Untitled
Transcript
Untitled
Izdava~: Francuska 7 11000 Beograd Telefon: 2631 200 Telefon i faks: 2627 493 email: mostovi011¿gmail.com sajt: www.ukpsalts.org Glavni urednik: Du{ko Paunkovi} Redakcija: Milo{ Konstantinovi} Marko ^udi} Zorislav Paunkovi} Sekretar redakcije: Mirna Uzelac Likovna i grafi~ka oprema: Darko Novakovi} Lektura i korektura: Sne`ana \ukanovi} [tampa: Zuhra, Beograd Tira`: 350 Objavqivawe ovog broja pomoglo je Ministarstvo kulture i informisawa Republike Srbije BEOGRAD í GODINA XLIII í BROJ 163-164 í ZIMA/PROLE]E 2015 Peter Handke: PODZEMNI BLUZ / Prevela s nema~kog Jelena Kosti}-Tomovi}... 05 í Gajto Gazdanov: ^IKA QO[A / Preveo s ruskog Du{ko Paunkovi}... 41 í Toni Hogland: PESME / Preveo sa engleskog Alen Be{i}... 50 í Florin Manolesku: KONFERENCIJA ZA PAM]EWE / Preveo s rumunskog \ura Mio~inovi}... 59 í Andrea Kamileri: SUDIJA EFIZIO SURA / Preveo sa italijanskog Nikola Popovi}... 70 í Nikola Popovi}: ANDREA KAMILERI I WEGOV SICILIJANSKI SVET... 90 í Nikolaj Olejnikov: PESME / Preveo s ruskog Du{ko Paunkovi} ... 94 í Omer Sejfetin: ^UDO / Prevela s turskog Ana Stjeqa... 110 í Malgo`ata Rejmer: RUMUNSKA BAJKA / Prevela s poqskog Mila Gavrilovi}... 113 í Gonsalo Torente Baqester: KAKO JE OTI[LA MIGELA / Prevela sa {panskog Biqana Isailovi}... 117 í Luis Meknis: PESME / Preveo sa engleskog Nikola @ivanovi} ... 122 í ^arls Bakster: PRIHVATILI[TE / Prevela sa engleskog Kristina \ukovi}... 130 í Kristijan Morgen{tern: PESME / Preveo s nema~kog Bojan Beli} ... 145 í Gotfrid Ben: PUTOVAWE / Prevela s nema~kog Nikolina Zobenica... 151 í Peter Biksel: ^OVEK S PAM]EWEM / Prevela s nema~kog Nikolina Zobenica... 158 í Gabrijel Rozenstok: PESME / Prevela sa engleskog Gorjana Raji} ... 162 í Bruno [ulc: TRI PRI^E IZ „CIMETASTIH PRODAVNICA“ / Prevela s poqskog Sne`ana \ukanovi}... 169 í Dante Mafija: IZABRANE PESME / Prevela sa italijanskog Milana Pileti}... 181 í Norman Daglas: SIRENE I WIHOVI PRECI / Preveo sa engleskog Dejan Acovi}... 188 í [ejmus Hini: ODAVAWE PRIZNAWA POEZIJI / Preveo sa engleskog Stefan Pajovi}... 200 í Dejan Acovi}: HOMER I LORENS OD ARABIJE... 214 í Elizabet Vinkler: BEKETOVO BILINGVALNO DELO: STIL, SAGRE[EWE I PSIHOLOGIJA LITERARNOG UTICAJA / Preveo sa engleskog Borivoj Gerzi}... 226 í AKTIVNOSTI UKPS SEPTEMBAR 2014. – APRIL 2015. / V. Stamenkovi}... 231 í Va{ington Irving: LEGENDA O USNULOJ DOLINI / Prevela sa engleskog Jelena Vitezovi}... 233 í Alen Be{i}... 259 í Ana Stjeqa... 259 í Biqana Isailovi}... 260 í Bojan Beli}... 260 í Borivoj Gerzi}... 260 í Gorjana Raji}... 261 í Dejan Acovi}... 261 í Du{ko Paunkovi}... 261 í \ura Mio~inovi}... 261 í Jelena Kosti}-Tomovi}... 261 í Jelena Vitezovi}... 262 í Kristina \ukovi}... 262 í Mila Gavrilovi}... 262 í Milana Pileti}... 262 í Nikola Popovi}... 263 í Nikola @ivanovi}... 263 í Nikolina Zobenica... 263 í Sne`ana \ukanovi}... 263 í Stefan Pajovi}... 263 í Peter Handke PODZEMNI BLUZ Prevela s nema~kog Jelena Kosti}-Tomovi} LICA: Divqi ^ovek Divqa @ena Brojni putnici koji ulaze i izlaze Konkretne stanice nipo{to nisu obavezne. Broj stanica, tj. scena, mo`e se pove}ati, ali i smawiti. Mo`da, me|utim, treba voditi ra~una o tome da razmaci izme|u dve po~etne ili krajwe stanice budu ve}i nego izme|u dve sredi{we, ba{ kao ka da se metroom vozite kroz neku metropolu, od jedne periferije, preko centra, do druge periferije. 1. SCENA Po~etna stanica. Svaka stanica ima barem dva imena, a po jedine ~ak i po tri ili ~etiri. Ova se, primera radi, zove Uabi ja1– Teruel2 – El Alamejn3. Vagoni podzemne `eleznice ve} stoje i ~ekaju, prazni, svetli, otvorenih vrata. Vidi se samo jedan od vagona, a i on mo`da ne u celosti. Ovaj vagon zauzima ~itavo pro~eqe bine. Strana okrenuta publici nedostaje, ili se, nevi dqiva, pru`a u prvim redovima partera. Ona suprotna strana, sa otvorenim vratima, le`i blizu rampe. Izme|u rampe i zadweg zida vagona ima taman dovoqno prostora za jedan red sedi{ta 1 – Uabija (Ouhabia ili l’Uhabia) mala reka u francuskom delu Baskije koja se uliva u Atlant ski okean kod Bidara (Bidart). Weno ime poreklom nije niti iz francuskog, niti iz {pan skog, ve} iz baskijskog jezika. Zato je srazmerno te{ko utvrditi ta~an izgovor, a samim tim i pravilnu transkripciju u srpskom jeziku. (Prim. prev.) 2 – Teruel (Teruel) pokrajina u Aragonu, u [paniji, povr{ine gotovo 15 000 m2. Glavni grad po krajine tako|e se zove Teruel. (Prim. prev.) 3 – El Alamejn (El Alamein) mali grad u Egiptu, udaqen oko 100 km od Aleksandrije. Poznat je po nalazi{tima nafte i po turizmu, ali pre svega po dve zna~ajne bitke koje su se tokom Drugog svetskog rata odigrale u wemu. Do prve od wih do{lo je jula, a do druge oktobra 1942. godine. Dok je u julu saveznicima po{lo za rukom da zaustave napredovawe nema~kih i italijanskih jedinica, sukobi tokom oktobra i novembra doneli su pravu prekretnicu na severnoaf ri~ kom frontu. Od tog trentuka po~iwe propast nema~ko-italijanskih operacija u ovom delu sveta. (Prim. prev.) 05 i, mo`da, za pokoji dr`a~. Izme|u sedi{ta nalaze se dvoja ili troja vrata. Prvi u vagon ulazi BUNXIJA ili DIVQI ^OVEK ili KONTRA[ ili NARODNI NEPRIJATEQ, ili {ta god dru go da ovaj lik predstavqa. On ne mora nu`no u}i kroz bilo koja od vrata, ve} to mo`e u~initi i na neki drugi na~in, sa stra ne. Ne seda, ve} se, naprotiv, {eta gore-dole po podzemnoj sceni, kao probe radi. Usne mu se pokre}u, bezglasno, ali zato u jasno uo~qivom ritmu. Ispu{ta zvuk nalik zujawu, kao da se na taj na~in priprema za govor. Kona~no zastane kraj jednog od dr`a~a, nasloni se i prekrsti ruke na grudima – i to, tako|e, kao probe radi. Uskoro na binu stupaju i drugi putnici. Isprva ih nema mnogo. Po~etna je stanica zaba~ena, negde daleko na periferiji – ba{ kao {to }e kasnije biti slu~aj i sa posledwom. Ono nekoli ko putnika {to je u{lo, seda, nemo, lica okrenutih gledaocima. Zvu~ni signal najavquje polazak metroa. Vrata se zatvaraju, stvaraju}i, takore}i, stereo ugo|aj. Voz polazi. Kretawe je sa mo nagove{teno, ali je upravo tim i osetnije. Zvuci koji prate vo`wu minimalni su i intenzivni u isto vreme. Ovaj prigu{eni ton s vremenom lagano varira. Jedino svetlo predstavqaju pre terano jarko vagonsko osvetqewe i wegov odsjaj na zidovima vago na. Nakon duge pauze Divqi ^ovek iznenada progovara: DIVQI ^OVEK: Evo vas opet. Evo, opet moram da budem s va ma. Aleluja. Miserere. Oseka bez plime. Neum itnici4 jedni prokle ti. Da ste barem zlo~inci. Ali, ma kakvi: i bez nekog posebnog zlo ~ina, vi ste najve}e zlo od svih zala. Izbavi me va{eg zla. U~ini da izbegnem te qude. Barem jednom, barem za jedan tren. Bio bi to nebeski ose}aj, ube|en sam, nebeski ose}aj. Jedva da sam iza{ao iz sobe, a ve} moram da budem me|u vama. Jedva da sam iskora~io kroz vrata, a ve} sam primoran da se kre}em u va{em dru{tvu. U va{em dru{tvu? U va{oj izop a~enosti. Za{to nisam visoko na Anapur 5 ni, ili na Maunt Mekinliju,6 a ne sa vama, ovde u ovoj zagu{qivoj jami? S druge strane, na Himalajima i na Aqasci va{a je koncen tracija u me|uvremenu jo{ ve}a nego ovde, u podzemqu. Va{i se pu tevi ukr{taju s mojima na svakom koraku. Presecate mi puteve, vi sa tom svojom bednom izopa~eno{}u, li{enom svega dobrog, a po gotovo svega lepog. ^im koraknem napoqe, u taj takozvani slobo 06 4 – U ovom, i ne samo ovom, Handkeovom delu upadqiva je, izme|u ostalog, i upotreba osobenih kovanica i izraza, kao i specifi~na kombinatorika na leksi~kom nivou. Ovo se, gde god je to bilo mogu}e, odra`ava i u prevodu. (Prim. prev.) 5 – Anapurna (Anapurna ili Annapurna) ime planinskog masiva – a istovremeno i nekoliko vr hova – na Himalajima, u Nepalu. Najvi{i od ovih vrhova je Anapurna II. Sa 7.937 m to je 16. po visini planinski vrh u svetu. (Prim. prev.) 6 – Maunt Mekinli (Mount McKinley) najvi{i planinski vrh Severne Amerike. Nalazi se na Aqasci, a visok je 6.195 m. Ime je dobio po 25. predsedniku SAD, Vilijamu Mekinliju (Willi am McKinley). Ima i alternativni naziv Denali (Denali), poreklom iz lokalnog indijanskog jezika. Ovaj drugi naziv danas se u SAD vi{e koristi. Maunt Mekinli je deo istoimenog na cion alnog parka. (Prim. prev.) dan prostor, iz petnih se `ila upiwete da mi prese~ete put. I to ~ak ne iz neke osobite zle namere: Vi, dragi moji, vi{e i ne zna te druga~ije. U me|uvremenu vam je u{lo u krv da presecate put, da preotimate prvenstvo, da li{avate prednosti. Vi ste obi~ni drumski razbojnici. Koga presre}ete? Mene? Stanovni{tvo? Ili ono {to je od toga ostalo. Je li vam jasno? Da li vam to ulazi u te va{e besramno ru`ne glave? Mili Bo`e: Za{to li samo nisam ostao kod ku}e, u svojoj sobi, sam? Kakav li samo pogled puca oda tle, iako se ne vidi ni{ta osim nekog tamo slivnika. Kakve se samo perspektive otvaraju iz moje foteqe, iako se zavr{avaju na komadu defektne drvne gra|e. Ali s druge strane: sam u sobi – to je jo{ gore. Zar sam ja taj koji treba da ostane kod ku}e? Ja? Ne, vama je mesto kod ku}e, vama. Za{to jednom celodnevno, i u punom brojnom stawu, ne ostanete u tim svojim rupama i skrovi{tima? Gonite se u mrtve uglove. Mrtvi su vam uglovi u potpunosti pri mereni. Tako niko ne bi morao da vas ima pred o~ima, nikada vi {e, ah, nikada vi{e. Izbavite me od prizora koji predstavqate. – Jesam li to rekao ‘prizor’? – Nemate vi vi{e kuda da idete, ne mate {ta da tra`ite, ni nad zemqom, a ni pod zemqom. Izgubili ste vi svako pravo da se kre}ete u slobodnom prostoru. Zatvarate vidik, li{avate perspektive, oduz imate prostor: Treba vas uklo niti sa ulica i trgova. Hajde, poni{tite sami sebe. [ta ti, i ti, i ti tamo ima{ da tra`i{ na Zemqi? Treba vas skloniti na neku drugu planetu. Na neku drugu planetu? Vas treba na neku nesre} nu zvezdu, tamo gde vam je i mesto. Ili vas barem treba skloniti na Maldive, Sej{ele, Antile, na Aleutska ostrva,7 na Havaje, u Las Vegas, u Keniju, u L.A., u Marake{, u Tanger,8 u Wu Orleans, i na Viktorijine i Nijagarine vodopade – bespovratno. Povuci te se iz prometa, posebno ti brahicefale9 tamo, i ti tamo sa sle pqenim u{nim resicama, i ti {to rop}e{ kao najte`i pu{a~, i ti tamo sa posebno testiranim andergraund-parfemom. Povucite se iz prometa. Ukinite sami sebe, kao da se niste ni rodili. Ili barem postanite nevidqivi, za ime sveta, i nadzemnog i podzem nog. Da niste vi{e pustili ni glasa ni mirisa. Sklonite mi se sa o~iju, iz u{iju, iz nozdrva. Drhtim li? Da, drhtim? Drhtim li to pred vama? Da, drhtim pred vama. Drhtim li pred vama iz stra hopo{tovawa i divqewa? Kamo sre}e. Drhtao bih tako pred vama da ste kojim slu~ajem kraqevi, radnici i seqaci. Ali na vama 7 – Aleutska ostrva se nalaze u Beringovom moru, tj. izme|u Severne Amerike i Azije – ili, pre ciznije, izme|u Aqaske i Kam~atke. (Prim. prev.) 8 – Tanger (arapski: Tawah) grad u severozapadnom Maroku, ne{to zapadnije od Gibraltarskog moreuza. Osnovali su ga Kartagiwani u V veku pre n.e. Danas ima preko 600 000 stanovnika. (Prim. prev.) 9 – Brahicefalima ili brahikefalima nazivaju se qudi ~ija je lobawa toliko kratka, da je wen popre~ni presek gotovo jednak onom uzdu`nom. (Prim. prev.) 07 ni~ega vi{e nema {to bi podse}alo na radnike, seqake i kraqe ve. Drhtim li pred vama iz saose}awa? Dobro bi bilo, a nekad je stvarno i bilo tako. Drhtim, tresem se, potresam se, ceptim. Tr zam se, ali to nema veze s vo`wom. Jeza me hvata od vas. Ali ta jeza vi{e nije najboqi deo mene, kao {to je nekada bila. Ostajem pri tome, i ne mogu druga~ije10 nego da se de profundis11 gadim va{eg dru{tva, od stanice Alfa, pa sve do stanice Omega. To je ~ista odbojnost nad va{om na{e{urenom telesnom nazo~no{}u. ^ista? Da li da iza|em ranije? Ne dolazi u obzir. Vi, besmisleni klik ta~i po mi{evima i proizvo|a~i koluti}a od dima, ostajem s va ma do posledwe stanice, do Barneta,12 Tetuana,13 Kumanova, do Via Flaminia,14 do Jasne Poqane, do Mar Girgis15 i Heluana,16 i kako se ve} zovu sve te stanice. Osta}u uz vas do pono}i, do Uskrsa, do `etve pamuka, do posledweg snega. Jer ovde dole barem nema niko ga koga poznajem. Barem nema nijednog poznatog lica. Barem su sve sami neznanci. Unapred se radujem na{oj vo`wi. Divqi ^ovek je gotovo sve ovo izgovorio vedrim tonom, kao neki monoton napev. Za to vreme su wegovi saputnici bili ona kvi kakvi jesu: sedeli su isto kao i do tada, i radili isto {to i do tada: ~itali, okretali glavu, dr`ali mobilne telefone slu{aju}i nevidqive sagovornike, itd. Divqeg ^oveka su mo`da i prime}ivali s vremena na vreme, poglédali ga nakratko i sl. ^inilo se, me|utim, kao da ga prime}uju samo sporadi~no. Tako }e biti i na slede}im deonicama i tokom wegovih daqih mono loga, a na isti na~in }e se pona{ati i putnici koji kasnije u|u u vagon. Sada se nagove{tava da voz dolazi na Drugu stanicu. Neko od putnika tu mo`da izlazi, a dva ili tri ulaze i sedaju. Stanica se, na primer, zove: Port Royal in den Feldern / Ven-SamDim? 08 10 – U tekstu originala stoji „Ich stehe hier und kann nicht anders“, {to je parafraza slavnih re~i koje je Martin Luter (Martin Luther) – barem prema predawu – uputio caru Karlu V 1521. godine, kada je skup{tina u nema~kom gradu Vormsu (Worms) od wega tra`ila da se odrekne svoga u~ewa. Luter je tada navodno rekao „Hier stehe ich, ich kann nicht anders. Gott helfe mir. Amen.“ („Ostajem pri tome, ne mogu druga~ije. Tako mi Bog pomogao. Amin.“). Nije izvesno da li je citat u celini autenti~an, ali ga na nema~kom jeziku govornici koriste kada slu{aoc ima `ele da stave do znawa kako stoje iza svojih uverewa ili ne~ega {to su u~inili. (Prim. prev.) 11 – Re~ima de profundis (sr. iz dubina) po~iwe 130. psalm u Vulgati. (Prim. prev.) 12 – Barnet (Barnet) okrug na severu Londona. (Prim. prev.) 13 – Tetuan (arap. Titwan, {pan. Tetuan) grad u severnom Maroku, u neposrednoj blizini Seute, jednog od dva grada na afri~kom kontinentu koji se nalaze pod {panskom jurisdikcijom. Tetuan postoji jo{ od anti~kih vremena, a trenutno ima ne{to vi{e od 300 000 stanovnika. (Prim. prev.) 14 – V ia Flaminia je ime rimskog druma koji je povezivao Rim i Rimini. Ovo ime je dobio po Ga ju Flaminiju (Gaius Flaminius), cenzoru na ~iji je nalog izgra|en u 3. veku pre n.e. (Prim. prev.) 15 – Mar Girgis je ime jedne od stanica podzemne `eleznice u Kairu. Stanica je ime dobila po Mar Girgis, tj. crkvi Sv. \or|a. (Prim. prev.) 16 – Heluan je industrijski grad u Egiptu, udaqen svega 30 km od centra Kaira. Smatra se pred gra|em Kaira, tako da se do wega mo`e sti}i javnim gradskim prevozom. (Prim. prev.) 2. SCENA Slede}a deonica neznatno se razlikuje od prethodne. Di vqi ^ovek zastane nakratko kako bi sagledao situaciju, udah nuo vazduh i pripremio glas ispu{taju}i zvuk nalik zujawu. Potom nastavqa. DIVQI ^OVEK: Vas barem ne poznajem! Ali za{to mi onda svi vi izgledate tako poznato? Isuvi{e poznato. \avolski pozna to. Ja znam ko si ti tamo. I ko si ti tamo. I ti tamo. Znam vas, i spoqa i iznutra. Ti tamo, ti ima{ urasle nokte na nogama. A ti, ti zvi`du}e{ nasred ulice, sam za sebe, a ti zvi`du}e{ dok ~eka{ u redu, a ti zvi`du}e{ dok lista{ po svome rokovniku. Zvi`du- }e{, i uz to nabira{ ~elo. A {ta }e ti uop{te i taj rokovnik? [ta }e ti sastanci i rokovi? Zar te nije sram? A pre no {to sedne{, ma gde to bilo, prvo povu~e{ nogavice nagore. Umesto nogu, samo su ti jo{ nogavice ostale. A vrata gara`e {kripe ti ve} vi{e od pet godina. A ni stranicu u novinama ne mo`e{ da okrene{ tiho. A koristi{ samo proste re~enice. A takozvane ba{tenske poslo ve nikada ne obavqa{ bez svojih ma{ina, ali zato, ve} godinama, uvek u dru{tvu svoje `ene. A kad ti jabuka u dvori{tu jednom ne rodi, ti je pose~e{ motornom testerom. A kad ti jabuka u dvori{tu rodi plodom, ti ih pu{ta{ da istrule na granama. A kad si bio takozvano dete, bacakao si se po podu od jutra do ve~eri, i udarao nogama. A ~ak i danas udara{ jednom nogom o pod, kada ti ne{to ni je po voqi – a ni{ta ti nije po voqi, iako se sa svime miri{. A u ratu si snimao propagandne filmove za vojsku. A nijednu re~enicu nikada jo{ nisi promislio do kraja. A u tvome takozvanom `ivo tu od tebe se nikada nije ~ulo nijedno „Ah!“ ili „A!“ ili „O!“, da i ne pomiwemo „Ba{ lepo!“. A ~ak i da si nekada ne{to sawao, sna se posle nikada nisi se}ao. A tvoji takozvani potomci nadaju se da }e{ {to pre umreti, i to ne samo zbog nasledstva. (Uzgred budi re~eno, od tebe i nema bogzna {ta da se nasledi.) Ili se pak svakog jutra, kada izlazi{ iz ku}e, nadaju da se nikada ne}e{ ni vratiti. Da vi{e nikada ne bi morali da slu{aju kako u predsobqu odzva waju koraci wihovog takozvanog oca. Da vi{e nikada ne bi morali da ~uju ~angrqawe wegovog monstruoz nog sve`wa kqu~eva. ^ove~e, kako uop{te podnosi{ samog sebe? [to ne isko~i{ iz vlastite ko `e, {to ne ode{ u neku zemqu nedo|iju?17 Nestani negde, u nekom 17 – U originalu stoji „...weg zum Stern der Ungeborenen“. Ovo je direktna aluzija na roman „Stern der Ungeborenen“,– u doslovnom prevodu ‘zvezda nero|enih’ – austrijskog pisca Fran ca Verfela (Franz Werfel). Verfel je ro|en u Pragu 1890. godine. Do 1938. godine `iveo je u Austriji, a onda je – kao Jevrejin – nakon wenog pripajawa Tre}em rajhu morao da potra`i spas u emigraciji. Preko Francuske, [panije i Portugalije dolazi kona~no u Sjediwene Ameri~ke Dr`ave, u kojima }e 1945. godine i preminuti, u 54. godini `ivota. Utopijsko-na u~nofantasti~ni roman „Stern der Ungeborenen“ posledwe je Verfelovo delo. Zavr{en je pred samu pi{~evu smrt 1945. godine, a objavqen posthumno u Stokholmu 1946. Kriti~ari ga smatraju Verfelovim kwi`evnim zave{tawem. Glavni junak dela, pisac F. V, putuje u veoma daleku budu}nost, u 101943. godinu, da bi shvatio da se ni posle toliko vremena qudi nisu su{tinski izmenili, osim {to ih je tehni~ki napredak jo{ vi{e udaqio od Boga, kao {to je to ve} kod savremenika bio slu~aj. (Prim. prev.) 09 {upqem deblu, u nekoj mra~noj komori, u nekom Mese~evom krate ru, u nekom kiselinskom rastvoru. Iznenada se okre}e ka drugom putniku, ovog puta ka nekoj `eni. A ti, {ta ti tu ima{ stalno da se sme{ka{ uprazno? Koga to zavarava{, koga to ho}e{ da ubedi{ kako je za tobom burna i strastvena no}? [ta }e ti to namalano sve tlucawe na usnama? I dok si kobajagi gutala svaku re~ svoje kobaja gi velike qubavi, zapravo si zurila u te svoje glupe nokte. Izme|u tebe i wega nije bilo ni~ega, ni~ega. Ni~ega nema, i ni~ega ne}e ni biti. A ako je ne~ega i bilo, odavno se negde zagubilo, kao {to je tvoja kobajagi velika qubav negde zagubila tebe. Jedino {to mu je ostalo od tebe, to su ti tvoji iskrzani kobajagi nokti, to je obamr li ose}aj – ose}aj? – tvoje ofarbane kose pod prstima, to je lan~i} koji ti je poklonio prethodni qubavnik, to je izraz – izraz? – la `nog bla`enstva na tvome licu. I sve {to }e ti na kraju ostati od tog mu{karca i od takozvane burne no}i – bi}e kidawe kai{i- }a na cipeli, sudarawe kolena, hladno}a u sobi. A gde li je to samo bio prekida~ za svetlo u tu|em hodniku? I kako se zvala tu|a tu|a ulica? Nisi vi{e znala gde si. I jo{ uvek ne zna{ gde si sada. Iz lazi nevaqali, nevaqali Mesec. Budi mi pozdravqena. Za{to te pozdravqam? Pozdravi navodno rasteruju zlo, navodno. Metro ulazi u slede}u stanicu. Niko ne izlazi iz vagona. Ulazi samo jedan putnik. Prido{lica nalazi mesto i seda, i radi {ta qudi ve} rade tokom vo`we metroom. Nagove{tava se polazak voza. Vi{estruko ime stanice: La Paz18 / Mildorf19 / Hakubutsukandubutsuen. Nakon odgovaraju}e pauze (sa zujawem i udarawem takta) Divqi ^ovek nastavqa sa pri~om: 3. SCENA DIVQI ^OVEK: Prestanite ve} jednom da ~itate kwige u me trou – i na javnim mestima uop{te. Pred kim li se to samo pretva rate da ste ~itaoci? ^itawe i javnost me|usobno se iskqu~uju. A pod ~itawem ja podrazumevam pravo ~itawe, aktivno ~itawe. To {to vi ovde izvodite s kwigama u rukama, to je sve drugo samo nije ~itawe. Hej ti, kakvo ti je to ~itawe od koga ti se usne toliko istawe, kao da same po sebi nisu ve} dovoqno tanke. Kakvo ti je to ~itawe od koga ti se ~elo mr{ti jo{ ru`nije nego {to je samo po sebi namr{teno, i od koga jedna od tvojih izrazito ru`no izlomqenih obrva izgle da – izgleda? izgleda? – jo{ za nijansu izlomqenije i nao{trenije, 10 18 – Ime La Paz (La Paz), izme|u ostalog, nose: glavni grad Bolivije, grad u Meksiku, grad u Ar gentini, oblast u El Salvadoru, oblast u Hondurasu, oblast u Paragvaju i asteroid nazvan po glavnom gradu Bolivije. (Prim. prev.) 19 – Grad Mildorf (Müldorf am Inn) nalazi se u Bavarskoj, u SR Nema~koj, na pola puta izme|u Minhena i Pasaua. Doslovno zna~ewe oblika Mildorf bilo bi ‘|ubrovito selo’, premda bi se odgovaraju}a zajedni~ka imenica pisala ne{to druga~ije, tj. Mülldorf, a ne Müldorf. (Prim. prev.) kao izlomqene obrve inspektora finansijske policije, umesto da ti se sa ~ela izgube bore, umesto da ti ~elo bude spremno da upije sve u sebe, kao {to to mo`e biti samo ~elo jednog ~ita~a. A tvoj iz raz – izraz? lica dok lista{ stranice: kao da kwizi ~ini{ uslugu, ti, revizoru jedan. Ti, karikaturo od ~itaoca. Umesto za`arenih obraza, dve krpe za sudove. Unapred krivi{ lice dok ~ita{ o Odi sejevom povratku, o proterivawu Raskoqnikova, o sre}i i nesre}i Xejn Ejr, i `va}e{ `vaku nad tu|om smr}u. Hej ti, distanciraj se od kwiga. Ostavi se ve} jednom dela, na|i ne{to drugo za pipkawe. Pipkaj svoju periku. Pipkajte svoje brojanice. Pipkajte svoje pi le}e kosti. Pipkajte svoj Severni i Ju`ni pol. Samo nemojte vi{e pipkati kwige. Nemojte pipkati ni{ta vi{e. Jedino {to bi koli ko-toliko moglo biti u skladu s tobom jeste – ba{ ni{ta. Ni{ta vi{e nije u skladu s vama, ~ak ni pakao. Ili mo`da ne{to ipak jeste? Ali {ta? Vrtlog pra{ine? Krompirova zlatica? Obele`i va~ stranica za la`ne kwige na metar? Par~e jedra, bez ~amca? U svakom slu~aju, skloni sa kwiga te svoje kvrgave prste i taj svoj ki selo-mrgodno-zloslutni pogled, i to smesta, i zauv ek. Bleni umesto toga u pesme na plakatima, koje je gradsko saob ra}ajno pove{alo po vagonu za razbibrigu tokom vo`we, bleni u te besplatne pesme, pesme ~ijeg ~itawa niko ne mora da se lati, da se lati, da se lati! Pesme koje ne morate da znate kako da ~itate, pesme za koje vam ne treba ni {kola ni {kolarina. Gubite mi se s o~iju. Ne: i{~itajte mi se s o~iju. I{~itajte mi se i i`ivite mi se kona~no s o~iju.20 Kao u sredwem veku. Kao u pustiwskom {atoru. Nije bila bo`ja vo qa da budete toliko vidqivi. Ne toliko. Metro ulazi u narednu stanicu, koja ponovo ima dva ili tri imena, recimo Hoboken21 – Bir Hakejm22 – [enhajde23. Ulazi 20 – Posledwe tri re~enice u originalu glase „Verschwindet. Nein: lest verschwunden. Lest und lebt endlich wieder verschwunden.“. Re~ je o modifikacijama konstrukcije etwas / jemanden verschwinden lassen u zna~ewu ukloniti nekoga ili ne{to, eliminisati nekoga, ukrasti ne{to (doslovno: u~initi da neko ili ne{to nestane, pobrinuti se da neko ili ne{to nestane). Modifikovane konstrukcije su „neobi~ne“, tj. odstupaju od gramati~kih i sin taksi~kih pravila nema~kog jezika, i mogu}e su iskqu~ivo zahvaquju}i pesni~koj slobodi. (Prim. prev.) 21 – Hoboken (Hoboken) grad u Hadson Kauntiju (Hudson County), (Wu Xersi, SAD). Le`i na obalama reke Hadson (Hudson River), direktno preko puta Menhetna, a ima oko 40 000 sta novnika. (Prim. prev.) 22 – Bir Hakejm je oaza u Libiji. U woj se tokom maja i juna 1942. godine odvijala zna~ajna bitka iz me|u broj~ano nadmo}nih nema~kih i italijanskih trupa s jedne, i francuskih trupa s druge strane. Iako su se na{li u obru~u, Francuzima je uspelo da srazmerno dugo zadr`e napredo vawe generala Romela i da mu nanesu te{ke gubitke. Kada daqi otpor nije bio mogu}, Francu zi su probili obru~, evakuisali rawenike i materijal, i povukli se. Izdr`ali su, me|utim, dovoqno dugo da britanskoj vojsci obezbede vreme neoph odno za pregrupisavawe i reorganiza ciju, ~ime su joj omogu}ili i pobedu u bitkama kod El Alamejna, jula i septembra/oktobra iste godine. Uspe{an otpor u Bir Hakejmu ulio je veliko samopouzdawe francuskim vojnicima, ~ija se zemqa jo{ uvek nalazila pod nema~kom okupacijom. U znak se}awa na ovu bitku jedna stanica metroa i jedan most u Parizu dobili su ime po Bir Hakejmu. (Prim. prev.) 23 – [enhajde (Schönheide) op{tina u Rudnim planinama (Erzgebirge), u isto~nonema~koj pokraji ni Saksonija (Sachsen). Doslovno zna~ewe ovog toponima bilo bi ‘lepa pustara’. (Prim. prev.) 11 samo jedan putnik. Oni koji su ranije u{li ostaju u vagonu (vi di gore). Vo`wa se nastavqa. Divqi ^ovek kora~a gore-dole po vagonu, pripremaju}i se za nastavak monologa (vidi gore). Onda progovara, obra}aju}i se prvo novom putniku (ili putnici), a potom svima prisutnima: 4. SCENA DIVQI ^OVEK: Evo opet jedne uniforme. Razumem ja tebe. Ima{ puno pravo da bude{ tu`an. Nalazi{ se u bezizlaznoj si tuaciji. Tvoja budu}nost? Oblak crn kao no}. Ne dopada ti se me sto koje ti je sudbina odredila. Ne dopada ti se mesto na koje bi trebalo da ode{. Svoje bi brige mogao da zaboravi{ samo tokom ove vo`we. Ali ti meni ne izgleda{ samo bri`no nego i neute {no, beznade`no neut e{no. Istina je: kod ku}e – {ta zapravo zna~i ‘kod ku}e’? – vlada haos, i spoqa i iznutra. Pro{le no}i ti je eksplodirao televizor. U snu si silovao svoje jedino dete. Dok si prao zube, poklopac tube ti je upao u slivnik. Posledwe qubavno pismo koje si dobio – a od tada je pro{lo preko deset go dina – dao si na hemijsko ~i{}ewe, zajedno sa zimskim odelom. Samo {to si oprao prozore, pala je ki{a i nanela na stakla pu stiwski pesak, `ut kao govance. Krevet ti je previ{e {irok za tebe samog. U dnevniku tvoje majke – jedinoj stvari koju si od we nasledio – upravo si pro~itao kako je svojevremeno o~ajni~ki po ku{avala da te se otarasi, kada je saznala da je trudna. A otac ti je spaqen, zajedno s celom svojom zemqom. Istina je tako|e: tvoj posao ti se gadi. I ne do`ivqava{ ga kao posao, nego kao gubqewe vremena. Razbacivawe vremena. Uni{tavawe vremena. Masakri rawe vremena. Da, svi vi {to se jo{ samo pretvarate da radite, vi, u stvari, ubijate vreme jedni drugima i sami sebi. Kako si sa mo lepo besciqan ranije bio. Kako si sada ru`no ciqan, kako te samo taj ciq uslovqava, kako te porobqava! A mrzi{ sve druge. Ne mo`e{ da ih podnese{. ^ak ti se i wihovi razli~iti broje vi cipela neverovatno gade. Kad im iz daqine – daqine? – ~uje{ glasove, do|e ti da se odmah okrene{ i ode{ na neku drugu stra nu, ali kuda? Kada se na|e{ u liftu s wima, ose}a{ potrebu da se prekrsti{, ili da se, tako prite{wen, okrene{ ka Meki. Ali gde se, u odnosu na lift, nalazi Meka, gde Jerusalim, gde Sveti Wujork, gde Korpus Kristi,24 gde je ko? Gde? Treba sesti na lete}i }ilim i pobe}i glavom bez obzira, od vas saradnika, sadrugo va i sau~esnika, za sva vremena. Kako si samo ranije spremno i sa odu{evqewem u~io, a sve to silno u~ewe, zar je sve to bilo samo zbog ovoga? Razum em te. Ima{ puno pravo da o~ajava{. Da li to, 12 24 – Ovde se po svemu sude}i misli na grad Korpus Kristi (Corpus Christi) u ju`nom Teksasu. Grad ima gotovo 300 000 stanovnika i osmi je po veli~ini u Teksasu. (Prim. prev.) me|utim, zna~i da u svom o~aju sme{ tako ru`no da se zapusti{? Da sme{ da se pojavquje{ tako beznade`no ru`an? Ne, ja te ne}u spasti. Niko te ne}e spasiti. Kako se ono be{e ka`e: lice drugog ~oveka najti{a je muzika. A sada? A sada? A sada? Metro ulazi u slede}u stanicu, koja opet ima dva ili tri imena, ve} prema naho|ewu. Ulazi jedan novi putnik, itd. Di vqi ~ovek se priprema za nastavak monologa itd. 5. SCENA DIVQI ^OVEK: Tja, dobro je {to su ovde dole barem tele foni van dometa – jer dok telefonirate, va{a mimika jasno po kazuje da u svetu vi{e nema istine. Vi ste likovi iz no}ne more! Duhovi. Hej ti, du{e: di{e{ li mo`da ve} na {krge, od silne prezasi}enosti svetom? Ali ni od toga nikakve koristi vi{e ne ma. Ranije ste se vi, o~ajnici, barem trudili da o~uvate spoqa {wu formu. Postojala je ~ak i jedna posebna lepota beznade`ni ka ove planete, i to ne samo na starim crno-belim umetni~kim fotografijama. Ah, kako su samo jasni bili likovi, izrazi lica i pokreti ranijih o~ajnika. Ako im ve} nije bilo spasa, barem su bili monumentalni, uspravni, upe~atqivi. Vi ste, me|utim, samo slomqenici, bezob li~nici, vi ste narika~e na vlastitom pogre bu, to {to vi {irite oko sebe nije ~ak ni tuga, to je jad i ~emer, jadni ste i ~emerni, i to po~ev{i od tih svojih odavno obezgla vqenih glava, pa sve do no`nih prstiju, zarivenih u obu}u, u te va{e cipeletine. Odvratni ste, vi dana{wi o~ajnici. Savreme ni nesre}nici: otelotvorewe ru`no}e. Vi, vi, rugobe bez kraja i konca. Dana{we o~ajnike treba zakonom obavezati da prekrivaju lice velom. Ah, svi vi daleki, nejasni, plemeniti, lepi qudi, ta mo u susednom vagonu, i u drugim vozovima. Okre}e se novoprido {lom putniku (ili putnici). A i ti tamo: s kojim li to pravom nastupa{ tako veselo? Kako samo glupavo vedro blene{. Kako si samo tupavo radostan. A pritom je, tako barem ka`u, vedrina uvek i{la ruku podruku s qupko{}u? Dobro je raspolo`ewe, pri~a se, ve} samo po sebi bilo pravi pravcati ples? U me|uvremenu ti, veseqa~e, deluje{ debilnije no {to je ijedan istinski debil ikada izgledao, i no {to }e ijedan istinski debil ikada izgleda ti. Umesto da ulep{a tvoje lice, takozvana ga sre}a sada unaka `ava. A ko jo{ mo`e da veruje u sre}u i radost koji poru`wuju i deformi{u? Ja, na nesre}u, verujem samo lepima, na svoju veliku `alost. Prokleto neka je to va{e dobro raspolo`ewe, to zado voqstvo koje, izgleda, ose}ate. Tamo gde bi se u ranijim epohama akteri mo`da samo blago nasme{ili od bla`enstva, vi me prosto zasipate svojim neun i{tivim ke`ewem. I kad se na filmu qu 13 bite u kovitlacu strasti, meni, gledaocu, do|e da uzdi`em u ne bo lepotu oklembe{enih usana. Nekada je postojao zarazan osmeh. Osmeh koji bi me zarazio, ne smehom, nego spokojnom rado{}u. Nego {ta, ni~ega spokojnijeg nije ni bilo, od podeqene radosti koju budi zarazan osmeh. Kakvu je samo radost mogao da otkrije osmeh, i to ne samo onaj de~ji. A u me|uvremenu ~ak ni va{a deca ne umeju vi{e da se smeju, i nikome ni{ta ne mogu da ulep{aju osmehom. Avaj, kona~no je i radost izgubila svaku ~ar. Izbrisan joj je svaki trag, iz gena. Kona~no ~ak i na{a novoro|en~ad dola zi na svet su{tinski i principijelno li{ena radosti, ali je za to tim dugove~nija. Ah, na {ta samo li~i to zgr~eno zadovoqstvo na tvome licu. Ili se, mo`da, ipak radi o zadovoqnoj rugobi? [ta je starije? Tvoja ru`no}a i – kao wena posledica – dvostruko rugobna zadovoqna rugoba? Ili si, mo`da, jednom ~ak i bio lep? Pa si onda postao zadovoqan, a posledi~no i rugoban. Rugoban, rugoban, rugoban. Voz sti`e na stanicu. Ulazi jedan putnik, ili mo`da dva? Vo`wa se nastavqa, brzo. 6. SCENA 14 DIVQI ^OVEK: (Zeva u lice novoprido{lim putnicima.) Ah, ranije se, barem ponekad, jo{ i mogao za~uti smeh od koga bi ~ovek prosto posko~io. Od koga bi ~oveku prosto izrasla kri la – pa barem samo na trenutak: makar toliko. Kakav bi se samo smeh s vremena na vreme to oglasio, a da pritom nikada nije bio glasan. Bila je to najlep{a od svih razonoda. Su{tinska razono da. Prava je umetnost bio taj smeh. Velika umetnost, nenamerna umetnost. Ah, kakav je to samo bio smeh, koji bi povremeno budio takvu radost da je istovremeno duboko, duboko, duboko boleo. I va{ smeh boli, ali druga~ije. Va{ smeh nije umetnost. I ne samo da va{ smeh nije umetnost, ve} nije ni lep manir, i nema nika kvih manira. Ali va{ smeh nije samo lo{ manir. Po va{em se osmehu mo`e izmeriti va{a degenerisanost, boqe no po ma kojem od va{ih drugih zvukova. Hajde, qudi, nasmejte se druga~ije, ba rem jo{ jednom. Nasmejte se od srca. Neka vam se osmeh razvu~e preko celog lica. Za to bi, dodu{e, tvoje lice moralo jo{ uvek da ~ini celinu. Ranije su mi te{ko padali dani u koje sam bivao sam. Sada mi te{ko padaju dani, ~asovi, sekunde s vama, u dru {tvu. A i tebi tako|e, zar ne? I tebi je dosta svega. I tebi. I tebi. Dosta! Barem nas to povezuje, zar ne? Barem nas vo`wa dovodi u ritam, i ja sam u istom ritmu kao i vi, moji podzemni Indijanci. Ovde se odvija. Ovde je. Da li je ovde? Sve~anost u svome posled wem vidu, ovde dole, u gu`vi? Ulazak u stanicu. Prvi put jedan ili dva putnika izlaze iz vagona. Imena stanice na primer Tirso de Molina,25 [oten ring,26 Hudi Log27 (= Bezenort)28. ... Nazna~ava se nastavak vo`we. Pripreme Divqeg ^oveka za wegov monolog traju sve kra}e i kra}e, tako da odmah produ`ava da govori: 7. SCENA DIVQI ^OVEK: Dragi rugobni savremenici: najgore od svega je to {to sam usled va{e sre}e i/ili nesre}e i ja postao rugoban, i to najrugobniji od svih nas. Grimasa grimasi, zemqa zemqi, korov korovu. A pritom sam nekada bio tako lep. Kako sam samo nekada bio lep! Kako je zelena bila moja dolina. Kako je visoko bilo moje nebo. Kako su elegantne bile moje {ake. Kako su sijale moje o~i i ble{tale moje cipele. A tek lepr{avi raspon mojih koraka.29 A ko trqawe mojih ramena i mojih suglasnika. A notni kqu~evi mojih nozdrva. A ritam mojih re~enica. A moje je ~elo bilo prijemnik za dobre i lepe bogove, u svim koli~inama i veli~inama. Ah, trebalo je da me vidite kada sam jo{ bio bez vas. Bez vas se moglo gledati ka ko svi}e dan i kako svetluca no}. Prinu|en da budem s vama – koji ste rugobe vlastitom krivicom – i sâm sam postao rugoba, ni kriv ni du`an. A poznato je da niko nije ru`niji od onoga ko nimalo ni je kriv za svoju ru`no}u. Isto kao {to je poznato da nijedan narod ne vodi rat surovije od onoga koji nikada ranije nije vodio rat, i zato ne zna kako da s ratom pravilno postupa. Vi, dragi moji, makar znate kako da postupate sa svojom rugobom. Ona vam je uro|ena. Na sledili ste je od svojih majki i o~eva. Ali ja! Za razliku od vas, ja 25 – Gabriel Telez (Gabriel Tellez), zvani Tirso de Molina (Tirso de Molina) jedan je od najpozna tijih {panskih dramati~ara. Ro|en je oko 1585. godine u Madridu, a umro 1648. Napisao je oko 300 dramskih tekstova, ali je samo mali broj wih sa~uvan. Osobito se visoko cene wegove komedije, od kojih se pojedine i danas izvode u {panskim pozori{tima. Prema ovom piscu nazvana je i jedna od ukupno 27 stanica na liniji 1. madridskog metroa, dugoj ukupno 16,7 km. Deonica na kojoj se nalazi stanica Tirso de Molina izgra|ena je jo{ 1921. godine, a prvobitno ime joj je bilo Progreso (Progreso). (Prim. prev.) 26 – [otenring (Schottenring) jedna od najstarijih automobilskih trka~kih staza u Nema~koj. Nalazi se u blizini grada Fulde (Fulda), a dobila je ime po obli`wem gradi}u [otenu (Schotten). Ovde se, me|utim, ne misli na trka~ku stazu, ve} na istoimenu ulicu u Be~u, koja ~ini deo poznate Ring{trase (Ringstraße). Ring{trase je ulica koja okru`uje naju` i centar ovog grada – odatle i ime ‘prstenasta ulica’ – i ubraja se u wegove najve}e turisti~ ke atrakcije. Nastala je zasipawem i planskim ure|ewem nekada{wih gradskih bedema i {an~eva. (Prim. prev.) 27 – Hudi Log je selo u Sloveniji, veoma blizu granice sa Italijom. Wegov italijanski naziv je Boskomalo (Boscomalo). (Prim. prev.) 28 – Bezenort (Bösenort) mesto u Austriji, u pokrajini Koru{ka (Kärnten), u kojoj `ivi i rela tivno veliki broj pripadnika slovena~ke nacion alne mawine. (I sam Handke je poreklom iz Koru{ke.) Slovena~ki naziv mesta je Hudi Kraj. Hudi Kraj / Bezendorf i Hudi Log / Boskomalo su dva razli~ita mesta, jedno na teritoriji Austrije, srazmerno blizu slove na~ke granice, a drugo na teritoriji Slovenije, veoma blizu italijanske granice. Doslovno zna~ewe oba toponima sli~no je (‘zlo mesto’). (Prim. prev.) 29 – U originalu ova re~enica glasi: „Und dazu die lichte Weite meiner Schritte.“ Doslovno zna ~ewe izraza lichte Weite bilo bi ‘svetla {irina’ ili ‘retka {irina’. U pitawu je, me|utim, zapravo tehni~ki termin u zna~ewu ‘raspon’. (Prim. prev.) 15 niti imam pravilno opho|ewe, niti maskirne boje za va{u mra~nu rugobu. A nikome nisam ni potreban. I to je ne{to. Mala uteha. Svi vi u`asni qudi, koji ste nekome potrebni. I vi jo{ u`asniji, {to s tolikim ponosom mislite da ste nekome potrebni! Ulazak u slede}u stanicu. Na primer Corneding30 – Se`ana31 – Zandfort32. Nastavak vo`we itd. 8. SCENA DIVQI ^OVEK: Jao mene, trostruke rugobe! Pri pogledu na tvoje tanke usne, moje usne postaju jo{ tri puta tawe. Pri pogle du na tvoj pokvareni zub, na licu mesta mi otpadaju tri puta tri zuba. Pri pogledu na tvoju perut, celo mi telo prekriva osip. Od tvoga ~ela, uskog kao u ~ovekolikog majmuna, moje se suzi kao kod majmunolikog majmuna. Kada te vidim u tvome ve~itom xemperu boje crnog vina, ~ini mi se kao da sam i sam obu~en u jo{ ve~iti je crveno trodelno odelo. Kada ~ujem tvoje prokleto ka{qucawe, prinu|en sam da ka{qucam jo{ tri puta ru`nije, sve do krajwe stanice, sve do moje ku}e, sve do prvog gutqaja vina pred spavawe, sve do mojih no}nih izjava qubavi dalekoj dragoj. Volim te. Ka {quc, ka{quc. A kada tamo gde treba da vam budu o~i moram da gledam crve, moje se o~i pretvaraju u a`daje. A kada me tamo gde bi trebalo da bude va{ pogled, presretnu crne rupe, ~itavo moje bi}e zanemi i }uti?, ne, ~itavo moje bi}e se preobra`ava u ne-bi}e. Avaj mene, nebitne rugobe. Zar vas se nikada ne}u osloboditi? Umrite. Samo ako umrete, odr`a}ete druge u `ivotu. Samo biste kao samrtnici bili od nekakve koristi. Nova stanica: Santa Fe – Dorngrube33 – Piramide, ili bilo {ta drugo. Putnici izlaze i ulaze. Zar nije jedan od onih koji sada ulaze na nekoj od prethodnih stanica ve} iza{ao? Vo`wa se nastavqa. Nakon uobi~ajene pauze, da bi se pripremio i do {ao do daha, Divqi ^ovek produ`ava svoj bluz: 9. SCENA DIVQI ^OVEK: (Zare`i na dvoje putnika.) [ta je, lu~i}i moji? Odmah se vidi: vas dvoje mislite da ste ba{ lep par. Mislite da ste lep{i i boqi od va{ih saputnika ovde. Kako samo izvijate vratove, iako pritom u stvari ne vidite nikog drugog. A maskirali 16 30 – Corneding (Zorneding) op{tina u gorwobavarskom okrugu Ebersberg (Ebersberg). Udaqena je oko 20 km od glavnog grada pokrajine Bavarske, Minhena, a ima oko 9 000 stanovnika. Re~ Corneding u nema~kom ne postoji kao zajedni~ka imenica, ali wen oblik asocira na zna~e we ‘besna stvar’, ‘qutita stvar’. (Prim. prev.) 31 – Se`ana je mesto na jugoistoku Slovenije. (Prim. prev.) 32 – Zandfort je grad u Holandiji. (Prim. prev.) 33 – Dorngrube (Dorngrube) doslovno bi zna~ilo ‘trnovita jama’. (Prim. prev.) ste se kao gospodin vitez i wegova plemenita gospa. Hej vas dvoje: Ko vas je to samo ubedio da poti~ete iz jednog drugog i slavnijeg vreme na? A kada bi stvarno i bilo tako: {ta onda tra`ite me|u nama, {ta tra`ite pored mene? [ta tra`ite me|u drugim qudima, u podzemnoj `eleznici? [to ne uzmete taksi? Ili limuzinu sa {oferom? Ili {to se ne vozite pod otvorenim nebom, u kabrioletu, sa spu{tenim krovom? Izigravate tu lep par, i time vre|ate moje o~i, kao da one i bez toga ne pate dovoqno. Tu, u mom dragom metrou, izigravate da ste na krstarewu, na reliju, na regati, na modnoj reviji ili na for muli 1, i nervirate me. Nerviraju me va{e napumpane usne. Nervi raju me va{i izbeqeni zubi. Nervira me ~itava ta va{a vatirana oprema za vite{ke parove. „Majk i Vanesa“, tako ste se prekrstili za potrebe svoje ekipe – dok u stvari imate tako fina etno-imena, „Milan i Aparecida“! I uvek ste zajedno. Uvek udvoje. Kuda to vodi? Sram vas bilo. Gubite se iz mog metroa. ^istite se s na{e linije. Paradirajte umesto toga gore-dole po Brodveju. Ili se vozajte dija gonalno po Crvenom trgu, po Placa Major, po Pjaca del Popolo, po @andarmenmarktu, po Hauptvahe,34 na rol{uama, na rolerima, na arapskim kowima, na daskama za jedrewe i na jedrilicama. Ovo je moj teren. Ovo je moja teritorija. Vi, lu~i}i moji, nemate prava da nastupate ovde. A ako ve} morate da budete ovde: postanite nevidqi vi. Postanite nevidqivi, recimo tako {to }e{ ti uhvatiti za ruku onoga tamo, a ti uhvatiti za ruku onu tamo. Tako {to }ete obratiti pa`wu na qude oko sebe, samodovoqni paru iz ni~ije zemqe. Tako {to }ete svoje vizire i za{titnike za kolena zavrqa~iti u uglove vagona. Tako {to }ete, kada nai| e kontrola, nervozno tra`iti kar te. Tako {to }ete prihvatiti dve mese~ne karte koje }u vam ja kri {om doturiti. Tako {to }ete izgristi usne. Tako {to }ete ~upati kosu. Tako {to }ete vri{tati i {krgutati zubima. Tako {to }e{ ti i{~upati dugmad sa wegove svilene ko{uqe. Tako {to }e{ ti wemu re}i svoju cenu, i {to }e on tebi re}i svoju cenu. Tako {to }ete iznenada krenuti da udarate jedno drugo. Tako {to }ete zajedno krvariti iz uha, grla i nosa. Tako {to }ete se mimoi}i, i onda jo{ jednom mimoi}i – koliko je lep{e mimoi}i se nego na}i se, zar ne? Prestanite da pla~ete. Nema plakawa, lepi ~ove~e i lepa `eno. Slede}a stanica. Hajligen{tat35 – Tribunal – ... Putnici izlaze i ulaze. Nisu li ovi {to sada ulaze na ranijim stani 34 – Plaza Major (Plaza Mayor) i Pjaca del Popolo (Piazza del Popolo) ubrajaju se u najpoznatije gradske trgove u Evropi. Prvi se nalazi u Madridu, drugi u Rimu. @andarmenmarkt (Gen darmenmarkt) jeste trg u berlinskom okrugu Mite (Mitte), i jedan je od najlep{ih trgova u tome gradu. Podignut je krajem XVIII veka, po uzoru na Pjaca del Popolo. Hauptvahe (Ha uptwache) smatra se jednim od najpoznatijih trgova u Frankfurtu na Majni. Nalazi se u samom centru grada. (Prim. prev.) 35 – Hajligen{tat (Heiligenstadt) bawa u nema~koj pokrajini Tiringiji (Thüringen), nedaleko od wene trome|e sa pokrajinama Hesen (Hessen) i Dowa Saksonija (Niedersachsen). Ima oko 18 000 stanovnika, a predstavqa matemati~ko sredi{te Savezne Republike Nema~ke. Doslovno zna ~ewe toponima bilo bi ‘sveti grad’ ili ‘sveta~ki grad’. (Prim. prev.) 17 cama ve} iza{li iz vagona (vidi gore)? Nakon {to je voz ponovo zaronio u tamu, Divqi ^ovek produ`ava svoj bluz: 10. SCENA DIVQI ^OVEK: Ti tamo: Nimalo ti vi{e ne poma`e {to si se maskirao. Nisi vi{e inkognito. Prepoznali su te, vele~a sni. Tvoja belo-purpurna odora proviruje kroz xak u kome glu mi{ skru{enost. Na koje li si to hodo~a{}e danas krenuo? Na kojoj }e{ stanici danas qubiti zemqu? Zar na ~itavom svetu ne ma vi{e ni jednog jedinog mesta koje ne unaka`ava neka tabla na kojoj pi{e da si ga ti ve} posetio? Ti, la`ni, iskvareni hodo ~asni~e. Ti, la`ni, iskvareni poglavaru. Ti, zastareli, proi grani autoritetu. Ni u ~ije ime ti vi{e ne govori{. Ah, kad bi bar govorio u ni~ije ime. Isuvi{e si ~esto u bo`je ime govorio, kada je trebalo u bo`je ime da }uti{. Isuvi{e si ~esto u bo`je ime }utao, kada je trebalo u bo`je ime da govori{. Ali jo{ uvek cikli~no podi`e{ glas u ime nekog op{teg dobra. Govori{ o di vqa{tvu pagana. Divqa{tvo onih {to se nazivaju pravovernim jo{ je gore. Idi u neki letwikovac, i ostavi op{te dobro na mi ru. A tamo onda mo`e{ da odlu~uje{ koji je rat pravedan, a koji nepravedan, ne samo leti nego i zimi. Tek kad su ti {ti}enici poubijani, proglasio si ih besmrtnima. Tek kada ti je bludni sin crkao, `rtvovao si tele u wegovu ~ast. Tek kada ti je oca progu tao plamen, izneo si wegov skelet iz zapaqene Troje. Kad }e{ ve} jednom abdicirati, u ime svih nas? Umesto {to ovde glumata{ povratak u neki la`ni svet katakombi, {to se stvarno ne vrati{ u prave katakombe, sa mnom i sa ostalima, na mesto koje ti i pri li~i? Ili {to s tim tvojim ribarskim sandalama jednostavno ne stoji{ tamo negde napoqu, na no}nom vetru, ti, ribaru qudskih du{a? Ah, gde li si se samo dela, ti, ~ove~nosti iz katakombe? Stari je svet nestao. A novi? On pogotovo? Naredna stanica. Sol36 – Kankun37 – Karnuntum38 (vidi gore). Vo`wa se nastavqa. Divqi ^ovek nastavqa svoj bluz, ali povr {no, gotovo veselo, uprkos osnovnoj bluz podlozi: 18 36 – Verovatno se misli na Placa de la Puerta del Sol (Plaza de la Puerta del Sol) u Madridu. Ovaj trg predstavqa simboli~no sredi{te grada Madrida i ~itave [panije. Na wemu se nalazi tzv. Kilometro Sero (Kilómetro Cero), ta~ka s koje se zrakasto {iri {est ulica koje van grada prerastaju u saobra}ajnice od dr`avnog zna~aja. (Prim. prev.) 37 – Kankun (Cancun) grad na obali poluostrva Jukatan (Yucatan), na istoku Meksika. Ima oko 500 000 stanovnika i zna~ajan je, pored ostalog, i kao turisti~ka destinacija. (Prim. prev.) 38 – Karnuntum (Carnuntum) bio je glavni grad rimske provincije Panonije. Le`ao je na oba lama Dunava, na teritoriji dana{we Dowe Austrije (Niederösterreich), isto~no od mesta na kome se danas nalazi Be~. Mesto se u istorijskim izvorima prvi put pomiwe u VI veku, a ime Karnuntum Rimqani su preuzeli od starosedelaca. Nakon {to je grad poru{en i napu{ten, predeo je dugo, sve do pred kraj XVIII veka, kori{}en kao obradiva povr{ina. Iskopava wa su po~ela tek sredinom XIX veka, a danas Karnuntum ima status „arheolo{kog parka“. (Prim. prev.) 11. SCENA DIVQI ^OVEK: Drago mi je da vas upoznam: s na{im malen kostima je danas u vagonu i jedan univerzalni dobitnik nagrade. Saop{ti nam: za{to nisi ostao kod ku}e, u svojoj laboratoriji, ili ve} bilo gde drugde? Gde li }e te to samo odvesti: S konferen cije na konferenciju, s Bodenskog jezera39 do Misurija, iz Kristi janije40 do Rio de la Plata,41 iz Porto Alegre42 do Finsterlihta43? Da si, kojim slu~ajem, spre~io cepawe atoma, e, za to bi stvarno zaslu`io nagradu. Ali nisi ga spre~io, nisi, nisi i nisi. A sada si proklet. Proklet da svakog bo`jeg dana, dokle god si `iv – ali {ta za tebe jo{ zna~e dan i `ivot – bez doma, bez domovine, bez smisla luta{ naokolo kao nosilac svih po~asti ovoga sveta. I o svemu mora{ da da{ neku izjavu, daje{ izjave sa svih meridijana i paralela, naizust i smesta, bez obzira na to da li te neko ne{to pita ili ne. Za sve si nagradonosno zadu`en, kao ve{tak, kao ~lan saveta najve}ih svetskih mudraca, kao specijalni izaslanik na specijalnoj misiji za sve mogu}e i nemogu}e specijalne slu~ajeve, sa besplatnom kartom prve klase za sve pravce; obezbe|eni su ti besplatan stan i hrana: i u beduinskim {atorima, i u igloima, i u tibetanskim selima za etno-turizam, i u kalifornijskim cen trima za negu lepote, sa besplatnim ulaznicama za ku}e strave i za isto~no-zapadne svemirske brodove, od Be~kog Pratera44 sve do sobe sa ogledalima45 u [angaju. Ah, ta {kripa va{ih nagradono snih koraka na parketima od Versaja do Potsdama. Ah, ti va{i sonorni glasovi kojima svakodnevno izri~ete svoje nagradonosne stavove. Ah, to va{e vispreno nagradonosno kolektivno pozira we za zajedni~ku sliku pod palmama Vise}ih vrtova, podignutih 39 – Bodensko jezero (Bodensee) veliko jezero na trome|i Nema~ke, [vajcarske i Austrije. (Prim. prev.) 40 – Kristijanija (Christiania, potom Kristiania) nekada{we ime Osla, glavnog grada Norve{ke. Oslo je osnovano oko 1000. godine. Tokom po`ara 1624. grad je izgoreo gotovo do temeqa. Obnovio ga je dansko-norve{ki kraq Kristijan IV (Christian IV), po kome se grad do 1877. zvao Christian ia, a zatim Kristiania, da bi mu tek 1925. bilo vra}eno prvobitno ime. (Prim. prev.) 41 – Rio de la Plata (Rio de la Plata) estuar koji najstaje spajawem u{}a ju`noameri~kih reka Parana (Parana) i Urugvaj (Uruguay) u Atlanski okean. Nalazi se na teritoriji Urugvaja i Argentine. U toj oblasti se nalaze i glavni gradovi ovih dveju dr`ava, Montevideo i Bue nos Ajres. (Prim. prev.) 42 – Porto Alegre (Porto Alegre) grad na jugu Brazila, u pravcu granice sa Urugvajem. (Prim. prev.) 43 – Finsterliht (Finsterlicht) doslovno zna~i ‘sumrak’, ‘tama’. (Prim. prev.) 44 – Be~ki Prater (Wiener Prater) prostrana zelena povr{ina u gradskom okrugu Leop old{tat (Leop oldstadt). Wegov najpoznatiji – iako po povr{ini zapravo veoma mali – deo jeste za bavni park Vur{telprater (Wurstelprater), u kome se nalazi i ~uveni „Xinovski to~ak“ (Ri esenrad), jedan od simbola Be~a. (Prim. prev.) 45 – Sobe sa ogledalima (Spiegelkabinett, Spieg elsaal ili Spiegelgalerie) prostorije ~iji su zi dovi prekriveni ogledalima raspore|enim na specifi~an na~in. Ima ih u ve}em broju zamkova, a najpoznatija je ona u Versaju. U mnogo skromnijem vidu, takve prostorije se mogu na}i i u zabavnim parkovima. (Prim. prev.) 19 u va{u ~ast iza Ru`i~aste ku}e46, pod obroncima Kilimanxara, pod kupolama sve~anog {atora na stadionu Park de Prins47. Na va{im nagradonosnim lobawama nema niti jedne jedine dlake koja ne te~e paralelno sa svim drugim dlakama na svim drugim veliko dostojni~kim lobawama, kao {to nema niti jedne jedine }ele koja ne blista u harmoniji sa }elama drugih pripadnika elite. Jo{ kao dojen~ad velikodostojno ste sisali na grudima svojih majki: o ka kvo je velikodu{no sisawe to samo bilo, o kako ste zvani~no posle toga samo podrigivali. Vi, stra{ila na jalovim poqima takozvane svetske javnosti, vi ste istovremeno i stra{ila za ptice, i ptice uhva}ene u vlastitu mre`u. Na tebi ni{ta vi{e ne lepr{a. Ruke ti ne lepr{aju dok iz ~asa u ~as ocewuje{ i potcewuje{ globalne tokove na globalnoj televiziji. Ne lepr{a ti jezik dok priziva{ slobodu, demokratiju, amazonske pra{ume i ozonske filtere. Ne zalepr{a ti ~ak ni jedna jedina trepavica – {to i nije neko ~udo, budu}i da je pre re~ o ~ekiwama, nego o trepavicama. Gledajte, qu di, evo stra{ila na kome ni{ta vi{e ne lepr{a, ama ba{ ni{ta. Ah, svi vi nagradonosci svetskog nivoa, {to u ~asopisima, vesti ma i televizijskim diskusijama svojim laprdawima uni{tavate ne samo sva vrata {to vode u svet, nego i svet u celini. [ta li vam samo zna~i sve to glumatawe elite? To di~ewe elitizmom? Odavno ve} nigde nema nikakve elite. Samo jo{ va{a vera u elitu. Dr`ite se ve} jednom ponovo u tajnosti. Kada }ete se ve} jednom, kona~no, ponovo dr`ati u tajnosti? Odjednom prelazi kod nekog drugog put nika i nastavqa bez pauze. A, evo i jo{ jednog junaka na{eg doba. Jo{ jedan savremeni fenomen. Ne, nije to junak na{eg doba, tako su ranije zvali moje vrap~i}e. Ti si jo{ jedna karika u mome lancu. Ti si jo{ jedna karika u na{im lancima. ^ast mi je da te upoznam, vi soki komesaru i posredni~e, ili {ta god drugo ve} da predstavqa{, i {ta god da }e{ u budu}nosti predstavqati. Ha, ponovo si, zna~i, na putu u neku drugu zemqu, iz jedne druge zemqe u jednu drugu zemqu, i iz druge, druge zemqe u drugu, drugu, drugu zemqu, u svojoj instant vrte{ci drugih zemaqa. Pa, reci i sam: za{to nisi ostao kod ku}e, u sopstvenoj zemqi? Ne, boqe nemoj da ka`e{. Ja }u re}i tebi. Voz sti`e na narednu stanicu. Ve}i broj putnika izlazi i ulazi. Stanica se, na primer, zove Hamersmit48 – Tarifa49– Ma 20 46 – Verovatno se misli na jednu od gra|evina na ostrvu Hombrojh (Insel Hombroich) u nema~koj pokrajini Severna Rajna – Vestfalija (Nordrhein-Westfalen). Na ostrvu se nalazi muzejski kompleks, koncipiran tako da ~ini jedinstvo sa okolnom prirodom. Ru`i~asta ku}a (Rosa Haus) centar je starog parka na ovom ostrvu. (Prim. prev.) 47 – Park de Prins (Parc des Princes, nem. Prinzenparkstadion) stadion u Parizu koji prevashod no koristi fudbalski klub Pari Sen @ermen. Izgra|en je jo{ krajem XIX veka, a prima gotovo 50 000 gledalaca. Posledwih godina izgubio je ne{to od svog prvobitnog zna~aja, budu}i da su u me|uvremenu izgra|eni ve}i i moderniji stadioni. (Prim. prev.) 48 – Hamersmit (Hammersmith, London Borough od Hammersmith and Fulham) deo Londona. (Prim. prev.) 49 – Tarifa (Tarifa) grad u [paniji. Le`i na naju`em delu Gibraltarskog moreuza i predstavqa najju`niji grad na evropskom kontinentu. (Prim. prev.) rija [ne50. Vo`wa se nastavqa. Divqi ~ovek napravi pauzu da do|e do daha i da pripremi glas, pa nastavqa: 12. SCENA DIVQI ^OVEK: U svojoj zemqi bi (Umesto putnika kome se isprva obratio, sad mo`da uzima na zub nekog od onih koji su ma lopre u{li.) sve do smrti bio samo tegle}a marva. Eh, kamo sre}e da si ostao tegqa~ dokumenata ili pridr`ava~ olovaka, kako si i po~eo. Kada si po~eo? Kada si stupio u slu`bu. Kada si stupio? U{uwao si se. U slu`bu? U skrovi{te. U tvojoj zemqi od tebe ne bi bilo ni{ta, ni{ta, ba{ ni{ta. Ni danas, u drugim zemqa ma, od tebe nema ni{ta, visoki komesaru i najvi{i izaslani~e. Samo {to u drugim zemqama to svoje ni{tavilo zaogr}e{ slu `benom pozom. Jad i beda svih tre}esvetskih i ~etvrtosvetskih zemaqa: sre}a za tebe i tebi sli~ne. U sopstvenoj zemqi bezvred ni crv, u stranoj zemqi crvqivi xin. U miru lakeji i papagaji, u ratu po milosti bogatog sveta vedra~ i obla~, Cezar i Hanibal, helter i skelter.51 Ti, sa tim svojim novim karijerama: Umesto da od ~ista~a cipela dogura{ do milion era, ti si od tre}eg sekre tara dogurao do prvog komesara, od kancelarijskog podvornika do inostranog podvornika – ne, za karijeru kao {to je tvoja sa mo bi ti li~no mogao na}i dobru rimu. Budi mi zato pozdravqen kao novi lik u svetskom pozori{tu. Do ju~e smo se nas dvojica, ti i ja, slinavi i balavi, krili oko seoskog kioska za u`inu, a danas ti jurca{ pod zvukom sirena, u koloni crnih limuzina, Bo`e, smiluj se na nas, ti jurca{ na auto-putevima sasvim dru gih zemaqa, zaobilaze}i hiqade i hiqade rupa na putu, kraj sa svim drugih sela, gde nadaleko i na{iroko nema nikakve u`ine, i umesto na{e dve zdru`ene naporedne slinave maramice, nekom sasvim drugog zemqom – Bo`e, smiluj se na nas – s va{ih limuzi na se viju stra{ne zastave me|unarodnih faktora stabilnosti. Ranije su tvoja jedina lektira bili novinski ~lan~i}i koje si isecao po nalogu na~elnika slu`be. A danas si trostruki kwi {ki autor. Onomad, u na{e vreme, omiqena zanimawa su ti bila seoski xeparo{, skupqa~ lopti na teniskim terenima, dre`da~ na uglu, i be`a~ pred problemima. A danas: stru~wak za sve stru ke, ~etvorostuki strelac odlu~uju}eg pogotka, osmostruki odno 50 – Marija [ne (Maria Schnee ili Mariä Schnee) ili Gospa od Snijega (Gospa Swe`na) praznik koji Katoli~ka crkva slavi 5. avgusta. Po wemu je nazvan ve}i broj crkava i manastira. (Prim. prev.) 51 – Igra re~ima sa engleskim izrazom helter-skelter u zna~ewu ‘nabrzaka’, ‘zbrda-zdola’, ‘na vrat-nanos’. Van engleskog govornog podru~ja izraz je najpoznatiji kao naslov slavne pesme sa Belog albuma Bitlsa, ali i kao naslov kwige i filma posve}enih `ivotu i zlo~inima ameri~kog ubice ^arlsa Mensona (Charles Manson). Izme|u pesme s jedne i kwige i filma s druge strane ne postoji tematska veza. (Prim. prev.) 21 silac pobede u kros-kantri trkama, hiqadostruki mirotvorac u uvek istoj drugoj zemqi, ve} si hiqadu puta tamo sklopio mir, nekada{wi remetilac reda i mira kao mirotvorac, neugledni dripac kao ~ovek obasjan reflektorima. A za{to se pritom to liko pla{i{ dnevne svetlosti, kao i uvek. A? Za{to se skriva{ iza zatamwenih prozora, u stra`we prostorije, u podzemne kopo ve? Meni kod tebe, brajko moj, ne{to smrdi. Tvoj kaput od ka{mi ra smrdi mi gore nego {to su mi onomad kraj kioska smrdele tvoje pelene. Tvoj Armani, ili ve}-neko-drugo-sli~no-odelo, smrdi na pustiwski benzin. Vra}aj se nazad u sobu za bedna piskarala. Do sta s vrhovima obasjanim suncem, nazad u ponore gde caruje tama. Dosta sa ekskluzivnim hotelskim pla`ama, nazad u seoski kiosk za u`inu. Dosta s tim va{im filmskim cerekawem, vrati se ti svome, i ti svome, i ti svome bednom cviqewu. Kako smo nekada bili lepo naivni, ti i ja. Kako smo bili dra`esno pritupavi, ta mo kod kioska za u`inu. A sada: ti si nakazni poznavalac. (Smeje se zvonko. Okomqava se na druge putnike.) Ali ti tamo, ti nisi ~ovek iz dana{weg sveta, ni u kom slu~aju nisi iz dana{weg sve ta. Ti nisi iz dana{weg sveta, ti si svetac. Ti si Sv. Huan de la Kruz,52 ili Sv. Fransisko de Ksavijer,53 ili ve} neki drugi sve tac. Ti si ono {to si oduvek i bio. Sada ti vi{e nije mesto u tvom sveta~kom uglu, u tvojoj sveta~koj ni{i. O~i su ti stalno uprte u nebo: {ta li to treba da zna~i? [ta ima{ od toga? [ta ja imam od toga? [ta mi imamo od toga? Odavno, dragi moj sve~e, te tvoje o~i uprte u visine ne mogu da uhvate ni bledi odsjaj nikakvog neba, ni tebi ni meni. S neba dolaze samo bombe, i ni{ta drugo. Voz sti`e na stanicu. Imena stanice na primer Montes Kolados – Fiberbrun54 – Hungerlajte55. Nekoliko putnika ula zi. Ne izlazi gotovo niko. Vo`wa se nastavqa, a Divqi ^ovek produ`ava svoju pri~u: 13. SCENA DIVQI ^OVEK: Slu{aj me dobro: Odavno se nije desilo da neko postane svetac sede}i skr{tenih ruku. Eh, da su ti samo oba oka ostala ~vrsto na zemqi, dragi moj zastareli sve~e. Da su ti oba oka samo ostala uprta u pra{inu poqskog puteqka. U opu{ke 22 52 – Huan de la Kruz ({p. Juan de la Cruz, nem. Johannes vom Kreuz) bio je {panski pesnik i mi sti~ar iz XVI veka. (Prim. prev.) 53 – Francisko de Ksavijer ({p. Francisco de Xavier, Francisco de Gassu y Javier ili Francisco de Jassu y Azpilcueta, nem. Franz Xaver) jedan je od pionira evropskog mision arstva u Aziji. Ro|en je u zamku Ksavijer (Xavier) u [paniji, a umro u Kini (1506–1552). (Prim. prev.) 54 – Fiberbrun (Fieberbrunn) turisti~ko mesto u Tirolu, u Austriji. Ime mesta bi u doslovnom prevodu zna~ilo ‘zarazni izvor’. (Prim. prev.) 55 – Hungerlajte (Hungerleite) ulica u Zulu (Suhl), (Tiringija, Nema~ka). Hungerlajte doslovno zna~i ‘gladna padina’. (Prim. prev.) koje raznosi vetar. U ~i~kove koji se kotrqaju stepom. U ogri zak jabuke u slivniku. U gomilu prezervativa iza zavetne crkve. U pustiwski pesak u tramvajskim {inama. Tvoja te`wa carstvu nebeskom odavno vi{e nikome ne slu`i za primer. U sjaju s krova ovog podzemnog vagona odavno ima vi{e neba nego na najzvezda nijem nebu. Tvome Hristu ili Alahu ili Budi nisu potrebni na slednici. Sve {to stvara{ svojim sveta~kim `ivotom i pregnu}ima samo je lo{a savest, a od moje lo{e savesti ni~eg besplod nijeg nema. Zato prestani ve} jednom da me posti|uje{. Da si mi barem neki svetac. Ali nisi ~ak ni lep. Pogledaj samo kako se mrkost tvoje odore56 ne sla`e s belinom tvoga sveta~kog qiqana. A s rana na tvojim {akama ve} se svetluca jedna muva. I u~ini ne{to ve} jednom protiv tih svojih prevrnutih o~iju. Kupi sebi sveta~ke nao~are za sunce. I napravi kona~no i sam neko dete, umesto da pola`e{ ruke na na{u decu, kao la`ni isceliteq. Sa mo lepi sveci mogu da zna~e ne{to, dra`i su nam Jovan s Krsta i Francisko sa Sunca. I za{to umesto naslednika i sledbeni ka ima{ samo klonove-klovnove? Klovnovi koji su jo{ ru`ni ji od tebe, za jo{ nekoliko nijansi sme|e boje? Klovnovi koji su ru`ni koliko lo{i i zli. Klovnovi kojima tvoje himne suncu i mrkloj no}i izle}u iz usta kao psovke, uperene protiv navod nih nevernika sa uli~nih uglova i re~nih okuka na najstranijim kontinentima, kontinentima koji se wih ni{ta ne ti~u, a boqe bi bilo da nas prosvetquju sasvim drugim stvarima, a ne verom. Zato priznaj ve} jednom da duboko `ali{ {to si krenuo na put ka svetosti. Da bi najradije napravio jedan kolut unazad. Da bi naj vi{e voleo da se na taj na~in ponovo prizemqi{ me|u Doloresi nim nogama. Svetac koji bi na sebe preuzeo vlastitu krivicu – to bi bio pravi svetac. Svetac krivice – gde li takvog da na|em? Ej ti, moj sve~e, {to ve~ito mrmqa{ neke molitve za navodno najbo gougodnije stvari na kugli zemaqskoj: Sve`ina o~iju u molitvi – kada }e{ mi molitvom dozvati jo{ neke bogougodnosti? miris mo{usa i lepotu `ena. Zvon~i}i i razli~ci, maj~ine du{ice i makovi, ah, tvoje srce o tome i ne sluti. Ah, sve~e: danas si u naj gorem mogu}em dru{tvu, me|u svim drugim novoimenovanim su svetiteqima. Iskqu~i se iz toga, prikqu~i se meni, na primer. Ah, sve~e, moli}u se za tebe. (Iznenada se okre}e ka nekom drugom putniku, ka jednoj `eni.) Samo ti nemoj mnogo da umi{qa{. Ka da sam pomiwao `ensku lepotu, nisam mislio na tebe. A ne zove{ se ni Dolores ni Mercedes, ve} Sandra Fiona Nadine. Kao {to 56 – Braon boja u nema~kom jeziku, odnosno u zemqama nema~kog govornog podru~ja, dovodi se u vezu sa neonacisti~kim politi~kim partijama, tj. simbolizuje odgovaraju}i politi~ ku orijentaciju i pogled na svet, sli~no kao {to crveno, na primer, simbolizuje levicu. Ostale asocijacije koje govornicima nema~kog jezika budi braon boja nalikuju onima koje su prisutne i u srpskom. (Prim. prev.) 23 su se i svi tvoji dosada{wi qubavnici zvali David Kevin Mar ~elo57. U stvari, ti i ne zna{ da voli{. Da bi to znala, u tebi bi moralo da bude ne~eg lepog. Ali ti si uvek samo izigravala lepo tu. Nikada me nije volela, nikada nije mislila na mene. Vagon sti`e na stanicu. Stanica se, na primer, zove: Si renas58 – Moab it59 – Fi{amend60 – Nider{enhauzen.61 Putnici ulaze. Niko ne izlazi. Vo`wa se nastavqa. Divqi ~ovek produ `ava pri~u: 14. SCENA DIVQI ^OVEK: Utekao sam od qubavi tvoje vrste, `eno. Ni si me namamila u svoju zamku. Nikad me i ne}e{ namamiti u svo ju zamku. Namami u wu nekog drugog. Ja sam ti se oduvek uspe{no sklawao s puta. Dovoqno je da ~ujem kako iza mene na ulici kle pe}u tvoje potpetice, pa odmah br`e-boqe prelazim na suprotnu stranu. Klepet cipela na {tikle: to je jedini ritam kojim ti vla da{. Nabacivala si mi se, a ja sam mislio {ta sam mislio. Jednom sam pre~uo zvuk tvog stoma~nog zvona, i sve je opet bilo dobro. Samo ti opet projuri pored mene, s tom svojom la`nom energijom: ti zapravo samo namerava{ da preotme{ moju, ali ti ta pqa~ka nikada ne}e po}i za rukom. Gledaj me kad ti se obra}am, `eno. Ja sam. Ja sam. Kakva je to samo muka kad mora{ da se probija{ kroz `ivot kao `ena, zar ne? Posebno u dana{we vreme, zar ne? Muka i groteska. Usamqenija si danas, `eno, no {to je ikad bi la ijedna `ena pre tebe. Ranije si jo{ s vremena na vreme mogla da bude{ deo an|ela, s melemima za rane, i krilima nad praznim grobom. A sad? A sad? A sad? Usamqena, usamqena, usamqena na bada{ i grebe{ {tiklama od jednog `enskog kru`oka do drugog. 