviÊ”, Zagabria 13. Pino sotto la pioggia, 1967 olio/carta su pannello truciolare, 535x693 mm firma a dx. del centro: I IVAN»I∆ Lj. Galleria d’arte moderna, Zagabria Inv. nº MG 3987 14. Nudo color ocra, 1968 olio/carta su pannello mdf, 800x1440 mm firma in basso a dx.: Lj. IVAN»I∆ Proprietà privata, Zagabria 15. Il senso delle cose, 1968 olio/carta su pannello truciolare, 980x1185 mm firma a dx. del centro: IVAN»I∆ Lj 68 Proprietà privata, Zagabria 16. Nudo di donna in nero, 1969 olio/carta su pannello truciolare, 910x1175 mm firma nell’angolo inf. dx.: IVAN»I∆ 69 Proprietà privata, Zagabria 17. Una donna, 1970 olio/carta su pannello truciolare, 530x670 mm firma nell’angolo inf. sin.: IVAN»I∆ 70 Galleria d’arte moderna, Zagabria Inv. nº 4051 19. Figure davanti alla porta, 1976 olio/carta su pannello mdf, 680x945 mm firma al centro in basso: Lj. IVAN»I∆ Proprietà privata, Zagabria 20. Pittore con figura femminile, 1977 olio/carta su pannello mdf, 500x300 mm firma nell’angolo inf. dx.: Lj. IVAN»I∆ 77 Proprietà privata, Zagabria 21. Autoritratto davanti ad uno sfondo nero, 1977 olio/carta su pannello truciolare, 435x350 mm firma nell’angolo inf. dx.: IVAN»I∆ 77. Proprietà privata, Zagabria 22. Nudo con tendaggi, 1981 olio/carta su pannello mdf, 860x1140 mm firma nell’angolo inf. dx.: Lj. IVAN»I∆ Proprietà privata, Zagabria 23. Autoritratto con figure, 1982 olio/carta su pannello mdf, 1150x910 mm firma nell’angolo inf. dx.: Lj IVAN»I∆ Proprietà privata, Zagabria 24. Autoritratto (col doppio mento), 1984 olio/carta su pannello truciolare, 405x555 mm firma nell’angolo inf. dx.: Lj. IVAN»I∆ 84 Proprietà privata, Zagabria 25. Fanciulla con gatto, 1989 olio/carta su pannello mdf, 720x1160 mm firma nell’angolo inf. sin.: Lj. IVAN»I∆ Proprietà privata, Zagabria 26. Nudo di donna, 1991 olio/carta su pannello mdf, 940x1615 mm firma in basso a dx.: Lj. IVAN»I∆ Proprietà privata, Zagabria 18. L’uomo e i pesci, 1974 olio/carta su pannello truciolare, 1268x2355 mm 47 ljubo 47 28/03/2007, 13:43 CATALOGUE OF THE WORKS EXHIBITED 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. Branka, 1954 oil/paper on MDF, 490x500 mm sign. t.l.c.: Lj IVAN»I∆ 54 Privately owned, Zagreb Street in the Rain, 1956 oil/paper on hardboard, 420x524 mm sign. b.l.c.: Lj. IVAN»I∆ 56 Privately owned, Zagreb Cypresses, 1956 oil/paper on hardboard, 506x700 mm 56 sign. b. r.: IVAN»I∆ Lj Modern Gallery, Zagreb Inv. no. MG 4048 On the Shore, 1956 oil/paper on MDF, 490x635 mm sign. b. r.: Lj. IVAN»I∆ 56 Privately owned, Zagreb Two Figures, 1957 oil/paper on MDF, 518x647 mm sign. b. l.: IVAN»I∆ Lj. Privately owned, Zagreb Man and Fish, 1957 oil/paper on hardboard, 1490x970 mm unsigned Modern Gallery, Zagreb Inv. no. MG 2346 Lemons, 1958 oil/paper on hardboard, 473x413 mm sign. t. l.: IVAN»I∆ b. r. c.: IVAN»I∆ 57 Privately owned, Zagreb Self-Portrait with Easel, 1958. oil/paper on hardboard, 685x534 mm sign. t. l. c.: I. Lj. 58 Modern Gallery, Zagreb Inv. no. MG 2363 Fish, 1960 oil/paper on MDF, 490x630 mm sign. t. r. c.: Lj. IVAN»I∆ 60 Privately owned, Zagreb 10. Rain II, 1960 oil/paper