24 57 – Nijedna od dve kombinacije li~nih imena na nema~kom ne zvu~i osobito prefiweno. Na nema~kom govornom prostoru ovakva imena, barem u posledwih nekoliko decenija, deci uglavnom daju pripadnici ne{to ni`ih dru{tvenih slojeva, u uverewu da ona zbog svog stranog porekla zvu~e osobito zanimqivo i atraktivno. (Prim. prev.) 58 – Sirenas (Sierenas) moglo bi da se odnosi na hrid Arisife de las Sirenas (Arricife de las Sirenas) na Rtu Gata (Cabo de Grata), u blizini grada Almerija (Almeria) na Kosta del Sol (Costa del Sol), u ju`noj [paniji. Hrid je nastala od ostataka starog vulkanskog grotla. (Prim. prev.) 59 – Moab it (Moabit) deo Berlina, koji danas pripada okrugu Mite (Mitte). Moabit le`i na mo ~varnom zemqi{tu koje nije idealno za gradwu, tako da ga je do XIX veka uglavnom koristi la vojska, da bi tek tada ovaj prostor prerastao prvo u industrijsku zonu, a onda u gradsko naseqe u kome su prete`no `iveli radnici. Moabit je i danas najve}im delom radni~ki kraj. (Prim. prev.) 60 – Fi{amend (Fischamend) gradi} u Dowoj Austriji (Niederösterreich), u neposrednoj blizini Be~a. Mesto je bilo naseqeno jo{ u rimsko doba. (Prim. prev.) 61 – Nider{enhauzen (Niederschönhausen) deo Berlina. Le`i u okrugu Pankov (Pankow). Naj poznatija gra|evina u Nider{enhauzenu jeste zamak [enhauzen (Schönhausen), u kome su se, pored ostalog, odvijali i pregovori o ponovnom ujediwewu Nema~ke (Zwei-plus-Vier-Ge spräche). U Nider{enhauzenu se nalazi i poznati Majakovskiring (Majakowskiring), ulica u kojoj su do 1960. stanovale mnoge zna~ajne li~nosti Nema~ke Demokratske Republike, a pre svega politi~ki rukovodioci. Ovaj deo Nider{enhauzena bio je potpuno zatvoren za obi~ne gra|ane Isto~ne Nema~ke sve do 1973. godine. (Prim. prev.) Sama si kao nikada do sada, na ulicama, sama si u svojoj lo`nici, sama u bioskopu, sama u plesnoj dvorani, sama u oluji, sama na vi sokoj litici, sama na Antarktiku, sama na svome {alteru, sama sa svojim roditeqima, sama sa svojom decom, sama kao nikada do sada, o~ajnije sama nego Medeja, i o~ajna kao Medeja ubija{ svoju decu, svakodnevno, u mislima i na delu, sama sa ovim i onim mu {karcem, ne, uvek samo sa ovim, i ovim, a ne sa onim – sama kao nikada do sada, `eno. He, ti usamqena dana{wa `eno: dosta s tim tvojim falsifikovawem. Gubi nam se s o~iju. Prestani da {krgu- }e{ min|u{ama i ogrlicama. Prekri lice velom i pusti brkove. Uroni se u kaqugu, gde ti je i mesto, i speri sa sebe sav ve{ta~ki mo{us; da te boqe nawu{im.62 Zgrbavi se, hramqi i idi na {taka ma: da te boqe vidim. Hodaj bosonoga, i na vrhovima prstiju: da te boqe ~ujem. Za~ini se pra{umskim blatom: da te boqe pro`derem. Da, rodila si dete, `eno. Ali deca nisu re{ewe, `eno. Tvoja deca ne mogu da zamene tvoje bivstvovawe. Tvoja deca nikada, nikada ne}e ispuniti tvoju qubav. Jel’ jasno, `eno? Jesi li shvatila? A to {to si donela dete na svet, osim toga, i nije razlog da unapred navla~i{ tu patni~ku grimasu. Jeste, zarad deteta si stajala pod no krsta, i zarad svog deteta }e{ uvek iznova stajati podno kr sta. Ali sada je, za po~etak, prvo sada. Zato pretvori vodu u vino. I podseci svome detetu tu palma-frizuru. I po{tedi nas svoje ku}ne apoteke. I svojih doma}ih pekmeza. I pa{teta svoje majke. I svojih fotografija iz mladosti. I kreni iznova niz ulicu. I ostavi me se. I pusti me na miru. I daj mi jo{ jednu jabuku sa na vodno zabrawenog drveta, i tre}u, i jo{ jednu, i jo{ jednu. Ah, {to te du`e posmatram, to si mi lep{a: \ubre! \ubre i sramota. Ti, la`no obe}awe. Ah, da si barem stvarno la`no obe}awe, pa makar i najla`nije. Ah, lepotice moja; svojom lepotom ti greje{ jedi no sebe samu, umesto da greje{ i mene. Kada bi barem pojela jednu jabuku, da bi tvoja lepota mogla da deluje. Za{to svojom lepo tom greje{ druge? Nikada? Ti, ne-lepotice moja. (Osoba kojoj se obratio na ovaj, ili na wemu sli~an, na~in odavno je ustala sa svoga mesta i stala kraj izlaznih vrata. Tako se Divqi ^ovek na kraju obra}ao samo wenom praznom mestu. Voz zatim ulazi u narednu stanicu. @ena kojoj je govorio izlazi iz vagona. ^ini se kao da nije ni ~ula ni{ta od onoga {to joj je pri~ao. Ne izlazi niko osim we, ali zato ulazi nekoliko putnika. Nastaje gu `va oko sedi{ta. Ime stanice je otprilike Doj~krojc63 – El62 – U originalu formulacija glasi „damit ich dich besser riechen kann“. Weno je doslovno zna ~ewe ‘da bih mogao boqe da te namiri{em / nawu{im’. Ona, me|utim, ima i preneseno zna~e we ‘da bih mogao boqe da te podnesem’, ‘da bi mi bila dra`a’, ‘da bi mi bila simpati~nija’. (Prim. prev.) 63 – Doj~krojc (Deutschkreuz) ime mesta u Gradi{}u (Burgenland), Austrija. To je istovremeno i nema~ko ime mesta u Erdequ (Siebenbürgen), u Rumuniji, koje se na rumunskom zove Crit. Doslovno zna~ewe toponima je ‘nema~ki krst’. (Prim. prev.) 25 runen64 – Arsenal-Pan~evo65) ... Vo`wa se nastavqa, a nasta b vqa se i pri~a Divqeg ^oveka. Pritom on, kao da je pun energije, prilazi jednom po jednom putniku, zastaje kraj svakog od wih i iznosi svoje primedbe, koje pritom uop{te ne moraju odgovara ti osobi kojoj su upu}ene... 15. SCENA DIVQI ^OVEK: I to su kao navodno neke cipele? Ga}e kao cipele? [ta ~ovek uop{te da o~ekuje od nekog ko se tako obla~i? Sigurno si nekakva ni{tarija. A ti tamo, s tim tvojim duplo ve zanim pertlama: to mo`e da zna~i samo jedno, da ti je neko drugi u{nirao cipele, verovatno tvoja osamdesetogodi{wa majka, kle ~e}i pred tobom, isto kao i ranije, pre pedeset godina, kad treba da krene{ u {kolu. A te tvoje pantalone ispeglane na faltu – sa mo tip, ali ne i top – one jedino pokazuju da nikada u svom `ivotu ni{ta po{teno nisi uradio i da nikada u svom `ivotu ni{ta ko liko-toliko po{teno ne}e{ ni uraditi. A ti tamo, s tim svojim naduga~kim i na{irokim kai{em od krokodilske ko`e: Veruje{ li stvarno da bi se naduga~ko i na{iroko na{ao iko osim tebe ko ga smatra lepim? A ti tamo: precizno oblikovani brkovi i ekstra dugi zulufi na tvome bezob li~nom licu, bezobli~nost tvoga lica ~ine jo{ bezob li~nijom. Ba{ kao i ve{ta~ki mlade` na tvome licu. Ma kakvo crno lice: kako je nekada bila lepa ta re~ – ma kakvo crno lice. Samo jo{ fali da gurne{ nao~are u kosu, ili ~ak na vrh glave. Verovatno si ba{ tako napravio i svoje jedino dete, s nao~arama za sunce gurnutim u kosu? A {ta je samo ispalo od tog uguravawa? A tek gel u tvojoj kosi: samo nagla{ava predi menzioniranost tvoje vili~ne kosti – a kod tebe tamo nagla{ava da ni nema{ bradu. A ti tamo, frajeru s kowskim repom: U svako vreme i na svakom mestu wi{e{ ramenima i talasa{ kowskim repom, ali ne mo`e{ time da prikrije{ da si spoqa prva liga, a iznutra prazan, ako se izuz me pantqi~ara koja te izjeda, i s kojom svakoga jutra plete{ svoj kowski rep. A ti tamo, to {to si slep ni izdaleka ti ne daje za pravo da pred okatima paradira{ s tim slepa~ko-sveta~kim izrazom na licu, i da mi jo{ stavqa{ do znawa kako ti nikakva pomo} nije potrebna i kako }e{ svako 26 64 – Ölbrunnen (Elbrunen) zajedni~ka imenica i zna~i ‘izvor nafte’. U nema~koj pokrajini BadenVirtemberg (Baden-Württemberg) postoji, me|utim, mesto sli~nog imena, Elbron (ÖlbronnDürrn). Najbli`i ne{to ve}i grad je Forchajm (Pforzheim), udaqen 12 km. (Prim. prev.) 65 – U originalu ovde stoji Arsenal-Pantschewo. Pantschewo je transkripcija imena vojvo|an skog grada Pan~eva na nema~ki. Arsenal kao zajedni~ka imenica ima zna~ewe ‘vojni ma gacin’. Odgovaraju}a vlastita imenica najpoznatija je kao naziv londonskog fudbalskog kluba. U Londonu, me|utim, postoji i stanica metroa koja nosi isto ime, a u Be~u se tako zove jedan istra`iva~ki centar, kao i javna zgrada u kojoj je, izme|u ostalog, sme{ten vojni muzej. Ovo ime nose i druge institucije i preduze}a u razli~itim evropskim zemqama, na primer jedno brodogradili{te u Veneciji. (Prim. prev.) ga trena ti meni pomo}i da pre|em ulicu; kao {to ti ne daje ni za pravo da slepa~ko-sveta~ki sija{ i da te se ni{ta na svetu ne ti~e osim tebe slepog i tvoga slepila i avantura koje kao }orak do`ivqava{ u mraku, kao }orak koji u svako doba i na svakom mestu sa svime izlazi na kraj. Verovatno si oduvek unutra bio slep. Zato i nije neko ~udo {to si oslepeo i spoqa. Eh, kada bi samo svi vi {to ste slepi unutra, oslepeli i spoqa: onda ne bi ste mogli da po~inite svu tu {tetu koju svakodnevno po~iwavate kao la`ni gledaoci. Eh, ti, slep~e: kako samo mo`e{ biti tako slep. Tamo su ti vrata, a ne tamo! Ah, slep~e, kud li si to samo krenuo? Po kojim li stazama i bogazama u dana{we vreme nabada te vi slepci – raniji su slepci barem tumarali u pravoj liniji. Ili se, mo`da, varam? – A ti tamo, to {to si jo{ uvek skoro dete (na osobi kojoj se obratio, svejedno da li je mu{karac ili `ena, nema ni~eg de~jeg), nije nikakva garancija da }e te ovde dole po {tedeti. Ti, istina, sedi{ tu, nogu toliko kratkih da ne mo`e{ da dosegne{ ni pod, a ipak si ~lan najozlogla{enije xeparo{ke bande u ~itavoj podzemnoj `eleznici. A malopre si na stepeni cama oborio jednog bogaqa. A mene si nagazio kada si ulazio u va gon. Kod ku}e si pretukao majku. A pre toga si pqunuo svog mla|eg brata, dok je le`ao u de~jim kolicima. A onda je on zauzvrat pqu nuo tebe. U me|uvremenu bez oklevawa pribegavate sili, vi deca. Nikakav te prag vi{e ne deli od nasiqa, ah, dete moje. Da, samo ti udri, udri, tuci i bodi. Vidim na tebi: Izgara{ od `eqe za tim. Rasturi me, dete. Uni{ti me. Ostavi me za sobom. Ah, odavno ve} nema nevine dece, zar ne? A ti, {ta ti ima{ da tra`i{ na na{oj liniji, Japan~e ili Litvan~e ili Senegal~e, ili {ta ve} da si, i ko ve} da si? Ve} se po tvome naivnom licu vidi da si doputovao ovamo samo da bi stajao na putu i da bi qudima poput nas oduzi mao perspektivu. Prestani ve} jednom da mi zaga|uje{ okolinu tim svojim osmehom. A ako ve} mora{ da vu~e{ taj foto-aprat, tehnolo{ki napredni narode, onda barem na|i neki nevidqivi. A ako ve} ho}e{ pred nekim da se klawa{, onda se odaj idolo poklonstvu, samo nas zaob i|i. Qubakaj kod ku}e te svoje ikone, umesto {to ovde po hotelima qubaka{ recepcionarke. Igraj sa svojom metlom od kukuruzovine, umesto {to igra{ u egzoti~noj plesnoj trupi. Hej ti: vra}aj se na ta svoja mora, na Crveno, na @uto, na Indijsko, na Mrtvo. Duvaj kod ku}e u slamku, umesto {to ovde na koncertu duva{ u dervi{ku frulicu. Previ{e si ma li za ovda{we uslove, i previ{e veliki, i previ{e tamnoput, i previ{e bledolik, i previ{e pegav, i previ{e crnokos, i previ {e plavokos, i previ{e crnook, i previ{e suvi{an, i previ{e nedovoqan, i previ{e blizak, i previ{e stran – zar nije dovoq no {to smo i mi sami ovde previ{e strani za ovda{we uslove? I 27 zar nisu dovoqne ovda{we nakaradnosti – pa nam vi jo{ dodajete te svoje centralnoaf ri~ke, transsibirske i isto~nokorejske? Vagon sti`e na narednu stanicu. Izlazi oko polovine put nika, u ure|enoj grupi, kao da su se dogovorili. Ne ulazi niko. Ime stanice mo`e, na primer, biti: Vu~hajn,66 Klefam Xank{n,67 Los Alamos,68 Tivoli,69 Gabau, Santa Cecilija70. Vo`wa se na stavqa. Divqi ^ovek dr`i svoj govor sa sve ve}im entuzija zmom. Pritom s vremena na vreme ~ak i okre}e le|a putnicima kojima se obra}a, cupka, wi{e se, igra... 16. SCENA DIVQI ^OVEK: A ko je sad pa to? I to? I to? Za{to vas u dana{we vreme posvuda ima? Kako li ~ovek samo mo`e biti ta ko mnogobrojan? Neprimetno mnogobrojan. I da ono malo lepote ~ini neprimetnom. Vi, vi ste neizle~ivo ru`ni. Nemilosrdno ste ru`ni. Da ste barem fantasti~no ru`ni. Ili ~ak bajkovi to ru`ni. Sveto ru`ni. Ali ne: Vi ste profano ru`ni. Svako dnevno ru`ni ~ak i u prazni~noj ode}i. Nikada do sada nije bilo toliko mladenaca ru`nih kao no}, i to nije samo gre{ka svad barskih fotografa. Prosta~ki ru`ni kao prosta~ki korov, ne, neizmerno ru`niji, neizmerno ru`ni. To vam sve dolazi odatle {to ste postali prepoznatqivi ve} na prvi pogled. Ti: pozna jem te: otvara{ ki{obran ve} kod prve kapi ki{e. A ti: Tebe kod ku}e i{~ekuje bela pudlica. Kako samo drhti i cvili iza vrata tvoga stana, zape~a}enih sa sedam brava. Kada }e ve} jednom biti pudlica koje ne izgledaju kao pudilice? Koje se i ne zovu ‘pudli ce’? Odakle uop{te ideja da bi pudlice mogle imati ne{to pod ko`om? I kad }e se ve} jednom proizvoditi cigarete koje vi{e ne dime? Ranci, koji su pravi ranci, a ne torbice za {minku oka ~ene na le|a? A tebe poznajem: na tvome iske`enom licu odmah se vidi da si pravi pravcati lista~ satiri~nih ~asopisa, ili 28 66 – Vu~hajn (Wutschein) deo mesta Magdalensberg (Magdalensberg) u blizini Celovca (Klagen furt) u austrijskoj pokrajini Koru{ka. (Prim. prev.) 67 – Klefam Xank{n (Clapham Junction) preis torijsko arheol o{ko nalazi{te na Malti. Ovde se, me|utim, verovatno misli na istoimenu `elezni~ku stanicu u Londonu, kroz koju mo raju pro}i svi vozovi ~ija je krajwa stanica Vaterlo (Waterloo) ili Viktorija (Victoria). Klefam Xank{n je najve}a i najprometnija `elezni~ka stanica u Velikoj Britaniji, a verovatno i u ~itavoj Evropi. (Prim. prev.) 68 – Los Alamos (Los Alamos) ime dva grada u SAD, jednog u Novom Meksiku (New Mexico) i jednog u Kaliforniji. Poznatiji je Los Alamos u Novom Meksiku, u kome se nalazi Nacional na laboratorija Los Alamos (Los Alamos National Labaratory) u kojoj je realizovan Proje kat Menhetn (Manhattan Project), ~iji je ciq bio konstruisawe prve atomske bombe. (Prim. prev.) 69 – Tivoli (Tivoli): ime grada u Italiji, ime grada u Teksasu, ime slavnog zabavnog parka u Ko penhagenu, ali i niza drugih zabavnih parkova u ~itavom svetu, ime revijalnog pozori{ta u nema~kom gradu Hamburgu, ime fudbalskog stadiona u Ahenu (Aachen), u Nema~koj, ime tramvajske stanice u Karlsrueu (Karlsruhe) itd. (Prim. prev.) 70 – U pitawu bi mogla biti istoim ena crkva u italijanskom gradu Trastavere (Trastavere). (Prim. prev.) mo`da `vaka~ `vaka}e gume? Zura~i u satiru i `vaka~i `vaka- }e gume, ujedinite se! A ti, jasno se vidi da si ~italac sportskih `urnala, uvek nosi{ sa sobom tu kacigu – na kojoj ti se ruci ju~e klatila? na kojoj }e ti se sutra klatiti? – a leti se ceo umacka{ kremom za samopotamwivawe, ali oko o~iju ostaje{ sirasto beo, od ogromnih nao~ara za sunce. Ako bi, me|utim, nastupio u nekom zimskom filmu, kad otvori{ gubicu dah ti se nikada ne bi zama glio. A ti: to {to stalno mr{ti{ ~elo, ni u kom slu~aju ne zna ~i da o ne~emu razmi{qa{. Vidim unutra{wost tvoje lobawe: prazna je, prazna. Ni~eg u woj nema, osim jednog mi{a klikom,71 a i taj je bedniji od najbednijeg crkvenog mi{a. A vidim i unutra {wost tvoga srca: isu{eni bunar u stepi. A ti tamo, s tim svojim bojadisanim xemperom s tibetanskim motivima (ve}ina wegovih evokacija uop{te ne odgovara izgledu putnika kojima se u da tom trenutku obra}a): nedeqom i praznikom zagu{uje{ mi sve moje ulice sa svojim desetinama hiqada suvoza~a rol{ua. Ha, a ti tamo {to to svoje kancelarijsko dupe bri{e{ tirkiznozele nim helankama za trim-stazu, dok su ti o~i i u{i pritom samo puki zaos taci iz mra~ne pro{losti, kao slepo crevo, ili jetra, ili {ta god be{e. Umesto da porastu i razviju se, da se la}aju i da se prihvataju, zakr`qale su u male, male ruke, pogledajte samo, svako novoro|en~e imalo je nekada sna`nije ruke nego {to ih ti danas ima{. A ti tamo – ah, vi, moja najdra`a igro na sre}u – Nova stanica: Noum72 – Bering – Likavitos73? Opet izlazi pove}a ure|ena gomila putnika (ali ih, uprkos tome, u vagonu ostaje sasvim dovoqno). Vo`wa se brzo nastavqa. Divqi ^ovek produ`ava svoju pri~u: 17. SCENA DIVQI ^OVEK: Ti si ~lan penzionerskog planinarskog dru tva Firstenfeldbruk74 ili Pegaz, poznajem te: Na slede}oj sta { nici se nalazi{ sa svojim vreme{nim su-~ergarima, pa }ete onda ubrzanim korakom otpe{a~iti do Por Roajala75. Tvoj tim: koliko 71 – U originalu stoji okazionalni oblik Klickmaus, dok je u slo`enici sa zna~ewem ‘klik mi {om’ redosled komponenata obrnut, tj. re~ glasi Mausklick. (Prim. prev.) 72 – Noum (Nome) gradi} na Aqasci. Ima ne{to mawe od 4 000 stanovnika. Krajem XIX veka u wegovoj okolini je otkriveno zlato, i to je otkri}e proizvelo pravu zlatnu groznicu. (Prim. prev.) 73 – Likavos je brdo u Atini, najvi{a ta~ka tog grada. Na wegovom vrhu nalazi se crkva. Lika vos predstavqa veliku turisti~ku atrakciju, zato {to se s wega pru`a izuzetno lep pogled na grad. (Prim. prev.) 74 – Firstenfeldbruk (Fürstenfeldbruck) je grad u Bavarskoj. Ima oko 35 000 stanovnika, a nala zi se 25 km severozapadno od Minhena. (Prim. prev.) 75 – Ovde se, po svemu sude}i, misli na poznati manastir Por Roaj al (Port Royal de Champs), ko ji le`i severozapadno od Versaja. Ovo ime, samo u engleskoj verziji Port Rojal (Port Royal), nose, ina~e, i nekada{wi glavni grad Jamajke, jedan grad u Pensilvaniji, kao i jedan gra di} u Servernoj Karolini, SAD. (Prim. prev.) 29 30 star, toliko i `ivahan, koliko `ivahan, toliko i {aren. [to stariji, tim `ivahniji, i tim {areniji. A na svakom mar{u po jedan od vas ostavi kosti, pada u jarak, da nikada vi{e iz wega ne ustane. Dosta s guqewem i o{trewem tih va{ih plasti~nih andr moqa za brzo hodawe. Zar ~ak i iz mrtva~kog kov~ega treba da ti sijaju te tvoje patike, prugaste kao krompirova zlatica, i te tvoje sportske ~arape, ta~kaste kao bubamara? Ba{ kao i fluorescent ne pruge na dowem delu tvoje trenerke? Kako je samo tvoj posao, dok je jo{ bio posao, ulep{avao i tebe i mene. A sada, ah, to sil no, silno slobodno vreme: kako te je nakaznim samo u~inilo. Rad, znak `ivota. A sada: znak tvog `ivota: paradirawe. Kakvo para dirawe? Dizawe pra{ine. Ah, svi ti ratovi u slobodno vreme. Vi tamo, sneveseqeni gosti. Radite na daqinski upravqa~, umesto da vas pokre}e zov daqine. Vratite se – samo gde? Promenite mi {qewe – samo: kako? Da, da li vam je stvarno neophodna ova va{a svakodnevna deon ica ovde? Va{a staza na kojoj ste za{ti}eni od divqih majmuna? Gubite se u bespu}e – samo: postoji li jo{ uvek bespu}e? [ta je s va{im mar{irawem kroz stepu, qudi? S va{im pe{a~ewem preko Mrtvog mora? Umesto prevrnutog ka~keta i ma |ioni~arskog {e{ira, sokolovo pero na tvome temenu samouve rena je kruna na tvome samouverenom sedela~kom licu. I sklawaj taj svoj umetni~ki {al koji si obavio oko vrata, ~ija dva kraja, paralelno u dlaku, le`e na tvojim ko{~atim ru`nim ramenima, toliko ru`ni da se ~oveku digne kosa na glavi. I sklawaj te svo je kaubojske ~izme, u kojima gazi{ kao da wima udara{ o vrata pakla. A ti tamo, odmah te ~ovek prozre: male u{i, slabo pam}ewe. A te tvoje o{tre obrve: nesre}an brak, zaqubqen u razvode. A tvoje male o~i: skriva{ tugu }utawem – veruje{ da si utekao u }utawe – ali se u }utawe ne mo`e ute}i. A ti, bogata{u jedan: sva ki je bogata{ suvi{an ~ovek. Vi dana{wi qudi: ru`ni ste kao {to nikakvi qudi nikada nisu bili. Ti, neznanko, prepoznali su te: ti si ona {to beskrajno blokira kasu u suprermarketu, iako si kupovinu odavno obavila. To {to ti se ne vra}a u samotiwi te tvoje hladne, jadne i ~emerne izbe nije nikakvo ~udo: Ali to jo{ uvek ni izdaleka nije razlog da svojim beskona~nim blebetawem sa kasirkom krade{ vreme qudima u redu iza sebe. A ti, ti si ona {to beskrajno dugo prebira nov~i}e u nov~aniku opto~enom kr znom, nasle|enom od babe: ve} ti se po gra|i vidi koliko si nezao bilazna. A ti, ti si onaj {to za {ankom beskrajno dugo lupa sa par bednih cvowaka. A ti, ti si onaj {to ve~ito igra loto i sportsku prognozu, od jutra do mraka grebe i ~eprka, a jo{ nikada ni{ta nisi osvojio – osim jednom deset dinara – i nikada ni{ta ne}e{ ni osvojiti. A ti, ti si onaj {to uvek pije iz fla{e, i kod svakog gutqaja se zagrcne{. A ti, ti si onaj koji seda direktno meni pod nos, ~ak i onda kada su sva druga mesta slobodna, i koji mi dah}e u lice, i tera me da sklonim noge. A jedino {ta si nau~io, to je da pravi{ koluti}e od dima, ali ti se zbog toga odavno vi{e niko ne divi. A ti tamo, to {to si jednom do`iveo qubav svog `ivota ni izdaleka ti ne daje za pravo da paradira{ sa bla`enim izrazom na licu i ve~itim tragom svoje qubavi u bla`enim o~ima – trag, ve~an?: sad }u izbrisati taj trag – izbrisao sam ga. A po tebi i po tvom beskrajno nabreklom vratu, odmah se vidi: sigurno sve zna{. Sve si znao ve} kao malo dete. Tebi nema ko {ta da ka`e. Ni kada si bio dete, niko nije imao {ta da ti ka`e. Time {to ga nastawuje te, ti i tebi sli~ni pusto{ite svet. A ti tamo, {to si skroz okre nut spoqwem svetu: {ta to jo{ ima tamo napoqu? A ti tamo, {to si skroz okrenut unutra{wem svetu: {ta to jo{ ima tamo unutra? A po tebi vidim da si stvoren za stogodi{wi `ivot: Ali ~emu to? Za koga to? Blago nama. A po tebi tamo vidim: ti nikada u `ivotu jo{ nisi video kako nad vodom igra neka zvezda. A ti tamo: ener gi~no i silno kre}e{ u svaku akciju, ~ak i ako je u pitawu obi~no kijawe – a onda, na kraju, ba{ kao i kad kija{, ne bude ni{ta, ni glasa – ni{ta `ivo. A na tvome licu ve} se unapred mo`e pro~i tati kako izgleda onaj, ili ona, kod koga ili koje si krenuo: vidi se da se wihova ru`no}a mo`e meriti s tvojom. A ti tamo: to {to si zatvorio o~i i {to se pravi{ da spava{, to ti nimalo ne}e po mo}i: dospe}e{ tamo gde ne `eli{ da dospe{, a jedino je izvesno da to ne}e biti tvoja domovina. A ukoliko kojim slu~ajem i bude, to se mo`e zbiti jedino ukoliko bi radije pristao da bude{ bilo gde, samo ne u svojoj prokletoj domovini. A ti tamo: kako samo str pqive o~i ima{. Tvoje strpqewe: prihvata{ sve, ~ak i najve}u nepravdu, u~iwenu pratiocu, u~iwenu susedu, u~iwenu tebi – gde li se to mo`e kupiti strpqewe poput tvoga? A ti tamo: {ta se to tako smejuqi{ u sebi? [ta? Ali samo se ti smejuqi i daqe – to ti je posledwi put. A ti s tim svojim izrazom lica, kao da si Spasi lac ^itavog Sveta: Biti S^S nije vi{e nimalo te{ko – dovoqno je da se uni{ti neki drugi svet – ah, taj drugi svet. A ti tamo, {to si se tako sawarski zagledao u sopstvenu akten-ta{nu: upravo si osudio nekoga na deset godina robije. A ti, nakazni realisto, s no vinama raskriqenim tako {iroko da zauzimaju mesto onima oko tebe: da li si nakazni realista postao od ~itawa novina? ili si, obrnuto, od samoga po~etka bio takav nakazni realista, da ti nije preostalo ni{ta drugo nego da ~ita{ novine? A ti tamo: po tome kako stoluje{, jasno je da si neko nastavno osobqe, i to neko ko je stalno ne{to progla{ava, ~ak i kada nema {ta da ka`e, i to {to ti o~i tako sjaje, to dolazi odatle {to si svojom isukanom crvenom olovkom upravo satro tri tuceta {kolskih zadataka. Ah, povrede. Ali navodno su povrede gnezda za cve}e? A ti – 31 Voz sti`e na narednu stanicu. Gomila putnika izlazi. (U vagonu ostaje jo{ nekoliko putnika.) Ime stanice: Slavkov76 – Pavija77 – Navpaktos78 – Epidaur79? Vo`wa se nastavqa. Divqi ~ovek produ`ava svoju pri~u: 18. SCENA DIVQI ^OVEK: – ti tamo, sa detetom oka~enim spreda, na grudima, tokom ~itave vo`we: {ta ti je dete samo u~inilo da sve to vreme mora da gleda u majku? I ti s tim svojim ogor~enim za konodavnim licem: kakav li }e{ samo zakon ti to davati? Flores centes dies transierung sicut umbra. A vi ste par sa zajedni~kom vizitkartom, na kojoj i `ena nosi mu{kar~evo ime i na kojoj su nabrojana i sva va{a deca: gospodin i gospo|a Hans Miler i wi hova ping-pong-igraju}a i do-mraka-klarinet-sviraju}a deca. A ti si onaj {to u slobodno vreme svira violon~elo, i pritom ne prekidno mumla. Reci, ko jo{ mo`e da podnese tako nekog, reci, ko? Muzika povezuje? Muzika razdvaja, i to kako! Muzika unosi razdor, i to kakav! Ni{ta ne unosi takav razdor kao muzika. Ili ne? A ti si onaj {to ve} u martu ispred mene kupuje kartu za 13. septembar po podne, za ~itavu svoju mnogobrojnu familiju – nije ni ~udo {to u mome voqenom vozu ponovo ne}e biti mesta. A tebe, tebe sam video jednom kako stoji{ u {umi: Ba{ lepo! pomislio sam: Kona~no zami{qen ~ovek, kona~no pravi ~ovek. Ali ti si tamo stajao samo zato {to si ~ekao svoga psa. Vi, dana{wi qudi: ru`ni ste kao {to qudi to jo{ nikada nisu bili. ^ak vas ni sre}a i radost ne ~ine lepim, ve} izgledate zbuweno, kao da vas je neko uhvatio na delu. Ru`ni? Nelepi. Treba vas zaviti u crno, pa da kona~no prestanete da nastupate kao tela i ponovo postanete si luete, kao {to putnicima i prili~i. Zar nisu va{a tela ranije bila slova, koja se sri~u? Ranije? Nikada? Sada je u svakom slu ~aju tako: svako je telo ne~itqiva `vrqotina, koju ni sam Bog ne bi mogao da pro~ita? Mo`da biste samo kao unesre}enici sijali od istine, qudi. Kao davqenici bili biste lep{i no {to ste sa da ovde. Kao obe{enici dobili biste na dostojanstvu. U ~amcu na 32 76 – Slavkov je ~e{ki gradi} u blizini Brna. Wegovo nema~ko ime je Austerlic (Austerlitz). Po znat je pre svega po bici koja se 1805. godine odigrala u wegovoj blizini, u kojoj je Napoleon porazio udru`ene austrijske i ruske trupe Franca II i Aleksandra I. (Prim. prev.) 77 – Pavija (Pavia) grad u Lombardiji, u Italiji, udaqen oko 35 km od Milana. Grad je poznat kao privredni centar i kao sedi{te jednog od najstarijih univerziteta u Evropi. (Prim. prev.) 78 – Navpaktos (it. Lepanto) lu~ki grad u Korintskom zalivu, u Gr~koj, u kojem danas `ivi oko 20 000 stanovnika. Poznat je po tome {to je tokom Peloponeskog rata bio jedno od upori{ta atinske flote, ali pre svega po bici kod Lepanta iz 1571. godine. U ovoj su pomorskoj bici venecijansko-{panske trupe porazile broj~ano nadmo}nu tursku mornaricu. Smatra se da je taj poraz ozna~io po~etak kraja turske prevlasti na Mediteranu. (Prim. prev.) 79 – Epidaur je anti~ko gr~ko svetili{te na Peloponezu posve}eno Asklepiju. Epidaur je naj poznatiji po pozori{tu iz III veka pre nove ere, koje je moglo da primi gotovo 15 000 gleda laca, i u kome se ~ak i danas izvode klasi~ne tragedije. (Prim. prev.) vesla izgubqenom na otvorenom moru bili biste prizor vredan pa`we. Ali ko }e jo{ znati kakve bi koristi moglo biti od va {e ru`no}e, kojoj kraja nema. Va{a lepota, kada bi se iznenada vratila, mo`da bi me samo uznemirila. Va{a ru`no}a, ma kako porazna bila, barem deluje umiruju}e. Va{a lepota, qudi, ona bi me isprepadala. [ta bih to mogao da radim s wom? I zar, na kraju krajeva, va{a ru`no}a nije pobedonosna? Trijumfalna? Protiv we se ne bi mogao doneti nikakav zakon, ona sama pi{e zakone. Ne mo`e li se protiv nadmo}i va{e ru`no}e u~initi i{ta dru go do da se ona zavoli, kao i vi? Ali avaj, {ta bih dao, samo da na trenutak vidim kako se va{a nadmo}na ru`no}a pretvara u prekliwu}u ru`no}u. Ah, kako bih samo pao na kolena pred va {om prekliwu}om ru`no}om, barem u sebi. Dete, igraj se pono vo ~igrom. ]u{kajte me, vi tamo. [ipkovi i smokve. Rode i ga vrani. Da, qubav se uvek okon~a. Gospode, oprosti im jer ne znaju {ta rade? Ne, nemoj im oprostiti, jer ne znaju kakvi su. (Sad se koncentri{e za „posledwe pogrde“). Ti se tamo pravi{ kao da si ukqu~en u ponudu. Ali {ta ti to ima{ da ponudi{? A, {ta? – Ti, nadmeni ~ove~e: nikada nisi nadrastao svoje slabosti, samo si se nadimao. A ti, s tom svojom min|u{om, koja ti se klatari nad dvanaestoxepnim avanturisti~kim pantalonama. Avantura? Ka kva avantura? Na tebi nema ni~ega {to bi trebalo pozdraviti, osim mo`da tih tvojih tu`nih butina. A ti, povratni~e sa jo{ jednog puta oko sveta, koji te je u~inio samo jo{ glupqim nego {to si ve} bio glup od ro|ewa, jer putovawa qude danas ~ine ne verovatno glupim, zar ne? (Zar ne govori sve vi{e u prazan pro stor, gde nikoga nema? ili barem napola u prazan prostor?) – A ti, vindja~ni ~ove~e: kako samo ve} kora~a{ u toj tvojoj vindjak ni, tim tvojim vindja~nim korakom, i kako samo pritom na sva kih nekoliko koraka izbacuje{ otpad iz te svoje vindjakne. – Vi, zarobqenici dana{wice: Mora biti da su preistorijske horde bile neizrecivo lepe u pore|ewu s milionima i milijardama sa vremeni~kih hordi. [ta li ja to samo radim ovde, u svevaseqen skoj legiji stranaca? Nemoj sedeti tu, kao da je koren tog tamo busena na tvojoj glavi centar sveta. Da, tre{wa u tvome dvori {tu najlep{e cveta: kao {to je poznato da najglupqi seqaci gaje najve}e krompire,80 tako i u ba{ti najiskvarenijeg suseda pupe najlep{i cvetovi. Ah, evo kona~no topota kowskih kopita: ne, to po asfaltu opet samo ~angrqaju va{i prokleti koferi na to~ki}e, u pratwi {kolskih torbi na to~ki}e va{ih potomaka. Ja sam ta~ka, ali ne na va{em „i“, moli}u lepo.81 Kako ste samo ru`no 80 – Na nema~kom jeziku postoji poslovica ‘die dümmsten Bauern haben die dicksten / größten Kartoffeln’. Po zna~ewu woj u srpskom jeziku – grubo – odgovaraju izrazi ‘rodi me majko sre}nog, pa me baci na |ubre’ ili ‘pijanom i ludom i Bog poma`e’. (Prim. prev.) 81 – U originalu stoji: „Ich sei der Dritte, aber bitte nicht in euerem Bunde“. Izraz der Dritte im Bunde doslovno zna~i ‘tre}i u savezu, paktu’, a zapravo ozna~ava osobu koja upotpuwuje ne ku grupu. (Prim. prev.) 33 tihi: ko bi samo pomislio da uop{te postoji tako ru`na ti{ina? A ti, jedanzareztri~etiripet-puta-koren-iz-osamdesetisedam. A ti, `eno-u-bundi: ho}e{ li mi kona~no jednom pridr`ati vrata? Ti, sme|okosa. Ti, crnoplavoizelenooki. Ti, orlovskonosi. Ti, dugonoga. Ti, {irokorameni. Ti, uskokuka. Ti, izopa~eni deko ru jedan. Da ne verujem u o~igledno? Na`alost, mogu da verujem jo{ samo u o~igledno. Da sklonim pogled sa vas? ^ovek je i tako izgubqen. Da gledam u vas? Tek tada izgubqen. Ti pati{? On ona ono pati. Mi patimo. Oni pate. Parcifal!82 Lanselot! Ginevra!83 Tarsenefida! Voz sti`e na stanicu. Putnici su poduprli glave rukama. Jedno ili dvoje je zaplakalo, ili ~ak zajecalo – nezavisno od re ~i Divqeg ^oveka. Jedan je skliznuo sa sedi{ta, pa su ga podigli, pridr`ali. Jedan je zabo sebi no` u stomak, ali potpuno neza pa`eno. Sada svi oni odlaze, slo`no, tako da u vagonu ostaje sa mo Divqi ^ovek. Niko ne ulazi. Ime stanice: Dolina84 – La Paz – Erdberg85? Vo`wa se nastavqa. Divqi ^ovek dugo ne progovara. Onda po~iwe da mi~e usnama, ali se ne mo`e razabrati {ta go vori. Potom re~i postaju razumqive, a wegov bluz postepeno prerasta u neku vrstu roka: 19. SCENA DIVQI ^OVEK: Kona~no sam. Ni `ive du{e. Nikoga, o ni koga. Sjajno. Predivno. Kona~no je ovo mesto dostojno ~oveka. ([iri ruke u vagonu, na~ini nekoliko plesnih koraka, igra se razli~itim predmetima – sedi{tima i pomo}nim sedi{ti ma, dr`a~ima, protivpo`arnim aparatima, itd; pred svakim predmetom uzvikuje: Lepo. – Tako lepo... itd.) Pravi raj, kao u snu. Kona~no je kucnuo ~as. Nikoga, o nikoga. Nebesa, ni `ive du {e. Nema vi{e `utih ili qubi~astih xempera uvu~enih u pan talone. Nema vi{e maqavih grudi {to prosijavaju kroz rupe za dugmi}e. Nema vi{e palica za golf i reketa za tenis, nema ski ja{kih palica, nema tv-novosti, nema tra~-rubrike, i nema pla kata sa tri milenijuma poezije. Nema vi{e lepih parova. (Divqi ^ovek samo {to ne zapeva.) Nema vi{e `ena. I nema vi{e uni formi. I nema vi{e oklembe{enih usana. I nema vi{e mobil 34 82 – Parcifal (Parzifal) junak istoimenog speva Volframa fon E{enbaha (Wolfram von Eschen bach). U odnosu na poznatu Vagnerovu sve~anu scensku igru (Bühnenfestspiel) postoji razli ka u pisawu, budu}i da ova nosi naslov Parsifal (Parsifal). (Prim. prev.) 83 – Lanselot je jedan od vitezova okruglog stola. Ginevra (Guinevere, Gennevar, Ginebra, Gine vra, Ginover, Genhumara, Guenievre, Gwenhwyvar) `ena Kraqa Artura i Lanselotova veli ka qubav. (Prim. prev.) 84 – Dolina je mesto u Ukrajini. (Prim. prev.) 85 – Erdberg (Erdberg) ime jednog dela Be~a, i ime jednog sela u Dowoj Austriji. Toponim doslov no zna~i ‘zemqano brdo’. (Prim. prev.) nih telefona zadenutih za kai{eve, ili ve} negde drugde. I nema vi{e obrijanih lobawa, ni }elavih }ela, ni dugokosih i krat kokosih. I nema vi{e malih i velikih noseva. I nema sukawa na falte, nema cipela sa {picastim ili zaobqenim vrhom, nema lakiranih noktiju i nema tetova`a. I nema vi{e akten-ta{ni. I nema vi{e termosa. I nema vi{e mese~nih i godi{wih markica za prevoz, ni povlastica, ni besplatnih karata. I nema vi{e iz beglica iz Isto~ne i Zapadne Evrope. I nema vi{e nezaposlenih i prosjaka. I nema vi{e slavnih qudi koji putuju inkognito. I nema vi{e reportera lokalnih novina, i nema vi{e fotografa sa skrivenom kamerom, i nema vi{e pesnika koji tajno zapisuju moje re~i. I nema vi{e policajaca u civilu. I nema vi{e har monika{a. (Na trenutak on stvarno zapeva i zasvira, mo`da harmoniku?) – Do|oh svojima / Ne prepozna{e me / Do|oh svojima / I ne prepoznah ih. / Ja sam bolestan sused / Ubi}u svog bolesnog suseda. / Rode i gavrani / Topole i jedno jezero... (^ini se da voz ubrzava. [kripa, lomqava, tre{ewe, grmqavina. Kraj tunela se na tren uka`e neobra|ena litica. U vagonu svetlo po~ne da treperi. Odmah potom nastavqa se uobi~ajena, neupadqiva vo `wa, jedva primetna. Divqi ^ovek je i daqe sam. Onda kona~no seda, lica okrenuta gledaoc ima, kao {to je ranije bio okrenut ka drugim putnicima. Ispru`i noge, onda ih ponovo vra}a pred sebe, da bi ih na kraju podvukao pod sedi{te.) Ha, tako je lepo prazno ovde. Tako sam lepo sam. Ako je negde lepo, onda to mesto, na kome je lepo, postaje svako mesto. Zar ne? Isto kao {to ono me sto gde se ~ovek pla{i postaje svako mesto, zar ne? (Glumi mali dijalog sa samim sobom.) Ho}emo li skoro iza}i? Da, uskoro }emo iza}i. – Ho}emo li onda oti}i na pi}e? – Da, na ~a{u mleka. – Ka da je ove godine Uskrs? – Mislim, tek krajem aprila. – Smem li da te ispratim ku}i? – Ne, niko me ne}e pratiti. – Ah, niko? Ah, niko. (Fiktivni dijalog prerasta u malu, haoti~nu pri~u, kao da ga hvata panika. Sti~e se utisak kako se pritom sve vi{e i vi{e skupqa, uvla~e}i glavu me|u ramena i pritiskaju}i {ake izme|u kolena.) ^itavog leta smo se kupali u Milbahu86. Devojka iz susedstva pokazala nam je pi~ku, tamo na ledini na kojoj pasu krave. Bilo nam je vru}e i zagu{qivo u gas-maskama na{ih o~e va, {to su `ivote ostavili u tundri, ali smo u ono vreme vi{e od svega voleli da wu{imo te gumene surle. A se}ate li se jo{ kako ste mi napravili mesta kada sam do{ao u va{ razred kao novi |ak, kako ste mi dali mesto u sredini, tek tako, bez re~i? I ka ko ste me samo gledali onog oktobarskog jutra, dok ste mi i{li u 86 – Milbah (Mühlbach) mesta{ce na zapadu Nema~ke, sa svega ne{to vi{e od 100 stanovnika, i povr{inom mawom od 2 km2. Toponim asocira na zna~ewe ‘prqavi potok’, premda bi se re~ takvog zna~ewa pisala ne{to druga~ije (Müllbach, a ne Mühlbach). (Prim. prev.) 35 susret, hiqade i milion i vas, na Marijahilfer [trase87, ili je 88 to bio Trg Republike ? ili Puerta del Sol89? – kako ste me gle dali, svi, svi. I, ~ekajte: strelac odlu~uju}eg gola onda, onaj ko ga smo svi zajedno nosili na ramenima, na na{im ramenima, mi svi, svi. I ~ekajte, ~ekajte, molim vas: kov~eg prijateqa, na{eg prijateqa, koga smo svi zajedno spustili u grobnicu na konopci ma. „Udarac kov~ega o zemqu ne{to je savr{eno ozbiqno.“ I, hej, ~ekajte: Na{a zajedni~ka vo`wa podzemnom `eleznicom, na li niji sever-jug, od prve do posledwe stanice, gde smo svi iza{li zajedno, tamo kod Velike severne ulice, gde smo se svi oprostili jedni od drugih, iako se me|usobno uop{te nismo ni poznavali, iako tokom ~itave vo`we jedni s drugima nismo progovorili ni re~i? Kako ste mi danas? Kako li vam samo to uspeva, da tek tako, bez problema, na|ete put ku}i? Sigurno imate kod sebe kqu~eve od stana? Pravo je ~udo kako se svaki put stigne ku}i? Perverzi ja. Za{to se ne bismo jednostavno vozili daqe, sve do tu`no-bla `enog kraja? Koji broj cipela nosite? Zar vama ne nedostaje prvi sneg? Gde mogu da na|em takve prugaste ko{uqe kao {to su va{e? Ho}e{ li mi odati adresu svog frizera? Ho}e{ li mi dopustiti da jo{ jednom polo`im ruku na tvoje bo`anske bokove? Ah, zvo naste resice na tvojoj haqini. Ah, izvu~ene `ice na tvojim naj lonkama. Ah, va{i razdeqci sa strane, levo i desno. A gde li su nestali svi levoruki? A padavi~ari? I, ah, prvi vozovi onda, na kon vi{emese~nog {trajka, jo{ uvek prazni vagoni {to miri{u na vodu za prawe, i onda prvi putnici. I, ah, tvoje otrcane stare rukavice na dr`a~u, tamo, taman je bilo dovoqno vremena, uspeo sam da ih poqubim. Qudska lepoto, gde si? Spasi me, lepoto. Iz nena|uju}e ste lepi svojedobno bili, ve}inom lepi, lepi kao ve- }ina. Kad ~ovek zamisli da vas nema: Kakva je samo blagodat, kad ~ovek zamisli da vas nema. Kada bih zamislio da vas nema, za me ne bi to bilo oslobo|ewe. Gde ste, da bih uvek iznova i iznova mo gao da zami{qam kako vas nema? Vratite se – ne, ne vi – va{e sli ke. Ina~e vas uvek posvuda ima – ali kada ste mi jednom potrebni, onda se vozite nekim drugim linijama. S vremena na vreme, bilo je stvarno za~u|uju}e s vama. Za~u|uju}e? Da, za~u|uju}e. Ne ba{ dramati~no, ali pustolovno. Da li je ovako boqe? Da li je ovako lep{e? Ah, moje ~e`we za najve}om gu`vom. I kako ste se samo vas dvoje, golup~i}i moji, tokom vo`we posva|ali, da biste se na kraju ipak pomirili: kako ste se, odlaze}i u razli~itim pravci ma, samo okretali jedno za drugim, prvo ti, a onda ti, ali nikada 36 87 – Marijahilfer [trase (Mariahilfer Straße), trgovinska ulica u centru Be~a. Ova ulica nije, me|utim, deo pe{a~ke zone, i roba koja se u woj prodaje nije ekskluzivna, ve} sasvim „obi~ na“. (Prim. prev.) 88 – U originalu zaista stoji ‘Trg Republike’. (Prim. prev.) 89 – Puerta del Sol (Puerta del Sol) – vid. fusnotu uz 10. Scenu. (Prim. prev.) u istom trenutku – a onda ipak kona~no u istom trenutku: ah, {to je to bilo lepo. (Postaje sve ti{i.) Ah, ovako sam, mogu samo da se spakujem i da idem. Gde ste samo, drage moje nakaze? Kad }e se ovde ve} jednom vrata otvoriti pred topotom va{ih nogu? Da, ve rovatno smo zauvek proigrali svetlost neba, i svetlost odozgo. Ili nismo? Dolazimo do izra`aja jo{ samo ovde, pod svetlo{}u katakombi? Ili ne? Si{ao si ovde u podzemqe, da ne bi umro sam? O~ekuje{ li posledwu svetkovinu ovde dole u vrevi? A ipak }e{ umreti sam, umiri se, nemoj se umiriti – Voz ulazi u narednu stanicu: Barnet – Nueva Numansija90? Divqi ^ovek ostaje da ~u~i. Ka{qe, kao da o~ekuje da mu neko odgovori. Uzdi{e, ~ak i dah}e, kao da o~ekuje odgovor. Zvi`di, kao da tra`i odgovor. Pevu{i, veoma prodorno, kao da tra`i odgovor. Odgovora nema. A onda ulazi jedan jedini putnik: o~a ravaju}e lepa `ena, otrovno lepa poput Meduze, i odgovaraju}e obu~ena u odoru sudije ili osvetnika. On se pred wom jo{ vi{e skupi, kao da je na optu`eni~koj klupi za najbednije gre{nike. Vo`wa se nastavqa do naredne, posledwe stanice. 20. SCENA Nova Putnica ili Divqa @ena se nakon kra}e pauze ushoda gore-dole po vagonu, a s vremena na vreme ~ak i okre}e le|a Di vqem ^oveku. Onda mu zeva u lice. Na kraju po~iwe da re`i na wega: Prekasno. Prekasno dolazi tvoje kajawe. Ti, ometa~u javnog reda. Ti, remetio~ e javnog mira. Sigurno misli{ da si nam rekao sve {to treba, i da je tvoja posledwa? Ali ne}e{ mi pobe}i tek tako. Misli{ da su ti gosti turobni? Ne, ti si turoban doma}in. Mrzovoqan kao razo~ arani qubavnik. Ili kao nesre}no zaqu bqeni. Samo razo~arani qubavnici i nesre}no zaqubqeni mogu biti toliko temeqno mrzovoqni. Ili, mo`da, ne? Ili, mo`da, ne? Ne gledaj me kad ti se obra}am. Ako me pogleda{, gotov si. (Divqi ^ovek i daqe hipnotisano zuri u wu, i polako po~iwe da se kre}e u ritmu wene tirade, da mrda glavom, ramenima, kuko vima, kolenima i tabanima, kao da ple{e sede}i.) Upropastila te je ta tvoja opsednutost lepotom. Ko ne mo`e da `ivi bez lepote, tome nema druge nego da bedno skon~a, a tako mu i treba. Ti, tra ga~u za lepotom: je li ti to neko osvojio srce? Verovatno nikada nisi ni imao srce, pre te opsednutosti lepotom? (Pravi pokret kao da }e mu iskopati o~i i prerezati grkqan.) Gubi se. Gubi se nekud daleko od qudi, gubi se nekud gde qudi i nema. Tamo }e{ uzdisati za ovda{wom rugobom i rugobnom ovda{wo{}u i vika ti: Ah, drage moje rugobe, gde ste? Tebe treba na neko pusto ostrvo? 90 – Nuev a Numansija (Nueva Numancia), stanica na liniji 1. madridskog metroa. (Prim. prev.) 37 38 Ne, tebe treba na nenastawenu planetu, gde vlada ve~ito prole- }e, zajedno sa beskona~nim belim obla~i}ima {to li~e na ov~i ce, na ve~ito ru`i~astom nebu. Tamo }e{ stajati sam na vetru, prikane. Tamo }e{ mo}i da bude{ besmrtno sam, sam sa ru`i~a stim obzorjem. A tamo }e ti ~elo i obraze golicati `buwe i drve}e, sve sa li{}em mekim kô somot i svila. A od jutra do pono}i na tebe }e sletati leptiri rajskih boja. Kako leti, tako i zimi, te- }i }e ti med, mleko i mineralna voda selters. A iz ruke }e ti kqu cati sve mogu}e rajske ptice – ~ak i onaj zli orao {to Prometeju kquje jetru. A stranice kwiga okreta}e ti postojano blagi pove tarac, i kona~no }e{ mo}i da ih ~ita{ do beskona~nosti. A vrat }e ti od zore do mraka obavijati tvoj ka{mirski {al. A srce }e ti grejati tvoja nepoderiva pamu~na ko{uqa. A kolena }e ti {ti titi tvoje neun i{tive ko`ne zakrpe. A obujmqiva}e te tvoj voqe ni ogrta~, u svojoj nepogre{ivoj vernosti. A potiqak }e ti ma ziti sne`ne pahuqe. I tako }e{ svemo}no sam, lutala~ke du{e, bauqati kroz stepsku travu, do svetog Nikad. (Pravi pokret kao da mu odseca glavu, da ga ve{a i streqa.) Po kazni }e{ biti pre me{ten na svoju sopstvenu planetu: sve }e biti beskrajno lepo i beskona~no jezivo. Cvile}e{ tamo u ~e`wi da vidi{ {erpasti {e{ir na zbr~kanoj lobawi neke babuskare. Prekliwa}e{ da naleti{ na vuneni kaput usrano braon boje. @e|a}e{ za sirovom kafanskom galamom. Uzdisa}e{ za {kripom kofera na to~ki}e. Jeca}e{, se}aju}i se zelenih roletni na prozorima tvog suseda. Li}e{ suze, razmi{qaju}i o svim onim gumenim biqkama pored svih onih televizora. Pipa}e{, u nadi da }e{ na}i naranxastu pingpong lopticu, koja je slu~ajno doletela do tebe. Umira}e{ od `eqe za svim srozanim hulahopkama, za udarcima cipela na {ti klu, za poskakivawem kratke `enske kose, za nosa~icom bunde {to je i{la na plasti~nim {takama, za devojkom {to ti je, prolaze}i, u lice pukla balon od `vaka}e gume. (Pribli`ava mu se, prave}i sada druge pokrete koji pokazuju kako }e mu do}i glave. Divqi ^ovek nastavqa da hipnotisano zuri u wu, i daqe prati wene pokrete, ponavqa ih, ili ih anticipira, ne propu{ta nijednu wenu re~.) Da, ti, nakazo jedna. Nakazo, najve}a od svih. Unaka`a va{ sve oko sebe svojim nakaznim pogledom. Sam, kao {to ve} tu ~u~i{, sa stopalima okrenutim ka unutra, palcima zgr~enim u pesnice, lobawom nakrivo uvu~enom me|u ramena, bez vrata i bez oslonca. I neko kao ti o~ekuje da }e mu na svakoj stanici u}i po jedna mis sveta? (Kao da se obra}a gledaocima): gledajte samo kako sve na wemu ide u pogre{nom i glupom pravcu. Kako mu ~ak i ko sa pada na pogre{nu stranu, gledajte, onaj debeli, glupi pramen {to visi preko jednog uva. (Dodatno se obru{ava na wega, gotovo bukvalno, zasipa ga mnogim od pogrda kojima je on do malopre oba sipao druge putnike. Ono {to govori se ne uklapa?) I pogledajte samo, kako mu se Adamova jabu~ica trza i koprca, kao da nije jed na Adamova jabu~ica, nego dve, ili ~ak tri. (Ono {to govori se ne uklapa?) A tek wegova rolka, sa rajsfer{lusom sve do brade, s metalnom plo~icom sasvim gore: kako se samo klati, i klepe}e, i ~angrqa. (Ponavqa neke od wegovih ranijih pogrda. Ono {to govori se ne uklapa?) A pogledajte samo i taj wegov xinovski nov ~anik, kako mu samo {tr~i iz xepa na zadwici, koliko xinovski, toliko i uparlo`en i prazan, ako se izuzme jedna savremena pe sma, slo`ena pa`qivo, kao da je neka dragocenost. Ti: udrvenio si se od te svoje opsednutosti lepotom. Ti: zakr`qao si od ve~itog tragawa za lepotom. [ta, zar nisi znao da tragawe za lepotom da nas ide ruku pod ruku sa zakr`qavawem? Takvi su zakoni prirode i dru{tva. Nisi znao da od jurwave za lepotom pucaju usne i da se su{i jezik? Nisi li znao da ti se – kada blene{ u lepotu – o~i iskola~e kao kod neke `abe u mo~vari punoj |ubreta? I zar nisi znao da uludo tra}i{ jedino nebo koje ima{, kada `ivi{ tako po strani, pod jednim prividno ve}im i lep{im nebom? Ah, ti i te tvoje pri~e „Lepota je u pravu – lepota ima pravo – lepota je sa mo pravo“: Sad }e{ dobiti svoje pravo, ~ove~e. Evo ti tvoga prava, brale. Evo ti tvoje kazne, bebi. Ti... ti... ti, monologu jedan. I, i.. moja bi uloga u stvari trebalo da bude tri puta du`a od tvoje. Lepotica Otrovna Kao Meduza ili Divqa @ena na svoga de linkventa baca zmijolike muwe, ili pak muwolike zmije. On je sve vreme pratio svaku wenu re~, na trenutke je ~ak i pona vqao za wom. Sada je sko~io, i poku{ava da pobegne – ~as tamo, ~as amo. Onda, me|utim, iznenada potr~i ka woj, poku{ava da na|e uto~i{te kod we, kao izvr{ioca kazne. I {ta onda woj drugo preostaje do da privremeno obustavi izvr{ewe kazne? Istovremeno s wegovim poku{ajem da kod we na|e uto~i{te metro izlazi na svetlost dana, jer je posledwa deonica nadzem na. Nebo, pe{~ane dine? Praznina, svetlo. Vo`wa kroz sve`e, zeleno li{}e. Wih dvoje su se na trenutak priqubili jedno uz drugo, kao dve siluete pred pozadinom obasjanom suncem. Voz sa da staje na krajwoj stanici. Ova isprva nema imena, vide se sa mo nizovi i nizovi brojeva, koji kao da kre}u napred od perona, pru`aju}i se u dubinu, sve do horizonta, tako da izgleda kao da ova stanica prelazi u drugu, ve}u, koja se na wu nastavqa. Ime prelazne stanice zasvetli tek sada: Toisin – Autoisin – Potamo isin91. U scenski fragment sa svih strana, ~ak i iz gledali{ta?, 91 – U pitawu su gr~ke re~i, transliterisane na latini~no pismo. Wima po~iwe poznati frag ment Heraklita iz Efesa, poznatiji u latinskom prevodu Panta rei... Sam Handke ovaj je fragment na nema~ki jezik preveo na slede}i na~in: „Den in dieselben Flüsse Steigenden fließen andere und andere Wasser vorüber.“ (Prim. prev.) 39 stupaju svi putnici koji su tokom vo`we ulazili i izlazili iz vagona, a mo`da ~ak i neki koji se ranije nisu pojavqivali. Ma kako da su ranije izgledali, sada su se doterali i ulep{ali, i nalikuju Divqoj @eni. Sada je jo{ samo Divqi ^ovek neupa dqiv, ili ~ak neug ledan. On se odvaja od `ene, kao da je jo{ ovaj put ipak uspeo da se spase? Smeje se, smeje, ili mo`da nari~e? Svi se u sebi smeju? Ili ipak pla~u? Pauza. Onda se za~uje glas, koji kao da dolazi iz peronskih zvu~nika: Ha, najlep{e je bilo kada ~ovek nije ni znao kuda se vozi; na kojoj stanici izlazi; kako tamo izgleda; {ta ga tamo ~eka. Bilo je to divno vreme. Bilo je to mo}no vreme. Bilo je to najlep{e vreme. Obave{tewe se ponavqa s pauzama, ~ak i u mraku. LITERATURA: Durzak, Manfred (1982): Peter Handke und die deutsche Gegenwartslite ratur. Narziß auf Abwegen. Stuttgart et al.: Verlag W. Kohlhammer. Jurgensen, Manfred (1979): Handke. Ansäthe – Analysen – Anmerkungen. Bern / München: Francke Verlag. Pütz, Peter Hrsg. (1982): Peter Handke. Frankfurt am Main: Suhrkamp Taschenbuch Verlag. Prevo|ewe drame „Podzemni bluz“ (Unter tagblues. Ein Stationendrama) na srpski jezik omogu}io je Goethe-Institut u Beogradu. PETER HANDKE ro|en je 1942. godine nedaleko od Klagenfurta. Studirao je pravo u Gracu, ali je prekinuo studije ne bi li se sasvim posvetio kwi`evnoj karijeri. Do 1987. `iveo je prete`no u Austriji, izuzev u razdobqu od 1966. do 1979. Od 1987. do 1990. obilazio je raz li~ite zemqe, da bi se nakon tih godina putovawa nastanio u Francu skoj, gde i danas `ivi. Ubraja se me|u najpoznatije savremene pisce iz Austrije. Proslavio se krajem {ezdesetih i po~etkom sedamdesetih godina dvadesetog veka, pre svega dramama „Ru`ewe publike” (Publi kumsbeschimpfung) i „Kas preko Bodenskog jezera” (Der Ritt über den Bodensee), romanom „Golmanov strah od jedanaesterca” (Die Angst des Tormanns beim Elfmeter), po kome je Vim Venders 1972. snimio i film, kao i pripovetkom „Kratko pismo za dugi rastanak” (Der kurze Brief zum langen Abschied). Nakon toga usledili su i brojni drugi uspesi. Dramu „Podzemni bluz” (Untertageblues. Ein Station endrama) objavio je 2003. godine. Jelena Kosti}-Tomovi} 40 Gajto Gazdanov ^IKA QO[A Preveo s ruskog Du{ko Paunkovi} Sada je kraj jula 1942. godine, vru}e je, prozor je otvoren, i kroz wega se vide neizostavna ~etiri zida gradskog „okna“. Ali sve ono {to se ranije, jo{ pre tri godine, ~inilo tako beznade`no posto janim, svi ti zidovi, prozori, tavanice i svi oni qudski `ivoti koji su tekli iza wih i koji su tako|e imali nekakav poseban ne promewiv raspored – posao, ven~awe, deca, umirovqewe, jedni te isti razgovori, uvek iste brige o jednom te istom, sve je to izgubilo svoju postojanost. I ako sam ranije morao da napregnem ma{tu ne bih li zamislio kako sve to u jednom kratkom trenutku propada i nestaje i, u svom smrtonosnom padu, povla~i za sobom sve brige, sve perspektive i sve ono od ~ega se sastoji jedan ubogi `ivot, sada je ta mogu}nost iznenadnog i nepopravqivog zemqotresa prisutna u svakom trenutku i bi}e tu kroz sat vremena jednako kao {to je bi la i sat ranije. I hvatam sebe kako mislim o tome da je i slovenski ru{ila~ki genij i to {to nisam toliko spreman da umrem koliko u dubini du{e prezirem `ivot, ali mogu, ako se napregnem, shva titi onu wegovu jadnu vrednost, koja je tako izra`ena, posebno ov de, u ovoj nesre}noj zemqi – da je sve ono u`asno i nepovratno {to sam pro`iveo pre vi{e od dvadeset godina, tokom rata u Rusiji, kao {esnaestogodi{wi de~ak, sve ono {to sam uzalud poku{avao da zaboravim u ovom mirnom vremenu, sve do septembra 1939 – da su sve te stvari jednako sna`ne u meni kao {to su bile i pre, tokom onih nezaboravnih dana 1920. na jugu Rusije. Godinama sam se trudio da ne mislim o tome, a sada me je stvarnost prisilila da mu se vratim; i shvatio sam ono {to ra nije nisam hteo da priznam sebi – upravo to da mi je u ovom var qivom `ivotu u kom je potpuno neizvesno {ta }e se desiti sutra lak{e da di{em nego u mirno doba. To je u meni toliko jako da sam jednom svom poznaniku koga sam sreo u autobusu, prvi put od po~etka rata, na pitawe koje mi je postavio: – Se}ate li se predratnog vremena? Nismo umeli da ga ceni mo – potpuno iskreno odgovorio, i ponovio bih taj odgovor svako 41 me: ipak su mi hiqadu puta dra`i ovo vreme, ovi dani i meseci od onoga {to je bilo pre wih. Mo`da je to neverovatno du{evno izobli~ewe jednostavno rezultat mog u~estvovawa u gra|anskom ratu u vrlo ranoj dobi; ali pre }e biti da je ono svojstveno sva kom ili gotovo svakom Rusu, zato {to one materijalne vrednosti koje ~ine smisao `ivota gotovo cele Evrope za nas ne postoje. I te vrednosti nisu, kao {to se obi~no govori, u veli~anstvenim bibliot ekama ili u arhitekturi ili u Mikelan|elovim i Rem brantovim slikama, za koje ve} odavno ne mari niko osim pri mitivnih kolekcion ara – bon vivants riches1 – ili odu{evqenih qubiteqa umetnosti, koji pak ~ine stoti deo jednog procenta od celokupnog stanovni{tva Evrope. To su vrednosti drugog, daleko ni`eg reda – dobra hrana, udoban stan, renta ili penzija, kuli narske |akonije ili ono {to je onako naivno formulisao fran cuski vojnik koji je slu`io u odbrambenoj bateriji i koji se ne izostavno krio kad bi se pribli`ila artiqerija: – Mon lieutenant, j’ai une femme, deux enfants, je ne veux pas mourir.2 I dogodila se paradoksalna stvar: Francuska nije htela da brani ono {to zaista i nije vredelo braniti, i to upravo zato {to je ona tome pridavala preveliku va`nost; to je nalikovalo na poznatu alegoriju o {krcu koji umire od gladi na sanduku sa zlatom. Mi smo li{eni te predstave o vrednosti, i ideja vred nosti uop{te uzev – u slovenskoj svesti je poprimila pone{to druga~iji oblik, tako da sad nije vi{e mogu}e pogre{no suditi o tome. I to {to se re~ valeur na ruski prevodi kao „vrednost“ zah teva izvesno poja{wewe, u kojem bi bilo re~eno to da je u tu re~ u ruskoj svesti unet ukupan zbir pojmova koji nemaju ni~eg zajed ni~kog sa evropskim shvatawem. To je primewivo ne samo na re~ valeur, ista stvar se mo`e re}i i za mnoge druge pojmove – ali u ovom slu~aju na toj jednoj razlici temeqi se cela druga~ija sud bina ogromne dr`ave. Sada, me|utim, ne mislim na to ve} na ono du{evno izobli~ewe usled kojeg meni vi{e prija vreme koje se odlikuje nepostojano{}u i kolebqivo{}u, kad postaje o~igled no da }e sve {to mu prethodi nestati ili je osu|eno na nestanak, a ono {to }e do}i umesto wega jo{ se i ne nazire. Postoji posebna neodoqiva privla~nost u misli o tome da sve {to danas postoji mo`e nestati u svakom trenutku; ~ini mi se da je taj ose}aj op {tequdski, i on delimi~no obja{wava neprestano izbijawe ru {ila~kih i, u su{tini, besmislenih ratova. I svaki put kad mislim o ratu i o tome {ta se sada de{ava, se}am se ~ika Qo{e, kako su ga svi zvali, mog starog poznanika, 42 1 – Bogata{a koji vole lep `ivot. (Fr.) 2 – Poru~ni~e, imam `enu, dvoje dece, ne `elim da umrem. (Fr.) izuzetnog i originalnog ~oveka. Upoznao sam ga pre mnogo godina; tada je, kao uostalom i kasnije, `iveo na svom malom imawu uda qenom stotinak kilometara od Pariza, okru`en stalnim {u{ta wem {ume, usred koje se nalazila wegova ku}a. On je li~io na ma log starog {umskog duha. Wegovom dolasku ovamo prethodio je dug i raznovrstan `ivot; i ona du{evna, umna i fizi~ka energija koju je nemilice tro{io bila bi dovoqna za nekoliko qudskih `ivo ta. Po wegovim sopstvenim re~ima, on je punih petnaest godina proveo u biblioteci. To i wegovo nepogre{ivo pam}ewe uslovili su wegovu izvanrednu enciklopedijsku kulturu. Ali za razliku od ve}ine qudi koji poseduju takvo ogromno obrazovawe i ~ija se ma {ta, ve} upravo usled te preoptere}enosti, odlikuje izvesnom tro mo{}u, ~ika Qo{a nikad nije prekidao onaj titanski rad koji bi se mogao nazvati sintetisawem svih wegovih podataka u svakoj no voj oblasti. Uvek je ne{to bele`io, izvodio zakqu~ke, i o svakom pitawu je imao sopstveno mi{qewe, ~esto potpuno opre~no svim drugim mi{qewima koja je znao i pamtio. A pamtio je takore}i sve, od brojeva i statisitke do metafizi~kih teza i na~ina na ko ji se razmno`avaju neki slabo poznati insekti. Me|utim, nikada, ni u nekada{woj Rusiji, niti kasnije, u inostranstvu, nije mogao da napravi karijeru koja bi koliko-toliko odgovarala wegovim sposobnostima, umu i obrazovawu. Razlozi zbog kojih mu to nije polazilo za rukom bili su jasni svima koji su ga poznavali, jed nako kao i, pretpostavqam, wemu samom, iako on o tome nikad nije govorio. Stvar je bila u tome {to on ni u kakvim okolnostima nije pristajao da izneveri sopstvene principe. Ve} i samo to je bilo dovoqno; pored toga, qudima koji su koliko-toliko pa`qivo po smatrali ono {to se de{avalo oko wih bilo je o~igledno: u najve- }em broju slu~ajeva li~ni uspeh gotovo ni u jednoj oblasti qudskog delovawa nije rezultat ~ovekovih sposobnosti i uma, ve} ne~eg sa svim drugog – prilagodqivosti, ~esto prili~no nedostojne. ^ika Qo{a mi je pri~ao kako mu je jedan poznati politi~ar, veoma pa metan ~ovek, govorio: – Moja karijera je zapo~ela onog trenutka kad sam shvatio da moram sebe dovesti na nivo vrlo prose~nog i vrlo neukog ~oveka, da moram zaboraviti na svoje obrazovawe i na svoju posebnost. Pre nego {to sam to shvatio, izbacivali su me odasvud, zato {to sam govorio da odre|ene stvari treba raditi druga~ije, da je ne{to pogre{no, i tako daqe. To u najboqem slu~aju nije nikog zanima lo, a osim toga – svaka promena je nanosila {tetu mnogim li~nim interesima. Bio sam prinu|en da odustanem od toga. Tek kad sam stupio na vrlo visoku du`nost, mogao sam pone{to napraviti, a i to je bilo tek stoti deo onoga {to bi trebalo da se preduzme. 43 44 – U in`ewerskoj praksi to se zove otpor materijala – rekao je ~ika Qo{a. Kad sam se upoznao s wim, imao je {ezdeset ~etiri godine. Bio je suvowav ~ovek uskih ramena, niska rasta i stara~kog li ca. Za~udili su me brzina i preciznost wegovih pokreta, wegov brz mladi}ki hod i potpuno odsustvo umora u o~ima, svojstvenog qudima wegove dobi. Kasnije, kad sam do{ao kod wega na imawe, {etali smo se po dvori{tu, i on me je doveo do jednog nevisokog pawa na kom je stajao nakovaw. – Vi ste, reklo bi se, qubiteq sporta – rekao mi je. – Hajde, skinite mi ovaj nakovaw. Uhvatio sam nakovaw za ivice, na~inio mali mi{i}ni napor i osetio neo~ekivanu i, kako mi se u~inilo, ogromnu te`inu. Po tom sam, sakupiv{i svu snagu koju sam imao, jedva podigao nakovaw, skinuo ga s pawa i stavio na zemqu; ~inilo mi se da bih ga, da sam ga morao dr`ati jo{ samo trenutak, ispustio na sopstvene noge. – Pa, nije lo{e – blagonaklono je rekao ~ika Qo{a. Potom je s lako}om podigao nakovaw sa zemqe i vratio ga na wegovo mesto. – Koliko je te`ak? – upitao sam. – Sto deset kila – rekao je. – Eto {ta vam je starost, ipak mi je sad ve} te{ko da ga podignem. U{li smo u {umu, bio je septembar, ali li{}e na drve}u je jo{ bilo zeleno i nije opadalo. U {umi je vladala ti{ina pro`e ta mirisom drve}a i zemqe; nekoliko kilometara unaokolo nije bilo nijednog ~oveka. Tiho zawihav{i li{}e, male veverice bi sko~ile s jedne grane na drugu i na trenutak zastale u vazduhu. – Za{to ste izabrali ovakvu zabit? – upitao sam. Bila je 1930. godina. – Zbog rata – rekao je on. – Kakvog rata? – Pa tog {to }e biti. – Smatrate da je rat neizbe`an? – [ta tu ima da se smatra ili ne smatra? Ako posla`ete {ta pove dinamita i zapalite fitiq koji vodi ka wima, jedina stvar koju mo`ete o~ekivati jeste eksplozija. Nema tu potrebe ni za kakvim zakqu~ivawem. Potom smo razgovarali o drugim stvarima, ali nekoliko mi nuta kasnije ~ika Qo{a je napravio digresiju i nadovezao se na svoje prethodne misli, koje nisu bile ni u kakvoj vezi sa onim o ~emu smo govorili trenutak pre toga. – Postoji bezbroj ~inilaca koji to ~ine neizbe`nim, pri~a- }emo jo{ o tome. Bezbroj, to nije mogu}e ne videti. Kora~ao je po {umi svojim brzim korakom, sa strane se ~ini lo da gotovo ne dodiruje zemqu. Znao je u toj {umi svako drvo, sva ki grm i svaku stazicu. – Gledajte – rekao mi je pokazuju}i na jedan deo gusto obrastao hrastovim `buwem3 – ovde su zimus sve posekli. Pogledajte, kao da je sve zaraslo; eto {ta vam je snaga zemqe. Mi }emo i{~eznuti, mo`da ni{ta ne}e ni ostati, a ovoga }e uvek biti. Znate, stalno se prise}am grada u Kiplingovoj „Kwizi o xungli“ u kom `ive Banderlozi. Mo`da }e takav i biti kraj civilizacije, ko zna. Retko sam vi|ao takve {ume u Francuskoj. Istina, stabla na ~ika Qo{inom imawu nemaju vi{e od trideset godina; {uma je nikla onda kad je zatvorena i sru{ena velika fabrika koja je stajala na tom zabitom mestu, na dva kilometara od najbli`eg se oskog puta i na tri kilometra od `elezni~ke pruge. Od tada pa do dana kad se tu nastanio ~ika Qo{a na tom mestu nije bilo nikog. Vlasnici te zemqe `iveli su u Parizu i nikada nisu dolazili ovamo. I eto, daleko od puta, ovde je nikla {uma, o kojoj niko nije vodio brigu, i zato je i imala tako bujan i neuredan oblik, koji je tako redak u Francuskoj, gde drve}a, u su{tini, ima vrlo ma lo. ^ika Qo{a je poznavao i tu temu, objasnio mi je kako u Rusiji svako ko podnese zahtev istog ~asa besplatno dobije koliko ho}e semena bilo kog drveta. Ovde se pak seme prodaje, i vrlo je skupo. Ali bilo kako bilo, na tom prostoru – na tih nekoliko kvadrat nih kilometara {ume – moglo se disati punim plu}ima i ~inilo se da Pariz i sve {to je u vezi s wim nestaje i rastvara se u tom tihom {umu li{}a, u tom `ivom mirisu drve}a. Tamo sam imao ose}aj koji bih mo`da mogao uporediti sa onim koji sam imao na brodu, daleko na otvorenom moru, gde po stoje samo voda i nebo, i nema ni~eg vi{e, i samo negde, u nevi dqivoj daqini, polako plove, kao u snu, gradovi, svetla i crni putevi osvetqeni lampama. ^ika Qo{a je ovde `iveo preko cele godine, u ku}i koju je celu sagradio sopstvenim rukama – od temeqa do krova. Ku}a, opasana visokim zidom koji je ostao od fabrike, stajala je u sa mom sredi{tu {ume. Pored glavne ku}e nalazila se jo{ jedna, ne{to mawa, sva prekrivena sme|im hrastovim daskama, u kojoj sam ja spavao kada bih do{ao u goste kod ~ika Qo{e i gde sam, kad je ki{a zvonko dobovala po krovu iznad moje glave i kad se kroz otvoreni prozor bez prestanka ulivao onaj posebni zvuk {ume pod ki{om, ono vla`no i sve`e {u{tawe, ose}ao kako vaskrsa va davno zaboravqena opojnost. I na nekoliko trenutaka bi mi se u~inilo da cela moja pro{lost, svi ti razni `ivoti koje sam bio prinu|en da vodim, da sva ta duga i zamorna raznovrsnost mog bivstvovawa nekuda nestaju te ki{ne {umske no}i, i vra}ao sam se u daleko vreme u Rusiji – gimnazijska uniforma, petnaest go dina, naseqe sa letwikovcima, i ista takva ki{a u ranu jesen i ista takva {uma sa istim takvim neuni{tivim hrastovima. 3 – Pojedine vrste iz roda Quercus rastu u obliku `buwa. (Nap. prev.) 45 46 ^ika Qo{a je ponekad, vrlo retko, dolazio u Pariz, i tada ga je bilo nemogu}e prepoznati: kad bi obukao gradsko odelo, iz gledao je kao ~istokrvni Pari`anin. To je bila jo{ jedna wegova osobenost: ma kako da je bio odeven, uvek se ~inilo da mu upravo to odelo koje ima na sebi najboqe pristaje. U {umi je nosio bar{u naste pantalone, bezob li~nu obu}u, zakrpqen xemper i ka~ket, i ~inilo se da ga nije mogu}e zamisliti odevenog u ne{to drugo, do te mere je delovao prirodno. Ali kad je uve~e u gradu, obrijan i uredno po~e{qan, nosio smoking, te{ko je bilo odupreti se uti sku da se on upravo tako obla~i celog `ivota: posedovao je ogro man i izuzetan gluma~ki dar, i pretpostavqam da je to bila jedna od retkih stvari o kojima nikad nije razmi{qao. Pose}ivao sam ga dva-tri puta godi{we i ostajao kod wega po dva-tri dana. Kako su prolazile godine, sve re|e se pojavqivao u Parizu. ^inilo mi se da ga dru{tvo qudi s vremenom sve vi{e razdra`uje i umara. Jedne ve~eri, kada sam svratio kod wega u Parizu, mrzovoqno mi je, dr`e}i u ruci rase~eni primerak de belog ~asopisa u kojem je bila objavqena moja pri~a, rekao: – Pro~itao sam, znate, va{u stvar, potom sam pro~itao i sve ostalo. Vrlo je tu`no to {to se ve}ina qudi razvija otprilike do svoje osamnaeste godine i tu stane. I {ta se de{ava? Neki za slu`ni pedesetogodi{wak s prosedom bradom i, recimo, socija listi~kim pogledima pi{e ~lanak – potpuno isto kao gimnazi jalac iz osmog razreda, samo o ozbiqnim stvarima koje uop{te ne shvata. Kakvi su to qudi? I jezik im je nekako neprirodan, pa ne govore qudi tako na ruskom. ^ika Qo{a me je uvek zanimao vi{e nego mnogi drugi qudi – ne samo zato {to je bio pametniji i obrazovaniji od wih. Jako sam `eleo da shvatim {ta je to odredilo ceo wegov `ivot, da shvatim zbog kakve je to neverovatne i neutoqive `udwe za, u biti, suvi {nim znawem on proveo petnaest godina u bibliotekama i potom godinama ~itao, zapisivao, pamtio i izvodio zakqu~ke o mnogim stvarima koje ga se nisu neposredno ticale. ^inilo mi se da je `eleo da prona|e obja{wewe svega {to se de{avalo i da utvrdi svoje mesto u svetu, i da je upravo to bilo ono {to je tra`io celog `ivota. Po{to je bio vrlo pametan ~ovek, nije mogao ne znati da takozvani zakoni i teor ije, ma kako izgledali ubedqivi, ne mogu pretendovati na univerzalnost, i na kraju se pokazuju kao neo dr`ivi: i upravo to je bilo ono {to je on neizostavno i uporno svaki put ustanovqavao, a zatim bi se latio ne~eg drugog – da bi ponovo do{ao do istog rezultata. Kod wega se, vi{e nego kod drugih qudi, prime}ivao onaj, u su{tini, tragi~ni dualizam koji je morao biti izvor velike pat we za wega i koji je nastajao zato {to se ogromna `ivotna energi ja koju mu je dodelila sudbina, stvarala~ka i pozitivna energija, ~ijoj je su{tini sumwa bila strana, spajala s jednako izda{nim i neumornim umom, ~ije je pak delovawe uvek dovodilo do negativ nih zakqu~aka. To su bile takore}i dve sile usmerene u suprot nim pravcima, i wihovo uzajamno dejstvo je te`ilo ka pogubnom rezultatu – i za jednu i za drugu stranu. Ali obe su bile toliko neiscrpne da je wihov sukob bio dovoqan da ispuni ceo wegov du gi `ivot ose}ajima koji su, pretpostavqam, bili uzrok wegovih nervnih napada, naizgled potpuno bezrazlo`nih – napada {to ih je povremeno imao tokom posledwih godina svog `ivota. Upravo tokom tih posledwih godina on se sve vi{e i vi{e vezivao za {umu u kojoj je `iveo, sve je mawe voleo dru{tvo qu di, i kad sam zamislio wegov zakoniti mitolo{ki kraj, kakav bi on imao u bajci o wemu, ako bi takva bajka mogla biti napisana – ~inilo mi se da bi on morao jednog dana oti}i u {umu, odakle se vi{e nikad ne bi vratio; i posle izvesnog vremena nazreo bih wegovu senu kako be{umno klizi izme|u li{}a, i ta sena bi bila vrlo sli~na seni pravog {umskog duha. Wemu je ina~e bio svojstven panteisti~ki odnos prema pri rodi, imao je u sebi ne{to vrlo nesavremeno, pa se ~inilo da pri pada davno pro{lom stole}u. Jednom sam ga video kako je sâm iza {ao iz {ume na livadu, ubrao neki cvet, pomirisao ga i potom potr~ao napred na poseban na~in, savijenih nogu, dr`e}i cvet u ispru`enoj ruci u ravni o~iju. Naravno, bio je siguran da ga niko ne vidi. U tom trenutku je neverovatno li~io na starog fa una; i da sam ja, kao uostalom i bilo ko drugi, od nekog ~uo kako {ezdesetogodi{wi ~ovek koji zna deset jezika, stru~wak za mno ga nau~na pitawa, radi takve stvari, nikada ne bih poverovao u to. Ali video sam ga sopstvenim o~ima i ujedno primetio da uop {te nije bio sme{an, naprotiv, u tome {to je radio bilo je neke posebne i naivne dra`i. I isti taj ~ovek mi je govorio: – Davno sam do{ao do slede}eg zakqu~ka: ako prihvatimo po stojawe dobra i zla kao nekih nesumwivih kategorija, onda mo ramo konstatovati wihovu vremensku nerazdvojnost. Drugim re ~ima, ti elementi su uvek pome{ani, ponekad ima vi{e jednog, ponekad drugog, ali oni su nedeqivi jednako kao {to je jo{ uvek, recimo, nedeqiv kiseon ik. A ukoliko je to ta~no, jasno vam je koliko je varqiv i uslovan svaki pozitivan moral. Objava rata me je zatekla na jugu, na moru; i kad sam jednog jutra do{ao na kupawe, na ogromnoj pla`i nije bilo nikog osim mene. Svi putevi su bili zakr~eni automobilima, vozovi su po lazili bez prestanka, jedan za drugim, pretrpani preko svake me re. Svuda se ose}ao dolazak ogromne i nezadr`ive katastrofe. 47 48 Mislim da je ve} tada, tih dana, sudbina Francuske bila re{ena, i to ne zato {to nije bilo dovoqno vojnika ili oru`ja, ve} zato {to je u celoj zemqi i u celoj armiji vladalo ose}awe nalik na i{~ekivawe smrti, i bilo je jasno da u tom stawu zemqa ne mo `e ratovati. Ono se mo`da u svakom trenutku moglo pretvoriti u svirepu `udwu za borbom, ali nada da }e se to desiti, kako se ubrzo pokazalo, bila je uzaludna. Nekoliko dana kasnije, ve} iz Pariza, do{ao sam kod ~ika Qo{e. – Nous y voilá – rekao sam mu nakon pozdrava – stvari su se u potpunosti obistinile. On je odmahnuo rukom. – Rat }e biti dug – rekao je razvla~e}i glas u. – Opet }e nam govoriti kako je duga~ak konflikt neizbe`an iz ekonomskih razloga, kao {to su govorili hiqadu devetsto ~etrnaeste, i to }e isto tako biti neta~no. Sve to govore ekonomisti; a oni me podse- }aju na nekog kwigovo|u koji sedi u opkoqenoj tvr|avi, vidi kako se oko wega ru{e zidine i kako ginu qudi, i izra~unava cenu ne kog pti~jeg perja ili nekih {kolskih svezaka. Odavno je poznato da su dva i dva ~etiri samo u aritmetici, ali probajte vi to wima da doka`ete. I{li smo kroz {umu, bilo je toplo i nije bilo ni da{ka ve tra. – Engleska, Engleska – rekao je. – Evo u ~emu je stvar. Englezi su lo{i vojnici, Engleska nema armiju i, uop{te, nema ni{ta, ali Englezi su stra{ni qudi, zato {to se ne zaustavqaju ni pred ~im. Zato i pobe|uju u svim ratovima uprkos vojnoj doktrini i zdravom razumu. Pla{im se da }e i sada biti isto. Nemci imaju red, naravno, ali re~ Ordnung se ne mo`e prevesti ni na jedan jezik, zato {to ni kod jednog naroda ne postoji takav pojam. To je ogroman i slo`en sistem koji predvi|a sve {to je mogu}e predvi deti. U tom smislu Nemci su nepogre{ivi. Slu{ao sam wegove re~i i gledao u nebo; u mirnoj i dalekoj plaveti stajali su beli kudravi oblaci. – Gre{ka je u ne~em drugom – rekao je ~ika Qo{a. – Takav sistem bi bio ideal an u uslovima ogromnog laboratorijskog eks perimenta. Ali ceo `ivot se sastoji od stvari koje nije mogu}e predvideti, i to ne zato {to mi, recimo, nismo dovoqno pametni, ve} zato {to uvek iskrsava ne{to novo, {to mi ne znamo i {to ne mo`emo uzeti u obzir. To je do te mere prosta istina da ju je neprijatno ponavqati. Ali takozvani dr`avnici su obi~no ne verovatno neuki, takore}i nezamislivo. No dobro, vide}emo kako }e se razvijati rat. Od tog na{eg razgovora pro{le su skoro tri godine. Onaj svet u kojem smo se tada nalazili ve} odavno vi{e ne postoji, jedino su, eto, oblaci ostali isti, i nebesko plavetnilo, i {uma koja okru `uje ~ika Qo{ino imawe. ^ini mi se da nikada ne}u zaboraviti jun naredne godine i grobni glas mar{ala Petena, koji je preko radija saop{tio da je Francuska kapitulirala. U tim zvucima bilo je neke zlokobne simbolike, i bilo je upadqivo to {to je ka pitulaciju Francuske obznawivao upravo taj glas koji je tako|e dolazio sa onog sveta i koji je pripadao ~oveku u kom, naravno, vi{e nije moglo biti nikakve snage, nikakve `eqe za borbom, ni ~ega osim samrtni~kog osamdesetogodi{weg umora. Uvek sam sla bo verovao u to da qudi koji stoje na ~elu dr`ave mogu ozbiqno pretendovati na to da budu zakoniti predstavnici svoje zemqe i nadati se da oni u izvesnoj meri oli~avaju karakteristi~ne crte svog naroda. Ali tada mi se pojava polumrtvog mar{ala na ~elu Francuske u~inila zastra{uju}e ubedqivom i pomislio sam da ona zaista ta~no izra`ava onaj duboki i mo`da nepovratni suno vrat zemqe i naroda ~iji sam svedok nehotice bio. GAJTO GAZDANOV (1903–1971), ruski pisac osetinskog porekla. U svojoj petnaestoj godini pridru`io se Beloj armiji, a po zavr{et ku Gra|anskog rata u Rusiji, emigrirao je u Tursku. Posle nekoliko godina nastanio se u Francuskoj, gde je proveo najve}i deo `ivota i gde su i nastala gotovo sva wegova dela. U mladosti se oprobao na naj razli~itijim poslovima, potom je polo`io voza~ki ispit i narednih dvadeset pet godina je radio kao no}ni taksista u Parizu. Iskustva iz tog perioda opisao je u svom mo`da najboqem romanu No}ni pute vi. Napisao je devet romana, preko ~etrdeset pri~a, dvadesetak eseja i jednu dokumentarnu povest o u~e{}u ruskih dobrovoqaca u francu skom Pokretu otpora. Prema jednom od wegovih romana Duh Aleksan dra Volfa u Americi je snimqen televizijski film. Romani i pri~e Gajta Gazdanova prevedeni su na engleski, francuski, nema~ki, srp ski, makedonski, hrvatski, poqski, estonski, bugarski, italijanski i holandski. Godine 1996. u Rusiji su objavqena wegova Sabrana dela u tri toma. Deset godina kasnije u Rusiji su iza{la dopuwena Sabra na dela u pet tomova, gde su prvi put objavqene pri~e koje nisu {tam pane za pi{~eva `ivota. Jedna od tih pri~a je ^ika Qo{a. Devet zavr{enih romana i ~etrdeset pri~a Gajta Gazdanova u pre vodu na srpski jezik objavila je beogradska „Paideia“ (2003–2004). Du{ko Paunkovi} 49 Toni Hogland PESME Preveo sa engleskog Alen Be{i} NEMOJ RE]I NIKOME Bili smo u braku {est ili sedam godina kad mi je `ena, jednog popodneva u kuhiwi, rekla da ona vri{ti pod vodom dok pliva – da, zapravo, ve} godinama vri{ti u plavu hlorisanu vodu gradskog bazena u kom pliva svakog drugog dana. Ma`u}i maslac na tost, ne kao da je ne{to skrivala, niti kao da bi sebe trebalo da smatram razlogom wenog vri{tawa, niti kao da bi trebalo da se odmah tu, za kuhiwskim stolom, podvrgnemo terapiji, – onako uzgred mi je to rekla, i zamislio sam kako okre}e svoje ~etvrtasto lice da uzme gutqaj kiseonika, a potom ga opet zarawa u hladnu, vla`nu masku nesvesnog. Koliko ja znam, verovatno svako bezglasno vri{ti dok ide kroz `ivot, u~tivo ~uvaju}i veliku tajnu da nije ba{ uvek zabavno kad te raspori savijeni kqun 50 ne~ega {to zove se psihologija, kad te neprestano potapaju u vreme; da najiskrenije, najintimnije zadovoqstvo ponekad oseti{ u vla`nom poqupcu vlastitog bola. I Ket odlazi, u jedan po podne, da ispliva svoja 22 kruga u gradskom bazenu; – kako je samo disciplinovana! Dvadeset i dva kruga kao dvadeset i dve stranice, koje niko nikada pro~itati ne}e. KAMION ME[ALICA @eleo sam da uguram kamion me{alicu u pesmu zato {to mi se dopala zapremina velikog rotiraju}eg bubwa dok je i{ao mirno niz ulicu, bu}kaju}i unutra vla`ni beton kako bi ostao `idak. Svideo mi se golemi obim wegovog torza i nako{eni jajoliki oblik, izdignuti zadwi deo sa otvorom nalik na ~mar, dvostruke gume da bi izdr`ale teret. Svidelo mi se kako se qudi okre}u i posmatraju ga dok prolazi – jer {ta vi{e li~i na nosoroga ili slona od ove debeloko`ne groktave zveri koju gone dva omalena ~oveka u tregeru{ama? Dok im se nezgrapno i tromo pokorava, a izme|u nogu joj curi mlaz teku}ine? Znao sam da }u verovatno morati da pro{irim sredi{te pesme kad kamion me{alica bude skrenuo za ugao, oguliv{i koru jedne isturene kro{we, o~e{av{i dalekovod – a onda se iznova bude morao okrenuti, jer su se voza~i nekako pogubili: jedan tr~i da pozajmi ba{tensko crevo da opet nakvasi tovar, drugi psuje i {iri mapu. Dopala mi se zamisao da moja pesma ima mesta za ne{to tako stvarno poput tog kamiona 51 koji mora da stigne tamo do dva sata ili da se izlije na pod sredwo{kolske sale za fizi~ko. – I mislim da bi sada ve} bila u`asna gre{ka pretvoriti kamion u metaforu ili simbol ne~eg drugog. Trebalo mi je tako dugo da uguram svet u moju pesmu, i tako dugo da moju pesmu uguram u svet. Sad vi{e nisam `eleo nazad. Sad imam auto-put sa ~etiri trake sred kojeg mogu da vozim, i par te{kih gumenih ~izama, i jednu ~etvrtastu crnu ru~icu tik ispred mewa~a. Pitam se za {ta ona slu`i? MUZI^KE @EQE ZA DE^JI KLAVIR Sviraj onu o porodici pataka kad patke idu do reke i jedna od wih misli da }e voda biti hladna, ali onda ipak usko~e unutra i svi|a im se i pquskaju na sve strane. Ne, moram da sviram onu o nervoznom ~oveku iz Palestine u 14. redu sa papirnom kesom u krilu u kojoj je pi{toq skriven u sendvi~u. Sviraj onu o zgodnom mu{karcu i `eni {to stoje na stepeni{tu ispred wenog stana i kako se tama i wen parfem i damari wihovih srca sjediwuju tako da bi da se otisnu sa ruba prilike... Ne, boqe da sviram onu o tvrdom pravougaoniku kreditne kartice skrivene u wegovom zadwem xepu i kako je `ena provela sat vremena ~upaju}i obrve, i kako je wen parfem nastao uni{tewem stotinu cvetova. 52 Onda sviraj onu o industriji cve}a gde radnici migranti prokliwu svoje ruke inficirane od ubacivawa orezanih ru`a i karanfila u prikolice kamiona hladwa~a. Ne, moram da sviram onu o jednom `utom narcisu {to stoji na mom kuhiwskom stolu i ~ija podse~ena stabqika crpi vodu navi{e tako da biqku preplavquje uverewe da je voda poslata da prona|e je i uspravi odnekud iz utrobe zemqe, s tolike dubine da je se ~ak ni cve}e ne se}a. POD SVETLO[]U SVE]A Dok prelazi{ verandu u magli~asti suton da oda{ po{tu mesecu {to se uzdi`e kao `uti znak benzinske pumpe na tamnom horizontu, oseti{ slaba{no rskawe mrava pod |onovima, ali ne zaustavqa{ se jer u ovome svetu mora{ da odlu~i{ {ta si spreman da ubije{. Spasavawe tvog braka moglo bi podrazumevati ve~eru uz sve}e i odrezak za dve osobe uzgojen na pa{waku nastalom kr~ewem pra{ume ~iji bi nestanak mogao podrazumevati istawenost atmosferskog omota~a za pedeset godina iznad osetqive glave tvog }elavog unuka na odmoru dok }elije wegovog temena izdinstane sun~evim zra~ewem pucaju kao osumwi~eni tokom isle|ivawa. A vi ipak seckate pe~enicu na par~i}e i hranite jedno drugo srebrnim viqu{kama 53 pod odobravaju}im pogledom konobara ~ija kupqena pa`wa i francusko ime tako|e jesu neka vrsta svetlosti sve}a, dok u pozadini prsti pijaniste prelaze po kqovama iskasapqenog slona bezbri`no, kao da mu je sâm slon za to dao odobrewe. PRI^A O OCU Evo jo{ jedne pri~e o kojoj ~esto razmi{qam: pri~a o ocu koji se, posle sahrane svog sina samoubice, vra}a ku}i i spaquje sve fotografije tog mrtvog de~aka; kako stoji kraj ro{tiqa u stra`wem dvori{tu, i ubacuje slike u vatru; posmatra bledi dim {to se uzdi`e i nestaje u vla`nom nebu Misisipija. Svestan da stoji na ivici neke ogromne granice, nesvestan da sebi~no grabi sav bol. Kako su samo tiha predgra|a sredinom popodneva kad jedan ~ovek uni{tava dokaze, udi{u}i hemiju zapaqenih polaroid snimaka, zagledan u kro{we ponad tro{ne ograde koje kao da se podi`u i klimaju s razumevawem. Kasnije }e biti iznena|en gnevom svoje porodice: supruga skriva lice rukama, }erka ga zasipa pogrdama, – ali sada, siguran je u svoj ~in; sada je 54 poput ~oveka koji uni{tava neku religiju, ili zaseca stablo u korenu – I svaki put stignem ta~no na vreme da vidim kako otac par~etom zar|ale `ice gura posledwu fotografiju de~aka u naranxasti deo plamena: lice postaje sme|e, uspomena se rasta~e. Nije u pitawu apsurdna logika oca; niti `alost za useknutom mlado{}u; ve} drevna inteligencija bola kojoj se divim: kako se u wemu kome{a poput dima; kako ta~no zna {ta treba da uradi qudskim bi}ima da bi u wima ostao zauvek. DOBRODU[NOST Kad moj otac umre i vrati se kao pas, ve} znam koji }e mu zvuk biti omiqen: meki, jedva ~ujni dahtaj kad odlepe se gumene usne fri`iderskih vrata, pra}en onim polarnim izdahom hladnog vazduha; zatim krckawe posude za led iznad sudopere i tihi zveket kockica uba~enih u ~a{u. Nemo}an da izgovori ime svog omiqenog pi}a, ili izrazi svoju sklonost ka singl maltu, oglasi}e se jednim o{trim av i vla`nom crnom strelom wu{ke zapovedno pokaza}e ka fla{i na polici, potom }e sesti ispred mene, uzdrhtao, pun i{~ekivawa, dok mu sa dugog ru`i~astog ispla`enog jezika curi voda, a se}awe na u`itak iz prethodnog `ivota protresa ga kao rep. Ono ~ega }u se ja setiti povi{e wega, dr`e}i rastopqenu kocku leda s ukusom viskija 55 iznad otvorene mu gubice i u`ivaju}i u nadmo}i koja mi {iba kroz vene kao {to je {ibala kroz wegove, ono ~ega }u se ja setiti dok budem stajao tamo jeste stotinu ve{tih trikova koje sam nau~io da bih mu ugodio, i kako sam dugo pogre{no verovao da je qubav to {to je skrivao u stisnutoj {aci. BOJA NEBA Vetrovito je danas i ne ose}am se ba{ sjajno, dok se vozim po brdima, u povratku s posla. Ima tamnih delova puta kad prolazi{ kroz {umarke, kao i svetlih mesta odakle puca pogled na okean, ali to ne zna~i da je ovaj put alegorija. Trebalo bi da nazovem Mari i izvinim joj se {to sam bio tako dosadan sino} na ve~eri, ali mogu li zaista obe}ati da vi{e ne}u takav biti? I svakako bih radije gledao drve}e, zawihano na na~in koji nesumwivo li~i na seksualno uzbu|ewe. Ina~e je prole}e, i sve izgleda slaba~ko; nebo je bebe}e plavo, i tek razvijeno li{}e puno je mladog hlorofila, su{te boje neiskustva. Pro{logodi{wi letwi hit ponovo se vrti na radiju, a na nadvo`waku iznad auto-puta, jedini metafizi~ki vandal u Americi je crnim sprejom velikim slovima ispisao SE]AWE VOLI VREME, zbog ~ega se pitamo da li i Vreme voli Se}awe. 56 Sino} sam opet sawao X. Ona je poput mrqe na posteqini moje podsvesti. Pre mnogo godina prodrla je u mene i mada sam trqao i trqao i trqao, nikad nisam uspeo da je se re{im, ali sad mi je drago. Ono {to sam mislio da je kraj ispostavilo se da je sredina. Ono {to sam mislio da je zid ispostavilo se da je tunel. Ono {to sam mislio da je nepravda ispostavilo se da je boja neba. Ispred omladinskog centra, izme|u prodavnice pi}a i policijske stanice, jedno drvce pasjeg drena silazi s uma; preplavqeno penom cvasti, kao penu{ava krigla piva; kao nevesta {to svoju ode}u trga, otresa sne`nobele latice na zemqu u oblacima, pa se rasipnost Prirode ~ini blago bestidnom. I ~ini to ~itave nedeqe: stvara lepotu, i odbacuje je, i iznova je stvara. TERENSKI PRIRU^NIK Jednom prilikom, u mirnoj plavoj sredini jezera, do vrata urowen u taj najdragoceniji element, ugledao sam bledosivo, izvijeno perce goluba {to plutalo je na napetoj povr{ini vode ba{ u trenu kad je vilin kowic, nalik na treperavu plavozelenu ukosnicu, lebdeo nad wim, zatim sleteo, i umirio se. To je sve. Pomiwem ovo isto onako kao {to presavijem }o{ak stranice u nekim kwigama iz biblioteke, da bi ~italac znao gde da prona|e dobre odlomke. TONI HOGLAND (Tony Hoagland), ameri~ki pesnik i esejista, ro|en je 19. novembra 1953. godine u Fort Bragu, u Severnoj Karolini. Objavio je slede}e zbirke: A Change in Plans (1985), Talking to Stay Warm (1986), History of Desire (1990), Sweet Ruin (1992), Donkey Go spel (1998), What Narcissism Means to Me (2003), Hard Rain (2005), Lit tle Oceans (2009), Unincorporated Persons in the Late Honda Dynasty 57 (2010) i Don’t Tell Anyone (2014), kao i dve kwige eseja: Real Sofistikas hun: Essays on Poetry and Craft (2006) i Twenty Poems That Could Save America and Other Essays (2014). Hogland pi{e izuz etno duhovitu, resku poeziju koja se oslawa na komentar savremenog ameri~kog `ivota i kulture. Istovremeno liri~ne i ironi~ne, wegove pesme tematizuju mno{tvo detaqa qud ske krhkosti i sagre{ewa. Nema nijednog dela tela, niti istorijskog doga|aja, koji bi za Hoglanda predstavqao tabu, zabrawenu temu, ne dostojnu poezije. Dobitnik je brojnih nagrada i stipendija, i trenutno predaje kreativno pisawe na Univerzitetu Hjuston i Kolexu Voren Vilson. Alen Be{i} 58 Florin Manolesku KONFERENCIJA ZA PAM]EWE Preveo s rumunskog \ura Mio~inovi} Poput neke ogromne elektri~ne baterije, li~nost profesora @aka Bigota sa Tehni~kog univerziteta u Marsequ napajala se sa dva izvora energije suprotnih polova: wegovim revolucionarnim nau~nim idejama i nekom tvrdoglavo{}u koja je bila sasvim i u potpunosti nesvakida{wa. A ina~e, kad god nije bio u blizini, studenti su ga zvali „Buldog“ i taj nadimak se ~udesno podudarao ne samo s wegovom naravi ve} i sa wegovim izgledom. Bio je mali rastom, skoro ~etvrtast, pa ga mo`da zbog toga niko nikad nije vi deo zakop~anog u redengotu. Jako isturena brada izgledala je kao da je u stalnom ratu sa ekstravagantnom ma{nom na muslinskoj kragni naduvenoj kao gu{a od goluba. Neobi~na fizion omija ga je ve} na prvi pogled odavala kao ~oveka od akcije, a ispod stakala nao~ara Cviker s ramom od masivnog zlata eksplodirao je pravi orlujski pogled, koliko o{tar, toliko i prodoran. Retki prame novi kose pru`ali su se bez ikakvog reda preko lobawe kojom je preovladavala impozantna }ela, dok je ravno i rumeno lice, obe le`eno na vi{e mesta uspomenama na udarce floretom, posebno isticalo svoju izra`ajnost zahvaquju}i dvema obrvama, gustim i nakostre{enim poput dve ~etkice za zube. Gajio je mu{ke manire, ostao veran kraqevskoj ku}i iz Versaja, a po potrebi je mogao ta~ no da interpretira bilo koju partituru za violon~elo u amater skom kvintetu. Wegov omiqeni stav na predavawima ili u razgo voru s prijateqima tako|e je doprinosio renomeu neugodnog, malo simpati~nog i te{ko pristupa~nog ~oveka. Dok bi govorio, imao je obi~aj da se „oke{a“ pal~evima svojih nezgrapnih {aka o dva xepa na prsluku, tako da je obimni stomak (vi{e nego re~it dokaz ~iwe nice da se wegov vlasnik celog svog `ivota hranio samo kupusom, kobasicama i pivom, kao i svi Francuzi, uostalom) mogao da se is pup~i i nametne partnerima u razgovoru jedno, ako ne u~tivo, a ono obavezno odstojawe. Prema tome, niko ga nije video zakop~anog re dengota, ali se niko nije mogao ni pohvaliti da mu je ikad pri{ao na mawe od tri-~etiri koraka. 59 60 Ipak, profesor @ak Bigot je bio priznat u celom svetu kao veliki nau~ni autoritet. A ko ka`e „celi svet“ treba da ima u vidu, naravno, samo Francuze. Stoga bi u Nema~koj, na pomen we govog imena, kolega Oto Flam s Tehni~kog univerziteta u Ber linu sa sigurno{}u slegnuo ramenima, uz onaj superiorni osmeh koji deluje tako elegantno od Odre do Rajne, ali koji Francuzi smatraju arogantnim do krajwih granica. U svakom slu~aju, sa saglasno{}u ili bez saglasnosti pro fesora Ota Flama, profesor @ak Bigot je bio ~lan „Me|unarod ne komisije za parne ma{ine“, gde je bio veoma cewen zbog svojih studija o varirawu temperature kqu~awa u funkciji pritiska, a posebno zbog svoje slavne Bigotove tablice, objavqene jo{ 1887. godine, sa su{tinskim poboq{awima pridodatim logaritam skoj formuli s tri nepoznate koju je ustanovio jo{ maestro Anri Viktor Reno. Bez sumwe, zasluga za otkri}e formule pripadala je Renou. Ali tek zahvaquju}i vrlo detaqnim ogledima wegovog u~enika mogla je biti pro{irena, pomo}u duge liste koefici jenata, na sve ostale te~nosti. A sada, na po~etku na{ega veka, istinska slava profesora Bigota zasnivala se na nepopustqi vosti s kojom se ovaj pre nekoliko godina upustio u veliku borbu protiv motora sa unutra{wim sagorevawem koje je on, s punim pravom, smatrao nevi|enom sviwarijom. Profesor Oto Flam, koji be{e {ef Katedre za motorna vo zila Tehni~kog odseka Univerziteta u Berlinu, nije davao ni pet para za nove teorije @aka Bigota. Od pre nekoliko nedeqa, u gra du na obalama [preje po~iwali su da cirkuli{u prvi automo bili sa benzinskim motorima, a za idu}u deceniju mogao se pred videti impresivan porast wihovog broja. Ali, imaju}i u vidu akademske navike, profesor Oto Flam bio je ~vrsto re{en da se dr`i kao savr{en doma}in. Bilo je o~ekivano da profesor @ak Bigot doputuje tokom popodneva u Berlin, da bi odr`ao konfe renciju o kojoj je svojim kolegama iz Nema~ke pisao da }e biti od kolosalne va`nosti, iako bi on, Oto Flam, mogao staviti ruku u vatru da }e idu}eg dana imati da slu{a istu otrcanu apologiju parnih ma{ina, sastavqenu od strane jednog manijaka daleko za ostalog za svojom sopstvenom nau~nom disciplinom. Uistinu, profesor @ak Bigot nalazio se u ekspresnom vozu Eks an Provans – Keln – Berlin, ali predavawe koje je upravo i{~itavao, udobno sme{ten za jednim stolom u vagon-restoranu, nije se odnosilo na parne ma{ine ve} na motore sa unutra{wim sagorevawem, dakle na ne{to sasvim drugo! Jer motori sa unu tra{wim sagorevawem zna~ili su buku, zaga|ewe, nemilosrdnu eksploataciju nafte u nema~kim kolonijama na mediteranskoj obali Afrike, koje su kad-tad imale da ponovo pripadnu Fran cuskoj i, {to je najgr|e, sam princip funkcionisawa tih pro kletih motora predstavqao je zapravo debelu gre{ku u istoriji nauke i tehnike, na prelazu iz devetnaestog u dvadeseti vek. O toj velikoj zabludi je profesor @ak Bigot odlu~io da govori idu}eg dana svojim kolegama iz Berlina. Do sada je uspeo da se stra{no iznervira zbog jednog nepri rodnog kelnera koji se kretao izme|u stolova vagon-restorana s nekoliko strukova poparene {pargle umotanih u vrelu salvetu i koji mu je preporu~ivao, na svom u`asno grlenom nema~kom, ne kakav meni za snobove, sa ostrigama, kavijarom i {ampawcem, a da nije bio u stawu da mu prona|e, u celoj svojoj berlinskoj kuhi wi, ni makar jednu fla{u francuskog piva, a zna se da se, koliko god dobru voqu neko imao, ono nema~ko ne mo`e piti. „Zbog toga {to pivo“, re~e on kelneru nadmenim tonom koji nije dopu{tao nikakvu repliku, „nije, kako vi Nemci mislite, tek nekakvo pi}e, nego stawe duha!“ Da nije bilo te neprijatnosti, profesor @ak Bigot bi mogao natenane da razmi{qa, ne samo o konferenciji koju je imao da odr `i sutradan nego i o ose}aju potpune sigurnosti koju mu je pru`a la isprekidana buka mo}nih klipova lokomotive. Bio je to ose}aj na koji je trebalo da bude ponosan, jer be{e jedan od onih koji su na odlu~an na~in doprinosili usavr{avawu principa funkcio nisawa motora, bez pomo}i vatre, kroz stavqawe u pogon sistema u celosti zasnovanog na reciklirawu vode i elektrolizi. Uostalom, profesor @ak Bigot be{e ube|en da }e kroz dvetri godine, najdaqe do kraja 1910, Evropa biti presecana u svim pravcima vozovima koje vuku nove lokomotive bez vatre, a moto ri koji }e pokretati automobile, diri`able i velike ma{ine u ~itavoj industriji bi}e istog tipa. Ba{ kad je trebalo da svojim parnim lokomotivama pre|e Atlantski okean, kako bi osvojio Ameriku, profesor @ak Bigot primeti da je na uglu stola za kojim se instalirao, neko zabo ravio (ili mo`da ostavio) jednu fasciklu punu ilustracija i {tampanu na papiru najlo{ijeg kvaliteta, krupnim slovima od jednog pedqa. Od radoznalosti pru`i ruku, kiselog lica prou~i korice {tampane dre~avim bojama, a zatim otvori bro{uru kao slu~ajno, ali ne pre nego {to je bacio namr{ten pogled u svim pravcima. Na desnoj strani, jedna ilustracija je prikazivala jednu dosta koketnu `enu koja je zakop~avala ~izmice ispred ne kog monumentalnog kamina, u polo`aju koliko god je mogu}e skan daloznom. Na glavi je imala {e{ir pokriven velom na tufne a, iz profila, razigran i bezobrazan nos ~inio je da li~i na qupke sobarice iz Bervangerovih komedija. Imala je na sebi prostu ha qinu od {tampanog materijala i tako skrojenu da {to vi{e na glasi wen vitak i tanan stas. Jedan mu{karac s finim br~i}ima 61 62 i crnom zalizanom kosom posmatrao ju je sa dovratka, dok je `ena izgledala kao da ne prime}uje ni{ta. U dowem delu ilustracije moglo se pro~itati slede}e obja{wewe: „Uverena da je sama, jer je grof Rudolf od Gerol{tajna na stavio da stoji na vratima nepokretan i neprimetan, Matilda, po{to je namestila veo svojom belom i savr{eno negovanom ru kom, stavi jednu nogu na stolicu i sa`e se da pritegne pertlu na ~izmici.“ Profesor @ak Bigot pogleda jo{ jedared u devojku na ilu strovanoj strani bro{ure, a zatim nije vi{e mogao da savlada radoznalost, pa pro~ita tekst sa slede}e stranice, u ritmu koji, u pore|ewu sa brzinom odmicawa ekspresa Eks an Provans – Keln – Berlin be{e bar dva-tri puta br`i: „Ali, kako mo`e{ da `ivi{ s jednom i po markom dnevno?“ upita je radoznalo Rudolf. „Nije te{ko izra~unati“, odgovori Matilda, „Izgleda{ mi kao tro{axija, ali ovo }e ti biti primer.“ „Pa da vidimo, kom{inice...“ „Jedna marka i pedeset feniga dnevno ~ine mese~no ~etrde set i pet maraka, zar ne?“ „Da.“ „Dajem dvanaest maraka za kiriju i dvadeset i tri marke za jelo.“ „Dvadeset i tri marke za jelo!...“ uzviknu Rudolf. „Gospode! Da, toliko! Priznaj da je za ovako ne`nu kao ja... previ{e!... zaista... ja sebi stalno uga|am...“ Prekinuv{i ~itawe na tom mestu, profesor @ak Bigot in stinktivno povu~e ruku ka unutra{wem xepu redengota, opipa se upla{eno i izvadi nov~anik impresivnih dimenzija iz kog pa `qivo odabra nekoliko novih-novcijatih nov~anica koje pre zrivo baci na sto. Zatim pogleda jo{ nekoliko puta oko sebe, diskretno ubaci u jedan od velikih xepova redengota onu ilu strovanu bro{uru, zajedno s papirima punim ra~unica i fizi~ ko-matemati~kih formula, da bi se ve} slede}eg trenutka dosto janstveno uputio ka svom kupeu. Sunce se trudilo da se popne do zenita, gotski torwevi kate drale u Kelnu ocrtavali su se na horizontu, a voz je po~eo da uspo rava da bi mogao pre}i granicu izme|u Francuske i Nema~ke, pre ko metalnog mosta na Rajni. Kad su prvi vagoni po~eli da defiluju pored statue cara Napoleona, na kowu, koji je dr`ao u ruci sabqu i wome pokazivao prema Berlinu, sirena lokomotive hrabro po novi prve tri note iz uvertire Vagnerovog „Zigfrida“. Pra}ene jatom srebrnastih galebova, mno{tvo barki na vesla, elegantni jedrewaci i brojni parobrodi, iz ~ijih su se dimwaka prema ne bu dizali sivkasti oblaci dima, plovili su uzvodno i nizvodno uzburkanim vodama reke. Pruga se zatim upu}uje prema severoi stoku, da bi pro{la kroz cerove i borove {ume Vestfalije i poqa podeqena na deset pravougaonih parcela na kojima se zaslepquju- }a `uta boja planta`a suncokreta smewivala s brutalno zelenom bojom zasada krompira i {e}erne repe. To~kovi vagona kloparali su sve br`e i br`e, pra}eni isprekidanim udarawem klipova lo komotive, a izme|u Bifelda i Detmolda, levo od pruge, na padini jednog brega izraslog usred Tevtonske {ume, po~iwao je maestral no da se ocrtava slavni spomenik generala Varusa, podignut ovde u spomen na pobedu koju su rimske legije postigle protiv varvar skih germanskih plemena u IX veku nove ere. U 18 ~asova i 38 minuta, sa zaka{wewem od preko ~etvrt ~asa koje ga je navelo da, dosta visokim tonom, uputi nekoliko kausti~ nih primedbi na ra~un poznatog odsustva ta~nosti u administra ciji nema~ke `eleznice, profesor @ak Bigot, sa jednim xinov skim xepnim satom otvorenog poklopca u ruci, koji je demonstra tivno dr`ao iznad glave, si{ao je kao furija iz ekspresa Eks an Provans – Keln – Berlin, na peron stanice Aleksanderplac, gde ga je do~ekala brojna delegacija profesora sa Berlinskog uni verziteta. Me|u ovima, onaj koji se odmah isticao kako po dr`a wu, tako i po svom impresivnom stasu be{e, naravno, profesor Oto Flam. Visok, mr{av, sa sedom kosom pripijenom uz slepoo~ nice, ovaj je sa simpati~nom sportskom elegancijom nosio svojih pedeset ili pedeset i pet godina. Fizionomija mu be{e puna fi no}e, osmeh {irok i srda~an, a pogled diskretan i uzdr`an. Mo nokl od sedefa, fiksiran u arkadi desnog oka laganom kontrak cijom zigomatskog nerva, ~inio je da on, kao jaje jajetu, li~i na gospodina Lucijusa fon Brega iz romana Aleksandra Dime Grof Monte Kristo. Nosio je crni frak, u skladu sa akademskim zva wem, a desno od srca u rupicu za dugme na levom reveru zadenuo je malecki beli karanfil izabran me|u cve}em koje je u radnom ka binetu na fakultetu wegova sekretarica morala da mewa svakog jutra. Sa {e{irom marke Homberg u levoj ruci, odredio je sebi mesto u sredini izme|u svojih kolega, poku{avaju}i da u~ini da se predstavnik nau~nika iz Marseqa i cele Francuske barem na trenutak zaus tavi ispred vagona, gde bi mu mogao predstaviti na najsve~aniji mogu}i na~in duboko po{tovawe celog didakti~kog korpusa Tehni~kog univerziteta u Berlinu. Uzalud! Profesor Bigot ve} be{e odmakao, guraju}i ogromnim ki{obranom nosa~a koji se s te{ko}om borio s wegovim prtqagom i ve} be{e stigao do stepeni{ta na ulazu u stanicu. Bio je izvanredan dan skraja maja i nebo be{e tako jasno pla vo da je, ba{ odavde, sa Aleksanderplaca, ko god bi po`eleo mogao 63 64 da pro~ita golim okom ime srebrnastog diri`abla koji je lebdeo negde prema zapadu, izme|u Zoolo{kog vrta i terena za obu~ava we u Moabitu. Na izlasku iz stanice, u blizini graciozne statue Beroline, profesor @ak Bigot baci surov pogled u pravcu neka dva auto mobila parkirana u blizini, upita da li rade na naftu pa se, dr`e}i se za nos, uputi odlu~nim korakom u suprotnom smeru, re{en da u|e u prvi od fijakera koji su ~ekali u senci nekih grandioznih kestenova, punih odozgo do dole belih i roze cvasti. U posledwem trenutku, profesor Oto Flam uspe da ga sustigne i baci se za wim na stepenice fijakera, pred zaprepa{}enim po gledima onih nekoliko prolaznika koji po~e{e da se okupqaju, privu~eni kao magnetom stra{nim izgledom profesora Bigota i wegovim promuklim usklicima. Nakon {to i prtqag be{e instaliran kod nogu neobi~nog klijenta, profesor Flam, koji je `eleo da poka`e svom kolegi centar carske prestonice, brzo re~e ko~ija{u odredi{te (hotel „Adlon“ na bulevaru Unter den Linden), ali gost htede da si|e istog trenutka kada je primetio da na ko~ijama ne postoji aparat za taksirawe, a {to bi ga primoralo da se na kraju vo`we cewka, po tako nepodno{qivom nema~kom obi~aju, kako govora{e on s jedva uzdr`anim prezirom. Ve} slede}eg trenutka profesor Oto Flam uspe da ga smiri i posada se pusti u saobra}aj, opisav{i gracioznu krivuqu pokraj ona dva automobila u kojima na|o{e uto~i{te prepla{ene kole ge s Tehni~kog univerziteta. Ispred stanice fijaker sa onom dvojicom profesora u|e u Noje Fridrih [trase, gde je dosta lako uspeo da prestigne ne koliko omnibusa i elektri~nih tramvaja, da bi se zatim uputio kroz Kajzer Vilhelm [trase u pravcu Doma, ona dva mosta pre ko [preje i Carske palate. Tokom puta profesor Flam pokazao se kao vrlo pa`qiv do ma}in. Kada fijaker po~ne da napreduje du` [losbruke da bi skrenuo u Unter den Linden, on poku{a da objasni gostu da je ovaj prolazak jednak pravoj inicijaciji, utoliko {to tih osam statua od belog mermera iz Karare, du` ograde mosta (po ~etiri sa svake strane), simbolizuju najva`nije trenutke iz `ivota jednog gr~ kog ratnika, pomognutog u svom razvoju od bogiwa Palade Atine i Nike. Ali profesor Bigot samo je nastavio besno da mrmqa. U stvari, posmatraju}i ga, ~ak bi i sasvim osredwi fizionom mo gao shvatiti da je, dok mu je profesor Flam sa `arom govorio o palati Fridriha Velikog na obali reke, o prelepoj zgradi stare Opere, ili o Univerzitetu, sme{tenom ~ak na po~etku severnog bulevara Unter den Linden, profesor @ak Bigot sa opravdanim ponosom razmi{qao o neuporedivom ose}aju svojih zemqaka za red i o tabelama sa fiksnim cenama, istaknutim na vidqivom mestu na svim javnim ko~ijama u Francuskoj: „75 santima – dve osobe – za razdaqinu od 800 metara, i 20 santima za svakih dodatno pre|enih 400 metara.“ Ova tarifa je, razume se, va`ila samo u toku dana, dok se no}u napla}ivalo jo{ 20 santima. Razmi{qaju}i o svemu tome, profesor Bigot nikako nije mo gao da primeti, upravo pored Muzeja vo{tanih figura kod Ar kade, jednog de~ki}a od deset-dvanaest godina, kose ukovrxane u mno{tvo zlatastih pramenova, kako u velikoj `urbi izlazi kroz vrata robne ku}e Gruber, ispu{taju}i sitne usklike odu{evqe wa i dr`e}i u ruci jednu kartonsku kutiju koja je jako mirisala na kamfor a u ~ijoj se unutra{wosti nalazio izvrstan primerak nove vrste Hairstreak-a, koji je nedavno, u Africi, otkrio ^ep men, nabavqen specijalno za wega ujutro tog dana. Du` bulevara, acetilenski feweri palili su se jedan za drugim, i iz lopti od mat stakla, koje su lebdele u vazduhu kao neki fosforescentni baloni, milion i svitaca po~e{e da se iz livaju na grad. Tek u blizini Hotela Adlon, odakle se vidi Brandenbur{ka kapija, koja se veli~anstveno uzdizala na sredini Pariskog tr ga, profesor @ak Bigot se izvoleo okrenuti ka svom kolegi da bi ga upitao zna li da su ~uvenu grupu Viktorija Francuzi zarobi li i odveli u Pariz 1807. gde je ostala du`e od sedam godina! Profesor Oto Flam se osmehnu snishodqivo, uz primedbu da su ipak oni, Nemci, uspeli da vrate Viktoriju u Berlin, dok ne ki drugi, i izgovaraju}i ove re~i na~ini neodre|eni pokret de snom rukom, nisu bili u stawu da povrate neke gubitke u najmawu ruku podjednako va`ne ~ak ni do dana dana{weg! Profesor @ak Bigot nije shvatio {ta je hteo da ka`e wegov kolega, ali po{to su upravo bili stigli ispred Hotela Adlon, on isko~i iz fijakera ostaviv{i profesora Flama da se poga|a s ko~ija{em oko cene i da pla}a, te ratoborno prodre u veliki foaje u prizemqu. Da se nekim slu~ajem stawe duha u kom se na lazio u tom trenutku moglo materijalizovati, ceo svet bi mogao videti kako mar{ira umotan od glave do pete u falte trobojne zastave Francuske! Te no}i profesor Bigot imao je jako nemiran san. Iako je, pre nego {to je ugasio svetlo, poku{avao vi{e od ~etvrt ~asa da se opusti ~itaju}i bro{ure koje je na{ao u vozu, sawao je kako ga je profesor berlinskog Tehni~kog univerziteta na silu ugurao u neka kola koja su u`asno smrdela na petrolej i bio prisiqen da se wima vozi od `elezni~ke stanice Aleksanderplac sve do same unutra{wosti sale Saveta univerziteta, nekim putem koji kao da nije imao kraja. 65 66 Slede}eg dana ujutro, kada je ustao iz kreveta, ipak re~e se bi da je taj san dobar znak i da }e mu ubrzo biti dato da postigne briqantan uspeh. Ba{ to! Imao je da odr`i gospodi kolegama iz Berlina jednu konferenciju za pam}ewe. U svakom slu~aju, dan je zapo~eo dobro. Na sredini sobe, na jednom sto~i}u koji je izgledao kao da lebdi u vazduhu, jedva poduprt lijanama one ~etiri biqne noge, ~ekao ga je doru~ak: poslu `avnik sa {unkom, ~inije s puterom i `eleom od ribizle, jedno tvrdo kuvano jaje, zlataste kifle, kri{ke dvopeka, bokal mleka i porcelanski ibrik s kafom iz kog je miris uspevao da se neo pa`eno provla~i i izvija u tankim pramenovima, putevima samo wemu znanim. U blizini prozora neko be{e postavio vazu s pla vim zvon~i}ima, na tablu radnog stola od orahovine zakrivqenog kao mahuna roga~a, koji be{e iza{ao pre mawe od godinu dana iz ateqea arhitekte Van de Veldea, zajedno s celokupnim name{ta jem Hotela Adlon. Kako je sunce upravo prodrlo u odaju, sto~i} i radni sto izgledali su kao da se pune elektri~nim strujama koje su im uvijale povr{inu i udahwivale svim ukrasima nadolaze}i {um vre`a vinove loze unutar kog je po~ela da se uvr}e `ivahna burgija jednog niza muzi~kih nota: sol-la-sol-fa-mi-do, sol-la, sol-fa-mi-do, re-sol-do... Dole u foaj eu hotela koji je trebalo da izgleda sasvim dru ga~ije, da su samo Berlinci imali ikakvog pojma o ~uvenom stilu 1900. koji je primewen u stambenim naseqima za izdavawe (i ovde profesor @ak Bigot s ponosom pomisli na nove zgrade te vrste u predgra|u Pariza), profesor Oto Flam ~ekao ga je sa osmehom na usnama. A kada je francuski gost izvoleo da mu dobaci jedan namr{ten pogled, on po`uri da ga uveri da }e do Univerziteta, gde }e odr`ati konferenciju, imati prevoz zapre`nim ko~ijama i da su, u znak divqewa prema istaknutom sabratu, doma}ini od lu~ili da sastave jedan mali konvoj automobila na paru ili na elektri~ni pogon. Od Hotela Adlon do Univerziteta imalo je da se pre|e ot prilike hiqadu metara i od tog trenutka profesor @ak Bigot bio je ne{to boqe raspolo`en. Slu{ao je s kakvom-takvom pa `wom obja{wewa u vezi sa stilom u kom je bila sagra|ena palata cara Vilhelma I, pa je zatra`io i nekoliko poja{wewa u vezi sa ~uvenim eksponatima iz Akvarijuma za kojima je `alio {to ne ma vremena da ih vidi, i u vezi s prvim upravnikom Akvariju ma, velikim prirodwakom Alfredom Edmundom Bremom, autorom ~uvene kwige o `ivotu `ivotiwa, ali kod Univerziteta oseti da ga napu{ta sav entuzijazam kada ga licemer, profesor Oto Flam, zamoli da pa`qivo pogleda Kraqevsku stra`arnicu i da mu ka `e da li zna da su xinovski komad artiqerije, koji Francuzi tako izra`ajno zovu „La bel @ozefin“ Nemci zarobili u Parizu, 1871, i da se, eto, jo{ nalazi ovde, ve} vi{e od trideset godina, me|u stablima kestena zasa|enim ispred vojnog muzeja Arsenal. Da nije na potiqku osetio podrugqiv pogled kraqa Pruske, Fridriha Velikog, koji na visokom postoqu usred bulevara Un ter den Linden ja{e jednog pastuva kome je imao smelosti da na dene ime princa od Kondea, te da nije gajio ~vrsto uverewe da }e uskoro dobiti priliku za ubita~an revan{, profesor Bigot bio bi u stawu da sve batali i vrati se u Marseq prvim vozom. Po{to se ko~ija neosetno uvukla u dvori{te Univerziteta, me|u bele mermerne statue bra}e Humbolt, profesor @ak Bigot pogleda jo{ jedanput u ta{nu kako bi se uverio da je poneo svoj govor. Zatim dvojica kolega si|o{e ispred glavnog ulaza, gde ih je ~ekao ceo profesorski kor na ~elu sa samim rektorom Univer ziteta u Berlinu. Nakon {to je pro{la kroz ve}nicu, gde su jo{ razmenili ne koliko qubaznih re~i, grupa profesora pra}ena na pristojnom odstojawu impresivnim brojem asistenata i boranije studenata, uputila se ka velikoj auli Univerziteta, u kojoj svih sto pedeset mesta be{e odavno zauzeto. Sasvim napred, vi{e karikaturista ~asopisa [arivari i Kladerata~, naru`anih priborom za crtawe, razjareno se bori lo za stolice u neposrednoj blizini prozora. Pored wih, u prvim redovima amfiteat ra, osim gospo|a koje su se mogle primetiti jedino zahvaquju}i ekstravagantnim {e{irima koje su nosile, mogla se videti su{ta elita prestonice, predstavnici carskog dvora, gradona~elnik, {efovi najva`nijih politi~kih partija, a malo daqe me|u ~lanovima akreditovanog diplomatskog kora u Berlinu, ~ak i jedan od mladih sekretara Poslanstva Kraqevi ne Rumunije, istaknuti pomorski oficir Matila Gika, kako raz govara sa `urnalistom Alfredom Kerom, koji je poznat u celom gradu kako po svojim berlinskim pismima, koja izlaze nedeqno u Breslauer Cajtungu, tako i po svojim simpati~nim kestewastim br~i}ima, provokativno izvijenim uvis. Onog trena kada salu prekri najpotpunija ti{ina, rektor jo{ jednom izrazi svoju veliku radost {to za gosta ima tako emi nentnog francuskog ~oveka od nauke i, ne mogu}i da sakrije uzbu |ewe, pozva ga da uzme re~. „Va{e Veli~anstvo, Ekselencije, po{tovane kolege, cewe na publiko“, zapo~e profesor Bigot, koji je do savr{enstva vla dao nema~kim jezikom, iako ga je nau~io od jednog jedinog ~oveka samo tri meseca ranije, „Kao {to sam ve} imao zadovoqstvo da vam pismeno najavim, danas }u odr`ati govor od izuzetne va `nosti. On se odnosi na sistem funkcionisawa motora sa unu 67 tra{wim sagorevawem i, uop{te, na budu}nost automobila zasnovanih na ovom sistemu. Dakle, gospodo, imam nameru da vam demonstriram, jednom za svagda, da imamo posla sa jednom debe lom gre{kom i da, u stvarnosti, ovi motori ni u kom slu~aju ne mogu funkcionisati!“ Profesor Bigot nije po{teno ni zavr{io ovaj iznena|uju}i po~etak svog predavawa, a iz sale se za~u{e brojni protesti, a povrh svih glasova mogao se razaznati neobu zdani smeh profesora Flama. Jedan izve{ta~ Berliner Ancajgera iskoristi prekid da na ~ini jednu fotografiju uz zaslepquju}i blesak magnezijumske svetlosti, a kada se buka od eksplozije sti{ala i beli~asti dim uzdigao do plafona, profesor @ak Bigot o{inu sve prisutne u sali plamenom jo{ vrelijeg pogleda, a zatim se okrete sa gomi lom papira u ruci prema velikoj crnoj tabli koja se nalazila tik iza wegovih le|a. Tu iz xepa na prsluku izvati par~e krede, iako su se doma}ini potrudili da u salu za predavawa donesu sve {to je potrebno, i, gledaju}i s vremena na vreme u listove harti je, po~e velikom brzinom da ispisuje beskona~an niz prora~una koji su uzimali u obzir mehani~ki ekvivalent jedinice toplo te i Helmholcovu teoremu primewenu na Karnoov reverzibilni ciklus. U datom trenutku profesor Bigot nacrta uzdu`ni presek jednog motornog cilindra i na~ini shemu vektora koji su proiz ilazili iz kretawa klipa pokretanog silovitim {irewem gaso va sme{tenih u komori za sagorevawe. O~aran precizno{}u svog prikaza, kao bez daha dodade jo{ jednu beskona~nu formulu koju oivi~i xinovskim okvirom bele krede: P = (n/30) (cosφ+-ρ/е cos²φ) (G1+G2)+(n/30)²ρG³ cosφ Nakon toga dodade, u novom okviru debelom dva prsta, ova tri magi~na slova: QED* ... sa svrhom da, jednom za svagda, stave ta~ku na bilo kakvu daqu raspravu. FLORIN MANOLESKU, ro|en 1943. u Bukure{tu, rumunski je kriti~ar, istori~ar kwi`evnosti i prozaista. Studirao je rumunski i nema~ki jezik i kwi`evnost na Filolo{kom fakultetu Univerzi teta u Bukure{tu. Od 1990. radi kao vanredni profesor Filolo{kog fakulteta, a 1993. bio je pozvan i zaposlen kao lektor, a od 1995. i kao profesor na Odseku za romanistiku Univerziteta Rur u Bohumu, u Nema~koj. Godine 1978. postaje prvi autor doktorata na temu nau~ no-fantasti~ne kwi`evnosti u Rumuniji. Autor je vi{e studija o na 68 * – Latinski Quod erat demonstrandum – „[to je i trebalo dokazati“. – Prim. prev. u~no-fantasti~noj i, uop{te, kwi`evnosti (npr. Literatura SF, 1980 / SF kwi`evnost; Caragiale şi Caragiale. Jocuri cu mai multe strategii, 1982 / Kara|ale i Kara|ale. Igre sa vi{e strategija) kao i vi{e zbir ki pri~a i eseja. Ovde prikazana pri~a, Konferencija za pam}ewe (O conferinţă de pomină), deo je zbirke Misterija zatvorene sobe. De vet neverovatnih pri~a (Misterul camerei închise. Nouă povestiri incredibile, 2002). Napisana je kombinacijom istorijske i nau~ne fantastike i kontrafaktualizma – neke osobine likova i istorijske ~iwenice opisane su obrnuto: glavni lik, Francuz @ak Bigot se hrani „kao i svi Francuzi, uostalom“ – kupusom, kobasicama i pivom – dakle kao tipi~an Nemac, a s prezirom gleda na tipi~no francusku kuhiwu – {pargle, {ampawac, kavijar, ostrige. Nemcima se, zauzvrat, pripi suju tipi~no francuske osobine – cewkawe, ka{wewe i sli~no. Bit ku protiv „germanskih, varvarskih plemena“ rimski general Varus je istorijski zapravo vrlo neslavno i tragi~no izgubio itd. Prezime Bigot dodatno aludira na karakterne osobine ovoga junaka. Godine 2009. Manolesku objavquje zbirku Mentalisti. Drugih devet neve rovatnih pri~a (Mentaliştii. Alte nouă povestiri incredibile), u kojoj se po novo javqaju neki od poznatih likova: prof. Oto Flam, prof. @ak Bigot... \ura Mio~inovi} 69 Andrea Kamileri SUDIJA EFIZIO SURA Preveo sa italijanskog Nikola Popovi} 1. Sudija Efizio Sura stigao je u Monteluzu pravo iz Torina, petnaestak dana nakon {to je prvi prefekt ujediwene Italije, Firentinac Falkon~ini, stupio na du`nost. I pre nego {to }e se sudija li~no pojaviti u gradu, o wemu su se saznale neke stvari. Kako? Kojim kanalima? Mo`da je neki od saradnika koje je Falkon~ini poveo sa sobom poznavao sudiju od ranije i govorio o wemu. Saznalo se, na primer da, iako nosi sardinijsko ime i prezi me, nije sasvim sa Sardinije jer se wegov pradeda sa o~eve strane koji se prezivao Iglesijas, kada su Pijemontezi zamenili Sici liju za Sardiniju1, preselio u Torino, tamo sa Toriwankom osno vao porodicu i nije i{ao daqe. Saznalo se i da ima pedeset godina i da rastom jedva nadila zi prosek, uvek je otmeno odeven, o`ewen je i ima sina advokata, ali }e u Monteluzu do}i sam. Bar za prvi period. [to se karaktera ti~e, nije va`io za previ{e dru`equbi vog i pri~qivog ~oveka. O wemu kao sudiji znalo se, me|utim, malo, po{to je uvek ra dio u ministarstvima i nije se bavio sudskom praksom. Dolazio je sa zadatkom koji nije bio ni najmawe lak. Trebalo je da ponovo postavi na noge sud koji vi{e nije postojao. U su{ti ni, trebalo je da do|e na mesto starog predsednika Falarina – ko ga su garibaldinci hteli da uhapse zbog neskrivenih simpatija prema Burbonima i koji je odbio da prizna savojskog kraqa i dao ostavku – te da vrati u slu`bu sudije koje su radile pod Burbo nima a sada bile voqne da rade za novu dr`avu i promene na~in 70 1 – Godine 1720. vojvodstvo Savoja ustupilo je Siciliju Austriji, a zauzvrat dobilo Sardiniju, postav{i dinastija Kraqevine Sardinije, ~ija je prestonica bio Torino, te je nezvani~ni na ziv bio Kraqevina Pijemont–Sardinija. Ona }e 1861. godine u}i u sastav ujediwene Italije, sa istom dinastijom na ~elu. Tada se de{avaju i doga|aji u Kamilerijevoj pri~i. (Prim. prev.) razmi{qawa, primewuju pijemontsko pravo, jo{ uvek sasvim ne poznato sudijama i advokatima. Naravno, i me|u plemstvom – gde nisu svi bili plemi}kog ro da, ve} je bilo i bogatih zemqoposednika i trgovaca – mnogo se govorilo o novoprido{lom sudiji. U na{em kraju – kazao je don Agatino Zmeka – surra zna~i tr buh a to je, kao {to svako od vas zna, najfiniji i ukusniji deo tune. Ako je procewivati po prezimenu, novi sudija obe}ava dobro. Vi tako govorite jer ste s mora – uzvratio je don Klemente Somatino – ja sam iz unutra{wosti, sa sela. Kod nas se surra zove i jedna gorka, odvratna biqka. Ako je jedu koko{ke, jaja poprime grozan ukus i moraju se baciti. Po mom, prezime ba{ i ne obe}ava mnogo. Prezime nema nikakve veze sa onim ko ga nosi, ne govorimo gluposti! – ume{ao se Bonokore, trgovac sumporom – se}ate li se onog sudije {to se prezivao Benevolo2, taj nikad nikog nije raz re{io, ve} je bio gori od guje! Jest, ba{ tako – pomisli don Klemente – ali evo, ti se zove{ Bonokore3 a upropastio si dvojicu svojih kolega! Ali nije kazao ni{ta. ^im je stigao u Vigatu brodicom koja je donosila po{tu iz Palerma i kro~io na molo u Vigati, sudiji je pri{ao sudski slu `benik: – Wegova ekselencija Falkon~ini obezbedio vam je udoban sme{taj u Monteluzi. Otprati}u vas tamo fijakerom. Vi samo u|ite, a ja }u re}i da utovare prtqag. Zais ta, stan u gorwem delu grada, blizu katedrale, bio je udo ban, prostran i prili~no dobro opremqen name{tajem iz osam naestog veka. Pripadao je palati markiza Bontadinija, ali je od we bio odvojen i imao zaseban ulaz, odmah pored glavne kapije. Pre nego {to je oti{ao, slu`benik je uru~io sudiji pismo od prefekta. U pismu je pisalo da se u kowu{nici koja se nalazi nasuprot vratima stana, ali s druge strane ulice, nalazi fijaker koji mu je na raspolagawu, kao i ko~ija{ Atanazio, u koga se mo`e pouz dati. Sudija se presvukao i oti{ao u kowu{nicu. – Qubim ruke. Ja sam Atanazio... Trebaju li vam ko~ije? – upitao ga je ~etrdesetogodi{wak kovrxave kose, obu~en u livre ju, bistrog pogleda. – Ne, radije bih pe{ice. Ali bih hteo da vas zamolim dve stvari. 2 – Na italijanskom bi prezime Benevolo zna~ilo „onaj ko je dobre voqe“. (Prim. prev.). 3 – Ovo bi prezime zna~ilo „onaj ko je dobrog srca“. (Prim. prev.). 71 – [ta god zapovedite, ekselencijo. – Trebala bi mi `ena koja }e ~istiti i odr`avati ku}u, kao i spremati obroke, jer ne volim da jedem vani. – Ekselencijo, kaza}u mojoj `eni Pepini. – Ako bi mogla da do|e sutra u pola osam... – U redu. – Drugo: hteo bih da kupim lova~kog psa. Ali biste morali vi negde da ga dr`ite. – Ve} sutra }u vam dovesti tri ili ~etiri psa, pa }ete oda brati jednog. Ja }u se wime baviti. Sudija mu zahvali i krenu da ode, ali se Atanazio lupi ru kom po ~elu. – Ekselencijo, umalo ne zaboravih... Sluga iz ku}e Bontadini jevih dao mi je jutros ovo pismo, ka`e da ga je na{ao pred kapijom. Izvukao ga je iz xepa i dao mu ga. Sura je zabezeknuto gledao pismo. Kako to? Zar znaju wegovu adresu i pre nego {to je stigao? Pismo je bilo ispisano rukom. Adresa, napisana velikim slovima, glasila je: „Za weg. eks. Efizija Suru – palata Bonta dini – grad“. Sudija je bio siguran da se radi o anonimnom pismu. Otvorio je kovertu. I bilo je tako: Ekselencijo, gde su nestala istra`na akta za Miliot a, Savastana, Ku relija i Kostantina? Mo`da bi bilo dobro da porazgovarate o tome sa don Emanuel eom Lonerom, to jest don Neneom. Prijateq pravde. 72 Stavio je pismo u xep i oti{ao da se sretne sa prefektom. Ovaj mu nije rekao dobre vesti. Samo glavni sudski poslu`iteq i jo{ trojica, dvojica izvr {ilaca, ~etiri nadzornika, dva na~elnika odeqewa i ~etvorica sudija bili su spremni na saradwu sa novom vla{}u. Na~elno, sud je bio ponovo uspostavqen, ali u zbiqi te{ko da je mogao raditi. U svakom slu~aju, prefekt je za stalno dodelio su du jednog komandira i ~etvoricu karabinijera. Vi{e nije mogao. Sudija Sura zatra`io je adresu starog predsednika Falari na a onda re~e komandiru Solanu, koji je u me|uvremenu stigao, da svi koji `ele da rade s wim do|u u sud sutra u devet sati. Po{to ga je prefekt pozvao na ve~eru te je imao malo vreme na na raspolagawu, napisao je pismo starom predsedniku Save riju Falarinu, s molbom da mu zaka`e sastanak, i poslao ga po jednom karabinijeru. Odgovor je stigao preko istog karabinijera. Predsednik Fa larino ~eka}e ga u svom domu u pet po podne, istog dana. Kada je sudija iza{ao iz prefekture, tek je bilo pro{lo de vet. Ve~e je bilo lepo i `eleo je da pro|e glavnom ulicom. Nije o~ekivao da }e tu nai}i na mno{tvo qudi koji izvode neprekidni balet pun skidawa {e{ira, naklona, osmeha i komplimenata. Ali wegovu pa`wu najvi{e je privukao izlog jednog kafea pun raznobojnih kola~a. Sudija je imao samo jedan porok koji, uostalom, i nije previ{e krio: neizmerno je voleo slatki{e. To je bio povod ~estih prepirki sa `enom, koja je strepela za wegovo zdravqe. Video je kola~e ~udnog oblika, sme|e rolne od hrskavog testa duge dvadesetak centimetara puwene belim kremom preko kojeg je na krajevima bilo posuto kandirano vo}e. Nije odoleo i u{ao je. Svi stolovi su bili zauzeti. ^im su ga primetili, prisutni za}uta{e na tren a potom nastavi{e raz govor. Kako se zovu ovi kola~i? – upitao je konobara koji je stajao iza pulta. – To su kanoli, ekselencijo. Zar je mogu}e da su ga prepoznali? – Dajte mi jedan. Pojeo ga je stoje}i, za barom. Majko sveta, kakva milina! – Dajte mi jo{ jedan. Oti{ao je do kase da plati, ali mu kasir re~e: – Pla}eno. – Pla}eno? Ko je platio? – iznena|eno upita sudija. – Don Nene Lonero. Sudija se osvrnu oko sebe i pogleda po sali. Za stolom su se dela ~etvorica mu{karaca, dvojica s kapom na glavi a dvojica sa {e{irom. Mu{karac pedesetih godina, nabijen, sa brkovima, ri|, iskosio je {e{ir i kazao: – Primite mali znak dobrodo{lice. Sudija ne odgovori ve} se okrenu ka kasiru i pogleda ga pra vo u o~i. Kasir je osetio kako mu niz ki~mu klizi hladna zmija. Kakve su bile o~i tog ~oveka? Plave i ledene kao nebo u rano zim sko jutro. Zatim, ne govore}i ni{ta, Sura stavi pred wega krup nu nov~anicu. Kasir mu pognute glave vrati kusur. Sudija polako pri|e stolu gde je don Nene jo{ uvek stajao, smrknut u licu zbog odbijawa. U kafeu je nastala grobna ti{ina. – Jeste li vi Emanuele Lonero? – Da. – Onda }u iskoristiti priliku – re~e sudija uz qubazan os meh. – Za {ta? – upitao je don Nene. – Samo tren. Izvukao je iz xepa anonimno pismo, otvorio ga, izvadio na o~ari iz xepa sakoa, polako ih rasklopio i rekao glasno, da svi 73 ~uju: – Ne znam ko ste, niti me to zanima, ali mi je jasno da ste ne zakonito sklonili iz suda istra`na akta koja se odnose na su|e wa Miliotu, Savastanu, Kureliju i Kostantinu. Budite qubazni, vratite ih sudu u naredna dvadeset ~etiri sata. Vratio je pismo u xep, skinuo nao~ari i vratio ih u xep sa koa, okrenuo le|a don Neneu, koji je ostao skamewen, i iza{ao. Odmah je shvatio da je po~inio veliku gre{ku. Trebalo je da pojede samo jedan kola~, ne dva. Ako sad ode na spavawe, sa stomakom ote`alim od rikote4, ne}e mo}i da zaspi. Zato boqe da nastavi {etwu, bar jo{ jedan sat. Kada je tre}i put pro{ao korzom, dvojica lepo odevenih qu di koji su hodali u smeru suprotnom od wegovog, napravi{e po kret nakon kojeg ga je jedan skoro dotaknuo. Tada je sudija ~uo kako mu ovaj govori u jednom dahu: „Svaka ~ast! Zaslu`ujete po{tovawe!“ Zastao je zabezeknut. Je li wemu kazao svaka ~ast? I za{to, {ta je to uradio? Nije razumeo. Mo`da je, kad pojede{ dva kanola odjednom, u ovom kraju to dokaz mu{kosti? Ove Sicilijance bi- }e te{ko razumeti. 2. U {est sati probudila ga je glasna vika sa ulice. Sko~io je iz kreveta, otvorio prozor i pogledao dole. Vikao je jedan seqak koji je dr`ao pod rukom korpu jaja. Vikawe se nastavilo. Iz ku}e preko puta, sa balkona punog cve}a, jedna `ena spustila je ko{a ricu vezanu kanapom, seqak je uzeo novac koji je bio u woj, stavio ~etiri jaja i produ`io daqe. Ba{ kada je hteo da zatvori prozor, sudija za~u `enski povik. Ponovo je pogledao kroz prozor. Bila je to starica sva u ritama koja je prodavala zeleni{. Zar ba{ mo raju toliko galamiti da bi prodali svoju robu? Sudija uskoro vide kako niz ulicu postavqaju pija~ne tezge. Nakratko se vratio u krevet, potom se umio i obukao. U pola osam za~uo je kucawe. Otvorio je. – Qubim ruke. Ja sam Pipina. Bila je debela, nasmejana i prijatna. Ulivala je poverewe. Sudija je upita koliku mese~nu nadoknadu `eli za svoj rad, a ona re~e neo~ekivano nisku svotu. Sudija joj re~e {ta najvi{e voli da ru~a i ve~era, i dade joj novac za nabavku. Dao joj je i kqu~eve stana, jer je imao dva para. Po{to je `ena iza{la, napisao je pi smo svojoj `eni u petnaest do devet i krenuo da iza|e. Otvorio je vrata i zatekao Atanazija. – Ekselencijo, ba{ sam krenuo do vas. 74 4 – Sve`i kremasti sir na bazi surutke, sastojak brojnih sicilijanskih slanih jela i posla stica. (Prim. prev.) – Nemam vremena za psa. – Ne dolazim zbog psa – brzo odgovori Atanazio. – Zbog ~ega onda? – Jutros je boqe da idete do suda fijakerom. – A za{to? Ne pada ki{a, divan je dan! – Poslu{ajte me, krenite fijakerom. Sudiji ne bi pravo. [ta je umislio ovaj Atanazio? – Dosta! Odlu~io sam da idem pe{ke! – Dozvoqava li onda ekselencija da vas otpratim? – Ne – odbrusio je. Atanazio pomirqivo ra{iri ruke i pusti ga da pro|e. Ulica je vrvela. Izme|u tezgi nisu prolazile samo `ene nego i brojni mu{karci. Na jednoj tezgi prodavali su {arene kola~e. Na trenutak je zastao a onda krenuo daqe. Ulica je imala blag nagib, i kod prvog skretawa prestajale su tezge. Tu su, me|utim, stajala trojica mu{karaca koji su razgo varali a podaqe jo{ petorica koji naizgled nisu radili ni{ta, ve} su samo ~ekali nekog ili ne{to. Jedan od trojice skinuo je {e{ir uz naklon: – Dobar dan, gospodine sudijo! Kako bi znao ko je to? Sura je uzvratio pozdrav, podigao {e{ir na tren i vratio ga na glavu. Nije jo{ spustio ruku kada mu {e{ir odlete kao pri izne nadnom naletu vetra. U isti ~as ~u odozgo i sa strana tup udar, kao kad prepukne drvena daska. Zar mu se sa nekog balkona sru~ila saksija na glavu? Naglo se trgnu, pokupi {e{ir i vrati ga na glavu. Sada na ulici nije bilo nikoga. U jednom trenu, svi su nestali. Ko bi znao za{to. Sve je to tako ~udno! Pred kapijom zgrade suda, do~ekao ga je glavni sudski poslu `iteq Nikolozi, koji mu je predstavio ostalu trojicu poslu`i teqa i dvojicu izvr{ilaca. Odmah potom, {estorica stado{e zajedno i po~e{e pqeskati rukama. Zbuwen, sudija Sura jedva je promucao „hvala“. – Va{ {e{ir, ekselencijo – re~e s po{tovawem Nikolozi. Jesu li poludeli? U ovom kraju ba{ imaju ~udne obi~aje. Ne jasni ritual i! – Stavi}emo ga u staklenu vitrinu, kao relikviju – nastavio je Nikolozi. Jesu li poludeli? Ili se radi o neslanoj {ali? Ili je to mo `da deo ceremonijalnog do~ekivawa gosta? 75 – Ali {e{ir mi treba! – pobuni se sudija. – Mislio sam: nov {e{ir. Jer ovaj... zar ne vidite, ekselen cijo? Pokazao mu je. Tek tada sudija primeti da na zadwem delu obo da nedostaje jedan deo. O~igledno je, po{to mu je odleteo s glave, okrznuo ne{to o{tro. [teta, imao je taj {e{ir tek tri meseca. – Jesu li i ostali tu? – Svi su tu, ekselencijo. ^ekaju vas u sali za sastanke. – Hvala vam, otpratite me tamo, molim. Sastanak je trajao kratko, nepun sat. Bila je to pre svega pri lika da se obe strane upoznaju. Pred kraj sastanka u{la su dvoji ca qudi koje svi odu{evqeno do~eka{e. Na~elnik odeqewa Pao lantonio predstavio ih je Suri. Bila su to dvojica sudija, More sko i Kola, koji su u me|uvremenu odlu~ili da sara|uju. – Nakon ovoga {to se dogodilo, nismo mogli da ne do|emo – re kao je Kola dok su se rukovali. „Za{to, {ta se to dogodilo?“, pitao se Sura. Ali odlu~i da pre}uti. Sastanak se zavr{io, ali je postojala velika voqa da se na stavi prekinuti posao. Dogovorili su se za sastanak sutra ujutro u isto vreme. Sudija Sura zatra`i od Nikolozija spisak svega {to je po trebno za rad suda, ve} istog dana podi}i }e novac iz fonda depo novanog u prefekturi. Nikolozi mu dade spisak a sudija mu re~e da obi|e sud. Vladao je neopisiv nered. Iz otvorenih ormana ispali su re gistratori i fascikle, a iz wih papiri i sve`wevi dokumenata po celom podu. Spisi su bili razbacani svuda: po hodnicima, na prozorskim daskama, ~ak i u pomo}nim prostorijama... Rasulo. U najboqem slu~aju, treba}e bar sedam dana da se stvari iole dovedu u red. – Neka vam pomognu i ostali poslu`iteqi, izvr{ioc i i kara binijeri. Ako treba, zovnite i nosa~e. I odmah zovnite ~ista~ice. Jedva je stigao da kupi novi {e{ir pre nego {to se vratio ku}i na ru~ak. 76 Bio je jednostavan ali ukusan. Pipina je bila veoma vredna, stan je bio o~i{}en do temeqa. Malo se odmorio, potom je sasta vio zapisnik dana{weg sastanka, presvukao se i oti{ao u kowu {nicu. – Atanazio, znate li gde `ivi sudija Falarino? – Kako da ne, ekselencijo, u jednoj vili van grada. – Hajdemo tamo. – ^emu dugujem ovu ~ast? Stari predsednik suda Falarino bio je visok, suv, sed i stro gog izgleda, ulivao je strahopo{tovawe. Primio je Suru u svojoj radnoj sobi, prepunoj kwiga. – Kao prvo, smatrao sam svojom du`no{}u da do|em do vas i izrazim svoje po{tovawe. – A kao drugo? Varao se misle}i da }e ovim brzim odgovorom zbuniti Suru. – Kao drugo, hteo sam da vas zamolim za pomo}. – Ja da vam pomognem? Zar ne znate da sam ja... – Gospodine predsedni~e – prekide ga sudija odlu~no, dobro su mi poznata va{a politi~ka ube|ewa i mada su moja gledi{ta sasvim suprotna od va{ih, cenim doslednost u va{em delovawu. Me|utim, nas dvojica imamo ne{to zajedni~ko. – [ta to? – Iskrenu i odanu qubav prema pravdi. – Na sud se ne vra}am – re~e nakon stanke Falarino. – Ja od vas to i ne tra`im – uzvrati sudija – ali pravdu spro vode qudi. A ja ne poznajem qude koji su odlu~ili da se vrate u slu`bu sa mnom. – Jeste li im na jutro{wem sastanku kazali da }ete me pose titi? Znao je za sastanak! – Nisam smatrao da je to neophodno. – Dobro ste postupili. – Za{to? – Zato {to se ne bi svi slo`ili sa tim. Znate boqe od me ne da sud funkcion i{e samo ako izme|u svih wegovih delatnika postoji uzajamno poverewe i po{tovawe. Ovde je, naro~ito u po sledwe vreme, vladalo nepo{tovawe i laktawe za pozicije. – Ceo svet je ~ar{ija. – Jeste, ali ovde je ~ar{ija vi{e nego igde drugo. U svakom slu~aju, uvi|ate da vam ne mogu pomo}i. Pojedini me|u onima ko ji su bili jutros sa vama `estoko su me optu`ivali. Stoga bi moj sud o wima nu`no bio polovi~an. Zahvaqujem vam se na povere wu, ali moj odgovor je: ne mogu. – Ka`ite mi barem jedno ime. Ko bi se od dana{wih qudi najvi{e protivio mojoj poseti vama? Na Falarinovom licu se na tren pojavio blagi osmeh. – Vi ste vrlo sposoban ~ovek. Paolantonio. – Zamoli}u vas za jo{ jednu uslugu i ne}u vas vi{e uznemira vati. Pro~itajte ovo. Izvukao je iz xepa anonimno pismo i pru`io ga Falarinu. On ga je pro~itao i vratio mu ga. 77 – [ta mislite? – Zbuwen sam. – ^ime? – Anonimni sastavqa~ pisma ne predstavqa stvari ba{ ona kvima kakve su. To vas je i odvelo u zabludu kada ste ju~e u kafeu „Armone“ tra`ili od don Nenea da vrati protivzakonito uzete dokumente. Sudija je bio zabezeknut. Zna i za to! – A kakve su stvari zaista? – Don Nene Lonero ih je qubazno tra`io od jednog na{eg su dije, a on ih mu je jednako qubazno dao. – Ali to je ogroman prekr{aj! – viknu Sura – za{to su ga za nimali ti papiri? – Sve su to su|ewa za ubistva, otmice, najte`e prestupe. Sve sam ih ja pokrenuo. Protiv predstavnika bratstva na ~ijem je ~elu don Nene. – Kakvog bratstva? – upitao je sudija. – Vama o~igledno nije poznat izve{taj don Pjetra Uloe, glav nog tu`ioca u Trapaniju, iz 1838. godine5. To je su{tina stvari. Od tada se situac ija nije promenila. Ustao je, oti{ao u sobu s kwigama i doneo jednu. – Poklawam vam je, imam jo{ jedan primerak. Ostao je na nogama, {to je bio znak da je poseti kraj. I Sura ustade. – Ne mo`ete mi ne kazati ime onoga ko je dao dokumente Lone ru. To bi bilo sau~ esni{tvo. – Jedno ime sam vam ve} rekao. To bi trebalo biti dovoqno – Falarino se ponovo osmehnu i pru`i mu ruku. 3. Ipak, `eleo je da ga otprati do fijakera. – Svratite kad god `elite – kazao je, jo{ jednom se rukuju}i s wim. – Hvala vam, iskoristi}u tu priliku. Zatim, ba{ u trenutku kada se fijaker pokrenuo, Falarino kro~i na nogostup, nagnu se i, pogledav{i Suru pravo u o~i, re~e tiho: „Voleo bih da sam imao hrabrosti kao vi.“ Potom je si{ao. Sudiji je ta re~enica bila krajwe ~udna. Naravno, da bi u~i nio da sud ponovo vaqano radi, ~ovek mora imati jasnu sliku, po trebna je istrajnost, odlu~nost, strpqewe... Hrabrost, to je isu 78 5 – Pjetro Kala Uloa (1801–1879), politi~ar i sudija u burbonskom Kraqevstvu Dveju Sicilija. Godine 1838. napisao je izve{taj ministru pravde u kojem se prvi put spomiwe re~ „mafija“. (Prim. prev.) vi{e krupna re~! Zaista, Sicilijanci vole da preteruju, drama tizuju stvari, to je ve} uvi|ao. – Gde idemo? – upita Atanazio. – U prefekturu. Vest da je pucano na sudiju Suru ra{irila se celim mestom za mawe od petnaest minuta. Jedini ko to nije znao bio je Sura sam, ali nikom nije bi lo ni nakraj pameti da jo{ uvek ne shvata da je na wega izvr{en atentat, i zato je wegovo pona{awe bilo tema rasprave lokalnog plemstva. – To je kao u igri {aha – rekao je don Agatino Zmeka – napada~, to je na{ sudija Sura, koji je u kafeu Armone javno pozvao na dvo boj don Nenea Lonera, napraviv{i prvi potez, a to je tra`ewe uze tih dokumenata. Odva`no, mora se priznati. Izazvani je prihva tio dvoboj i jutros je odigrao potez narediv{i da pucaju na wega. – Da – uzvrati don Klemente Somatino – ali treba re}i i da se radi o potezu koji je deo otvarawa. Bilo je to samo upozorewe. Jer svakom je jasno, da je don Nene hteo da sudiju ubiju, bio bi ubijen. – Sla`em se – kazao je profesor [aka – ali mislim da ovog puta don Nene ne}e tako lako dobiti partiju. [tavi{e, mislim da se ne zna jasno ko }e je uop{te dobiti. Sudija Sura naizgled nije bogzna kakva qudina, ali ima mo{nice od gvo`|a. – Ma kakvog gvo`|a, od livenog ~elika! – ume{ao se don Ar turo Si~a – gospodo moja, ~uste li vi {ta govore o~evici? Nakon pucwa, hladan kao boza, sagnuo se, podigao {e{ir, vratio ga na glavu i, ne pogledav{i ga, oti{ao pravo na sud, ne prozboriv{i ni re~. [ta li taj ima umesto krvi, led?! – [to se toga ti~e – kazao je doktor Piskopo – pro{le ve~eri, ja sam pro{le ve~eri video scenu u kafeu Armone. Majko bo`ja, kako je samo hladno kazao don Neneu da vrati papire! Gospodo mo ja, ~ak se i osmehivao dok je govorio! – To je ~ovek koji ne be`i ni od koga! Ima}e don Nene s wim puno muka! – zavr{io je don Agatino Zmeka. Svi se slo`i{e s wim. Prefekt nije bio tu, trebalo je da se vrati iz grada tek ka snije. Sudija uze novac koji }e kasnije dati Nikoloziju, ali pre nego {to je oti{ao ku}i, svratio je u kafi} Armone i kupio dva kanola. Naravno, te{ko }e mu pasti na stomak. Na ulici je odmah primetio promewen odnos prolaznika pre ma wemu. Neki me|u wima, koji su bili u ve}ini, pozdravqali su ga srda~no i uz prijatan osmeh; drugi su ga namerno izbegavali okre}u}i glavi na stranu, ili bi po`urili da si|u s trotoara kojim je hodao. 79 Nije mu bilo jasno za{to. Do|avola, zar nije ve~eras onaj isti Sura od ju~e? [ta se to promenilo? Nije u~inio ni{ta {to bi moglo opravdati tu neskrivenu netrpeqivost s jedne, a naklonost s dru ge strane. Prijateq iz Torina, poreklom Sicilijanac, upozorio ga je da su Sicilijanci mnogo nestalnijeg raspolo`ewa nego {to bi `eleli da poka`u. Ali zar ba{ ovoliko? Gde je toliko pogre{io u svom pona{awu? Mo`da nekima smeta {to toliko voli kanole, dok je drugima drago {to ceni doma}i proizvod? Ko bi ih razumeo! Ve~erao je i hteo po~eti da ~ita kwigu koju mu je poklonio Falarino. Ali je odus tao i upustio se u razmi{qawe o tome kako da se postavi prema na~elniku Paol antoniju. Nakon dva sata u~ini mu se da je na{ao re{ewe i oti{ao je da spava. 80 – Sa `aqewem vas obave{tavam da va{a molba za ponovni prijem u slu`bu nije prihva}ena. Na~elnik Paolantonio preblede. – Mogu li znati razlog? – Imate puno pravo na to. Neovla{}eno ste uzeli akta koja se odnose na teku}a su|ewa i dali ih stranom licu na wegov zahtev. Uveren sam da ste bili sasvim svesni da time ~inite te`ak pre stup. Na~elnik nije mogao govoriti. Prelazio je maramicom preko oznojenog ~ela. – Postoje stvari koje... ~ak i protiv svoje voqe... – Za va{ postupak nema opravdawa – prese~e ga Sura kao ma ~em – ujedno, obave{tavam vas da smatram svojom du`no{}u da zbog tog prestupa pokrenem postupak protiv vas. Paolantoniov o lice postade samrtni~ki bledo. – Ja... prekliwem vas da me po{tedite... Sudija Sura ga je pogledao. Na~elnik zadrhta i u}uta. – Na{lo bi se ipak jedno re{ewe. – Ka`ite i ja }u... – Tra`ite da vam se akta vrate i donesite ih. U naredna dva sata. Mo`ete povesti i dvojicu poslu`iteqa. Napustio ga je dok je poku{avao da ustane iz stolice i oti {ao u salu za sastanke, gde su ga svi ~ekali. – Izviwavam se zbog ka{wewa, ali sam obavio razgovor sa na~elnikom Paolantoniom, kome sam saop{tio da wegova molba za ponovni prijem u slu`bu nije primqena. Verujem da vam je raz log svima poznat i razumqiv. A sada pristupimo poslu. Pred kraj sastanka pri{ao je Nikolozi da mu ne{to ka`e na uho. Dogovori{e se da se vide sutra ujutro, jer za sada je u popo dnevnim satima bilo boqe pustiti ~ista~ice da rade. – Molim gospodu Moreska, Kolu, Di Betu i Konsolata da do|u u moju kancelariju. Krenuli su za wim. Na radnom stolu sudije Sure nalazila su se ~etiri odneta re gistratora. Izgledala su u najboqem redu. – Gospodo, ovo su sudska akta koja su protivzakonito uzeta i sada sam tra`io da se vrate. ^etvorica sudija pogleda{e se iznena|eni i zadivqeni. Od kojeg je soja ovaj ~ovek? – Jeste li anga`ovali karabinijere? – Nije bilo potrebe za tim. Uspeo je da zapla{i nekog kao {to je don Nene, i to sam, bez pomo}i organa reda! – @elim da svako od vas – nastavio je Sura – ~im budemo mo gli raditi, preuzme jedan od slede}ih predmeta. @elim da oni imaju potpuni prior itet. Za sada smatram uputnim da ovi regi stratori ostanu u mojoj kancelariji, u zelenom ormanu, jedinom koji ima kqu~. @elim vam prijatan dan. Po{to su sudije napustile sobu, pozvao je dvojicu poslu`i teqa i kazao da oslobode jednu policu u zelenom ormanu koji se nalazio iza samog stola, i tu je stavio ~etiri registratora. Za tvorio je vrata i stavio kqu~ u xep. Poslu`iteqi su iza{li. Sura je ostao jo{ neko vreme i pre gledao paket s pe~atima koji je doneo iz Torina. Dok je ustajao, visoki naslowa~ na stolici udario je u vrata zelenog ormana. Odmaknuo je stolicu i orman se otvorio. Kako je to mogu}e, zakqu~ao ga je! Poku{ao je ponovo da ga zakqu~a i video da se kqu~ okre- }e uprazno. Ovde, nadohvat ruke svima, nije mogao ostaviti re gistratore, ti dokumenti su veom a va`ni ~im je jedan na~elnik odeqewa rizikovao da ode u zatvor daju}i ih. Iza{ao je u hodnik. Sud je bio prazan, svi su bili na pauzi za ru~ak. Primetio je da se nekoliko metara od vrata nalazi veliki crni orman. Poku{ao ga je otvoriti. Bio je zakqu~an, ali kqu~ je bio ko zna gde. Sinu mu misao. Vratio se u sobu, izvukao kqu~ iz zelenog ormana, stavio ga u kqu~aonicu crnog, i okrenuo. 81 Orman se otvorio. Bio je sasvim prazan. Jo{ jednom je probao kqu~. Radio je bez gre{ke. Preneo je registratore u crni orman i zakqu~ao ga. Onda se vratio u kancelariju i gurnuo papire pod krila zelenog ormana, kako bi ostao zatvoren. Potom je oti{ao ku}i. I dok je sudija sa sla{}u jeo testeninu sa sve`om rikotom, vest o udaqavawu na~elnika Paol antonija iz suda i vra}awu re gistratora ve} je obi{la grad. Svi su smatrali da je sudija Sura izveo genijalan potez, po kazav{i da je sposoban, lukav i hladnokrvan igra~. Mo`da jedini koji je bio u stawu da izbezumi don Nenea. – Nemojte da vam krv juri u glavu, a naro~ito ne pravite glu posti! – kazao je senator Paskvale Midula don Neneu, koji je sta jao pred wim dr{}u}i od besa. – Ali ne mogu pustiti da taj rogowa pquje po meni, i to pred svima! Ne{to moram uraditi! Da li vam je to jasno? Ina~e }u iz gubiti obraz! Skoro mu je i{la pena na usta. – Uradimo ovako – re~e senator – upozorite ga jo{ jednom. Ako i daqe bude odbijao da shvati, ja }u razgovarati sa wim. 4. 82 Na po~etku sastanka, sudija Sura je saop{tio dve vesti. Prva je bila da je glavni poslu`iteq Nikolozi prona{ao registrator gde su bili svi slu~ajevi koji su bili u toku do pre stanka rada suda, tako da }e sastanak biti posve}en otvarawu re gistratora, imaju}i u vidu potrebu da ~etiri slu~aja ~ija su akta sklowena imaju prednost u odnosu na druge. Druga novost bila je da su jo{ dva magistrata, Di Kawo i Martorana, podneli zahtev za ponovni prijem u slu`bi i prisu stvova}e sastanku narednog dana. Izostavio je da su Di Kawo i Martorana do{li u wegovu ku}u s pismima u kojima ih je stari predsednik Falarino nadugo i na {iroko hvalio. Na pola sastanka u{ao je Nikolozi nose}i obema rukama ve liki paket. – Malo~as je neki ~ovek doneo ovo za vas, gospodine sudija, i rekao da vam predam na ruke. Kazao je da je to poklon. – Ne primam poklone. Odmah to vratite – kratko re~e Sura. – Kako to da uradim? Na paketu ne pi{e ime po{iqaoca a ne znam ~oveka koji... – Onda bacite. – Samo tren – ume{ao se na~elnik odeqewa Butera – mo`da je boqe da pre bacawa ipak otvorite, da vidite o ~emu se radi. – Mislite? – upita zbuweno sudija Sura. – Znate, kod nas postoje odre|eni obi~aji koji... Istina je bila da su svi, osim sudije Sure, hteli da se paket otvori u wihovom prisustvu jer su ve} slutili {ta bi se u wemu moglo nalaziti. – U redu, otvorite – kazao je Nikoloziju sudija Sura. Glavni poslu`iteq stavi paket nasred stola, skide papirni omot u koji je bio zavijen i otkri metalnu kutiju. Nikolozi neodlu~no stade. I on je o~igledno slutio da se ra di o istom {to i drugi. – [ta ~ekate? Otvorite! – kazao je sudija. Nikolozi otvori kutiju. Svi se pridigo{e da vide a kada su videli, pado{e nazad u stolice, prenera`eni, bledi i nemi. Obmotana u nekoliko komada tkanine, ~iji su pojedini delo vi bili beli a ostali natopqeni krvqu, bila je tu odse~ena jag we}a glava. Velike izbe~ene o~i li~ile su na ~ove~je. Progovorio je jedino sudija Sura. – Ha! Jagwe}a glava! – i osmehnuo se. Osmehivao se dok su drugi stajali nepomi~no, sle|eni od straha i od stra{nog zna~ewa te pretwe. Sudija Sura osmehivao se se}aju}i se jedne davne uspomene iz svoje ku}e. Kad je bio de~ak, deda bi povremeno tra`io od bake da mu spremi jagwe}u glavu. Dok je sedeo do dede, on mu ju davao par ~i}e mesa. Bo`e, kako je bilo ukusno! Posle dedine smrti, jagwe- }a glava je i{~ezla s porodi~nog jelovnika. – Voli li neko od vas? – upitao je. Zabezeknuti, svi odmahnu{e glavom, jo{ uvek nesposobni da progovore. – Voli je moj Filipaco – re~e Nikolozi. – Onda mu je dajte i neka mu bude nazdravqe! Elem, gospodo, ho}emo li nastaviti? – Iskreno, taj ~ovek me pla{i. Ima u wemu ne~eg {to ne bih nazvao qudskim – kazao je sudija Moresko kolegi Konsolatu dok su se vra}ali ku}i. Po{to su `iveli u istom kraju, obi~no su je dan deo puta do ku}e prelazili zajedno. – Pla{i i mene. I to mnogo – rekao je Konsolato. Ne zazire ni od Boga, pred pretwom smr}u on se smeje! Umesto wega, prestravi li smo se mi. On se zaista poneo kao da ne mo`e da primi poklon. Bo`e moj, kakva hladnokrvnost! Kakva nadqudska hrabrost! 83 – Hajde da ka`emo po{teno – re~e Moresko – sudija Sura je pravi pravcati heroj. – Sla`em se s tobom – zakqu~i Konsolato. [ta je namerila ova Pepina? Da svaki dan sprema novo je lo, sve dok mu ne predstavi celu sicilijansku kuhiwu? Testenina sa sardinama bila je da prste poli`e{, zaboravio je na jagwe}u glavu. Ru~kovi, ve~ere, kanoli... Sigurno }e se vratiti u Pije mont debqi. Na kraju obroka jedan od poslu`iteqa doneo mu je poruku od prefekta. Molio ga je da do|e u prefekturu u petnaest ~asova, jer wegova ekselencija, senator Paskvale Midula, koji je izabran u okrugu Monteluze i zamenik je sekretara ministra pravde, `eli da bude upoznat sa stawem na sudu. – Izvolite sesti u ovaj mali salon – kazao je prefekt – tu }ete mo}i da razgovarate na miru. Iza{ao je. Sudija Sura osetio je da ne treba ~ekati senatorova pitawa i detaqno opisao {ta je sve ura|eno da bi se sud obnovio, zakqu ~iv{i da }e kroz sedam dana, iako ne u potpunosti, sud mo}i po novo po~eti s radom. – Zato }e i biti te{ko – rekao je senator. – Za{to? – upitao je iznena|eno sudija. – Mislim, te{ko za vas – nastavi senator. – Za mene? Sada je najte`i deo posla obavqen. Radi se samo o tome da treba da po~nemo sa normalnim radom... – Normalnim? ^ujte, gospodine sudijo, hteo sam da vam predo ~im da Sicilija nije isto {to i Pijemont. – To znam – odgovori Sura tu`nim tonom. – Da pojasnim. Kod nas stvari nisu uvek onakve kakve se ~ine. Kod vas je druga~ije. Kod vas je belo belo, a crno crno. Kod nas je uglavnom sivo. – ^udno – odvrati sudija – mislio sam da je druga~ije. Otkako sam stigao, nijednog ki{nog dana. Samo sunce koje pravi jasne senke. Senator ga pogleda s ~u|ewem. Da li ne razume ili se pravi? Ipak, sudijin pogled bio je tako bistar da... – Da opet pojasnim. Kada se Ipolito Njevo6 iskrcao sa Gari baldijem i video kako se bore na{i momci, u prvi mah ih je nazvao razuzdanim divqacima. Onda je promenio mi{qewe, shvativ{i da se radi o velikoj hrabrosti a smrt se smatra ~ak pri`eqkiva 84 6 – Ipolito Njevo (1831–1861) italijanski pisac, autor romana „Ispovesti jednog Italijana“. U~estvovao je 1860. godine u pohodu na Siciliju, kao jedan od oko hiqadu dobrovoqaca, koje je predvodio \uzepe Garibaldi. (Prim. prev.) nom nagradom. Ho}u re}i, odre|eno pona{awe koje u o~ima nekog ko nije Sicilijanac mo`e ~ak delovati kriminalno, u su{tini je pokrenuto dubokim ose}awem ~asti i pravde koja se, na`alost, ne podudara uvek sa onom koju propisuje zakon. – Ako se ne podudara sa zakonom, ja je te{ko mogu nazvati pravdom – re~e skromno sudija. – Upravo to vam ka`em. Takvo pona{awe te{ko je shvatqi vo onome ko nema na{ mentalitet. Da}u vam jo{ jedan primer. Posledwih godina kod nas sve nedostaje, pravila, zakoni, jednom re~ju – dr`ava. Skliznuli bismo u jo{ gore bespu}e da nekoliko qudi dobre voqe nije zasukalo rukave i preuzelo na sebe te{ki zadatak da uspostavqa pravila i nadgleda wihovo sprovo|ewe. A po{to ta pravila nisu zapisana u zakonima, ti qudi su se odmah na{li izvan zakona. Premda su ba{ oni zaslu`ni za... – Dozvolite mi da upitam, ekselencijo – prekide ga sudija – ubrajate li me|u te qude dobre voqe i gospodina Emanuelea Lo nera? Senator se osmehnu. Pijemon}anin nije bio naivan kako se ~inio. – Jeste, i on je me|u wima, za{to da ne? – Zato {to je taj gospodin tra`io od jednog nepo{tenog sudi je sudska akta koja su... – Upravo sam hteo da do|em do toga! ^im ste ih zatra`ili, Lonero vam ih je vratio – spremno do~eka senator – on je te spise uzeo ba{ da ih skloni na sigurno, jer sud je bio neza{ti}en. Vi dite kako je lako upasti u zabludu? – Izgleda da su gospodinu Loneru dokumenti za ta ~etiri su |ewa prili~no mili... – Jesu, jer se odnose na ~etvoricu wegovih prijateqa i sarad nika koji su doprineli odr`avawu reda i ispravnih odnosa me|u qudima... I upravo zato on bi `eleo da se prema wima odnosi, ka ko da ka`em, vaqano, ne polovi~no – Bo`e me sa~uvaj toga – ve} imaju}i u vidu sve ono {to su... Sudija Sura ustade. ^uo je dovoqno. – Onda }e gospodinu Loneru sigurno biti drago da zna kako ~etiri slu~aja imaju za mene puni prioritet. Bi}e to prva ~etiri su|ewa koja }e novi sud u Monteluzi obaviti, dajem vam svoju re~. Uputio je blag naklon senatoru koji ga je bledo pogledao i iza{ao iz salona. – Don Nene je suvi{e grub za nekog poput sudije Sure! Naravno da mu je bilo sme{no kad mu je ovaj poslao jagwe}u glavu! To je smeh superiornog ~oveka, eto {ta je – kazao je sa `arom don Agatino Zme ka – ~oveka koji, kad ho}e, ume da odgovori protivniku kako treba! Profesor [aka slo`io se sa ovim. 85 – Izvesno je da za sada don Nene gubi. Ostao je bez krupnog igra~a kao {to je na~elnik Paolantonio i jo{ je morao vratiti akta. A posledica svega je {to }e sad prvo biti su|eno ~etvorici don Neneovih prijateqa! Sudija je nagrabusio. – Po mom mi{qewu, treba da se strpite. – Nemam vi{e nimalo strpqewa! Zar ne vidite kakav je? Je ste li i{ta postigli po{to ste razgovarali s wim? Recite! – Shvatio sam kako razmi{qa. To jest, da ne}e da razmi {qa. – Dakle? – Ja se sutra vra}am u Rim. Postara}u se koliko mogu da ga opozovu. Zato vam velim da se strpite. – A u me|uvremenu }e ovaj nastaviti sa ~etiri slu~aja? – To je neizbe`no. – Bogami, ja }u se postarati da ne nastavi. – Dobro me poslu{ajte, don Nene. Ako sad napravite neku glu post sa sudijom Surom, ne}e vam pomo}i ni Isus Hrist li~no! – Ne}u dirati va{eg sudiju, ne berite brigu. – [ta }ete onda uraditi? – To je moja stvar. 5. 86 Probudilo ga je uporno kucawe na vratima. Jo{ uvek sawiv, otvorio je vrata i na prvom jutarwem svetlu prepoznao Solana, komandira karabinijera. Uznemirio se. – [ta se desilo? – Poku{ali su da zapale sud. Do|ite. ^ekam vas. Uzrujan zbog vesti, nije mogao da smiri misli koje su mu tut wale kroz glavu. Brzo se obukao i si{ao. – Kakva je situacija? – Plamen je brzo uga{en. Na sre}u, de`urni karabinijer br zo je primetio i digao uzbunu. – Da li je {teta velika? – Nije. Samo je va{ kabinet delimi~no uni{ten. Zeleni or man, radni sto i svi papiri koji su tu bili. – Uh – otpuhnu sudija s olak{awem – za{to ste mi onda rekli da se radi o podmetnutom po`aru? – Zato {to su po~inioc i, da bi u{li neprime}eni, obili jed na sporedna bo~na vrata. Na trgu ispred sudske zgrade, iako je bilo vrlo rano, stajalo je tridesetak znati`eqnika. Jedan od wih istupio je iz grupe, pri{ao sudiji i podigao {e{ir. Bio je to don Nene, sa zabrinutim izrazom lica, posebno za tu priliku. Na malom trgu odjednom je zavladao muk. – Nadam se da pravda nije pretrpela veliku {tetu – kazao je. – Pravda – odgovori sudija hladno – nije pretrpela nikakvu {tetu, ne brinite. U{ao je u zgradu. Prolaze}i kroz hodnik, video je da veliki crni orman stoji netaknut na svom mestu. Nije mogao u}i u svoju kancelariju, prepunu gare`i, gde su Nikolozi i dvojica poslu`iteqa spasavali ono {to nije stra dalo u plamenu. Od zelenog ormana ostala je samo hrpa pepela i deli}i izgo relog drveta, a pola radnog stola vi{e nije postojalo. – Gde `elite da se premestite? – upitao je Nikolozi. – U susednu sobu. Mnoge kancelarije bile su prazne, tako da je bilo lako iza brati. Pri{ao mu je sudija Konsolato. – Upravo sam saznao i odmah do{ao. Sudija mu se osmehnu. Majko bo`ja, pa taj ~ovek umesto `iva ca kao da ima ~eli~ne `ice! – Jeste li doru~kovali? – Nisam stigao. – Ni ja. Ho}ete li sa mnom u Arnone? – Rado. Iza{li su i hodali. Konsolato skupi hrabrost i probi led. – Koliko se ~ini, bilo im je va`no samo da uni{te zeleni orman – kazao je. – Ba{ tako – odgovori sudija – i uspeli su. Konsolato se ponovo divio Surinoj hladnokrvnosti i mir no}i pred ovakvim porazom. Jer bilo je jasno da vi{e ne}e biti mogu}e po~eti ~etiri su|ewa. U|o{e u kafe. Za jednim stolom sedili su don Nene i jo{ ~etvorica. Don Nene je sipao u ~a{e penu{avo vino. Za drugim stolovima sedeli su gosti koji su doru~kovali. Po{to je video sudiju Suru, don Nene ustade s ~a{om u ruci: – Ho}ete li da nam se pridru`ite? Slavim sa svojim prijateqi ma Miliot om, Savastanom, Kurelijem i Kostantinom. Pomenuta ~etvorica pogleda{e sudiju, nakloni{e se a potom prasnu{e u smeh. Smejali su se i za drugim stolovima. Konsolatovo lice bilo je zemqano. A sudijino bez izraza: – Ne, hvala, nikad ne pijem ujutro – a onda, okrenuv{i se ka konobaru: – [ta jede onaj gospodin? 87 – Granitu od limuna i „taralo“ 7. – Da li bih i ja mogao to da probam? [ta }ete vi, Konsolato? – Ka-ka-ka....Kafu s mlekom. Sudija pojede granitu. Povremeno bi zatvorio o~i. – Ba{ je dobra... – dajte mi molim vas jo{ jednu. Po{to su svi slu`benici, ~im su ~uli lo{e vesti, odmah do {li u sud, sudija Sura mogao je da otvori sastanak sat vremena ranije. Pred sobom je video mrka i naborana lica. Atmosfera kao na pogrebu. Upravo je hteo da po~ne, kada je u{ao Nikolozi i kazao da no vinar „Sicilijanskog dnevnika“ `eli da ga intervjui{e o pod metnutom po`aru. – Uvedite ga – kazao je nenadano Sura. – Ovde? – za~udi se Nikolozi. Nije se ~udio samo on. – Da, ovde. Novinar je u{ao, sudija mu dade da sedne i re~e: – Primam vas u prisustvu mojih kolega jer je u moju staru kancelariju nemogu- }e u}i a nova jo{ uvek nije spremna. – Ne}u vam uzeti mnogo vremena – kazao je novinar – samo me zanima da potvrdimo jedno. Nemam obi~aj da pi{em neta~ne stva ri. Je li istina da je zeleni orman u va{oj kancelariji sasvim uni{ten? – Jeste. Kad smo ve} kod toga, uni{ten je i radni sto. – Po gradu se govori da su u tom ormanu ~uvani va`ni sudski dokumenti. Mo`ete li mi to potvrditi? – Potvr|ujem. – Mogu li onda napisati da je pravi i jedini ciq onoga ko je podmetnuo po`ar bio da uni{ti te papire? – Rekao bih da mo`ete. – I da je {teta stoga nepopravqiva? Sudija ga pogleda sa izrazom zbuwenosti. – Za{to nepopravqiva? ^ujte, radni sto su ionako napali crvi, zeleni orman bio je u vrlo lo{em stawu... Da}u da se kupi nov name{taj. – Mislio sam na papire koji su bili unutra. – Ali u ormanu tih papira vi{e nije ni bilo. Svi za stolom posko~i{e u isti mah pa je zadrhtao i dugi sto oko kojeg su sedeli. – Nije... vi{e... bilo? – upita zabezeknuto novinar. – Ne. Sklonio sam ih odatle i premestio na drugo mesto... Pogledao je prisutne a oni se zgleda{e me|u sobom. U wego vim o~ima videli su belinu sne`nog alpskog vrha. 88 7 – Granita je poslastica od vo}a, naj~e{}e agruma, i drobqenog leda; taralo je kola~ koji se u raznim varijantama pravi na jugu Italije, na Siciliji uglavnom sa aromom limuna. (Prim. prev.) – Ali sam posle zaboravio da vas obavestim o tom preme{ta wu. Nije trebalo ~ekati novo izdawe palermitanskih novina, jer se vest pronela Monteluzom jo{ istog popodneva. I za~udo, grad je `ivnuo od radosti. Smejalo se svuda. U ku}ama, na ulicama, u kafeima. Svi su }askali kao prijateqi i sme jali se, ~ak i oni koji se nisu poznavali. – S kakvom je samo prefiweno{}u, s kakvim lukavstvom, nama mio don Nenea u smrtnu zamku! – kazao je don Agatino Zmeka, dok su mu od smeha navirale suze na o~i. Posebno za ovu priliku, progo vorio je italijanski8 – pripremio je svoj potez sa |avolskom ume {no{}u! Najpre je pokazao papire ~etvorici sudija i kazao im da }e ih staviti u zeleni orman, potom zovnuo poslu`iteqe i kazao im da to u~ine, a kad je ostao sam, sklonio ih je iz ormana i sakrio na drugo mesto. Tako su don Neneov i qudi spalili prazan orman! – Izvinite – ume{a se profesor [aka – za{to ste kazali smrtna zamka? – Zato {to mi se ~ini jasnim da je don Nenea ubila i sahra nila sramota. To je udarac posle kojeg ne}e vi{e ustati. Sudija mu je zadao {ah-mat. Lonero je izgubio ugled. Tek }e ga izgubiti kad ~etvorica sudija po~nu da rade na ona ~etiri slu~aja. Vide}ete koliko }e se qudi osmeliti da svedo~i protiv wega, ohra breno prisustvom sudije Sure. U koliko ste spremni da se kladi te da se ova su|ewa ne}e zavr{iti osloba|awem zbog nedostatka dokaza, kako ~esto biva u na{em kraju? Lako je sad bilo don Agatinu Zmeki da glumi proroka. Ve} nakon petnaest dana, don Nene je oglasio kako zbog ozbiqnih po rodi~nih razloga mora da napusti Monteluzu i preseli se na ne ko vreme, mo`da i zauv ek, u Palermo. Pro~ulo da je na wegovo mesto izabran don Sabatino Vulo, stariji, smireniji i sa puno iskustva. – Neka mi niko ne tra`i usluge u vezi sa sudom, dok je ovde sudija Sura – bilo je prvo {to je kazao svojima. A sudija je vodio sud u Monteluzi tri godine, prave}i od wega primer delotvornosti, pravi~nosti i nepristrasnosti. Jedina razonoda bila mu je {to bi ponekad oti{ao u lov, sam. Atanazio ga je pratio kao veran pas. Potom je pozvan nazad u Torino. Supruga je primetila da se ugojio i naterala ga na dijetu. Ali uspomena na wega `ivela je me|u Montelu`anima dugo, nekoliko decenija. Kada je sud ponovo postao ne tako delotvoran, 8 – Likovi Andree Kamilerija ~esto govore sicilijanskim dijalektom. U vreme kada se de{ava radwa pri~e upotreba dijalekta u Italiji, pa tako i na Siciliji, preov la|ivala je nad upo trebom kwi`evnog italijanskog jezika. (Prim. prev.) 89 pravi~an, nepristrastan i transparentan kakav je on `eleo da bude i kakvim ga je u~inio, uzdisalo se sa `aqewem: „U vreme su dije Sure...“ Da jo{ dodam i ovo: sudija nikada nije imao priliku da pro ~ita izve{taj don Pjetra Uloe koji mu je poklonio stari pred sednik suda, Falarino. Naime, kada se vratio u Torino, zabora vio je kwigu u Monteluzi. Bele{ka Prepisa}u ovde odeqak iz izve{taja don Pjetra Uloe koji bi, da ga je pro~itao, sigurno bio zanimqiv sudiji Suri: „Na Siciliji nema slu`benika koji nije podlegao uticaju mo}nika i koji nije pomislio da izvu~e korist iz svog polo`a ja. Ova op{ta korupcija u~inila je da qudi pribegavaju nadasve ~udnim i opasnim sredstvima. U mnogim mestima postoje bratstva koja nemaju mesto sastanka i povezuje ih samo zavisnost od istog vo|e, koji je negde velikoposednik a drugde sve{tenik. Svoje po trebe podmiruju iz zajedni~ke kase, nekada da po{tede funkcio nera, nekada da ga pridobiju za sebe, ili pak da okrive nevinog...