on hardboard, 1000x1500 mm sign. l. at the side.: IVAN»I∆ Lj. 60 Matica hrvatska, Zagreb 11. Sky, 1964 oil/paper on hardboard, 910x1170 mm sign. t. r. c.: IVAN»I∆ 64 Mirko AzinoviÊ Art Collection, Zagreb 12. Female Nude, 1966 oil/paper on hardboard, 900x1200 mm sign. t. r.: Lj IVAN»I∆ 66 Mirko AzinoviÊ Art Collection, Zagreb 13. Pine in Rain, 1967 oil/paper on hardboard, 535x693 mm sign. b. centre: IVAN»I∆ Lj. Modern Gallery, Zagreb Inv. no. MG 3987 sign. b. centre: Lj. IVAN»I∆ Privately owned, Zagreb 20. Painter with Female Figure, 1977 oil/paper on MDF, 500x300 mm sign. b. r. c.: Lj. IVAN»I∆ 77 Privately owned, Zagreb 21. Self-Portrait before Black Background, 1977 oil/paper on hardboard, 435x350 mm sign. b. r. c.: IVAN»I∆ 77. Privately owned, Zagreb 22. Nude with Drapery, 1981 oil/paper on MDF, 860x1140 mm sign. t. r. c.: Lj. IVAN»I∆ Privately owned, Zagreb 23. Self-Portrait with Figures, 1982 oil/paper on MDF, 1150x910 mm sign. b. r. c.: Lj IVAN»I∆ Privately owned, Zagreb 14. Ochre Nude, 1968 oil/paper on MDF, 800x1440 mm sign. b. r.: Lj. IVAN»I∆ Privately owned, Zagreb 15. Feeling of Things, 1968 oil/paper on hardboard, 980x1185 mm sign. r. centre: IVAN»I∆ Lj 68 Privately owned, Zagreb 16. Female Nude in Black, 1969 oil/paper on hardboard, 910x1175 mm sign. t. r. c.: IVAN»I∆ 69 Privately owned, Zagreb 17. Woman, 1970 oil/paper on hardboard, 530x670 mm sign. b. l. c.: IVAN»I∆ 70 Modern Gallery, Zagreb Inv. no. 4051 24. Self-Portrait (Podbraeni), 1984 oil/paper on hardboard, 405x555 mm sign. t. r. c.: Lj. IVAN»I∆ 84 Privately owned, Zagreb 25. Girl with Cat, 1989 oil/paper on MDF, 720x1160 mm sign. b. l. c.: Lj. IVAN»I∆ Privately owned, Zagreb 26. Female Nude, 1991 oil/paper on MDF, 940x1615 mm sign. b. r.: Lj. IVAN»I∆ Privately owned, Zagreb 18. Man and Fish, 1974 oil/paper on hardboard, 1268x2355 mm unsigned Modern Gallery, Zagreb Inv. no. MG 3430 19. Figures before Door, 1976 oil/paper on MDF, 680x945 mm 48 ljubo 48 28/03/2007, 13:43 NAKLADNIK EDITORE PUBLISHER Adris grupa d.d. Obala Vladimira Nazora 1, 52210 Rovinj tel.: 052/ 801 312 fax: 052/ 813 587 e-mail: [email protected] www.adris.hr ZA NAKLADNIKA EDIZIONE A CURRA DI FOR THE PUBLISHER Predrag D. GrubiÊ LIKOVNI POSTAV IZLOÆBE ESPOSIZIONE A CURA DI AUTHOR OF THE EXHIBITION Igor ZidiÊ PRIJEVOD NA TALIJANSKI TRADUZIONE IN ITALIANO ITALIAN TRANSLATION SPES, Zagreb PRIJEVOD NA ENGLESKI TRADUZIONE IN INGLESE ENGLISH TRANSLATION dr. Graham McMaster FOTOGRAFIJE FOTOGRAFIE PHOTOGRAPHY Goran VraniÊ OBLIKOVANJE PROGETTO GRAFICO DESIGN Antun ZidiÊ Sting design, Zagreb FOTOLITI I TISAK FOTOLITO E TIPOGRAFIA PREPRRESS AND PRINT Art studio AzinoviÊ, Zagreb NAKLADA EDIZIONE EDITION 2000˝ Zagreb, 2007. naslovnica / copertina / cover Autoportret sa stalkom, (detalj) Autoritratto con cavalletto, (particolare) Self-Portrait with Easel, (detail) 1958 korice 2-3 2-3 Izloæba je pripremljena u suradnji s Modernom galerijom, Zagreb. Esposizione è realizzata in collaborazione con Galleria Moderna, Zagabria. Exhibition is organized in collaboration with Modern Gallery, Zagreb. 28/03/2007, 05:56