“ Sudija Sura nije, dakle, znao za postojawe tog bratstva, koje se u wegovo vreme nazivalo maffia a onda se, usput, jedno „f“ izgu bilo. Pitawe je da li bi, da je znao za mafiju, sudijino pona{awe bilo druga~ije. Uvereni smo da ne. [tavi{e, verujemo da je sudija, duboko u sebi, odbijao da po veruje u weno postojawe. Delovao je kao da je nema, a rade}i tako, nesvesno ju je uni{tio. Nikola Popovi} ANDREA KAMILERI I WEGOV SICILIJANSKI SVET 90 Andrea Kamileri (1925), ~ije su kwige bestseleri u Italiji, a ujedno i me|u najprevo|enijim naslovima na strane jezike, u{ao je u kwi`evnost iz sveta filma sa iskustvenim baga`om i senzi bilitetom rediteqa serija na italijanskoj televiziji i dugogodi {weg profesora na filmskoj akademiji u Rimu. Tu je i studirao, nakon Drugog svetskog rata, kada je neorealisti~ki film bio u zamahu i tematikom se naslawao na italijansku kwi`evnost tog vremena. Preplitawe kwi`evnog i filmskog nije strano itali janskoj kulturi; me|uputeve dveju umetnosti nalazimo u `ivoto pisima Moravije, Pavezea i Pazolinija, a danas pisaca nove ge neracije, Roberta Savijana, Valerije Parele i drugih, koji su se oprobali kao scenaristi ili rediteqi. Svoj prvi roman Kako stoje stvari (Il corso delle cose) Kami leri je objavio 1978. godine, u {estoj deceniji `ivota, a drugi 1980. godine Mlaz dima (Un filo di fumo), da bi posle dvanaestogodi{we pauze objavio Sezonu lova (La stagione di caccia), koji }e postati bestseler. Potom je usledila serija romana o inspektoru Montal banu i malom sicilijanskom mestu Vigati, koje je deo Kamileri jevog mikrokosmosa i, delom sigurno, kwi`evna fantazija ~iji tragovi vode u Porto Empedokle, pi{~evo rodno mesto nedaleko od Katanije. Po ovim kwigama snimqena je i jedna od najpopularnijih televizijskih serija svih vremena u Italiji, a na srpski jezik pre vedene su kwige Oblik vode (La forma dell’acqua) i Montalbanove pomoranxice (Gli arancini di Montalbano). @ivotno i kwi`evno nasle|e Sicilije umnogome je odredi lo Kamilerijev spisateqski put. Wegovi likovi neodvojivi su od ambijenta koji, kao u Verginim romanima i Pirandelovim pripo vetkama, postaje mali svet sa svojim obi~ajima – ritual ima, kako u pri~i koju donosimo u ovom broju Mostova ka`e sudija Sura – ko ji su katkad li{eni logike, ali slu`e samood r`awu sredine koja je ~esto zatvorena za promene i spoqne uticaje. Kao {to ~ine po kreti filmske kamere, Kamileri razu| enu i slojevitu sliku Si cilije gradi na detaqu: balkon obrastao u cve}e, ko{arica preko koje se – u nedostatku lifta – u starim ku}ama jo{ obavqa trgo vina. „Spustite ko{aricu!“, ~uje se i danas u starim ~etvrtima Napuqa i Palerma. Situacioni humor gradi se brzim re~enicama, kao {to je pri kazan – modernom re~ju – neus peli atentat na sudiju, kontekstua lizacija dijaloga je promi{qena a replike visprene, kao u dobrom scenariju. Kamilerijeva blaga ironija spojena je sa nostalgijom prema ostrvu kuda su pro{li brojni osvaja~i i koje je tokom ve kova izgradilo svoj identitet, prema wegovim mirisima, bojama i gastronomiji, obi~ajima i likovima iz razli~itih sredina koji }e do`iveti sasvim kwi`evnu stilizaciju, pa su i likovi iz kri minalnog sveta, kao {to je don Lonero, prikazani karikaturalno, stripski, sa neskrivenom simpatijom prema temperamentu. Pripovetka Sudija Efizio Sura deo je antologije Sudije gde se, pored Kamilerijeve, nalaze pripovetke jo{ dvojice savremenih italijanskih pripoveda~a, pisca i istra`iva~a nere{enih kri minalisti~kih misterija Karla Lukarelija (1960) i \ankarla De Katalda (1953), koji je u kwi`evno tkivo utkao iskustvo sudijskog rada i – kao i Kamileri – pisao filmska scenarija sa detektiv skim zapletom. Kriti~ari posmatraju Kamilerijev stil u svetlu 91 92 `anra, prave}i parelele sa @or`om Simenonom i Agatom Kristi, jer Kamilerijev izraz jeste `anrovski. U svom osnovnom fabularnom toku to je gotovo uvek detektivski roman, bilo da je sme{ten u trenutak sada{wi, ili pak izme{ten u neko minulo vreme, kao {to je pri~a o sudiji Suri koji, nakon uje diwewa Italije, odlazi iz nove prestonice, Torina, na sam jug ze mqe. Podudarnosti sa svetom italijanske i strane kwi`evnosti i filma su suptilne asocijacije prepoznatqive ~itaoc u sa senzibi litetom za paralele. Kamileri je ipak pisac koji je stvorio zase ban svet – Vigatu, Monteluzu, inspektora Montalbana i sudiju Suru – `anru dao autenti~no kwi`evno ruho a lokalnom ambijentu od like op{te pozornice na kojoj se, kao filmski negativ, ocrtavaju qudske vrline i slabosti. U pripoveci koja nosi duh vremena nakon ujediwewa Italije, kada je – kako je kazao jedan od protagonista Risor|imenta, grof Kavur, napravqena Italija, ali je trebalo tek stvoriti Italijane – Kamileri otvara i staru temu apeninske zemqe a to su odnos seve ra i juga, dodiri i razlike dvaju mentaliteta. Pose`u}i za starim izve{tajem o korupciji i poreme}enim stale{kim odnosima koji je sredinom devetnaestog veka napisao Pjetro Uloa, Kamileri daje pri~i i poseban socijalni anga`man prenosiv u sada{wi trenutak i probleme samerqive sa dana{wim. ^itaju}i pri~u, mnogim ita lijanskim pa i na{im ~itaocima do}i }e u se}awe doga|aji s po ~etka devedesetih kada su u Palermu, zbog istih nastojawa, ubijene sudije Falkone i Borselino. Kamilerijeva proza jedinstvena je sa jezi~kog, pa stoga i zani mqiva sa prevodila~kog stanovi{ta. Odlikuje je ~esta upotreba si cilijanskog dijalekta za koji pisac ka`e da je „jezik ose}awa, jezik kojim se poverava“. Pisac je izmislio i brojne „kamilerizme“, pa se na internetu mo`e na}i i re~nik „Kamileri-italijanski“. O odnosu di jalekta i standardnog jezika Kamileri, u razgovoru s jednim od najve}ih italijanskih lingvista, Tuliom De Maurom, koji je dostupan na sajtu izdava~a „Laterca“, ka`e da se ne radi samo o uklapawu di jalekatskih re~i u strukturu italijanske re~enice ve} pre o pra}ewu zvuka, nalik na komponovawe partiture koja umesto nota ko risti zvuk re~i. Krajwi kwi`evni proizvod Kamileri obja{wava duhovitim pore|ewem s testom u kojem se vi{e ne prepoznaju struk turne izmene, koje je spremno da postane ukusan hleb. Kamilerijeva proza otvara temu o regionalizmu u savremenoj italijanskoj kwi`evnosti. Italijanski roman, i posebno pripo vetka, obuhvataju {iri geografski prostor i jezi~ke varijetete koji jo{ uvek postoje u lokalnim sredinama. Opisuje se vi{e regi ja koje neguju lokalne govore koji su upili u sebe nijanse i kolorit podnebqa, specifi~an vid kulturolo{kog i ekonomskog razvoja. U takvom kontekstu lokalizmi su izrazito ekspresivan vid govo ra i karakteriziraju sredinu koja ih koristi u punom zna~ewu s obzirom na razli~ite upotrebe i situacije. Pripoveda~i najnovijeg italijanskog kwi`evnog kruga zahva taju slojevitost jezika, naro~ito govornog izraza, i to je razlog {to se u literarnom postupku zadr`ao dijalog kao sredstvo dinamizi rawa radwe. U takvom literarnom postupku kombinuju se neupravni pi{~ev govor i upravni govor wegovih li~nosti. Klasi~na forma unutra{weg monologa kao toka svesti zamewena je interpolacijama – umetawem upravnog govora i pomerawem granice pi{~evog govora. Kamileri preseca tokove neupravnog govora, ume}e direktno obra}awe i retori~kim sredstvima dinamizira fabulu a prila go|avawe i prihvatawe dijalekta dovelo je do jasnijeg oblikovawa izvorne gra|e. Stoga je regionalizam svojevrsni elitizam nove ita lijanske kwi`evnosti, po{to je odnos pisaca prema dijalektima vrlo otvoren u smislu razumevawa jezika kroz identitet pojedin ca, a zatim kroz socijalni i kulturolo{ki ambijent. Dijalekat kao deo identiteta je su{tinsko pitawe anga`ovanog dru{tvenog stava koji italijanski pisci dele sa intelektualcima svoga vremena. 93 Nikolaj Olejnikov PESME Preveo s ruskog Du{ko Paunkovi} [URI QUBARSKOJ Rob sam svoje k tebi strasti, Volim tvoja kolena, A i druge tvoje ~asti Isto tako volim ja Tvoja divna glatka bedra Pogledu su sladak vig, Noge su ti – pesma vedra, Stope su ti – kao `ig. Stane{ li u gar i, pride, Papir prisloni{ na wih – Otisci }e da se vide, Na papiru, stopa tih. Taj }u papir svãkodnevno Qubiti po vi{e krat I na srce vrlo revno Stavqa}u ga, kao cvat. Po}i }u gde divan roze, Usred frulâ, raste |ul, Gde, zbog s tu~kova glukoze, P~ele ostavqaju ul. Ta je ru`a – Va{e uvo, Jednako mi mami qub, Isto kao ru`i, suvo, Podvrnut je uvu rub. 94 Berem uvo to sa struka, Te mu zborim, sti{av glas, Kakva mori mene muka – Sve zbog qubavi za Vas. I raznòlika stvorewa, Kojih ima ~itav kor, Puna vidnog sa`aqewa, Prate moj `alòstiv zbôr. Licemernu suzu s lica Bri{e maramicom trut. Napu{ta, uspŕhnuv, ptica Skriveni u stablu kut. Leti ona, gorko pla~e, Pa i glavom ma{e jo{… Wene suze vaqda zna~e Da i nisam tako lo{. Sve u prirodi me slu{a Kad mu jadam svoju `ud. Samo tvoja spava du{a, Za me spi u nëprobud. Muva s dva crvèna oka Let letùca redovan. Pla~e, uzdi{e dubòko Nesre}an ~ovè~ji bran. Ko je bran? Pa jasno – ja Dakle, pla~em – isto – ja. Zna{ li za{to pla~em, [ura? Tu je barem jasno sve – Tvoja }utilna natura U ekstazu baca me. Od ekstaze sav sam jadan, Gadne more no}u snim, Nisam `edan, niti gladan, Pa od toga mr{avim. Vidim: smrt ka meni pu`e, Vidim gusti oblak tme, Vidim gde u zraku kru`e Vrane i bubetine. Uvis ska~e mi glukoza! U trenutak posledwi – 95 Kao |ul u boji roza Javi se pred mene ti. BUBA[VABA @ohar upade u ~a{u Dostojevski Buba{vaba je u ~a{i. Ri| i zglavkast si{e ud. Upeca se. Sad se pla{i Da joj konac sledi hud. Tu`no gleda tamo-amo, K sofi baca pogled svoj: Kad, sa sekirom i kamom – Vivisektori na woj. Instrumënte krpom su{i Pa ih postavqa na sto Tehni~ar dok spev pevu{i: „Trojka juri bezglavo!“ Majmun peva, jer da mni – Velik je za wega trud. @ug u ~a{i boravi, Ri| i zglavkast si{e ud. @ug se oko sebe vrti, Potom tik uz staklo stã… Ne bi pla{io se smrti Da za bivstvo du{e zna. Ali nauka dokáza To da du{a ne postòji: Mozak, kosti, amilaza – Du{a se od wih sastòji. Póstoje tek sjediwewa – Telesna uobli~ewa. Protiv nau~noga suda Nema da se ka`e {ta. @ohar dva-tri kr{i uda – Sluti da }e biti zla. 96 Xelat se ka wemu puti I opipava mu grud, Me| rebara mesto }uti – Udariti treba kud. Kao sviwu vr}e `uga, Koga ubode i kla, Neukusno mu se ruga, Kezi se kô kowina. Jurnuo ka `ugu, s hukom, Vivisektorâ je mob. Neko no`em, neko rukom – Vade buba{vabi drob. Sto dva sjajna instrumënta Seku jadnog pacijënta. I od silne se~e te Buba{vaba najzad mre. Udovi se `ugu hlade, Pokriva mu o~i tma… Zlo}e, shvativ {ta mu rade, U"stuknu{e korak-dva. Boli minu, patwa ode. Nestao je ceo strad. ^ak i põdbubre`ne vode Isti~u iz wega sad. A u rupi iza vrata Napu{ten i jadan sin Tu`no grca „Tata, tata! Za{to si im bio vin?“ Ne ~uje ga otac vi{e Jer je prestao da di{e. Vivisektor sviwskog rila Stoji uspravno nad wim, A u wegovim je pila Ru~erdama dlakavim. Toga trebalo bi gada Sad nau~iti da `ug, Grd, za nauku postrada – Nije to tek neki `ug. I kroz prozor, grubom rukom, ^uvar `uga baci}e, 97 I, sa muklim glasnim zvukom, @ug }e qosnuti o tle. I na sredi suka sme|a, Gde kraj trema vodi suk, @ohar, izvrnut na le|a, ^eka}e svoj konac `uk. Ki{e ima da mu mlave Kosti – sivog praha grun, Wegove }e o~i plave Kqucati koko{ji kqun. PROMENA IMENA K redakciji po}i }u „Vesti“ Osamnaest rubqi da dam, I tamo }u imena svog se otrésti, Za koje ne `elim da znam. Ja Kozlov se dòsada zvah Aleksãndar, Al’ ime odbacujem to! Od sàda me zovite Orlov Nikãndar – U protivnom pla}am za {to? I novo }e mo`da promeniti ime U usudu pone{to mom, I sve }e mi biti druga~ije s wime Kad do|em iz „Vesti“ u dom. I pas }e zamahati repom, Na mene ne nàdignuv laj, I domar }e re~ju me lepom Po~astiti, turobnik taj… ……………………………………….. Ozvani~ih promenu! Razlog za slavqe! I to se napòsledak zbi! Drugari izvànredno `ele mi zdravqe, ^estýtaju uspeh mi svi. Al’ za{to na meni odelo je tu|e, I druk~ije izgleda stan? Zbog ~ega na stolu je druk~ije su|e, I umesto votke je napitak stran? 98 U zrcalo pogledah zidno I ugledah nepoznat lik. U wemu uo~ih podlaca [to sav je doveden u red, Mutwikave, patni~ke o~i I hladan i siguran gled. I opipah udove svoje, Prebròjah i zube – da znam, Dodýrnuh i hla~e od ~oje – I sebe ne pòznadoh sâm. Da zapla~em htedoh – u oku suvo}a. Da viknem sam hteo – ne iza|e krik. Ta navi}i moram se – rekoh – i ho}u. Al’ nè mogah postati vik. U okru`ju bile su poznate stvari, Al’ nisu mi imale smisao stari. Sred bi}a teskoba se gnezdila moga, I sopstvena meni je pretila noga. [ega~io ja sam se s time! Al’ nije to bilo za smeh. Ni svest da objedinim némadoh ~ime I `ivot prekratiti hteh. Mi{òmora kupih – u radwi ga na|oh – I bo~icu stavih u xep, I klecavih kolena otud izá|oh Na ~elo pritý{}u}i krep. Sa kratkim signalom, kad svest mi se suzi, Moj dvanajsti kucnu}e ~as. Ni Orlova nema, ni Kozlova, druzi, Pomolite vi se za nas! POSLANICA KOJA @IGO[E NO[EWE ODE]E Lepotom sam prirodnog ruha Odu{evqen na~isto ja: I vetar letùca kô muha I zve`|e kô ribica sja. Al’ vi{e od svega mi prija Lepotice Lizo~ke lik, Jer Liza je lepa kô zmija! Na wenu sam dra`esnost vik. 99 Nasloni se na me u `aru I ruke sa mojima spoj, Politi~kom svom komesaru Prepusti se – ceo sam tvoj! Al’ smetaju nama odela. Ta za{to da }utimo stid? Jer spoqa smo skladni i lepih smo tela, A torza nam imaju orlovski vid. Mudraci {to prirodu shvataju – vide Da jasno je zna~ewe poruka svih: [ibìcar u hla~ama, eno ga, ide, A slavuj lepr{a bez wih. I ho}u da postanem bubom, slavujem, Nad tobom u letu da bdim, Za hla~e i ko{uqe ne}u da ~ujem, I drugo {to smeta da vrim. I kamila slabo za ode}u mari. I ne nosi hla~e ni rak. Zar glupqi smo stvarno u qubavnoj stvari Od nesre}ne kamile ~ak? Ta ne mo`e sakriti, voqena moja, Odelo {ta krije nam bit, Pogotovo kãd ispod modernog kroja Dijàmant je po`ude skrit … Zar ne ~uje{ krv gde u meni se kre}e Kroz krvni, uzàvrela, sud? Iz qubavi na{e i`|ikqava cve}e Kom ime je Qubavna @ud. ZAHVALNOST PRONALAZA^IMA 100 Zahvalimo pronalaza~ima {to smislili su màlena i sme{na izumqéwa: Na primer, {tipaqku za {e}er, mu{tiklu i xep, Zahvalimo se onome ko predlo`i da `ig se udara na uverewa, I ko na ~ajnik stavi grli}, a na fla{u ~ep. Ko prvu cuclu napravio je od gume, Ko makarone izmislio je i griz, Ko sok od maline je sazdao, pa sada svako le~iti se wime ume, I otrove izumeo za {tetnih insekata niz. I hvala onome ko prvi po~e ma~kama ~ovè~ja davati imena, Ko nazva balegárima i grõbarima razne bube mrke, Ugravira na ~ajne ka{ike viwete i pismèna, Ko Grke je podelio na Stare i na samo Grke. Vi, matemati~ari {to ste otkrili i kako {ibice se sla`u, a i druge tajne sveta, Vi, in`eweri, {to ste mre`u stvorili za leptirove i za kola ôs, Pronalaza~i rajsfer{lusa, pertli i dugméta I ti izumitequ koji stvorio si pikant sos! Ideje va{e izvrsne zaslu`uju i ~ast i slavu! Ushi}uju mi um i tra`e pa`wu moga zora… I hvala onome ko u~ini da pudla bude nalik lavu I onome ko smislio je du`nost kontrolora! PRO@DRQIVOST (BALADA) Uò~ih u kretu Da qupka si ti. Pri drugom se sretu Ve} grqasmo mi. Na susretu stotom Otpŕhnu mi `ud. I rekoh ti potom Jer nemadoh kud: – Ne mògu da qubim Kad ose}am glad. Zanèsenost gubim Jer jesti sam rad. Zar ne vidi{, Tawa, Da slabi me vaj? Tog re{i me stawa – Da jedem mi daj! Ispeci pe~ewe Da jedem u slast, Da povratim vrewe I osetim strast. 101 Od mesa i kvasa Raspali}u `ar, I vole}u strasno – Za qubav }u jasno Pokazati mar. I Tawa izá|e I tra`iti stã, Pa{tetu mi na|e, I meni je da. I snaga je telo Preplavila sva, I mra~no sam delo Ponovio ja. I re|ah pa{tetu, Pa qubav za wom, I telu sam {tetu Nanosio svom. Ve} be{e svanu}e Kad dòpadoh sna. Pijanac kraj ku}e „Pomozite!“ – zvã. Prespávah ovako Poprili~nu dob. Tri no}ice svaki [kripùta mi zglob. A kãd se probúdih, Izgòvorim „joj“. I ~as se uzbúdih, Pa obli me znoj. Jer noga jo{ drema Ma kako da trem, I sr~ane nema Aktivnosti, zrem. I utom i mrem… 102 Zaboravqen le`im Zariven u tlo, Od straha se je`im I drhtim uz tô. Jer stao sam gwiti A, kao za peh, I jesti i piti Jo{ dvostruko hteh. Pe~ewe bih hteo I desert za kraj I napitak vreo – Kvalìtetan ~aj. Ni devojku mladu Ne `elim, ni strast, Ve} snim limunadu, I kàkao tmast! A zemqa me gwete, I {kripu}e les, I srce poete Uzdrmava stres. Al’ srce }e stati Za vekove sve. I vode }e sprati [to bilo je pre. I pokri}e zene Nepróziran skut, I crv }e do mene Prokŕ~iti put. O NULAMA U svesci lepoj stoji nula, I sveska je na kocke ta. Kraj nule nulica je tmula – U kocki – poput limuna. O nule voqene i nulice, Obo`avam vas svakim ~ulom! Izle~ite se vi, figurice, U dodir stupaju}i s nulom. Jer nule vrli su kru`ý}i, Lekovita im je natura, Bez wih }e bolest svakog sti}i, Sa wima ~ovek vi~e „ura“. 103 @ivota kada pre|em poqe, Ne kupujte mi cvet i mum, Ve} nulu stavite mi boqe Na skroman moj i tu`an hum. KARA[ N. S. Boldirevoj Nesre}ni kará{u, Pe~ete se vi, Slutim tugu va{u: [ta se ju~e zbi? Moj kará{u mili, Prekide se last, @ivi biste bili Da ne be{e strast. [ta vam `ivot zgubi, @i}a ote dar? Koji usud grubi Baci vas na `ar? Pamtim vas kô mala: Va{ se glasan smeh, Ispod nevskih vala, ^uo kad vas zreh. Ribice iz kraja Volele su vas – Va{a ta peraja, Va{ karà{ji stas. Divna su im prsa – To u riba tih. Te{ko je bez srsa Gledati u wih. Jednom po{to svanu, Ba{ kad pro|e sev, Va{e oko sjanu Divnu damu srev. 104 Ona domu svome Odvesti vas hte, Ali plitak, bome, Be{e um u we. S kime ima posla – Ne shvati i stog, Zavev vas, otpòsla Vas iz doma svog. Istog ~asa mreti Re{ili ste tad: K mre`i kara{ leti Da se skon~a mlad. Qudi vas iz mre`e Uzeli su zli, Da vas jara `e`e, Poslati ste vi. I na va{e telo, Stavqeno na sto, Pre neg po~ne jelo, Sipa}e se so. Dotad `ivot krasnim ^inio se vama. Smatraste se strasnim Vi u krugu dama… Ode `ivot k vragu: Dok postòji svet, Kara{ ne}e dragu Voditi u {et. Niti }e joj cve}e Dati koji krat, @urit k drugoj ne}e Glede}i na sat. Nikad ne}e s dragom Opet biti svoj. Nikad vi{e „mala“ Ne}e re}i woj. Pa nek {umi ti{e Mutni nevski val. Kara{ ne}e vi{e Plivati, na `al. 105 HENRIJETI DAVIDOVNOJ Henrijetu zavoleh Davýdovnu, Ona mene pak, ~ini se, ne – Onom [varcu je potvrdu izdala, Meni potvrde nema od we. Mrzim [varca i prokliwem oba{ka, Jer ka Gruwi je prili~no mlak, A s ~ovèkom tim uma siroma{na Ona `eli da stupi u brak. Ma napustite nerasta, Gruwa, Po{to znajte u ~emu je stvar: Nije nalik na mene i pravi je müwa – Kad je s vama, ne ose}a `ar. Oko drugih se devojki mota – On je razvratnik, podlac i gad… A Oléjnikov, skromni lepotan, Stalno nemilost trpi i strad. Ja duhovit sam, prepun sam {ala, U idejama mojim je bâj, Nemam stvarno u mislima kala, Kao }uran {to ima ga taj. …………………………………. Pa zavolite me, Henrijeta, I okanite se probisveta! \EVREK 106 O |evre~e, proìzvod ti si pekarskog ume}a! Za jelo slu`i{, ali namena je tvoja ve}a! Po izgledu si prost, ali tajna gra|a ti je zbiqa Slo`enija od sata i veli~anstvenija od biqa. Grubijan drhtavom te rukom lomi. On je plah. Nestrpqiv. Prsten tvoj izaziva mu strah, I rupa ga ~uvèna Ugwetava kô tajna jo{ neotkrivèna. A mi u |evrek gledamo, u prostu tu figuru, U wegovu hiqadugodi{wu arhitekturu, Poku{avamo shvatiti, a pitawa se prave sama: Na {tã, u stvari, li~i sve to nama? [ta zna~e mrqe, krug, krivine koje na{e oko gleda? Uzálud! \evrekovo zna~ewe odgonétnuti se ne da. *** Nosim te{ko bluda breme Nada mnom {to ima vlast. Al’ za drugu do|e vreme I tematiku i strast. Moja strast ste i tematika Odsad Vi i matematika. POSLANICA ARTISTKIWI JEDNOG POZORI[TA S ode}om Vas videh ju~e, Malo potom i bez we, Otad meni srce tu~e Kako nije nikad pre. Iznad moga krvotoka, Koji sistem ima svoj, Prõma~e brzinom oka Ose}awâ hitar roj. Nema sumwe – nije zloba, [to da kvari narav zna, Ve} je qubav, sve do groba, Nesre}na i stamena. Pa i druga ose}awa, Strast je ime tome svem! Lizo, devo mojih sawa, K vama bih da prionem! VO]NA ISHRANA Nekad vrlo davno `ivqa{e na svetu Jedna dama {to je dr`ala dijetu. U zanimqivim je delovima wenog tela Mnoga ne"pobitna `eqa vrela. I od tih se mnogih `eqa zgodi To da gospa qupko dete rodi. Pro|e gõdinica, prva druga, pro|e hiqadu i stota – Gospa nè mewa se. Ista wena je lepota. Mada qupko dete weno Odavno je sahraweno. 107 Le`i, eno ga, u grobu, A i wenom jednom konac do|e dobu. Ispod zemqe le`i kô i weni prijateqi ini – Mo}nici feudalizma – knezovi i vlastelini. Ali ona nikako da zgwije, [tavi{e, promenila se ni{ta nije, Dok od knezova i vlastelina Ostala je tek pra{ìna. „[to je“ – pita ~italac u ~udu – „{to je Ten u gospe tako lepe boje? O~uvanost wena meni nije jasna – Kako gospa mo`e biti tako krasna? Za{to li su wena tkiva Jedra kao da su `iva?“ Zato {to je dama pokojnica Ishrane neùbojite bila poklonica. Woj mikrobi nè mogu da {tete Jer se vo}ne dr`ala dijete. Ako ho}e{, devo, zdravu perspektivu, Mora{, dakle, jesti {qivu, Jabuku i malinu i ogrozd i boróvnicu, Ribizlu i kupinu i vi{wu i mahóvnicu. Budi kao leptir, koji Pije nektar, pa sa zdravqem dobro stoji. Ako zdravqe `eli{ dobro za se, Ti iz ishrane izbaci prase! Alkohol u sebe nemoj liti, Kleto mleko nemoj jutrom piti. I pomòranxa li bude tvom stomaku mera, Privu}i }e{ k sebi ~opor kavaqera. I kad naklonosti svoje mrdne{ steg, Poput petla jurnu}u za tobom osetiv{i `eg. MUHA Veòma sam voleo muhu, To bilo, drugari, je tad Kad mla|an sam bio u duhu, U telu kad bio sam mlad. 108 I mikroskop uzeo pre bih, Upério wega u wu, A kasnije opet ka sebi Okrenuo spravu bih tu. I video s rado{}u tu bih Da mi smo harmoni~an par, Da ona me jednako qubi, Da srce mi daje na dar. O staklo je lupala glasno, A onda bi stala na {tok, Celivali mi smo se strasno Ne }úte}i vrëmena tok. Al’ leta su pro{la i na me Bole{tine hrupi{e zle – Te koleno, uho, te rame, Ma boli me bezmalo sve. Neòsetno vreme prohúja. Promenio `ivot se moj. Ne odzvawa ku}a od zuja, I muhin se ne ~uje poj. U du{i jo{ stari se nemiri roje. Zmijuqica srce mi `dre. Vremèna mi tu`na predstòje… O muhice, gde li si, gde? NIKOLAJ OLEJNIKOV (1898–1937), jedan od najoriginalnijih predstavnika ruske poetske avangarde iz dvadesetih i tridesetih godina XX veka. Zajedno sa Harmsom, Vedenskim i Zabolockim, pripadao je kwi`evnom pravcu apsurdizma. Za `ivota je objavio samo tri pesme pod svojim imenom. Ostatak wegovog opusa sa~uvali su u rukopisu wegova porodica i wegovi prijateqi. Po{to nije imao mogu}nost da objavquje svoja dela, izdr`avao se pisawem pesama za decu. Iako nisu izdavana, wegova dela bila su poznata u kwi`evnim krugovima zahvaquju}i kopijama kucanim na pisa}oj ma{ini. Pisao je lirske, parodijske, satiri~ne i filozofske pesme. Stradao je u Staqinovim ~istkama. Godine 1991. izdava~ka ku}a „Sovjetski pisac“ objavila je sabrane pesme Nikolaja Olejnikova u kwizi pod nazivom Vrtlog strasti. „Jednakom geniju zemqe“ – glasi posveta Nikolaja Zabolockog na wegovoj prvoj zbirci pesama, koju je poklonio Nikolaju Olejnikovu. Du{ko Paunkovi} 109 Omer Sejfetin ^UDO Prevela s turskog Ana Stjeqa Po`ar je buktao ve} pola sata, ali su stanovnici naseqa po verovali u to da }e se ugasiti kod druge ku}e, zato {to se tu na lazilo turbe jednog uglednog ~oveka. Nije mogu}e, ono ne bi moglo da se zapali! Duvao je sna`an ju`ni vetar koji je par~i}e drveta zahva}ene plamenom i varnicama bacao preko turbeta i krovo va ku}a. Vatrog asni odred je {mrkovima ulagao svoje posledwe napore. Policajci su blokirali okolinu i nisu dozvoqavali pqa~ku otetih stvari. Vatrogasac Ahmet se osvrnuo oko sebe. Taj je bio jedna ravnodu{na bitanga. Za wega je po`ar zna~io dobit. Ali naseqe be{e veom a siroma{no. Znao je da u tim malim bed nim barakama koje gore, osim kreveta i jorgana, nije bilo ni~eg drugog. Me|utim, on je imao obi~aj da korist prona|e u stvarima koje su „male ali vredne”. – Proklet bio, beskorisni po`ar! – govore}i, odmahnuo je glavom. Stanovnici su se okupili ispred turbeta. – ^im do|e dovde, ugasi}e se! – govorili su. Vatrogasac Ahmet se pribli`io prozoru turbeta obojenog u zeleno. Pogledao je kov~eg jedva osvetqen slabim plamenom kan dila. Na wegovom vrhu stajala su dva velika pokriva~a od dama sta. Sa obe strane kov~ega bile su prostrte sexade.1 Na otvorenim sto~i}ima za ~itawe bili su polo`eni ^asni Kurani. Vatroga sac Ahmet ih je odmerio pogledom Jevrejina kome se zacakle o~i kad ne{to u}ari. Napravio je strogi ra~un. – Po deset lira od pokriva~a, to je dvadeset, po petnaest za sexade to je trideset, od kwiga svakako… i za wih dvadeset, to je ukupno sedamdeset – rekao je. U{ao je kroz vrata obojena u zeleno. Svojim ko{~atim rame nima isprobao je snagu vrata. Potom je pogledao bravu i polako po~eo da se oslawa. 110 1 – Mali tepisi ili }ilimi koje muslimani koriste prilikom molitve. (Prim. prev.) Narod je bio zaokupqen po`arom. Vatrogasac Ahmet je bio ve oma sna`an. Istinu govore}i, to je bila neobi~na snaga, sirova, pritajena, svojstvena samo bitangama. Kada se oslonio, vrata za {kripa{e. Na kraju, kvrcnu{e i otvori{e se. Prva stvar koju je vatrog asac uradio ~im je u{ao bilo je da ugasi slabi plamen kan dila. Ali, koliko god stvari bile vredne, bile su te{ke za no{e we. Odmah je po~eo da pravi plan pqa~ke. [to ga je vi{e razra|i vao u glavi, to je mawe brinuo o „ishodu” pqa~ke, ve} je smi{qao plan do detaqa. Sve}e iz sve}waka, bacio je na zemqu. Kwige koje je uzeo sa stalka za ~itawe umotao je u pojas iz Tripolija, koji je skinuo sa svog struka. Potom je nakratko zastao. Po~e{ao je nos. Polako je skupio sexade. Wima je poput xambasa2 koji stavqa kow ske powave prekrio kov~eg. Sada je trebalo iza}i kroz vrata. Ali napoqu je sve vrvelo od qudi. Oslonio se na kov~eg. Malo je raz mislio. Nije bilo ni~eg {to bi mogao da stavi na turban opto~en srmom. Kov~eg je iznenada iskliznuo. Ahmed se pribrao kako bi razmislio. Da svetac mo`da nije vaskrsnuo? Zastade, pogleda, na smeja se i re~e: „Gle, izgleda, bre, da nije zakovan!” Sagnuo se i podigao kov~eg kako bi pogledao unutra. Bio je prili~no lagan. Izgleda da je bio izra|en od tankih dasaka i oblo`en zelenom ~ojom. Dovr{io je plan za izlazak koji je zamislio. U naru~je je uzeo kwige i sve}wake i u{ao u kov~eg. Polako se kretao. Zastao je. Izvukao je ruku ispod kov~ega i polako otvorio vrata. Iza{ao je na levu stranu ulice. Postojala je mogu}nost da bude uhva}en. Desna strana ulice je bila pusta. Bilo je dosta ru{evina, ali je po`ar oti{ao na onu stranu. Svi su se okupili na toj strani. Vatrogasac Ahmet nije dugo razmi{qao ispod sanduka. Tan dr~u}i, iza{ao je kroz vrata. Narod koji je okrenuo glavu u pravcu iz kog je dolazila buka na{ao se u ~udu. Svi su ostali ukopani u mestu. Eto, svetac je izgleda ustao i prohodao. Ugasi {e se {mrkovi a vetar, koji je sna`no duvao, odjednom prestade da duva. Vatrogasci, od straha, iz ruku ispusti{e sekire, kuke i {mrkove. Kov~eg se kretao u pravcu po`ara. Narod koji je na pravio prolaz na dve strane, drhtao je od straha. Kov~eg pro|e izme|u wih i izgubi se u mraku. *** Prve dve ku}e iza turbeta spasene su od po`ara. Nezapaqi vo turbe, koje je ostalo bez sveca, ponovo je o~uvalo svoju svetost. Samo {to u~eni qudi, za razliku od pre, nisu okretali glavu od prazne zgrade ve} su gledali u pravcu kible3 i govorili: „Prija teqi, no} u kojoj je izbio po`ar oti{la je na onu stranu.“ 2 – Trgovac kowima. (Prim. prev.) 3 – Ju`ni vetar; ta~ka koja ozna~ava geografski polo`aj svetog grade Meke, prema kojoj se mu slimani okre}u prilikom molitve. (Prim. prev.) 111 OMER SEJFETIN, turski pesnik i pripoveda~, smatra se jed nim od najve}ih modernih turskih kwi`evnika. Ro|en je 1884. godine u gradu Gonenu, u provinciji Balikesir na Mramornom moru. Diplo mirao je na Vojnoj akademiji, nakon ~ega je pristupio vojsci i u~e stvovao u Balkanskim ratovima (1912–1913). Nakon napu{tawa vojne karijere posvetio se kwi`evnosti i u~iteqskom pozivu. Omer Sejfe tin je razvio osoben stil pisawa, a inspiraciju za svoje pri~e crpeo je iz svog li~nog iskustva, iz istorije i tradicije. Wegov kwi`ev ni rad posebno je bio cewen zbog upotrebe kolokvijalnog i narodnog jezika i davawa prednosti turskom narodnom jeziku nad upotrebom persijskog i arapskog jezika. Umro je 1920. godine u Istanbulu. Ana Stjeqa 112 Malgo`ata Rejmer RUMUNSKA BAJKA Prevela s poqskog Mila Gavrilovi} „A fost odată ca niciodată“ – tako po~iwu rumunske bajke. Jednom davno, u pradavna vremena, be{e ne{to {to ne be{e nikad. Bila jednom jedna zemqa obrasla po`utelom travom, rumenim makovima i umornim suncokretima ~ije su se glave, pocrnele i spr`ene suncem, povijale ka tlu. U toj opusto{enoj zemqici care vala je beda. Deca su na svet dolazila preslaba da bi mogla podneti teret `ivota. Ne bi stigla ni da udahnu vazduh, a ve} bi ih odnela smrt. Nigde se nije umiralo tako lako. Pa ipak – da li u inat smrti, ili na korist wenu – si}u{ne `ene su svake godine ra|ale kao vo}ke. Trbusi su im oticali od narastaju}eg `ivota i poprimali oblik lubenica. Ruke im behu porozne kao kora i tvrde kao kamewe na poqskim stazama. Livadsku ti{inu ometahu seos ka graja, zvowava zvona, bleja we ovaca. U malenim, belim ku}ercima `iveli su qudi ~ija lica behu oprqena suncem. Pred doksatom od posivelog drveta gegale su se bele, tankovite guske. Oko wih su se igrala deca. Me|u wima se vrzmao de~ak koji se ni po ~emu nije razliko vao od drugih de~aka. Mo`da je bio za mrvu svojeglaviji. Za mrvu }utqiviji. Za mrvu nemirniji. Pquckao je re~i kao da je u ustima imao sitan {qunak. Kad god bi hteo da izgovori celu re~enicu, samo bi zamucao i u}utao. Na svu sre}u, niti ga je ko {ta pitao, ni ti je na wega iko obra}ao pa`wu, jer je taj de~ak imao jo{ desetoro bra}e i sestara, vi{e no {to je na imawu bilo ovaca. U dvosobnom ku}erku sva su deca spavala jedno uz drugo, na drvenim klupama zastrtim powavama. Otac be{e bu~an i preke naravi, `ivot mu se otimao iz ruku, pa je pio sve vi{e i vi{e ne bi li makar malo olak{ao sebi muku. Mati be{e tiha i odsutna, radila je povazdan, kao sve `ene na selu. De~aku be{e deset godina kada je shvatio da mora oti}i. [ko la mu nije i{la, uostalom, ni od brojeva ni od slova se ne mo`e{ leba najest. Selo u kom je `iveo be{e udaqeno od prestonice sto {ezdeset kilometara. Daleko, ali kad zna{ da nema{ gde da se vrati{, jednostavno ide{ napred. 113 114 Grad je velik kao hiqadu sela, sa ogromnim crkvama i zdawi ma nalik na palate; bogata{i mogu tamo da u|u i kupe stvari koji ma de~ak ni imena ne zna. No}u Bukure{t sija kao srebro, i samo najmawi sokaci poznaju seosku tamu. Tamo gde su ku}e niske i na gizdane, s velikim dvori{tima, gde se tove guske i sviwe, a `ene nose kofe sa vodom, tamo je deli} sveta poznat de~aku. A Bukure{t se sastoji od stotina razli~itih svetova. Do stana wegove odrasle sestre, koja ga je primila, vodi {iroko, masivno stepeni{te sa ugla~anim gelenderom. De~ak polazi na obu}arski zanat. Ima da nau~i kako se prave cipele – cipele za seqa~ke, umorne noge, za tvrde, ispucale pete. U Rumuniji se ka`e „psuje kô ko~ija{“, a u Poqskoj „psuje kô obu}ar“; jedno ne iskqu~uje drugo. Stari obu}ar je smatrao da Ru muniju, tu bednu zemqu jeftino prodanih du{a i nakin|urenih kurvi, mo`e da spase samo nova vlast. Ponekad bi o tome besedio de~aku, a ovaj bi ga }utke slu{ao. Zemqom je vladao kraq. Obu}ar nije voleo kraqa, pa ga ni de~ak nije voleo. – Da mi je znati {ta se vrzma po toj tvojoj glavi – uzdisala je sestra. – Govori, deder, {ta }e od tebe biti? Jedanput joj de~ak re~e: – Bi}u rumunski Staqin. Sestra prasnu u smeh. – Opet ti je obu}ar napri~ao budala{tine? De~ak je samo mirno stajao, postojan kano klisurina. A obu}ar je voleo tog balavandera. Dopadalo mu se {to se pr coqak tek ispilio a ve} zna {ta ho}e. Mogao je na wega da se oslo ni, pa bi mu katkad davao ceduqice. – Upamti, nema te, niko te ne vidi. Tr~i{ koliko te tê tvoje nogice-svirajke nose. Ako te uhvate – ne zna{ ni{ta. Ne bude{ li oprezan, strpa}e nas u aps. De~ak je nekoliko puta umakao policajcima, ali je bio kanda }aknut – prosto im je bo o~i. Tek {to je napunio petnaest a ve} je za vreme {trajka toliko galamio na ulici o predstoje}oj pobedi socijalizma da su ga odmah strpali u zatvor. Otada mu je i{lo niz brdo: negde bi protestovao – re{etke; negde bi ne{to nosio – re {etke; delio komunisti~ke bro{ure – re{etke. – Stoko bezrepa, ima da istruli{ u prdekani – govorili bi stra`ari i treskali vratima }elije. Zemqa je gorela u ogwu fa{isti~kih parola: „Rumunija Rumu nima!“, „Velika Rumunija!“, „@idovi napoqe!“. A de~ak je putovao zemqom sa torbama punim letaka. Brzo su ga namirisali, agitato ra i buntovnika. Kada je izbio rat, a Vermaht u{ao u Bukure{t, de~ak je s nekim lopov~i}ima igrao {ah. Kraq Karol II abdicira – balavca tuku u tesnoj }eliji u @ilavi. Rumunski vojnici krva re kod Staqingrada, a on je opet u bajboku. A onda veliki prevrat, pada fa{isti~ka vlada, Rumunija dospeva Staqinu u ruke – i ovaj balavander, koji veruje u socijalizam vi{e nego u bilo {ta drugo, izlazi na slobodu. I onda sitnim koracima gradi politi~ku karijeru. Uvek u dru gom planu, privr`en generalnom sekretaru Georgiu De`u, ne upada u o~i. Niti je obrazovan, nit naro~ito bistar. Predan je i odan. Idealan. Bi}e lako wime manipulisati, konstatuju oni na vrhu, te ga nakon smrti Georgiu De`a imenuju za generalnog sekretara. I tako je bosonogi de~ak iz Skorni~e{tija postao vo|a parti je. Godine 1968. sa visokog balkona palate skandira govor upu}en Sovjetskom Savezu, najve}em dr`avnom neprijatequ. Rumuni, koji su oduvek podre|eni, Rumuni, koji su oduvek tla~eni, danas sve~a no izjavquju da su spremni da se suprotstave svakoj pretwi, pa ma kar to bila i mo}na strana armija. Rumunski ponos nema granica i nema granica qubav prema ~oveku koji stoji na balkonu, ma{e pesnicom i ni~eg se ne boji. Kakav nesvakida{wi genije iz jedne svakida{we rumunske porodice, ushi}ene su novine. Obi~nim danom lider dr`ave, u slobodno vreme p~elar i lovac. O, ovde na slici stoji na medve du kog je sam ubio! Ovde igra odbojku; u sportskim ve{tinama je prili~no neve{t, ali zato uz podr{ku ameri~kog predsednika s lako}om uspostavqa svetski poredak. Novine izve{tavaju: Vo|a u odabranom dru{tvu engleske kraqice i Mikija Mausa. U bratskoj Severnoj Koreji slu{a pesme u ~ast svoje zemqe, rajske melodije iz usta peva~ice izbeqene puti. U kancelarijama vise portreti: vo|a grli dete dok ga ne`no posmatraju drevne vo|e, Trajan i De cebal. Muku mu~e doma}e literate kako svetu da do~araju wegove zasluge, wegov genij. Mo`da bi Zemaqski Bog bio podesan termin? Genije Svih Vremena? Ah, kako nazvati stvari pravim imenom? Ipak, veliki vo|a je i daqe onaj mali de~ak iz Skorni~e{tija koji je u~io za obu}ara. Dobro zna {ta je selo i stoga namerava da ga likvidira. On, koji je nosio vodu sa bunara, odlu~uje da preseli seqake u betonske zgrade. Umesto sela staja}e gradovi. Umesto ku}eraka – blokovi. De~ak koji je uveliko odrastao, ali i daqe muca i nervozno guta vazduh, a rukama mlatara kao da }e svakog trena poleteti, stoji pred mapom prestonice i pokazuje: „Ovaj kvart da se sru{i. Ove crkve da se izmeste. Brda da se izravnaju, zemqa da se prenese.“ On, koji je `iveo pored reke, preme{ta korito Dimbo vice i umesto we pravi kanal s betonskim dnom. Okupqeni dvorani klimaju glavom. Veliki graditeq i arhi tekta! Vizionar. Nada i uzdanica. Zvezda Danica. Buldo`eri ru {e ~itave kvartove, stare vile, {iroka dvori{ta i vinske podru me, sve {to se}a na selo. Da se qudi ne bi uznemiravali, crkve se 115 ru{e no}u. Kada predsednik za`eli da se provoza kroz grad, ulice se zatvaraju. Wegov xinovski majur gradi pola miliona mrava, ali veliki mraviwak se lagano osipa, tanani zidovi se ru{e, crne ta~kice posustaju. Vo|a zna za{to – to strane sile destabilizuju zemqu. Ima on re{ewe za te neprijateqske ujdurme: ne}e zavisiti od drugih, wegovo gazdinstvo ne}e biti zadu`eno, niti }e ga iko ucewivati. Narod ste`e kai{, zube i pesnice kako bi otplatio inostrane kredite. Rumunija je ru`i~asta torta na kojoj redom gasnu sve}ice, a prqavi vosak ostavqa fleke na glazuri. Prosvetliti ovaj mra~ ni narod mo`e samo Zvezda Budu}nosti. U gradovima su uvedene restrikcije struje. Iza prozora u blokovima tiwa bledo svetlo, jedna mala sijalica na jedan mali stan. Nema gde da se ode jer nema benzina a granice su zatvorene. Kako nahraniti decu – onu `eqe nu i onu koja su se rodila zato {to je vo|a zabranio kontracepciju i abortus – kad se na policama prodavnica mogu na}i samo {kampi iz Vijetnama, a hleba i mleka nema? [ta da ka`emo deci kad nas pitaju ho}e li danas biti ru~ka, koju bajku da im ispri~amo? Zar de~aku iz oltenijskog sela niko nije pri~ao bajke? O kra qu koji je `iveo dugo i sre}no, sve dok ga nisu ubila wegova ro|ena deca? MALGO@ATA REJMER (1985), poqska spisateqica i feqto nistkiwa, autorka romana Toksemija (2009) i zbirke reporta`a Buku re{t. Pra{ina i krv (2013), za koju je dobila nagrade „Gryfia“ i „Ga rancija kulture“. Nominovana je i za najzna~ajnije kwi`evne nagrade u Poqskoj: „Nike“, „Gdiwa“, „Politikin paso{“. Trenutno `ivi u Tirani, gde radi na zbirci pri~a-reporta`a o savremenoj Albaniji. Mila Gavrilovi} 116 Gonsalo Torente Baqester KAKO JE OTI[LA MIGELA Prevela sa {panskog Biqana Isailovi} Posve}eno Denisu Empajatasu Ovo mi je ispri~ala Antonija Gosparka, koja sada `ivi u Estribeli, ali koja je sve svoje godine, do {ezdesete, pro`ivela u Aldanu. A onda je prodala ku}u kraj mora i dobijene bakrewa ke ulo`ila u gajewe povr}a i krompira du` puta za Pontevedru, gde je odmarala o~i na vinogradima i planinskim obroncima da ne bi gledala talase, ~ak ni one veoma blage koji su se odatle na zirali. Antonija Gosparka mi je ovu pri~u ispri~ala, i nije re~ o nekakvoj legendi, jer su i danas `ivi mnogi koji bi sve mogli po svedo~iti. Antonija je Migeli bila tetka po majci, a ]uku strina. Pri hvatila ih je dok su jo{ bili deca: Migela nikada nije imala oca, a majka joj je oti{la u grad, i zna se...; {to se ti~e ]uka, we govog oca je progutao talas, kako se ina~e ~esto de{ava. ]uko je bio tri godine stariji od Migele. Od malih nogu sma trali su ga za ~udaka. Neizmerno je voleo more, i pre nego {to je stasao za ribarewe, odlazio je, kao {egrt, s jedrewacima u lov na hobotnice. Stari Kabeiro, a on je dobro poznavao qudsku }ud, govorio je da bi ga trebalo dati na neki zanat koji }e ga odvojiti od wegove strasti, da bude klesar ili zidar; ali ]uko je to bespogovorno odbijao. Onda su mu savetovali da se ne prijavquje u mornaricu: nada li su se da }e ga godine slu`ewa u nekom drugom rodu vojske veza ti za kopno i otkriti mu ~ari grada; ali, i to je odbio. Sa ~etrnaest godina „sklopio je ortakluk“ kao mali od palu be, i lutao morem, zalaze}i ~ak u daleke severne vode Atlantika i u neka druga isto tako udaqena mesta, o ~ijim ~udima je pri~ao. Verovao je da je more, kao {to veruju mornari, puno opasnosti ali i ~udesa. 117 118 Imao je harmoniku, koju je kupio u bog te pita kojoj luci, po sle nekog dobrog ulova. Svirao je harmoniku i pevao na palubi dok bi plovili u potrazi za jatom riba, ili na pragu svoje ku}e u danima dokolice. Migela mu je bila jedino dru{tvo. Woj je bilo svejedno da li on peva ili pri~a ~udesne pri~e. Bili su toliko bliski da su svi o~ekivali da se uzmu, sem ukoliko se, kad porastu, ne dogode velike promene. Pre nego {to je po{ao u vojsku, sklopili su dogovor. Woj je od majke ostala ku}ica na pla`i, koja je imala samo sobu i kuhiwu; on je imao jednu wivu za kukuruz i vinograd. Dogovorili su se da }e ona obra|ivati tu wivu u wegovom odsustvu, pa }e se, uz pomo} onog {to im zemqa bude dala i {to ]uko bude u{tedeo u vojsci, polako sku}iti. ]uko je dolazio tri puta, po jedanput svake godine, u plavoj uniformi, ~istoj i blistavoj, gospodstven. Sa sobom je uvek nosio harmoniku, a wegove pri~e s mora bivale su sve rasko{nije iz go dine u godinu zbog onog {to je ~uo na ratnim brodovima. Tako|e, nau~io je da ~ita i pi{e, i tokom posledweg odsustva kazao je da razmi{qa o tome da se oku{a kao gazda, da ima svoju barku i da se bavi ribarewem. Tako je i u~inio kada je skinuo uniformu. Ven~ali su se na Gospojinu; ven~awe je bilo skromno, s kumo vima Antonijom Gosparkom i starim Kabeirom, {to je bilo pri rodno. Posle ven~awa oti{li su na Gospojinski va{ar kao na svoje slavqe, a zatim ku}i. Pri~a se da dugo nisu legli; videli su ih kako u pono} stoje na prozoru i }utke gledaju u more. I kazali su im da prve bra~ne no}i ne treba tako da stoje i gledaju; ali oni ni{ta nisu odgovo rili. ^uv{i to, stari Kabeiro je tu`no primetio: – Wegov otac je neizmerno voleo more i tamo je i skon~ao. Pla{im se da i sina ne povede za sobom. Jednog dana, u suton, sa~ekao je ]uka kad se vra}ao iz ribare wa, i ozbiqno mu se obratio: – ^uj, sad vi{e nisi sâm. Ima{ `enu a uskoro }e{ imati i de te. Za{to se ne mane{ brodova i ne na|e{ neki posao na kopnu? Nabrojao je tri ili ~etiri mogu}nosti i ~ak mu obe}ao neko liko hiqada real a da otvori tavernu. Ali ]uku nije ulazilo u glavu da bi za wega moglo postojati bilo {ta drugo sem ribarewa i mora. I pre nego {to mu se sin ro dio, on je ve} ma{tao o tome kako }e ga polako, jo{ kao „`gep~e“, u~iti da stavqa mamce i da se orijenti{e po oblacima i pticama. Stari Kabeiro se tada setio da je re~ `ene ja~a od ~ekrka ko ji la|u pokre}e, pa se sa istim predlozima zaputio ka Migeli. – Uvek }e{ ga imati uz sebe, i vas dvoje bi}ete dovoqni da po slu`ujete u radwi. Sa onim {to zaradite i {to vam jo{ zemqa dâ mo}i }ete lepo da se prehranite. Ali Migela mu je, za~u|ena, odgovorila da je ]uko mornar, a ne bakalin ili grebenar kudeqe. Stari Kabeiro je shvatio da od we nema vajde. A onda im se rodio sin. Obukli su ga da li~i na oca, i ]uko mu je od ribarskih mre`a i vesala napravio kolevku. Jednog po podneva, dok je Migela bila van ku}e, ]uko je na sinovqevim gru dima istetovirao maju{no sidro, nalik na ono koje je on imao: plavo sidro, obmotano brodskim konopom. A onda mu je, da bi ga umirio jer je mali{an plakao, pevao uz harmoniku sve pesme koje je znao. Migela je otkrila tetova`u kada je kupala dete, i nije ni{ta rekla; ali u srcu je osetila veliku radost. – Bi}e{ od mora, kao i tvoj otac. ]uko je u me|uvremenu postao gazda. [alupom ili ve}im je drewakom odlazio bi u lov, nekada na hobotnice, a nekad na ugo re. Zara|ivao je tako za `ivot, i `iveo zadovoqan. Ono od ~ega je stari Kabeiro strepeo dogodilo se jednog jese weg popodneva, u vreme bonace. ]uko je bio na moru kada se nena dano spustila magla. Odjednom je nastala op{ta gungula, qudi su na punti zapalili vatru, a sa obale, duvaju}i u rogove i {koqke, davali orijentir barkama na povratku. ]ukovu {alupu ~ekali su cele no}i. We nije bilo. Slede}eg jutra, u zoru, krenuli su u potragu za wim i na{li ostatke jedrewaka kako plutaju u jednoj uvali. I uzalud su ~ekali devet dana da more izbaci telo. Migela je tu vest primila bez suza, sa sinom u naru~ju. Zatim se zatvorila u ku}u i jedno vreme niko je nije vi|ao. Kada je Antonija Gosparka uspela da popri~a s wom, Migela joj je kazala: – On }e do}i. Do}i }e da nas povede sa sobom. – Jesi li poludela, devoj~ice moja? – To je ~esto govorio, a on je uvek radio ono {to ka`e. Do}i }e. U suton, kad god je bilo lepo vreme, ona bi sedela sa sinom na hridima i ~ekala. U slu~aju da je padala ki{a, gledala bi u more s prozora. Pri~ala je malo, i svakom ko bi je pitao tvrdila je da }e se ]uko vratiti. I svi su mislili da je si{la s uma ili, {to je jo{ gore, da joj je |avo zarobio du{u. – Trebalo bi joj oduzeti dete, jer }e jednog dana napraviti ne ku glupost. Ali niko se nije usudio da to u~ini. ^im bi se Migela pri bli`ila obali, neko bi se ve} na{ao pokraj we, spreman da joj pritekne u pomo} ukoliko bi u~inila ono od ~ega su strepeli. 119 Posle izvesnog vremena svi su na kraju odahnuli i smirili se, ~ak i Antonija Gosparka. Svi, sem starog Kabeira, koji je veo ma dobro poznavao qudsku }ud. Govorio je da mu Migelin spokoj li~i na zati{ja na moru. Dok mi je pri~ala ovu pri~u, Antonija Gosparka, koja se ve} povukla u Estribelu, jer vi{e nije htela da gleda talase, gorko se vajkala: – Trebalo je da ga poslu{amo i odvedemo Migelu negde dale ko, odakle se ne vidi more, i ne ose}a wegov miris, niti se ~uje huk talasa koji se razbijaju o hridi. Jedne no}i, posle ki{e, digla se bura; duvao je stra{an, za glu{uju}i orkanski vetar. Mornari su oja~ali u`ad; uprkos to me, mnogi ~amci su nestali. Ali to nije bilo ono najgore. Qudi su kasno oti{li na po~inak. Orkan je jezivo fijukao; ki{a je sna`no dobovala po prozorskim staklima i unosila ne mir. Niko nije pamtio da je ikada duvao takav vetar. Stari Kabe iro nije spavao, a ba{ kao ni on, i jo{ mnogo wih. I svi oni mogu da posvedo~e da se oko pono}i ~ula vriska: ali ne zbog u`asa nego od radosti. Orili su se pozdravi i radosni poklici. Dolazili su s kraja pla`e, otprilike odande gde je bila Migelina ku}a. Stari Kabeiro pomislio je da je poludela, poludela i pomah nitala, poput vetra. Ujutru, ~im je zavladao mir, ustao je. Zate kao je qude, upla{ene kao i on, koji su se ve} digli i drhte}i gledali u Migelinu ku}u. – Jesi li i ti ~uo? – Mi smo ~uli. – I meni se u~inilo – dodao je neko – da je dozivala mu`a. A drugi: – Ja mislim da sam ~uo ]ukov glas kako zove svoju `enu. I isto ono lupawe vratima kao kada bi se kasno vra}ao iz ribarewa. Pozvali su Antoniju Gosparku da ode do wih. Vladao je muk dok nisu stigli do kraja pla`e, tamo gde se talasi zaustavqaju i gde je pesak ~ist, beo i ne`an. Vrata su bila {irom otvorena a ku}a prazna. Sa mora su do lazili tragovi mu{kih stopala: {iroke, sigurne stope koje ose ka nije izbrisala. Da bi se onda opet tragovi ponovili od vrata do obale, vra}aju}i se nazad u tajnu, sada pra}eni otiskom bosih `enskih stopala i maju{nim de~jim stopama, de~aka koji je na grudima imao, istetovirano, maleno plavo sidro. 120 GONSALO TORENTE BAQESTER (Gonzalo Torrente Ballester) svakako je jedno od najve}ih imena kwi`evnosti na {panskom jeziku u XX veku. Rodio se 1910. u Galisiji, u mestu El Ferol, a umro 1999. u Salamanki. Studirao je filozofiju i prava u Santjagu, Ovijedu i Madridu. Iako je dobitnik najve}ih {panskih nagrada za prozu, pre svega za romane koje je pisao, ni{ta mawe nije bio zna~ajan ni wegov rad kao profesora i istori~ara {panske kwi`evnosti, esejiste, pri poveda~a, dramskog pisca, scenariste i novinara; tako|e, godinama je pisao i pozori{nu kritiku koja je imala velikog uticaja na {panski teatar. Kada je 1962. bio jedan od svega nekoliko intelektualaca koji su se usudili da javno podr`e {trajk rudara u Asturiji, preko no}i su mu bila zatvorena sva vrata u Frankovoj [paniji. Wegov glas je na silu utihnuo, jer su mu dela bila izlo`ena potpunoj cenzuri i pre}utkivawu. Tada se okrenuo kwi`evnom prevodila{tvu kao jedi noj oblasti u kojoj mu je bio dozvoqen rad, da bi na kraju, obeshrabren drasti~nom izolacijom, prihvatio ponudu dr`avnog Univerziteta u Wujorku, gde mu je ponu|eno mesto uglednog profesora {panske kwi `evnosti. U Americi je napisao jedan od najve}ih {panskih roma na XX veka, Saga/fuga o H.B., za koji je 1972. dobio Nagradu kritike i Nagradu grada Barselone. Godinu dana kasnije napu{ta Ameriku i vra}a se u [paniju. Posle dve godine, 1975, postaje redovni ~lan [panske kraqevske akademije za jezik; 1982. dobija Nagradu „Princ od Asturije“, a 1985. Nagradu „Servantes“, najpresti`niju nagradu na {panskom govornom podru~ju; 1988. dobija Nagradu „Planeta“ i zvawe Po~asnog viteza umetnosti i kwi`evnosti od Republike Francuske. Pri~a Kako je oti{la Migela objavqena je u zbirci Ifigenija i druge pri~e. Biqana Isailovi} 121 Luis Meknis PESME Preveo sa engleskog Nikola @ivanovi} SNEG Soba se za~as obogati, veliki prozor je mrestio Sneg i ru`i~aste ru`e koji su se naslawali O wega sasvim be{umno, paralelno, nespojivo; Svet be{e iznenadniji nego smo ga zami{qali. Svet je lu|i i vi{e je od na{e svesti o wemu, Nepopravqivo je mno{tvo. Oqu{tim, razdelim kri{ke Mandarine, pa ispqunem ko{tice i osetim Da sam pijan jer su stvari raznolike isuvi{e. Plami~ci vatre imaju u svom `ubore}em zvuku Vi{e prkosnog veseqa nego smo svesni wega – Na jeziku na o~ima na u{ima dlanovima – Ima jo{ ne{to sem stakla izme|u ru`a i snega. KU]A NA LITICI Unutra o{tar miris male lampe. Napoqu Trepti nad pustim morem svetionika lu~. Unutra je zvuk vetra. A napoqu je vetar. Unutra zakqu~ano srce, izgubqen kqu~. Napoqu mraz, praznina, sirena. A unutra Jak ~ovek bi crvenu krv hladno}om da svlada Dok slepi sat glasniji, br`i biva. Napoqu Tiha luna, brbqiva plima nad kojom vlada. 122 Unutra preda~ka kletva i blagoslov. Napoqu Prazna ~inija neba, prazna dubina. I tu Odlu~an ~ovek koji razglaba sukobqene Odluke sam sa sobom, u svom nemirnom snu. SAPUNICA Ova marka sapuna ima isti miris kao nekada u velikoj Ku}i koju je posetio kad mu je bilo osam godina: zidovi kupatila su se otvarali Da otkriju travwak gde se velika `uta lopta kotrqa unazad kroz obru~ Da se umiri na glavi bata koji je u ruci dr`alo dete. Sve ovo su bile radosti te ku}e: kula sa teleskopom; Dva velika izbledela globusa, jedan Zemqe, drugi zvezda; Preparirani crni pas u hodniku; ozidana ba{ta sa p~elama; Kavezi sa ze~evima; kaldrma, loza pod staklom; more. Kojima se sada vratio. Dan je naravno lep I odrasli glas uzvikuje Igraj se! Bat lagano zamahuje, Onda se lomi, veliki gong tutwi iz pse}e-tamnog hodnika i lopta Klizne napred kroz obru~, a onda kroz slede}i, i onda Kroz obru~e gde obru~a nema, i svaki zavr{ava okretawe, I trava je porasla preko glave, i besni glas vi~e Igraj se! Ali lopta je izgubqena, a bat je odavno iskliznuo iz ruku Pod ose}ajem da to nisu ruke deteta. MOLITVA PRE RO\EWA Nisam jo{ ro|en; O ~uj me. Ne daj da mi se krvopija {i{mi{ ili pacov ili lasica ili Krivonogi mrtvo`der pribli`e. Nisam jo{ ro|en, ute{i me. Bojim se da }e me qudska rasa visokim zidovima zazidati, Jakim drogama opiti, mudrim la`ima namamiti, Na crnom rasteza~u rastezati, u pokoqe me bacati. Nisam jo{ ro|en; obezbedi mi Vodu da me uquqka, travu da raste za mene, drve}e da govori Sa mnom, nebo da mi peva, ptice i belo svetlo U podsvesti da me vode. Nisam jo{ ro|en; oprosti mi Za grehe koje }e preko mene po~initi svet, moje re~i Kada me govore, moje misli kada me misle, Moje izdaje koje budu izazvali izdajnici posle mene, Moj `ivot kada ubijaju mojim Rukama, moju smrt kada me `ive. 123 Nisam jo{ ro|en; isprobaj me U ulogama koje moram igrati i gestovima koje moram u~initi Kada mi stariji dr`e pridike, birokrate izazivaju, planine se Mr{te na mene, qubavnici mi se podsmehuju, beli Talasi me zovu na ludost a pustiwe me zovu Na propast i prosjak odbija Moj dar i moja deca me prokliwu. Nisam jo{ ro|en; O ~uj me, Ne dozvoli da ~ovek koji je zver ili koji misli da je Bog Pri|e mi blizu. Nisam jo{ ro|en; O ispuni me Snagom protiv onih koji bi da zalede moju ^ove~nost, koji bi da me preobrate u smrtonosni automat, Koji bi da me pretvore u zup~anik u ma{ini, stvar sa Jednim licem, stvar, a protiv svih onih Koji bi da uni{te moju celovitost, koji bi me Razduvali poput masla~ka i duvali Tamo ili ovamo i tamo Kao vodu dr`anu u Rukama me prosuli. Nek me ne u~ine kamenom i neka me ne prospu. U suprotnom ubij me. KRISTINA Sve je po~elo lako Sa ciglama na podu u sobi Pravqewem {arenih ku}a Ru{ewem tvojih ku}a I uvek pravqewem novih. Lutka se zvala Kristina, U ~ipki i u cicu Smejala se dok je obla~i{ A kad je potom svla~i{ Zadr`avala je osmeh na licu. 124 Do dana kad je pala I razbila se nadvoje A wene noge i ruke su bile {upqe A wena `uta glava je bila {upqa Iza dva oka plave boje. U krevet s damom Odnegde znanom ode, ^uo je ime Kristina I odjednom video Kristinu Mrtvu na podu de~je sobe. KODA Mo`da smo se poznavali boqe Kad no} je bila mlada i neponovqena A mesec stajao mirno iznad Jerihona. Toliko o pro{losti; u sada{wosti Nalaze se trenuci uhva}eni izme|u otkucaja srca Kada se mo`da poznajemo boqe. Ali kakav je to zveket u tami? Mo`da }emo se poznavati boqe Kad se tuneli sastave pod planinom. VUKOVI Ne `elim vi{e da budem tako zami{qen Da zavidim i prezirem nemisle}e stvari Da nalazim patos u psima i naivnom rukopisu I mladim devojkama koje ~e{qaju kosu i zamkovima od peska Ispranim u ~asu kad je deci vreme za spavawe, poravnanim sa obalom. Plima i oseka se smewuju ponovo. Ne `elim Uvek da isti~em ni wihov tok niti stalnost Ne `elim da budem tragi~ki ili filozofski hor Ve} da dr`im oko na bli`oj budu}nosti A posle toga neka nas prekrije more. Pri|ite onda svi vi, pri|ite bli`e, napravite krug Uhvatite se za ruke i verujte da }e ruke Koje se dr`e dr`ati vukove podaqe od vode Koja urli~e du` na{e obale. I neka se tobo`e veruje Da ih niko ne ~uje izme|u }askawa i smeha. NEDEQNO JUTRO Neko uve`bava skale, du` puta, note kô male Ribe nestaju trepnuv{i repom pa tad u dubine, ^oveku `eqa za autom ispuni srce i kosti 125 Jer ovo je nedeqno jutro. Veliki sajam sudbine; Shvati sve to kô ciqeve, predaj se toj Sada{wosti. Mo`e{ se dati muzici, vozi{ daqe od Hindheda, Dvoto~ke na uglovima, brzo da dobije{ `equ Da {~epa{ mrvicu il’ dve pro{losti koje jo{ ima U vetru, ukrade{ ovaj dan, razvu~e{ ga na nedequ Na malu ve~nost, na sonet {to ne zavisi od rima. Al’ ~uj, ne{to `dere, zvonik {to }e na putu ti iza}i Osloba|a osam zvona, uporna mrtva~ka glava Ka`e nijedna muzika ni pokret ne}e prona}i Beg van radnih dana {to su }orsokak {to istrajava. HARON Kondukterove ruke su bile crne od novca: Dr`ite se za svoju kartu, rekao je, inspektorov Um je crn od sumwi~avosti, i dr`ite se Tog plana grada. Kretali smo se Londonom, Mogli smo da vidimo golubove kroz staklo ali nismo uspeli Da ~ujemo wihove glasine o ratovima, mogli smo da vidimo Izgubqenog psa kako laje ali nismo saznali Da je taj lave` bio kre{tav kao kukurikawe petla, Samo smo protr~ali, na svaki zahtev Da stanemo suo~avali smo se sa gomilom agresivno praznih Lica, samo smo protr~ali, ve~nost je Dala sebi odu{ka u svetlima koja se okre}u A onda smo do{li do Temze a svi Mostovi su bili dole, daqa obala Bila je izgubqena u magli, tako da smo pitali konduktera [ta da radimo. Rekao je: Uzmite skelu Faute de mieux1. Ukqu~ili smo lampu I tu je bio skelexija ba{ kakvog su Vergilije I Dante videli. Pogledao nas je hladno I wegove o~i su bile mrtve i wegove ruke na veslu Bile su crne od bola i od pro{irenih vena Listovi su mu bili kao mramor i rekao nam je hladno: Ako ho}ete da umrete, mora}ete da platite za to. POSMATRA^ ZVEZDA Pre ~etrdeset i dve godine (za mene ako ni za koga drugog Broj od izvesnog zna~aja) bila je sjajna zvezdana no} 126 1 – У недостатку нечег бољег (фр.) A voz za zapad je bio prazan a nije imao hodnike Tako da sam jurcaju}i s kraja na kraj mogao da uhvatim neuobi~ajeni prizor Tih gotovo potpuno nepodno{qivo svetlih Rupa, izbu{enih na nebu, koje su me uzbudile delimi~no zbog Svojih latinskih imena a delimi~no zbog toga {to sam pro~itao u uxbenicima Kako su veoma daleko. ^inilo se da ih je wihova svetlost Napustila (barem neke) davno pre nego {to sam ja nastao. I se}aju}i se ovoga sada, shvatam da svetlost Koja je napu{tala neke od wih makar tada, Pre ~etrdeset i dve godine, nikada ne}e sti}i Na vreme da je ja uhvatim, ~ija svetlost kada Do|e ovde mo`e otkriti da nema Nikoga vi{e `ivog Da tr~i s kraja na kraj voza u kasnoj no}i I divi joj se i uzalud dodaje nule. POTOMSTVU Kada sve kwige u}ute kao kwige na grobqima A ~itawe, pa ~ak i govor, budu zameweni Drugim, mawe komplikovanim medijima, Ho}ete li u cve}u i vo}u na}i istu boju i ukus koji znamo Mi za koje ih je ve{tina re~i uramila I ho}e li va{a trava biti zelena, nebo plavo Ili }e va{e ptice uvek biti ptice bez krila? IZ „JESEWEG DNEVNIKA“ (deo IX) Oktobar dolazi sa ki{om koja {iba oko ~lanaka U talasima belog u mraku I ispuwava neobra|ene glinene jarkove (blatwavi su prizori U londonskom parku). Za nedequ dana vra}am se na posao predava~a, podu~avaoca, Imresarija za stare Grke Koji su nosili hiton i `iveli na ribi i maslinama I govorili filozofiju ili u klikama pravili zbrke; Koji su verovali u mladost i nisu ulep{avali Posledice stara~kih dana; [ta je `ivot, jedan je rekao, ili {ta je zadovoqstvo Kada se jednom okrene strana 127 128 Qubavi? Dani postaju ru`niji, slabi su izgledi Za `ivog ~oveka koji suzama pla}a da di{e, da postoji; Ne biti ikada ro|en bilo je najboqe, nijednog ~oveka ne zovi sre}nim Koji sa ove strane smrti stoji. Svesni – daleko pre Engelsa – nu`nosti I slobodni stoga Osmi{qavali su `ivote u skladu sa istinom i veseqem Izme|u qubomornog neba i mora bezose}ajnoga. I Pindar je pevao za venac od divqe masline A Alkibijad je `iveo od danas do sutra takore}i Prevariv{i Atinu, Persiju, Spartu, I mnogi su umrli od kuge u gradu, a mnogi od `e|i U sicilijanskim kamenolomima, i mnogi od kopqa i strele I jo{ mnogi koji nisu slagali u ~as pravi Uhva}eni u ve~ne frakcije i reakcije U gradu dr`avi. I slobodni govor je drhtao na kopqima Makedonije I kasnije na ma~evima Rima I Atina je postala samo univerzitetski grad A bogiwa ro|ena u talasima Postala je zato~ena hetera, heroina Menandra, I filozof je suzio svoj fokus, ograni~io sumu Svog napora na to da dovede svoju du{u u red I sa~uva mir u svom umu. I hiqadama godina nastavili su da pri~aju, Prave}i tako zgodne primedbe, ali nikad Vi{e rasa heroja ve} profesora I pokvarenih biznismena i sekretara i slu`benika, Koji su pisali gizdave male elegijske stihove O ironiji sudbine, prolaznosti svih Naklonosti, pa`qivo izbegavaju}i preterivawa Ali do samog kraja dora|uju}i stih. Slava {to be{e Gr~ka: u slogove stavqena, uspiwana Od strane do strane Da se uve`ba um ili ~ak uputi na moral Za savremene dane: Modeli logike, lucidnosti, dostojanstva, razumnosti, Zlatna sredina me|u suprotnim bolestima Mada postojali su izuzeci naravno ali Samo izuzeci Krvave Bahantkiwe na trakijskim brdima. I tako humanista u svojoj sobi sa jakobinskim zavesama Dok `va}e svoju lulu i gleda u lewi kvadrat svoga Rukopisa secka anti~ki svet da ga pretvori u propoved Za ve}u slavu Boga. Ali ja ne mogu u~initi ni{ta tako korisno ili jednostavno; Ovi mrtvi su mrtvi sada I kada bi trebalo da se setim uzora Helade Umesto toga moja misao pada Na prevarante, avanturiste, oportuniste, Neoprezne atlete i de~ake pune {arma, Na cepidlake, pedante, tvrdoglave skeptike I agoru na kojoj je larma. Na demagoge i {arlatane; i `ene koje prolivaju Alkohol na grobove I trimere u Delfima i lutke u Sparti I na kraju Mislim na robove. I ne znam kako bi sebe me|u wima Mogao da zamisli iko; Sve je bilo tako nezamislivo druga~ije I pro{lo je vremena toliko. LUIS MEKNIS (1907–1963) irski pesnik i dramski pisac. Pri pada „pesnicima tridesetih“ zajedno sa Vistanom Hjuom Odnom, Sti venom Spenderom i Sesilom Dej-Luisom. Mada levi~ar, bio je mawe ortodoksan i politi~ki zainteresovan od ostalih i u svom delu poka zuje otpor prema totalitarizmu i svest o svom irskom poreklu. Obra zovao se u Oksfordu. Bio je predava~ klasi~nih jezika u Birmingemu i Londonu, kao i na mnogim ameri~kim univerzitetima. Osim pesama pisao je i putopise (jedan, Pisma sa Islanda, zajedno sa Odnom) radiodrame u stihu, i prevodio stihove (Eshilovog Agamemnona i oba dela Geteovog Fausta). Radio je na Bi-bi-siju, kao producent na radioprogramu. Posledwih godina `ivota upao je u te`ak alkoholizam. Teme wegove poezije su raznolike – od satire, preko qubavnih pesama do refleksivne poezije. Napisao je desetak kwiga poezije me |u kojima i Jesewi dnevnik, Molitvu pre ro|ewa, Posmatra~a zve zda i druge. Nikola @ivanovi} 129 ^arls Bakster PRIHVATILI[TE Prevela sa engleskog Kristina \ukovi} 130 Kupera je zaus tavilo crveno na putu do posla; tra`io je ra dio-stanicu kada je ugledao ~oveka u prqavom sme|em odelu od korda, zaraslog u trodnevnu bradu, kako zuri u wega kroz {ofer {ajbnu i noktima mu ~eprka po brisa~ima. I ranije, kad god bi video ovog ~oveka, po raznim uli~nim }o{kovima En Arbora, osetio bi talas nelagode i neprijatnog saose}awa. Spustiv{i prozor i nagnuv{i se napoqe, Kuper re~e: „Samo sekund. Sa~e kajte sekund. Ako biste pre{li raskrsnicu, na onaj trotoar, eto mene za sekund.“ ^ovek je zurio u wega. „Ima}u ne{to za vas.“ Kuper je parkirao automobil dva bloka odatle, kod naplat nog automata; kada se vratio, zatekao je ~oveka u odelu od korda kako stoji ispod kro{we srebrnog javora i tare se le|ima o koru drveta. Kosa mu je neuredno padala s temena. „Nisam mislio da }ete se vratiti“, re~e, pogledav{i Kupera. „Kako ste?“ Kuper pru`i ruku, ali ~ovek – koji je izbliza delovao prili~no staro – ustuknu i ne prihvati pozdrav. „Ja sam Kuper.“ ^ovek je {irio zadah svega i sva~ega, pomalo kao sa grad ske deponije. Kuper se trudio da to ne prime}uje. „Nije va`no ko sam ja“, re~e ~ovek, prebacuju}i se s noge na nogu. „Nije me briga ko sam. Nije vredno da se iko time bavi.“ Po gleda prema nebu i po~e da ~upka rukav sakoa. „Kako se zove{?“, blago upita Kuper. „Reci mi svoje ime, mo lim te.“ Izraz na star~evom licu se promeni. Zurio je u plavo nebo bez ijednog obla~ka, i malo potom izustio: „Majka me je zvala Xejms.“ „Dobro. Pa onda, kako si, Xejmse?“ ^ovek se neodre|eno zagle da u svoju ruku, a zatim je pru`i u znak pozdrava. „Da li bi `eleo ne{to da pojede{?“ „Volim sendvi~e“, re~e ~ovek. „U redu“, re~e Kuper, „onda }emo ti to nabaviti.“ Dok su se spu{tali niz trotoar, ~ovek se saplete o ivicu klupe na autobuskoj stanici i gotovo pade preko pumpe za vodu. Stopala su mu i{la upoqe pri hodu, kao da je nekad lomio nogu. Kuper stade da ga usmerava povremeno ga dodiruju}i po le|ima. „Da li bi hteo da ~uje{ malo jevan|eqa?“, upita ~ovek. „Mo`e. Naravno.“ Zastao je i uhvatio se za uli~nu svetiqku. „Ovo je ~etvrta kwiga jevan|eqa. Isus govori. On ka`e, ’Jo{ malo, i svijet me ne vi{e ne}e vidjeti; a vi }ete me vidjeti; jer ja `ivim, i vi }ete `ivjeti. U onaj }ete vi dan doznati da sam ja u ocu svojemu, i vi u meni, i ja u vama.’ To je po Jovanu“, re~e ~ovek. Stajali su is pred restorana „En Arbor“, hamburgerxinice od neona i hroma, tri bloka od univerzitetskog kampusa. „Ima jo{“, re~e starac, „ali se ne se}am.“ „Sa~ekaj ovde“, re~e Kuper. „Idem da ti donesem sendvi~.“ ^ovek je nesigurno gledao u svoj rever, ~eprkaju}i ispup~ewe na tkanini. „Xejmse!“, re~e Kuper glasno. „Obe}aj mi da ne}e{ oti}i!“ ^ovek klimnu. Kada je Kuper iza{ao, nose}i kesu pomfrita, mleko u tetra paku i hamburger, ~ovek se bio pomerio niz ulicu i stajao oslo wen o izlog ribqeg restorana, sa rukama preko lica. „Xejmse!“, re~e Kuper. „Evo tvog obroka.“ Pru`io je kesu. „Hvala.“ Kada je ~ovek sklonio ruke s lica, Kuper uhvati trenutak potpune lucidnosti i razboritosti u wegovom pogledu, u pogledu koji je obuh vatio ulicu i wega samog, doneo sud o tome, a potom se brzo povukao iz bilo kakvog kontakta s tim. Uze ham burger iz omota, na trenutak ga prou~ i, a onda zagrize. Dok je jeo, netremice je gledao prema horizontu. „Moram da idem na posao“, re~e Kuper. ^ovek baci kratak pogled na wega, ponovo klimnu, i okrete glavu u stranu. „[ta da radimo?“, re~e Kuper supruzi. Le`ali su u krevetu pred svitawe, kada su ina~e voleli da razgovaraju. Wegova ruka je po~ivala na wenoj mi{ici, glade}i je odsutno i prisno. „[ta da radimo s tim likovima? Oni su na uli~nim }o{kovima. Svakog meseca ih je sve vi{e. Deca, mu{karci, `ene, svi. ^itava horda. Spavaju u prolazima i guraju naok olo ta u`asna kolica u kojima je sve {to poseduju, i do|e mi da izludim kad ih gledam. Ne znam {ta da preduzmem, Kristin, ali {ta god to bilo, mora}u.“ Drugom rukom je protrqao o~i. „Sawam ih.“ „Ti si tako dobra osoba“, re~e ona pospano. Wena ruka ga okr znu. „Primetila sam to kod tebe.“ „Ne, to je pogre{no“, re~e Kuper. „Ovo nema nikakve veze sa dobrotom. Ne zanima me vrlina. Ja poku{avam da ne poludim kad vidim te qude.“ 131 „Pa, kakav ti je plan?“ Pridigao se iz kreveta i pogledao kroz stra`wi prozor, prema ku}ici na drvetu koju je napravio za Aleksandra, wihovog sedmogodi{waka. Svitalo je, i svetlost je prodirala kroz vene cijanere, padaju}i na wega u prugama. Po{to nije ni{ta rekao, ona progovori: „Palo mi je na pa met. Kad sam te upoznala, pre nego {to si napustio pravni, davao si da ti se pere ode}a {tirkom, i se}am se da si uvek nosio panta lone opeglane na ivicu. Mirisao si na kolowsku vodu, tih dana. Senzualno, bio si ambiciozan. Polako si hvatao bele{ke. Imao si prefiwen rukopis. Vi{e mi se svi|a{ kakav si sada.“ „Se}am se“, re~e on. „Bilo je to na predavawima o neposred nom uzroku.“ „Ne“, re~e ona. „Bilo je o doprinosu i obe{te}ewu.“ „Pa dobro.“ Uzeo ju je za ruku i poveo ka kupatilu. Svakog jutra, Kuper i Kristin su se tu{irali zajedno. On je to zvao umivawem du{a. Frazu je preuzeo od svoje prethodne devojke, mada to supruzi ni kad nije otkrio. Kuper je rekao svojoj supruzi da verovatno, kada napune trideset godina, vi{e ne}e `eleti to da rade, ali sada im je oboma bilo dvadeset osam i delovalo je da se woj i daqe svi|a. Ispiraju}i mlazom vode sapunicu iz o~iju, Kristin re~e: „Kuperu, jesi li ikada bio uli~ar?“ „Ne.“ „Jesi li pu{io puno trave u sredwoj?“ „Ne.“ „Kladim se da si nekada puno pio.“ Bila je pomo}nik javnog tu`ioca i ponekad je donosila svoje profesionalne navike ku- }i. „Pio si to~eno pivo, vaqao se po travwacima i zavijao na ~la nice sestrinstava.“ „Ponekad sam radio i to“, re~e on. Sapuwao joj je le|a. Imala je {iroka, razvijena ramena od silnog plivawa, pa se sapunica, u obliku latini~nog slova ’v’, slivala ka wenom struku. „Radio sam sve te stvari“, re~e on, „ali nikada nisam postao takva osoba. [ta si htela da ka`e{?“ Okrenula se licem ka wemu, osmehnuv{i se. „Mislim da si latentna skitnica“, re~e. „Ali nisam“, re~e on. „Ovde sam. Imam posao. Ovo je ono {to sam. Ja sam otac. Kako mo`e{ da ka`e{ tako ne{to?“ „Da li te volim?“, upita ga, dok je voda padala preko wenog lica. „Ostani sa mnom.“ „Pa, razum e se“, re~e on. „To i nameravam.“ 132 Druga osoba povodom koje se odlu~io da ne{to preduzme sta jala je na vrelom letwem suncu, u senci velikog stabla katalpe, u blizini kioska na }o{ku. Dr`ala je ne{to nalik korpi za ve{, sa {tampanim natpisom „Ameri~ki snabdeva~i platnom“. Bila je odevena u laganu letwu ode}u – havajsku ko{uqu, sa aplika cijom palminog drveta naspram jarko crvenih sun~evih zraka u smiraj, lagane pamu~ne pantalone i crvene starke – i stajala je ~itaju}i kwigu u mekom povezu, dok su na stranice padale kapi znoja s wenog lica. Ovoga puta Kuper je oti{ao pravo u kiosk brze hrane, kupio hamburger, pomfrit i mleko, a onda se vratio. „Doneo sam vam ne{to“, re~e, idu}i ka `eni koja je ~itala. „Doneo sam vam ne{to za ru~ak.“ Pru`io je kesu. „Vi|ao sam vas ovde, na ulici, mnogo puta.“ „Hvala vam“, re~e `ena, uzimaju}i kesu. Otvorila ju je, po gledala unutra i omirisala zahvalno. „Jeste li besku}nik?“, upita Kuper. „Postoji mesto na koje se mo`e oti}i“, re~e `ena. Spustila je kesu i pogledala u Kupera. „Zovem se Estela“, re~e. „Ali ne mo ramo da razgovaramo.“ „O, u redu je. Ako `eli{. Gde se nalazi prihvatili{te?“ „Tamo.“ @ena pokaza krompiri}em koji je izvadila. Pridigla je kesu i po~ela da jede. Kuper baci pogled na kwigu i vide da je na stranom jeziku. Naslovna stranica bila je otpala. Upita je o tome. „A, to?“, re~e ona. Govorila je punih usta, i Kuper se na tre nutak oseti superiorno zbog wenih lo{ih manira. „Radi se o `enama – {ta sve snalazi `ene u ovakvom svetu. Na francuskom je. Nekad sam bila Kana|anka. Majka me je nau~ila francuski.“ Kuper je stajao i ose}ao se nelagodno. Izvadio je kqu~eve iz xepa i vrteo ih oko ka`iprsta. „I, {ta se doga|a `enama u ovom svetu?“ „[ta im se ne doga|a?“, re~e `ena. „Sve im se doga|a. U`asno je, ali ponekad je i u redu, osim toga, s vremenom se navikne{.“ „Izgleda{ tako normalno“, re~e Kuper. „Kako to da si se na {la na ulici?“ @ena se ispravi i pogleda ga. „S mojom glavom nije sve u re du“, re~e ona, trqaju}i oko. „Uglavnom jeste, ali nekad nije. Za brqali su mi ne{to s lekovima, jedna stvar je vodila drugoj, i evo me ovde. Ne `alim se. Nije mi `ivot lo{.“ Kuper je `eleo da ka`e da ona jeste imala lo{ `ivot, ali se obuzdao. „Ako `eli{ da pomogne{ qudima“, re~e `ena, „trebalo bi da ode{ do prihvatili{ta. Potrebni su im volonteri. Qudi ko ji bi ~istili. Mogao bi se tamo osloboditi te krivice, bri{u}i podove.“ „Kakve krivice?“, upita on. 133 „Svi qudi su krivi“, re~e ona. I daqe je `vakala, ali je spu stila kesu sa hranom na zemqu i gledala pravo u Kuperovo lice. On se okrenu prema ulici. Kada je pogledao u automobile, a svi su se zaputili nekuda sa divqom uporno{}u, ko~e}i naglo na cr veno i gule}i gume na zeleno, oseti kao da je katapultiran iz sop stvenog `ivota. „Jo{ uvek si ovde“, re~e `ena. „[ta `eli{?“ „Upravo sam hteo da krenem.“ Bio je iznena|en zbog wene gru bosti. „Ne verujem da si ikada video Stenovite planine ili ~ak {vajcarske Alpe, kad smo ve} kod toga“, re~e `ena, sagiwu}i se da prou~i ne{to nadomak trotoara. „Nisam, u pravu si. Nisam puno putovao.“ „Ne}emo se qubiti, ako si to imao na umu“, re~e `ena, i da qe sagnuta. Potom se uspravila, preletela o~ima preko wega, i skrenula pogled u stranu. „Ne“, re~e Kuper. „Samo sam hteo da ti dam hranu.“ „Dobro, hvala ti“, re~e `ena. „A sad treba da ide{.“ „Ja sam... Upravo sam hteo da krenem.“ „Ne `elim vi{e da razgovaram s tobom“, re~e `ena. „Ni{ta li~no, ali razgovor sa qudima me u`asno umara i isisava mi svu snagu. Hvala ti mnogo, i zbogom.“ Ponovo je sela i otvorila kwi gu. Izvadila je jo{ malo pomfrita i po~ela da jede ~itaju}i. 134 „U~tivi su“, re~e Kuper dok je le`ao kraj supruge. „U~tivi su, ali nisu fini.“ „Fini? Fini? Pobogu, Kuperu, ja sudski gonim silovateqe! Za {to bi oni bili fini? Bili bi ludi kad bi bili fini. Koga je bri ga za fino}u, osim tebe? Ovo su osamdesete, Kuperu. Osvesti se.“ Okrenuo se preko kreveta i spustio ruku na wen bok. „U re du“, rekao je. Le`ali su jedno uz drugo neko vreme, slu{aju}i Aleksandra kako tiho hr~e u svojoj sobi preko puta wihove. „Ne mogu da zaspim, Kuperu“, kazala je. „Pri~aj mi pri~u.“ „Koju bi ve~eras?“ Kuper je bio dobar improvizator u pri~a wu pri~a koje su pomagale wegovoj supruzi da se opusti i zadre ma. „Hana, sprema~ica i wu{kalo?“ „Ne“, re~e Kristin. „Hana me zamara.“ „Avanture Roderika, prodavca osigurawa?“ „I od wega mi je muka.“ „A {ta misli{ o jo{ jednom dosadnom danu u raju?“ „Ajde. Daj tu.“ Tokom narednih dvadeset minuta, Kuper je opisivao lepotu i dosadu raja – savr{ene kapi ki{e, parkove sa pod{i{anim trav wacima, cirkusima i balonima na gas, sufleima koji nikada ne splasnu – i, za dvadeset minuta, Kristin je zaspala, dodiruju}i ga prstima. On se razbudio. „Kristin?“, pro{aputa. Ali ona je spavala. Narednog jutra, dok je Kuper radio za pekarskim pultom, uvijaju}i kroasane sa ~okoladom i bademima, odlu~io je da }e po podne obi}i prihvatili{te i proveriti da li im je potrebna po mo}. Podigao je pogled s prstiju, na kojima su se videli tragovi bra{na i {e}era ispod noktiju, ka {efu Gilbertu, koji je upra vo kuvao kafu i pevu{io uz Koltrejnovu stvar {to je dopirala sa starog radija, polo`enog na vrh miksera. Kuper je voleo pekaru u kojoj se zaposlio. Voleo je wen miris, i sve {to su tamo pravili. Primetio je da hleb qude ~ini neobi~no sre}nima. Mu{terije bi zatvarale o~i kada bi jele Kuperove kroasane, krofne i danska peciva. Pogledao je prema nebu i primetio da je promenilo bo ju, iz bledoplave u tamnoplavu, onu koju su u pakovawu vo{tanih bojica zvali indigoplavom. Po boji neba mogao je proceniti da ima oko sedam sati i da je vreme da otkqu~a ulazna vrata i pu sti prve mu{terije. Nakon {to je Gilbert okrenuo kqu~ u bravi, i mehani~ari iz „Fajerstona“, na dnu ulice, nahrupili unutra da uzmu prve jutarwe krofne i kafu u ~a{ama od stiropora, Ku per je stao iza pulta, u belom mantilu, i posmatrao wihova lica, prikrivene osmehe koji bi se uvek pojavili u trenutku kada qudi osete miris pe~enog testa i za{e}erenog vo}a. Prihvatili{te se nalazilo u centru, u fabrici name{taja koja je prestala s radom tokom recesijske 1979. godine. Kako bi omogu}ili privatnost, prvi volonteri prekrili su predwi pro zor od pleksiglasa duga~kim trakama papira, pa je preko dana svetlost unutar prostorija bila neobi~no obojena – ne{to izme |u naranxaste i be`. ^im se prijavio, dali su mu da obavqa ~udne poslove. Prvo je radio uve~e, delio je hranu – obi~no neko vari vo, sa pire-krompirom kao prilogom, koji je bio nalik na kugle sladoleda. Direktor prihvatili{ta bila je `ivahna i puna~ka `ena po imenu Merilin Adams, koja je, iako ~vrsta i efikasna, delovala prili~no nervozno. Kuperu se svidela ta nametqiva razdra`qi vost. Nije `eleo nikakav sentimentalni naboj na ovom mestu. Oko pet sati u ~etvrtak po podne – pekara se zatvarala u ~eti ri – Kuper je spremao krevete podno prozora kada je za~uo glas iza le|a. „’Ej“, re~e glas. „Ja bih da se prijavim.“ Kuper se okrete. Pred wim je bila najcrvenija osoba koju je ikada video: mladi}eva kosa je bila crvena, lice izgorelo od sun 135 136 ca, prekriveno flekicama, a na sebi je imao, kao da namerno isti~e boju svog tena i kose, jarkoru`i~astu majicu s natpisom Roxy Mu sic. Stajao je tik do prozora, sa svetlo{}u koja mu je dopirala iza le|a, tako da je jedino {to je Kuper mogao da vidi bio wegov ravno du{an, smiren izraz lica i prodoran pogled. Kada se okrenuo, oda vao je utisak da nije sa ovog sveta, poput likova sa fresaka. Kuper je momku objasnio pravila prihvatili{ta i pokazao mu koji krevet mo`e da koristi. Mladi} – delovao je skoro kao de~ak – stajao je i slu{ao, trupkaju}i desnom nogom po podu i mlate}i desnom rukom kroz vazduh, kao da s we otresa vodu. Kada je klimnuo glavom u znak odobravawa, glava mu je brzo letela go re-dole, pa je Kuper pomislio da je ironi~an. „Kako se zove{?“, kona~no je upitao. „Ja sam Kuper.“ „Bili Bel“, re~e mladi}. „^udno ime, zar ne?“ Klimnuo je glavom i pogledao u stranu, ne ~ekaju}i da se Kuper slo`i ili ne slo`i. „Majka me je izbacila iz ku}e pro{le nedeqe. Za{to i ne bi? Imam dvadeset tri godine. Pomislila je da se drogiram. A nisam uzimao drogu. Droga je tako dosadna. Pogledaj samo ove u`asne kapitalisti~ke gu{tere koji je uzimaju i zna}e{ na {ta mislim. Ali jesam bio problem. Imala je pravo. Morao sam joj do}i na tapet. Odlu~ila je da me izbaci na neko vreme. \ubre, |ubre. I tako sam spavao po dvori{tima i klupama, a nekoliko no}i sam prespavao u Arboretumu, ali ima previ{e komaraca u ovo doba godine, pa su me celog izujedali. @iveo sam sa devojkom, ali su me napustile sve `eqe. Ti `ivi{ ovde, Kuperu? I ti si besku}nik, ili {ta?“ „Ja sam volonter“, re~e on. „Samo radim ovde. Imam dom.“ „Ja nemam“, re~e Bili Bel. „Qudi bi trebalo da imaju domo ve. Ja sada ne radim. Izgubio sam posao. Jak sam kô kow, ali sam apati~an. Malo toga me doti~e. Mislim da }u na}i neki od onih poslova za minimalac, ukoliko budem mogao da ga podnesem. Ja sam pametan. Nisam gubitnik. Definitivno nisam jedna od onih musavih spodoba koje ovo mesto nazivaju domom.“ Kuper je ustao i krenuo ka kuhiwi, znaju}i da }e ga momak pratiti. „Nisu oni spodobe“, re~e. „Pogledaj oko sebe. Normalni ji su od tebe, verovatno. Samo nemaju sre}e.“ „Naravno da jesu, naravno da jesu“, re~e Bili, glasom koji je dopirao iza Kuperove glave. Kuper stade da bri{e kuhiwski pult dok ga je mladi} posmatrao. Onda je Bili ponovo po~eo da ma{e desnom rukom. „Moj problem, Kuperu, moj problem je pro blem meseca, a to je besciqnost i poenta da se i{ta radi, a koju uglavnom ne vidim. @elim da le~im qude, ali ne mogu. Sputan sam. Evo {ta se desilo: pre oko godinu dana se dogodio taj dan. Se}am se da je bilo sun~ano, mislim sunce je bilo iza{lo, i ~uo sam lepet tih krila iznad glave, jer sam se nalazio u parku s de vojkom, i hranili smo muslijem golubove. Potom ta buka: lepete, lepete, lepete. Krila, Kuperu, velika krila koja odnose moju du{u. Nisam `eleo da se osvrnem, jer sam se pla{io da su odnela i moju senku. To se mo`e dogoditi bilo kome, Kuperu, bilo kome. U svakom slu~aju, nakon toga, znao sam da ne `elim isto {to i drugi, mislim, nemam nikakve `eqe, a u neko doba dana se desi i da ne mra~im. Moje `eqe su nestale tek tako – pqas, jadne `eqe. Sada sam svetac, ali ne u`ivam u tome nimalo. Mogu da blagoslo vim qude, ali ne i da ih izle~im. Svako mo`e izgubiti du{u na isti na~in kao {to se to meni desilo. Sada je jedino {to imam taj tu`ni robotizovani ose}aj. Zna{, taj ose}aj, kao da je pet sati? Ali tokom celog dana.“ „Pomenuo si majku“, re~e Kuper. Sipao je malo sanitara u su doperu i po~eo da riba. „[ta je s tvojim ocem?“ „Daj meni.“ Bili }u{nu Kupera laktom i stade da ~isti sudo peru, energi~nim, gotovo mahnitim pokretima ruku. „Radio sam ovakve stvari. Otac mi je umro pro{le godine. ^esto sam radio ku}ne poslove. Ja sam mu{ka sprema~ica. Moj otac je bio u bolni ci, ali smo ga izveli, i ja sam poku{avao da budem, {ta ti ga znam, student druge godine, {to je prili~no glupa stvar kojoj mo`e da se te`i, ako boqe razmisli{. Ali sam tako|e sedeo kraj o~eve po steqe i brinuo o wemu – imao je rak pankreasa – i ja sam mu ~itao Popularnu mehaniku1, rubriku o unapre|ivawu doma}instva, i hranio sam ga, kad bi imao apetit, a onda, kad je umro, krila su pre{la preko mene, iako se to dogodilo kasnije i nije bilo puno stvari koje sam `eleo da radim. Kakav slivnik.“ Dok je govorio, pokreti Bilijevih ruku su se ubrzavali kru`e}i oko cevi. „Hajde“, re~e Kuper. „Vodim te na jedno mesto.“ Wegova ideja je bila da obodri mladi}ev duh, ali nije ta~no znao kako da postupi. Spakovao ga je u kola i vozio kraj reke, do parka, gde je Bili iza{ao iz automobila, skinuo cipele i zaga zio u vodu. Sagnuo se i, dok je Kuper posmatrao, zaronio ruke u reku pre nego {to }e se poprskati po licu. Kuper pomisli kako mu lice ima ~udan izraz, ne{to izme|u ekstaze i o~aja. Nije mo gao da se seti re~i kojom bi opisao wegov izraz lica, ali pomi sli da sigurno postoji re~ u nekom stranom jeziku. Nema~kom, na primer. Kada se umio, Bili pogleda prema nebu. Preletali su ih golubovi i zujavci. Nakon {to se smestio na zadwem sedi{tu Ku perovih kola, dok su mu kapqice vode padale s lica, Bili re~e: „Dobar je to ose}aj, Kuperu. Trebalo bi da proba{. Umije{ se nad 1 – Ameri~ki ~asopis koji izlazi od 1902. godine i bavi se automobilima, nauk om i temama iz oblasti tehnologije. (Nap. prev.) 137 vodom koja proti~e, a potom ~uje{ te krike ptica. Voleo bih da mislim kako me to ~ini drugim ~ovekom, ali znam da nije tako. Koliko ima{ godina, Kuperu?“ „Dvadeset osam.“ „Pet godina si stariji od mene. A {ta si rekao, ~ime se ba vi{?“ „Pokaza}u ti.“ Odvezao je Bilija do pekare i parkirao se u sporednoj ulici. Bli`ila se pono}. Nakon {to je Kuper otkqu~ao zadwa vrata, Bili u|e u mra~nu pekaru i po~e da wu{ka. „Svi|a mi se ovo me sto“, re~e. „Ba{ mi se svi|a.“ Otrese nepostoje}u vodu s ruke, a zatim prstom pre|e preko pulta. „Od ~ega je?“ „Puno javorovo drvo. Isto ono drvo koje koriste u kuglanama. Naj~vr{}e koje postoji. Ne mo`e{ ga ulubiti, ni polomiti. Vi di gore.“ Bili koraknu unazad. „Krovni prozor“, re~e. „Kuperu, tvoj `ivot se odvija na samom vrhu jajeta. Ima{ tlo pod nogama i nebo iznad glave. Jesu ti nekad obili radwu?“ „Ne.“ Kuper pogleda u Bilija i spazi to odlu~no, uko~eno zurewe, iza kog se krio miran i prodoran izraz lica, koji je primetio i pre nekoliko sati, kada su se sreli. „Ne“, ponovi. „Nikad.“ Najed nom oseti da se upleo u niz pogre{nih procena. „^ime se bavio tvoj otac, Bili?“ „Bio je hirurg“, re~e Bili. „Operisao je qude.“ Na trenutak su stajali u mra~noj pekari i promatrali jedan drugog. „Idemo na jo{ jedno mesto“, re~e Kuper. „Kupi}u ti pivo. On da moram da te vratim u prihvatili{te.“ 138 Kuperov pas, Hugo, dotr~ao je preko dvori{ta i sko~io na wega dok je izlazio iz automobila. Puno ve{a, uglavnom Alek sandrove majice, vijorilo se na kanapu za su{ewe, na no}nom po vetarcu. Kuper je ~uo de~ju graju sa dna ulice. „Evo nas“, re~e Kuper. „U}i }emo na ova vrata.“ U ku}i, Kristin je sedela za stolom, sa dva rokovnika ispred sebe i poslovnom ta{nom na podu. Iza we, u dnevnoj sobi, Alek sandar je le`ao na tepihu, ispred TV-a, podupiru}i bradu ru kama. Gledao je utakmicu Detroit tajgersa. Oboje su podigli po gled prema Kuperu kada je pokucao na kuhiwska vrata, i u{ao u hodnik u pratwi Bilija, koji je dr`ao ruke u xepovima i klimao glavom u prolazu. „Kristin“, re~e Kuper. „Ovo je Bili. Upoznao sam ga u pri hvatili{tu.“ Bili brzo obi|e sto i rukova se sa Kristin. „Doveo sam ga ovamo na pivo.“ Kristin nije promenila poziciju. Iza osmeha, uputila je prekoran pogled Biliju. „Zdravo“, re~e. „I dobro do{ao, vaqda.“ „Hvala vam“, re~e Bili. Kuper ode do kuhiwe, otvori pivo i donese ga. Bili pogleda u bocu, zatim otpi dug gutqaj. Nakon {to je obrisao usta, re~e: „Boga ti poqubim. Definitivno nisam o~e kivao da se na|em ovde ve~eras.“ „Pa, nismo ni mi, gospodine...?“ „Bel“, re~e Bili. „Bili Bel.“ „Nismo vas ni mi o~ekivali, gospodine Bel. Imate sre}e. Moj suprug obi~no ne radi ovakve stvari.“ Sada je pogledala u Kupe ra. „On ovo nikada, nikada ne radi.“ Kuper pokaza prema dnevnoj sobi. „Bili, onaj tamo je Alek sandar. Kao {to vidi{, on je fan Alana Tramela.2“ Aleksandar se okrenu, pogleda Bilija i re~e: „]ao!“, brzo mahnuv{i. Bili uzvrati pozdrav, no Aleksandar se ve} vratio TV-u, na kom se sada reklamirala pena za brijawe. „Pa, gospodine Bel“, re~e Kristin. „[ta vas dovodi u En Ar bor?“ „Uh, oduvek sam ovde“, re~e Bili. „Zavr{io sam Pajonir sred wu, i tako to.“ Na trenutak posko~i, zatim se primiri. „A ti?“ „A, ne“, re~e Kristin. „Ja sam iz Dejtona u Ohaju. Ovde sam do{la da studiram pravo. Tako sam upoznala Kupera.“ „Mislio sam da je on pekar.“ „Sad jeste. Napustio je prava.“ „Ti nisi?“ Bili baci pogled na Kristinine fascikle. „Po stala si advokat?“ „Postala sam tu`ilac, da, tako je. Javni tu`ilac. To je moj posao.“ „Da li ti se svi|a?“ Kuper pomisli kako }e Bili eksplodi rati; oblivalo ga je sve ja~e i ja~e rumenilo. „O,da“, re~e Kristin. „Veoma mi se svi|a.“ „Za{to?“ „Za{to?“ Ona dodirnu lice i osmeh joj nestade. „Dolazim iz porodice silexija, gospodine Bel. Tri brata. Vezivali su me, i po igravali se sa mnom, i to godinama. Mali razbojnici. Prekr{ili su svako obe}awe koje su mi dali. Onda sam otkrila zakon, kada sam odrasla. Re~ je o ograni~ewima i prinudnim regulacijama i oba vezuju}im sporazumima. To je mre`a re~i, gospodine Bel. Pravne formule za propisivawe pona{awa. To je zakon. Sada imam posao ~iji je smisao da smesti kr{iteqe obe}awa iza re{etaka. To me ~ini sre}nom. [ta vas ~ini sre}nim, gospodine Bel?“ Bili posko~i, a potom se osloni o vitrinu. „Nisam imao snova sve do danas“, re~e Bili, „ali sada imam, videv{i vas i va{u slat 2 – Biv{i bejzbol igra~ Detroit tajgersa, s kojima je 1984. godine osvojio ameri~ko World Series prvenstvo. (Nap. prev.) 139 140 ku ku}u i va{u slatku porodicu. To je ono ~ime bih hteo da se bavim. @eleo bih da budem ba{ kao svi vi. Natakao bih kuvarsku kapu na glavu i stajao bih napoqu, u keceqi, poput jednog od onih serowa iz nedeqnog dodatka, s viqu{kom u ruci, i tako bih prevrtao ham burgere i govorio deci da ne uma~u prste u ~iniju s namazom, nego da se igraju kod prskalice, ili rade takvo neko srawe. Pripadao bih nekom od onih samari}anskih pokreta tipa Spasimo pra{ume, i pitao bih svoju `enu kako `eli da joj pripremim meso, slabije pe~eno ili re{, i ona bi rekla re{, sa onim wenim lepim osmehom, i tako bih ga i pripremio. Jebeno divan ro{tiq bi to bio, sa alu minijumskim stolicama na rasklapawe i papirnim tawirima i je benim ke~apom po celom prokletom mestu. Okeani votke i potoci piva. A, da, poprskali bismo dvori{te onim velikim sprejom koji ubija sve {to se kre}e, tako da satremo sve muve, komarce i ze~eve. Kad smo kod dobrog `ivota, to mora biti to.“ Aleksandar se okrenuo i po~eo da zuri u Bilija, a Kristini no lice se zaledilo u strog izraz. „Zavr{ite svoje pivo, gospodi ne Bel“, re~e ona. „Mislim da sada definitivno treba da idete. Ne oklevajte ni ~as. Zavr{ite pivo i krenite.“ „Da“, re~e on, klimaju}i i cere}i se. „Pretpostavqam da misli{ kako je veoma sme{no ovo {to si upravo rekao“, re~e Kuper s mesta na kom je stajao, iz zadweg dela kuhiwe. „Ne“, re~e Bili. „Ne umem da budem komi~an. Poku{avao sam vi{e puta. Ne ide. Nemam talenta.“ „Jeste li bili u zatvoru, gospodine Bel?“, upita Kristin, gledaju}i u svoju fasciklu i zapisuju}i ne{to. „Ne“, re~e Bili. „Nisam.“ „A, dobro je“, re~e Kristin. „Upla{ila sam se da mo`da je ste.“ „Mislite li da }u tako zavr{iti?“, upita Bili. Ton glasa mu se spustio, u odnosu na pre|a{we mani~no izlagawe, i postao mekan. „Uh, ko zna?“, re~e Kristin, prolaze}i prstima kroz kosu. „Mo`e se desiti, a mo`da i ne.“ „Jer imam utisak da mi `ivot iska~e iz {ina“, re~e Bili. „Prosto mi se ~ini da vi{e nemam kontrolu nad svojim `ivo tom.“ „Sada put pod noge“, re~e Kristin. „Zbogom. Nek te sre}a pra ti.“ „Hvala vam“, re~e Bili. „To je lep blagoslov. I hvala vam za pivo. Zbogom, Aleksandre. Drago mi je da smo se upoznali.“ „Drago mi je da smo se upoznali“, de~ak re~e sa poda. „Idemo“, re~e Kuper, vode}i Bilija za podlakticu. „Put pod noge“, re~e Bili. „Nek te sre}a prati, Bili, zbogom, i u bo`ju mater. Vidimo se, gospodine Olo{u Qudski. Okej, u re du, da, odoh sad.“ Projurio je kroz kuhiwu i pustio da se spoqna vrata zalupe za wim. Kuper je po{ao za Bilijem do kola, a Kri stin je ispratila Kupera pogledom kojim je jasno govorila da }e mu o~itati bukvicu. Na putu do prihvatili{ta Bili se razba{kario na suvoza~ kom sedi{tu. Pet minuta nije progovorio. Zatim re~e: „Prime tio sam ne{to u tvojoj ku}i, Kuperu. Primetio sam u kuhiwi sve one ~a{e i {oqe i tegle u vitrini, i tegle nisu bile obele`ene, bar ne kako se ina~e obele`avaju, pa sam zavirio u jednu od wih, jednu od tih tegli, i zna{ li {ta sam video? Pretpostavqam da zna{, jer je tvoja kuhiwa.“ „[ta?“, upita Kuper. „Bol“, re~e Bili, gledaju}i pravo ispred sebe i klimaju}i glavom. „Ta tegla je bila puna bola. Morao sam odmah da je za tvorim. Sada mi reci ne{to, jer ja nemam odgovor. Za{to ~ovek poput tebe, jedan pekar, dr`i teglu punu bola u svojoj kuhiwi? Mo`e{ li to da objasni{?“ Kroz {ofer{ajbnu Kuper ugleda umiruju}a svetla grada, svetlost lampi kroz prozore ku}a i uli~ne svetiqke koje su se palile. Nekolicina dece se na plo~nicima igrala {kolice i {uge, a trag aviona na nebu se razilazio u naranxastim mlaze vima. Kolika je cena koju pla}a neko ko voli sopstveni `ivot? Osetio je toplinu prema postojawu i prema sopstvenom `ivotu, i zbog toga se osetio krivim. Ostavio je Bilija u prihvatili{tu, ne po`elev{i mu la ku no}. Posmatrao je mladi}a kako skakutavim korakom odlazi do predwih vrata; potom je dao gas i odvezao se ku}i. Kao {to je pretpostavio, Kristin ga je ~ekala i odr`ala mu predavawe u krevetu, o kompleksu krivice u liberalizmu i dovo|ewu primer ka {qama u sopstveni dom. „To je preterivawe“, re~e Kuper. Le`ao je na svojoj polovini kreveta, bokom uz wen bok. „On nije bio to. Ne gre{im. Ne.“ Osetio je wene usne kako se spu{taju na wega i setio se kako je ona oduvek smatrala da ga pogre{no rasu|ivawe ~ini posebno senzualnim. Dva dana kasnije stigao je na posao pre zore i zatekao Gil berta kako nepomi~no stoji ispred Kuperovog pekarskog pulta. Kuper zatvori vrata za sobom i re~e: „E, Gilberte.“ „U redu je“, re~e Gilbert. „Ve} sam zvao policiju.“ „[ta?“ Gilbert mu pokaza. Na drvenom stolu le`alo je na stotine komada polomqenog stakla od razbijenog krovnog prozora, u ob 141 liku par~i}a pice, dok je preko stakla bio krug osu{ene krvi {irine {oqice za ~aj. Mawe mrqe krvi, nalik zakasnelim mi slima, prostirale su se oko klupe, i preko poda vodile do kase, koja je bila silom otvorena. Kuper zate~e sebe kako gleda uvis. Ptica, za koju nije znao kojoj vrsti pripada, spustila se na polo mqeni prozor. „Dvesta dolara“, re~e Gilbert, nagla{avaju}i re~i. „Neko se sav isekao za bednih dvesta dolara. Dao bih toj budali sto dola ra da ne provaquje, samo da me je pitala. Ali zna{ zbog ~ega se u stvari brinem?“ „Krv“, re~e Kuper. „Bingo.“ Gilbert je klimnuo glavom i naka{qao se. „Nervira me pomisao na krv tog momka u mojoj kuhiwi, na podu, na stolu, i tamo po vanglama. Stvarno to mrzim. Pekara. Kako jebeno glupo mesto za provalu.“ „Jesam li ti rekla?“, likovala je Kristin, peru}i Kuperovo lice. Potom ga je okrenula i sipala mu gel za tu{irawe preko le|a i guzova. 142 Avgust. Tri dana uo~i Kristininog ro|endana. Kuper i we gov sin i{li su niz ulicu Mejn prema prodavnici igra~aka kako bi kupili poklon, malog pli{anog fazana, kojeg je Aleksandar primetio pre nekoliko meseci. Aleksandrova ruka je po~ivala u Kuperovoj dok su prelazili ulicu, nakon {to su sa~ekali znak za pe{ake na semaforu. Aleksandar je tra`io od Kupera ta~nu definiciju trolova, i da mu ka`e po ~emu se razlikuju od gulova. Hteo je da zna i {ta su ta~no, ta~no, goblini, i kako nastaju? U {umama? Mogu li se oni roditi bilo gde, poput trolova? Malo napred, kraj izloga radwe sa sportskom opremom, sedeo je ~ovek odeven u prqavo sme|e odelo od korda: Xejms. Sastavio je {ake na ~elu, a pal~eve stavio na slepoo~nice, kako bi se za{ti tio od sunca. Dok su Kuper i wegov sin prolazili, Xejms progovo ri. Nije tra`io novac. Re~e: „Zdravo, Kuperu.“ „Zdravo, Xejmse“, re~e Kuper. „Je li to tvoj mali?“ On rastavi prste i pokaza na Aleksan dra. „Jeste.“ „Tata“, re~e Aleksandar, vuku}i oca za ruku. „Lep de~ak“, re~e Xejms, gledaju}i ispod oka. „Li~i pomalo na tebe.“ Starac je {irio onaj isti zadah. Na gradsku deponiju, na sve. „Hvala ti“, re~e Kuper ozareno. „Zgodan de~ko, zar ne?“ „Vaistinu“, re~e Xejms. „Ho}e{ li da ~uje{ ne{to iz jevan |eqa?“ „Ne}u, hvala ti, Xejmse“, re~e Kuper. „Krenuli smo da kupi mo ro|endanski poklon majci ovog mladog gospodina.“ „Pa, ne}u da vas zadr`avam“, re~e starac. Kako je Kuper posegnuo za svojim nov~anikom, Aleksandar re~e: „Tata, nemoj.“ „[ta?“ „Ne daj mu pare“, re~e de~ak. „Za{to?“ Aleksandar ne progovori. Vrteo je glavom, negoduju}i, i gle dao ~as u Xejmsa, ~as u oca. Ustuknuo je s trotoara, ispu}iv{i dowu usnu, dok su mu se zenice {irile i vla`ile. „Izvoli, Xejms“, re~e Kuper, prate}i pogledom sina, koji se udaqio niz ulicu i sakrio u ulazu prodavnice alata. Pru`io je starcu pet dolara. „Bog te blagoslovio“, re~e Xejms. „I hvaqen Isus.“ Stavio je novac u xep, a potom je spojio ruke ispred grudi, spustio se na ko lena, i po~eo da se moli. „Zbogom, Xejmse“, re~e Kuper. Xejms klimnu zatvorenih o~i ju. Kuper potr~a niz ulicu da stigne sina. Nakon {to se isplakao, Aleksandar priznade ocu da je bio upla{en – upla{en da }e on dovesti tog prqavog ~oveka u ku}u, kao {to je u~inio i sa crvenokosim momkom, i da }e mu dozvoliti da ostane, u podrumu ili u rezervnoj sobi. „Ne bih to u~inio“, re~e Kuper. „Zaista. Ne bih to u~inio.“ „Zar ne bi?“ upita wegova `ena, te no}i, u krevetu. „Zar ne bi? Mislim da bi.“ „Ne. Ne u ku}u. Ne ponovo.“ Ali bio je optu`en, pa je ustao, i uputio se, niz hodnik, do sobe svog sina. Ku}a je bila wihova, ni~ija drugo; wegovi koraci bili su jedino {to se ~ulo. U Aleksandrovoj sobi, pod prigu{e nim svetlom no}ne lampe, Kuper ugleda sinovqeve modele aviona i postere wegovih bejzbol heroja, ali gledaju}i po sobi imao je utisak da ne{to nedostaje. Kasica prasica, puna nov~i}a, bila je nestala. Upla{io se mog davawa milostiwe, pomisli Kuper zaviru ju}i ispod kreveta, gde ugleda kasicu prasicu, odmah do Aleksan drove omiqene lopte. Kuper se vrati u postequ. „Sakrio je svoj novac od mene“, re~e. „Oni to rade, zna{“, re~e Kristin. „I nastavqaju to da ra de.“ „Ne mo`e{ da spava{“, re~e Kuper, dodirnuv{i suprugu. „Ne“, re~e ona. „Ali u redu je.“ „Ne mogu da ti pri~am o raju“, re~e joj Kuper. „Ispri~ao sam ti sve pri~e koje znam.“ 143 „Pa {ta onda ho}e{?“, upita ona. On spusti svoje ruke na wene. „Prihvati me“, re~e on. „Oh, Kuperu“, re~e ona. „Na koji na~in, ovoga puta? Na koji na~in?“ Umesto odgovora, on se okrenu prema woj, i, najti{e {to je mogao, da ne bi probudio wihovog sina u susednoj sobi, uze je u za grqaj, i zadr`a je tako. ^ARLS BAKSTER (Charles Baxter, 1947) – ameri~ki prozni pi sac i pesnik. Predaje kreativno pisawe na Univerzitetu u Minesoti. Autor vi{e romana, pesni~kih kwiga i zbirki pri~a. Prema wego vom romanu „Praznik qubavi“ (Feast of love) Robert Benton je snimio film sa Morganom Frimenom u glavnoj ulozi (2007). K. \. 144 Kristijan Morgen{tern PESME Preveo s nema~kog Bojan Beli} Uzdah Klizao se uzdah no}nim ledom veselo sred qubavnih i radosnih sawa. Pokraj gradskog zida u sne`nosti beloj zidina gradskih sija{e zdawa. U mislima mu devojka jedna i u`aren ostade sred mesta. Otopi se pod wim staza ledna – on potonu – i zanavek nesta. Bre@uqak Kako bre`uqak ~udesno stoji, sasvim se uz srce sunca savi, vetar se bujnim krilima svojim vrhom gore pru`io u travi. Protkaju ga {areni leptiri, peva vazduh o p~elama vrednim, a iz topline zemqe se {iri podatni miris medni. Ve^e Tamnom somotskom cipelom kroz umorni kraj gazi ve~e, a mantil vijori smelo i dreme` mu s ruke te~e. I svojim tihim bakqama upali sve}e zvezdane. Miruj, srce! Ne mo`e tama nijednu tugu da kane. 145 Kijavica Na terasi ~u~nu kijavica, gledaju}i svojih `rtvi lica – i obru{i se s groznim besom tim ba{ na ~oveka po imenu [rim. Pol [rim „p}iha!“ odgovori smesta, tek mu nazeb s ponedeqkom presta. Detli] Detli}u, snaga je tvoja preka! Zvoni dubom praznog bora jeka tvog kqucawa. Bilo bi mi lako, da kroz qude ja prodirem tako. Sablast Ima jedna sablast, `dere xepne maramice; i prati te na tvom putovawu, `dere ti iz kofera, iz kreveta, sa no}nog sto~i}a, kao ptica iz ruke, mnogo puta, ne sve, ne odjednom. Sa osamnaest marama, ti, gordi kormilar, putuje{ tamo na more tu|ine, sa osam do sedam okre}e{ nazad, ~emer doma}ice. Septembarski dan 146 To je jesewa bistrina `alno slatka, {to te osloba|a, ali te i ste`e; kad kristalna odora istine satka niz brda i {ume duha tkawe sve`e. To je jesewa bistrina `alno slatka. Dve paralele Po{le su dve paralele u beskraj da se pru}e, dve uspravne du{e smele iz postojane ku}e. Htele su biti zajedno do samog groba bajnog: to be{e jedino vredno ponos i mesto tajno. Deset svetlosnih godina tekla su putovawa, al’ samotnost ih je wina od zemnog sklonila znawa. Da l’ jo{ behu paralele? To ni same nisu znale – ve~nim svetlom du{e smele zajedno su proticale. I svetlost je kroz wih sjala, kad postade jedno s wima; ve~nost ih je progutala poput bra}e serafima. Ti si moje kopno Kô kopno postoji{, ja sam tvoja plima, da omorim te patim; ti si zaliv kojim moja krv put ima da se ve~no vrati. Pokraj tebe stalo, nosi moje ogledalo hiqadu zvezda sjaj; ne~ujno je dato tvoje {koqke zlato za moj morski kraj. 147 To be[e takav prepodnevni ^as To be{e takav prepodnevni ~as, da se pesma riba mogla ~uti, bez vala da treskom ga pomuti, miri{e vazduh, ne ~uje se glas. Jedino ribe ne~ujno seku to jedro ti{ine prostrane, pesme mudrih miliona teku pod sun~anim ogledalom zbrane. Sre]a je kao miris cvetni Sre}a je kao miris cvetni, koji pokraj tebe mine… Mra~nu neman sluti{, kojoj nijedna re~ ne slu`i – otvara{ o~i, zabacuje{ glavu – i, ah! kraj tebe je. Ovde u gaju le@ati s tobom Ovde u gaju le`ati s tobom, na posteqi mahovine, vetrom ovijen, u {apatu, u `uborewu, tihe drage re~i pome{ati, i jo{ ~e{}e }utawu poqupce duge pridru`iti, neprekidno – nezasito, davati ih, primati ih, jedan u drugom rastakati, od vremena i sveta zaboravqene. Ovde u gaju le`ati s tobom, na posteqi mahovine, vetrom ovijen. Nebo i zemqa No}ni hrt je kao dete plakô, dok mu se ki{a slivala dlakom. 148 Za `enom mladog meseca peni, ona be`i telom izvijenim. Ispod se pru`a tamnog mesta mrak, nasuprot poqa lugarov korak. Novi sneg Po paperju pahuqa razigranih tajni trag cipele prvi put gaze, i taj puteqak isko{eni, rani, po sne`nom poqu devi~anske staze – Detiwe dra`i taj po~etak ima, kad ti {uma pro`ubori ~elom il’ kada gle~er blistavim zracima govori du{i u pozdravu vrelom. Oluja u oktobru Red stabala zawihanih usred ve~erweg ruja – pred purpurnom smr}u zbrani sni `ivotnih oluja – Svuda `amor li{}a pada – u vrtlogu gomila – i jeza se no}nog hlada sva u `ubor slila. Ne! Vrvi li jek oluje? Crvi} li podvriskuje? Da l’ zove huk sove sa kule ove? Ne! To konop ve{ala stoji koji je kraja debelog, je~i pritom kô kopito kad vu~e telo kquse neko jer bi htelo na}i vrelo ({to je mo`da podaleko). 149 KRISTIJAN MORGEN[TERN je ro|en 1871. u Minhenu. Kra}e vreme radio je kao novinar, da bi ve}i deo `ivota proveo u putova wima po Nema~koj, [vajcarskoj i Italiji, mewaju}i klimu kako bi poboq{ao zdravstveno stawe. Objavqivao je pesme, ali je wegova po ezija za `ivota bila slabo prime}ena. Preminuo je od tuberkuloze 1914. Verovatno je jedini nema~ki pesnik XX veka ~ije pesni{tvo s jednakim uspehom obuhvata lirske, postromanti~arske motive, ele mente satire, poetske igre apsurda i fantasti~nog, humor, kalambur sku, virtuoznu versifikaciju, ali i tradicionalno nasle|e nema~ kog stiha. Dela: „In Phanta’s Schloß“, „Auf vielen Wegen“, „Ich und die Welt“, „Ich und Du“, „Wir fanden einen Pfad“ Bojan Beli} 150 Gotfrid Ben PUTOVAWE Prevela s nema~kog Nikolina Zobenica Rene nije `eleo da putuje u Antverpen, ali kako druga~ije da izbegne iscrpqivawe? Nije mogao da stigne do podneva. Morao ih je obavestiti da ne mo`e sti}i danas u podne zato {to putuje u Antverpen. U Antverpen, pomislio bi neko? Posmatrawe? Sni mawe? Raspredawe? To mu se ~inilo neprihvatqivim. Ciq mu je bio da obogati i nadogradi svoju du{evnost. I sad je zami{qao kako sedi u vozu i iznenada pomisli na to da oni u tom trenutku za stolom razgovaraju o wemu, o tome da je otputovao; ~ak i da to samo spomenu, kao odgovor na neko uzgred postavqeno pitawe, makar samo da poku{ava da uspostavi veze s tim gradom, sa sredwim vekom i s kejom na reci [eldi. Ose}ao se dotu~eno, znoj se slivao s wega. Dok je gledao u neo dre|ene i jo{ uvek nepredvi|ene, u svakom slu~aju, jo{ uvek ne znatne i jadne doga|aje koji ga ~ekaju u `ivotu, spopao ga je ose}aj da skre}e sa `ivotnog puta jednog gospodina. Ose}aj sputanosti i slabosti obru{io se na wega poput pro loma oblaka. Jer ko mu garantuje da }e uop{te mo}i da ispri~a ne{to o tom putovawu, da }e zaista poneti ne{to sa sobom, da }e o`iveti, da }e se u wemu odigrati ne{to nalik do`ivqaju? Velike neprijatnosti, kao voz, ose}awe stalo`enosti prema nekom gospodinu, izlazak sa stanice za dolaske, usmereno kretawe prema ciqu, prema odre|enom mestu; sve to je moglo da se odigra sa mo u tajnosti, da se podnese u sebi, bez utehe, duboko unutra. Kako mu je uop{te pala na um zamisao da napusti sve ono {to mu je ispuwavalo dane? Da li je bilo ludo smelo iza}i iz kalupa koji ga je nosio? Da li je verovao u to da se mo`e pro{iriti, da li je prkosno izazivao slom tog kalupa? Ne, rekao je sam sebi, ne. Mogu da se zakunem u to: ne. Mada, on da kada sam iza{ao s posla, ponovo mirisao na qubi~ice, napu derisan, pri{la mi je devojka belih grudi, nije se ~inilo iskqu ~enim da }e je on otvoriti. ^inilo se da je mogu}e da se istakne i da bude deo strujawa. Obala se pomerila u novu oblast mogu}no 151 152 sti o koju su udarale plave grudi mora. Ali samo zbog pomirewa i}i }u da jedem. Individue je prepoznao po wihovom klawawu na vratima. Ko je to bio? Sedeo je mirno. Velika gospoda su hodala polako. Sad je gospodin Jansen pri~ao o posebnostima nekog tropskog vo}a koje ima jezgro veli~ine jajeta. Meso se jede ka{ikom, iz gleda poput `elea. Neki su smatrali da ima ukus oraha. Nasu prot tome, on je uvek smatrao da ima ukus jajeta. Jede se posoqeno i zabibereno. Re~ je o ukusnom vo}u. Jeo je po 3-4 komada dnevno i nikada nije primetio neku ozbiqnu {tetu od toga. Gospodin Kerner je smatrao da je to izvanredno. Posoqeno i zabibereno vo}e? To mu se ~inilo neobi~nim, i zauzeo je stav. Ako wemu ima ukus jajeta, primetio je gospodin Mau, to ukazuje na subjektivnost suda, {to je pomalo zvu~alo kao odbacivawe, kao da on li~no ne vidi ni{ta nepremostivo u tome. Osim toga, nije to ba{ tako neobi~no, vratio se gospodin Ofenberg na pitawe uobi ~ajenog, jer, na primer, i paradajz je vo}e, zar ne? Kako je samo bi lo savr{eno kad je gospodin Kricler morao da pomene jednog svog ro|aka koji je i u svojoj sedamdesetoj jeo diwe sa senfom, i to ~ak u ve~erwim satima, iako se to tada nipo{to ne preporu~uje? Sve u svemu: Da li je to zaista bila tako neobi~na pojava, ta kore}i doga|aj, pogodan da privu~e pa`wu {irih krugova, bilo zato {to bi u svojim uop{tavawima mogao dovesti do sumwivih posledica, ili zato {to je kao do`ivqaj iz posebne tropske at mosfere pogodan podsticaj na razmi{qawe? Kad je do{lo dotle, Rene je po~eo da drhti, gu{io se nad ta wirom i s mukom jeo meso. Da nije mo`da ipak mislio na bananu, insistrao je gospodin Kerner, to meko, pomalo rahlo i duguqasto vo}e? Bananu, usprotivio se gospodin Jansen? On, poznavalac Kon ga? Dugogodi{wi putnik po Moabangi? Ne, to je zaista sme{no! On je iza{ao daleko van tog kruga. Kakva su im to pore|ewa? Jagoda ili orah, mo`da tu i tamo kesten, ne{to ju`nije. Ali on, slu`be ni predstavnik u Hulemakongu, koji je do{ao iz xungli Xamba? Sada ili nikada, uspon ili propast, ose}ao je Rene, i: zaista nikada nije primetio neku ozbiqnu {tetu? kontrolisanim gla som je napipao put u ustalasala ose}awa, zami{qaju}i sliku za prepa{}ewa i sumwe stru~waka: Stajao je pred ni{tavilom; Da li }e odgovor sti}i? Ali na kraju krajeva, zar nije on sedeo na toj drvenoj stoli ci, okru`en `amorom znawa o opasnostima tropskog vo}a, kao da promi{qa i poredi podatke i pri~e o sli~nim do`ivqajima, on – }utqivi istra`iva~, lekar {krt na re~ima zbog prirode svog posla i svoje naravi? Jedva primetno, kroz spu{tene kapke, podigao je pogled s mesa i obuh vatio sve redom, polako se raz vedriv{i. Ne bi se to jo{ uvek moglo nazvati nadom, ve} lakim pokretom vazduha. A onda je stigla i potvrda: nekoliko gospode je smatralo da je ta ~iwenica u stvari od zna~aja za uklawawe nastale sumwe. I sumwe vi{e nije bilo: nekolicina wih je kim nula glavom `va}u}i. Uzvik radosti se vinuo unutar wega, pesma trijumfa. Odjek nuo je odgovor kao dokaz za sumwi~avce, i to upu}en wemu. Ukqu ~ivawe je uspelo, nastupilo je vrednovawe; jeo je meso, dobro po znato jelo; izjave su se nadovezivale na wega, postao je deo oku pqawa pod svodom velike radosti; ~ak je i dogovor za popodne na trenutak bez potresa sevnuo kroz wegovo srce. Mu{karci su mirno sedeli. Rene je u potpunosti u`ivao u trijumfu. Za wega je bio veliki do`ivqaj to {to su mu se svi za stolom obra}ali sa gospodine, {to kao gospodin nakon obroka nije prezreo malo rakije i prihvata je uz skromnu {alu, ohra bruju}i druge, ali i odlu~no odbija svako preterano u`ivawe u alkoholu, {ire}i izvesnu atmosferu prijatnosti. Ostavqao je utisak ~estitosti i jednostavnog zalagawa za sopstveno ube|ewe; ali kao da bi mogao da prihvati i druga~iji stav: ima ne~eg isti nitog u tome. Ose}ao je da su mu crte lica uravnote`ene; hladna smirenost, ~ak nepokolebqivost na wegovom licu pomogla mu je u pobedi; i to je nosio sve do vrata koja je zatvorio za sobom. Poput senke je prolazio hodnikom, ponovo sa ose}awem kao da urawa u san i ostavqa vrtlog iznad sebe, zavr{ava s negativ no{}u, potvr|en samo kao prosek. Dve prostitutke su brisale hodnik, primetile su ga izdaleka, ali su se pretvarale da su za uzete poslom dok god je bio u blizini. Tek sad im se u o~ima iz nenada pojavio pogled prepoznavawa, ~ednost i prepoznavawe iz zrelosti krvi. Ali, pomislio je Rene, poznajem ja vas `ivotiwe, vi{e od 300 nagih svako jutro! ali kako samo ubedqivo glumite qubav! Po znavao sam jednu koja je za dvadeset pet mu{karaca predstavqala zanos, jezu i leto oko kojeg su oni cvetali. Ona je izgradila taj kalup, i to se zaista de{avalo. Tra`i}u i ja neki kalup i napu sti}u sebe, ulan~ane bre`uqke stvarnosti, o taj pejza` koji ~ine samo stvari! Iza{ao je iz ku}e. Svetle avenije su bile tu, svetlo puno za nesenosti, lovorike u cvatu. Bilo je to predgra|e; siroma{ni iz podruma, bogaqi i grobovi, toliko toga bez osmeha. Ali Rene je mislio, svaki ~ovek kojeg sretnem je jo{ jedna oluja koja preti wegovoj sre}i. Negde je moje te{ko, neodgodivo iscrpqivawe. I{ao je polako, probijao se. Ve} mesecima se nije zatekao na ulici u to vreme. Pa`qivo je izlistavao ono {to mu je i{lo u 153 154 susret, ispipavaju}i pogledom ispod kapaka koji su se ve} skla pali od umora. Treba prihvatiti, viknuo je sebi, uspostaviti red ili pre}i preko svega ispitiva~kim pogledom. Iz priliva stvari, `amo ra zvukova treba stvoriti mirnu povr{inu za strujawe svetlosti, sebe. I{ao je kroz nepoznat kraj, ali ipak je mogao da nai|e neki poznanik i upita ga odakle i kuda ide. I mada je u svako doba za to imao nekog pacijenta pri ruci, to se ipak nije desilo, i u`asavao se od do`ivqaja pred sobom: da ni iz ~ega stupi u pitawe, utone u nagon, nemo}an da se ve`e, a ipak ra~unaju}i na odr`awe. Stidqivo je pogledao oko sebe; ku}a i drvo su stajali podru gqivo; ponizno je po`urio pored wih. Ku}a, rekao je slede}oj zgradi, ku}a, onoj posle we; drvo, svim lipama na putu. Radi se sa mo o posredovawu, pojedine stvari su ostajale nedirnute; ko je on da uzme ne{to ili da previdi ili stvori, bune}i se? Samo da malo kora~a po suncu, nije `eleo ni{ta vi{e od toga; da mu bude toplo, i nebo je bilo plavo; bez kraja, maj~inski i ne`no u prolazu. Jo{ se nije bio udaqio od bolnice, a ve} ga je spopala muka. Kuda je nosio sebe, mo`da u svemir? Da li je bio sawar koji meko luta po padini, ili pastir na bre`uqcima? Da li je mo`da on pri{ao majskom kestenu, kucaju}i po grani no`em od roga dok u soku sa grane ne klizne kora i ne postane izdubqena frula? Pesme, da li ih je imao? Da li je mo`da bio slobodwak koji jedri a svuda oko wega je zemqa, onaj koji gasi pogledom? O, ipak je oti {ao predaleko! Ve} je pored ulice lelujalo poqe, pod `utim olu jama umrqanog neba, i jedna kola su se zaustavila na rubu grada. Nazad! rekli su, jer talas bezobli~nosti se pribli`avao, a bezo balnost je le`ala oslu{kuju}i. Sad ga je ulica ponovo primila, pravo i pod niskim svetlom. I{la je ozbiqna od vrata do vrata, oko nogu glasnice; iz kuhiwe u podrumu su preko we provejavali miris hrane i neophodnosti; gospodin je ispred ogledala pa`qivo ~e{qao bradu; korak je od zvawao po metalu, op{te dobro se brinulo za odvodwavawe; re {etkica se nalazila na zidu, zimi nije bilo mraza, i na wegovo mesto su do{li kopawe i okno? Kako je ulica usamqena, mislio je Rene, tako jednozna~no fiksirana i razvojno-istorijski jedva promi{qena; ali je lepo i sigurno pe{a~iti ovuda, uliva se tako blizu tela i u stvari se vi{e ne mo`e ni hodati, ve} samo sawati na le|ima wene svrhe. Krznom i kovrxicama dame su isticale svoj pol. Procvat, zapquskivawe, jorgovani stida od somota i trake preko bedara. Renea je okrepqivala ure|enost somotskog kaputa, nemirno uspe {no podre|ivawe materije pojmu skrivawa; trijumf je do{ao na suprot ciqanom, kauz alno vo|enom delovawu. Ali – i iznenada je video `enu nagu – ne ova; to mora biti neka otre`wena, neka koja se mo`e jo{ jednom saviti. Onda mu je pri{ao jedan gospodin, i ha ha, i lepo vreme, o ovome i onome, pro{lost i budu}nost, neko vreme u kategorijal nom prostoru. Kad je oti{ao, Rene se zateturao. Svi su `iveli s te`i{tem na merdijanima izme|u refraktora i barometra, on je samo bacao poglede iznad stvari, paralisan ~e`wom vri{tao je za azimutom, za jasnim logi~kim ~i{}ewem, za re~ju koja ga obu zima. Onda je postao stalo`en ~ovek oko kojeg preko dana gore predmeti, a no}u san, ~ovek koji smireno stoji ispred stanice bez obzira na zemqu oko wega, ukorewen, neoboriv? Hteo je da putuje; ali sada su pruge sijale preko ulice, i po gled mu je ve} klonuo. Oh, da postoji zemqa, zaista zelena, sna`no zemqana, srebrno udaqena, preko koje bi pogled leteo kao kri lo, i gradovi, nisko beli, na obalama, i kuter, sme|i, koji ~ovek uzme, voli i zaboravi. Ili `ivot oko to~ki}a jednog sata; ruka oko lukovice zumbu la; rame koje vu~e ribarsku mre`u, srebrnu, i wen ulov na obalu. Tamo, kroz svetao tanak vazduh do kojeg su dosezali pupoqci, i ispod prve zvezde, pro{la je neka `ena i mirisala je plavo i posegnula je za Reneov om lobawom i polo`ila ju je duboko u kri lo, name{taju}i je, a iznad ~ela mu je po~ivala rana no}. Rene je zajecao: ko tako duboko kao ja puca ispod materije, ko ga predmeti tako usu`wavaju povezano{}u kao mene, ali upravo ova lutaju}a voda, duboka, tamna i boje qubi~ice, iz otvora jed nog pazuha – na mene pada pra{ina od drobqewa. Izme|u ulica te~e no}, preko belog kamewa se plavi, zgu {wava zanesenost; `bunovi se otapaju, kako samo prolaze! Ki{a je pala i otopila kalup. Stanovi su stali pod mlaku vodu, ceo grad je bio u prole}nim oblacima. On je lebdeo iznad wega, zanesen, usamqen, s krunom odnekuda. Iznenada je postao gospodin sa koferom koji putuje zemqom, dolinama. Bre`uqci su se ve} zatalasali, blago po{umqeni; a za wima bratski i po qane; pomirewe je stiglo. Gledao je du` ulice i otkrio kuda. U{ao je {u{te}i u tamu jednog bioskopa, u nesvesnost parte ra. Crvenkasto svetlo se {irilo u {irokim vazama sa razasutim cve}em do prekrivenih vise}ih lampi. Blizak i topao zvuk vio lina je dopirao do zaobqenosti wegovog mozga, stvaraju}i istin ski sladak ton. Rame se nagiwalo ka ramenu, predaja; {apat, pri dru`ivawe; opipavawe, sre}a. Jedan gospodin mu je pri{ao sa `enom i detetom, nabacuju}i mu poznanstvo, razvu~ene usne i ra dosni osmeh. Ali Rene ga vi{e nije prepoznavao. 155 U{ao je u film, u gest koji razdvaja, u tu mitsku silu. Velik pred morem, navla~io je oko sebe kaput kao oblak, jak na mu je stajala u naborima pred sjajnim vetrovima; udarala je kroz vazduh kao po `ivotiwi, i kako li je samo opijenost hladi la posledweg od plemena. Kako je udarao nogom o pod, kako je sna`no naduo koleno. Pepeo je otro rukom, le`erno, obuzet velikim stvarima koje su ~ekale na wega iz pisma koje je doneo stari sluga na ~ijim kole nima se quqao predak. @eni na izvoru je otmeno pri{ao starac. Kako je dojiqa ustuknula, s krpom na grudima. Kako mila dru`benica! Kao srna izme|u junaca! Kakvo vite{ko lovstvo! Kakva srebrna brada! Rene je jedva disao, obazrivo, da to ne uni{ti. Jer zavr{eno je, okon~ano. Preko ru{evina bolesnog vremena na{li su se pokret i duh, bez posredovawa. Iz te dra`i je jasno izjedrila ruka; sa svetla ka bedru, lagan zamah, od grane na granu. Bujica je {umila u sebi. Ili ako nije bilo strujawe, onda ba cawe kalupa, igra u koncima, besmislena i zavr{etak oko svakog poruba. Rene, tvorevina, jasan skup, u raspadu, izgrizen od plavih uvala, svetlo koje se smeje preko kapaka. Stupio je na aveniju. Zavr{io je u nekom parku. Smra~ilo se, prete}i, obla~no i jezovito, ponovo taj ose}aj da tone u san, a da ga ne mimoilazi vrtoglavica, zavr{en negativno, potvr|en samo kao prosek; ali jo{ je i{ao kroz prole}e, i stva rao je sebe pored svetlih anemona du` travwaka i naslonio se na stub sa statuom, mrtva~ki belom, ve~no mermernom, s ponekom na puklinom, pred kojom ju`no more nikada ne prolazi. 156 GOTFRID BEN (Gottfried Benn) ro|en je kao sin luteranskog sve{tenika u maju 1886. godine. Studirao je teologiju i filozofi ju u Marbugu, a zatim je pre{ao na studije medicine u Berlinu, da bi kasnije radio kao vojni lekar i kao patolog i serolog u berlinskim bolnicama. Ovo iskustvo je uticalo na sadr`inu wegove prve zbirke pesama pod naslovom Mrtva~nica (Morgue, 1912), u kojoj je radikalno doveo u pitawe tada uobi~ajeno shvatawe poezije i prikazao banal nost qudske egzistencije i wenog telesnog propadawa. Nakon zbirke pesama Sinovi (Söhne,1913) objavio je novele pod naslovom Mozgovi (Gehirne, 1916), nastale tokom Prvog svetskog rata. Ovde kroz prizmu misli mladog lekara Renea, kojem preti ludilo, Ben daje sliku pro padawa sveta i raspadawa ~ovekovog Ja. Potom nastaje zbirka pesama Meso (Fleisch, 1917), u kojoj Ben iskazuje svoj prezir prema qudima proiza{ao iz u`asa rata koje je do`iveo. Objavqivawem sabranih spisa iz 1922. godine, zavr{ena je wegova ekspresion isti~ka faza. U kasnijim tekstovima Ben se bavio istorijsko-filozofskom kritikom vremena, zastupao je nihilizam i sve vi{e se anga`ovao za nacionalsocijalisti~ku politiku. Razo~arav{i se u novu vlast, Ben se ponovo okrenuo poeziji i medicini. U to vreme su nastale i wegove Stati~ne pesme, objavqene tek posle Drugog svetskog rata (Statische Gedichte, 1948) u [vajcarskoj. Ova zbirka pesama je Benu obezbedi la slavu i izvr{ila veliki uticaj na posleratnu nema~ku liriku. U autobiog rafiji Dvostruki `ivot (Doppelleben, 1950) Ben je poku{ao da opravda svoje zalagawe za nacionalsocijalizam. Slede}e godine mu je dodeqena jedna od najpresti`nijih nagrada u Nema~koj, Nagrada Ge orga Bihnera, a zatim su usledile i druge po~asti, koje je dobijao sve do 1956. godine, kada je umro od raka, u Berlinu, u sedamdesetoj godini `ivota. Nikolina Zobenica 157 Peter Biksel ^OVEK S PAM]EWEM Prevela s nema~kog Nikolina Zobenica 158 Poznavao sam jednog ~oveka koji je znao napamet ceo red vo `we, jer jedino su mu vozovi pri~iwavali radost, pa je sve vreme provodio na `elezni~koj stanici posmatraju}i vozove kako dola ze i odlaze. Divio se vagonima, snazi lokomotiva, veli~ini to~ kova, divio se kondukterima koji iska~u i uska~u u vozove i {efu `elezni~ke stanice. Poznavao je svaki voz, znao je ta~no odakle dolazi, kuda ide, kada }e sti}i u koje mesto i koji drugi vozovi polaze odatle i kada }e oni sti}i. Znao je brojeve vozova, znao je kojim danima voze, da li imaju kola za ru~avawe, da li su planirani prikqu~ci ili nisu. Znao je koji vozovi imaju po{tanske vagone i koliko ko{ta karta za Fra uenfeld, Olten, Niderbip ili bilo gde drugde. Nije i{ao u kafane, nije i{ao u bioskop, u {etwu, nije imao bicikl, radio, televizor, nije ~itao novine, kwige, a i da je dobi jao pisma, ni wih ne bi ~itao. Za to nije imao vremena, jer je dane provodio na `elezni~koj stanici, i samo kad bi se promenio red vo`we, u maju i oktobru, bio bi odsutan nekoliko nedeqa. Tada bi sedeo kod ku}e za stolom i u~io napamet, ~itao bi novi red vo`we od prve do posledwe stranice, pamtio bi izmene i rado vao se zbog wih. Povremeno se de{avalo da ga upitaju za vreme polaska nekog voza. Tada bi mu se lice ozarilo i po`eleo bi da sazna kuda se ta~ no taj neko uputio, i vi{e ne bi pustio osobu koja mu je postavila pitawe, ne bi se zadovoqio samo time da ka`e vreme polaska, ve} bi odmah naveo i broj voza, broj vagona, mogu}e prikqu~ke, trajawe vo`we – zbog ~ega bi ovaj propustio voz; objasnio bi jo{ da se tim vozom mo`e sti}i u Pariz, gde se mora presesti i kada se sti`e po redu vo`we, i nije shvatao da qude to ne zanima. Kada bi se neko okrenuo i oti{ao pre nego {to bi mu ispri~ao sve {to zna, naqu tio bi se, psovao bi i vikao za wim: „Nemate pojma o vozovima!“ On sâm nikada nije u{ao u neki voz. To ne bi ni imalo smisla, govorio bi, jer on unapred zna kada voz sti`e. „Samo qudi s lo{im pam}ewem putuju vozovima“, govorio je, „jer kad bi imali dobro pam}ewe, mogli bi da zapamte vreme po laska i dolaska, kao i on, i ne bi morali da putuju da do`ive to vreme.“ Poku{avao sam da mu objasnim, rekao bih mu: „Ali ima qu di koji se raduju putovawu, vole da putuju vozom i da gledaju kroz prozor i vide kuda prolaze.“ Tada bi se naqutio jer je mislio da mu se rugam, i rekao bi: „I to stoji u redu vo`we, prolaze pored Luterbaha i Dajtigena, Vangena, Niderbipa, Ensingena, Oberbuhzitena, Egerkingena i Hegendorfa.“ „Mo`da moraju da putuju vozom, jer `ele da stignu negde“, re kao bih. „Ni to ne mo`e da bude ta~no“, odvratio bi, „jer skoro svi se jednom vrate, a ima ~ak i onih koji svako jutro ovde ulaze u voz i svako ve~e se vra}aju – imaju tako lo{e pam}ewe.“ I po~eo bi da vre|a qude na stanici. Vikao bi za wima: „Vi, idioti, nemate nikakvo pam}ewe.“ Vikao bi za wima: „Pro}i }ete pored Hegendorfa“, i mislio bi da im je tako pokvario zado voqstvo. Vikao bi: „Glupane, ve} ste ju~e putovali.“ I kad bi se qudi samo smejali, po~eo bi da ih vu~e sa stepeni{ta i molio ih da ne putuju vozom. „Mogu sve da vam objasnim“, vikao bi, „u 14 sati i 27 minu ta prolazite pored Hegendorfa, znam ta~no, i vide}ete, tro{ite svoj novac ni na {ta, sve stoji u redu vo`we.“ Ve} je do{lo dotle da je hteo da tu~e qude. „Ko ne}e da slu{a, mora da oseti“, vikao je. Do{lo je dotle da ga je uprava `eleznice obavestila kako }e mu pristup na stanicu biti zabrawen ukoliko se ne bude pona{ao pristojno. I on se upla{io, jer nije mogao da `ivi bez `elezni~ ke stanice, i vi{e nije progovarao ni re~i, sedeo bi po ceo dan na klupi, posmatrao vozove kako dolaze i odlaze, i samo bi tu i tamo pro{aputao za sebe neke brojeve, i gledao je za qudima i nije mo gao da ih shvati. Ovde bi se pri~a, u stvari, mogla i zavr{iti. Me|utim, nakon mnogo godina, na stanici je otvoren biro za informacije. Tamo je iza {altera sedeo slu`benik u uniformi i znao je odgovor na sva pitawa o vozovima. ^ovek s pam}ewem nije verovao u to i odlazio je tamo svakog dana i postavqao neko veoma komplikovano pitawe kako bi proverio slu`benika. 159 Pitao bi: „Koji je broj voza koji nedeqom po letwem redu vo `we sti`e u 16 sati i 24 minuta u Libek?“ Slu`benik bi otvorio kwigu i naveo mu broj. Pitao je: „Kada sti`em u Moskvu, ako odavde krenem vozom u 6 sati i 59 minuta?“, a slu`benik je rekao: „Ne znam.“ Onda je ~ovek tr~ao kroz celu stanicu, poskakivao od rado sti i uzvikivao: „Ne zna, ne zna.“ I oti{ao je i brojao stepenice na `elezni~koj stanici i po hranio taj broj u svoje pam}ewe u kojem vi{e nije bilo podataka o vremenu polaska vozova. Posle toga ga vi{e nisu vi|ali na stanici. Sad je i{ao od jedne do druge ku}e u gradu i brojao stepenice i pamtio wihov broj, pa je tako znao brojeve koji ne stoje ni u jed noj kwizi na svetu. Ali kad je saznao koliko ima stepenica u celom gradu, do{ao je na stanicu, oti{ao na {alter, kupio kartu i prvi put u `ivotu se popeo u voz, kako bi otputovao u neki drugi grad i tamo mogao da broji stepenice, i putovao je daqe da bi brojao stepenice po celom svetu, kako bi znao ne{to {to niko drugi ne zna i {to ni jedan slu`benik ne mo`e pro~itati u kwigama. 160 PETER BIKSEL (Peter Bichsel) ro|en je 24. marta 1935. godine u Lucernu, u [vajcarskoj. Deo detiwstva je proveo u Oltenu, a {kolovao se u Zoloturnu, da bi do 1968. godine (i ponovo 1973. godine) radio kao u~iteq. Kao ~lan Socijaldemokratske partije [vajcarske bio je izme |u 1974. i 1981. godine li~ni savetnik svog prijateqa Vilija Ri~arda (Willi Ritschard), tada{weg ~lana {vajcarskog saveznog ve}a. Sa piscem Maksom Fri{em (Max Frisch) bio je blizak prijateq sve do wegove smr ti, 1991. godine. Od 1985. godine je ~lan Akademije umetnosti u Berlinu i dopisni ~lan Nema~ke akademije za jezik i kwi`evnost u Darm{tatu. Udovac je i otac dvoje dece. @ivi u Belahu kod Zoloturna. Biksel pi{e pripovetke, romane, kratku prozu, govore, feqtone i novinske kolumne. Iako se oku{ao i u lirici i radio-drami, Bik sel je pre svega pripoveda~. Proslavio se 1964. godine zbirkom krat kih pri~a Gospo|a Blum u stvari `eli da upozna mlekara (Eigentlich möchte Frau Blum den Milchmann kennenlernen). Grupa 47 ga je odu {evqeno prihvatila i 1965. godine mu dodelila presti`nu kwi`ev nu nagradu, prvu u nizu brojnih priznawa. Godine 1969. pojavila se zbirka Pri~e za decu (Kindergeschichten) – iz koje je preuzeta i pri~a ^ovek s pam}ewem – a zatim 15 godina ovaj {vajcarski pripoveda~ ni je ni{ta objavio. Tek se 1985. godine ponovo oglasio sa zbirkom krat kih pri~a pod naslovom Orao mi{ar (Der Busant), a onda je usledi la i zbirka pri~a Gradu Parizu (Zur Stadt Paris, 1991). S obzirom na to da je Biksel majstor kratke forme, ne ~udi {to ni wegovi romani nisu obimni. Napisao je Godi{wa doba (Die Jahreszeiten, 1967) i Heru vim Hamer i Heruvim Hamer (Cherubin Hammer und Cherubin Hammer, 1999), „roman u formi pilule“ koji sadr`i „~etiri biografije u for matu {ibice“. U okviru svojih frankfurtskih predavawa o poet ici pod naslovom ^italac. Pripovedawe (Der Leser. Das Erzählen. Frank furter Poetik-Vorlesungen, 1982), Biksel je izlo`io svoja razmatrawa o problemima pisawa i pripovedawa. Upravo prenagla{ena sklonost ka refleksiji sputava Bikselovo stvarala{tvo, {to on prenosi i na svoje likove – oni ~esto nisu u stawu da donose odluke, da `ive `ivot ili da ostvaruju svoje snove. Nikolina Zobenica 161 Gabrijel Rozenstok PESME Prevela sa engleskog Gorjana Raji} STRAH Mi pla{imo jedno drugo jer imamo mo} jedno nad drugim. Moja je mo} da te raspla~em, tvoja je mo} da me pretvori{ u bilo koju `ivotiwu {to se odaziva tvom snevawu. Ogroman beli kit, nadam se, u neistra`enim dubinama. ZE^EVI Ze~evi {to se propiwu iznad dina, to je sve, ne sme{ se trzati. Na{a obli~ja se rasta~u jo{ jednom, mi smo pesak, zvezde, oseka plime. Ze~evi u o{troj travi, to je sve, ne boj se. MOM STAROM PRIJATEQU TOMU GOGINU 162 Po{to veruje{ u sve (a nema ni~ega) ti ne veruje{ ni u {ta. Po{to tako jako veruje{ u no}, dan te izneverava. Po{to tako jako veruje{ u dan, no} samo tebi pada. Ali ne postoji dan, niti no}, vreme je plivawe, plivaj onda. Plivaj! Re~ne obale bole jer ih nema. IME Sreo sam Jevrejina koji je tako ~esto mewao svoje ime da vi{e ne zna ko je. Ima te{ko}e u perionici. Da li je danas Blumenfeld ili Feld ili Hari Blum ili ko ve} do|avola `eli natrag wegovu ode}u? Pod jednim imenom je poznat u Golf klubu a pod drugim u sinagogi. Nisam se raspitivao o wegovim sinovima niti kako mu se zovu unuci, ali dok smo se opra{tali, osetih da sam se rukovao s gomilom. TI SI Ti si more, a ja kit koji i{~ezava u tvom beskraju. Ti si materica u kojoj se okre}em pevaju}i u tvoje purpurasto uho. POHVALA Godine provedene u potrazi za nasladom u Bogu (onaj koji je oti{ao da tra`i belog kowa ja{u}i na wemu!) Kako to da nisam video, nisam ~uo, nisam osetio, 163 svuda – sve je Wegovo, sve je On. AUTOPORTRET Pomisli na onoga koji poznaje sve vrste vina, ku{alac kome je dovoqan tek srk a i wega ispqune – tako i ja pu{tam sve {to znam, sve {to jesam. MOLITVA Moja prva molitva, otvarawe tajanstvene ru`e, na{i `ivoti latice dozivaju jedna drugu. Moja prva molitva, susret na{ih pogleda, mirisnost poput duge {to se pru`a iz ambisa. KAKO JE JEDAN JEZUITA ILI NEKO DRUGI OBJASNIO VE^NOST Zamisli da je svet sa~iwen od bronze. Svakih hiqadu godina ovla{ ga dotakne lastino krilo. Tako }e svemir i biti uni{ten, tako }e i po~eti ve~nost. ONOME KOJI RUJE 164 \ubrologija je, kako ka`u, nauka o sme}u, zar ne? Pretresi onda ove otpatke, pregledaj pisma koja sam pocepao, odbijene pozivnice, praznu kutiju od cigara, i ovu pesmu, tako|e, pro~itaj je, budi ekspert. Siguran sam da nisi pro~itao moju posledwu kwigu pa eno idi sko~i u korpu i vidi mo`e{ li na}i ne{to da se upotrebi protiv mene. Tamo sam ostavio ~udesan orden, namerno, ali od toga ne o~ekujem previ{e. BO@JE OKO Da li Bog izmi~e svim verama, svim religijama? Da li se skriva od nas? Ili se suo~ava s nama – hri{}anima, budistima, hinduistima ili skepticima? Ili mo`da moramo odustati od Boga i svih bo`jih imena da bismo ga najzad na{li golog u ba{ti kako zuri u svoj vodeni odraz? On se okre}e i netremice nas posmatra: Svetlost je on, Istina, Tama, Ve~iti Osvit. MIGMARS1 Vidi{ li kako sam pocepan bez zuba ili nokta, samo odsevom tvog pogleda. 1 – Znakovni jezik; velška re~ za koju se smatra da je na neki na~in povezana sa nekromantijom. (Nap. prev.) 165 Zanemeo u ~udu, gle, u svojoj revnosti {~epala si me za jezik. Vidi{ li sad kakav sam ja glupak, migmars je jedino {to imam da sebe objasnim. NAPU[TAJU]I AN GÚM Ne mogu re}i da na neki na~in to nije bila sveta institucija, orala je poqa re~i sa onima koji su poznavali ma{ineriju, vremenske uslove, |ubriva i sve ostalo {to ide uz tu struku – mo`da previ{e dobro? Kao {to bogovi be`e iz hramova obasuti obredima, umorni od liturgije i vra}aju se tek kada je sve upropa{}eno. POZIV Pogledaj nekad sebe golog u ogledalu, bez obzira koliko ti je godina, kog si pola ili rase. Pravi oblike ako tako `eli{ ili posmatraj, ni~emu ne nalazi manu. On/ona {to stvori svaku tetivu, svaki zglob i svaki mi{i} i svaki tok potajne `eqe tra`i u`itak u tvom prisustvu. BIQKE U RESTORANU 166 Niko ni{ta ne pri~a biqkama u restoranu. One ne vide ni zrak sunca, ne osete ni kap ki{e. Neprestana muzika sa piratske stanice jedino je {to ih odr`ava. Konobarice, pretovarene modifikovanom hranom, ne obra}aju pa`wu. Pa ipak, ponekad, usred no}i, ne~ujno li{}e pru`a se prema Bogu. SLOGOVI Koliko je od mog irskog jezika pohraweno u kompjuteru mozga ili koliko je unapred programirano? Da li sam stekao drugi jezik na Pavlovqev na~in, ili se oblik, gramatika i sintaksa tvore oko odjeka koji nisu izbledeli, niti }e? Mra~ni slogovi u ustima vetra, znaci groma i ki{e koja plavi. VIZIJA @urim ku}i tebi, broje}i ni sam ne znam koliko `ivotiwa sa iznutricama {to put ~ine crvenim. Jedino vizija tebe iskupquje na{ krvavi svet. 167 GABRIJEL ROZENSTOK je ro|en 1949. godine u Kilfinanu (okrug Limerik), u Republici Irskoj. Veliki je po{tovalac irskog jezika i gejlske kulture. Po{to je „irski jezik u sopstvenoj zemqi u izgnanstvu“ i po{to danas samo pedeset hiqada qudi govori irski kao materwi jezik a irska kwi`evnost je gotovo iskqu~ivo dostupna na engleskom jeziku ili se prosto ignori{e, Gabrijel Rozenstok ~ini velike napore kako bi se to stawe promenilo i kako bi wegov jezik i wegova kultura bili sa~uvani za budu}e generacije. Preveo je dela nekih od najzna~ajnijih irskih pisaca na irski jezik. Autor je i prevodilac preko sto {ezdeset kwiga, me|u kojima je trinaest tomova poezije i jedan tom haikua na irskom i na engleskom jeziku. Objavio je i vi{e kwiga za decu. U~estvovao je na raznim kulturnim manifestacijama i festivalima poezije u Evropi, Ju`noj, Centralnoj i Severnoj Americi, Indiji, Australiji i Japanu. Wegova dela su {tampana u najzna~ajnijim svetskim kwi`evnim ~asopisima. I kao autor i kao prevodilac, Rozenstok je dosledno dvojezi~an. On u svoje delo ugra|uje elemente iz najrazli~itijih kultura i tradicija, nastoje}i da u anglosferi savremenog govora sa~uva celokupno bogatstvo koje ba{tini jedan materwi jezik. Kako sam obja{wava, prevo|ewem na engleski premo{}uju se jezi~ke barijere, {to je korisna strana wegove nametqive sveprisutnosti; ali tek u materwem jeziku (irskom u wegovom slu~aju) prevo|ewe dobija plodno tlo da neraskidivo srasta sa autenti~nim poetskim stvarala{tvom. Gabrijel Rozenstok `ivi i radi u Dablinu. O`ewen je i ima ~etvoro dece. Pesme objavqene u ovom broju „Mostova“ uzete su iz dvojezi~ne zbirke „Migmars“ (Migmars, Ababúna, 1985). Gorjana Raji} 168 Bruno [ulc TRI PRI^E IZ „CIMETASTIH PRODAVNICA“ Prevela s poqskog Sne`ana \ukanovi} POHO\EWE U to vreme na{ grad je tonuo sve dubqe u hroni~no sivilo su mraka, obraslo po ivicama li{ajevima senki, paperjastom ple sni i mahovinom boje gvo`|a. S mukom razvijen iz mrkih dimova i jutarwih magli – dan se brzo pretvarao u nisko }ilibarsko popodne, ostaju}i na trenutak prozra~an i zlatan kao tamno pivo, da bi se potom spustio u vi{e struko podeqene fantasti~ne riznice {arenih, beskrajnih no}i. Stanovali smo na trgu, u jednoj od onih tamnih ku}a s pra znim i slepim fasadama, koje je bilo tako te{ko razlikovati, zbog ~ega su se neprestano de{avale gre{ke. Onaj ko bi jedanput u{ao na pogre{an trem, na pogre{ne stepenice, naj~e{}e bi upao u pravi lavirint tu|ih stanova, terasa, neo~ekivanih izlaza u tu|a dvori{ta i zaboravqao na prvobitni ciq svog pohoda, da bi se posle mnogo dana lutawa i ~udnih i zamr{enih pustolovina jedne sive zore pokajni~ki setio roditeqskog doma. Pun velikih ormana, dubokih sofa, bledih lustera i otrca nih ve{ta~kih palmi, na{ stan je bivao sve zapu{teniji – {to zbog tromosti majke, koja je samo sedela u prodavnici, a {to zbog nemarnosti vitkonoge Adele, koju niko nije nadzirao pa je provo dila dane ispred ogledala u prostranom kupatilu, ostavqaju}i svuda za sobom tragove u vidu vlasi, ~e{qeva, razbacanih cipe lica i korseta. Na{ stan nije imao odre|en broj soba, jer niko nije pamtio koliko ih je bilo iznajmqeno tu|incima. De{avalo se da slu~aj no otvorimo neku od tih zaboravqenih prostorija i zateknemo je praznu. Neznanac se odavno iselio, a u fiokama, netaknutim me secima, otkrivali smo neo~ekivane stvari. U dowim sobama stanovali su trgova~ki pomo}nici, i neret ko nas je no}u budilo wihovo stewawe izazvano ko{marnim sno vima. Zimi je napoqu jo{ bila gluva no} kada je otac silazio do 169 170 tih hladnih i mra~nih soba i sve}om rasterivao stada senki koje su se na sve strane razletale po podu i zidovima; i{ao je da spa va~e koji su potmulo hrkali probudi iz kao kamen tvrdog sna. Pri svetlosti sve}e koju im je ostavqao izvla~ili su se iz prqave posteqine, pomaqali, sedaju}i na krevet, svoje bose i ru `ne noge i, s ~arapom u ruci, na trenutak se predavali bla`en stvu zevawa – zevawa razvu~enog do sladostra{}a, do bolnog gr~a u nepcima, kao kod jakog povra}awa. U }o{kovima su bile zaglavqene velike nepomi~ne buba {vabe, uve}ane sopstvenom senkom, koju im je nametala sve}a i koja se nije odvajala od wih ~ak ni kada bi neki od tih ravnih, bezglavih trupova iznenada pojurio groznim paukovim trkom. U to vreme moj otac je po~eo da poboleva. Doga|alo se da ve} prvih nedeqa te rane zime ~itave dane provede u krevetu, okru `en bo~icama, pilulama i trgova~kim kwigama, koje su mu dono sili sa tezge. Gorki zadah bolesti talo`io se na dnu sobe s tape tama ~iji su gusti spletovi arabeski bivali sve tamniji. Uve~e, kada bi majka stigla iz prodavnice, postajao je uzne miren i svadqiv, zamerao joj je da pogre{no vodi kwige, zajapu rivao se u licu i padao u vatru do mahnitosti. Se}am se da sam ga jedanput, probudiv{i se usred no}i, ugledao kako bosonog u no} noj ko{uqi tr~kara tamo-amo po ko`noj sofi potkrepquju}i ta ko svoj bes prema bespomo}noj majci. Drugih dana je pak bio miran i usredsre|en i potpuno bi uronio u svoje kwige, zalaze}i duboko u lavirinte slo`enih prora~una. Vidim ga u svetlosti ~a|ave lampe {}u}urenog izme|u jastu ka podno velikog izrezbarenog uzglavqa kreveta, sa ogromnom senkom glave na zidu, kako se wi{e u bezglasnoj meditaciji. Povremeno mu je glava izrawala iz tih ra~una, trude}i se da udahne vazduh, otvarao je usta, mqackao s ga|ewem suvim i gor kim jezikom i bespomo}no gledao oko sebe kao da ne{to tra`i. Onda bi tiho str~ao s kreveta pravo u ugao sobe, do zida na kojem je visio tajanstveni instrument. Bila je to nekakva vodena klepsidra ili velika staklena fiola, podeqena na unce i ispu wena tamnom te~no{}u. Moj otac se povezivao s tim instrumen tom pomo}u duga~kog gumenog creva kao da je ono uvijena, bolna pup~ana vrpca i, tako povezan s tim bednim ure|ajem, ostajao ne pomi~no usredsre|en, dok su mu o~i tamnele, a na bledom licu se pojavqivao izraz patwe ili nekog gre{nog bla`enstva. A onda su ponovo dolazili dani tihog, usredsre|enog rada, protkani usamqeni~kim monolozima. Dok je tako sedeo obasjan svetlom stone lampe, me|u jastucima na velikom krevetu, a soba rasla u visinu pod senkom aba`ura koji ju je povezivao sa neodo qivom silom prirode u gradskoj no}i iza prozora – ose}ao je, ne gledaju}i, da ga prostor prekriva pulsiraju}om gustinom tape ta, ispuwenom {aptawem, {i{tawem i {u{kawem. Slu{ao je, ne gledaju}i, taj dosluh ispuwen zna~ajnim namigivawem {to se razvijalo u cvetovima u{nih {koqki koje su slu{ale i tamnih usta koja su se osmehivala. Zatim bi se naizgled jo{ vi{e udubio u rad, brojao je i sabirao, pla{e}i se da ne poka`e bes koji je navirao u wemu i bore}i se s porivom da zaurla i da se, obnevideo od tog besa, baci unazad i zgra bi pune pregr{ti tih izuvijanih arabeski, te gomile o~iju i u{iju koje je iznedrila no} i koje su sada rasle i umno`avale se i dobija le sve vi{e izdanaka i grana iz materinskog pupka tame. Umirivao se tek kad bi, s povla~ewem no}i, tapete po~ele da venu, uvijaju se, gube li{}e i cvetove, jesewe se prore|uju, propu{taju}i zoru. Tada bi, usred cvrkutawa ptica na tapetama, u `uto zimsko svitawe zaspao na nekoliko sati zgusnutim, te{kim snom. Danima, nedeqama, kada se ~inilo da je uronio u kompliko vane transakcije, wegove misli su se u potaji zavla~ile u lavi rint sopstvene unutra{wosti. Zadr`avao je dah i oslu{kivao. I kad bi se wegov pogled, izbledeo i mutan, vratio iz tih dubina, umirivao bi ga osmehom. I daqe nije verovao i odbacivao bi kao besmislene te zahteve, ta uslovqavawa {to su ga pritiskali. Preko dana oni su li~ili na razumne zakqu~ke i uverava wa, na duga, monotona razmatrawa koja su izlagana upola glasa i bila puna duhovitih interludijuma, vragolastih zadirkivawa. Ali no}u je taj glas postajao vatren. Zahtev se vra}ao jasnije i zna~ajnije, i slu{ali smo kako razgovara s Bogom kao da moli za ne{to i odbija da ispuni ne~ije uporne `eqe i zahteve. Sve dok jedne no}i taj glas nije postao u`asan i neporeciv, i dok nije po~eo zahtevati da ga potvrdi svojim ustima i utrobom. I ~uli smo kako je duh u{ao u oca, kako je otac ustao iz posteqe iz du`en i narastao od proro~anskog gneva, gu{e}i se glasnim re~i ma koje je izbacivao kao mitraqez. Slu{ali smo tutwavu borbe i o~ev jauk, jauk titana polomqenog kuka, koji i pored svega uspeva da prkosi. Nikada nisam video starozavetne proroke, ali pri pogledu na tog ~oveka na kog se sru~io bo`ji gnev, {iroko raskre~enog nad velikim porcelanskim nok{irom, zaklowenog vihorom ru ku, oblakom u`asnog slamawa, nad kojima se uznosio wegov glas, tu| i neumoqiv – razum eo sam bo`anski gnev svetih mu`eva. Bio je to dijalog pun pretwe, poput razgovora gromova. Kr{e we wegovih ruku cepalo je nebo na parampar~ad, a u pukotinama se ukazalo Jehovino lice, izobli~eno od besa, koje ga je vre|alo i prokliwalo. I ne gledaju}i, video sam tog stra{nog Demijurga ka ko se prostire u mraku kao na Sinaju i, oslowen svojim sna`nim 171 rukama na karni{e zavesa, prinosi ogromno lice gorwim stakli ma prozora, uz koja se spqo{tio wegov odvratni mesnati nos. Slu{ao sam wegov glas u pauzama proro~anske tirade moga oca, slu{ao sam to glasno re`awe nabreklih usana, od kojeg su podrhtavala prozorska stakla i koje se me{alo s provalom za kliwawa, `alopojki i pretwi moga oca. Povremeno su se glasovi uti{avali i gotovo ne~ujno rogu{i li poput no}nog cijukawa vetra u kaminu, a onda su se ponovo bu~no podizali i galamili burom pome{anih jecaja i kletvi. Iznenada se prozor otvori i zinu tamom, a pla{t mraka projuri kroz sobu. U svetlosti muwe ugledah oca sa zadignutom no}nom ko{u qom kako, stra{no prokliwu}i, prosipa obilan sadr`aj nok{i ra kroz prozor pravo u no} koja je {umila kao {koqka. 2 172 Moj otac je lagano nestajao, vidno je propadao. Skupio se ispod velikih jastuka, s divqe nakostre{enim ~upercima sede kose, tiho je razgovarao sa samim sobom, potpuno utonuo u nekakva slo`ena unutra{wa pitawa. Moglo se u~initi da se wegova li~nost raspala na mnogo posva|anih i udaqenih in dividua jer se glasno sva|ao sa samim sobom, uporno i strastveno pregovarao, ube|ivao i molio, a zatim je ponovo delovao kao da predsedava sednici s velikim brojem u~esnika i iz petnih `ila se trudi da ih svojom krasnore~ivo{}u pomiri. Ali svaki put ti bu~ni skupovi, puni usijanih glava, na kraju bi se rasprsli u psovke, kletve i uvrede. A onda je nai{ao period nekakvog zati{ja, unutra{weg mi ra, du{evne blagosti i vedrine. Ponovo su veliki folijanti bili ra{ireni na krevetu, na stolu, na patosu i nekakav benediktinski radni spokoj protezao se u svetlosti lampe iznad bele posteqine, nad pognutom sedom glavom moga oca. A kada bi se, kasno uve~e, majka vratila iz radwe, otac bi `ivnuo, pozvao bi je da mu pri|e i ponosno bi joj pokazivao sjajne, raznobojne slike koje je pa`qivo izlepio po stranicama glavne kwige. Potom smo svi primetili da otac iz dana u dan postaje sve mawi, kao orah koji se su{i u qusci. To nestajawe nipo{to nije zna~ilo i gubqewe snage. Napro tiv, wegovo zdravstveno stawe, raspolo`ewe, pokretqivost – kao da su se poboq{ali. Sada se ~esto smejao glasno i cvrkutavo, naprosto se zacewi vao od smeha, ili je kuckao u krevet i odgovarao sebi „napred!“ razli~itim glasovima, satima. Povremeno je silazio s kreveta, peo se na orman i, {}u}uren ispod tavanice, pospremao stare stvari, zar|ale i pune pra{ine. Ponekad je postavqao dve stolice jednu naspram druge i, dr `e}i se rukama za wihove naslone, wihao noge napred-nazad i, ozarenog pogleda, tra`io na na{im licima izraze divqewa i podsticawa. Izgledao je kao da se potpuno pomirio s Bogom. Po vremeno bi se no}u, na prozoru spava}e sobe, pomolilo lice bra datog Demijurga, obliveno tamnim purpurom bengalskog svetla, i na trenutak dobro}udno posmatralo duboko usnulog ~oveka ~ije je melodi~no hrkawe odavalo utisak da je odlutao daleko u neis tra`ene oblasti sveta snova. Tokom dugih, polumra~nih popodneva te kasne zime moj otac bi povremeno na ~itave sate nestajao u prenatrpanim buxacima u kojima je uporno ne{to tra`io. ^esto se de{avalo da, u vreme ru~ka, kad svi sednemo za sto, otac nestane. Majka ga je tada dugo dozivala „Jakove!“ i udarala ka{ikom o sto, da bi se na kraju on pojavio, iznikav{i iz nekog ormana, pre kriven pra{inom i pla{tom od pau~ine, odsutnog pogleda, udubqe nog u zamr{ene, samo wemu poznate stvari, koje su ga obuzimale. Ponekad bi se popeo na karni{u i stajao ukipqeno ta~no na spram velikog prepariranog kraguja koji je bio oka~en na zidu preko puta prozora. U tom nepomi~nom, ~u~e}em polo`aju, za magqenog pogleda i s prepredenim osmehom na licu, ostajao bi satima, da bi iznenada, kad neko u|e, po~eo da ma{e rukama kao krilima i kukuri~e kao petao. Vi{e nismo obra}ali pa`wu na te nastranosti, koje je svaki dan sve vi{e ispoqavao. Gotovo potpuno li{en telesnih potre ba, nedeqama nije uzimao hranu i iz dana u dan tonuo je sve dubqe u zapetqane izopa~ene poslove za koje mi nismo imali razume vawa. Neosetqiv na na{e molbe i ube|ivawa, odgovarao je deli}ima svog unutra{weg monologa, ~iji tok nije moglo poremeti ti ni{ta {to dolazi spoqa. Stalno ne~im zaokupqen, bolesno `ivahan, s crvenim pe~atima na suvim obrazima, nije nas pri me}ivao i previ|ao nas je. Navikli smo se na wegovo bezazleno prisustvo, na wegovo ti ho mrmqawe, na to detiwasto ~avrqawe sa sobom, ~iji je cvrkut odzvawao na marginama na{eg vremena. Tada je ve} imao obi~aj da nestane na mnogo dana, sklawao se u zaba~ene kutke stana i bi lo je nemogu}e na}i ga. Postepeno smo postali ravnodu{ni prema tim nestancima, navikli smo se na wih i kada bi se posle mnogo dana ponovo poja vio, nekoliko palaca mawi i mr{aviji, to nije zadugo okupiralo na{u pa`wu. Jednostavno smo prestali da ra~unamo na wega, bio se previ{e udaqio od svega {to je qudsko i stvarno. Petqu po 173 petqu odvezivao se od nas, ta~ku po ta~ku gubio je sve {to ga je vezivalo za qudsku zajednicu. Ono {to je jo{ preostalo od wega, malo telesne opne i pre gr{t besmislenih nastranosti – moglo je nestati jednog dana, isto onako neprimetno kao siva gomilica |ubreta koja bi se nakupila u uglu i koju je Adela svakodnevno iznosila na smetli{te. PTICE 174 Nastupili su dosadni `uti zimski dani. Izbledelu zemqu pokrivao je rupi~ast, poderan, prekratak sne`ni pokriva~. Nije ga bilo dovoqno za sve krovove, pa su mnogi od wih stajali crni ili zar|ali, nalik na strehe od {indre i sanduke, i zaklawali od pogleda ~a|ava prostranstva potkrovqa – crne, ugqenisane ka tedrale, sa isturenim krovnim gredama, ro`nicima i spojnica ma – mra~na plu}a zimskih vihora. Svaka zora otkrivala je nove dimwake i krovne prozore, iznikle preko no}i, naduvane no}nim vetrom, crne svirale xinovskih orguqa. Dimni~ari se nisu mo gli osloboditi vrana, koje su se, poput `ivog crnog li{}a, uve~e spu{tale na grane drve}a pored crkve, ponovo se odvajale od wih, lepr{ale krilima i na kraju se smirivale, svaka na odgovaraju- }em mestu na odre|enoj grani, da bi u svitawe odletele u velikim jatima, kao oblaci ~a|i, garave krpe, ustalasane i fantasti~ne, koje su svojim kratkim graktawem skrnavile magli~asto`ute pru ge zore. Dani su se stvrdnuli od zime i dosade, kao pro{logodi {we vekne hleba. Na~iwali smo ih tupim no`em, bez apetita, s lewom pospano{}u. Otac nije vi{e izlazio iz ku}e. Lo`io je pe}i i prou~avao ne doku~ivu prirodu vatre, ku{ao slani, metalni ukus i zadimqeni miris zimskih plamenova, hladno milovawe salamandera, koji su lizali blistavu ~a| u grotlu dimwaka. Tih dana je sa u`ivawem obavqao popravke u gorwim delovima sobe. U svako doba dana mo gli smo ga videti gde – {}u}uren na vrhu merdevina – majstori{e ne{to na tavanici, oko karni{a visokih prozora, oko kugli i la naca lustera. Poput molera, slu`io se merdevinama kao ogromnim {tulama i ose}ao se dobro u tom pti~jem polo`aju, blizu oslika nog neba, arabeski i plafonskih ptica. Sve vi{e se udaqavao od problema iz stvarnog `ivota. Kada bi majka, ispuwena brigom i strahom zbog wegovog stawa, poku{avala da ga navede na razgovor o poslovima, o posledwim isplatama, slu{ao bi je rasejano, uznemi ren, s gr~em na odsutnom licu. I doga|alo se da je iznenada prekine, prekliwu}i je rukama, da bi potom otr~ao u }o{ak sobe, prislo nio uvo na pukotinu u podu i s podignutim ka`iprstima obe ruke – ~ime je izra`avao izuzetnu va`nost tog ispitivawa – oslu{kivao. U to vreme jo{ nismo razum evali tu`nu pozadinu te nastranosti, tog jadnog kompleksa koji je sazrevao duboko u wemu. Majka nije vi{e imala nikakvog uticaja na wega, me|utim, veliku naklonost i po{tovawe pokazivao je prema Adeli. Po spremawe sobe bilo je za wega velika i va`na ceremonija koju nikada nije propu{tao, {tavi{e, pratio je sve Adeline pokrete s me{avinom straha i ushi}ewa. Svemu {to je ona radila pri pisivao je duboko, simboli~no zna~ewe. Kada bi devojka mlada la~kim i smelim potezima povla~ila ~etku na duga~koj dr{ci po podu, za wega je to bilo gotovo neizdr`ivo. Suze su mu navi rale na o~i, lice se predavalo tihom smehu, a telo mu je potresao slatki gr~ orgazma. Golicqivost ga je dovodila do ludila. Bilo je dovoqno da Adela ispru`i prema wemu prst kao da }e ga zago licati, i ve} bi, izbezumqen od straha, potr~ao kroz sve sobe, treskaju}i vratima za sobom, da bi kona~no, u posledwoj, pao po trbu{ke na krevet i previjao se u konvulzijama smeha pod utica jem te unutra{we slike kojoj se nije mogao odupreti. Zahvaquju}i tome, Adela je imala gotovo neograni~enu vlast nad wim. U to vreme smo kod oca prvi put primetili zanimawe za `ivo tiwe. U po~etku je to ujedno bila strast lovca i umetnika, isto tako bila je to mo`da i dubqa, zoolo{ka simpatija jednog bi}a prema srodnim a ipak tako razli~itim oblicima `ivota, ekspe rimentisawe u jo{ neisprobanim registrima. Tek u kasnijoj fazi stvar je dobila taj stra{an, zapetqan, duboko gre{an i protiv prirodan obrt, koji je bilo boqe ne iznositi na svetlost dana. Po~elo je sa le`awem na pti~jim jajima. Ula`u}i u to mnogo truda i novca, otac je iz afri~kih zo olo{kih stanica u Hamburgu i u Holandiji nabavqao oplo|ena pti~ja jaja na koja je nasa|ivao ogromne belgijske kvo~ke. Bio je to beskrajno zanimqiv postupak i za mene – to izlegawe pti}a, pravih ~udovi{ta i po obliku i po boji. U tim nakazama fan tasti~nih kqunova, koje su odmah po izlegawu {irom otvarale i istog trenutka po~iwale da halapqivo cvrku}u iz dubine gr la, u tim krhkim, golu`dravim i grbavim da`devwacima bilo je nemogu}e prepoznati budu}e paun ove, fazane, tetrebe i kondo re. Sme{teno u korpe, u vatu, ovo zmajsko leglo podizalo je svo je slepe, o~nom mrenom pokrivene glave tiho kva~u}i iz svojih slaba{nih grla. Otac je kora~ao du` polica, opasan zelenom ke ceqom, kao ba{tovan du` leja s kaktusima u stakleniku, i va bio iz ni{tavila te slepe mehure u kojima je pulsirao `ivot, te nemo}ne stomake koji su spoqwi svet primali samo u vidu hrane, te izra{taje `ivota {to su se nasumice izvijali ka svetlosti. Kada su se, nekoliko nedeqa kasnije, ti slepi pupoqci raspukli 175 176 na svetlu, sobe su se ispunile raznobojnim `amorom, treperavim cvrkutom svojih novih stanara. Oni su se sme{tali na pre~aga ma za zavese, ormanskim pervazima, gnezdili u ~estaru kalajnih grana i arabeski mnogokrakih lustera. Dok je otac prou~avao velike ornitolo{ke priru~nike i pre vrtao stranice sa {arenim ilustracijama, ~inilo se da te perna te utvare pole}u iz wih i pune sobu lepetawem svojih raznobojnih krila, purpunim plahtama, safirnim krpama, zelenom patinom i srebrom. Za vreme hrawewa pravile su na podu {arenu vijugavu leju, `ivi tepih, koji se pri ne~ijem nesmotrenom ulasku razle tao u pokretne cvetove koji su lepr{ali u vazduhu, da bi se na kra ju rasporedili u gorwim krajevima sobe. Posebno mi je ostao u se- }awu jedan kondor, ogromna ptica golog vrata i naboranog kvrga vog lica. Bio je to mr{avi asketa, budisti~ki lama, u svom dr`awu ispuwen nepokolebqivim dostojanstvom, vo|en gvozdenim ceremo nijalom svog uva`enog roda. Kada bi sedeo naspram oca, nepomi ~an u svojoj monumentalnoj pozi drevnih egipatskih bo`anstava, sa belom koprenom preko o~iju, koju je sa strane navla~io na zeni ce kako bi se potpuno predao razmi{qawu u svojoj dostojanstvenoj samo}i, li~io mi je, sa svojim okamewenim profilom, na starijeg brata moga oca. Isti materijal tela, `ila, zgu`vane grube ko`e, isto usahlo i ko{~ato lice, iste ro`nate, duboke o~ne dupqe. ^ak i o~eve ruke, s jakim ~lancima i dugim uzanim {akama ispup~enih noktiju, imale su svoj analogon u kondorovim kanxama. Nisam se mogao oteti utisku, gledaju}i ga tako uspavanog, da pred sobom imam mumiju – sasu{enu i zbog toga umawenu mumiju svoga oca. ^ini mi se da ni majci nije promakla ta veoma neobi~na sli~nost, iako nikada nismo pokretali tu temu. Zna~ajno je i to {to je kondor delio no}ni sud sa ocem. Ne zaustavqaju}i se na neprestanom izlegawu novih egzempla ra, otac je na tavanu organizovao i pti~ja ven~awa, slao u provoda xisawe, privezivao u otvorima i rupama tavana dra`esne, ~e`wi ve verenike i postigao zapravo to da je krov na{e ku}e, ogromni krov na dve vode, napravqen od {indre, postao pravo pti~je svra ti{te, Nojev kov~eg u koji su se spu{tale svakovrsne krilatice iz dalekih krajeva. I jo{ dugo posle likvidacije pti~jeg gazdinstva sa~uvala se u pti~jem svetu ta tradicija na{e ku}e, pa su se u vre me prole}nih seob a ~esto spu{tala na na{ krov ~itava jata `dra lova, pelikana, paunova i drugih ptica. Me|utim, ovaj poduhvat je vrlo brzo – po{to je nakratko za blistao – dobio `alostan obrt. Uskoro se ispostavilo da moramo preseliti oca u dve sobe na tavanu koje su slu`ile kao skladi{te starudije. Odatle je ve} od rane zore dopiralo izme{ano kliktawe ptica. Drvene kutije tavanskih soba, poja~ane rezonancom krovnog prostora, odzvawale su od `amora, lepr{awa krila, pojawa, qu bavnog zova i pu}purikawa. Tako smo, na nekoliko nedeqa, izgubi li oca iz vida. Tek vrlo retko je silazio u stan i tada smo prime- }ivali da izgleda kao da se smawio, smr{ao i skupio. Ponekad bi, zaboravqaju}i gde se nalazi, skakao sa stolice pored stola i, mla te}i rukama kao krilima, otegnuto kre{tao, a preko o~iju bi mu se navukla bela koprena. A onda bi se, posti|en, nasmejao zajedno s nama i poku{ao da taj incident okrene na {alu. Jednom, tokom velikog spremawa, u o~evom pti~jem car stvu iznenada se pojavila Adela. Zastav{i na vratima, pala je u o~ajawe zbog smrada koji se ose}ao u vazduhu i zbog gomile iz meta koja je prekrivala pod, stolove i name{taj. Brzo i odlu~ no otvorila je prozor, a onda je, pomo}u duga~ke ~etke, poterala celokupno pti~je mno{tvo u bekstvo. Podigao se pakleni klobuk perja, krila i kre{tawa, u kojem je Adela, nalik na pomahnita lu menadu, brane}i se mlatarawem „bo`je palice“, izvodila ples uni{tewa. Zajedno s pti~jim jatom, prenera`eno mlataraju}i rukama, poku{avao je da se podigne u vazduh i moj otac. Krilati klobuk se polako prore|ivao sve dok na kraju na bojnom poqu ni su ostali sami Adela, iscrpqena i zadihana, i moj otac, zbuwenog lica i posti|en, spreman da prihvati svaku predaju. Trenutak kasnije otac je si{ao sa stepenica svog dominijuma – slomqeni ~ovek, prognani kraq koji je izgubio presto i vlast. GOSPODIN KAROL Subotom posle podne moj ujak Karol, beli udovac, pro{etao bi do letwikovca, sat hoda udaqenog od grada, u kojem su u to vre me boravili wegovi `ena i deca. Otkad mu je `ena otputovala, nijednom nije pospremio stan i namestio krevet. Dolazio je ku}i kasno no}u, izmu~en, satrven no}nim pijankama na koje su ga odvla~ili ti u`areni i isprazni dani. Izgu`vana, hladna, mahnito razbacana posteqina bila je u tim trenucima za wega bla`ena luka, ostrvo spasa na koje bi se sru{io posledwim ostacima snage, poput brodolomca koga je uz burkano more bacalo tamo-amo danima i no}ima. Pipaju}i u mraku, zavla~io se me|u beli~aste oblake tkani ne i gomile hladnog perja i spavao tako potrbu{ke, s glavom u dnu kreveta, temena zabijenog u paperjastu meko}u posteqe, kao da je `eleo, vrte}i se u snu, da izvr{i prodor kroz te mo}ne ma sive perine, koja je rasla kao no}. Borio se u snu s tom posteqom poput pliva~a s vodom, pritiskao ju je i mesio telom, kao u ogrom nom koritu za testo, i budio se u sivo svitawe zadihan, obliven 177 178 znojem, izba~en na obalu te hrpe posteqine, koju nije uspevao da savlada u no}nom rvawu. Napola izba~en iz dubine sna, visio je na trenutak nesvesno na ivici no}i i hvatao plu}ima vazduh, a posteqina oko wega je rasla, bujala i nadolazila da bi ga ponovo obujmila gomilom te{kog, beli~astog testa. Spavao je tako do kasnog prepodneva, dok su jastuci formira li veliku belu ravnicu po kojoj je lutao u bla`enom snu. Tim be lim stazama polako se vra}ao k sebi, danu, javi – i napokon otva rao o~i, kao uspavani putnik kada se voz zaustavqa na stanici. U sobi je vladala ustajala pomr~ina s talogom od brojnih dana provedenih u samo}i i ti{ini. Jedino je prozor kipteo od jutarweg roja muva i zastori su plamteli jarkim bojama. Gospo din Karol je zevawem izbacivao iz svog tela, iz dubine telesnih jama, ostatke ju~era{weg dana. To zevawe ga je hvatalo tako gr ~evito kao da je htelo da ga uni{ti. Tako je izbacivao iz sebe tu te`inu, taj pesak – nesvarene ostatke ju~era{weg dana. Po{to bi se tako rasteretio i oslobodio, upisivao je u svesku izdatke, kalkulisao, obra~unavao i sawario. Zatim bi dugo nepo mi~no le`ao, s vla`nim i buqavim staklastim o~ima boje vode. U vodwikavoj pomr~ini sobe, osvetqenoj odsjajem sparnog dana iza draperija, u wegovim o~ima, kao u malim ogledalima, video se od raz svih sjajnih predmeta: belih sun~evih pega u pukotinama pro zora, zlatnog pravoug aon ika draperija, i, kao u kapima vode, pona vqala se ti{ina cele sobe, s tepisima i praznim stolicama. U me|uvremenu iza draperija koje su spre~avale ulazak dana u sobu, huka zujawa muva, raspomamqenih od sunca, postajala je sve vatrenija. Prozor nije mogao da primi taj beli ogaw, i zasto ri su posustajali pred prodorom svetlosti. Tada bi se izvla~io iz posteqine i sedeo jo{ neko vreme na krevetu nesvesno je~e}i. Wegovo tridesetpetogodi{we telo po~i walo je da se goji. ^inilo se da u tom organizmu, ote`alom od ma sti, izmorenom prekomernim seksualnim aktivnostima, ali u kom su i daqe navirali telesni sokovi, sada lagano, u ti{ini, dozreva sudbina. Dok je tako sedeo u besmislenoj vegetativnoj obamrlosti, sav preobra`en u krvotok, disawe, duboko pulsirawe sokova, u dubini wegovog tela, znojavog i na mnogim mestima prekrivenog maqama, rasla je neka nevidqiva, neuobli~ena budu}nost, kao monstruozna izraslina koja fantasti~no buja do nepoznatih dimenzija. Nije se bojao jer se ve} poistovetio s tim nepoznatim a ogromnim koje je trebalo da do|e, i bespogovorno je rastao s wim, u ~udnoj sagla snosti, utrnuo od spokojnog u`asa, prepoznaju}i se u tim kolosal nim cvetovima, u tim fantasti~nim hrpama koje su sazrevale pred wegovim unutra{wim pogledom. Tada bi se jedno wegovo oko malo okrenulo na unutra, kao da skre}e u neku drugu dimenziju. Potom bi se iz tih besmislenih omama, iz tih besvesnih daqi na ponovo vra}ao u sada{wost i dolazio k sebi, posmatrao je svoje noge na tepihu, debele i ne`ne poput `enskih, i polako bi izvukao zlatna dugmeta iz man`etni dnevne ko{uqe. Onda je odlazio u ku hiwu, gde je u senovitom kutku nalazio vedro s vodom, tiho i budno okruglo ogledalce, koje je samo ~ekalo na wega – jedino `ivo i po znato stvorewe u tom praznom stanu. Sipao je vodu u umivaonik i ko`om isprobavao wenu mlaku, ustajalu i otu`nu vla`nost. Dugo i pa`qivo se obla~io, bez `urbe i odmaraju}i se izme |u nekih pokreta. Stan, prazan i zapu{ten, nije ga prepoznavao, name{taj i zi dovi pratili su ga nemom kritikom. Ulaze}i u wihovu ti{inu, ose}ao se kao uqez u tom podvodnom, poplavqenom kraqevstvu u kom je teklo drugo, nezavisno vreme. Osetio se kao lopov i dok je otvarao sopstvene fioke, pa je neho tice i{ao na prstima, pla{e}i se da ne probudi glasne i nepotreb ne odjeke {to su nestrpqivo ~ekali i najmawi povod za prasak. A kada bi, idu}i tiho od ormana do ormana, prona{ao sve po trebne komade i dovr{io obla~ewe izme|u tog name{taja koji ga je, odsutnog lica, }utke trpeo, i napokon bio spreman, pre odla ska bi zastao, sa {e{irom u ruci, i osetio smetenost zbog toga {to ni u posledwem trenutku nije mogao na}i re~i koje bi preki nule to neprijateqsko }utawe, pa bi po{ao ka vratima, pomiren sa sudbinom, lagano, pognute glave – dok bi se istovremeno, u su protnom pravcu, ne `ure}i, u dubini ogledala – neko uvek okre nut le|ima – udaqavao kroz niz praznih nepostoje}ih soba. BRUNO [ULC (1892–1942) poqski pisac, kwi`evni kriti~ar i profesor crtawa. Ro|en je u Drohobi~u, nedaleko od Lavova, u porodici asimilovanih galicijskih Jevreja. Poznat je pre svega kao pisac „Ci metastih prodavnica“ (1934) i „Sanatorijuma pod klepsidrom“ (1937), kao i ~etiri pripovetke objavqene u periodici – „Jesen“ i „Republika snova“ (1936) i „Kometa“ i „Domovina“ (1938). Iako mali po obimu, wegov kwi`evni opus, zbog svog jedinstvenog stila, smatra se jednim od naj vi{ih dometa svetske kwi`evnosti XX veka. Zahvaquju}i uspehu svog kwi`evnog prvenca, [ulc postaje i kriti~ar. Wegovi ogledi i recen zije mogu se svrstati u naj{iri okvir personalisti~kog pravca kri tike. On se u wima pre svega bavi egzistencijalnom situacijom junakâ, wihovom psihom, karakterom i polo`ajem u dru{tvu. Pored toga {to se bavio kwi`evno{}u i kwi`evnom kritikom, [ulc je bio i slikar, grafi~ar i karikaturista. Od 1924. godine radio je kao nastavnik cr tawa u sredwoj {koli u Drohobi~u. Wegovo likovno delo – tematikom i specifi~nim, oniri~nim raspolo`ewem – povezano je s wegovim kwi `evnim radom. Neki od crte`a nastali su kao ilustracije za wegove pri~e. Izme|u 1920. i 1922. godine napravio je, u retkoj grafi~koj teh nici cliché-verre, seriju od preko dvadeset crte`a istan~ane erotske prirode, okupqenih u ciklus pod nazivom „Idolopokloni~ka kwiga“. Radio je i uqa na platnu, ali ta dela su izgubqena, i danas su pozna 179 ta samo preko starih fotografija. Jedino sa~uvano [ulcovo platno je „Susret“ (1920), slika koja se nedavno pojavila na tr`i{tu antikvite ta, da bi potom zavr{ila u zbirci var{avskog Muzeja kwi`evnosti. Dvadesetih i tridesetih godina pro{log veka [ulc je nekoliko puta izlagao svoje slike i grafike, i to u Dru{tvu za negovawe lepih umet nosti u Var{avi (1922), u Dru{tvu prijateqa lepih umetnosti u Lavovu (1922), u Vilnu (1923), u Lavovu i Truskavcu (1930) i u Dru{tvu prijate qa lepih umetnosti u Krakovu (1931). Bruno [ulc je ubijen 19. novembra 1942. godine, svega stotinak metara od svoje rodne ku}e na Glavnom trgu. Taj dan je u Poqskoj postao poznat kao „crni ~etvrtak“. Pi{~evo telo je ceo dan le`alo na uli ci jer nema~ka okupaciona vlast nije dozvoqavala da bude sahraweno. Pretpostavqa se da je kasnije polo`eno u zajedni~ku grobnicu, koju posle rata nije bilo mogu}e na}i. O [ulcovom pokopu postoji svedo~e we nekoliko qudi, ali svako od wih upu}uje na drugu lokaciju i druga ~ije okolnosti u vezi sa ubistvom. Po jednoj verziji, pisac se verovatno vra}ao iz Judenrata, kuda je oti{ao po hleb za put – trebalo je da slede}e no}i pobegne iz geta i otpu tuje za Var{avu. Nai{ao je na „divqu akciju“, u kojoj su gestapovci, vr {e}i odmazdu za jednog ubijenog Nemca, ubijali Jevreje koje bi zatekli na ulici. Pogodili su ga na uglu ulica Mickjevi~eve i ^ackog. Prema drugoj verziji, [ulc nije imao potrebe da bilo kuda odlazi po hleb jer u getu nije vladala glad. Jednostavno se zatekao na ulici, gde je ubijen – ne slu~ajno, ve} namerno. Veruje se da je ubica bio nema~ki oficir Karl Ginter, ~ijeg je {ti}enika – zubara Levija – pre toga ubio oficir Landau. [ulcovo ubistvo je, dakle, bilo ~in osvete, poravnawe ra~una izme|u dva nema~ka oficira. Sne`ana \ukanovi} 180 Dante Mafija IZABRANE PESME Prevela sa italijanskog Milana Pileti} PADA NO] Pada no} i straha u meni nema, a tolikom svetu uzdrhtalo srce. Vukovi na periferiji, me| pru}em pod bremenom snega. Mu{karci nose sekire i pu{ke, za wima idu `ene s ugarcima. Ja sam mali de~ak koji se se}a i preostaje mi nada. Bilo je lepo slu{ati bajke u zimskim ve~erima pored vatre. O lepe bajke, snovi, poezija. Na `aru smo pekli slanutke, frktao je sawivi ma~ak. Na{a ku}a bila je drevna ku}a, puna paukova na uglovima neba. Od svih mojih snova, detiwih snova, pepeo vidim beli i ugqevqe {to je preostalo od te tople vatre. Sada {aka u sebi ste`e krpe, baca se pravo u ~equst zmijama, miluje jedan obraz somotasti. Pada no} i s wom pada strah, u mojim grudima sve mra~niji, sada. IZ HOMEROVOG POVRATKA Moj zavi~aj nikada ne be{e mesto: `estina i milina u ve~noj smeni i stihovi moji s vremenom sliveni. Da mi je opet Odisej da budem, 181 da imam Penelopu koja gaji me|u pretwama sina. Na{ao bih opet pevawa silinu, hitro bih hodio i rasplitao qubavne zagonetke. NEIZVESNOST Dodijao filigran poznatih zbivawa, doga|aja koji se u beskraj ponavqaju, probadaju, li{avaju ve~nost tajanstvenosti. Odmah po bu|ewu re{iti da li otputovati, poslati pismo, zaliti biqke, dati mrvice crvenim ribicama, ubiti se. TVOJA SAM VODA Sa tobom ja sam jedva voda i mo`e{ da je vaja{ kako ho}e{. Samo pripazi, ako se voda razlije, sve }e da uni{ti. Sawaj sa mnom, nemoj uvek da misli{ na du`nosti. Posle }emo u kupovinu, kod zubara i}i }e{ neki drugi dan, zna{, oni oblaci {to sad vedro putuju uskoro }e oti}i i ne}emo mo}i da u budu}nost {aqemo poruke. Tvoja sam voda, ali pripazi, ne pij suvi{e, ne koristi je za vodokotli}. ^UDESA RU@A Postoje reke izgubqene, obzorja {to se rone, pod tlom gradovi, neke o~i zgasle, pesme {to, slepe, zvone. 182 I jo{ svetlosne putawe postoje usred zbrisanih oaza gde beduinski napevi se roje, gde dugo jutro za jutrima poje, sa`i`e ih vetar. Sparu{eno li{}e goni `enu koju sam voleo. Zar nigde nema mesta koje pru`a uto~i{te za svaku stvar, u bþti? Kuda to odlaze ~udesa ru`a, gde }e se wina osvajawa skriti? KO ZNA ZA[TO TE VOLIM Ko zna za{to te volim. Mo`da zato {to do o~iju tvojih mrak ne dopire, mo`da zato {to ti du{a cveta i onda kada sam odsutan zauzet svakodnevnim radom. Ili zato {to hiqadu horizonata ima{ nadohvat ruke, i svetle ve~eri, bistra jutra u kosi. UMIRALA MI JE MAJKA Do{le su `ene iz kom{iluka sa svojom malom i balavom decom. Video sam crno sve golemije u sva~ijim o~ima, u re~ima. Gavrane niko pomiwao nije, kako igraju vrtoglavo. Ja sam slu{ao wihovo graktawe, `u~nu promuklost, podudarnostima natopqen lepet krila. SMILUJ SE SMRTI ^ita{ kwigu za kwigom i nada{ se da }e ti se razotkriti zagonetka sveta {to raste i dolazi kraju. Za izlaz nema izgleda, uplitawe ili ozleda nisu, sigurno, nikakvo re{ewe. Zame}u se staze kojima tek {to se pro{lo, 183 ako ih neko na malim mapama ne ozna~i, i niko vi{e ne zna su{tinu greha i onog ~emu vodi. Svi smo izgubqeni i poni`eni pred zidom ravnodu{ja sve vi{im. Ti ne zalazi u stvari da nepokretnost zameni{ sobom. Smiluj se smrti, ne udvaraj joj se bestidno, da neko ne bi pomislio da rodoskvrnu}a ima me|u vama. NISAM USTUKNUO Sad kad imam godina skoro kao ti kad si umro i razjarila se bura uspomena i spustila se magla da ujedna~i stvari, kako da dobijem opro{taj za onoliko }utawe? Ote`alo je od slutwi srce, hteo bih {kure da zatvorim, da opet slu{am muziku drva {to na ogwi{tu gore. Ja sam jo{ uvek nespretan, ne umem da te zovem, ne umem da molim. Znaj, ipak, da ni pred ~im nisam ustuknuo i da mi je barjak bilo dostojanstvo. UNUTAR SAM RE^I DA BIH IZRONIO 184 Unutar sam re~i da bih izronio ~ist i neokaqan kada dan se rodi i vidi me kako samotan prolazim kroz vrt iluzija ali i da `iv sam od slogova koji hrane zvuke harfe koji se nikad nisu ~uli. Re~ }e ne`no i bri`qivo da se uvu~e u meso otmeno i `estoko kao {to ~ini `ena ~arobna iskusna i kov~eg }e da stvori na kome u beskraj mo`e da se plovi. Poezija je ~udno putovawe u smrtnu sumwu u|e pa iza|e, od neslagawa sazdana ~istina {to zasvetli i opet zgasne kad zabeli zora. LAVIRINT Sada dok zamirem sve bli`e}i se kraju dana, i stradawe se moje ve} okon~ava, sada tek saznajem da lavirint ja sam i da u meni ukr{taju se i me{aju staze dok se ne steknu u bistrom zalasku. Da sam to saznao jo{ u mladosti, hitawa bih se svakog odrekao i u`ivao u prostorima. Sad je kasno, klonem pred svakim zaokretom, svakim prolazom, potra`im najkra}i put, prepustim se svetlosti koja }e kad-tad planuti od besmisla, u meni, koji sam bio ve~iti gubitak sebe i sveta. SVITA ZA BEOGRAD Hteo sam i ja da osetim ono {to ose}a onaj ko biva Ciganin po ~itavu no}. Skadarlija takvo iskustvo pru`a. Tako sam kod Dva Jelena u Kafani tog imena jeo i pio i zatim pevao dugu qubavnu pesmu, sam, po strani, posmatraju}i qude, plove}i me| nemirima i lukama. Pustiwa bejah {to jeca, udarni talas magnolije {to ~ami sramota onoga koji pripada oholoj zapovedni~koj rasi. Nisam mogao ni{ta sem da pe{ice odem do Ive Andri}a i opro{taj i{tem zbog grehova na{ih. MAKAR I NA ^ASAK Ose}am damare tvog srca u mojim o~ima, na vrhu nosa, u {akama koje kao da su opet one `ivahne grane, da procvetaju spremne. A ipak tuga do|e, udvara se i da je saslu{am skoro zahteva... „Vide}e{, usledi}e vetar, besne}e i brisa}e po aleji, 185 a ti }e{ ostati sam, da tumara{ po mraku.“ A ja }u: „Makar i na ~asak, makar se samo ovla{ dodirnule usne, vredno je truda.“ Na ovaj na~in u}utka se taj zlobni glas i ja nastavqam no}u u snu da te slikam i u`ivam u dahu svake pore. VOLIM KAD SI RASEJANA Vidim te kako u tvojoj ba{ti neguje{ biqke tvojim rukama koje uzdi{u kao i tvoja du{a i tragaju za najboqim na~inom da ih usre}i{. Vidim te i mislim da ve} sam i ja deo postao toga truda i da u mislima jesam {to nai|u i pro|u kao kad muwe sevnu i i{~ile i od wih porastu nebeska prostranstva i tvome dr`awu daju onu pravu meru. I volim kad si rasejana pa me pozove{ umesto nekog qiqana ili pitomog sleza. 186 DANTE MAFIJA (Dante Maffia) ro|en je 1946. godine na obali Jonskog mora, u Kalabriji. U Rimu je studirao i diplomirao kwi`ev nost, kojom se celog `ivota vi{estruko bavi, kao pesnik, esejista i pripoveda~, ali i profesor, urednik i saradnik mnogih kwi`evnih ~asopisa, pre svega onih koji se ti~u poezije. S Mafijom su se dopi sivali, sara|ivali, wegova dela hvalili i za wih pisali predgovore poznati qudi od pera (Palaceski, Valeri, Primo Levi, Sereni, Luci, Magris, Bobio, Kalvino, Moravija, Pazolini, [a{a, Manakorda, Be leca, De Mauro, Spawoleti, ali i Brodski, Starobinski, [klovski, Borhes i dr.). Objavio je 37 pesni~kih, 17 pripoveda~kih i 13 eseji sti~kih kwiga, od kojih su mnoge prevedene u inostranstvu; u Srbi ji su to Antologija italijanske poezije XX veka i Roman o Tomazu Kampaneli (u izdawu Paideje i prevodu Milane Pileti}). Smatran je jednim od najve}ih italijanskih savremenih pesnika, dobitnik je nagrada Alfonso Gatto, Stresa, Montale, Viareggio i mnogih drugih. Go dine 2004. tada{wi predsednik Republike Italije odlikovao ga je zlatnom medaqom za kulturu. U Mafijinom bezmalo fizi~kom do`ivqaju poetske re~i, i sam odnos s wom biva predmet istra`ivawa. U wegovim metaforama is poqava se nadrealno dok `estoko i ne`no slika savremenu realnost, hrabro zalazi i u nespokojnu samoanalizu, ali ona uvek ukazuje i na {ire prostore drevne borbe qudskog bi}a s realno{}u koja govori, ushi}uje ali i rawava, katkad i svojom ravnodu{no{}u. Svakodne vica, nagoni, qubav, putovawe, nostalgija, dom koji nije mirna luka, skrovi{te, nego stalni izazov, zagonetka i otkri}e. Vrtlog u kome ima u~enih asocijacija i reminiscencija (kao kad progovaraju pisci dela izgorelih u Aleksandrijskoj biblioteci), ali i op{tih mesta, koja se ne odbacuju, nego se – na sli~an na~in kao {to je to ~inio Um berto Saba – iznutra podrivaju, osvetqavaju i preobra`avaju. Vaqa pomenuti i Mafijinu dijalektalnu poeziju, posebno zanimqivu zato {to u woj nema ni o~ekivanog romanti~nog do~aravawa Juga, ni suro vog naturalizma, ve} nailazimo na filozofska promi{qawa savre menog i svakodnevnog `ivota, ~esto opet u detaqima koje smo skloni da prenebregnemo. U ovom izboru zastupqene su pesme nastale tokom ~etiri dece nije (1974–2014), naravno onako kako sam, po li~nom afinitetu, vide la obrise Danteove pesni~ke biografije. Milana Pileti} 187 Norman Daglas ZEMQA SIRENA (Sirene i wihovi preci) Preveo sa engleskog Dejan Acovi} 188 Car Tiberije zbuwivao je svoje gramati~are pitawem koju su pesmu pevale sirene. Podozrevam da je znao vi{e od wih, jer bio je obo`avalac sirena celog svog `ivota, premda mu sudbina nije dozvolila da time zabavi svoj duh, sve do posledwih godina koje je proveo me|u wima na stenovitom ostrvu Kapriju. Gramati~ari, ako su bili mudri, bez sumwe su mu navodili Homera, koji je sa ~uvao deo wihove pesme. Da li sirene od ove prave vrste postoje danas, prili~no je upitno, tvrdilo se to za mnoga mesta na zemqi, i morsko dno je pretra`ivano te sastavqani slu`beni izve{taji. Ne tako davno prona|ena su neka od tih stvorewa. Jakob Nojer ka`e da je 1403. godine jedna sirena zarobqena u Zuiderskom moru. Odvedena je u Harlem i, po{to je bila naga, dali su joj da se odene; u~ila je da se hrani kao Holan|ani; umela je da prede i da u`iva u devoja~kim zadovoqstvima; bila je plemenita i do`ivela je duboku starost. Ali nikada nije govorila. ^estiti gra|ani nisu poznavali jezik morskog naroda da bi bili u mogu}nosti da je nau~e svom sopstve nom jeziku, tako je ostala nema do kraja `ivota – to je za `aqewe, po{to je, izuz ev arapske pri~e Julnar u moru ro|ena, malo toga {to govori o konverzacijskim i doma}im navikama sredwove kovnih sirena dospelo do nas. U kraqevskom arhivu Portugala sa~uvani su zapisi o skupoj prepirci izme|u Krune i Velikog majstora Reda Svetog Jovana o tome kome }e pripasti sirene koje izbaci more na obale Velikog majstora. Stvar se okon~ala uz veliku buku: Neka se zna – sirene i druga morska ~udovi{ta koje izbace talasi na zemqu u vla sni{tvu Velikog majstora pre}i }e u posed Kraqa. Ovo bi tre balo da zna~i da su sirene tada bile prili~no brojne. Jedan od najboqe dokumentovanih slu~ajeva jeste onaj koji je zabele`io istinoqubivi kapetan Xon Smit, koga je Pokahontas u~inila po znatim. Ne mogu da izos tavim, ka`e on, ~udesno bo`je stvorewe koje sam godine 1610. video sopstvenim o~ima. Desilo se da sam stajao, u zoru, na obali nedaleko od luke Svetog Xejmsa, kada sam primetio morskog stvora kako velikom brzinom pliva k meni. Bila je veoma lepa; o~i, nos, u{i, obrazi, usta, ~elo i celo li ce kao u najlep{e devojke; wena kosa, azurna, padala joj je preko ramena... Sve ukupno, neobi~na riba. Ostatak navoda nalazi se u Gotfridovom Historia Antipodum. Pogledajte tako|e Gesnera, Rondeletija, Skaligera i drugi va qani svet, iz ~ijih je prikaza o~igledno da su sirene bile prili~ no uobi~ajene u wihovo doba i, nesumwivo zbog toga, slabo cewene; jer {to god je uobi~ajeno postaje obezvre|eno, {to i sama re~ vul garan pokazuje. Ovo mo`da pomogne u obja{wewu ~iwenice da im je dowi deo tela u obliku ribe, jer najstarije sirene bile su od pti~jeg soja. Promena se desila, kako zami{qam, u vreme Svetog Avgustina, kada je veliki broj paganskih obli~ja po~eo da dobija novu ode`du i narav, ne uvek u svoju korist. To je uticalo i na ona ro|ena u helen skim vodama, za koje bismo mogli da pretpostavimo da }e zadr`ati vi{e po{tovawa i biti konzervativnija od ostalih. Tako je Teodor Gaza, ~ije je ime garancija dobre vere i pameti – nije li on napisao prvu gr~ku gramatiku? – jednom prilikom izneo u velikom i otmenom dru{tvu (Pontano je tako|e bio prisutan) kako je, nakon velike oluje na Peloponezu, jedna morska dama izba~ena na obalu sa ostalim naplavinama. Bila je jo{ u `ivotu i te{ko je disala; weno lice i telo bili su sasvim qudski i nimalo nepri vla~ni. Ubrzo se okupio veliki broj qudi, a weni uzdasi i skri vawe grudi jasno su pokazivali koliko joj je bila neugodna wihova vulgarna radoznalost. Potom je po~ela i da pla~e. Saose}ajni u~e wak naredio je gomili da se udaqi i pomogao joj, koliko je mogao, da se dovu~e do pli}aka. Tu je, baciv{i se u talase uz sna`ni pqesak, nestala sa vidika. Ona je, tako|e, bila riba, a ne ptica. U Gr~koj su, tako|e, sirene svih vrsta prestale da pevaju. Se}am se dugih, zlatnih, ve~eri u Kikladima. ^arolija na svemu; ~inilo se da je pokret Prirode najednom zaustavqen; is pod nas ni najmaweg zvuka, ali gore, sun~evi zraci su vibrirali bogatom melodijom; Xanko, ribar, spustio je svoja vesla i na{ ~amac, jedini pokretni objekat u natprirodnoj nepokretnosti, vukla je nevidqiva ruka ka rumenom zalivu na zapadu. Ali na na{oj putawi nalazilo se kr{evito ostrvce, tamno i prete}e na pozadini od grimiznog po`ara. Uskoro je iskrslo pred nas, u zbrci kamewa i rascepqenih gudura o`e`enih suncem, nekoliko zraka smaragda u skrovitom uto~i{tu. Ako postoji mesto na kom sirene mogu da `ive a da ih niko ne uznemirava, mislio sam, on da je to ovde. Kovrxavi lupe` krmanio je ve{tom rukom ka lili putanskom ostrvu; kao pravi Grk, cenio je radoznalost u svakom obliku. Ali je odlu~no odbio da kro~i na obalu. Zapo~eo sam is tra`ivawe sam, zakqu~iv{i da je on ranije posetio ostrvo. 189 190 Nije to bilo ostrvo sirena. Bilo je to ostrvo buva. Pokupio sam ih na ode}i desetine, stotine, pregr{ti. Smrtnik nikada ni je bio bli`i tome da isko~i iz sopstvene ko`e. Xanko je bio iz nena|en i zapawen. Sad, da li su te buve naseqavale ostrvo od vremena nezapam}enog, kao degenerisani potomci izvesnih herojskih stvorewa ko ja su plovila u dru{tvu Jasona i wegovih Argonauta, ili su ih tu ostavili brodolomnici mornari savremenog doba; kako se desilo da su se razmno`ile do uni{tewa svih drugih `ivih bi}a; kakav im je bio na~in ishrane – da li su bile antropofazi, da li su vre bale jedna drugu ili su nau~ ile da se zadovoqavaju srebrnastom rosom jutra, kao Anakreontov cvr~ak, ili su na neki drugi na~in stekle ume}e dugog posta izme|u retkih orgija kakvu su imale tog popodneva: ta i druga pitawa otada mi se ~ine vrednim razmatra wa. Gospodin Hadson, u svojoj kwizi La Plata, iscrpqivao se sli~ nim problemima. Ali u tom momentu bio sam previ{e zauzet da bih se time bavio. Da, napustile su Gr~ku, sirene. Nikada im nije bila vi{e od usputne stanice. Ali ostale su dovoqno dugo da dobiju novu ode `du i navike. Uistinu ni{ta nije u{lo u tu malu zemqu a da nije iza{lo podmla|eno i osvetqeno. Hiqadu vrtlo`nih tokova uliva se u Heladu sa svih strana, a potom isti~e {iroko, kao blaga i bi stra reka, da oplodi svet. Tako je bilo i sa sirenama. Kao i mnogo {ta drugo, one su bile samo uvoz, jedna od novih zamisli koja se uvukla, prate}i trgova~ke puteve, da nahrani stvarala~ku ma{tu Gr~ke. Sad kad znamo ne{to vi{e o drevnim civilizacijama ze maqa kao {to su Egipat i Fenikija, koje su trgovale sa Gr~kom, mo`emo da cenimo ~udesni helenski genij za preuzimawe i pri lago|avawe. Hermes, inteligentni lopov, tipi~an je Grk. Jer {ta god da su ukrali ili prisvojili – religije, metale, `ivotne po godnosti, arhitekturu, graditeqstvo – uradili su to sa izuzetnim ukusom; uklonili su {qaku i uzeli samo ono {to je vredno. Svi tragovi kra|e brzo su nestali; bilo bi apsurdno, kako je pokazao gospodin Diprel, da drugima priznaju dug za ono {to su i sami mo gli da izmisle. Uostalom, ukradeni materijal bio je preobliko van do te mere da bi ga izvorni stvaralac jedva mogao prepoznati. Groteskno, okrutno, postalo je humano. Posu|eni bogovi divqe po jave dobili su dobrostiva lica. I sve je otada bilo ozna~eno glav nim `igom Gr~ke: umereno{}u. Svim ovim objets de vertu mnogo se rukovalo otada; na tu`an na~in sru{eni su u mete`nom sredwem veku; ali taj `ig nije izbledeo: poznavaoci ga znaju. Pitam se da li je Fork otac sirena – ili je to bio Aheloj? Ove stare porodi~ne istorije su delikatna oblast, ne znam da li bi prepoznao svoje devojke. Kako su izgledale kada su do{le u Gr~ku? Pitajte gospodu Vajkera, [redera, De Petru, Kor~u, Klaus ena, i wihove kolege. Oni }e vam sve kazati, jer su izveli nevite{ki za datak, koji je predlo`io Anaksila, secirawa sirena. U interesu anatomije to je van svake sumwe po`eqno, jer omogu}ilo im je da prebroje pr{qenove; i zube, i mo`da da razlu~e da li su sirene stvarno bile kanibali ili ne; umetnici i pesnici `ale se zbog nepotrebnog kasapqewa. Sawari se uvek `ale. Kako su izgledale? Bile su personifikacija zagu{qivih vrelih dana kada Sirijus (odatle wihovo ime) `estoko sija na spr`enim nebesima; bile su vampiri, demoni vreline, truqewa, sladostra{}a, pohote. Ali Helada ih je odenula u devi~ansko srce i ode`du, i poslala na za pad – u lo{em dru{tvu sigurno, jer ~ini se da su putovale sa Tele bejcima ili Tafqanima, nepopravqivim ubicama i kradqivcima stoke. To mora da je bilo ne{to kao Provalnik Bil i beba. Da; iz minucioz nih specijalisti~kih studija u~ewaka sasvim je jasno da sirene nikako nisu ro|ene u Gr~koj; one pripadaju di vqim, nehelenskim krugovima, ostaju}i, ka`e Bu~er, kao strana re~ pozajmqena u jeziku, ali nikada sasvim nacionalizovana. Kao i druge animisti~ke koncepcije zajedni~ke mnogim morima i ze mqama, uletele su u Heladu i bile deodorisane. Na{e poznate si rene nisu demoni truqewa; one su stvorewa puna {arma i svedo~e o humanizuju}em uticaju Grka; ne gr~ke gomile, kao {to se nekada podme}e (jer neumerenija banda fanatika i nitkova retko je kada postojala), ve} samo wenih u~iteqa koji su ru`no}u smatrali gre hom i svagda nametali ideal osvetni~ke pravde – meru. Homer po~iwe delo, ni{ta nije istinitije od Herodotove iz reke da je Homer uredio generacije bogova. Odiseja, koja svojim tokom bri{e krhotine legendi brojnih nehelenskih rasa, donela nam je fragment o stranoj i kanibalskoj prirodi sirena: ... Sede}’ na `alu, a le`e oko wih gomile kosti Mnogih istruhlih qudi, na telima sahne im ko`a1. Ali nema daqe obrade ovog nemilosrdnog aspekta; naprotiv, wihova pesma koja sledi pro`eta je pravim duhom lepote i pri li~no se razlikuje od prvobitne slike okrutne `e|i za krvqu. Karakteristi~na helenizacija, uhva}ena na delu. Po{to je u~i wen prvi korak daqe od slike trule`i, kasniji pesnici i fi lozofi jo{ vi{e se zadr`avaju na humanim atributima sirena, dok kona~no gomile kosti i ostali okrutni tragovi sasvim ne nestanu iz vidokruga. Nakon Helade do{ao je aleksandrijski period sa svojim fi lolo{kim i istorijskim hirovima i ~udesnim sinkretizmom bo gova u drugom i tre}em veku; potom sredwovekovqe koje je zakr `qalo helenske oblike u zle demone, a wihovim vrlinama kru nisalo svoje svetiteqe. 1 – Odiseja, XII 45-46, prev. M.\uri}. 191 192 Sirena Partenopeja umakla je tokom oluja sredweg veka u pribe`i{te svedeno na uske granice amuleta; takve se sirenske ~ari jo{ uvek mogu videti na ulicama Napuqa i za wih se veruje da su posebno efikasne protiv urokqivih o~iju. U ovome vidim homeopatski princip na delu, jer sirene su same bile ve{tice u svoje vreme, morske ve{tice, i danas dawi se mogu videti kupa~i kako se pobo`no prekrste pre ulaska u vodu, da bi tako paralisa li ove zle duhove dubina. Druge, kao Venera, sakrile su se iza bu |avih svetaca; Santa Venere veom a je po{tovana kao isceliteqka izvesnih bolesti. A druga ta~ka od op{teg interesa postaje jasnija iz ovih na u~nih istra`ivawa: Homerove sirene pre treba da tra`imo na zapadu, umesto onde gde su ih smestili Gledston i ostali. Razli ~ite spekulacije sada se spajaju da bi pokazale to da je pri~a iz Odiseje zapis o jednoj od mnogobrojnih procesija bogova i qudi ka zapadu i postoji, zaista, samo jo{ jedan primer sugestivnog zako na pozapadwa~ewa koji je prvi predlo`io, kako verujem, ruski prirodwak Fon Baer. Prili~no ~udno, Baer je sam tvrdio da su se Odisejeve avanture, pa i epizoda sa sirenama, odigrale u Crnom moru; ali ovo se mo`da mo`e pripisati nekoj vrsti patriotizma sa wegove strane – kada bismo samo znali iz kojih motiva proiz ilaze na{a najdubqa uverewa! Zanimqiv fenomen, uzgred, de{a va se kada egzaktni mislioc i pod starost upadaju u hazarderska teoretisawa. Tako Baer, fiziolog, raspravqa o legendarnim Fe a~anima; Virhov, patolog, o praistorijskim qudima; Volas, bi olog, o svetu duhova. A ponekad zamor i popustqivost dolaze pre vremena: Lox, matemati~ar, ve} propoveda o etici. Tako postu paju pojedinci i narodi; ni{ta ne daje boqi primer od Helade: od stubova od neobra|enog kamena do Aristotela i natrag, preko Platona do logosa, {to je jo{ jedna opskurnost. Ali ne pratimo svi ovu prirodnu krivuqu; neki su ro|eni stari, a drugi nikada ne}e dosti}i zrelost, neslagawa se ure|uju u nekom posthumnom ili prenatalnom postojawu. Gr~ke sirene, na koncu, imaju odlike ve~ne mladosti. Borave na stenama okru`enim morem, sa lirom u ruci, ili se uzdi`u iz blistave vode, udaraju u cimbale, i ponovo nestaju. Takve ih mo `ete videti na gr~kim vazama. Postoji neodre|enost, udaqenost i uzdr`anost oko wih koje omogu}avaju brojne interpretacije i u~vr{}uju privla~nost tolikih helenskih koncepcija. One nisu proizvod jednog uma, nego kompleksni, mnogostrani prirast koji odra`ava razli~ite slojeve kulture jedan iznad drugog – lepi, ali prevarni oblici. To je jedan aspekt. Nekada davno, sirene su u~estvovale sa muzama u peva~kom nadmetawu. Bile su nadvlada ne, a muze su se zakitile perima neprijateqa. Ko ne bi do{ao u isku{ewe da u ovoj legendi vidi pobedu disciplinovane muzike nad divqim improvizacijama prirodne pesme? Ili drugi: tri se stre sirene utopile su se zbog Odiseja. To odaje utisak jakih qud skih ose}awa – strast bez nade, prime}ujete, ne sentimentalnost {kolarki. Zamislite demona truqewa kako se baca u more zbog smrtnika! O, ba{ su se izmenile u atmosferi Helade. Truqe we – `ig. ^edna Partenopeja na{la je pokoj i ~asnu grobnicu na mestu gde je sada Napuq. Hiqadu godina dominirala je wegovim dru{tvenim i verskim ustanovama. Jo{ uvek dominira. Da li je Partenopeja mrtva? Ko je onda Santa Lucia? Bogorodice Napuqa sve su morske kraqice ~ije krune ble{te uzajmqenim sjajem; Ma dona della Libera, Stella di Mare – sve su reinkarnacije anti~kih obli~ja, sirena, Leukoteje, Euploje i Nereida, i wihov kult do danas je pre paganski nego hri{}anski. Takve svetiteqke ne}ete prona}i u Toskani. Nedavno se pojavila obimna literatura o sirenama. Ali vo leo bih da vidim kwigu koja bi razvila ideju kao celinu, prate- }i wihovu geneal ogiju od ro|ewa preko svih promena karakte ra kroz koje su pro{le od antike – kwigu koja bi mogla da bude naslovqena Les Sirenes á travers les siècles (za{to li boqe zvu~i na francuskom?), i koja bi mogla da pru`i zanimqivu meru od govaraju}em stawu qudske pameti. Jer mi stvaramo na{e bogove prema sopstvenom liku. Postoji izma{tani |avolak, nazvan ku}ni duh ili an|eo ~uvar, koji ~esto tr~i pored ovih vilinskih vodenih dama. Kao sirene koje se javqaju svuda – u kineskoj i saksonskoj tradiciji, u Brazilu i sivozelenim doma{ajima polarnih mora2, demon-slu ga je animisti~kog porekla i javqa se, nezavisno, u Burmi, me|u starim Ircima, Eskimima, ^ileancima. Na{e sirene su verovatno feni~kog porekla, dok na{i an|e li ~uvari dolaze od Haldejaca. Kristalni prostori wihovog ete ra bili su `ivi od uzbudqivih diva koje su odrastale u svetosti dok se nisu povukle sa zemqe; helenska i rimska kultura preuzela ih je u direktnom kontaktu sa Istokom, ali hri{}anska Evropa primila ih je posredno, kao zave{tawe od Jevreja, koji su upili ovu poetsku demonologiju tokom vavilonskih neda}a te obogatili svoje svete kwige ovim stra{nim i qupkim stvorewima vazduha, obra|enih u sjajnoj hijerarhiji gnostika i Sabejaca. Tako se sedam planetarnih duhova persijske mitologije pretapaju u sedam ar han|ela kabalisti~kih sawarija. Ali na{a zamisao ovih uobi~a jenih, krilatih oblika izme|u Boga i ~oveka, ~isto je haldejska. 2 – Posada Henrija Hadsona videla je jednu prilikom tra`ewa prolaza ka Severnom polu blizu Nove zemqe; wena ko`a bila je veoma bela, a duga kosa crna. Rep joj je bio pegav i nalik del finovom. (Primedba pisca.) 193 194 Hri{}anima je, u stvari, Sabor u Laodikeji zabranio da se pozi vaju na an|ele i sve do drugog Sabora u Nikeji ova idolatrijska praksa nije sankcionisana; Vizantija je, pre nego Rim, majka obo `avawa an|ela. Dok su sirene fiksirane u utvr|enim estetskim atributima, an|eo ~uvar je postavqen na moralne funkcije. Svaki ~ovek ima svog; bogove i an|ele na isti na~in; grobove mrtvih tako |e, i visokim bo`anstvima je ponekad drago da igraju ulogu pored zaslu`nih smrtnika kao {to su Tobija ili Telemah. Pitagora, ja ko povezan sa orijentalizmom, u~inio je svog demona osetqivim za ~ula, dok je poznati Sokratov bio nevidqiv, bo`anski glas razu ma. Ovaj trenutak je skoro vrhunac obe koncepcije – otada po~iwe bujnost opadawa. Dok kod Homera mo`emo da ozna~imo precizni poetski dodir koji je uzdigao sirene sa wihove niske pozicije, kod Platona mo`emo da primetimo samu zabunu, gde obi~no jo{ jednom postaje veliko. Jer u~iteq te{ko da je pod ne~im bo`anskim pod razumevao ono {to su podrazumevali wegovi u~enici – doslovno interpretiraju}i wegovu alegorijsku primedbu, oni su izlo`ili jednu antropomorfnu teoriju koja je Sokrata na~inila ludim i de monu ponovo dala materijalni oblik. Qudska je odlika to da je samo tada Sokrat, kao i sirene, bio popularan. Ksenofont, Menandar, Apulej i ostali rastu u elo kventnim obja{wewima; Diogen i Apolonije tako|e po~iwu da konsultuju privatne |avol~i}e, i naravno Plotin, Sokratov majmun, ima jednog svog. Uskoro }e radoznali duh aleksandrij ske pedanterije po~eti da radi na wima, zadr`avaju}i se, sa eru ditskim diletantizmom, na po~ecima i zna~ewima sirena, dok je Filon me{ao svoju neverovatnu salade russe od gr~kih i jevrej skih demona. Rimqani, radni i ~asni, nisu se bavili stvarima od lepo te, izuzev ratne pqa~ke zarad dekorisawa svojih hramova i vila. Odbacili su sirene, ali je jaki pelasti~ki kalup wihove reli gije doveo do toga da identifikuju demona sa onim {to filozofi nazivaju idios inkrazijom, sa genijem. Pro{iruju}i ovu trezvenu zamisao, dodelili su srodnim duhovima da otelovquju li~nosti i gradove, i najve}e bi}e u vidu samoga Rima; sveci za{titnici modernih italijanskih gradova i sela ~vrsto su ukoreweni samo zato {to predstavqaju potomke u pravoj liniji ovih starih za {titni~kih bo`anstava. Ponekad dobar i lo{ genij `ive zajed no u ~oveku, bore}i se za prvenstvo: problem sa kojim su se suo~i li oni Haldejci ~ije su verske tablice prokliwawa (uzori kakva treba da bude takva literatura) uglavnom popuwene kletvama za proterivawe zlo}udnih demona u korist onih dobrih. Dilema je bila neizbe`na – jedna od antagonisti~kih sila mora da odne se prevagu – i tako ovi imaginarni unutartelesni manekeni jesu mikrokosmi~ka ilustracija bezdana dualisti~ke vere. Do{lo je sredwovekovqe, i poznati ili pobo~ni duhovi pro {li su kroz istu poni`avaju}u promenu kao i sirene. Postali su obi~ni; filozofi kao Simon Mag, sveci kao Tereza, pesnici kao Taso – svi su imali jednog ili vi{e. Onaj Kornelija Agripe obita vao je u obli~ju crnog psa (Faust); na samrtnoj posteqi u Lionu mu drac ga je ovako prokleo: Odlazi, zveri uni{tewa, {to si me pot puno upropastila! (tako je on nestao), a wegovom velikom u~eniku Vijeru, koji je tako|e verovao u wih, `estoko je zamereno {to sumwa u ovu pri~u. Zamisao se izme{ala s mno{tvom legendi o mandrago ri; idoli, koji su se na{iroko prodavali u Engleskoj pod Henrijem VIII, rezbareni su od ovog drveta i ozbiqno konsultovani. Mislim da su krsta{ki ratovi i zapadna dominacija nad Arapima, u ~ijoj tradiciji genije ~uvar ima istaknutu ulogu, mo `da pomogli da se praznoverica pro{iri diqem Evrope, koja je tada bila u stawu pogodnom za verovawe u bilo {ta. Duh nije vi {e prebivao unutar ~oveka, gone}i ga na moralne postupke; bio je zato~en u medaqone ili prstenove (Partenopeja u wenom amu letu) i mogao je da se prisili na rad ili otpu{tawe iz slu`be (Arijel). Sve do danas homunculi u staklenim fiolama kupuju se na nema~kim va{arima i ~uvaju za sre}u. Video sam ih oka~ene na ulicama Londona, a ono {to sledi pokaza}e da ova rabota, kao i sve, ima svoje rizike: Godine 1650. jedan trgovac iz Augzburga dr`ao je neke od ovih neobi~nih duhova zape~a}ene, kao muhe ili mrave, u bocama, nameravaju}i da ih ponese na va{ar u Lajpcig; ali kada je, posredstvom jednog pisma, iza{lo na videlo da name rava da ih proda, poricao je ~itavu stvar; mo`da su mu oni sami do{apnuli da bi mogao da odgovara na nezgodna pitawa u vezi sa wima. Nezgodna pitawa! Li{eni svojih drevnih plemenita{kih kvaliteta, ovi stvo rovi jo{ su bili dru{tveni i ne bez nade u nebesko naseqe; obi~ no je postalo realisti~no, u vlasti strasti kao i ~ove~anstvo, ponekad dopadqivo i ~esto dodirnuto tugom, dok su sirene Undi na i Meluzina bile neobi~no qudske sa svojim suzama i smehom. Jo{ uvek nismo u celosti upla{eni od ovih na{ih stvorewa. Ali uskoro, tim procesom deterior acije kojega je re~ demon sama pri mer, ona }e biti apsorbovana u samu su{tinu Zla i posta}e wegovi robovi – bez spasewa. Samo ve{tice, a ne filozofi, dr`e doma}e duhove u obli~ju ma~ke, a verovawe je bilo uroweno u ono o inkubi ma, satanskom paktu; Crkva upozorava svoje sledbenike na wih: Ip se simulat se captum, ut te capiat; a te inclusum, ut contra te finaliter concludat. Tako su buntovni~ki an|eli koje je Solomon zatvorio u vaze od bakra degenerisani u fla{irane |avol~i}e, de~ju igra~ ku; od glasa razuma gr~kog mudraca, od an|ela ~uvara koji bdi nad snom nevinog detiwstva, od genija bo`anskog Avgusta i ve~nog Ri ma – spustili smo se do bezop asne, nasu{ne ma~ke. 195 196 Pre se pitam da li bi doma}i duh zadr`ao svoju jaku ~udesnost da se nije okrenuo prakti~nim ciqevima, i ~ovek mo`e da speku li{e o tome koliki deo svetskog presti`a qudi kao {to su Muha med, Numa ili Karbajal duguju svom fiktivnom duhovnom savetni ku, koji je opravdavao dela neshvatqiva prostaku. Doma}i duh ne davno se pojavio u novom obli~ju: nadzire medijum u spiritizmu. Da li }e umreti sasvim? Ne vi{e od sirena. Pobo`ni Silvio Peliko sastavio je molitvu svom duhovnom ~uvaru; Katoli~ka cr kva, me|utim, nikada nije cenila ovu individualisti~ku te`wu ube|ena u to da ulogu an|ela ~uvara mnogo vaqanije obavqaju is povednici ili hiqade svetaca imenovanih u tu svrhu. Protestan tizam, u me|uvremenu, premetnuo se u nepokretan, skromni glas, premda kod neuroti~nih qudi, kakav je Xorx Foks, tra`i se vizija da bi se nadomestila savest. Svi oni koji su nesposobni da svoje do bro pripi{u prirodnim uzrocima traga}e za ne~im poput an|ela ~uvara, kao {to se prosti mornari u trenucima opasnosti pitaju da li zbiqa ima istine u pri~ama o zlokobnim |avolicama koje se muvaju u bezdanu. A kada bi ovo bilo filozofsko doba, poduzeo bih se toga da poka`em da je cela ideja o nevidqivom pratiocu samo egzemplifikacija Loceovih shvatawa, te`wa qudske persone da pro{iri i utvrdi svoju sferu dominacije koja uzrokuje da nosimo {tapove za {etwu i visoke {e{ire; dok su sirene – pa, nema veze. Sre}om, metafizika je sada iza{la iz mode. ^ini mi se da sirene, kao i drugi stari helenski ideali, po novo dolaze do po~asti. Tokom svog putovawa na zapad one su se o~e{ale o rt Ateneum, {to je ju`ni rog Napuqskog zaliva, sada nazvan Punta Campanella, i wegovih ostrva. Sne`nobeli hram, jedno od ~uda zapadnog sveta, uzdi`e se u wihovu ~ast blizu ovog rta bijenog talasima – jer rto vi su bili sveti u stara vremena zbog opasnosti za plovidbu; kolo nade i stubovi su zbrisani, ali se}awe na wih ostaje u imenu sela Massa Lubrense (delubrum). ^udesan na~in za pre`ivqavawe, kada se razmisli o tome: hram je ovekove~en u slovima re~i ~ije je zna ~ewe zaboravqeno, preno{eno sa oca na sina kroz burna razdobqa Rimqana, Gota i Saracena, Normana, Francuza i [panaca i op staju}i, uvek zagonetno prostom svetu, nakon {to su propadqivije zabele{ke od kamena i mermera izbrisane sa lica zemqe. Dobar pregled oblasti mo`e se ste}i iz poznatog manastira Deserto iznad Sorenta ili, bli`e vrhu rta, sa vrha San Costanzo koji je, ako se ne varam, trebalo da bude ostrvo na bliskoj udaqe nosti kao Kapri, me|utim, visi}e uz kopno i narednih nekoli ko hiqada godina. Pogled pada na dva zaliva, Napuqa i Salerna, razdeqena visokim planinskim grebenom; strmi i masivni Sant’ Angelo, pru`aju}i se pravo preko poluostrva u pravcu istoka, za tvara pogled od spoqa{weg sveta. To je zemqa sirena. Ka jugu se nalaze ostrvca sirena, danas poznata kao Galli; ka zapadu je Ka pri, veom a u skladu sa wima zbog svog kr{evitog ali dra`esnog izgleda; Sorento, ~ije je ime izvedeno iz wihovog – ~udim se {to ga neki pustolovni u~ewak jo{ uvek nije identifikovao sa ho merskom Surijom – nalazi se na severnoj padini. Bla`ena zemqa u kojoj teku med i mleko; naro~ito ovo drugo: Sveti Nono kao dokaz wene plodnosti navodi ~iwenicu da tu mo`ete prona}i dojiqe od ~etrnaest do ~etrdeset i pet godina. Ne}u da opisujem prirodne odlike; to je obavilo do sada pet stotina putnika. Zamislite jezik od kre~waka duga~ak {est i {irok oko tri miqe koji se prote`e u more; nekoliko ostrva vise na sukwi; sela i farme ~iji stanovnici odslikavaju razne kul ture koje su se nametale tokom posledwe dve hiqade godina poli ti~kih promena. Mikroskopska teritorija; ali zarasla u stare tradicije od kojih je ona o morskim devicama samo jedna. Samo treba da pomislimo na ona izvanredno sagra|ena plovila koja su u starim danima plovila izme|u Kaprija i Kampanele, nose}i na zapad izvesna dobra, poruke i te`we – mnogo toga najboqeg, u stvari, u na{oj modernoj civilizaciji. A sve`ije uspomene, tu `ne i slavne, gusto se zbijaju oko wenih stena i ostrvaca. Nema sumwe da je tokom jedne od onih ~ari leta nalik smrti, ovde poznatih kao schirocco chiaro ili tempo di bafogna, Odisej susreo sirene: Govore}’ tako sve drugarima podrobno ka`em. ^vrsto gra|ena la|a me|utim brzo nam sti`e Ostrvu dveju Sirena, jer povoqan dogna je vetar. Odmah se vetar uti{a, i na moru nasta vedrina Tiha, a vale je neki uspavao demon3. Jer schirocco je o{tar udarac ~iji vreli i lepqivi dodir podsti~e smrt i truqewe. Ovaj je odlomak mo`da sugerisao Serkvanu ideju da sirene sont le calme sous le vent des hautes falais es et des iles, tuma~ewe koje je uskoro napustio. Uop{teno govore}i, ovo bi podrazumeva lo da je ne{to stvoreno ni iz ~ega; ~ak je i Pan, po istom princi pu, bio smatran personifikacijom podnevne ti{ine koja se mo`e osetiti. [vajcarski slikar Beklin, ~ija se gotska bujnost ~esto kretala linijom antiteti~nom onome {to nazivamo helenskom mirno}om, obogotvorio je psihologiju tvari u Das Schweigen im Walde, drhtaj koji pode{ava um da prima himeri~ke utiske, ti {inu koja stvara; premda samo mogu da razmi{qam o efektu ove slike koji bi se mogao popraviti izostankom gospo|e Beklin. Ta ko su se mogli ose}ati pion iri navigacije, umireni u podnevnoj vrelini usred bledih treperavih litica, kada bi postali sve 3 – Odiseja, XII 165–169, prev. M.\uri}. 197 sni nevidqivog prisustva. Ovde `ive sirene! Jer duhovi zemqe i vazduha bili su pripravni da op{te sa nenadzorisanim qudima ranih razdobqa, kojima je sve poznato bilo ~udesno. Takve plodo tvorne senke koje ne`iva priroda pru`a qudskoj fantaziji nisu retke; drugi nivo se dosti`e kada se umetnik poduzima toga da utvrdi u kamenu ove lelujave oblike, ili bard u stihu; tre}i je onaj kada ih filozof ili gramati~ar obja{wava kao pquskawe talasa ili {ta ve}. Za{to da ne, zaista? Sirene su, ka`u neki, vraxbine Napuq skog zaliva. Ne, ka`u drugi; one su ~edne sve{tenice. One nisu ni ~edne niti sve{tenice, nego upravo obratno. One su sun~evi zraci. One su pogibeqne stene. One su rasa mirnih pastira. One su simboli ube|ivawa. One su kanibali. One su duhovi planeta. One su proro~ice. One su vrsta orijentalne sove. One su harmo ni~ne sposobnosti du{e. One su pingvini. Pingvini! To je finalna objava erudicije komentatora. Pa ipak moram da dodam i sopstveno naslu}ivawe u pogledu takozvanih okatih sirena. Dr`im da one mogu biti drevna vari janta zveri iz Apokalipse. A Evstatije je ve} objasnio kako su se pojavile u ode}i od perja. Bile su to mlade devojke kao i druge nimfe ili najade, me|utim, Venera je bila toliko povre|ena wi hovim upornim devi~anstvom da ih je pretvorila u ptice. Kao Venera – Venera gramati~ara. Mo`da su ostali za~arani, ti drevni moreplovci, u letar giji okova koje je ~inio schirocco; ali pitam se da li je to pra vo poreklo sirena. Zavr{etak tela u obliku ptice... On se javqa kod harpija, koje su egipatskog porekla. Ovi Egip}ani imali su to ube|ewe da du{a pose}uje svoje mrtvo telo u obli~ju sokola s qudskom glavom (Die Seelenvogel), a to je tako|e bila, ka`e Dau ti, zamisao idolopokloni~kih Arapa da odlaze}i duh izle}e iz ~ovekovog mozga kao lutaju}a sova, `ale}i otada u smrtonosnoj `e|i svoj neosve}eni greh. Leukoteja, feni~ko bo`anstvo, tako |e je mogla da uzme oblik ptice.4 Ko zna, neki ludi entuzijasta 198 4 – Profesor Korera daje razne razloge za pretpostavku da je kult Leukoteje bio {ire raspro strawen u ovim oblastima nego {to se obi~no misli. Tako on, na primer, ovom bo`anstvu pripisuje statuu morske dame koja sedi na morskom ~udovi{tu prona|enu u anti~koj Vila Posilipo, a sada je u muzeju u Napuqu. Prime}ujem da se u Vlakasovoj zbirci nalazi gema koja ta~no reprodukuje ovu statuu – kraq ju je smestio pod nazivom Venus Euploja, za ~iji hram se pretpostavqa, ali to ne ~ini i Beloh, da se nalazio blizu vile na zapadnoj ta~ki Napuqskog zaliva, su~elice rtu Ateneum na istoku. Ova divna gema tako|e je fotografisana kao Nereida ili Tetida u sjajnom Furtvenglerovom delu, koji smatra da su nekolike geme sa ovim prikazom anti~ke kopije radova od kamena iz otprilike 400. godine p. n. e. Postoje tri razli~ite verzije jedne figure: Leukoteja, Venera i Nereida; odatle mo`emo zakqu~iti da se u~ewaci jo{ nisu razabrali u genealogijama ovih bo`anstava ro|enih u talasima. Neka da se smatralo da su neke od wih, kao sirene, Leukoteja i Afrodita, do{le na ove obale sa svojim starim feni~kim obo`avaocima. Ovi trgovci su bez sumwe ostavili svoj trag na ne kim od toponima ju`ne Italije, kao Megarida (wihova postaja kod Napuqa), Marata, i Sama – Megara, Maraton i Samos u Gr~koj tako|e su feni~kog porekla – ali wihovi bogovi, koliko ih poznajemo, kasnije su u{li u zemqu pod helenskim predznakom. (Primedba pisca.) mo`da }e uspeti u uspostavqawu ro|a~ke veze izme|u sirena i zagonetnih devica u obli~ju labudova koje su preletele svoj put od sne`nih Himalaja da bi ulep{ale bra~nu postequ severwa~ kih heroja kraqeva. Uostalom, takvi dani olovnote{ke atmosferske zami{qe nosti retki su u zemqi sirena. Oni su ~istog oka i blagi, po pravilu, ovi letwi povetarci; ne`ni i pro~i{}avaju}i; oni ~ine da zadrhti sve sjajno li{}e i razvejavaju gradske uspomene i dim zagu{qive u~enosti. Kako bizarna gu`va vodenih ve{tica i duhova postaje nelagodna u toj sna`noj svetlosti, i bledi – kako bledi i nestaje, kao utvare! NORMAN DAGLAS je ro|en 1868. godine u Tiringiji; potomak je {kotskih zemqoposednika koji su se bra~nim vezama orodili s nema~kom aristokratijom. Poha|ao je gimnaziju u Karlsrueu gde je pokazao svoj talenat za jezike i prirodne nauke. Po zavr{etku {ko lovawa ulazi u britanski Foreign Office, ali u diplomatskoj slu`bi (u Rusiji) provodi svega tri godine. Nakon toga putuje po Indiji, Ita liji i severnoj Africi. Autor je nekoliko skandala kojima je pri bavio status enfant terrible britanske kwi`evnosti. Umro je 1952. na Kapriju, gde je `iveo du`i niz godina. Blistava erudicija, budna radoznalost te sklonost paralogi~ nim i jereti~kim povezivawima, sve to udru`eno sa stilski i jezi~ ki besprekornom engleskom prozom jeste sa`eti opis dela Normana Daglasa. Tako|e, wegovo delo poseduje specifi~an {arm koji prois hodi iz jedne neinhibirane, aristokratske i boemske prirode. Pr va wegova kwiga koja je zaokupila {iru pa`wu javnosti bila je Si ren Land iz 1911. godine. Najve}i uspeh do`iveo je roman South Wind (1917), satiri~no i vi{eslojno {tivo s radwom sme{tenom u pi{~ev omiqeni i `ivotni ambijent – ostrvo u Mediteranu. U izra`ajnom i stilskom smislu mo`da najbogatije delo Daglasovo jeste putopis Old Calabria, popre~ni presek mikrokosmosa ju`ne Italije i prebi rawe po slojevima natalo`ene istorije; svoja istra`ivawa, ponekad sitni~ava, ponekad nalik suvom akademizmu, dovodi do neo~ekivane finalizacije i ishoda u savremenim okolnostima. Od wegovih osta lih dela izdvajamo: Some antiquarian notes (1907), London street ga mes (1916), Some limericks (1928), Paneros, essay on aphrodisiacs (1930), Venus in the kitchen (pod pseudonimom Pilaff Bey, priru~nik o kuli narstvu, 1952). Za prevodioca je wegovo delo, ako to nije tautologija, zanimqivo i zahtevno. Roman South Wind dostupan je, jo{ od 1953, u srpskom prevodu Borivoja Nedi}a. Dva poglavqa iz putopisa Old Ca labria emitovana su u na{em prevodu na Tre}em programu Radio Be ograda, oktobra 2012, a prevod prvog poglavqa kwige Siren Land do nosimo prema izdawu: Norman Douglas, Siren Land, new and revised edition, New York, 1923. Dejan Acovi} 199 [ejmus Hini ODAVAWE PRIZNAWA POEZIJI (Govor na dodeli Nobelove nagrade za kwi`evnost) Preveo sa engleskog Stefan Pajovi} 200 Kada sam se prvi put susreo sa imenom grada Stokholma, ni sam ni slutio da }u jednog dana posetiti taj grad, nije mi ni pada lo na pamet da }e mi u wemu, kao gostu, dobrodo{licu prirediti [vedska akademija i Nobelova fondacija. U to doba takav is hod ne samo da je bio neo~ekivan, bio je jednostavno nezamisliv. ^etrdesetih godina dvadesetog veka bio sam najstarije dete u ve likoj porodici iz seoskog okruga Deri. @iveli smo u slamnatoj ku}i sa tri sobe kao u jazbini koja je bila emotivno i intelektu alno mawe-vi{e izolovana od spoqnog sveta. To je bilo prisno, puteno, `ivo bitisawe u kome su se no}u zvuci kowa u {tali s druge strane jednog zida spava}e sobe me{ali sa zvucima razgo vora odraslih u kuhiwi iza drugog zida. Upijali smo sve {to se de{avalo, naravno – ki{u me|u drve}em, mi{eve na tavanu, par nu lokomotivu {to tutwi prugom od koje nas je delilo poqe iza na{e ku}e – ali smo sve to upijali kao dreme` u zimskom snu. Bezvremeni, preseksualni, razapeti izme|u zastarelog i savre menog, bili smo podlo`ni i vazda pod utiskom, poput vode za pi- }e u vedru u na{oj perion ici: svaki put kada bi zemqa zadrhtala zbog prolaska voza, povr{ina vode bi se ne`no ustalasala, kon centri~no, i u potpunoj ti{ini. Ali nije samo zemqa bila ta koja se nabirala: vazduh oko i iznad nas je tako|e bio `iv i prepun znakova. Kada bi vetar usko me{ao kro{we bukve, uskome{ao bi i `icu zaka~enu za najvi{u granu kestena. Brisao je po tlu, kroz probu{enu rupu u uglu ku hiwskog prozora, i ulazio pravo u unutra{wost na{eg radija na baterije gde bi pometwica grgorewa i piske ustuknula pred gla som spikera Bi-Bi-Sija koji izgovara re~i neo~ekivano kao deus ex machina. I ~uli smo, iz svoje spava}e sobe, taj glas, koji se iz dvajao od glasova odraslih u kuhiwi i od svih drugih glasova, ka ko mahnito i prodorno oda{iqe signale Morzeovom azbukom. Mogli smo razaznati imena kom{ija koja su izgovarali ro diteqi s naglaskom na{eg kraja, a zvonki glas spikera na engle skom nam je kazivao imena bombardera i bombardovanih gradova, frontova i vojnih jedinica, broj izgubqenih aviona i zarobqe nika, pretrpqene gubitke i ofanzive; i uvek, naravno, pokupili bismo one druge, uzvi{ene i ~udnovato okrepquju}e re~i, „ne prijateq“ i „saveznici“. Ali ~ak i tako, nijedna od ovih re~i za svetska previrawa nije mi se ~inila stra{nom. Ukoliko je postojalo ne{to zloslutno u glasu spikera, postojala je i neka kva ravnodu{nost u razumevawu {ta je zapravo ugro`eno; i ako je postojao ikakav prestup u takvom politi~kom neznawu u tom vremenu i mestu, onda je bilo i ne~eg pozitivnog u sigurnosti ko ju sam stekao zahvaquju}i wemu. Vreme rata, drugim re~ima, bilo je vreme pre svesti, za me ne. Vreme pre pismenosti. Pre istorije na svoj na~in. Onda kako su godine odmicale i kako je moj sluh bivao sve vi{e s predumi{qajem, popeo bih se na naslon na{eg velikog dvoseda kako bih pribli`io uho be`i~nom zvu~niku. Ali to i daqe nisu bile ve sti koje su me zanimale; ono {to sam lovio bila je dra` pri~e, po put detektivske serije o britanskom specijalnom agentu po imenu Dik Barton ili mo`da adaptacija za radio jedne od pustolovina Kapetana B. E. Xounsa o leta~kom asu RAF-a po imenu Bigl. Sada kada su druga deca odrasla i kuhiwa postala popri{te razno likih de{avawa, morao sam biti jo{ bli`i radio-prijemniku kako bih usmerio sluh, i u takvoj `arkoj bliskosti bira~u ka nala upoznao sam se sa imenima stranih stanica, sa Lajpcigom i Oslom i [tutgartom i Var{avom i, naravno, sa Stokholmom. Tako|e sam se navikao na kratkotrajne salve stranih jezika kako je kazaqka bira~a kanala jurila od Bi-Bi-Sija do Radija Irske, od londonskih do dablinskih naglasaka, i ~ak iako ni sam razumeo {ta su govorili tokom tih prvih susreta sa grlenim i piskavim evropskim govorom, ve} sam bio zapo~eo putovawe u {irinu sveta, putovawe gde se za svaku dosegnutu ta~ku – bilo u poeziji, bilo u `ivotu – ispostavilo da je bilo samo jedan korak a ne odredi{te, i upravo me je to putovawe dovelo do ovog po~a snog mesta. Pa ipak se ovaj podijum ~ini poput svemirske stani ce a ne jednog koraka, tako da }u, bar jednom u `ivotu, dopustiti sebi da malo sawarim. Odajem priznawe poeziji {to je omogu}ila hodawe u svemiru. Odajem joj priznawe ovog trena zbog jednog stiha koji sam nedavno napisao ohrabruju}i sebe (i svakog drugog ko slu{a) da „sawarim uprkos zdravom razumu“. Ali joj ponajvi{e odajem priznawe jer poezija mo`e stvoriti poredak veran uticaju spoqne stvarnosti i sa ose}awem za unutra{we zakone bi}a poete poput talasi}a koji su se talasali napred i natrag preko vode u tom vedru u pe 201 rion ici pre pedeset godina. Poredak u kome napokon mo`emo od rasti onako kako smo se pripremali dok smo rasli. Poredak ko ji zadovoqava sve apetite intelekta i sveobuhvatnost ose}awa. Odajem priznawe poeziji, drugim re~ima, {to je istovremeno i samostalna i {to poma`e, {to omogu}ava ~istu i okrepquju}u vezu izme|u sredine i oboda uma, izme|u deteta {to zuri u re~ „Stokholm“ na bira~u kanala radija i ~oveka koji vas gleda u Stokholmu u ovom povla{}enom trenu. Odajem joj priznawe jer joj priznawe sleduje, u na{em vremenu i u svakom vremenu, zbog wene `ivotne istine, u svim zna~ewima tog izraza. 202 U po~etku `eleo sam da ta `ivotna istina ima opipqivu stvarnost, i ponajvi{e se radovao kada se pesma ~inila najdi rektnijom, verodostojna predstava sveta koji je imala da pred stavi, ili da se za wega zalo`i, ili da mu se usprotivi. ^ak i kao {kolarac, voleo sam „Odu jeseni“ Xona Kitsa jer je bila zavetni kov~eg izme|u jezika i ose}aja; kao mladi}, voleo sam Xerarda Manlija Hopkinsa zbog `estine wegovih usklika, koji su tako|e bili i jedna~ine ushi}ewa i bola koje nisam u potpunosti spo znao dok ga nisam pro~itao; voleo sam Roberta Frosta zbog wego ve ta~nosti seqaka i ve{te trezvenosti; i ^osera iz mawe-vi{e istih razloga. Kasnije sam spoznao druga~iju ta~nost, moralnu trezvenost na koju sam uvek duboko odgovarao i uvek }u odgovara ti, u ratnoj poeziji Vilfreda Ovena, poeziji gde ose}ajnost Novog zaveta pati i upija {ok varvarstva novog veka. Onda jo{ kasni je, u ~istoj posledi~nosti stila Elizabete Bi{op, u jednostavnoj okorelosti Roberta Loue la i u bezo~nom su~eqavawu Patrika Kavane, prona{ao sam dodatne razloge da verujem u sposobnost poezije – i odgovornost – da iska`e {ta se de{ava, da „sa`aqeva planetu“, da „se ne doti~e Poezije“. Ova uro|ena sklonost ka umetnosti koja je iskrena i posve- }ena stvarima kakve jesu bila je potkrepqena iskustvom ro|ewa i odrastawa u Severnoj Irskoj i su`ivota s tim mestom iako sam `iveo van wega proteklih ~etvrt veka. Nijedno mesto na svetu se ne ponosi vi{e svojim budno{}u i ose}ajem za stvarnost, nijed no se mesto ne smatra pozvanijim da prekori svako iskazivawe retorike ili neum erenosti ambicije. Tako da sam, delom zahva quju}i tome {to sam uneo u sebe ovakve stavove jer sam odrastao s wima, godinama napola izbegavao i napola se opirao rasko{i i rasponu druga~ijih pesnika poput Volasa Stivensa i Rajnera Marije Rilkea; ne odaju}i dovoqno priznawa kristalno jasnoj okrenutosti ka unutarwem Emili Dikinson, svim ra~vastim mu wama i prorezima asocirawa; i izmakla mi je Eliotova vizio narska ~udnovatost. I svi ovi mawe ili vi{e zatucani stavovi su oko{tali odbijawem da dozvolim pesniku i{ta vi{e nego bi lo kom drugom gra|aninu; i bili su jo{ neprakti~niji jer sam se morao pona{ati kao pesnik tokom tada{weg politi~kog nasiqa i o~ekivawa javnosti. O~ekivawa javnosti, treba dodati, ne na planu same poezije ve} politi~kih gledi{ta koja su tu i tamo odobravale me|usobno suprotstavqene skupine. Pod takvim okolnostima um jo{ uvek `eli da po~iva u ono me {to je Semjuel Xonson nekada nazivao s veli~anstvenom si gurno{}u „stabilnost istine“, ~ak i dok priznaje nestabilnost prirode sopstvenih radwi i upita. Bez potrebe da bude pou~ena o teoriji, svest brzo shvata da je ona popri{te nadmetawa razli ~itih diskursa. Dete {to u kupatilu istovremeno oslu{kuje do ma}i govor svog irskog doma i zvani~an jezik britanskog spike ra, sve vreme razaznaju}i jednu drugu neda}u iza oba znaka, takvo dete ve} je {kolovano za zamr{ene teskobe odrasle osobe, budu} nost u kojoj }e morati da se odlu~i izme|u razli~itih eti~kih, esteti~kih, moralnih, politi~kih, metri~kih, skepti~kih, kul turnih, tematskih, tipskih, postkolonijalnih i, kada se svi uzmu zajedno, jednostavno neostvarivih znakova. Tako sam se zadesio sredinom devetsto sedamdesetih u jo{ jednoj ku}ici, ovoga puta u okrugu Viklou, ju`no od Dablina, sa sopstvenom mladom porodi com, i ne{to mawe upadqivim radio-prijemnikom, oslu{kuju}i ki{u me| drve}em i vesti o bombama bli`e domu – ne samo onim Privremene IRA-e u Belfastu ve} i podjednako razornim napa dima u Dablinu od strane paravojnih lojalista sa severa. Ose}aju}i se maleno u svojoj teskobi dok sam ~itao o tragi~noj lo gici sudbine Osipa Mandeq{tama devetsto tridesetih, ose}aju}i se izazvanim ali ipak nepokolebqiv u svom nebora~kom stavu kada bih ~uo, na primer, da je jedan moj dobrodu{an {kolski drug interniran bez su|ewa jer su ga sumwi~ili da je ume{an u neko politi~ko ubistvo. Ono za ~im sam ~eznuo se ne bi ba{ moglo na zvati stabilo{}u ve} pravim begom od `ivog peska relativizma, na~inom na koji bih odao priznawe poeziji li{en strepwe ili pravdawa. U pesmi pod nazivom „Izlo`enost“ tada sam napisao: Kada bih mogao da odem na meteor it! Ne po vla`nome li{}u hodam, Po quskama, po rasutim pogorcima jeseni, Zami{qaju}i junaka Na nekakvoj blatwavoj grudvi, Wegov dar sli~an kamenu Zavitlanom u o~ajawu. Kako to skon~ah tako? ^esto razmi{qam o krasnim 203 Raznolikim savetima prijateqa I o tvrdim glavama nekih koji me mrze, Dok ja sede}i merim i odmeravam Svoju pouz danu tristiju. ^emu? Za uho? Za svet? Zbog onog iza le|a re~enog? Niz stabla jove ki{a lije, Weni tihi prate}i glasovi [apu}u o razo~arawu, o raspadawu, A ipak svaka kap podse}a Na savr{en dijamant. Niti sam zato~enik, niti dou{nik; Unutra{wi sam emigrant, odrastao dugokos I zami{qen; seqak-gor{tak Pobegao od krvoproli}a, Odeven u za{titne boje Debla i kore, a koji ose}a Svaki vetar koji duva; I koji raspiriv ove iskre Radi wihove slaba{ne topline, zaboravi @ivotno znamewe, Pulsiraju}u ru`u komete.1 U jednoj od najpoznatijih pesama me|u studentima moje gene racije, pesmi za koju se mo`e re}i da je unela sve sastojke sim bolisti~kog pokreta i omogu}ila ih u obliku kapsule, ameri~ki pesnik Ar~ibald Makli{ je potvrdio da „Pesma treba da bude istovetna / ne verodostojna ~emu“. Shva}ena kao prkosna potvr da dara poezije da govori istinu ali iskosa, ona je u isto vreme uverqiva i popravna. Pa ipak postoje trenuci kada dubqa potre ba stupi, kada zahtevamo od pesme da ne bude samo prijatno ta~na ve} prisilno mudra, ne samo za~u|uju}a varijacija slike sveta ve} ponovno {timovawe samog sveta. @elimo da za~u|uju}e bude prelazno, kao nervozni udarac {to neo~ekivano vra}a sliku na TV prijemnik, ili elektri~ni udar {to vra}a ustreptalo srce nazad u svoj normalni ritam. @elimo ono {to su `ene u redu u lewingradskom zatvoru `elele, pomodrele od hladno}e i {apu- }u}i u strahu, trpe}i u`as Staqinovog re`ima i pitaju}i pe snikiwu Anu Ahmatovu da li bi mogla da opi{e sve to, da li je wena umetnost dorasla tome. Ovakvim zahtevima sam i ja bio iz lo`en pod daleko sigurnijim okolnostima u okrugu Viklou dok 204 1 – Prepevao Srba Mitrovi}. sam pisao malo~as citirane stihove potrebom za takvu vrstu po ezije koja bi bila ravna odre|ewu poezije koje sam upravo izlo `io, kao poretku „ravnom uticaju spoqne stvarnosti i ... unutra {wim zakonima bi}a pesnika“. Spoqa{wa stvarnost i unutra{wa dinamika de{avawa u Severnoj Irskoj izme|u 1968. i 1974. godine su bili nagove{taji promene, moram priznati nasilne, ali svakako promene, i za ma winu koja je tu `ivela, trebalo je da se ta promena odavno desi. Trebalo je da se dogodi ranije, kao posledica vrewa na ulicama kasnih {ezdesetih, ali se to ipak nije desilo i iz jaja koja su se sve vreme inkubirala opasnost se ubrzo izlegla. Dok je hri{}an ski eti~ar u pojedincu bio potaknut da osu|uje razaraju}u priro du borbe IRA-e bomba{kim napadima i ubistvima, a „pravi Irac“ u pojedincu bio zgro`en nemilosrdno{}u britanske vojske kao onom na Krvavu nedequ u Deriju 1972. godine, mawina u pojedin cu, ona {to je odrasla svesna da se wegovoj skupini ne veruje i da je diskriminisana na svakakve zvani~ne i nezvani~ne na~ine, poimawe takvog gra|anina je bilo u ravni sa poetskom istinom te situacije u priznawu da ukoliko `ivot u Severnoj Irskoj ika da istinski procveta, to }e biti zahvaquju}i promenama koje su se morale dogoditi. Ali poimawe tog gra|anina je tako|e bilo u ravni sa istinom priznawa da je upravo ta surovost IRA-e s ko jom su nastojali da ne{to promene bila pogubna po poverewe na kojem bi neke nove prilike morale biti izgra|ene. Ipak, sve dok britanska vlada nije popustila pred politi kom ~vrste ruke Alsterskih radnika lojalista nakon konferen cije u Saningdejlu 1974. godine, neko ko razmi{qa zdravora zumski se jo{ uvek mogao nadati da }e razumeti okolnosti, da }e uravnote`iti ono {to obe}ava sa onim {to uni{tava i u~initi ono {to je V. B. Jejts poku{ao pre pola veka, naime, „da zadr`i u jednoj misli stvarnost i pravdu“. Nakon 1974. godine, me|u tim, dvadeset dugih godina otad pa do prekida vatre avgusta 1994. godine, takva nada se pokazala neostvarivom. Nasiqe odozdo je dovelo samo do uzvratnog nasiqa odozgo, san o pravdi je potpao pod okrutnost stvarnosti, a qudi su se spremili za ~etvrt veka `ivotne i duhovne pusto{i, sve ~vr{}ih stavova i su`enijih mogu}nosti koji su bili prirodna posledica politi~ke solidar nosti, traumatske patwe i puke emotivne samoza{ti}enosti. Jedan od najmu~nijih trenutaka u ~itavoj istoriji muka sr ca u Severnoj Irskoj zbio se kada su minibus pun radnika na putu ku}i jedne januarske ve~eri 1976. godine prepali naoru`ani i ma skirani qudi koji su naredili putnicima kombija pod pretwom 205 oru`jem da se postroje uz ivicu druma. Onda im je jedan od maski ranih xelata rekao: „Ako je neki katolik me|u vama, neka istu pi“. Zadesilo se da, ba{ u ovoj grupi, uz jedan izuzetak, svi budu protestanti, tako da se moglo pretpostaviti da su maskirani qudi protestantska paravojska koja se sprema za oko za oko, zub za zub sekta{ko ubistvo katolika koji je uqez u toj grupi, jer se za wega moglo pretpostaviti da podr`ava IRA-u i sve wene radwe. Bio je to u`asan trenutak za wega, uhva}en izme|u prestra{enosti i sve do~anstva, ali je ipak krenuo da zakora~i. Onda, kako glasi pri ~a, u tom deli}u sekunde u kome je odlu~ivao, i pod okriqem tame zimske ve~eri, osetio je ruku radnika protestanta do wega kako ga ste`e govore}i ne, ne mrdaj, ne}emo te izdati, niko ne mora da zna kojoj veroispovesti ili stranci pripada{. Sve to ipak be{e uza lud, jer je ~ovek iskora~io iz stroja; ali mesto da mu prislone pi {toq uz slepoo~nicu, oni su ga odgurnuli i otvorili vatru na one {to su ostali u stroju, jer ovo nisu bili protestantski teroristi, ve} pripadnici, po svoj prilici, Privremene IRA-e. 206 U nekim trenucima je te{ko odagnati misao da je istori ja pou~na isto koliko i klanica; da je Tacit bio u pravu, i da je mir samo pusto{ koja ostaje nakon odlu~nih ispoqavawa nemi losrdne mo}i. Se}am se, na primer, kada sam zaprepastio samog sebe mi{qu o prijatequ koji je bio pritvoren sedamdesetih pod sumwom da je bio ume{an u politi~ko ubistvo: zaprepastio sam sebe pomi{qu da ~ak iako jeste kriv, mo`da ipak i daqe mo`e pomo}i budu}nosti da se rodi, razbijaju}i ugwetava~ke obrasce i osloba}aju}i nove mogu}nosti na jedini izvodqiv na~in, to jest nasilan na~in – koji je stoga i samim tim postao, pravi na ~in. Bilo je to poput trena izlo`enosti me|uzvezdanoj hladno}i, podsetnik na zastra{uju}e uslove, i unutra{we i spoqa{we, u kojima qudska bi}a zami{qaju i vode svoje `ivote. Ali to je bio samo tren. Ra|awe budu}nosti kakvu pri`eqkujemo je zasigurno u stisku koji je taj prepla{eni katolik osetio pored puta kada je ruka drugoga stegla wegovu, ne u pucwima koji su usledili, tako kona~nim i tako ispraznim, i toliko delom muzike zbivawa. Kao pisci i ~itaoci, kao gre{nici i gra|ani, na{e poimawe stvarnosti i estetski ose}aj nas ~ine obazrivim kada je posredi pozitivan ton. Sami pucwi nas pripremaju, a grozota saop{ta va vrednost tog napora koji izbacuje na povr{inu da bi se s wim suo~ila. S pravom imamo strahopo{tovawe prema upredawima poezije Paula Celana i s pravom smo zaqubqeni u `ivi glas Se mjuela Beketa jer su oni dokaz da je umetnost dorasla izazovu i da je na neki na~in posledica tu`ne sudbine Celana, koji je pre `iveo holokaust, i Beketovog pre}utnog juna{tva u francuskom Pokretu otpora. Isto tako, s pravom smo sumwi~avi prema svemu {to pru`a previ{e utehe u ovakvim okolnostima; su{te krajno sti na{eg znawa dvadesetog veka stavqaju znatan deo na{eg kul turnog nasle|a na krajwu probu. Samo jako glupi, ili jako uskra- }eni ne mogu da ne znaju da su spisi civilizacije ispisani kr vqu i suzama, krvqu i suzama koji nisu ni{ta mawe stvarni zbog toga {to su poprili~no udaqeni. A kada se ova intelektualna sklonost u`ivi sa zbiqom Alstera i Izraela i Bosne i Ruande i gomilom drugih rawenih mesta {irom sveta, postoji sklonost ne samo da se ne oda priznawe qudskoj prirodi za wene stvarala~ke mogu}nosti ve} i da se ne oda priznawe svemu previ{e pozitiv nom u umetni~kom delu. Stoga sam se ja godinama klawao stolu kao {to se monah kla wa svom svetom mestu, nekakvo savesno zami{qeno utvr|ivawe razumevawa u nastojawu da odnese svoj deo bremena sveta, znaju- }i da je on sâm nesposoban za herojsku vrlinu ili ostvarewe is kupqewa, ograni~en pokorno{}u sopstvenog na~ela da ponavqa taj napor i tu pozu. Pale}i iskre za slaba{nu toplinu. Zabora vqaju}i veru, napre`u}i se da u~ini dobra dela. Streme}i nedo voqno savr{enstvima dijamanta, me|u koje treba ubrojati i do voqnost onoga {to je savr{eno zami{qeno. Naposletku sre}no, neograni~en na bolne okolnosti mog rodnog mesta, ve} prkose}i wima, uspravio sam se. Zapo~eo sam pre par godina da ra{~i{}avam svoje misli i zamisli da bih ostavio prostora za ~udnova to kao i za ubojito. I jo{ jednom }u poku{ati da prika`em zna ~aj tih izmewenih gledi{ta pri~om iz Irske. Ovo je pri~a o jednom drugom monahu koji se hrabro dr`i u pozi izdr`qivosti. Govori se da je jednom davno Sveti Kevin kle~ao s rukama ra{irenim u krst u Glendalohu, manastiru ne daleko od mesta gde smo mi `iveli u okrugu Viklou, mesta koje je danas jedno od naj{umovitijih i najbogatijih vodom odmara li{ta u ~itavoj zemqi. Bilo kako bilo, dok je Kevin kle~ao i molio se, jedan kos je zamenio wegove ra{irene ruke za nekakav koko{arnik i ustremio se na wega, sneo jaja i zgnezdio se tu kao da je to grana drveta. Zatim, ophrvan sa`aqewem i ograni~en ve rom da voli `ivot u svim stvorewima velikim i malim, Kevin je ostao nepomi~an satima i danima i no}ima i nedeqama, dr`e- }i ruku dok se jaja nisu izlegla i golu`dravcima porasla krila, veran `ivotu uprkos zdravom razumu, na raskr{}u prirodnih procesa i naslu}enog ideala, u isto vreme i putokaz i podsetnik. Ispoqavaju}i taj poredak poezije koji je veran svoj `eqi uma i ukotvqen u ose}awima. Poredak u kome napokon mo`emo dorasti onome {to smo nosili u sebi dok smo rasli. 207 Pripovest Svetog Kevina je, velim, pri~a nastala u Irskoj. Ali mi se ~ini da je podjednako mogla biti iz Indije ili Afrike ili s Arktika ili iz Amerika. Time ne mislim samo da je ogra ni~im na tipologiju narodnih pri~a ili da joj dovedem vrednost u pitawe preispitavawem vezanosti za jednu kulturu u multi kulturalnom kontekstu. Naprotiv, wena verodostojnost i putodostojnost su povezane sa tom sredinom. Ustinu, takvo odre|ewe mi se ~ini poput jo{ jednog primera umetnosti koji sam video pre par nedeqa u malom muzeju u Sparti, tog jutra pre nego {to je objavqena vest o ovogodi{wem laureatu Nobelove nagrade za kwi`evnost. To be{e umetnost koja je iznikla iz kulta posve druga~ijeg od vere koju je ispoqavao Sveti Kevin. Pa ipak, na woj je bila predstava ptice u gnezdu i zveri u zanosu i samoushi}enog ~ove ka, samo {to je tada taj ~ovek bio Orfej, a ushi}ewe je bilo po sledica muzike, a ne molitve. Samo delo je bio mali izrezbareni reqef i nisam mogao a da ga ne precrtam; ali nisam mogao ni da ne prepi{em podatke s kartice sa nazivom i obja{wewem koja je stajala uz postavku. Prizor me je dirnuo zbog svoje drevnosti i postojanosti, ali opis na kartici me je tako|e dirnuo jer je po tvrdio ono na ~emu sam radio prethodne tri decenije: „Zavetni reqef“, pisalo je na kartici, „verovatno ga je pesnik iz ovog kra ja posvetio Orfeju. Delo Helenskog perioda iz ovog kraja“. 208 Ponovo, nadam se da nisam previ{e ose}ajan ili da jednostav no ne stvaram feti{ od – kako smo navikli da ka`emo – mesnog. Umesto toga `elim da predo~im da se slike i pri~e na koje se sada pozivam pona{aju kao nosioci vrednosti. Ovaj vek je svedok po raza nacizma oru`anom silom; ali je nestanak sovjetskih re`i ma izazvan, izme|u ostalog, ~istom uporno{}u, ispod nametnutog ideolo{kog konformizma, kulturnih vrednosti i du{evnog ot pora koje ovakve pri~e i slike bri`qivo neguju. ^ak i ukoliko smo nau~ili da s pravom budemo duboko boja`qivi od uzdizawa nekih vidova kulture i konzervativizma bilo kog naroda u normu i elitisti~ke sisteme, ~ak i kada imamo dokaz da ponos kao deo etni~kog i religijskog nasle|a mo`e lako skliznuti u fa{izam, na{a budnost na tom planu ne treba da potisne qubav i veru u do brotu uro|enog per se. Naprotiv, poverewe u mo} ostajawa i putnodostojnost te dobrote treba da nas ohrabri da priznamo mogu}nost postojawa sveta u kome se po{tovawe za vaqanost svake tradicije ispoqava kroz nastanak i odr`awe krepkog politi~kog prostora. Uprkos razornim i u~estalim ~inovima pokoqa, ubistava i is trebqewa, krupna dela vere koja su obele`ila nove odnose izme|u Palestinaca i Izraelaca, Afrikanaca i Afrikanera, i na~in na koji su pali zidovi u Evropi a gvozdena zavesa se podigla, sve ovo uliva nadu da se nova prilika mo`e ukazati i u Irskoj. Sr` tog problema je trenutna podela ostrva na britansku i irsku nad le`nost i jednako uporna podela naklonosti u Severnoj Irskoj izme|u britanskog i irskog nasle|a; ali se zasigurno stanovnik ove zemqe mora nadati da }e vlade zadu`ene za vladawe mo}i da osnuju ustanove koje }e dopustiti toj podeli da nalikuje mre`i na teniskom terenu, razgrani~ewe koje }e dopustiti fleksibilni sporazum, za susret i nadmetawe, nagove{taj budu}nosti u kojoj }e `ivotna snaga koja je iznikla iz okrepquju}ih re~i „neprijateq“ i „saveznici“ mo}i kona~no da potekne iz ne toliko dvojnog i sve u svemu mawe obavezuju}eg re~nika. Kada je pesnik V. B. Jejts stajao na ovoj bini pre vi{e od se damdeset godina, Irska je izlazila iz neda}a traumati~nog gra |anskog rata koji je usledio brzo nakon rata za nezavisnost voje vanog sa Britancima. Borba koja je usledila bila je kratkog veka; okon~ala se do maja 1923. godine, nekih sedam meseci pre nego {to je Jejts otplovio u Stokholm, ali je bila krvava, zverska i prisna, toliko da je budu}im nara{tajima uslovila politiku u dvadeset i {est nezavisnih okruga u Irskoj, tom delu ostrva koji prvo na zivao Slobodna irska dr`ava i kasnije Republika Irska. Jejts jedva da je i spomenuo gra|anski rat ili rat za nezavi snost u svom govoru na dodeli Nobelove nagrade. Niko nije boqe od wega razumeo vezu izme|u uspostavqawa i raspu{tawa poli ti~kog poretka i stvarawa i rastvarawa kulturnog `ivota, ali je tom prilikom radije izabrao da pri~a o Irskom dramskom po kretu. Wegova pripovest je bila o stvarala~koj svrsi tog pokreta i naklowenosti istorije tom pokretu jer ne samo da mu je on li~no bio pokroviteq, ve} i genij wegovih prijateqa Xona Milingto na Singa i Lejdi Ogaste Gregori. Do{ao je u [vedsku da saop{ti svetu da su napori lokalnih pesnika i dramaturga bili podjed nako va`ni za preob ra`aj rodnog mu mesta i vremena kao zasede partizanskih jedinica; i da se ponosio tom uzvi{enom prozom na isti na~in kao u stihu, vi{e od decenije kasnije u svojoj pesmi: „Ponovna poseta gradskoj galeriji“. U woj se Jejts pojavquje me|u portretima i juna~kim narativnim slikama koje slave doga|aje i li~nosti skora{we istorije i iznenada shvata da se zbilo ne {to odista epohalno: „Mrtva Irska iz mladosti“, velim, „to nije vi{e, / Ve} ona druga, koju / Veselu i stra{nu, pesnici izmisli {e“.2 Ipak, pesma zavr{ava sa dva najnavo|enija stiha wegovog ~itavog opusa: 2 – Autor svih prepeva Jejtsovih pesama i wihovih naslova je Milovan Danojli}. 209 „Razmislite gde ~ast po~iwe, i gde se zavr{ava; Ovo mi behu prijateqi, i to je moja slava.“ Ipak, koliko god ovi stihovi bili prostrani i uzbudqivi, oni su deo poezije koji se vi{e di~i sam sobom nego {to dokazu je sebe, oni su pesnikov pobedni~ki krug, i u tom pogledu kao ni u jednom drugom nalik su onome {to nastojim da postignem ovim izlagawem. Zapravo, ho}u da sada i sam citiram jo{ nekoliko re~i iz te pesme: „Sudije, ne sudite samo o napisanom i stvore nom“. Umesto toga, zamoli}u vas ono {to je Jejts zamolio publiku da uradi i da se seti uspeha irskih pesnika i dramaturga i ro manopisaca u proteklih ~etrdeset godina, me|u koje mogu s pono som svrstati i svoje velike prijateqe. Po pitawu kwi`evnosti Ezra Paund je savetovao da se ne prihvata mi{qewe onih „koji sami nisu stvorili zna~ajno delo“ i ovaj sam savet imao ~ast da sledim, jer je dobro mi{qewe zna~ajnih delatnika – i to ne samo onih iz moje zemqe – utvrdilo moje nastojawe otkako sam po~eo da pi{em u Belfastu pre vi{e od trideset godina. Jejts, s druge strane, nikakako nije bio iskqu~ivo di~an. Odavawu priznawa poeziji na{eg veka se svakako moraju ura~u nati wegova dva velika pesni~ka ciklusa pod naslovom „Hiqa du devetsto devetnaesta“ i „Razmi{qawa iz vremena gra|anskog rata“, od kojih potowa sadr`i ~uvene re~i o pti~ijem gnezdu na wegovom prozoru, koje je ~vorak ili neka sli~na ptica svio u pukotini starog zida. Pesnik je u to vreme `iveo u Normanskoj kuli, koja je velikim delom bila deo vojne istorije dr`ave pro hujalih vremena, dok su mu misli skrenule na ironiju civili zacija koje su utvrdili silni i mo}ni osvaja~i koji naposletku zadu`e umetnike i graditeqe, po~eo je da povezuje prizor majke koja hrani svoje pti}e sa slikom medonosne p~ele, slikom duboko ukorewenom u poetskoj tradiciji vazda nagove{tavaju}i ideal marqive, skladne, bri`ne zajednice: U pukotini p~ele zapo~ele Ne`no zidarstvo; neum orka, Ptica pronosi bele crve. Zid tone; u|ite, ovde, p~ele U napu{tenu ku}icu ~vorka. Svako pokraj svog ogwi{ta, Sputana daha, sapeta kroka; Svuda mrtvaci, i zgari{ta, Pa opet, jo{ se ne zna ni{ta; Svij gnezdo u praznoj ku}i ~vorka. 210 Druga nedeqa gra|anskog rata: Barikade – kameni blok do bloka; No}as su vukli preko blata Krvavo telo mladog soldata: Useli se u praznu ku}u ~vorka. Du{a je gutala snove i nade, Zato je sada surova, gorka, I na{a mr`wa ja~a postade Od qubavi, pa neka p~ele grade Gnezdo u praznoj ku}i ~vorka. Slu{ao sam kako su qudi u Irskoj ~esto ponavqali ovu pe smu, celu i u delovima, tokom proteklih dvedeset i pet godina, i nije ~udo, jer je ona krotka prema samom `ivotu poput Svetog Kevina i stamena prema onome {to se de{ava `ivotu i u wemu po put Homera. Zna da }e se pokoq pokraj puta desiti nanovo, da }e radnici u minibusu biti postrojeni i streqani odmah nakon za vr{etka radnog dana; ali tako|e priznaje za stvaran stisak {ake, zbiqu saose}awa i za{titni{tvo me|u `ivim stvorewima. Ona zadovoqava opre~ne potrebe kroz koje savest prolazi u vremeni ma velike krize, s jedne strane potrebu za pripovedawem istine koja bi bila o{tra i osvetni~ka, a s druge strane potrebu da se um o~vrsne do te mere da uskrati sebi `udwu za sla{}u i povere wem. Ona je dokaz da poezija mo`e biti ravnopravna i istinita u isto vreme, primer te potpuno prikladne poezije koju je Ruskiwa zahtevala od Ane Ahmatove i koju je Vilijam Vordsvort stvorio u trenutku sli~ne istorijske krize i li~nog poraza pre skoro dve stotine godina. Kada bard Demodok peva o padu Troje i pokoqu koji je usle dio, Odisej pla~e i Homer ka`e da su wegove suze poput suza su pruge na bojnom poqu koja oplakuje smrt palog mu`a. Wegovo ep sko pore|ewe se nastavqa: Na taj prizor mu{karaca {to krkqaju na samrti, Ona mu se sru~i oko vrata, uz jauke; Onda oseti kopqa {to joj se zarivaju u le|a i ple}a, I sve`e se ropstvom i jadom. Ubogi pla~ joj tro{i obraze: Ni{ta mawe ubog od Odisejevih suza, Skrivene {to behu, tad, od dru`be. ^ak i danas, tri stotine godina kasnije, dok mewamo kana le preko toliko reporta`a savremenog divqa{tva u`ivo, dobro obave{teni ali pak u opasnosti da oguglamo, prisni toliko da smo previ{e prisni sa starim prilozima o koncentracionom logoru ili gulagu, jo{ uvek nas Homerova slika mo`e dirnuti. 211 212 Okrutnost tih kopqi{ta na le|ima i ramenima `ene nad`ivqa va vreme i prevod. Prizor ima tu podesnost dokumentarca koji odgovara svemu {to znamo o nepodno{qivom. Ali postoji jo{ jedna vrsta podesnosti koja je odlika liri ke. Ona je povezana sa „hramom unutar na{eg sluha“ koji ovaj od lomak pesme o`ivqava. To je podesnost koja nastaje iz onoga {to je Mandeq{tam nazivao „postojanost artikulacije govora“, iz odlu~nosti i nezavisnosti koje daruje potpuno ostvarena pesma. Ima toliko veze sa otpu{tenom energijom lingvisti~ke fisije i fuzije, sa rastegqivo{}u koje daju ritam i ton i rima i strofa, koliko ima veze sa zebwama pesme i pesnikovom iskreno{}u. Zapravo, u lirici, iskrenost postaje vidqiva u obru~u isti ne unutar samog medija. I upravo je neumorna potera za ovim is tan~anostima, istan~anostima najrazvijenijim kod Emili Di kinson i Paul a Celana i dovedena do rasko{i kod Xona Kitsa, upravo one napre`u uho pesnika da ~uje najubedqiviji glas iza svih ostalih obave{tajnih glasova. To je na~in da iska`em da nikada nisam si{ao s naslona tog dvoseda. Mo`da sam postao osetqiviji na vesti i `ivqe se za nimao za svetsku istoriju i svetsku patwu {to stoji iza we. Ali ono ~emu se najvi{e napre`em da ~ujem u izgovorenim re~ima jo{ uvek nije ba{ pri~a o onome {ta se de{ava; stvar je povrat nija, jer ja kao pesnik zapravo napiwem re~i ka naponu, u smi slu da ovaj napor po~iva u postojanosti koji do~arava muzi~ki dopadqiv poredak zvukova. Kao kada bi talasi} kada je naj{iri po`eleo da bude potvr|en svojim reformisawem, da bude uvu~en i razvu~en kroz svoje mesto porekla. Tako|e se ka ovome napre`em i u poeziji koju ~itam. I prona lazim je, na primer, u ponavqawu jednog Jejtsovog refrena, „Svij gnezdo u praznoj ku}i ~vorka“, s prekliwu}im tonom, stubovi ma snage u re~ima „svij“ i „ku}a“ i wenog priznawa rastakawa u re~i „praznoj“. Tako|e je pronalazim u trouglu sila koje dr`e u ravni trostruka rima re~i „postade“ i „grade“ i „~vorka“, i u pukoj umesnosti ~itave pesme kao datom obli~ju unutar jezika. Poetsko obli~ije je istovremeno i brod i sidro. U isto vreme je i plovnost i sidri{te, jer dopu{ta istovremeno zadovoqewe sve ga {to je centrifugalno i centripetalno u umu i telu. I upravo na taj na~in Jejtsov rad ~ini {to neophodna poezija uvek ~ini, a to je doticawe osnove na{e saos e}ajnosti istovremeno upijaju}i nesaose}ajnu stvarnost sveta kojoj je ta saose}ajnost vazda izlo `ena. Obli~je pesme je, drugim re~ima, su{tinsko za mo} poezije da ~ini to {to jeste i {to }e uvek biti zasluga poezije: mo} da ubedi taj rawivi deo na{e savesti da je u pravu uprkos dokazima o nepravdi oko wega, mo} da nas podseti da smo mi lovci i sku pqa~i vrednosti, da su same na{e osame i neda}e verodostojne, do te mere da su i one zbiqa na{eg istinskog qudskog bi}a. U Stokholmu, 7. decembar 1995. godine. Copyright © The Nobel Foundation (1995) Source: Nobelprize.org [EJMUS HINI (1939–2013), irski pesnik, prevodilac i pro fesor engleske kwi`evnosti. Ro|en je u Severnoj Irskoj, a ve}i deo `ivota je proveo u Dablinu. Objavio je dvanaest zbirki poezije: Pri rodwakova smrt (1966), Vrata prema mraku (1969), Prezimqavawe (1972), Sever (1975), Poqski radovi (1979), Ostrvo Stej{n (1984), Glogova svetiqka (1987), Privi|awa (1991), Libela (1996), Elek tri~no svetlo,(2001), Okru`na i kru`na (2006), @ivi lanac (2010). Prepevao je staroengleski ep Beovulf kao i irsku legendu o kraqu Sviniju. Napisao je dve drame po ugledu na Sofokla i mno{tvo eseja o kwi`evnosti. Smatra se najboqim irskim pesnikom posle Jejtsa. Godine 1995. dobio je Nobelovu nagradu za kwi`evnost. Umro je u Da blinu 2013. godine. Stefan Pajovi} 213 Dejan Acovi} HOMER I LORENS OD ARABIJE U dalekoj budu}nosti, ako daleka budu}nost bude uzimala u obzir moju malenkost, bi}u prihva}eniji kao ~ovek od pera nego kao ~ovek od akcije. Kakve god asocijacije imali pri pomenu To masa Edvarda Lorensa (1888–1935), Lorensa od Arabije, slika ma stionice i ispisanog papira i prilike pognute nad nekakvim tek stom svakako nije prva. Ipak, ovaj mnogostruki genij i izvanred no kompleksna li~nost, mit i enigma britanske istorije, uspeo je da ugradi svoje delo u veliko zdawe engleske kwi`evnosti1. Nakon temeqnog {kolovawa, standardnog britanskog kuri kuluma na Oksfordu, zapo~iwe jedna od najintrigantnijih ka rijera u savremenoj istoriji ili, radije, ~itav niz paralelnih `ivota. Sredwovekovna vojna arhitektura bila je wegovo prvo poqe interesovawa; prou~ava krsta{ka utvr|ewa u Francuskoj, a potom u Siriji i Palestini. Rezultat tog rada je studija, post humno objavqena 1936, pod nazivom: Crusader Castles. Kao protégé oksfordskog arheologa D. G. Hogarta dobija stipendiju na Mag dalen College te u~estvuje u iskopavawima hetitskog naseqa Kar kemi{ na Eufratu, rade}i na tom lokalitetu, prvo pod upravom Hogarta, a potom i Leonarda Vulija, sve do izbijawa Prvog svet skog rata. Istra`ivawe severnog Sinaja i granice Osmanskog carstva isto~no od Sueca, s preciznim mapirawem i analizom resursa, bilo je od velike strategijske va`nosti za ratni teatar koji }e uslediti. Izbijawe rata Lorensa zati~e u Londonu, ali on ubrzo prelazi u Kairo. Kao ekspert za semitsku problematiku i znalac arapskog jezika i wegovih dijalekatskih varijeteta, biva dodeqen Obave{tajnoj slu`bi. Juna 1916, Husein ibn Ali, emir Meke, predvodi arapsku pobunu protiv Turaka. Lorens s wegovim sinom Fejsalom ulazi u vrtlog doga|aja koji }e mu vi{estruko obele`iti `ivot. Lateralni doga|aj, boji{te koje nije toliko u 214 1 – O Lorensu, sasvim razumqivo, postoji ogromna bibliografija; za potrebe ovog teksta slu `ili smo se kwigom: Philip Knightly, Colin Simpson, The Secret Lives of Lawrence of Arabia, Panther book, London, 1971, te tekstovima sa sajta: http://www.telstudies.org/, gde se nalaze izvornici navoda, mahom iz prepiske, prevedenih u ovom prilogu. svesti evropskog ~oveka koliko zapadni front i Balkan, anga `ovao je Lorensa, sve wegove fizi~ke i umne snage, do krajnosti; dani i meseci bili su ispuweni gerilskim akcijama, muwevitim prelascima preko pustiwe te diplomatskim i obave{tajnim ak tivnostima. Sasvim otvoreno govore}i, radilo se o grandioznoj manipulaciji arapskim plemenima, ~esto veoma me|usobno zava |enim, i wihovom uprezawu u pogon interesa velikih sila, naro ~ito Velike Britanije i Francuske. Na{av{i se izme|u ~eki}a i nakovwa, slu`e}i interesima svoje zemqe istovremeno sa dubo kim razumevawem potreba i vrednosti arapskog sveta, koji ga je prihvatio kao svog, Lorens se slama fizi~ki i psihi~ki. Nakon prisustvovawa Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919, i slu`be savetnika ministra za kolonije Vinstona ^er~ila, on okon~ava svoje poduhvate na istoku. Lavinu iskustava i do`ivqaja Lorens sublimira i siste matizuje u svom grandioz nom delu The Seven Pillars of Wisdom iz 19222. U slo`eni epski narativ ulo`io je dosta truda i vremena; bilo je nekoliko redakcija i varijanti teksta, jednu od redakcija izvr{io je i veliki Xorx Bernard [o ubla`iv{i, po{to je bio puritanac, nekoliko previ{e jakih slika. Delo nam osvetqava mehanizam ratnih de{avawa u tom delu sveta, slika uspone i pa dove glavnog junaka ne izostavqaju}i ni takve detaqe kao {to je seksualno zlostavqawe, i stra{no mu~ewe od strane turskog pa{e. Pro`eto dubokim podozrewem i sve{}u u kakvoj se zakuli snoj igri u~estvuje, prili~no je daleko od standardne ratne pro ze i predstavqa svojevrsni modernisti~ki literarni i jezi~ki eksperiment; sumorna izmaglica koja se podi`e sa stranica ove briqantne pripovesti, pisane sopstvenom krvqu, ve~ni je spome nik ~oveku u ratu, torziji vrednosti u takvim prilikama i ni u kom slu~aju nije polazi{te za sage o romanti~nim herojima. [to je na svoj na~in u~inio ~uveni film Dejvida Lina sa Piterom O’ Tulom u glavnoj ulozi, uz maksimalnu estetizaciju. Progowen od javnosti gladne dramati~nih pri~a – tabloi dizacija nije ni{ta novo – Lorens mewa slu`be, name{tewa i li~na imena. Kona~no se „skra{ava“ u RAF i tamo po~iwe novu karijeru koja ga vodi od Dorseta do Indije. Nemirni duh ponovo je anga`ovan na obave{tajnom radu, ali i na tehni~kim opitima na novim vrstama hidroplana. Otpu{ten iz RAF, februara 1935, povla~i se na svoje imawe Clouds Hill, gde razmatra planove za budu}e, ovoga puta literarne, poduhvate. Svoja iskustva o stra vi~nom drilu u Kraqevskom vazduhoplovstvu ve} je opisao u iz vanrednom tekstu The Mint. 2 – Srpski prevod dolazi iz radionice neprevazi|enog Gece Kona: Ustanak u pustiwi, „Sedam stubova mudrosti“, Izdava~ko i kwi`arsko preduze}e Geca Kon a.d, Beograd, 1938; prevod @ivojin V. Simi}. 215 Pad s motocikla prilikom, kako je utvr|eno, poku{aja da izbegne prepreku na putu, 13. maja 1935, zauvek je prekinuo sve planove i Lorensa kona~no smestio u legendu. Umro je {est da na kasnije, ne probudiv{i se iz duboke kome. Osebujna priroda, li~nost kompleksna i vi{estrana, i danas je predmet mnogih bi ografskih studija te podse}a – premda je te{ko zamisliti takvu mo} `ivotne imaginacije kod pisca – na kakav kwi`evni lik. Nije sasvim jasan wegov poriv za bavqewem kwi`evno{}u u smislu stvarala~kog akta. Povremeno podsticawe, od strane Edvarda Morgana Forstera na primer, da napi{e roman ili ne {to sli~no, nije urodilo plodom. Ono {to jeste napisao, izu zev prikaza iz Arabije i sli~nih namenskih tekstova i studija, kwiga koju smo samo pomenuli premda sama zaslu`uje celovitu studiju – The Seven Pillars of Wisdom – svojom formom i sadr`a jem daleko prevazilazi sli~na dela. ^ovek od pera, sa po~etka ovog teksta, ogledao se i u sasvim posebnoj formi stvarawa – pre vo|ewu. Lorens je prevo|ewe smatrao najboqim na~inom u~ewa upotrebe re~i; mnogo te`im od odabirawa sopstvenih ideja i wihovog oblikovawa. Daqe: U prevo|ewu imate svu usplahire nost zanatlija u igrawu re~ima, bez odgovornosti umetnika za wihovo planirawe i zna~ewe. Mogao bih zauvek da prevodim; za originalno delo nemam ideja. Godine 1923. poduzeo se prevo|ewa dva mawa francuska romana; samo jedan je pod pseudonimom dao u {tampu – The Forest Giant od Adriena le Korboa3. Do sada bi se moglo pomisliti da je prevo|ewe Lorensu bio zgodan vid zabave i bekstva od brojnih svakodnevnih obaveza te na~in za ostvari vawe kwi`evnih ambicija ~oveka koji nema vlastitih ideja za sprovo|ewe u delo. Me|utim, uskoro je usledio poziv za magnum opus, prevo|ewe Homerove Odiseje na engleski jezik. Lorens je u~io starogr~ki tokom {kolovawa. Ako se sudi po delima koja pomiwe u ranim pismima ~ini se da je bio priqe`an u~enik. Taj jezik bio mu je od velike pomo}i tokom arheolo{kih radova sve do po~etka rata, a tokom arapskog ustanka, u retkoj dokolici, ~itao je Aristofanove drame. U wegovoj biblioteci nalazio se ~itav niz kwiga na gr~kom; dosta simpatija iskazivao je prema Kseno fontu, naro~ito wegovoj Anabasi, a jedan primerak Odiseje, pre ma sopstvenom navo|ewu, nosio je sa sobom, kao Aleksandar Ma kedonski Ilijadu, od logora do logora. Sam podsticaj za prevod Odiseje do{ao je od Brusa Roxersa, vode}eg ameri~kog tipografa i dizajnera kwiga. Roxers je bio jedan od odu{evqenih ~itala ca Seven Pillars; u to vreme bavio se razmatrawem novog izdawa Odiseje u finoj {tampi, me|utim, nije prona{ao odgovaraju}i 216 3 – U izvorniku Le Gigantesque; Adrien le Corbeau samo je jedan od pseudonima pisca rumunskog porekla Rudolfa Bernharda (1886–1932). engleski prevod. Preko niza poznanika do{ao je do Lorensa, koji se isprva opirao toj molbi, pravdaju}i se ~itavim nizom razlo ga; potom je predlo`io odgovaraju}i finansijski aran`man te zahtevao da se eventualni prevod ne objavi pod wegovim imenom. Krajem maja 1928, Lorens je, kao slu`benik RAF, pre{ao iz Ka ra~ija u udaqenu postaju Miran{ah, u Vaziristanu, blizu avga nistanske granice. U toj mirnoj i izolovanoj postaji po~eo je da prevodi: Svaki slobodan sat posve}ujem Odiseji, od koje sam preveo prvih pedeset stihova na engleski koji mi se ~ini podno{qi vim ... Nadam se da }u zavr{iti prvo pevawe za dva meseca. Naj te`e su prve stranice, jer treba da prona|em svoj stil. Ba tler4 je, kako nalazim, proma{io sve pitoreskne strane: sta rinarnica; sva poezija nestala je u Homerovom neobi~nom, arha i~nom, dostojanstvenom. On ili ona ne kazuje savremenu pri~u, niti ja to ~inim. Ne{to docnije, pi{e: Moja verzija ve} ima 5 000 re~i u prvom pevawu. Poku{ao sam da iscedim sok iz naranxe; ili ono {to sam mislio da je sok. Poku{ao sam da budem slobodan sa gr~kim: ali do`iveo sam po raz. Homer nagoni na po{tovawe. Priznajem da me je potukao do nogu. Da sam u~inio ne{to vi{e, bio bih mawe veran. Veom a te`ak posao; premda, nalazim se u homerskoj atmos feri; tvr|ava od opeke u okru`ewu plemena Vaziristana na ravnici ome|enoj visovima avganistanske granice. Miri{e na Aleksandra Velikog, na{eg evropskog prethodnika koji je tako |e voleo Homera. Uprkos tome {to je po{ta izme|u Engleske i udaqene pro vincije razmewivana nezamislivo sporo, razvio je koresponden ciju s prijateqima, naro~ito sa [arlotom [o, suprugom Ber narda [oa, s wom je imao poseban prijateqski odnos; mo`e se re- }i da je [arlota jedina `enska osoba koja je uspela da se donekle pribli`i Lorensu, koji je u svom asketskom `ivotu polako za lazio i u mazohisti~ku stranu. @ena istan~ane kwi`evne kul ture zamerila mu je zbog pone{to slangy idioma koji je koristio. Zbirka iskustava u prevo|ewu polako narasta, a sa wom i svest o poduz etom poduhvatu, sve to pra}eno je en passant kritikom po stoje}ih prevoda: Drugo pevawe je te`e od prvog. Uradio sam 300 stihova ovog meseca: samo tri stiha na sat! A nisu sasvim dovr{eni. Te{ko je 4–S amuel Butler (1835–1902), plodan autor viktorijanskog doba, najpoznatiji po utopijskoj satiri Erewhon; wegovi prozni prevodi Homerovih epova visoko su oceweni; sklon ekstravagantnim teorijama smatrao je da je autor Odiseje mlada `ena sa Sicilije te je svoje stavove i dokaze izneo u delu The Auhoress of Odyssey; Lorensovo he or she, u posledwoj re~enici, ali i kasnije, pokazuje da i sam nije nesklon ovoj mogu}nosti, od koje se ve}ini klasi~ara di`e kosa na glavi. 217 ploviti pored Batlerove familijarnosti i ulice Voder5. Kod Batlera je tako|e previ{e humora. Pri~a je puna dostojanstva: pripovedana za vo|e, gospodare doma, da se popune tamne ve~eri. Batlerov stil je previ{e salonski. Moris6 je `eleo da izbegne samu pomisao na prevod. Wegova verzija nije dovoqno ni doslovna ni slobodna. On mi nije od pomo}i; `elim da odr`im utisak sred wovekovnog grada. Pri~a je gr~ko ostrvo, u to sam siguran. Homer nije planina koja }e se obru{iti: to bi bilo uzbu dqivo. Ja sam ~ovek 125 000 re~i duboko zakopan, {to mora da probije svoj put do dnevne svetlosti i osun~ane zemqe. Kroz ovaj debeli pokriva~ ne}ete ~uti ni najmawi glas sve dok se sa svim ne izbavim. Nadaqe, nekolika Lorensova razmi{qawa o mogu}em autoru epa: On ili ona? Iskreno, ba{ me briga. U svakom slu~aju, ne vodi mnogo ra~una o polu; nije veliki qubiteq ~ove~anstva. Mogao ga je napisati i drowavi veliki majmun. ^udesna ume{na pri~a, sa dodacima u pravoj meri kada treba da se dodaju. Prevodioci nisu pravoverni kao wihov gospodar. Svaki od nas nagiwe se ka svojoj sopstvenoj zamisli. U me|uvremenu je Lorens morao da napusti Miran{ah. No vinari, opet, gladni atrakcija, pu{taju u opticaj pri~e o wego voj navodnoj tajnoj misiji u Avganistanu i to pod maskom domoro da~kog „svetog ~oveka!“ Da bi se izbegao eventualni diplomatski skandal, RAF vra}a Lorensa u Englesku. On nastavqa svoj rad u pauzama opita s novim tipovima hidroplana i niza drugih ak tivnosti. Neobi~no, i prevod Odiseje biva predmet govorkawa u {tampi. Engleski magazin John Bull, pored ostalog specijalizo van za literarne tra~eve, otkriva da ~uveni Lorens od Arabije prevodi Homera. Za otkrivawe je, dodu{e, verovatno i sam zaslu `an, budu}i da je tokom rada vodio relativno obimnu prepisku, od prijateqa je tra`io kwige, mape i sve ostalo {to mu je bilo potrebno. Uostalom, i mi sami imamo uvida u wegov prevodila~ ki rad i postupak upravo posredstvom te prepiske. Budu}i ~ovek oven~an slavom koju je do`ivqavao kao tegobu i uvek sklon dubo kom preispitivawu svojih postupaka, {to ga je povremeno dovo dilo i do ivice negirawa sopstvene li~nosti, anonimnost, odno sno pseudonimnost, bila mu je potrebna kao uverewe da izdava~i pristupaju wegovim tekstovima zbog wihove vrednosti, a ne ime na Lorensa od Arabije. To je ve} iskusio prilikom slawa priloga ~asopisima o motociklizmu. Uverewe u vrednost sopstvenog rada 218 5 – Wardour Street, londonska ulica s radwama sa starinskim name{tajem; Wardour Street Eng lish – stil koji obiluje la`nim arhaizmima. 6 – William Morris (1834–1896), engleski pisac i prevodilac; pored Odiseje prevodio je staroislandske sage, starofrancuske romanse te Vergilijevu Eneidu. i uzdawe u sopstveno `ivotno iskustvo uzrok su {to je odbio po mo} koju su mu ponudili akademski klasi~ari i arheolozi: U stvari, ja sam u boqem polo`aju vis-a-vis Homera od ve- }ine wegovih prevodilaca. Godinama smo iskopavali jedan grad iz pribli`no Odisejevog doba. Uzimao sam u ruke oru`je, oklop, alatke onoga doba, istra`ivao sam ku}e i crtao planove grado va. Lovio sam divqe medvede i gledao divqe lavove, plovio preko Egeja (i to brodom), natezao luk, `iveo s pastoralnim pleme nima, tkao sam platno, gradio brodove i ubio mnogo qudi. Imam znawa zahvaquju}i kojima sam dorastao razumevawu Odiseje i iskustva koja }e mi je rastuma~iti. Otud izvesna `ustrina u odbijawu pomo}i. Kona~ni rezultat wegovog pregnu}a i kwi`evno-prevodi la~ke avanture bio je prevod koji je iza{ao u Engleskoj novembra 1932, u ediciji od 530 primeraka; istoga meseca Oxford University Press {tampa ameri~ko izdawe u Wujorku. Obe kwige je likovnotehni~ki uredio pomenuti Brus Roxers. Tri i po hiqade prime raka prodato je za ~etiri dana, a u prvoj godini vi{e od 12 000 primeraka. Prevod je pre{tampavan du`e od tri ~etvrti stole}a. U skladu s Lorensovom `eqom, prevodilac je potpisan kao T. E. Shaw. U ovom prezimenu svakako mo`emo videti oma` cewenoj po rodici [o. Prevodu prethodi kratka napomena u kojoj je Lorens sa`eo i sublimirao svoje iskustvo, iznose}i i pregr{t homerolo {kih stavova. Donosimo je u celini: Dvadeset i osmi prevod Odiseje te{ko da mo`e biti kwi `evni doga|aj, posebno ako ciqa na to da su{tinski bude do slovan prevod. Gde god je izbor izme|u bogate i siroma{ne re~i, bogata je do{la na svoje, da bi se dobilo na boji. Preneo sam pore dak gr~kog u metru kao razli~it od jednostavnog engleskog. Moj engleski je dovoqno jednostavan. Gr~ki jezik ulice Voder, kakav je Odiseja, odbija da bude ~asno preveden. Tako|e sam bio slobodan sa na~inima i vremenima; dozvoqavao sam sebi da ukr{tam pri dev i prilog; izmicao sam na{em siroma{tvu predloga, ograni ~ewima glagola i neodre|enosti zamenica promenom reda re~i. Opet, ostavimo li sintaksu po strani, ovo je prevod. Na~iwen je prema oksfordskom izdawu, nekriti~ki. Nisam mozgao o potvr|enim ~itawima, varijantama ili sumwivim stihovima. Koliko god u~ewaci mogu da razmatraju tekst u de taqima, pisci (ili oni {to ho}e da budu pisci) mogu samo da vi- de Odiseju kao jedinstveno, autenti~no, neredigovano umetni~ ko delo, sa~uvano u celosti. Na tri mesta uo~io sam nejasne za vr{etke, uvode koje je pisac zaboravio; jednu sam re~enicu poma kao u vremenu; pet-{est stihova zazvu~alo je kao da su la`ni; 219 ~ini se da jedan govor dolazi pre svog konteksta. To su trice u kwizi koja je skladna, zgusnuta, ume{na i raznolika; skoro sa vr{ena, koliko to mogu omogu}iti rad pod uqanom svetiqkom i kamen za gla~awe. Dovitqiva, uzvi{ena, homogena – {ta god mo`e da bude ve lika umetnost, to nisu weni atributi. U ovoj je pri~i svaka zna~ajna situac ija zaba{urena, a rukopis je mekan. Razmrskana Ilijada ipak je remek-delo; dok Odiseja sa svojom jednostavno- {}u i interesovawem koje budi ostaje najstarija kwiga vred na ~itawa zbog svoje pri~e i prvi roman Evrope. Vesela je, pre fiwena i `ivahna; nikada preterana ili stra{na. Jedanaesto pevawe, Podzemni svet, kre}e se ka terribilita – pa umesto to ga zasejava seme patosa, najslabije vrste pisawa. Pisac propu {ta svaku priliku za uzvi{enost, kao {to to mora svaki we gov verni prevodilac. Ovo ograni~ewe obzorja jeste o~igledno svesno. Epika pri pada ranijim nara{tajima, a ovaj Homer `iveo je previ{e dugo nakon herojskog doba da bi se osetio sveobuhvatnim i sigurnim. Pokazuje precizno znawe o tome {ta mo`e a {ta ne mo`e. Sa mo posredstvom takve vrhunske samokritike mo`e se talenat svrstati pored nadahnu}a. Tokom ~etiri godine `ivqewa sa ovom pri~om poku{ao sam da izvu~em tvorca iz wegovog samoodavawa u delu. Na{ao sam da je kwi{ki moqac, ne vi{e mlad, koji `ivi daleko od rodnog do ma, stanovnik kopna, odgojen u gradu, ku}anski tip. U braku je, ne ~vrstom, qubiteq pasa, ~esto gladan i `edan, tamne kose. Qu biteq je poezije, veliki, ako ne nekriti~ki ~italac Ilijade, sa ograni~enim senzibilitetom ali sa preciznim uvidom koji mu je pru`io sve wegove slike. Qubiteq starudija, pometeni anti kvar kakav je Volter Skot – iz simpatije za ovu wegovu stranu dopustio sam „kuke za razapiwawe“ ali ne i voz7. Zabavno je porediti wegovu razjarenu mu{ku snishodqi vost prema ne~asnim `enama sa ne`nom brigom za blagostawe slu`in~adi. Premda se lepi na ponos pesnika i ~ovek je koji ni kada ne propu{ta priliku da se na|e u wihovom polo`aju, mora da je (kao pisci dve hiqade godina posle wega) dru`benik ni{~ih, ~ine}i sebe wihovim prijateqem i braniocem, pun razumevawa. Da li je to unutra{we ose}awe ili je i{ao korak ispred vreme na u svom vi|ewu ropstva? 220 7 – Railway-trains svakako bi bio vrhunski anahronizam i nemogu}e re{ewe bilo koje stavke; izrazom on tenter-hooks Lorens prevodi Homerovo distenos – nesre}an, jadan, nevoqan (XIII pevawe, stih 330; Odisej pita Atenu da li je stigao na Itaku a ona mu, pored ostalog, ka`e: Stoga te nikad ne mogu u nevoqi tvojoj napustit’, (prev. M.\uri}); tenter-hook je sprava za zatezawe platna, a on tenter-hooks zna~i: biti na mukama, u uzbu|ewu, i{~ekivawu, brizi; pravi „antikvarni“ izraz, iskopan iz re~nika, me|utim, dobro prenosi homersku re~ i napregnuto i{~ekivawe Odisejevo pred doga|ajima koji ga o~ekuju po povratku u sopstveni dom. Voleo je seos ke prizore, {to samo stanovnik grada mo`e da ~ini. Nije zemqodelac, nau~ io je osobine dobrog maslinovog stabla. Sav je pometen kada do|e do bitke i nije video pogibiju u boju. Plovio je morem i posmatrao ga sa ustreptalom brigom, budu}i da pomorstvo nije wegov posao. Kao slab sportista vi deo je divqe medvede na legalu i ~uo je pri~e o lavovima. Malo qudi mogu da budu pomorci, vojnici ili prirodwaci. Ipak ovaj Homer nije bio kopneni stvor, papu~ar ni glupak. Pi sao je za publiku kojoj su avanture bile svakodnevica, a more univerzalni sused. Tako da nije dopu{tao sebi da ~ini gre{ke. Poznati dvostih gde Kiklop zamalo poga|a brod kamenicama pokazuje samo koliko je boqi pomorac bio od svog prepisiva~a. Sholijasti su poku{ali da prore{etaju wegovo ~iweni~no zna we – naravno da pravi zbrku od vremenskih perioda. To je kazna za `ivqewe u predarheolo{kom periodu. Wegove stranice uro wene su u ~udnu naivnost; i kada ostavimo po strani misao i jezik, ne mo`emo pogoditi da li se sme{i ili ne. Ipak, postoji dostojanstvo koje pobu|uje po{tovawe i zbuwuje nas. Wegov se nara{taj tako prosto divio Ilijadi da je i samo pogre{no na vo|ewe stihova bilo vrlina. On postavqa tragove epike na svo jim stranicama. U ovome neko pronalazi humor. Radije mislim da su i ovde tanane usne arhajske umetnosti prerasle uko~eni osmejak arhaizma. Veoma kwi{ki tip, ovaj ~ovek je odrastao u ku}i. Wegov rad miri{e na kwi`evnu koteriju, na pisanu tradiciju. Wegove be le`nice bile su nakrcane purpurnim odlomcima, i on ih je ugra |ivao u svoju pri~u gde god da su odgovarali. Wega je, kao Vilija ma Morisa, wegovo doba vodilo legendi, gde je na{ao qude koji su neometano `iveli pod nebesima u posedu bogova. Samo, sa ve}om verbalnom sre}om nego Moris, imao je mawe poezije. Obi~aj mu je pru`io stalne epitete, kao ambleme: ali ponavqawa govore, u kazivawu u javnosti. Recitacije, tako|e, jesu govori u roju. Uve `bani glas mo`e da doda dramu i doga|ajnost u kazivawe. Mo`da otegnuto odlagawe klimaksa kroz deset pevawa jeste sredstvo ubogog barda da produ`i gostoprimstvo doma}ina. O~igledno je stvar u pri~i; i to obja{wava (bez pripisivawa na{im zaraslim umovima) wegovu ovla{nu i usputnu karakteri zaciju likova. Dobro na~ini otisak; kasnije gubi hrabrost. Na usikaja, na primer, ulazi dramati~no i uobli~uje se, u nekoliko stihova, u `enu – potom bledi, neupotrebqena. Eumej je boqe pro {ao; samo se sredi{wa porodica isti~e, dosledno i nemilosrdno ocrtana – lukava ma~kasta `ena, hladnokrvni egoista Odisej i uobra`eni sin, koji je uzor uobra`enosti na{ao u Menelaju. Tu `no je poverovati da su oni stvarno Homerovi junaci i uzori. 221 Razumqivo je samo po sebi da je prevo|ewe svakog teksta, po red ostalog, a naro~ito kada je u pitawu velika prostorno-vre menska udaqenost, dug i mukotrpan proces pregovarawa8. Home rovim jezikom, jezikom epike, tom artificijelnom me{avinom dijalekata i gramati~kih formi – od oblika koji se nalaze u mikenskom gr~kom do recentnih oblika perfekta – niko nije go vorio. Pored nastojawa ~itavog niza filologa, ali i posve}enika iz drugih oblasti, verovatno nikada ne}emo biti u stawu da u potpunosti razumemo mesto i ulogu dugih epskih ciklusa u `ivotu arhajskog gr~kog ~oveka i onoga {to dolazi posle we ga, sve do |aka u Vizantiji, koji su u~ili ~itawe sricawem sti hova o Ahilejevom gnevu ili Odisejevim pustolovinama. U~ena domi{qawa, dovo|ewe sasvim specifi~ne kwi`evne tvorevi ne, kakve su Homerovi epovi, pod skute sopstvenih ideolo{kih obrazaca i uverewa, kao kod na{eg Milo{a N. \uri}a, uglav nom predstavqaju pone{to nategnute koncepte, proizvode jednog vremena, ili ideal izaciju helenstva kao ve~nog ideala. [to se samog „tehni~kog“ funkcion isawa epike ti~e, ne{to svetla ba cio je Milman Peri9 svojim radovima i oni predstavqaju svoje vrsnu prekretnicu u recepciji Homera. Zanimqivo je da Lorens, sasvim otvoreno, sumwa u iskonsku usmenost Odiseje i smatra je proizvodom kwi`evne kulture i pored toga {to je dugo boravio u narodu kojem je ispredawe pri~a uve~e pokraj vatre i narativna obrada dnevnih doga|aja, u ~emu se i sam izve{tio pa je i zbog to ga bio omiqen Arapima, maltene uro|eno. Epika in statu nascendi. Tako|e, pored sme{tawa Odiseje u okvire kwi`evne a ne usmene kulture, Lorens je na strani horizontes, razdvaja~a, {kole koja odri~e Homerovo autorstvo nad oba epska speva. Wegovi stavovi, premda rasuti u korespondenciji i sa`eti u napomeni koju smo naveli uz prevod, izneti su britko i jednostavno te svedo~e o du bokom li~nom do`ivqaju i komunikaciji sa tekstom i ~ovekom, predstavnikom drevne mediteranske kulture. Prijatan spev, gospodine Poup, samo ga ne smete zvati Ho merom, bila je reakcija Ri~arda Bentlija na prevod Ilijade Aleksandra Poup a, u kojem je homerski heksametar zamewen sli kovanim jampskim dvostihom ugla|enog herojskog deseterca10. Bilo da je re~ o kulturi koja prevode Homera broji prstima jedne ruke, bilo o dugoj i razgranatoj tradiciji poput engleske, koja od 222 8 – O pojmu pregovarawa: Umberto Eko, Otprilike isto – iskustva prevo|ewa; Algoritam, Zagreb, 2006; prevod Nino Raspudi}, str: 87 i daqe. 9 – O Periju i ostalim aspektima homerologije: Zdeslav Dukat, Homersko pitawe, Globus, Zagreb, 1988. 10 – Alexander Pope (1688–1744), engleski pesnik i satiri~ar, prevodilac Homera. Richard Bent ley (1662–1742), klasi~ar i teolog, osniva~ istorijske filologije i engleske {kole helenizma. XVI veka nabraja skoro dve stotine delimi~nih ili celovitih prevoda, pitawe ostaje isto: da li prilikom prevo|ewa Homera treba vlastite ~itateqe pretvoriti u Grke homerskog, arhajskog i klasi~nog doba, ili ga prisiliti, mo`da zamoliti, ubediti, da stvara kao autor iz na{eg sopstvenog doba. Nadaqe, kako preneti temeqne odlike? Da li }e Homerove epea pteroenta uvek i u sva koj prilici biti „krilate re~i“? Da li }e se savremeni ~italac umoriti od ponavqawa i stalnih epiteta ili }e epski peva~ iz starine biti li{en glavnih i prepoznatqivih odlika. Svakako se pitawa mogu daqe nizati, me|utim, traduttore je uvek tradittore i to }e jo{ dugo, zauv ek, biti stawe stvari. Me|utim, funkcija koju prevod ima u odredi{noj kulturi, u kulturi u koju „uplo vqava“ posle dugog i tegobnog puta, jeste bitna ~iwenica. Sa tog stajali{ta, prevod postaje interno pitawe te kulture i samim tim kulturalni problemi koje ispostavqa izvornik postaju ire levantni. U~inak koji proizvodi tekst u odre|enom kulturnom momentu – setimo se samo anti~kih junaka u oklopima sredwo vekovnih vitezova – daje prakti~no polazi{te za realizaciju. Prozno se prevo|ewe Homera tako ispostavilo kao jedno od re {ewa, zbog uvida da je epika u wegovo vreme bila ono {to je danas mutatis mutandis pripovedna proza11. Te`i{te Lorensovog proznog prevoda Odiseje, koju dr`i za the oldest book worth reading for its story and the first novel of Euro pe, jeste wena pri~a. Ostale karakteristike, kre}u}i se gr~kim tekstom i postoje}im engleskim prevodima, prenosi uz promen qiv stepen doslednosti. Uvodni stihovi, invokacija Muze i da vawe okvira radwe, istaknuti su kao poetski proemij u kojem Mu za postaje Divine Poesy: O Divine Poesy12 Godess-daughter of Zeus Sustain for me This song of the variou s-minded man13 Who after he had plundered The innermost citadel of hallowed Troy Was made to stray grievously About the coasts of men The sport of their customs good or bad While his heart Through all the sea-faring 11 – U ovom se delu oslawamo na Umberta Eka, navedeno delo, str: 166–168. 12 – Retko ko od prevodilaca „uklawa“ Muzu iz prvog stiha; Lombardo Stanley u svom prevodu Odiseje iz 2000, ka`e: Speak, Memory ... 13 – Drevni peva~ ne mora ni da spomiwe ime junaka; Lorens sasvim dobro prenosi spektar Homerovih stalnih eliteta Odisejevih: various-minded, prudent, long-suffering, marvellous, mighty. 223 Ached in an agony to redeem himself And bring his company safe home14. Jedan poznati detaq, Odisejevo obra}awe drugovima dok idu u susret Sirenama, Odiseja, XII 158–164, prenet je na slede}i na~in: Her first warnings concern the marvellous Sirens and their flo wery meadow. Our prime duty will be to turn a deaf ear to their singing. Only myself may listen, after you have so fastened me with tight-drawn cords that I stand immovably secured against the taber nacle of the mast15, with further short lashings dependent from the mast itself: and if I beg you or bid you let me loose, then must you re-doubly firm me into place with yet more bonds16. Dva junaka trojanskog pohoda, Odisej i Ahilej, susre}u se u Hadu; Ahilej je i tu princ i vladalac te mu Odisej iskazuje po ~ast i prime}uje da se wegov polo`aj ne razlikuje mnogo od pre |a{weg, ovozemaqskog, presti`a. Me|utim, Ahilej odgovara: Do not make light of Death before me, O shining Odysseus. Would that I were on earth a menial, bound to some insubstantial man who must pinch and scrape to keep alive! Life so were better than King of Kings among these dead men who have had their day and died17. Rezignirana jednostavnost Ahilejevog iskaza, u skladu sa helenskom koncepcijom zagrobnog `ivota, mamila je mnoge pre vodioce da mu daju povi{en ton i docrtaju jo{ neku liniju na ina~e jasnim obrisima. Su{tastveno je kod Homera uvek dato ve oma jednostavno, emblemati~no, pra}eno klimawem glave prisut nih slu{alaca. Kada bi namera ovog teksta bila ne{to vi{e od ilustracije, da ne pomiwemo kritiku prevoda i ostalo, mogli bismo daqe ni zati odlomke, analizirati doslednost prevodioca, brojati koli ko je puta upotrebqen neki od stalnih epiteta. Samo vrednovawe 224 14 – Stihovi u prevodu Milo{a \uri}a: Pevaj mi, Muzo, junaka dovitqivca onoga {tono Trojanski sveti razori grad, pa se naluta mnogo, Gradove mnogijeh qudi on vide i pozna im }udi, I mnoge na moru muke u svojem premu~i srcu Bore}’ se za du{u svoju i povratak svojih drugova. 15 – Pomorski terminus technicus; tako prevodi gr~ko istopede – petica od jarbola, mesto gde je jarbol u~vr{}en. 16 – Stihovi u prevodu Milo{a \uri}a: Najpre mi re~e da treba Sirenama pobe}i divnim I winu cvetnome poqu da glasa im ne bismo ~uli. Ja samo, re~e, smem da pevawe slu{am, al’ jakim Mene sve`ite u`em da stojim na mestu jednom Ispod jarbola pravo, a okolo stisnite u`a. Ako zatra`im od vas odre{ili da biste mene Uzmite u`a jo{ vi{e i stegnite mene jo{ ja~e! 17 – Odiseja, XI 487–491; stihovi u prevodu Milo{a \uri}a: Nemoj me te{iti zato {to umreh, Odiseju di~ni, Ja bih radije bio i sebar i slu`io drugom, Koji svojega imawa nema te `ivi od mrake Nego li vladati mrtvima svim {to ne vide sunce! prevoda kretalo bi se od neodm erene pohvale, mo`da indukovane samom li~no{}u prevodioc a, do o{trih kritika; Xorx Stajner bio je jedan od o{trijih kriti~ara18: Lorensov prevod je „kwi `evni“, u sasvim trivijalnom smislu, umesto fizi~ke neposred nosti postigao je zbrku viktorijanskog orijentalizma, biblijskog pasti{a i juna{tva vo|e skaut a. Svakako su primedbe, ili ve}ina wih, poznatog erudite na svom mestu. Ono {to treba naglasiti, me|utim, jeste to da svaki prevod ima svoje mesto u konkretnim prostorno-vremenskim odrednicama, da stari tokom vremena, za razliku od izvornika, i da se mewa wegova recepcija. Tako je i sa Lorensovim prevodom Odiseje. Ovaj tekst, sa svim wegovim aspek tima, vaqanim i mawe vaqanim re{ewima, ima i jednu posebnu dimenziju koja ga odvaja od ovakvih poduhvata. Radi se o duboko li~nom poduhvatu prevodioc a koji traga za li~no{}u samog sa stavqa~a, da tako ka`emo, po{tuju}i koncepciju samog Lorensa, ovog drevnog epa, prvog romana Evrope. Poneki uvid, ste~en pre ~icom i intuicijom, nekad mo`e otvoriti {ire vidike, pru`iti celovitiju zamisao i podsticaj za razmi{qawe nego u~ene ana lize filologa. Homersko pitawe danas nije bli`e re{ewu nego {to je bilo 1795, kada je F. A. Volf objavio svoju Prolegomena ad Homerum. Ali bojna vreva Ilijade i avanture Odiseje ostaju i daqe `ivi ~inioci kulture. I ve~ni izazov za pripovedawe, po nirawe, i prevo|ewe, uz to, vredan truda. Blinding vision across time is both a definition of the classic and of the task of the translator. To make visible in its own right19. U prevodu Odiseje na zgodan na~in su ujediweni tajanstveni pesnik – ili pesnikiwa – velikog speva i wegov zagonetni prevodilac – Tomas Edvard Lorens. 18 – G eorge Steiner, After Babel: Aspects of Language and translation, Oxford university press, New York and London, 1975, str: 343. 19 – G eorge Steiner, op. cit, str: 397. 225 Elizabet Vinkler BEKETOVO BILINGVALNO DELO: STIL, SAGRE[EWE I PSIHOLOGIJA LITERARNOG UTICAJA Preveo sa engleskog Borivoj Gerzi} 226 Ove godine obele`ava se {ezdeset godina od objavqivawa drame ^ekaju}i Godoa na engleskom – Beketovog prevoda na mater wi jezik sopstvenog komada En Attendant Godot, prvobitno na pisanog na francuskom. Godo nije bio prvi Beketov spisateqski poku{aj na tom jeziku; poeziju je po~eo da pi{e na francuskom jo{ 1938. godine, a Marfija je na francuski preveo 1939. Ali ^ekaju}i Godoa bio je Beketov prvi ozbiqniji prodor u ono {to }e postati wegov uobi~ajen postupak do kraja karijere: napisao bi tekst na francuskom, a zatim ga preveo na engleski. U krugo vima pomnih prou~avalaca Beketovih prevoda, o tome se na{i roko diskutovalo. Neki kriti~ari smatraju dvostruku prirodu Beketovog dela karakteristikom koja to delo isti~e i razlikuje ga od drugih. Nema sumwe da Beketova ekscentri~na spisateqska praksa ~ini wegov bilingvalni korpus jedinstvenim u istori ji literature. Ali kako klasifikovati samoprevedene tekstove? Oni izmi~u uobi~ajenim kategorijama, prebivaju}i u nekoj ma glovitoj oblasti koja se nalazi izme|u prevoda, revizije i autor ske reinterpretacije. Zatim, tu je i pitawe prioriteta: koji je tekst – francuski ili engleski – merodavna verzija? Engleski „prevodi“, pisani na Beketovom materwem jeziku, dovode u pitawe „originalnost“ prvobitnih francuskih tekstova. Ali, na kraju krajeva, zar i francuski originali ne podrazumevaju prevodila~ki posao? Ve}ina stru~waka sla`e se da obe verzije Godoa treba prou~ avati naporedo. Na ovaj na~in, svaka zamisao o prvenstvu gubi smisao, a mogu}nost locirawa „originalnog“ teksta, koja je od su{tinske va`nosti za na{e koncepte o autorskoj produkciji, samo se utapa u ovu crnu rupu tekstualnog dualiteta. Kqu~na stvar je, ipak, pitawe motivacije: za{to je Beket, Irac, izabrao da pi{e na francuskom i za{to je, postigav{i zna tan uspeh na tom jeziku, stalno iznova nastojao da svoje delo po vrati na materwi jezik? Sâm Beket dao je o ovome niz obja{wewa. Godine 1937. u jednom pismu prijatequ Akselu Konu rekao je: „Postaje mi sve te`e i te`e, ~ak i besmisleno, da pi{em na zvani~nom engleskom. I sve vi{e mi se moj sopstveni jezik ~ini kao neka koprena koju treba poderati da bi se do{lo do stvari (ili do Ni~ega) iza we. Gramatika i stil. Izgleda da su oni za me ne postali isto toliko neva`ni kao i neki viktorijanski kupa}i kostim ili ona hladnokrvnost pravog xentlmena. Ni{ta dru go do maska... Postoji li ikakav razlog za{to ne bi trebalo ras to~iti tu u`asnu postojanost povr{ja re~i.“ Beket ovde izra`ava `equ da se otarasi nasle|a tradicio nalnog engleskog jezika. Samo ukoliko se oslobodi „nebitnosti“ gramatike i stila, smatrao je, mo}i }e da se pribli`i ne~emu nalik istini ispod te „maske“. Po{to je Beket smatrao da je ta jezi~ka preteranost i nebitnost svojstvena engleskom jeziku, po ~eo je da eksperimenti{e sa francuskim, koji je, kako je tvrdio, „lak{i za pisawe bez stila ... /francuski/ je posedovao taj po trebni ubla`avaju}i efekat“. U jednom pismu datiranom kasnije iste godine ovo odbaci vawe stila on vidi kao svojevrsno nasiqe nad jezikom: „Povre meno se te{im, kao sada (Beket ovo pi{e na nema~kom) da ~inim greh, hteo – ne hteo, prema stranom jeziku, kao {to bih voleo to da ~inim potpuno svesno i s namerom prema mom sopstvenom jeziku – kao {to }u i ~initi – Deo juvante.“ Ono {to je izuzetno u ovim odeqcima jeste to ose}awe o~aja – jedna zaista `estoka prinuda – koje je Beketa navelo da napusti svoj materwi jezik. To {to mu je engleski izgledao „besmislen“ i „nebitan“, neka vrsta obmane ili koprene za koju je smatrao da je mora „prekinuti“ i, kona~ no, „zgre{iti“, gurnula je Beketov bilingvizam u jednu prili~no zatamwenu oblast. On nije pre{ao na francuski sa `eqom da se poigrava jezikom; ova promena nije ozna~avala ni neko nehajno u`ivawe u me|ulingvisti~kim igrama re~i, a ni disciplinova nu odluku ~oveka koji sebi kroji nekakvu literarnu ve`bu. Pre }e biti da je prelazak sa engleskog na francuski bio motivisan su{tinskom potrebom. Izgleda kao da je Beketu francuski bio po treban da bi pre`iveo kao pisac. S obzirom na kvalitet wegovih ranih (engleskih) tekstova, ne ~ini se nerazborito, na kraju kraje va, re}i da je wegov status literarnog genija usko povezan sa usva jawem francuskog jezika. Ali onda, za{to engleski nije bio dorastao Beketovim ciqe vima? Odgovor delimi~no mo`e le`ati i u wegovom odnosu pre ma Xejmsu Xojsu. Kriti~ari su navodili wihovo blisko prija teqstvo i Beketovo poimawe Xojsovih nenadma{nih ostvarewa kao izvor wegove potrebe da pobegne od engleskog – da se iskobeqa 227 228 ispod Xojsove senke. Nema sumwe da ga je Xojsovo nasle|e proga walo; Beketovi rani radovi otkrivaju koliko je on nekriti~ki podra`avao svog mentora. U jednom prikazu iz 1934. kwige Vi{e `alosti nego radosti tvrdi se, na primer, da Beket „u svemu po dra`ava Xejmsa Xojsa – osim u verbalnoj magiji i inspiraciji... ~itava kwiga je otvoren pasti{ lak{ih i satiri~nijih delova iz Ulisa.“ Beketov biog raf Xejms Noulson tako|e je primetio da je Beketov roman iz 1932, San o osredwe lepim `enama, bio „ve oma xojsovski po svojoj ambiciji i akumulativnoj tehnici“. To kom ovog period a Beket je ~ak podra`avao i Xojsov istra`iva~ ki stil slu`e}i se re~nicima i priru~nicima, utkav{i u svoj roman na stotine citata iz drugih literarnih, filozofskih i teolo{kih spisa. To {to je wegov rani stil toliko nalikovao Xojsovom uop{te ne iznena|uje; Beket je Xojsovo delo nazivao „herojskim poduhvatom... to je ono bilo, epsko, herojsko, to {to je on postigao“. Pa ipak, ~ini se da je ovo previ{e jednostavna procena. Xoj sova komplikovana upotreba jezika suprotna je minimalizmu ko jem je te`io Beket, a i xojsovska proza te{ko da se mo`e smatrati izrazom tradicion alnog, visokostilizovanog engleskog jezika. Zapravo, ma koliko se wihovi stilovi ~inili razli~itim, za Beketa i Xojsa mo`e se re}i da se oni, na neki na~in, ujediwuju u poslu prerade engleskog jezika. Ako je Beket do engleskog do {ao preko francuskog, Xojs je u materwi jezik uveo francuski, nema~ki, italijanski, latinski, kao i neke druge jezike. Sve u svemu, ako je Beketova prerada engleskog jezika smi{qena da bi se pobeglo od Xojsa, bilo je to bekstvo koje je u isto vreme podra `avalo Xojsa, koji je ve} uveliko iskora~io iz engleskog jezika. Onaj otmeni „xentlmenski“ engleski koji je Beket prezirao, mnogo vi{e je utemeqio neko poput Samjuela Xonsona, literar ne figure za koju je Beket pokazivao posebno interesovawe. On je hodo~astio do mesta ro|ewa dr Xonsona, skrupulozno i{~ita vao stranice Bozvelovog @ivota Samjuela Xonsona i ispuwavao svoje dnevnike bele{kama o Xonsonu, s ciqem da ih iskoristi za pisawe pozori{nog komada o wemu. Iako je Beket bio fascini ran Xonsonovom li~no{}u, po svoj prilici wegovo delo sagle davao je pone{to druga~ije: Xonsonov Re~nik engleskog jezika i wegov ugled kao autoriteta za englesku kwi`evnost lako su wego vo ime pois tovetili sa engleskim jezikom koji je Beket poku{a vao da strese sa svojih le|a. Svakako, ako je engleski u Beketovoj svesti bio Xonsonov jezik, bio je to tako|e, ma koliko preobli kovan, i Xojsov jezik. Odlu~iv{i da pi{e i na engleskom, Beket je neminovno pisao na xojsovskom engleskom. Beketov odnos prema svojim literarnim prethodnicima i prema engleskom jeziku – wegova o~ajni~ka i silovita `eqa da ukine engleski jezik i istovremeno obo`avawe Xojsovog dela – odli~an je primer kompleksnosti literarnog uticaja. Poznat je poku{aj Harolda Bluma (u delu The Anxiety of Influence) da dei dealizuje na{u predstavu o tome kako jedan pisac oblikuje drugog – on je pobio ideju o kwi`evnom stvarawu kao lagodnom iskustvu usled nadahnu}a muza i predstavio ga kao zapravo tegoban, mu~an, pa ~ak i bolestan proces: „Uticaj je poput zaraze – jedna astralna bolest. Da je uticaj ne{to zdravo, ko bi mogao da napi{e pesmu? Zdravqe je su`ewe, zastoj.“ Od po~etka odu{evqen delima svojih literarnih prethodnika i mu~en wihovim efektom na sopstveno jo{ nerazvijeno pisawe, Beket je pobegao u strani jezik. Kada je re~ o wegovoj poetskoj teskobi, Beketov slu~aj je kraj we neobi~an i ekstreman. On ne samo da je poku{ao da se „izmak ne“ od svojih literarnih prethodnika, {to je na~in na koji, sma tra Blum, ve}ina velikih pisaca stvara svoja originalna dela, ve} je poku{ao da se izmakne ~ak i od jezika na kome su oni pi sali. Usvojiv{i francuski, Beket je mo`da prizivao Xojsa, ali ga je tako|e i odbacio. Za wega nije bilo mogu}e da stvori ne{to novo u okviru granica engleske tradicije. Bilo mu je potrebno da se u potpunosti oslobodi jezika – wegovih odjeka i asocijaci ja – da bi stvorio mogu}nost za sopstveno originalno umetni~ko stvarawe. Beketovi francuski tekstovi – i, nadaqe, wihovi pre vodi na engleski – rezultat su ovog radikalnog poku{aja da se „izmakne“, jedne teskobe pisca zara`enog ne samo delima svojih prethodnika nego i samim jezikom koji je koristio. Pi{u}i na francuskom, Beket je usvojio i novu kwi`evnu li~nost – francuski na~in `ivota, niz francuskih kwi`evnih tekstova, francuski identitet i ugled. Bio je to wegov poku{aj da zapo~ne od nule. Ali ne postoji prazna tabla za pisawe, ne posto ji um o~i{}en od istorije i uticaja – postoji samo nagomilavawe glasova, od kojih je posledwi bio wegov sopstveni. U En Attendant Godot i u svojim drugim tekstovima na francuskom, Beket je „zgre {io“ (kao {to je to `udeo da u~ini) protiv engleskog jezika i svo jih literarnih prethodnika. U Waiting for Godot i u svojim engle skim tekstovima, greh je preneo ku}i, suo~ iv{i se sa engleskim – jezikom, kanonom, Xojsom, sa svim onim {to ga je u~inilo izgna nikom iz svog materweg jezika. Preko francuskog jezika Beket je kona~no uspeo da sebe upi{e u englesku literarnu tradiciju. Na kraju krajeva, on nije, strogo uzev{i, ni pisac ni pre vodilac tih radova. Umesto toga, Beketovi tekstovi uru{avaju te identitete, nagove{tavaju}i da je autorstvo uvek stvar prevo da – prevoda iskustva u misao i misli u pisawe. Wegovo uporno prevo|ewe sopstvenih dela izgleda da je za ciq imalo i da nas zbuni, da zakomplikuje razliku izme|u originala i prevoda tako 229 da budemo prinu|eni da sam jezik razumemo ponaj~e{}e kao ne ku vrstu prevoda – a originalne tekstove kao posledice tekstova koji su se pojavili pre wih: jednu dugu lozu uticaja i interpre tacija. Beketovo delo je samo jo{ jedna etapa na tom putu, na kome je on usput stvorio blizana~ka remek-dela – na francuskom i na engleskom. ELIZABET VINKLER (Elizabeth Winkler) ameri~ka spisateqi ca koja `ivi u Va{ingtonu. Pi{e tekstove za The Economist, New Re public, L. A. Review of Books i The Millions. Preuzeto iz onlajn ~asopisa The Millions, 8. avgust 2014. B. Gerzi} 230 AKTIVNOSTI UKPS SEPTEMBAR 2014. – APRIL 2015. Decembar 2014. – Dodeqena je Nagrada „Milo{ N. \uri}“ za najboqa prevodila~ka ostvarewa na srpski jezik iz oblasti poe zije, proze i esejistike u 2014. godini. @iri u sastavu Dejan Ili} (predsednik), Mirjana Grbi}, Qubica Rosi}, \or|e Tomi} i Neda Nikoli} Bobi} jednoglasno je odlu~io da se nagrada za najboqi prevod iz oblasti poezije u 2014. godini dodeli Marjanci Paki` za prevod kwige Publija Vergilija Marona Eneida (Fedon). Za najboqi prevod proznog dela nagra|ena je Melita Logo Miluti novi}, za prevod dela @eroma Ferarija Beseda o padu Rima, u iz dawu ^arobne kwige, dok je za najboqi prevod na srpski jezik iz oblasti esejistike u 2014. godini `iri nagradu dodelio Zorisla vu Paunkovi}u za prevod kwige Jurija Lotmana i Jurija Civjana Dijalog sa ekranom u izdawu Filmskog centra Srbije. 15. decembar 2014. – zvani~no je pokrenut sajt Ministarstva kulture i informisawa na kome se nalazi registar lica koja samo stalno obavqaju umetni~ku ili drugu delatnost u oblasti kulture. 28. mart 2015. – Odr`ana je redovna Izborna skup{tina UKPS. U novi Upravni odbor izabrano je trinaest ~lanova: Mi lo{ Konstantinovi} (predsednik), \or|e Tomi} (potpredsednik), Neda Nikoli}-Bobi} (sekretar), Borivoj Gerzi}, Du{ko Paunko vi}, Marko ^udi}, Vesna Stamenkovi}, Dejan Acovi}, Ana Srbi novi}, Jelena Vitezovi}, Vlada Jankovi}, Elizabet Vasiqevi} i Jovan Tati}. ^lanovi odbora za me|unarodnu saradwu i BEPS su Vesna Stamenkovi} (predsednik), Zorislav Paunkovi}, Dani jela Pej~i}, Ksenija Vlatkovi}, Nata{a Vujnovi}, Ivana Tomi} i Irina Vuj~i}. Skup{tina je obave{tena o tome da je osniva~ fonda za Nagradu „Mihailo \or|evi}“ iz li~nih razloga odlu ~io da se povu~e. Odlu~eno je da Udru`ewe nastavi da dodequje nagradu iz svojih sredstava, a nagrada ove godine ne}e biti dode qena, ve} }e se idu}e godine razmatrati kwige objavqene u pret 231 hodne tri. Skup{tina je usvojila predlog SANU da zajedno sa tom institucijom osnuje nagradu iz fonda „Nikola Trajkovi}“. Pre vodilac sa francuskog jezika, Nikola Trajkovi} je svoju imovi nu zave{tao SANU izraziv{i `equ da se osnuje fond za nagradu mladom prevodioc u poezije sa svih jezika. O organizaciji pred stoje}ih 40. jubilarnih Beog radskih prevodila~kih susreta, pod jedinstvenom temom „Kwi`evni prevodioci pred izazovima da na{weg sveta“, govorila je Vesna Stamenkovi}. 8. april 2015. – Sve~ano je uru~ena nagrada Udru`ewa kwi `evnih prevodilaca Srbije iz fonda „Dr Jovan Maksimovi}“. Ovu nagradu, koja se svake druge godine dodequje za najboqi prevod ruske kwi`evne proze, dobio je Du{an Pati}, za prevod dela Igo ra Sahnovskog ^ovek koji je znao sve, u izdawu Stylos Art iz Novog Sada. Vesna Stamenkovi} 232 Va{ington Irving LEGENDA O USNULOJ DOLINI NA\ENO ME\U PAPIRIMA POKOJNOG DIDRIHA NIKERBOKERA Prevela sa engleskog Jelena Vitezovi} Be{e to qupka zemqa pospane glave, gde snove koji se talasaju o~i prate pod kapaka senom; i gde veseli dvorci po oblacima plove, uvek rumeni nad letwom nebeskom penom. Dvorac dokolice, Xejms Tomson U srcu jedne od onih prostranih uvala koje se usecaju u is to~nu obalu reke Hadson, na onom velikom pro{irewu reke koje su drevni holandski moreplovci nazvali Tapan Zi, i gde su pri prelasku uvek mudro skra}ivali jedro i molili Svetog Niko lu da ih za{titi, nalazi se maleni trgova~ki grad ili rural na luka, koju neki nazivaju Grinzburg, ali koja je poznatija pod prikladnijim nazivom Taritaun (Katrangrad). Ovo ime je dobio, rekli su nam, u davnim danima, od dobrih doma}ica iz susedne oblasti, zbog okorele sklonosti wihovih mu`eva da se zadr`a vaju u seos koj kr~mi u pija~ne dane. Bilo kako bilo, ja ne garan tujem da je to istina, nego to samo navodim zarad preciznosti i autenti~nosti. Nedaleko od ovog sela, na mo`da tri kilometra, nalazi se mala dolina ili pre komadi} zemqe me|u brdima, koji je jedno od najmirnijih mesta na celom svetu. Maleni potok klizi kroz tu dolinu, {umore}i taman toliko da uquqka ~oveka u san; i povremeni zvi`duk prepelice ili udarac detli}a gotovo da su jedini zvuci koji ikada razbijaju taj jednoliki spokoj. Se}am se, kada sam jo{ bio mladi}, kako se moj prvi poduhvat u lovu na veverice zbio u onom {umarku orahovog drveta koji za kriquje jednu stranu doline. Bio sam odlutao u wega oko podneva, kada je sva priroda neobi~no tiha, i prestravio me je prasak mog sopstvenog pi{toqa, koji je probio {abatski mir oko nas i na stavio da se ponavqa u qutitim odjecima. Ako bi mi ikada zatre balo uto~i{te gde bih mogao da se sklonim od sveta i wegovih za bava, i da tiho u snu provedem ostatak napornog `ivota, ne znam za mesto koje vi{e obe}ava od ove omalene doline. 233 234 Zbog trome povu~enosti mesta, i neobi~nog karaktera we govih stanovnika, koji su potomci prvobitnih holandskih do seqenika, ova izolovana klisura je dugo bila poznata pod nazi vom USNULA DOLINA, a seos ke mladi}e iz we u svim okolnim krajevima zvali su momcima iz Usnule doline. Pospani, sawivi uticaj kao da se nadvija nad zemqom i pro`ima i samu atmosfe ru. Neki ka`u da je mesto za~arao jedan nema~ki doktor u vreme dolaska prvih doseqenika, drugi, da je jedan stari indijanski poglavica, prorok ili ~arobwak u svom plemenu, obavqao ovde svoje obrede pre nego {to je gospar Hendrik Hadson otkrio ovu zemqu. Svakako, ovo mesto je i daqe pod dejstvom neke ~arobne mo}i, koja baca ~ini na umove dobrih qudi, zbog ~ega oni hodaju neprekidno saware}i. Skloni su raznovrsnim ~udesnim verova wima, podlo`ni padawu u trans i vizijama, i ~esto vi|aju neo bi~ne prizore, ~uju muziku i glasove u vazduhu. ^itavo susedstvo kipi od lokalnih pri~a, ukletih mesta i sumra~nih praznoveri ca; zvezde padaju i meteori bleskaju na nebu iznad doline ~e{}e nego u bilo kom drugom delu zemqe, a ko{mar izgleda da najvi{e voli ba{ tu da caruje, u svoj svojoj rasko{i. Me|utim, duh koji naj~e{}e progawa qude u ovom kraju, i iz gleda da je vrhovni zapovednik svih sila u vazduhu, jeste utvara prilike bez glave, na kowu. Pri~a se da je to duh nema~kog pla}e- nika kome je glavu skinulo |ule u nekoj od bezimenih bitaka to kom Ameri~kog rata za nezavisnost, i koga stalno i iznova vi|a ju lokalni stanovnici kako juri u no}noj tmini, kao da leti na krilima vetra. On ne poha|a samo dolinu, nego povremeno odlazi i do susednih puteva, a posebno do crkve koja se nalazi nedaleko odatle. I zaista, neki od najverodostojnijih istori~ara tih kra jeva, koji su bri`qivo sakupqali i sravwivali ~iwenice koje kru`e u vezi sa tom sablasti, tvrde da, po{to je telo tog pla}enika sahraweno u crkvenom dvori{tu, duh svake no}i ja{e do popri{ta bitke tra`e}i svoju glavu, i da je strmoglava brzina kojom ponekad prolazi dolinom, poput pono}ne eksplozije, po sledica toga {to je okasnio, i da on to `uri da se vrati u crkveno dvori{te pre nego {to izbije dan. Ovo su op{te crte tog legendarnog praznoverja, koje je dalo materijala za mnoge nemogu}e pri~e u tom senovitom kraju; a sa blast je u pri~ama kraj svakog ogwi{ta u kraju poznata kao Bez glavi Kowanik iz Usnule doline. Zais ta je neverovatno {to se ta sklonost ka vizijama nije ogra ni~ila na one stanovnike doline koji su tu i ro|eni, nego je nesve sno upija svako ko tamo boravi izvesno vreme. Ma koliko potpuno budni da su bili pre nego {to su stupili u taj pospani kraj, oni bez izuz etka, za kratko vreme, udahnu ~arobni uticaj vazduha i po~iwu da bivaju ma{toviti, da sawaju snove i vi|aju prikaze. Pomiwem ovo mirno mesto sa svom mogu}om hvalom, jer upra vo u takvim malim, povu~enim dolinama koje su nastanili Ho lan|ani, i koje se mogu na}i u{u{kane tu i tamo u velikoj dr`a vi Wujork, stanovni{tvo, na~in pona{awa i obi~aji ostaju o~u vani, dok velika bujica migracija i napretka, koja stvara takve neprekidne promene u drugim delovima ove nemirne zemqe, pro mi~e kraj wih neprime}ena. Oni su poput onih malih rukavaca mirne vode koji se grani~e sa brzim potokom, gde mo`emo videti slamku i mehur kako zajedno plutaju u mestu, ili se lagano vrte u svojoj nazoviluci, a da ih nalet struje {to prolazi kraj wih nimalo ne uznemirava. Iako je mnogo godina pro{lo otkako sam stupao kroz sawive senke Usnule doline, ipak se pitam ne bih li i sada zatekao isto drve}e i iste porodice kako vegetiraju u we nim zaklowenim nedrima. U ovom udaqenom kutku prirode `ivelo je, u davnom periodu ameri~ke istorije, to jest, pre nekih tridesetak godina, jedno va qano ~eqade po imenu Ikabod Krejn, koji je obitavao, ili, kako se on sam izrazio, „~amio” u Usnuloj dolini, s ciqem da podu~ava decu iz tog kraja. Rodom je bio iz Konektikata, dr`ave koja daje Ujediwenim kolonijama pionire kadre ne samo za rad u {umi ne go i za umni rad, i koja svake godine oda{iqe legije pograni~nih {umara i seoskih u~iteqa. Prezime Krejn1 nije da nije odgovara lo wegovom liku. Bio je visok, ali izuz etno suv, sa uzanim rameni ma, duga~kim rukama i nogama, {akama koje su {tr~ale iz rukava, stopalima koja su mogla poslu`iti kao lopate, a celo wegovo telo je delovalo kao da je veoma labavo sastavqeno. Glava mu je bila mala, sa zatupastim vrhom, ogromnim u{ima, krupnim zelenim, staklastim o~ima i duga~kim {qukastim nosom, da je izgledala kao vetreni petao nataknut na onaj vretenasti {tap da pokazuje iz kog smera vetar duva. Kada ga ~ovek vidi kako kora~a po kosini brda po vetrovitom danu, sa ode}om koja mu visi i lepr{a oko we ga, stvarno bi mogao pomisliti da je to demon gladi koji je si{ao na zemqu, ili stra{ilo koje je pobeglo sa nekog poqa kukuruza. Wegova {kola je bila niska zgrada koja se sastojala od samo jedne prostorije, grubo sklepana od balvana; prozori su bili de limi~no zastakqeni, a delimi~no pokrpqeni listovima iz sta rih ve`banki. Bila je veoma domi{qato obezbe|ena u vreme kad nema nastave: pomo}u pruta uglavqenog u kvaku na vratima, i ko laca podmetnutih kod prozorskih kapaka; iako je lopov tako mogao u}i sasvim lako, na{ao bi se u veoma nezgodnoj situaciji kada bi poku{ao da iza|e – tu ideju je Jost van Houten, arhitekta, najvero vatnije pozajmio od tajanstvenog sistema zamki za jeguqe. [kola je bila sme{tena na veoma osamqenom ali prijatnom mestu, ta~no 1 – Igra re~ima: Ikabodovo prezime Krejn (Crane) na engleskom zna~i `dral. (Prim. prev.) 235 236 u podno`ju {umovitog brda, s poto~i}em koji je proticao u blizi ni i veli~anstvenim stablom breze koje je raslo na jednom wegovom kraju. Odatle se tihi `amor glasova u~enika, dok u~e napamet svo je lekcije, mogao ~uti u pospane letwe dane kao zujawe ko{nice; prekinuo bi ga tu i tamo autoritativni glas nastavnika, prete- }eg ili zapovednog tona, ili, mo`da, stra{ni zvuk brezova pruta kada bi poterao nekog okasnelog tumarala po cvetnoj stazi znawa. Iskreno govore}i, on je bio savestan ~ovek, i uvek je imao na umu onu zlatnu poslovicu „[tedi prut i razmazi}e{ dete”. U~enici Ikaboda Krejna svakako nisu bili razma`eni. Ali ne bih rekao da je on bio jedan od onih okrutnih silni ka u {koli koji se raduju patwi svojih podanika; naprotiv, on je pravdu delio diskriminativno pre nego strogo; skidao je breme sa le|a slabih i prebacivao ga na le|a sna`nih. Onaj slaba{ni {trkqa, koji bi zadrhtao i na najmawi zamah prutom, bivao je po{te|en s povla|ivawem; ali potrebe pravde bivale su zado voqene tako {to bi dvostruku porciju dobio neki mali, ~vrsti, tvrdoglavi, krupni holandski deran, koji se durio i modreo i po stajao istrajan i zlovoqan pod prutom. Sve ovo on je nazivao „vr {ewem du`nosti prema wihovim roditeqima”; i on nikada nije sproveo kaznu a da je nije propratio uveravawem, koje je toliko te{ilo derana u bolovima, da }e se „ovoga se}ati i biti mu zahva lan na tome jednog dana”. Kada bi se ~asovi zavr{ili, on se ~ak i dru`io i igrao sa ve}im de~acima; a po podne, u dane praznika, pratio je neke od onih mawih ku}i, one koji su slu~ajno imali lepe sestre, ili ~ije su majke bile dobre doma}ice, poznate po svom kulinarskom ume}u. I zaista, odgovaralo mu je da bude u dobrim odnosima sa svojim u~enicima. Prihodi koje je dobijao za rad u {koli bili su mali, i jedva da bi mu bili dovoqni da ima svakog dana za hleb, jer je bio veoma je{an i, mada je bio suvowav, mogao je da pojede koliko i prava anakonda; ali kako bi se potpomogao, on je, prema seoskim obi~ajima u tim krajevima, stanovao i obedovao u ku}ama farmera ~iju je decu podu~ avao. S wima je `iveo redom po nedequ dana, tako obilaze}i susedstvo, nose}i sa sobom sve {to poseduje od materijalnih dobara uvezano u pamu~nu maramu. Kako to ne bi bio preveliki udar na kese wegovih seoskih pokroviteqa, sklonih tome da smatraju tro{kove {kolovawa bolnim teretom, a u~iteqe pravim trutovima, imao je nekoli ko na~ina da se poka`e i korisnim i prijatnim. Pomagao je po vremeno farmerima u lak{im radovima na imawu, pomagao je da se plasti seno, popravqao ograde, vodio kowe na pojilo, vra}ao krave sa ispa{e i cepao drva za lo`ewe zimi. Odlagao je, tako |e, sve ono zapovedno dostojanstvo i apsolutni uticaj s kojim je gospodario u svom malom carstvu, {koli, i postajao neverovatno blag i umilan. Sticao je naklonost u o~ima majki tako {to je ma zio decu, posebno onu najmla|u; i poput onog hrabrog lava, koji je onako velikodu{no ~uvao jagwe, sedeo bi sa detetom na kolenu i wihao nogom kolevku po ~itave sate. Pored svojih ostalih zanimawa, bio je i nastavnik pevawa u tom kraju, i zaradio je mnogo blistavih {ilinga podu~avaju- }i mlade qude pevawu psalama. Wegovoj ta{tini je pri~iwavalo nemalo zadovoqstvo da nedeqom zauzme svoje mesto u ~elu galeri je u crkvi, s grupom odabranih peva~a; gde je, kako je on smatrao, u potpunosti uzimao palmovu gran~icu parohu. Svakako stoji da je wegov glas odzvawao daleko iznad svih ostalih iz pastve; i jo{ se mogu ~uti u toj crkvi − i mogu se ~uti, zapravo, i pola kilome tra daqe, na drugoj strani vodeni~kog ribwaka, u mirno, nedeqno jutro − izvesna podrhtavawa za koje se pri~a da zaista vode po reklo iz nosa Ikaboda Krejna. I tako se, tim malim improviza cijama, na onaj domi{qati na~in koji se obi~no naziva „pomo}u {tapa i kanapa”, di~ni pedagog sasvim pristojno snalazio, i svi koji se nisu nimalo razum eli u to koliko je te`ak umni rad sma trali su da `ivi predivno lako. U~iteq je obi~no prili~no va`an ~ovek u `enskom krugu se oskih krajeva; smatra se nekom vrstom dokone, gospodstvene li~ nosti, sa znatno boqim ukusom i postignu}ima od grubih seoskih udvara~a, i, {tavi{e, da je od wega obrazovaniji jedino paroh. Wegova pojava je, stoga, znala da prouzrokuje izvesno kome{awe za stolom za ~aj u seoskoj ku}i, i dodavawe prekobrojnog tawira s kola~ima ili slatki{ima, ili, mo`da, ~ak i ponosno izno{e we srebrnog ~ajnika na sto. Na{ u~ewak je zato posebno u`ivao u osmesima svih seoskih gospo|ica. Kako se on samo {epurio me|u wima u crkvenom dvori{tu, izme|u slu`bi u nedequ; kako je sa kupqao gro`|e za wih sa divqih loza koje su prekrivale okolno drve}e; kako im je deklamovao, da ih zabavi, sve epitafe sa nad grobnih plo~a; ili kako se {etao, sa ~itavim jatom mladih dama, du` obale obli`weg vodeni~nog ribwaka; dok su se stidqiviji seoski klipani snebivqivo motali uokolo, zavide}i mu na ve}oj eleganciji i boqem na~inu obra}awa. Tako|e, zahvaquju}i tome {to je dobar deo `ivota provodio idu}i iz mesta u mesto, bio je ne{to poput putuju}eg slu`benog li sta, jer je prenosio ~itavu hrpu lokalnih govorkawa od ku}e do ku}e, pa je wegov dolazak uvek priman sa zadovoqstvom. Pored to ga, `ene su ga cenile kao visokoob razovanog ~oveka, po{to je pro ~itao nekoliko kwiga sasvim do kraja, i savr{eno se razum eo u kwigu Kotona Matera Istorija ve{ti~arewa u Novoj Engleskoj, u koje je, uzgred budi re~eno, savr{eno ~vrsto i sna`no verovao. 237 On je, zapravo, bio neobi~na me{avina sitne lukavosti i jed nostavne naivnosti. Wegova `e| za ~udesnim i mo} da u wega po veruje bili su zaista izvanredni; a i jedno i drugo poja~alo je to {to je boravio u ovoj za~aranoj oblasti. Nijedna pri~a nije bila preterano grozna niti ~udovi{na za wegov sna`an apetit. ^esto je u`ivao tako {to bi se, nakon {to raspusti {kolu po podne, opru`io na bogatom tepihu od deteline na obalama malog poto~i- }a koji je curkao pokraj {kole, i tamo se zadubio u stra{ne pri ~e starog Matera, dok ve~erwi sumrak ne bi lagano zamutio stra ne u kwizi pred wegovim o~ima. Potom, kada bi krenuo svojim pu tem, kraj mo~vare, potoka i grozomorne {ume, do farme na kojoj je u tom trenutku boravio, svaki zvuk iz prirode, u taj |avoqi ~as, davao je maha wegovoj uzbu|enoj ma{ti – jecaj ameri~kog kozodoja na obronku brda, kreket `abe sa drveta pun slutwe, vesnik oluje, turoban huk kukuvije, ili iznenadno kome{awe ptica u {ipra` ju koje je ne{to upla{ilo u wihovom gnezdu. I svici, tako|e, koji bi tako `ivahno zasvetlucali na najtamnijim mestima, tu i tamo bi ga prepali, kada bi mu neki posebno blistav preleteo preko puta; a ako bi se zadesilo da se neka krupna, tupava buba zaleti u wega u nespretnom letu, siroti skutono{a je bio spreman da is pusti du{u, umisliv{i da ga je pogodio ve{ti~ji znak. Jedina pomo} u takvim prilikama, bilo da skrene misli, bilo da otera zle duhove, bilo mu je pevawe psalama, i dobri qudi iz Usnule doline, dok bi sedeli pred vratima svojih ku}a u ve~erwe sate, ~esto su bivali ispuweni strahopo{tovawem kad za~uju wegovu nazalnu melodiju, „u spojenoj slasti dugo razvu~enu”2 kako se raz le`e sa udaqenog brda ili po sumra~nom putu. Jo{ jedan izvor tih zastra{uju}ih zadovoqstava bilo mu je da provodi zimske no}i sa starim holandskim gospo|ama, dok predu pokraj vatre, s nizovima jabuka koje se peku i prskaju po ogwi{tu, i slu{a wihove ~udesne pri~e o duhovima i demonima, o poqima, potocima i mostovima koje pose}uju duhovi, o zaposed nutim ku}ama, a posebno o Bezglavom Kowaniku, ili galopiraju}em najamniku iz doline, kako su ga ponekad nazivali. On je wih podjednako o~aravao svojim anegdotama o ve{ti~arewu, o stra {nim znamewima i kobnim prizorima i zvucima u vazduhu koji su gospodarili Konektikatom u davnija vemena; i zabriwavao ih i zastra{ivao naga|awima o kometama i zvezdama padalicama, kao i uznemiruju}om ~iwenicom da se svet definitivno okre}e, i da su oni pola vremena okrenuti naglava~ke! Ali ako je i u`ivao u svemu tome dok se udobno ba{kario kraj kamina, u uglu sobe potpuno obasjane `e`enim sjajem drveta koje je pucketavo gorelo, i gde se, naravno, nikakva sablast nije 238 2 – Stih iz pesme Alegro Xona Miltona. (Prim. prev.) usu|ivala da poka`e lice, skupo je to pla}ao u`asima koje je do `ivqavao kada se potom vra}ao ku}i. Kakve su u`asne prilike i senke opsedale wegov put, usred mutnog i groznog bleskawa leda u sne`noj no}i! S kakvim je `eqnim pogledom osmatrao svaki drh tavi zrak svetlosti koji se prostirao preko {irokih poqa sa ne kog udaqenog prozora! Koliko bi ga puta prestravio neki `bun prekriven snegom, koji je, kao duh u beloj odori, opsedao ba{ we gov put! Koliko li je puta zadrhtao sle|ene krvi kada bi za~uo zvuk svojih sopstvenih koraka na ledenoj pokorici pod svojim nogama; i strahovao da pogleda preko ramena, iz bojazni da }e tik uz svoja le|a ugledati neko divqe bi}e kako topo}e! I koliko li je ~esto postajao potpuno pometen zbog naleta vetra koji je zavi jao me|u drve}em, misle}i da je to galopiraju}i najamnik u jed nom od svojih no}nih pohoda! Me|utim, sve ovo su bili samo u`asi no}i, sablasti koje op sedaju um onoga ko hoda u mraku; i mada je video mnoge prikaze u svoje vreme, i mada ga je Sotona opsedao vi{e no jednom u raz li~itim oblicima tokom wegovih usamqenih putovawa, ipak bi dawe svetlo okon~alo sva ova zla; i on bi proveo prijatan `ivot ovako, uprkos |avolu i svim wegovim mahinacijama, da mu put nije preseklo bi}e koje uzrokuje vi{e nedoumica smrtnim qu dima nego duhovi, demoni i ~itava horda ve{tica zajedno, a to je bila – `ena. Me|u u~enicima muzike koji su se jedanput nedeqno, uve~e, okupqali da dobiju poduk u u psalmodiji, bila je Katrina van Tasl, k}erka jedinica imu}nog holandskog farmera. Bila je to propupela devojka, koja je tek napunila osamnaest; bila je je dra kao jarebica; zrela, mekana i ru`i~astih obraza, ba{ kao breskve wenog oca, i bila je nadaleko poznata ne samo po svojoj lepoti nego i po ogromnom mirazu. Bila je, pored toga, i pomalo koketa, {to se moglo primetiti ~ak i po tome kako se obla~ila, po me{avini starinskih i modernih pomodnih stilova, kako je najboqe odgovaralo wenim dra`ima. Nosila je nakit od ~istog `utog zlata, koji je wena pra-pra-prabaka donela iz Sardama; primamqivi steznik iz davnih vremena, a uz wega provokativ no kratku podsukwu, kako bi pokazivala najlep{e stopalo i gle `aw u celoj okolini. Ikabod Krejn je imao meko i budalasto srce kad je suprotni pol u pitawu; i ne treba se ~uditi da je tako primamqiv zalogaj zapao wemu za oko, tim vi{e nakon {to ju je posetio u domu wenog oca. Stari Baltus van Tasl bio je `iva slika uspe{nog, zadovoq nog, {irokogrudog farmera. Retko je, istina, upu}ivao bilo po gled bilo misli preko granica svoje sopstvene farme; ali u we nim okvirima sve je bilo prikladno, sre}no i lepo ure|eno. Bio 239 240 je zadovoqan svojim bogatstvom, ali ne i gord zbog wega; i di~io se srda~nim izob iqem pre nego stilom kojim je `iveo. Wegovo utvr|ewe se nalazilo na obalama Hadsona, u jednom od onih zele nih, zaklowenih, plodnih zakutaka u koje su holandski farmeri toliko voleli da se ugnezde. Ogromno brestovo drvo {irilo je svoje krupne grane nad wime, a u wegovom podno`ju penio se izvor najbla`e, najsla|e vode, u malom bunaru napravqenom od bureta; odatle se iskradao, svetlucaju}i kroz travu, do obli`weg poto ka, koji je `uborio izme|u jova i patuqastih vrba. Odmah kraj ku}e bio je ogroman ambar, koji je mogao poslu`iti i za crkvu; svaki prozor i svaka pukotina na wemu izgledali su kao da }e prsnuti od bogatstava sa imawa; mlatilo je vredno odzvawalo iz wega od jutra do ve~eri; laste i bregunice su cvrku}u}i letele oko streha; a na krovu, na sun~evoj svetlosti, u`ivali su ~itavi nizovi golubova, neki sa jednim okom podignutim ka nebu, kao da gledaju kakvo je vreme, drugi sa glavama ispod krila, ili zarive nim u grudi, dok su se tre}i nadimali, gugutali i klawali se oko svojih dama. Doterani, nezgrapni krmci groktali su u udobno sti i izob iqu svojih obora, odakle su povremeno izlazili ~opo ri prasi}a odoj~adi, kao da ho}e da udahnu malo sve`eg vazduha. Sve~ani odred sne`nobelih gusaka plovio je u susednom jezeru, prate}i ~itavu flotu pataka; ~ete }uraka su halapqivo jele po dvori{tu, dok su se biserke kome{ale po wemu, kao nam}oraste doma}ice, uz zlovoqne, nezadovoqne krike. Ispred vrata amba ra {epurio se galantni petao, taj uzor mu`a, ratnika i finog gospodina, pqe{}u}i svojim blistavim krilima i kukuri~u}i od puna, radnosna srca – povremeno ~eprkaju}i zemqu nogom, da bi potom velikodu{no pozvao svoju neprestano gladnu porodicu `ena i dece na bogati komadi} koji je prona{ao. U~itequ je voda po{la na usta dok je gledao ovaj rasko{ni nagove{taj preobilne zimnice. U svom pro`drqivom umu ve} je zami{qao svako prase spremno za ra`aw kako tr~kara uokolo sa pudingom u stomaku i jabukom u ustima; golubovi su bili ured no sme{teni da spavaju u udobnoj piti, u{u{kani pokriva~em od kore; guske su plivale u sopstvenom sosu, a patke su bile prijatno raspore|ene u tawire u paru, kao prikladni bra~ni drugovi, po {teno okru`eni sosom od luka. Od krmaka je video budu}e slasne re`weve slanine i so~nu {unku za nasla|ivawe; i svaku }urku je video spremqenu kao poslasticu, sa `elucem ispod krila i, eventualno, ogrlicom od pikantnih kobasica; i ~ak se i blistavi pevac li~no izle`avao nauznak, kao prilog, s podignutim kan xama, kao da `udi za onim milosr|em koje je wegov vite{ki duh gordo odbijao da zatra`i dok je bio `iv. Dok je poneti Ikabod zami{qao sve ovo, i dok su wegove ze lene o~i preletale preko guste doline, bogatih poqa punih `ita, ra`i, heqde i kukuruza, kao i vo}waka koji su se povijali pod rumenim vo}em i koji su okru`ivali Van Taslovo imawe, srce mu je `udelo za damom koja je trebalo da nasledi ovo podru~je, i ma{ta mu je bujala od zamisli kako bi se spremno sve to moglo pretvoriti u gotovinu, a taj novac investirati u nepregledne po teze divqe zemqe i {indrom prekrivene palate u divqini. Ne, wegova `iva ma{ta je ve} ostvarila sve te nade i prikazivala mu rascvetalu Katrinu, sa ~itavim ~oporom dece, kako sedi na vrhu kola prepunih ku}nih tri~arija, sa {erpama i kotlovima koji vise ispod kola; i video je sebe kako uzjahuje krotku kobilu, sa `drebetom iza we, i kre}e za Kentaki, Tenesi – ili bogzna kuda! Kada je stupio u ku}u, srce mu je bilo osvojeno u potpunosti. Bila je to jedna od onih prostranih seoskih ku}a, sa visoko po stavqenim krovom koji je ipak padao u nisku kosinu, sagra|ena u stilu nasle|enom od prvih holandskih doseqenika; niske, istu rene strehe formirale su trem du` predwe strane ku}e, koji se mogao zatvoriti kada je ru`no vreme. Ispod wih visila su mla tila, kowska oprema, razne poqoprivredne alatke i mre`e za ri bolov u obli`woj reci. Klupe su bile postavqene du` strana, za letwi period; veliko vreteno na jednom kraju i bu}kalica na dru gom pokazivali su za {ta se sve ovaj bitni trem mogao koristiti. Sa wega je zadivqeni Ikabod u{ao u hol, koji je ~inio sredi{wi deo ku}e i bio mesto gde se obi~no boravilo. Tu su nizovi bli stavog kalajnog posu|a, poslaganog na duga~kom stolu, zablesnuli wegove o~i. U jednom uglu stajala je ogromna vre}a vune, sprem ne da se prede; u drugom, gomila tkanine tek skinute sa razboja; klipovi kukuruza i nizovi su{enih jabuka i breskvi visili su u veselim vencima du` zidova, pome{ani sa niskama crvene pa prike; a kroz {irom otvorena vrata mogao je da proviri u najbo qu sobu za primawe, gde su se stolice s nogama u obliku kanxi i stolovi od tamnog mahagonija blistali poput ogledala; `elezna re{etka od kamina, sa svojom lopatom i ma{icama, svetlucala je iza zaklona u obliku asparagusa; maklura i {koqke ukra{avale su kamin; nizovi raznobojnih pti~jih jaja visili su iznad wega; veliko nojevo jaje visilo je na sredini sobe, a ormari} u uglu, zna la~ki ostavqen da bude otvoren, pokazivao je nepregledno blago od stare srebrnine i ve{to popravqenog porcelana. Otkako je Ikabod ugledao ove predele u`itka, izgubio je mir, i jedino o ~emu se starao bilo je kako da zadobije naklonost Van Taslove k}eri bez premca. U ovom poduhvatu, me|utim, imao je vi {e stvarnih pote{ko}a nego {to to obi~no zapada vitezovima lutalicama od davnina, koji su retko imali da se ogledaju sa bi lo ~ime drugim do divova, ~arobnica, vatrenih zmajeva i takvih sli~nih protivnika koje je lako pobediti, i trebalo je samo da se 241 242 probiju kroz kapije od `eleza i mesinga i nepropustqive zidi ne do glavne kule zamka, gde je dama wihovog srca bila zato~ena; i sve ovo su oni ~inili onako lako kao {to se ~ovek probija do sredi{ta bo`i}ne pite; a onda bi mu dama obavezno poklonila svoju ruku i srce. Ikabod je, nasuprot tome, morao da se probije do srca seoske kokete, srca okru`enog lavirintom hirova i ka prica, koji uvek iznalaze nove pote{ko}e i prepreke; i morao je da se susretne sa gomilom stra{nih protivnika od prave krvi i mesa, sa brojnim seoskim udvara~ima koji su opsedali svaka vra ta koja vode do wenog srca, posmatraju}i pa`qivo i qutito jedni druge, ali spremni da potegnu za zajedni~ki ciq protiv svakog novog takmaca. Me|u wima je najstra{niji bio krupni, bu~ni galamxija po imenu Abraham, ili, kako su to Holan|ani obi~no skra}ivali, Brom van Brant, junak toga kraja, po kojem su odzvawale pri~e o wegovoj snazi i smelosti. Imao je {iroka ramena i bio gibak, s kratkom, kovrxavom crnom kosom i neotesanim, ali ne i nepri jatnim licem, po{to je delovao ujedno i zabavno i arogantno. Zbog herkulovskog stasa i velike snage udova dobio je nadimak KOSTOLOMAC BROM, po kojem su ga svi znali. Bio je ~uven po velikom znawu i ume}u u jahawu, jer je na kowu bio spretan kao Tatarin. Bio je prvi na svim trkama i borbama petlova; i, zbog nadmo}i koju telesna snaga uvek donosi u seoskom `ivotu, bio je sudija u svim sporovima, ostavqaju}i svoj {e{ir na strani i sa op{tavaju}i svoju odluku sa izrazom lica i tonom koji nisu do pu{tali nikakvo protivre~je niti `albu. Uvek je bio spreman bilo za tu~u, bilo za veseqe; ali imao je vi{e nesta{luka ne go zlovoqe u naravi; i pored sve wegove zapovedni~ke grubosti, bilo je sna`ne primese vragolastog veseqa u wemu. Imao je tri~etiri korisna druga, kojima je bio uzor i predvodnik, i oni su krstarili tim krajem, prisustvuju}i svakom sukobu ili vesequ kilometrima uokolo. Po hladnom vremenu mogao se prepoznati po krznenoj kapi s razmetqivim lisi~jim repom na vrhu; i kada bi qudi na nekom seoskom okupqawu razaznali tu ki}anku u da qini, kako lepr{a u grupi brzih jaha~a, uvek bi se spremali za oluju. Ponekad se wegova grupa mogla ~uti kako projahuje pored seoskih ku}a u pola no}i, s vikom i grajom, kao ~eta donskih ko zaka; i stare gospe, koje bi se trgle iz sna, oslu{kivale bi koji trenutak, dok buka ne protutwi daqe, i potom uzviknule: „Aj, evo ide Kostolomac Brom sa svojom bandom!” Susedstvo ih je posma tralo s me{avinom strahopo{tovawa, divqewa i dobre voqe; i, kada bi se neka vragolasta {ala ili seoska tu~a desila u bli zini, uvek bi odmahnuli glavom i garantovali da je Kostolomac Brom ume{ao prste u to. Taj nesmotreni heroj je pre izvesnog vremena bio izdvojio procvetalu Katrinu za predmet svog neotesanog udvarawa i, mada je wegova qubavna igra bila pomalo nalik na ne`no milovawe i umiqavawe medveda, ipak se {aputalo da ga ona ba{ i nije u potpunosti ostavila bez nade. Svakako stoji da su wegove name re bile znak za rivale da se povuku, jer nisu bili nimalo `eqni da razjare lava koji se udvara; ukratko, kada bi videli wegovog kowa vezanog za ogradu kod Van Tasla, nedeqom uve~e, {to je bio siguran znak da je wegov gazda do{ao da se udvara, ili, kako se to jo{ ka`e, da „varni~i” unutra, svi ostali udvara~i su produ`a vali daqe u o~ajawu i i{li da biju boj na drugim poqima. Sa ovakvim je stra{nim rivalom imao da se takmi~i Ikabod Krejn, i, uzimaju}i sve u obzir, i sr~aniji ~ovek od wega bi ustuk nuo pred ovakvim takmacem, a mudriji bi po~eo da o~ajava. On je, me|utim, imao sre}nu me{avinu gipkosti i postojanosti u svojoj prirodi; bio je u obliku i po duhu kao puzavica – popustqiv, ali otporan; iako se savijao, nikada se nije lomio; i mada se povijao i pod najmawim pritiskom, ipak, ~im pritiska nestane – opa! – on bi se uspravio, i i{ao visoko podignute glave kao i pre toga. I}i u otvorenu bitku protiv ovakvog rivala bila bi ludost; jer on nije bio ~ovek koji bi dopustio da mu osujete udvarawe, ba{ kao ni onaj olujni qubavnik Ahil. Ikabod je stoga svoje name re pokazivao na mirniji na~in, ne`no ih nagove{tavaju}i. Pod krinkom u~iteqa pevawa, ~esto je dolazio u posetu u wenu ku}u; a nije imao razloga da strahuje od nametqivog me{awa roditeqa, koji su tako ~esto prepreka na putu qubavnicima. Balt van Tasl je bio veoma popustqiva du{a; voleo je svoju k}erku vi{e nego ~ak i svoju lulu, i, kao razuman ~ovek i odli~an otac, pu{tao je da sve bude po wenom. Wegova uva`ena mala supruga je, tako|e, imala sasvim dovoqno posla u ku}i i oko `ivine; jer, kao {to je i ona sama mudro primetila, patke i guske su budalasta bi}a, i neko se mora starati o wima, ali devojke se mogu brinuti same o sebi. I tako bi, dok se vredna gospa u`urbano bavila po ku}i, ili vrtela svoje vreteno na jednom kraju trema, ~estiti Balt sedeo i pu{io ve~erwu lulu na drugom kraju, posmatraju}i uspehe malog, drvenog ratnika na vrhu ambara koji se, naoru`an sa po ma~em u svakoj ruci, veom a hrabro borio s vetrom. U me|uvremenu, Ikabod se udvarao wihovoj k}erki pokraj potoka koji je tekao ispod ve likog bresta, ili {etaju}i se uokolo u sumrak, to doba dana koje je toliko pogodno za qubavni~ku re~itost. Priznajem da ne znam kako se treba udvarati i osvajati `en ska srca. Za mene su ona oduv ek bila zagonetke i predmet divqe wa. Neka od wih kao da imaju samo jednu rawivu ta~ku, ili vrata na koja se mo`e u}i; do drugih pak ima hiqade puteva, i ona se 243 244 mogu osvojiti na hiqade razli~itih na~ina. Veliki je trijumf ve{tine ako uspete da osvojite ona prva, ali je jo{ ve}i dokaz ume{nosti pravog vojskovo|e da se ova druga zadr`e u posedu, jer se ~ovek mora boriti za svoju tvr|avu na svakim vratima i sva kom prozoru. Stoga onaj ko osvoji hiqade obi~nih srca jeste do stojan izvesne slave; ali onaj ko zadr`i neospornu nadmo} nad srcem jedne kokete pravi je heroj. Svakako stoji da ovo nije bio slu~aj s po{tovawa vrednim Kostolomcem Bromom; i od trenutka kada je Ikabod Krejn po~eo da joj se udvara, weno interesovawe za ovog prvog je o~igledno opalo; wegov kow se vi{e nije mogao vi deti privezan za koqe nedeqom uve~e, i smrtna zavada je nastala izme|u wega i u~iteqa iz Usnule doline. Brom, koji je imao izvesnog grubog vite{tva u svojoj prirodi, najradije bi doveo situaciju do otvorenog sukoba i re{io pitawe pretenzija na damu prema onom toliko jezgrovitom i jednostavnom na~inu na koji su razmi{qali vitezovi lutalice od davnina – u bici jedan na jedan; ali Ikabod je bio i previ{e svestan koliko je wegov protivnik nadmo}niji da bi stupio u arenu s wime; na ~uo je bio kako se Kostolomac hvalisao da }e „presaviti u~iteqa nadvoje i slo`iti ga na policu u wegovoj sopstvenoj {koli” i pazio je da mu ne da priliku da to i u~ini. Bilo je ne~ega izuzet no provokativnog u wegovom tvrdoglavo miroqubivom metodu; on nije ostavqao Bromu druge mogu}nosti nego da posegne u riznicu seoskih lakrdija koju je imao na raspolagawu, i da svom protiv niku prire|uje neotesane neslane {ale. Ikabod je postao predmet hirovitog progawawa Kostolomca i wegove bande grubih jaha~a. Po~eli su da haraju wegove do tada mirne domene; zadimili su mu ~as pevawa tako {to su zapu{ili dimwake; provalili su u {ko lu po no}i, uprkos onom genijalnom sistemu barikada od pruta i prozorskih ko~eva, i sve su istumbali, tako da je siroti u~iteq po~eo da pomi{qa kako su sve ve{tice tog kraja odr`ale sasta nak ba{ u wegovoj {koli. Ali, {to je bilo jo{ iritantnije, Brom je koristio svaku priliku da ga izvrgne ruglu u prisustvu mlade dame; imao je uz to i nekog nitkovskog psa koga je nau~io da zavija na neverovatno sme{an na~in, i predstavio ga je kao Ikabodovog rivala koji }e je podu~avati pevawu psalama. Stvari su ovako tekle neko vreme, nemaju}i nikakvog kon kretnog rezultata po situaciju u kojoj su se sukobqene strane na lazile. Jednog lepog jeseweg popodneva, Ikabod je, duboko zami {qen, sedeo ustoli~en na uzvi{enoj hoklici odakle je uobi~aje no posmatrao sve doga|aje u svom malom kwi`evnom kraqevstvu. U ruci mu je poig ravala ferula, taj skiptar despotske mo}i; pra vedni~ki vrbov prut, taj stalni trepet za sve zlo~ince, po~ivao je na tri eksera iza trona, dok se na stolu pred wime mogla videti ~itava gomila prokrijum~arenih predmeta i zabrawenog oru`ja, prona|enih kod zaludnih derana, kao {to su polupojedene jabu ke, pucaqke, ~igre, zamke za muve, i ~itave legije malih osionih papirnatih borbenih petlova. Izgleda da je malo pre toga neki u`asni ~in pravde bio sproveden, jer su svi |aci bili vredno za neti u kwige, ili su se lukavo do{aptavali iza le|a, jednim okom motre}i na u~iteqa; i neka vrsta {umnog mira vladala je celom u~ionicom. Wu iznenada prekide pojava crnca u jakni od ku~i ne i pantalonama, sa okruglim gorwim delom {e{ira, nalik na Merkurovu kapu, na le|ima ~upavog, divqeg, napola iznemoglog `drebeta, koga je usmeravao konopcem umesto povoca. Doklopa rao je do {kolskih vrata s pozivom za Ikaboda da se pridru`i na zabavi sa {ivewem pokriva~a, koja }e se te ve~eri odr`ati kod Minher van Tasl; i, nakon {to je preneo poruku, deluju}i veoma va`no i trude}i se da govori ugla|enim jezikom, kojem su crnci skloni na takvim sitnim poslawima, odjurio je preko potoka, i mogli su ga videti kako hita daqe dolinom, pun va`nosti i `ur be zbog svoje misije. U do malo~as tihoj u~ion ici zavlada strka i graja. U~eni ci su na brzinu pro{li kroz lekcije, ne zaustavqaju}i se zbog tri~arija; oni bistriji su neka`weno presko~ili vi{e od pola, dok su oni sporiji tu i tamo dobijali mudro raspore|en podsti caj po pozadini, koji bi ih ubrzao ili im pomogao da savladaju duga~ku re~. Kwige su gurnuli u stranu i nisu ih vratili na po licu, isprevrtali su mastionice, oborili klupe, a ~itava {kola je raspu{tena sat vremena pre uobi~ajenog kraja ~asova, i svi su izleteli napoqe poput horde mladih |avolaka, uz ciku i galamu od sre}e {to su se tako brzo oslobodili. Galantni Ikabod je sada proveo barem sat vremena vi{e ne go ina~e bave}i se svojom toal etom, ~etkaju}i i doteruju}i svoje najboqe, a ujedno i jedino crvenkastocrno odelo, i name{taju- }i uvojke pomo}u komadi}a slomqenog ogledala koje je visilo u {koli. Kako bi se mogao pojaviti pred svojom damom u maniru pravog viteza, pozajmio je kowa od farmera kod kojeg je stanovao, `u~nog starog Holan|anina po imenu Hans van Riper. Uzjahav {i tako galantno, otisnuo se poput viteza lutalice u potragu za avanturom. Ali pristoji se da, u pravom duhu romanti~ne pri ~e, dam opis izgleda i opreme mog junaka i wegovog pastuva. @ivotiwa na kojoj je jahao bio je iznemogli zapre`ni kow, koji je nad`iveo skoro sve osim sopstvene }udqivosti. Bio je ko{~at i ~upav, sa ov~jim vratom, i glavom poput ~eki}a; wegovi zapu {teni rep i griva bili su zamr{eni i puni ~i~aka; jedno oko je izgubilo zenicu, i zjapilo je avetiwski, ali drugo je imalo pra vi |avolski sjaj. Ipak, sigurno je imao vatre i karaktera u svoje 245 246 vreme, ako mo`emo suditi po imenu koje je nosio – Barut. Bio je nekada, {tavi{e, omiqeni pastuv svoga gospodara, koleri~nog Van Ripera, koji je bio `estok jaha~ i koji je, vrlo verovatno, preneo ne{to sopstvenog karaktera na `ivotiwu; jer, ma koliko staro i iznemoglo delovao, u wemu je vrebalo vi{e |avola nego u bilo kom mladom `drebetu u kraju. Ikabod je bio odgovaraju}a prilika za takvog pastuva. Jahao je s kratkim uzengijama, zbog ~ega su mu kolena dopirala goto vo do jabu~ice sedla; wegovi o{tri laktovi {tr~ali su kao noge skakavca; nosio je bi~ uspravno u ruci, kao skiptar, i dok mu je kow kaskao, pokreti wegovih ruku bili su pomalo nalik na le pr{awe krila. Mali vuneni {e{ir mu je stajao na korenu nosa, jer bi se onaj minijaturni potez ~ela najpre tako mogao nazvati, a pe{evi crnog kaputa lepr{ali su mu skoro do repa wegovog ko wa. Tako su izgledali Ikabod i wegov pastuv dok su se gegali kroz kapiju Hansa van Ripera, i to je sveop{te uzev bio prizor kakav se retko vi|a usred bela dana. Bio je to, kao {to rekoh, lep jesewi dan; nebo je bilo vedro i spokojno, a priroda je nosila onu bogatu, zlatnu livreju koja nas uvek asocira na obiqe. [uma je bila u ozbiqnim sme|im i `utim nijansama, dok je deo onog ne`nijeg drve}a bio nagrizen mrazem do blistavih nijansi naranxaste, purpurne i skerletne. Povorke divqih pataka u letu po~iwale su da se pojavquju viso ko u vazduhu; glasawe veverica moglo se ~uti iz {umaraka bukvi i ameri~kih oraha, i zami{qeni zvi`duk prepelica povremeno je dopirao iz susednih poqa sa strwikom. Male ptice su bile na opro{tajnoj gozbi. U punom mahu svoje terevenke, lepr{ale su, cvrkutale i veselile se od grma do grma, od drveta do drveta, razdragane od ~istog obiqa i raznolikosti oko wih. Bio je tu ~estiti crvenda}, omiqena lovina mladih lo vaca, sa svojim glasnim, sva|ala~kim pevom; rascvrkutani crni kosovi, koji su leteli u oblacima peska; i zlatokrili detli} sa grimiznom krestom, {irokom, crnom ogrlicom i blistavim per jem; i svilorepa kugara, sa crvenovrhim krilima i `utovrhim repom i malom kapicom od perja; i plava {ojka, ta glasna ka}i- perka, sa svojim plavim kaputom i belom haqinom, vri{te}i i brbqaju}i, klimaju}i i quqaju}i se i klawaju}i se, dok se pravi da je u dobrim odnosima sa svakom peva~icom u {umarku. Dok je Ikabod lagano kaskao svojim putem, wegov pogled, uvek spreman da primeti svaku naznaku kulinarskog izobiqa, prela zio je sa zadovoqstvom preko sveg bogatstva vesele jeseni. Na sve strane je video ogromnu zalihu jabuka; neke su visile u te{kom obiqu na drve}u; neke su bile sakupqene u korpe i burad za pro daju; druge su bile naslagane u bogate gomile za prese za jabuko va~u. Malo daqe opazio je ogromno poqe kukuruza, ~iji su zlatni klipovi virili iz lisnatih omota, obe}avaju}i kola~e i ka~a mak; i `ute bundeve kako le`e ispod wih, okrenuv{i svoje lepe, okrugle stomake ka suncu, pola`u}i silne nade u luksuzne pite; i iznova je prolazio kroz mirisna poqa heqde koja su odisala mirisom ko{nice, i dok ih je posmatrao, prikralo mu se ne`no o~ekivawe slasnih pala~inki, dobro namazanih puterom i ukra {enih medom ili sirupom, koje je napravila ne`na mala ruka s jamicama Katrine van Tasl. Ovako hrane}i svoj um mnogim slatkim mislima i „za{e- }erenim pretpostavkama”, putovao je du` bokova brdovitog po jasa koji je gledao na neke od najlep{ih prizora mo}nog Hadso na. Sun~ev {iroki disk se polako otkotrqao nani`e, ka zapa du. [iroke grudi reke Tapan Zi le`ale su nepokretne i stakla ste, osim {to bi tu i tamo poneko blago talasawe zakrivudalo i produ`ilo plave senke dalekih planina. Nekoliko }ilibarnih oblaka je plutalo po nebu, bez i da{ka vetra koji bi ih pokrenuo. Horizont je bio samo tanak potez zlatnog mastila, koji se polako prelivao u ~istu boju zelenih jabuka, a odatle u tamnoplavu na sredini neba. Isko{eni zrak je oklevao na {umovitim vrhovima provalija koje su se nadvijale nad pojedinim delovima reke, da ju}i ve}u dubinu tamnosivoj i purpurnoj boji wenih kamenitih obala. Jedan mali ~amac tumarao je u daqini, klize}i polako niz struju, s jedrima koja su beskorisno visila uz jarbol; i sa odra zom neba koji je blistao na mirnoj vodi − delovalo je kao da barka visi u vazduhu. Ikabod je u predve~erje stigao do zamka Her van Tasl, koji je zatekao okru`en dikom i cvetom okolnog kraja. Stari farme ri, suvowava rasa grubih qudi, u prostim kaputima i pantalo nama, s plavim ~arapama, ogromnim cipelama i veli~anstvenim kalajnim kop~ama. Wihove o{tre, ocvale damice, sa gusto na branim kapicama, u kratkim haqinama niskog struka, prostim podsukwama, s makazama i jastu~i}ima za igle, i veselim pamu~ nim xepovima koji vise spoqa. Puna~ke cure, skoro isto toli ko staromodne kao i wihove majke, osim {to bi poneki slamnati {e{ir, fina traka ili eventualno bela haqina pokazivali no ve tendencije gradske mode. Sinovi u kratkim kaputima ~etvrta stih pe{eva, s nizovima goleme mesingane dugmadi, a kosa im je uglavnom bila name{tena prema tada{woj modi, posebno ako bi uspeli da nabave ko`u jeguqe za to, jer se u celom kraju smatralo da je to odli~no sredstvo za hrawewe i ja~awe kose. Kostolomac Brom je, me|utim, bio heroj tog prizora, po{to je do{ao na okupqawe na svom omiqenom pastuvu \avolu, bi}u ko je je, kao i on, bilo puno hrabrosti i nesta{luka, i koje je jedino 247 248 on mogao da ja{e. Brom je, naime, bio poznat po tome {to je vi{e voleo divqe `ivotiwe, sklone svim vrstama trikova od kojih ja ha~ neprestano rizikuje da slomi vrat, jer je smatrao da pokoran, dobro ukro}en kow nije dostojan momka punog duha. Moram sada zastati, kako bih se zadr`ao na divotama koje su se pru`ile pred ushi}enim pogledom mog junaka kada je u{ao u veli~anstveni salon doma Van Taslovih. Ne divotama jata puna~ kih devojaka, tom luksuznom prizoru crvene i bele; nego obilnim ~arima prave holandske seoske ~ajanke, u rasko{no jesewe doba. Tolike gomile poslu`avnika s kola~ima raznih i gotovo neo pisivih vrsta, kakve umeju da naprave samo iskusne holandske doma}ice! Bile su tu sr~ane krofne, ne`ne krofnice, hrskavi i prhki kruleri; slatki kola~i i kola~i od biskvitnog testa, kola~i sa |umbirom i kola~i sa medom, i ~itava porodica tor ti. Potom, pite od jabuka, i od breskvi, i pite bundevare; pored wih narezana {unka i dimqena govedina; a zatim slatka jela od ukuvanih {qiva, breskvi, kru{aka i duwa; da i ne pomiwemo pe ~ene lojke i pe~enu piletinu; zajedno s kupama mleka i pavlake, sve izme{ano, bez reda, mawe-vi{e onako kako sam ih pobrojao, s maj~inskim ~ajnikom u sredini, koji je oda{iqao oblake pare – blagosloven znak! Treba mi i daha i vremena da opi{em ovu gozbu onako kako zaslu`uje, a previ{e sam `eqan da nastavim svoju pri~u. Sre}om, Ikabod Krejn nije bio u tolikoj `urbi kao wegov hroni~ar, i mogao je obilno da se nadivi svakoj poslastici. On je bio blago i zahvalno bi}e, ~ije se srce {irilo onoliko koliko mu se i telo punilo zadovoqstvom i kome je raspolo`ewe raslo dok je jeo, kao {to to biva s nekim qudima dok piju. I nije mogao da odoli, {araju}i pogledom uokolo dok je `vakao, nego se kikotao zbog mogu}nosti da on jednog dana bude gospodar sveg ovog gotovo nezamislivog luksuza i sjaja. Onda, pomi{qao je, kako }e od mah okrenuti le|a staroj {koli; pucnuti prstima pod nosom Hansu van Riperu, i svakom drugom cicija{kom gazdi, i oterati svakog putuju}eg u~iteqa koji bi se usudio da ga nazove svojim drugom! Stari Baltus van Tasl se {etao me|u svojim gostima sa {iro kim zadovoqnim osmehom na licu, dobro raspolo`en, okrugao i ve seo kao pun mesec. Wegova doma}inska pa`wa bila je kratka, ali izra`ajna, jer bi samo svakom stegao ruku, potap{ao ga po ramenu, nasmejao se glasno, i srda~no pozvao da „navali i poslu`i se”. A onda je zvuk muzike iz glavne sobe, ili hola, pozvao na ples. Muzi~ar je bio jedan stari sedi crnac, koji je predstavqao putu ju}i orkestar u tom kraju ve} vi{e od pola veka. Instrument mu je bio star i izub ijan kao i on sam. Ve}i deo vremena je strugao po dve-tri `ice, prate}i svaki pokret gudala klimawem glave; kla waju}i se gotovo do zemqe i trupkaju}i nogom kad god bi jo{ jedan par krenuo da se pridru`i plesu. Ikabod se di~io svojim plesawem skoro koliko i svojim gla sovnim mogu}nostima. Nijedan ud, nijedno vlakno u wegovom telu nije bilo zaludno; i videti wegovu rasklimatanu priliku u pu nom pokretu kako zveke}e po sobi, bilo je kao da ste videli Svetog Vita li~no, tog bla`enog sveca za{titnika plesa, kako se otelo tvorio pred vama. Ikabodu su se divili svi crnci; oni su se oku pili, svih uzrasta i svih veli~ina, sa farme i iz kom{iluka, i stajali su na svakim vratima i svakom prozoru, prave piramide blistavih crnih lica, i posmatrali scenu sa zadovoqstvom, ko lutaju}i o~ima, i pokazuju}i nasmejane nizove slonova~e osme huju}i se od uva do uva. Kako je ovaj bi~evalac derana mogao biti i{ta drugo do razdragan i veseo? Dama wegovog srca bila mu je partnerka u plesu, i qupko se sme{ila u odgovor na wegove qu bavne poglede; dok je Kostolomac Brom, te{ko pogo|en qubavqu i qubomorom, sedeo sam i durio se u jednom }o{ku. Kada se ples zavr{io, Ikaboda je privukla grupica mudrih qudi koji su, sa starim Van Taslom, sedeli na jednom kraju tre ma, ~avrqaju}i o pre|a{wim vremenima i razvla~e}i duge pri ~e o ratu. Ovaj kraj, u periodu kada se de{ava moja pri~a, bio je jedno od onih mesta koja su toliko sre}na da imaju izobiqe istorijskih doga|aja i velikih qudi. Britanska i ameri~ka linija je pro ticala u blizini tokom rata; bio je, stoga, popri{te pqa~ki i okru`en izbeglicama, kaub ojima i svakakvim vrstama pograni~ nog vite{tva. Taman je dovoqno vremena pro{lo da bi svaki pri poveda~ mogao da ukrasi svoju pri~u sa malo prigodne fikcije, i, u maglinama svog pam}ewa, u~ini sebe herojem svakog poduhvata. Bila je tu pri~a Dofjea Martlinga, krupnog crnobradog Ho lan|anina, koji umalo da skine celu britansku fregatu starim gvozdenim topom, zaklowen iza grudobrana od blata, samo da mu top nije eksplodirao prilikom {estog pucwa. A tu je bio i jedan stari gospodin, ~ije ime }emo izos taviti, po{to je taj Holan|a nin bio previ{e bogat da bismo ga tek tako pomiwali, koji je, u bici na Belim dolinama, po{to je bio odli~an znalac u odbrani, zaustavio metak iz muskete malim ma~em, tako da ga je defini tivno osetio kako je skliznuo po o{trici i okrznuo bal~ak; kao dokaz, u svako doba bio je spreman da poka`e ma~ na kome je bal ~ak bio malo savijen. Bilo ih je jo{ nekolicina koji su podjed nako blistali na bojnom poqu, i svaki od wih je bio ube|en da je zna~ajno doprineo tome da se rat privede sre}nom kraju. Ali sve ovo bilo je ni{tavno u pore|ewu s pri~ama koje su usledile, o duhovima i prikazama. Taj kraj bio je prava riznica puna takvih bisera. Lokalne pri~e i sujeverje najboqe cvetaju u tim zaklowenim, odavno kolonizovanim, povu~enim mestima; ali 249 250 obi~no ih pregazi uskome{ana vreva koja ~ini stanovni{tvo ve- }eg dela na{ih seoskih mesta. Pored toga, nema podstreka za du hove u ve}ini na{ih sela, jer jedva da su imali vremena da zavr {e prvu dremku i okrenu se u svojim grobovima, a wihovi jo{ uvek `ivi prijateqi otputovali su iz tog kraja; i tako, kada ustanu po no}i da obi|u parohiju, nemaju poznanika do kojih bi svratili. To je mo`da razlog zbog kojeg ina~e tako retko ~ujemo za duhove osim u na{im odavno naseqenim holandskim zajednicama. Me|utim, neposredni razlog za rasprostrawenost pri~a o natprirodnom u ovim krajevima krio se, bez sumwe, u blizi ni Usnule doline. Bilo je ne~eg zaraznog i u samom vazduhu koji je duvao iz te duhovima opsednute doline; donosio je atmosferu snova i ma{tarija koja je zarazila celu zemqu. Nekolicina wih iz Usnule doline bila je prisutna kod Van Tasla i, kao i obi~no, {irili su svoje divqe i ~udesne legende. Mnoge sumorne pri~e su ispripovedane o pogrebnim povorkama, i jadikovkama i jecajima koji se mogu ~uti i primetiti oko velikog drveta gde je nesre}ni major Andre zarobqen, a koje je stajalo u tom kraju. Bila je pome nuta i `ena u belom, koja je opsedala mra~nu klisuru kod Gavra novog kamena, i koja se ~esto mogla ~uti kako kri~i u zimskim no}ima pred oluju, po{to je tamo umrla u snegu. Me|utim, najve- }i deo pri~a okrenuo se ka omiqenoj prikazi Usnule doline, Bez glavom Kowaniku, koga su nekoliko puta u posledwe vreme ~uli kako obilazi taj kraj; i, govorilo se, privezivao je no}u svoga ko wa me|u grobovima u crkvenom dvori{tu. Izolovani polo`aj ove crkve izgleda da ju je odredio da uvek bude omiqeno mesto koje poha|aju nemirni duhovi. Ona stoji na bre`uqku, okru`ena bagremima i blagorodnim brestovima, oda kle weni dostojanstveni, u belo okre~eni zidovi skromno pro sijavaju, kao hri{}anska ~istota koja ble{ti kroz senke zaklo na. Blaga padina se spu{ta od we do srebrnog poteza vode koji okru`uje visoko drve}e, i kroz koje se mogu nazreti plava brda Hadsona. Kad pogleda weno dvori{te obraslo travom, gde sun~e vi zraci kao da tako mirno spavaju, ~ovek bi pomislio da bi bar tu mrtvi mogli po~ivati u miru. S jedne strane crkve prostire se {iroka {umovita udolina, du` koje besni veliki potok izme|u odlomqenog stewa i debala palog drve}a. Preko dubokog, crnog dela potoka, nedaleko od crkve, nekada je stajao drveni most; put koji je vodio ka wemu, kao i sam most, bili su gusto natkriqeni drve}em koje se nadvijalo nad wima i {irilo tamu uokolo, ~ak i po danu; ali po no}i je stvaralo zaista zastra{uju}u tminu. Tako je izgledalo mesto koje je Bezglavi Kowanik najradije poha|ao, i gde su ga naj~e{}e vi|ali. Pri~u je ispri~ao stari Brauer, naj gori jeretik koji ne veruje u duhove, o tome kako je sreo Kowani ka kada se ovaj vra}ao iz prepada u Usnulu dolinu, i kako je bio primoran da uzja{e iza wega; kako su galopirali preko grmova i paprati, preko brda i mo~vara, dok nisu stigli do mosta; tada se Kowanik iznenada pretvorio u kostur, zbacio starog Brauera u potok, i odjurio preko vrhova drve}a uz tutwavu groma. Na ovu pri~u je smesta usledila trostruko ~udesna avantura Kostolomca Broma, koji je olako predstavio Bezglavog Kowanika kao besramnog jaha~a. Tvrdio je da ga je, kada se jedne no}i vra}ao iz susednog Sing Singa, sustigao pono}ni vojnik; da je ponudio da se trka s wim za ~iniju pun~a, i ~ak bi je i osvojio, jer je \avo da leko prestigao demonskog kowa, ali ba{ kad su stigli do mosta kod crkve, Kowanik je pobegao i nestao u blesku plamena. Sve ove pri~e, ispripovedane pospanim tihim glasom kojim mu{karci razgovaraju u mraku, lica slu{alaca koja bi samo tu i tamo usputno obasjala `eravica iz lule, utisnuli su se duboko u Ikabodov um. Uzvratio im je op{irnim odlomcima iz kwige svog dragocenog autora, Kotona Matera i pridodao ~udesni doga |aj koji se zbio u wegovom rodnom Konektikatu, kao i zastra{u ju}e prizore koje je video u svojim no}nim {etwama po Usnuloj dolini. Zabava se sada polako rasturala. Stari farmeri su saku pili svoje porodice u kola, i neko vreme su se mogli ~uti kako tandr~u po praznim putevima i preko udaqenih brda. Neke od dama su uzjahale na sedla iza svojih omiqenih udvara~a, i wi hov veseli smeh, koji se me{ao sa kloparawem kopita, odjekivao je tihim {umama, sve slabije i slabije, dok postepeno nije zamro – i skora{wa scena buke i veseqa sada je bila potpuno tiha i na pu{tena. Samo je Ikabod zaostao, prema obi~aju seoskih udvara ~a, da popri~a nasamo sa naslednicom; jer bio je potpuno ube|en da je na dobrom putu da postigne uspeh. [ta se desilo za vreme ovog razgovora, ne}u ni poku{ati da ispri~am, jer to, naime, i ne znam. Me|utim, ne{to je, bojim se, moralo po}i naopako, jer kada je krenuo odatle, nakon kratkog vremena, svakako je delovao potpuno ucveqeno i pokuweno. Oh, te `ene, te `ene! Zar je mogu- }e da je ta devojka samo igrala svoju koketnu igru? Zar je podsti caj sirotom u~itequ bila samo prevara kako bi osigurala da }e osvojiti wegovog rivala? Samo nebo zna, ne i ja! Recimo samo da se Ikabod iskrao izgledaju}i kao neko ko je pokrao koko{iwac, a ne osvojio srce lepe dame. Ne gledaju}i ni levo ni desno da bi osmotrio prizore seoskog bogatstva nad kojim je tako ~esto li kovao, oti{ao je smesta do kowu{nice, i sa nekoliko sna`nih udaraca i {uteva sasvim nequbazno probudio svog pastuva, koji je ~vrsto spavao na tom udobnom mestu, sawaju}i planine kuku ruza i ovsa, i ~itavu dolinu zelene ma~ice i deteline. 251 252 U ovo ve{ti~je doba no}i je Ikabod, te{ka srca i pokuwen, krenuo na put ku}i, du` obronaka blagorodnih brda koja se uz di`u iznad Taritauna, koja je tako veselo pre{ao tog popodneva. ^as je bio sumoran kao i on sam. Daleko ispod wega prostirala se sumra~na i mutna vodena povr{ina Tapan Zija, gde se tu i ta mo video tek poneki visoki jarbol ~amca koji polako pluta. U mrtvoj ti{ini pono}i mogao je da ~uje ~ak i lajawe psa ~uvara sa suprotne obale Hadsona; ali bilo je toliko nejasno i tiho da mu je samo pokazivalo koliko je daleko od ovog vernog qudskog pratioca. S vremena na vreme, tako|e, razvu~eno kukurikawe pe tla, slu~ajno probu|enog, za~ulo bi se iz velike daqine, s neke farme tamo me|u brdima – ali u wegovim u{ima bilo je to kao zvuk iz sna. Ni{ta `ivo nije pu{talo glasa u wegovoj blizini, osim povremenog setnog cvr~awa cvr~ka, ili mo`da grlenog kre keta `abe iz obli`we mo~vare, koja kao da se iznenada okrenula u krevetu usled nemirnog sna. Sve one pri~e koje je po podne ~uo o duhovima i demonima sa da su mu navirale u se}awe. No} je postajala sve tamnija i tamni ja; zvezde kao da su tonule dubqe u nebo, a oblaci koji su plovili po wemu povremeno su ih zaklawali. Nikada se nije ose}ao to liko usamqeno i sumorno. On se, {tavi{e, pribli`avao upravo onom mestu gde su se odvijali mnogi prizori iz pri~a sa duhovi ma. Nasred puta stajala je ogromna magnolija, koja se poput xina nadvijala nad svim ostalim drve}em oko sebe i predstavqala ne kakav orijentir. Weni kvrgavi i neobi~ni udovi, veliki kao sta bla obi~nog drve}a, uvijali se gotovo do zemqe i ponovo se dizali uvis. Bila je povezana sa tragi~nom pri~om o nesre}nom Andreu, koji je bio zarobqen tu, u neposrednoj blizini; i svi su je znali kao „drvo majora Andrea”. Obi~ni qudi su je posmatrali s me{a vinom po{tovawa i sujeverja, delom zbog saose}awa sa sudbinom zlosre}nog imewaka drveta, a delom zbog pri~a o ~udnim prizo rima i tu`nom naricawu koji su se pomiwali u vezi sa wom. Dok se Ikabod pribli`avao tom strahotnom drvetu, po~eo je da zvi`du}e; u~inilo mu se da je neko odgovorio na wegovo zvi `dawe; ali to je bio samo nalet vetra koji je o{tro proleteo kroz suve grane. Kad je pri{ao malo bli`e, u~inilo mu se da vidi ne {to belo kako visi usred drveta: zastao je i prestao da zvi`du}e, ali kada je malo boqe pogledao, shvatio je da je to ono mesto gde je grom o{tetio drvo, i gde se videlo golo, belo sredi{te dr veta. Iznenada je ~uo stewawe – zubi su mu zacvokotali, a kolena po~ela da lupkaju o sedlo: bilo je to samo trqawe jedne ogromne grane o drugu, dok su se quqale na vetru. Pro{ao je pored drveta bezbedno, ali nove opasnosti su le`ale pred wim. Na nekih dvesta metara od drveta, mali potok je prelazio preko puta, i uticao u mo~varnu i gusto po{umqenu klisuru, po znatu kao Vilijeva mo~vara. Nekoliko grubih balvana, poslaga nih jedan do drugog, slu`ili su kao most da se pre|e potok. Sa one strane puta gde je potok uticao u {umu, grupa hrastova i kesteno va, debelo isprepletenih divqom lozom, bacala je tminu na wega, kao neka pe}ina. Prelazak preko mosta bio je najozbiqnije mo gu}e isku{ewe. Bilo je to ta~no ono mesto gde je nesre}ni Andre uhva}en − u zaklonu od onih kestenova i loze krili su se sna`ni qudi koji su ga iznenadili. Od tog vremena ovaj potok se smatrao mestom koje pose}uju ne~iste sile, i |aci koji su morali sami da pro|u ovuda nakon {to padne mrak bivali su obuzeti strahom. Dok se pribli`avao potoku, srce je po~elo da mu lupa; me|u tim, sakupio je svu odlu~nost, obasuo kowa udarcima u rebra i po ku{ao da brzo projuri preko mosta; ali, umesto da krene napred, uporna stara `ivotiwa je krenula u stranu i naletela bokom na ogradu. Ikabod, u kome je strah rastao zbog odlagawa, cimnuo je uzde u drugu stranu i `udno {utirao suprotnom nogom; sve je to bilo uzalud; wegov pastuv je krenuo, istina, ali je samo zaronio na drugu stranu puta, u gusti{ od kupinovog i jovinog `buwa. U~iteq je sada po~eo da udara i bi~em i petama izgladnela rebra starog Baruta, koji je pojurio napred, {mrk}u}i i frk}u}i, ali je stao ta~no kraj mosta tako naglo da wegov jaha~ umalo da mu preleti preko glave. Upravo u tom trenutku Ikabodovo osetqivo uvo uhvatilo je zvuk trupkawa kroz vodu pokraj mosta. U tamnoj senci {umarka, na ivici potoka, opazio je ne{to ogromno, na kazno i veom a visoko. Nije se micalo, ali delovalo je kao da se prikupqa u tmini, kao neko gigantsko ~udovi{te koje se sprema da sko~i na putnika. Prepla{enom u~itequ digla se kosa na glavi od u`asa. [ta da radi? Da se okrene i pobegne, sad je bilo prekasno; a, uostalom, kakve su bile {anse da pobegne duhu ili goblinu, ako je to bilo u pitawu, koji mo`e jahati na krilima vetra? Trude}i se, stoga, da se poka`e hrabrim, zapitao je, mucaju}i: „Ko si ti?” Nije dobio odgovor. Ponovio je pitawe jo{ uznemirenijim glasom. I daqe bez odgovora. Jo{ jednom je mlatnuo bokove nepopustqivog Ba ruta, i, zatvoriv{i o~i, otpo~eo, sa nevoqnim zanosom, da peva psalme. Upravo tada, senoviti predmet wegovih strahovawa po krenuo se, i u skoku, za samo tren, na{ao se nasred puta. Iako je no} bila mra~na i sumorna, ipak se oblik nepoznatoga sada mogao donekle razaznati. Delovao je kao kowanik ogromnih dimenzija, na kowu mo}nog stasa. Nije poku{avao ni da smeta ni da bude dru `equbiv, samo je stajao rezervisano sa jedne strane puta, kaska ju}i sa slepe strane starog Baruta, koji je sada prevazi{ao strah i svojevoqnost. Ikabod, kome ovo ~udno pono}no dru{tvo nije pri~iwavalo zadovoqstvo i koji se prisetio avanture Kostolomca Broma sa 253 254 Bezglavim Kowanikom, sada je ubrzao svog pastuva, u nadi da }e ostaviti tu priliku za sobom. Stranac je, me|utim, ubrzao svog kowa na podjednaku brzinu. Ikabod je povukao dizgine i pre{ao na hod, nadaju}i se da }e tako zaostati – i ovaj je u~inio isto. Srce je po~elo da mu tone u pete; poku{ao je da nastavi da peva psalam, ali osu{eni jezik mu se zalepio za nepce, i nije mogao da pusti ni glasa. Bilo je ne~ega tajanstvenog i u`asnog u }udqivoj i upornoj ti{ini tog istrajnog saputnika. Uskoro je, sa strahom, dobio obja{wewe za to. Kada se uspeo uz uzbrdicu, pa se prilika wegovog saputnika ocrtala naspram neba, xinovske visine i oba vijena ogrta~em, Ikabod je sa u`asom video da nema glave! – ali strava ga je jo{ vi{e obuz ela kada je primetio da glavu, koja bi trebalo da mu bude na ramenima, on nosi ispred sebe na jabu~ici sedla! U`as je prerastao u o~ajawe; obasuo je Baruta ki{om uda raca i rukama i nogama, nadaju}i se da }e iznenadnim pokretom uspeti da umakne svom pratioc u; ali prikaza je spremno pojuri la za wim. Pohitali su, dakle, u punoj brzini; kamewe je letelo i iskre vrcale sa svakim skokom. Ikabodova otrcana ode}a lepr {ala je na vazduhu, dok je on opru`io svoje dugo, suvo telo daleko preko glave kowa, u ludoj `eqi da pobegne. Sada su bili stigli do puta koji skre}e ka Usnuloj dolini; ali Barut, koji je delovao kao da ga je neki demon obuzeo, ume sto da nastavi wime, skrenuo je u suprotnom pravcu, poleteo na glava~ke nizbrdo sa leve strane. Ovaj put vodi kroz peskovitu udolinu natkriqenu drve}em nekih ~etvrt miqe, dok ne do|e do mosta poznatog iz demonskih pri~a; i ta~no iza toga prostire se zeleni breg na kojem stoji bela crkva. Kao da je panika kowa naizgled dala wegovom neve{tom ja ha~u prednost u jurwavi, me|utim, ba{ kada je bio na pola puta kroz udolinu, kolani na sedlu su popustili, i osetio je kako ono klizi ispod wega. Zgrabio ga je za jabu~icu, poku{ao da ga ~vr sto dr`i, ali uzalud; stigao je samo da se spase zgrabiv{i Baru ta oko vrata, kad je sedlo palo na zemqu, i on ~u kako ga je wegov progoniteq pregazio. Na trenutak mu umom prolete strah od besa Hansa van Ripera – jer je to bilo wegovo najboqe, nedeqno sedlo; ali nije bilo vremena za sitne strahove; demon mu je disao za vra tom; i (budu}i tako neve{t jaha~!) imao je mnogo muke da se odr`i na kowu; ~as bi skliznuo na jednu stranu, ~as na drugu, a ~as bi naleteo na visoki greben ki~me svoga kowa, silinom za koju se zaista bojao da }e ga rascepiti nadvoje. Razmak izme|u drve}a sada ga je razveselio, jer se ponadao da je crkveni most blizu. Treperavi odraz srebrne zvezde u grudima potoka pokazao mu je da ne gre{i. Video je zidove crkve kako mut no blistaju pod drve}em u daqini. Setio se mesta gde je sablasni takmac Kostolomca Broma nestao. „Kad bih samo mogao da stig nem do tog mosta”, pomisli Ikabod, „bi}u spasen.” I ba{ tada je za~uo crnog pastuva kako dah}e i duva odmah iza wega; ~ak mu se u~inilo da ose}a wegov vreli dah. Jo{ jedan gr~evit udarac no gom u rebra, i stari Barut je poleteo na most; zagrmeo je preko velikih dasaka; stigao je na suprotnu stranu; tek sada je Ikabod bacio pogled iza sebe da vidi ho}e li wegov progoniteq nesta ti, prema obi~aju, u blesku vatre i sumpora. Ali u tom trenutku ugledao je demona kako se di`e u uzengijama, i baca svoju glavu na wega. Ikabod poku{a da izbegne taj u`asni projektil, ali pre kasno. Naleteo je na wegovu lobawu sa zastra{uju}im udarom – i u~iteq je poleteo glavom napred, u pra{inu, a Barut, crni pa stuv i demonski jaha~ protutwali su pored wega kao tornado. Slede}eg jutra prona{li su starog kowa bez sedla i sa uzda ma ispod nogu, kako trezveno ~upka travu pred kapijom svoga go spodara. Ikabod se nije pojavio na doru~ku; do{lo je vreme ve~e re, a Ikaboda i daqe nije bilo. De~aci su se sakupili kod {kole, i besposleno {etkali po obalama potoka; ali u~iteqa nije bilo. Hans van Riper je po~eo da biva pomalo uznemiren u vezi sa sud binom sirotog Ikaboda; i svog sedla tako|e. Po~eli su da ga tra `e, i nakon vredne istrage na{li su wegov trag. Na jednom delu puta koji vodi ka crkvi na{li su sedlo uga`eno u pra{inu; tra govi kowskih kopita bili su duboko utisnuti u put, o~igledan dokaz besne jurwave, i mogli su se pratiti do mosta, nakon koga su, na obali {irokog dela potoka, gde je proticala duboka i cr na voda, prona{li {e{ir sirotog Ikaboda, a u blizini {e{ira razbijenu bundevu. Pretra`ili su potok, ali telo sirotog u~iteqa nisu na{li. Hans van Riper je, kao izvr{ilac zadu`en za wegovu imovinu, is pitao bo{~u koja je sadr`ala sva wegova ovozemaqska dobra. Ona su se sastojala od dve i po ko{uqe; dve kragne; jednog ili dva pa ra pohabanih ~arapa; starog para somotskog doweg ve{a; zar|alog brija~a; kwige psalamskih melodija pune magare}ih u{iju; i po lomqene pi{taqke za davawe tona. [to se kwiga i name{taja iz {kole ti~e, oni su bili op{te dobro, osim Istorije ve{ti~are wa Kotona Matera, Almanaha Nove Engleske i sanovnika sa proro ~anstvima; u ovom posledwem je bio komad papira, potpuno i`vr qan i umrqan, sa uzaludnim poku{ajima da se sklepaju stihovi u ~ast naslednice Van Tasl. Ove magijske kwige i poetski zapis Hans van Riper je predao plamenu; i on je, od tog vremena, odlu~io da ne {aqe vi{e svoju decu u {kolu, primetiv{i da nikada nije video nekog dobra od tog ~itawa i pisawa. Ako je u~iteq posedovao neki novac, a dobio je svoju tromese~nu platu nekih dan-dva rani je, mora da je bio kod wega u trenutku kada je nestao. 255 Ovaj tajanstveni doga|aj je izazvao mnoga naga|awa u crkvi slede}e nedeqe. Grupice posmatra~a i tra~ara sakupile su se u crkvenom dvori{tu, na mostu, i na mestu gde su {e{ir i bundeva prona|eni. Prise}ali su se Brouverove, Kostolom~eve, i ~ita ve gomile drugih pri~a; i kada su ih vredno sve razmotrili, i uporedili sa poznatim elementima sada{we pri~e, odmahnuli su glavama i zakqu~ili da je Ikaboda odneo Bezglavi Kowanik. Kako je bio neo`ewen, i nikome nije dugovao, niko se vi{e ni je zamarao razmi{qawem o wemu; {kola je preme{tena u drugi kraj udoline, i drugi u~iteq je po~eo da gospodari umesto wega. Istina, jedan stari farmer, koji je bio oti{ao u Wujork ne koliko godina kasnije, i od koga sam ~uo pri~u o ovoj sablasnoj avanturi, doneo je ku}i vesti da je Ikabod Krejn jo{ uvek `iv; da je napustio taj kraj delom iz straha od demona i Hansa van Ripe ra, a delom od poti{tenosti {to ga je naslednica onako iznenada odbacila; da se preselio u udaqeni deo te oblasti; tamo je dr`ao {kolu i istovremeno studirao pravo; primqen je u komoru; postao je politi~ar; sakupqao glasove za izbore; pisao za novine; i napo sletku postao sudija okru`nog suda. A kod Kostolomca Broma, koji je malo nakon nestanka svog rivala trijumfalno poveo rascvetalu Katrinu do oltara, moglo se primetiti da deluje ba{ kao da ne{to pre}utkuje kad god se pri~ala pri~a o Ikabodu, i uvek bi prasnuo u veseo smeh kada bi se pomenula bundeva; {to je neke navelo da po sumwaju da on o celoj pri~i zna vi{e nego {to je hteo da prizna. Stare seos ke `ene, me|utim, koje su najpozvanije da daju sud o ovakvim stvarima, tvrde i dan danas da su Ikaboda odnele nat prirodne sile; i to je omiqena pri~a koja se ~esto pripoveda po kom{iluku kraj zimske ve~erwe vatre. Most je postao, vi{e nego ranije, predmet sujevernog strahopo{tovawa; i to je mo`da raz log za{to je put pomeren posledwih godina, tako da prilazi cr kvi sa one strane gde je vodeni~ni ribwak. [kola je, napu{tena, ubrzo po~ela da propada, pri~alo se da je zaposeda duh nesre}nog u~iteqa i mnogi je ora~, vuku}i se ku}i u mirno letwe ve~e, umi {qao da ~uje wegov glas u daqini, kako peva setnu melodiju psa lama u spokojnoj osamqenosti Usnule doline. Postskriptum PRONA\ENO U RUKOPISU G. NIKERBOKERA 256 Ova pri~a je preneta gotovo doslovce onako kako sam je ja ~uo na sastanku Akcion arskog dru{tva u drevnom gradu Menhetoa, na kom su bili prisutni mnogi od wegovih najmudrijih i najugled nijih gra|ana. Pripoveda~ je bio jedan prijatan, otrcan, gospod stveni stari ~ovek, u sivkasto-crnom odelu, sa tu`nim duhovi tim licem, i ozbiqno sam sumwao da je siroma{an – toliko se trudio da bude zabavan. Kada se wegova pri~a zavr{ila, ~ulo se mnogo smeha i odobravawa, pogotovo od dvojice-trojice zamenika gradskih ve}nika, koji su prespavali ve}i deo. Bio je tu, me|utim, jedan visoki, suvowavi stari gospodin, sa nakostre{enim obrva ma, koji je sve vreme imao ozbiqan i prili~no strog izraz lica, koji je povremeno skr{tao ruke, obarao glavu i gledao u pod, kao da u mislima razmatra ne{to sumwivo. Bio je jedan od onih ti pi~nih opreznih qudi koji se nikada ne smeju ako nemaju dobrih osnova za to – kada imaju i razlog i zakon na svojoj strani. Kada se veseqe ostatka dru{tva smirilo, i ponovo zavladala ti{ina, on je jednu ruku naslonio na rukohvat svoje stolice, i, podbo~iv {i se drugom, upitao, uz blagi ali izuzetno mudar pokret glavom, namr{tiv{i ve|e, koja je pouka pri~e i {ta to ona dokazuje? Pripoveda~, koji je upravo prinosio ~a{u vina usnama, kao osve`ewe posle napora, zastade na trenutak, pogleda starog go spodina sa beskrajnim uva`avawem i, spustiv{i polako ~a{u na sto, primetio da pri~a, sasvim logi~no, treba da doka`e: – Da nema situac ije u `ivotu koja nema svoje prednosti i za dovoqstva – pod uslovom da shvatimo {alu onakvom kakva je: da, dakle, onaj ko sa |avolom tikve sadi, te{ko da }e ubrati bogat plod. Stoga, ukoliko seos ki u~iteq ne dobije ruku holandske bo gate naslednice, to je siguran korak ka visokom unapre|ewu u dr `avnoj slu`bi. Oprezni stari gospodin nabra obrve jo{ deset puta gu{}e na kon ovog obja{wewa, potpuno zbuwen logikom tog silogizma, dok ga je, ~ini mi se, ~ovek u sivo-crnom odelu posmatrao sa pomalo trijumfalnom zlobom. Naposletku, on izjavi da je sve to divno i krasno, ali da mu se i daqe ~ini da je pri~a pomalo preterana – da je sumwi~av u vezi sa jednom ili dve pojedinosti. – Vere mi, gospodine – odgovori pripoveda~ – {to se toga ti ~e, ni ja sam u pola pri~e ne verujem. D. N. Kraj VA[INGTON IRVING (3. april 1783. – 28. novembar 1859), ame ri~ki pisac, istori~ar i esejista. Imao je i uspe{nu diplomatsku karijeru, te je, pored ostalog, bio ameri~ki ambasador u [paniji. Na osnovu materijala koji je tamo sakupio napisao je nekoliko istorij skih dela koja se bave Kristiforom Kolumbom i mavarskim osvaja wem Granade. Napisao je i biografije Olivera Goldsmita, Muhameda i Xorxa Va{ingtona. [to se dela iz lepe kwi`evnosti ti~e, ispr va ih je objavqivao pod pseudonimima, kao {to su Xonatan Oldstajl, Xofri Krejon i Didrih Nikerboker; najpoznatija od wih svakako su fantasti~ne pri~e Legenda o Usnuloj dolini i Rip van Vinkl. 257 Bio je me|u prvim piscima novije ameri~ke kwi`evnosti koji su postigli i izuzetan me|unarodni uspeh, da su ga cenili ~ak i ta kvi evropski pisci kao {to su Valter Skot i ^arls Dikens. Zahva quju}i tome, bio je u poziciji da se bori za prihvatawe spisateqstva kao prave profesije i za boqe zakone koji bi {titili autorska prava ameri~kih pisaca. Imao je veliki uticaj na razvoj popularne kultu re u Americi, posebno u Wujorku (~iji je nadimak „Gotam” populari zovao, na primer), a smatra se da je presudno uticao na na~in na koji se Bo`i} prikazuje i proslavqa u Americi. Jelena Vitezovi} 258 ALEN BE[I] (1975, Biha}, Bosna i Hercegovina), diplomirao je na Odseku za srpsku kwi`evnost i jezik Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Objavio je ~etiri kwige poezije: U filigranu rez („Kwi`ev na omladina Srbije“, Beograd, 1999), Na~in dima (NB „Stefan Pr voven~ani“, Kraqevo, 2004), Golo srce (NB „Stefan Prvoven~ani“, Kraqevo, 2012) i Hronika sitnica: izabrane pjesme (JU „Ratkovi} eve ve~eri poezije“, Bijelo Poqe), kao i dve kwige izabranih kwi `evnih kritika i eseja: Lavirinti ~itawa („Agora“, Zrewanin, 2006) i Neponovqivi obrazac („Slu`beni glasnik“, Beograd, 2012). Preveo je sa engleskog jezika kwige Xin Ris, Xamejke Kinkejd, Eni Pru, Xona Faulsa, Xona Ralstona Sola, Brusa ^etvina, Dere ka Volkota... Za prevod romana Lepotica Xojs Kerol Outs („Agora“, 2010) dobio je Nagradu Dru{tva kwi`evnika Vojvodine za prevod go dine (2011), a za Golo srce nagrade „Branko Miqkovi}“ i „Risto Rat kovi}“ (2013). Pesme su mu prevo|ene na nema~ki, engleski, francuski, ruski i makedonski jezik. ^lan je Srpskog kwi`evnog dru{tva i Udru`ewa kwi`evnih prevodilaca Srbije. Od 2007. godine radi kao urednik ~asopisa za kwi`evnost i teo riju „Poqa“, a od 2012. i kao urednik izdava~ke delatnosti Kultur nog centra Novog Sada. @ivi u Novom Sadu. ANA STJEQA ro|ena je 1982. godine u Beogradu. Diplomirala je 2005. godine na Filolo{kom fakultetu u Beogradu na Katedri za orijentalistiku, Grupa za Turski jezik i kwi`evnost. Magistrira la je 2009. godine na Filolo{kom fakultetu u Beogradu, smer Nauka o kwi`evnosti, odbraniv{i tezu pod naslovom „Qudsko i bo`ansko u delu Mevlane Xelaledina Rumija i Junusa Emrea“. Doktorirala je 2012. godine na Filolo{kom fakultetu u Beog radu odbraniv{i te zu pod naslovom „Elementi tradicion alnog i modernog u delu Jelene Dimitrijevi}”. Bavi se pisawem poezije i haiku poezije, kao i prevo|ewem po ezije i proze sa engleskog, {panskog, portugalskog i turskog jezi 259 ka. Bavi se pisawem kratke proze i putopisnih eseja. Pesme su joj prevo|ene na hrvatski, slovena~ki, makedonski i persijski jezik. Sara|uje sa doma}im i stranim, {tampanim i elektronskim ~aso pisima. Pesme su joj objavqivane u doma}im i stranim zbornicima. Dobitnik je nekoliko nagrada iz oblasti poezije i esejistike. ^lan je Udru`ewa kwi`evnika Srbije i Udru`ewa kwi`evnih prevodi laca Srbije. Pesme, pri~e, eseje i kwi`evne prevode objavila je u ~asopisi ma: Koraci, Gradina, Bagdala, Poqa, Lu~a, Trag, Avangrad, Beograd ski kwi`evni ~asopis, Ilustrovana politika, Novosti, Kultu ra Umetnost Nauk a (subotwi dodatak Politike) LUDUS, Nur, Nasle|e, Svitak, Zlatna greda, Brani~evo, Mons Aureus, Poveqa, Mostovi, Haiku novine... BIQANA ISAILOVI] prevela je dela brojnih {panskih auto ra: Ortege i Gaseta, Unamuna, Barohe, Bekera, Asorina, Borhesa, Bla ska Ibawesa, Marsea.., kao i najboqi evropski vite{ki roman Amadis od Gaule, koji je Servantesu bio neposredan uzor za stvarawe Don Ki hota; dobitnica je nagrada „Milo{ N. \uri}“ 2001. godine za prevod dela Manuela de Faqe Zapisi o muzici i muzi~arima i „Radoje Ta ti}” za roman Doña Perfekta Benita Peresa Galdosa, za najboqi prevod sa {panskog i portugalskog u 2006. i 2007. Kao stipendista {panske vlade 2001, istra`ivala je {pansko univerzitetsko izdava{tvo; za stalnu saradwu na promociji {panskog jezika i hispanskih kultura dobila je 2014. Povequ zahvalnosti Instituta Servantes u Beog radu. BOJAN BELI], esejist i prevodilac sa engleskog, nema~kog i italijanskog jezika, ro|en je u Vaqevu 1978. Apsolvirao je filozo fiju na Filozofskom fakultetu u Beog radu, da bi se potom posvetio kwi`evno-prevodila~kom radu. Preveo je i priredio za {tampu po eziju Vilijama Blejka „Ostrvo na mesecu“, za koju je dobio Nagradu „Milo{ \uri}“, Xejmsa Xojsa „Kamerna muzika i druge pesme“, R.M. Rilkea „Iskustvo ti{ine“, poeziju i prozu Georga Trakla „Zemqa sna“, „Antologiju nema~kog ukletog pesni{tva XIX i XX veka“ i ro man Erika Lomaksa „^ovek s pruge“. Prevode (Jejts, Paund, ^aterton, Oven, Bruk, Fokner, Hemingvej, Hajm, George, Hofmanstal, Saba, Montale, Kardu~i, G. Stampa) objavqivao je u ~asopisima: „Pismo“, „Mostovi“, „Kwi`evnost“, „Kwi`evne novine“, „Poqa“, „Bagdala“, „Trag“, „Na{ trag“, „Tisa“, „Savremenik“, „Bdewa“, „Stremqewa“, „Sent“, „Ve~erwe novosti“ i „Politika“. ^lan je Udru`ewa kwi `evnih prevodilaca Srbije i Udru`ewa kwi`evnika Srbije. 260 BORIVOJ GERZI], pisac i prevodilac iz Beograda. Objavio je ~etiri zbirke pripovetki. Prevodio je drame Pintera, Mameta, Sema [eparda, Olbija, pripovetke Xojsa, Beketa, Makjuan a, roman „Tamni lavirint“ Lorensa Darela... Autor je Re~nika anglo-ameri~ kog slenga, Englesko-srpskog re~nika fraza i idioma, Re~nika srp skog `argona, i koautor Re~nika savremenog beogradskog `argona. GORJANA RAJI] je ro|ena 1978. u Trebiwu. Diplomirala je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Beog radu. U saradwi s Milanom Dobri~i}em prevela je kwigu poezije irskog pisca i pe snika Gabrijela Rozenstoka Tragom wenog imena (Tre}i trg, 2013). Profesionalno se bavi muzikom i povremeno radi kao profesor Gra|anskog vaspitawa u jednoj beogradskoj gimnaziji. DEJAN ACOVI], klasi~ni filolog, bibliotekar, kwi`evni prevodilac, ~lan UKPS. Prevodi sa gr~kog i latinskog, engleskog i francuskog jezika. Poqa interesovawa: izvori za anti~ku i sred wovekovnu istoriju, putopis, klasi~na anti~ka i sredwovekovna kwi`evnost, engleska, francuska i savremena gr~ka kwi`evnost. DU[KO PAUNKOVI] prevodi s ruskog prozu i poeziju. Do bitnik je Nagrade grada Beograda (2005), Nagrade „Milo{ \uri}“ (2002. i 2008), Nagrade „Jovan Maksimovi}“ (1997), Nagrade „Zlatko Krasni“ (2012) i Nagrade „Jugra“ (Rusija, 2013). Najva`niji prevodi: Sabrana dela Gajta Gazdanova, Sabrana dela Konstantina Vaginova, Konstantin Leontjev, Romani, Odisej Polihronijades, Iz `ivota hri{}ana u Turskoj, Vladislav Hodasevi~, Putem zrna, Te{ka li ra, Igor Irtewev, Pesme. \URA MIO^INOVI] (1979), diplomirao na Filolo{kom fa kultetu Univerziteta u Beogradu, na Grupi za rumunski jezik i kwi `evnost 2004. Nakon toga, 2006, zavr{ava master studije iz isto rijskog i savremenog rumunskog jezika na Filolo{kom fakultetu Zapadnog univerziteta u Temi{varu, u Rumuniji, s temom „Stilske i jezi~ke osobine dela Jona Luke Kara|alea u svetlosti prevodi la~kih problema“. Od 2002. prevodi s rumunskog na srpski. Najpre na fakultetu, a potom i za Kwi`evnu op{tinu Vr{ac i kwi`ev ni ~asopis „Kovine”. U ediciji KOV-a Nesanica objavquje prevod kwige E`ena Joneska Groteskni i tragi~ni `ivot Viktora Igoa (2006), potom Izgubqeno pismo Jona Luke Kara|alea (2008), O bole stima filozofa. Sior an Marte Petreu (2008), Jonesko u o~evoj ze mqi Marte Petreu (2011). U „Kovinama“ objavquje i brojne prevode kra}ih tekstova vi{e i mawe poznatih rumunskih pisaca – E`ena Joneska, Katalina Gombo{a, Nikolaja [tajnharta, Marina Sore skua, Jona Luke Kara|alea, Gabrijele Georgi{or. Prevodi i sa en gleskog (David Garnett, Lady into Fox, roman, ~eka se objavqivawe). @ivi i radi u Beog radu. JELENA KOSTI]-TOMOVI] (1973) profesor je na Katedri za nema~ki jezik na Filolo{kom fakultetu u Beogradu. U doktorskoj disertaciji, odbrawenoj 2007, bavila se problemom ekvivalencije na primeru prevoda Heseovih romana na srpski i hrvatski jezik. Zna~ajniji kwi`evni prevodi: Lulu, Frank Vedekind, JDP, 2005; Sofoklova Antigona, Bertolt Breht, BELEF 2006; Push up 1–3, Ro land [imelpfenig, JDP, 2007; Qubavnice, Elfride Jelinek, Pai 261 deia, 2009; Okovani ledom, Falk Rihter, Teatron 146/147, 2009; Vi elleicht sind wir alle der Mickey Maus, Maja Pelevi}, Literaturbüro Frankfurt 2010. JELENA VITEZOVI] (1984), diplomirala je italijanski jezik i kwi`evnost na Filolo{kom fakultetu u Beogradu, gde je odbranila i master rad na temu Pet pesnikiwa petrarkizma. Prevodi sa ita lijanskog, engleskog, latinskog i francuskog, kao i na italijanski i engleski. Prevodila je eseje Umberta Eka, Stivena Likoka i Xona Sa derlenda, pri~e Morisa Leblana i Vilkija Kolinsa, kao i Istoriju Engleske Xejn Ostin. Aktivno se bavi prevo|ewem nau~nih radova, ka ko iz kwi`evne teorije, tako i iz drugih humanisti~kih oblasti. KRISTINA \UKOVI] (1981), dramaturg i filmski kriti~ar. Autor je nekolicine radio-drama, scenarija za jedan TV film i ne kolicine TV emisija, uglavnom za decu. Trenutno radi kao drama turg u KOP RTS-a. Pri~a Prihvatili{te ^arlsa Bakstera je wen prvi objavqeni prevod. MILA GAVRILOVI] (1980), diplomirala je na Filolo{kom fakultetu Univerziteta u Beogradu, na Katedri za poqski jezik i kwi`evnost. Od 2001. godine objavquje prevode dela mladih poqskih prozai sta i pesnika – Adama Videmana, Tadeu{ a Pjura, Dareka Foksa, Eve Zonenberg, K{i{tofa Siv~ika, Ma}eja Meleckog i dr. – u ~asopi sima u Srbiji i regionu. Prevela je i zbirku pri~a Nata{e Gerke Sve pa{tete sveta (Plato, 2002). Sa poqskog i engleskog prevodi kwige i ~asopise za decu, ali i druge radove iz oblasti humanistike. @ivi u Beogradu. 262 MILANA PILETI] (1955), docent za italijanski jezik, od 2002. u invalidskoj penziji, radila je na Filolo{kom fakultetu u Beog radu, a tri godine provela je u Rimu, na Univerzitetu „La Sapi enza“, kao lektor za srpskohrvatski jezik. Magistrirala je (Lodo viko Ariosto u srpskoj kwi`evnosti) i doktorirala (Vremenska distanca kao jezi~ko-stilski ~inilac u prevo|ewu italijanskih kwi`evnih tekstova; ova disertacija je kasnije objavqena kao mo nografija). Autor je pesni~ke zbirke Vedrina vetra. Prevo|ewem se bavi od 1978. godine, uglavnom beletristike (Umberto Saba, Eu|e nio Montale, Karlo Emilio Gada, Sebastijano Vasali, Umberto Eko, Eros Sekvi, Korado Kalabro, Dante Mafija i dr.) ali i esejistike, filozofije, istorije i teorije kwi`evnosti i istorije umetnosti (Umberto Eko, Fran~esko Gabrijeli, Filiberto Mena, \ilo Dor fles, Pjer Aldo Rovati, \uzepe Tu~i, \ermano ^elant i dr.). Do bitnica je pohvale Udru`ewa kwi`evnih prevodilaca (za prevod Saznawa bola K. E. Gade, 1988) i Nagrade „Milo{ \uri}“ (za prepev Mikelan|elovih stihova, 2008). NIKOLA POPOVI] (Sarajevo, 1979), objavio je prevode kwi ga italijanskih pisaca Etorea Mazine (Gvo`|e i med, Otkrovewe, 2002; Pobednik, Narodna kwiga, 2003), Simone Vin~i (O deci se ni {ta ne zna, Narodna kwiga, 2004; U svakom smislu qubav, Vrijeme, 2008) i Valerije Parele (Pri~e iz Napuqa, Vrijeme, 2010) te brojne prevode savremenih italijanskih pisaca u kwi`evnoj periodici. ^lan UKPS od 2009. godine. Zaposlen je kao nastavnik italijanskog jezika na Odseku za muzi~ku umetnost Filolo{ko-umetni~kog fa kulteta u Kragujevcu. Oblasti nau~nog interesovawa su mu savreme na italijanska kwi`evnost, stilistika i teorija prevo|ewa. NIKOLA @IVANOVI] (1979) prevodi poeziju sa engleskog. Zavr{io je op{tu kwi`evnost i teoriju kwi`evnosti. Objavio je kwige pesama Astapovo (2009) i Carmina Galli (2014). NIKOLINA ZOBENICA, germanista i anglista, docent je na Odseku za germanistiku na Filozofskom fakultetu u Novom Sa du i autor vi{e radova iz nema~ke kwi`evnosti (sredwovekovna kwi`evnost, klasi~na kwi`evnost, kwi`evnost XX veka). Bavi se i istra`ivawima iz metodike nastave kwi`evnosti, univerzitet skog obrazovawa i tehnika nau~nog rada, kao i analizom i kriti kom kwi`evnog prevoda. Prevodi s nema~kog na srpski jezik (Boto [traus, Ilze Ajhinger, Franc Verfel, Tomas Bernhard). SNE@ANA \UKANOVI] ro|ena je 1964. godine u Beog radu. Di plomirala je na Katedri za polonistiku Filolo{kog fakulteta u Beogradu. Od 1994. godine radi kao stalni sudski prevodilac za poq ski jezik, a od 2003. profesionalno se bavi lekturom. Kao kwi`evni prevodilac debitovala je 2012. godine u ~asopisu „Mostovi“. U me |uvremenu prevela je s poqskog Xepni atlas `ena Silvije Hutwik (B&S/Plato 2013), za koji je autorka dobila Nagradu „Politikin pa so{“ za 2008. godinu i Pansion Pjotra Paziwskog (Akademska kwiga 2013), za koji je autor dobio nagradu „Politikin paso{“ za 2009. go dinu i Nagradu Evropske unije za kwi`evnost za 2012. godinu. STEFAN PAJOVI], ro|en 1989. godine u ^a~ku. Osnovne stu dije anglistike je zavr{io u Kragujevcu, a masterske iz iste obla sti u Novom Sadu. Bavi se nau~nim, prosvetnim i umetni~kim radom. Trenutno je doktorand na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, gde izra|uje doktorsku disertaciju koja za temu ima pesni{tvo [ejmusa Hinija. Prevashodno prevodi poeziju sa engleskog jezika. 263 CIP - Katalogizacija u publikaciji Narodna biblioteka Srbije, Beograd 82 MOSTOVI : ~asopis za prevodnu kwi`evnost / glavni urednik Du{ko Paunkovi}. - God. 1, br. 1 (1970). - Beograd (Francuska 7) : Udru`ewe kwi`evnih prevodilaca Srbije , 1970- (Beograd : Zuhra). - 24 cm Tromese~no ISSN 0350-6525 = Mostovi (Beograd) COBISS . SR-ID 621583